petak, 28. srpnja 2017.

Misterij Neba

Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu,
u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?
Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?

(Knjiga o Jobu, 38 poglavlje)
Tako Bog izaziva Joba koji se je usudio posumnjati u Božju pravednost i Um.
Ako niste primjetili Bog nije odgovorio Jobu zašto mu se je dogodilo zlo, zašto je Sotona ubio njegovu djecu, zašto mu je uništio posjed i bogatstvo, zašto mu je donio bolesti, odnosno zašto je to Bog dopustio Sotoni.
Bog mu odgovara - a tko si ti da me pitaš zašto sam to dozvolio?
Zar si ti bio samnom dok sam stvarao svijet, zar ti znadeš kako sam stvarao sve što postoji?
Malo tko bi od modernih ljudi prihvatio taj odgovor, ali Jobu je bio dovoljan da ponovno, ali ovaj put bolje, uzvjeruje u Boga i prepusti se Njegovoj providnosti.
Ljudska oholost još od Edena želi saznati Božje tajne kako bi čovjek postao kao Bog.
Dakako da je to zabluda, ne postoji škola za bogove, postoji sotonska škola za idiote koji su povjerovali u zabludu kako mogu postati bogovi.
Ta škola se zove magija ili magija pod krinkom znanosti koju otkriva neizravno Sotona uz dopuštenje Boga, ali uvijek tako da ljude dovede u veću zabludu.
Kad sam počeo pisati blog, pod dojmom kako nema dokaza da je Zemlja lopta odnosno sa rezultatima znamenitog Bedfordskog eksperimenta mjerenja zakrivljenosti Lopte koji je dokazao da je nema, barem ne u onom polumjeru zakrivljenosti kojeg nam je 'otkrila' znanost, pomislio sam kako će se sada posve srušiti kula od karata zvana religija znanosti, te da će se ljudi vratiti biblijskoj slici kruga Zemaljskog.
Pokret koji je posumnjao u Loptu je zaista se raširio, ali većina od onih koji su odbacili Loptu, nisu poput Joba prihvatili Boga koji kaže - 'tko ste vi da istražujete Moje tajne', nego su htjeli saznati, ako već Zemlja nije lopta, kako ona izgleda, kako izgledaju njezini stupovi na kojima ona počiva, kako izgleda nebeski svod koji dijeli vode od voda, kako izgledaju nebeska svjetlila, kako se kreću i po kojem zakonu po nebeskom svodu, kako to izgleda da Bog 'poput šatora' rastire Nebo i tako dalje.
Ubrzo se došlo do toga da su neki proponenti ravne Zemlje došli do zaključka kao i znanstvenici, moguće je kako sve što vidimo nije stvarno, nego je samo nekakva računalna simulacija ili da postoje paralelni svijetovi, a ovaj naš je s ravnom Zemljom.
Ako ne možemo rastumačiti, ili barem ne elegantno, kako se na južnom obodu kruga Zemaljskog vide drugačije zvijezde i u drugom smjeru okretanja nego na sjevernoj dijelu, onda je to zato što se radi o simulaciji ili o nekim paralelnim svijetovima i tako dalje.
Da, vidio sam snimku koja pokazuje kako se sa zakrivljenim svodom kao lećom to (okretanje zvijezda u suprotnom smjeru na jugu Zemlje) može dokazati, ali ovdje želim istaći ljudsku slabost koja ga vodi u propast kad želi saznati Božje tajne.
I nisu samo upitne zvijezde nebeskog svoda, nema pravog ili zadovoljavajućeg modela kretanja Sunca iznad ravne Zemlje koji bi imao antarktički dan preko cijelog dana tijekom zime.
Dakle, ljudi su mogli vjerovati sv.Pismu i odbaciti Loptu, ali nisu.
Ovako su bili u zabludi stoljećima, najčešće zbog toga što su slijepo vjerovali Aristotelu, da su tek s izumom i primjenom teleskopa vidjeli da Zemlja nije lopta.
I umjesto da sad 'stanu na Loptu' te se okrenu sv.Pismu i Bogu, oni žele napraviti model Neba i Zemlje.
I tako sad s ravnom Zemljom upadaju u iste zablude kao i Loptaši znanstvenici.
Vjerujem da je to pravedna Božja kazna ljudskoj oholosti koja želi imati Božje ili znanje anđela kojeg im je Bog dao, ali nije dao ljudima, sigurno zbog valjanog razloga.
Mi o Nebu možemo samo maštati, ali do Neba, dok smo živi, osim po posebnoj Božjoj milosti koju je dao sv.Pavlu, ne možemo doći niti Ga možemo mjeriti i ispitivati.
To što mi mjerimo optikom, to je najčešće zabluda zato što ne znamo sve pretpostavke svjetlosti, ne znamo dal gledamo sliku koja se odražava na primjer na nebeskom svodu, ili gledamo izravno nebeska svjetlila.
U ovom slučaju se radi o metafori skolastika koji raspravljaju koliko konj ima zuba umjesto da mu otvore usta i izbroje, osim što u ovom slučaju mi ne možemo otvoriti 'usta Neba', ali se pravimo kao da pouzdano znamo što je Nebo, pa čak i da pouzdano znamo kako je to sve računalna simulacija.
To je dakako ludost, a ne zdrav razum na djelu. 
Bog nas je prepustio ludilu s pravom.
I sad nešto što je povod ovom tekstu.
Slijedeći mjesec, u kolovozu 21., biti će potpuna pomrčina Sunca koja će se djelomično vidjeti u sjevernoj Americi, točnije uzduž SAD.
Zanimljivost tog fenomena je da podaci ponovno ukazuju kako je model Lopta kriv.
Naime, ako se naša Lopta okreće brzinom jedan okretaj na dan u smjeru zapad-istok, a Mjesecu treba mjesec dana da se okrene oko Zemlje, onda se Mjesec okreće otprilike 28 puta sporije od Lopte oko Lopte.
I nije stoga važno dal se on okreće u smjeru istok-zapad ili zapad-istok oko Lopte, važno je za razmatranje pomrčine Sunca da se okreće toliko puta sporije.
Stoga u modelu Lopti, pomrčina Sunca bi se trebala najprije vidjeti na istočnoj obali SAD, a na kraju na zapadnoj obali.
Međutim, činjenice su suprotne, pomrčina Sunca putuje od zapada prema istoku, a trebala bi obrnuto po vladajućem znanstvenom modelu koje se uči u svim školama i fakultetima, koje se promovira preko svih medija, osim zasad nekontroliranog interneta i nekih rijetkih emisija na TV koje su 'na rubu znanosti'.
I još nešto, sjena Suncu koju stvara Mjesec trebala bi biti velika kao Mjesec kakvim ga loptaši drže velikim, ali je ona kudikamo manja.
Sunce je u modelu Lopti reda veličine udaljenije od Zemlje nego što je to Mjesec, i oni su de facto iste veličine kad se gledaju sa Zemlje, ta vidimo tijekom pomrčine Sunca kako Mjesec idealno prekrije Sunce, onda je neobjašnjivo kako je sjena Mjeseca toliko puta manja nego što bi trebala biti.
Ovo je samo još jedan dokaz kako ljudi ne mogu saznati dok su živi tajne Neba, te da većina ljudi lako bude prevarena preko znanstvenika koji su novovijeki svećenici religije humanizma i znanosti.
Stoga, žudimo za znanjem i ljubavlju koju nam daje Bog besplatno i koja nam jedino treba i nedostaje, sve ostalo nas vodi u propast.
U nastavku su dvije snimke koje pokazuju ono o čemu sam pisao.




Broj komentara: 13:

  1. Odlično! Kao da sam sam pisao! Ne moze sa dokazati ništa, i upravo to je dokaz..

    OdgovoriIzbriši
  2. Emile (ne moraš ovo objavljivati ako nije korisno), po pitanju predestinacije, sad mi je došao na um onaj detalj iz Sv. Pisma: Mnogo je zvanih, malo odabranih..' - tako nekako piše. To zvuči kao da je mnogima dana prilika da pokazu spremnost za sudjelovanje (na svadbi), a po tome koliko su se pripremili (uredili iz poštovanja prema Zaručniku), biti ce odabrani da prisustvuju gozbi.. mozda se varam, ali ta prispodoba naprosto kao da govori kako smo pozvani na gozbu , ali moramo nesto uciniti da bi nas Zaručnik odabrao među mnostvom. Nismo dakle odabrani prije poziva, a ipak smo pozvani..Ako je Zarucnik znao koga ce odabrati, zašto je zvao mnoge? Kao da je ipak namjeravao odabrati uzvanike po tome kako su se pripremili.. - da ih provjeri, pa odabere dostojne.
    Hrvoje

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne znam kako prebaciti tvoj komentar na drugu temu, zato je objavljen ovdje gdje si ga napisao.
      Kako istina ne može biti kontradiktorna drugoj istini, to jest ovo što si napisao ne može biti kontradiktorno istini koju je objavio Bog po sv.Pavlu kako Bog daje htjeti, a ne samo činiti dobro u čovjeku, onda moramo zaključiti kako Bog poziva, recimo daje milost krštenja, i onima koji nisu Njegovi izabranici.
      Ta svi mi koji smo kršćani smo pozvani, ali koliko od nas ima izabranih koji ćemo umrijeti bez neispovjeđenog smrtnog grijeha?
      Zašto pak Bog daje pozive onima koji nisu Njegovi izabranici?
      Pretpostavljam da je to zato što na taj način može utjecati na događaje. Koliko ima kršćanskih kraljeva koji su umrli u smrtnim grijesima, a borili su se izvanjski za kršćanstvo? I tako dalje i tako slično.

      Izbriši
  3. Emile (ne moraš ovo objavljivati ako nije korisno), po pitanju predestinacije, sad mi je došao na um onaj detalj iz Sv. Pisma: Mnogo je zvanih, malo odabranih..' - tako nekako piše. To zvuči kao da je mnogima dana prilika da pokazu spremnost za sudjelovanje (na svadbi), a po tome koliko su se pripremili (uredili iz poštovanja prema Zaručniku), biti ce odabrani da prisustvuju gozbi.. mozda se varam, ali ta prispodoba naprosto kao da govori kako smo pozvani na gozbu , ali moramo nesto uciniti da bi nas Zaručnik odabrao među mnostvom. Nismo dakle odabrani prije poziva, a ipak smo pozvani..Ako je Zarucnik znao koga ce odabrati, zašto je zvao mnoge? Kao da je ipak namjeravao odabrati uzvanike po tome kako su se pripremili.. - da ih provjeri, pa odabere dostojne.
    Hrvoje

    OdgovoriIzbriši
  4. Kad spominješ ispovijed, gdje pristupitu tom sakramentu - ukoliko više nema ispravno zaređenih?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ustvari nisam nikad rekao da više nema ispravno zaređenih svećenika. Ako pravi biskup na valjanom sakramentu svećeničkog ređenja zaredi svećenika onda imamo valjano zaređenog svećenika. Ima još takvih biskupa i takvih svećenika.
      Koliko sam upućen, Crkva priznaje valjanost biskupa istočnih shizmatika, pa onda time i njihovih svećenika. Jedini je problem što su oni u shizmi, i katolici ne smiju moliti se s njima niti od njih primati sakramente.
      SSPX ima valjano zaređene biskupe, ali oni posljednjih godina kad primaju novoredne svećenike više ih uvjetno ponovno ne zaređuju, zato je svećeništvo takvih upitno. Opet, ako su i valjano zaređeni od SSPX biskupa, ipak su takvi u zajedništvu s Bergoglijom, prema tome katolik ne bi smio niti kod takvih ići na Mise i sakramente.
      Ostalo je još u svijetu na desetine (a možda i sto, ne znam gdje ima popis, ali znam da se linija biskupskog posvećenja može pratiti) biskupa koji nemaju veze s hereticima i koji zaređuju svećenike.
      Nažalost ne znam niti jednog takvog svećenika u RH.

      Izbriši
    2. Velo važan dodatak, učin sakramenta ispovijedi nastupa čim se katolik iskreno kaje zbog svojih grijeha i kad ima čvrstu namjeru da će se ispovijediti čim nađe pravog svećenika.
      Japanski katolici su bili stoljeće bez svećenika, ali ako su imali namjeru ispovijediti se, ali zbog više sile nisu imali prilike, onda su oni de facto bili ispovijeđeni.

      Izbriši
  5. Zapravo, predestinacija je svakako prisutna, u ovom dijelu promišljanja koji je ljudskom umu dohvatljiv. Dakle - ako kazemo kako Bog odabire jedne, a druge ne, tad se naravno pitamo po kojem kriteriju.. i zašto dopušta da ovi drugi propadnu.. Predestinacija dakle djeluje 'nepravedno', te nam je prihvatljivije vjerovati kako nam je dano da sami odabiremo put. Međutim, ako je tako i ako sami odabiremo put, opet se djelimo na odabrane i one koji to nisu - jer, ako smo svi stvoreni isti kao prazne ploče('pravedno'), zašto neki imaju vece 'sposobnosti' pa polaze jednim putem, a drugi su duhovno i intelektualno slabiji pa polaze drugim.. Jedni prodiru u otajstva vjere - ljube Boga i plaše se grijeha, dok drugi naprosto nemogu duhom preko uma izaci iz prozdrljivog tijela i sekularnog ništavila.. Neki ne mogu pobječi od svjetovne praznine i masnih punih usta koja su im vrhunac postojanja, dok drugi imaju blistav um kojim prodiru u spasonosne spoznaje.. kojim mogu razumjeti nadnaravnu objavu i izvaditi noge iz zivog blata 'zemaljske' gluposti i animalizma. Zelim reci da - koji god način Bozjeg stvaranja prihvatimo, predestinacija ili spas slobodnim izborom i djelima - doci cemo do predestinacije (iako prešucujemo taj naziv) - tako što se u modelu predestinacije neke odabire 'brzim postupkom'.. jednostavno ih se odabire, dok se pak u drugom modelu jedne duše po stvaranju oboruzava sposobnostima koje ce ih dovesti do Cilja,a koje su onim drugim dušama uskračene.. Kako god postavimo stvari mozemo se pitati zašto je jednima dano da se mogu 'spasiti djelima' dok drugima nije, ili zašto su jedni odabrani samo tako a drugi nisu(predestinacija)..Kako god postavimo, izlozeni smo Bozjem odabiru i nije nam dano ništa zasluziti svojim mocima, i sve sto dobijemo dobijamo odabirom bez ikakvih zasluga.. Kako god okrenemo pred nas se postavlja stvarnost predestinacije.
    A kako sam opet pogrijesio temu s obzirom na gornji post,(nisam u dobrim odnosima s novom tehnologijom pa se mucim dok tipkam po mobitelu i ne mogu sve ponovo na drugom mjestu), zavrsit cu misao u skladu sa zakljuckom ovog posta - Dakle, kao i kod oblika Zemlje, i po pitanju predestinacije nije nam dano da znamo u potpunosti. Trsimo se stoga zivjeti po objavi i cuvati se oholosti, koja je najsmrtonisniji grijeh i zasigurno uzrok spasonosnog neznanja sa kojim se hrvamo i mučimo..
    Hrvoje
    (Opet mi se pojavljuje krivo ime na vrhu. Morat cu pozvati klince da mi to riješe)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odličan tekst.
      Ja sam slično pred više godina o tome razmišljao i došao do zaključka kako nije Bog kriv zato što je netko zao, nego taj čovjek je jednostavno takav.
      Dakako onda je traducianizam postao jedino objašnjenje, jer kao što si napisao, ako nas Bog stvara kao tabule rase, onda je On nepravedan zašto dijete bez svoje osobne krivice postane zlo i pod dominacijom Sotone.
      Mi smo potomci Adamovi, ali nismo stvoreni niti tjelesno niti duševno kao Adam. Adam nije bio rob Sotone, mogao je vrlo lako odbaciti Zmiju i prijedlog Eve, mi taj izbor, osim po Božjem milosrđu, više nemamo.
      Čim smo se začeli, već smo bili zli, stoga po mojem skromnom mišljenju, samo traducianizam to može objasniti.
      S druge strane se najčešće krivo tumači redak iz sv.Pisma kako je Bog stvorio Adama na svoju sliku i priliku, pa se kaže kako je svaki potomak Adamov isto tako stvoren, a što nema temelja niti u sv.Pismu niti u nauku o istočnom grijehu.
      Predodređenje i izbor Božji sastoji se u tome što je Bog želio da takav svijet nastane, s pobunom zla na početku i trijumfom dobra na kraju, a izbor spašenih u moru zlih preko Božjeg milosrđa.
      Bog nema nikakve krivice zato što ne izabire sve ljude za spasenje, jer svi su ljudi zli i svi zaslužuju Pakao. Spasenje i izabranje je nezasluženi dar, nikako nešto što je Bog dužan, zbog nečijih zasluga, ikome dati.

      Izbriši
    2. Ne znam dal sam to navodio, ali jedan od jačih argumenata u korist traducianizma je Biblijska istina kako je Bog nakon stvaranja Adama i Eve, prestao sa stvaranjem, počinuo je sedmi dan.
      Mi živimo nakon toga, Bog više ne stvara nove Adame tjelesno, kao niti nove duše poput Adamove koja je bila čista i bez požuda.
      Ako je pak Bog stvorio sve ljudske duše isto šesti dan na način na koji je stvorio Adamovu dušu, to jest ex nihilo, onda kakve veze imamo mi s Adamom?
      Kako možemo imati istočni grijeh radi Adamove krivice kad naša duša nema veze s njegovom?
      Nije tijelo nikad krivo, nego je grijeh uvijek u duši koja upravlja s tijelom.
      I ako smo mi stvoreni kao Adam, onda se ljudi međusobno razlikuju kao što se anđeli međusobno razlikuju, to jest svaki je od njih kao posebna vrsta života. Anđeli nisu stvoreni jedan iz drugoga kao što ljudi nastaju, ali prvi Adam je, osim što je dobio tijelo, stvoren kao i anđeli, on se je mogao zvati djetetom Božjim kao i anđeli dok nije počinio grijeh.
      Kao što se demoni više ne mogu nazivati djecom Božjom, tako se niti Adam više nije mogao, ali niti mi jer mi nastajemo od roditelja, i tako sve do Adama i Eve.
      Zato nema spasenja bez krštenja kao što je Isus rekao Nikodemu, jer u krštenju krštenik po prvi puta postaje dijetom Božjim i ako ostane u tom stanju onda dijeli vječnu blaženu sudbinu djece Božje.

      Izbriši
  6. Još nešto po pitanju traducijanizma:
    Mi naravno ne mozemo saznati pravu istinu u detaljima Bozjeg stvaranja, ali moramo vjerovati kako je Onaj koji jest, savršen, i kako zasigurno nitko nece nevin ispaštati.
    Nego, ima nešto što se spominje u Sv. Pismu (na moru sam i nemam Bibliju da provjerim), ako se na varam.. a to je ono kako Isus sebe naziva : Sin covjecji. Ako je On Sin covjecji, ciji smo mi sinovi? Je li se u pocetku nesto dogodilo cime smo prestali biti ljudi.. Bozja stvorenja, i tek se Isus pojavljuje kao Sin covjecji koji je rođen od prave majke bez grijeha.. Bog, ali i covjek. Kakvo li mi nasljedstvo nosimo u sebi, jesmo li uopce ljudi ako On sebe naziva sinom covjecjim, sto odaje dojam da pritom misli kako mi to nismo. Jesmo li grijehom prvih ljudi izgubili covještvo, pa cak i u strukturi tijela.. antropološki.(bolesti se u Sv. Pismu lijece kajanjem a ne medicinom) Je li i prijenos grijeha na neki način moguc tjelesno, jer tijelo i duh su povezani nadnaravnom vezom.. Na primjer, u nama zive posljedice roditeljskih prijestupa i njihovog iskustva koje se manifestiraju u nasim sječanjima koja u biti nisu naša, kao i fizički(neka boljka). Ja osobno imam traume od Muhamedanskog prisustva. Oduvijek se tresem kada vidim minaret ili unutrašnjost kakve muslimanske kuce na kakvoj slicu ili filmu, iako nikada nisam imao doticaja sa tom kulturom, ali, moj je otac Hrvat sa kosova, sto znaci da su moji preci od prije tri ili cetri koljena zivjeli pod njihovim terorom, i ta je trauma, upisana u sjeme, genetskom vezom i izgradnjom duhovno tjelesne konstrukcije ugrađena u moj um. To nije trauma grijeha, tako da cu dati drugi primjer gdje imam traumu koja stvara posljedice, a to je genetsko pamcenje doba seksualne revolucije u kojoj su upravo moji roditelji sudjelovali zbog svog godišta - ne toliko aktivno zbog katoličkog čvrstog odgoja, ali dovoljno da nisu uspjeli izgraditi zdravi brak, i dovoljno da me jeza prolazi kada čujem pjesme iz tog vremena(Abba), ili kad vidim slike hipyja. Kao da sam ja bio upravo tamo! Zapravo kao da sam bio, jer imam ta sjecanja. Ako smo ranjeni grijesima roditelja, pa i tako da smo fizički slabiji, zasigurno smo grijesima prvih roditelja potpuno promijenjeni čak i u fizičkom smislu, te se mozemo s pravom pitati jesmo li ljudi po tjelesnoj strukturi, onakvi kako je Bog stvorio prvog čovjeka. I zato se Isus naziva sinom covjecjim, buduci je roden od ciste zene koja nema genetsku vezu sa ozlijeđenim rodom, jer je stvorena nova. Mi se krštenjem duhovno rađamo na novo, tako da se obredno odričemo bolesne rodne veze i oblačimo Krista, no da bi pokidali tjelesne veze sa rodom koji eventualno nije čovječji, Krist nam se daje za hranu, cime naše tijelo nakon što je duh prethodno očišcen sakramentom
    pokore, u sebe prima hranu koja postaje dio našeg tijela, te ga (rijecnikom genetičara) informira i izgrađuje po naputcima svojstvenim upravo toj hrani, a u ovom slučaju to je sam Krist koji je uskrsnuo.. Dakle, pricest upucuje tijelo na uskrsnuce. (U narodu se kaze: ono si sto jedes)
    Nemoras ovo objavljivati, ovakva razmišljanja zahtjevaju pravu tipkovnicu a ne mobitel, i puno teksta i provjere da nisu mozda heretična i sablaznjiva. Ne znam jesam li uspio pojasniti pitanje koje mi se našlo u mislima, ali, ono što je zanimljivo za promisliti jest upravo tijelo, jer tijelo je zaista bitno i u njemu se kriju mnogi odgovori. Isus je zrtvovao tijelo.. nije došao kao duh.. Neka se veza krije u tijelu, u COVJESTVU koje smo mozda izgubili, a koje jedino Isus ima kako bijaše na početku.
    Veza sa grijehom predaka (famozni dnk, kao ideja koju nitko posve ne razumije),i popravak fizickog tijela primanjem u sebe Tijela Kristovog.. da se prekine onaj đavolski (genetski) niz, mozda inputiran u ljudski rod u vremenima Noe, u vremenima u kojima su 'Sinovi bozji' doticali zene.. ili još u Edenu.. i zato nitko nema zivota vjecnog tko ne jede Tijela i ne pije svetu Krv. Ove mi misli dolaze kad promišljam o davnim vezama (traducijanizam kontra ex nihilo), kao i o ljepoti pričesti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kako sv.Pismo kaže da je Isus prvorođenac stvaranja, alfa i omega, i kako se kaže da je bio prije zvijezde jutarnje - Danice odnosno Venere a Lucifer se naziva i sinom zore, to je moguće kako je prvi stvor, a o tome sam u početku bloga pisao, bila Isusova ljudska duša koja je bila model po kojoj je sve nastalo i koja se je, po mojem sudu, instantno sjedinila s Riječi, drugom božanskom osobom u trenutku stvaranja.
      Tako, kad sv.Trojstvo kaže - idemo učiniti čovjeka na svoju sliku i priliku, onda je to možda značilo učinimo Adama na sliku i priliku Riječi koja se je sjedinila s Isusovom ljudskom dušom.
      Ovo je samo moja spekulacija koja može biti pogrešna.
      Adam je izgubio sliku Isusa grijehom, ali onda se četiri tisuće godina nakon dolaska smrti u stvoreni svijet Isus utjelovio od Djevice Marije tako da je Isus po tijelu Adamov potomak, ali čiste duše bez grijeha kojeg naslijeđuju Adamovi potomci zato što je Isusova ljudska duša starija od Adamove i uvijek je podložna Božjoj naravi i volji u jedinstvenoj Isusovoj osobi.
      Isus je tako sin Čovječji, ali istovremeno i novi Adam čiji potomci se rađaju u sakramentu krštenja.
      Isus sigurno kao Osoba postoji oduvijek jer je Bog, ali po mojem mišljenju ponavljam, ljudsku dušu dobio je od prvo stvorene ljudske duše i prvog stvora, a tijelo od Djevice Marije.
      Objava je završena sa smrću posljednjeg apostola, ali to ne znači da ne smijemo pokušati povezati neke točke Objave ako se te 'crte' ne protive objavljenim dogmama, i uvijek uz svijest kako je to samo naša spekulacija koja ne mora biti istinita.

      Izbriši
  7. Oprosti na gnjavazi i slobodno pobrisi ovo sto sam predhodno napisao kad pročitaš, ako misliš da je štetno za čitatelje. To su nedefinirane misli i ideje o svrsi pričesti, nazivu Sin covjecji, te o genetici i čudesnoj dnk sa kršcanske strane, u kojoj se mozda krije i dio traducianizma..
    Hrvoje

    OdgovoriIzbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.