Dar razumijevanja

Prvih pet darova Duha Svetoga mogu se nazvati aktivnim.
Jer vjernika 'prisiljavaju' na djelovanje, na mjenjanje.
Šesti dar razumijevanja omogućuje čovjeku da razumije ono što vjeruje i što čini, da vidi u svemu tome Božju mudrost i providnost.
Bez sumnje, plod ovog dara je spokojnost i nada.
Kao i svaki dar, razumijavanje može biti veće i manje, i ako idemo putem Isusa Krista koji jedino vodi u vječni blaženi život, onda i ovaj dar mora nam sve više i više rasti.
Kako možemo vidjeti da imamo ovaj dar?
Tako što nam nije teško, štoviše privlači nas meditiranje o Isusovim riječima, o sv.Pismu, o životu svetaca i u tome vidimo prst Božji ili vidimo kako je sve što se događa opravdano iz viših razloga, kako Bog sve vodi prema savršenstvu u vječnosti.
Kad sam bio student išao sam na nešto što se je zvalo studentske konferencije koje je vodio poznati modernistički dominikanski profesor. Uglavnom on je sijao modernizam u duše onih koji su tražili Boga. Sjećam se kako je držao predavanja o zlu koja je započeo s tezom kako je to misterija i završio s istom tezom.
Usput je uvijek nastojao poticati u slušateljima oholost, u stilu vi ste pametni, vi ste intelektualci, niste kao babe koje ližu oltare. I tako napunivši nam ego, slušali smo predavanja koja nisu davala odgovor nego su još više zamućivala ono što je bilo mutno. 
Ali baba koja 'liže oltar' ako ima dar razumijavanja onda zna odgovor na pitanje zašto postoji zlo i na sva druga pitanja o kojima se pišu knjige, a da se ne daje odgovor na tisućama stranica. 
Dakako da nemam ništa protiv pisanja knjiga o 'teškim pitanjima', samo jao si ga nama ako dajemo krive odgovore, ako se pravimo da razumijemo, a ne razumijemo, ako zavodimo na kriv put one koji traže pravi put.
Dar razumijavanja se može negativno prispodobiti kroz poslovicu 'od drveća ne vidi šumu'.
Bez tog dara ostaje se samo na spoznaji da postoji nešto, a ne vidi se zašto to postoji.
Dar razumijavanja se može naći u onima koji čitaju sv.Pismo i u stvarnim likovima i njihovim djelima vide modele koji se ponavljaju tijekom cijele povijesti čovječanstva i kojih nalaze u svojim životima. Oni koji razumiju, oni vide da je cijelo sv.Pismo napisano oko Isusa Krista, da se od prvog retka knjige Postanka do posljednjeg retka Otkrivenja nalazi Jaganjac Božji i lav iz Judeje, da su primjerice hramski obredi u Jeruzalemu bili slika onog što će se dogoditi na Kalvariji.
Oni koji imaju dar razumijevanja, oni ne zijevaju na sv.Misi, jer znaju simboliku svakog pokreta i riječi sv.Liturgije, znaju primjerice zašto je oltar okrenut prema istoku, zašto je desni dio oltara na kojem se čita prvo čitanje s južne strane, a zašto se Evanđelje čita s lijeve sjeverne poganske strane i zašto se na kraju Misal vraća na desnu, židovsku stranu.
Dakako da se takvi ne pitaju zašto nam je 'svećenik okrenuo leđa' i zašto ga ne čujemo dok izgovara molitve na oltaru.
Kako napisah na početku ovog kratkog razmišljanja, dar razumijavanja osvjetljava naš um i ispunja naše srce s nadom.
K tome razumijevanje nam podiže ljubav prema Bogu, jer ljubiti nekog, znači poznavati ga. Prvi korak u ljubljenju Boga je strah Božji, a ovaj dar daje nam mogućnost da se naša srca dignu gore prema Nebu gdje se nalazi naš nebeski Zaručnik.
Ljubiti Boga čim više, znači poznavati Ga više, razumijaviti Ga više. 
Što na kraju dovodi do sjedinjenja, tako da ljubimo isto ono što Bog ljubi, mrzimo isto što On mrzi.
A tu smo na pragu sedmog, posljednjeg dara.