Neprocjenjivost vjere

No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. Iv.16:7

Danas sam pročitao iz "Liturgijske godine" zanimljivu rečenicu.
Ako imamo vjere, onda znamo više o Isusu nego što su znali apostoli dok su Ga gledali kako uzlazi k Ocu.
I imamo više hrabrosti od njih svjedočiti za Krista.
To je bez sumnje visoko podignuta letvica za naš skok u vis.
Zar mi znamo više od onih koji su tri i pol godine bili Njegovi učenici, vidjeli Ga uskrslog i još se s Njime 40 dana družili do Uzašašća?
Ako imamo vjere onda znamo više (ne zaboravimo, usporedba je s apostolima prije silaska Duha Svetoga).
Kad dobro promislimo o tome, onda nam je posve jasna Isusova citirana izjava.
Kao i ona koju je rekao sv.Mariji Magdaleni kad Ga je vidjela uskrslog, pa je pala ničice htijući Mu poljubiti noge, a On joj nije dozvolio.
Ili treća rečenica koju je izjavio sv.Tomi nakon što je Toma stavio prste u Njegove rane - blaženiji su oni koji će povjerovati, a ne će staviti prste u Moje rane.
Vjera je, dragi čitatelji, neprocjenjiva na Zemlji.
Ne, nije to sloboda o kojoj je pjevao Ivan Gundulić i s kojom su bili opčinjeni Dubrovčani.
Jer sloboda je svojstvena Bogu, a ljudi se mogu samo zavaravati da su slobodni, kao što su bili 'slobodni' Dubrovčani plaćajući Turcima svoju 'slobodu'.
Dočim vjera nas stvarno čini slobodnima u smislu da niti jednom stvoru ne robujemo. 
Kad su apostoli dobili dar vjere preko Duha Svetoga, nestao je njihov strah pred židovima, pred sinedrijem, pred mučiteljima i progoniteljima, pred demonima i smrću.
Oni su prije vjerovali da je Isus Bog i Spasitelj, ali nisu imali pravu vjeru koja je nezasluženi dar Božji i koja daje snage micati planine i smijati se smrti u lice.
Zato sv.Ivan apostol kaže - vjera pobjeđuje svijet.
Magdalena nije savršeno ljubila Gospodina iako znamo kako je njezina ljubav bila žarka, dok nije dobila dar vjere. 
To je razlog zašto joj nije Uskrsli dozvolio da Mu poljubi noge, On joj je odlučio dati više, dati vjeru s kojom će Ga potpunije ljubiti.
Toma je rekao - Gospod moj i Bog moj, ali još nije bio spreman položiti život za Gospodina dok nije dobio dar vjere.
Vjera dakle nije samo znati sve dogme Crkve, nego i čvrsta želja vršiti volju Onog koji je uzašao na Nebo sve do cijene vlastitog života.
Zato vjera raste ili pada, ona ne može stajati niti se da ona naučiti na vjeronauku ili na bogoslovijama (ako su novoredne tamo se najprije izgubi).
Zamislimo Penelopu koja čeka Odiseja. Ona vjeruje da će se on vratiti. Ta vjera joj daje snage da odbaci sve svoje prosce.
Da je posumnjala, bio bi to kraj njezine ljubavi prema mužu.
Ovako ga je ona više ljubila nego da se nije nikad odvajala od njega. 
Vjera produbljuje ljubav,a gubitak vjere ju uništava.
Mi nismo nikad vidjeli svojim tjelesnim očima Gospodina, ali Ga više ljubimo, ako imamo vjere, nego da je On ostao živjeti u Jeruzalemu te da smo se preselili tamo živjeti s Njim.
Ljubav je kruna svega jer Bog je ljubav, ali temelj ljubavi je vjera i rast u vjeri znači rast u ljubavi.
Dok Ga ne ugledamo oči u oči, kako piše sv.Pavao.
Kad nam više vjera ne će biti potrebna, jer smo postigli puninu ljubavi i susreli se sa Zaručnikom naše duše.
Na blogu često pišem o sadašnjim i budućim nedaćama koje čekaju kršćane. 
Njih je nemoguće izdržati bez jake i čvrste vjere.
Stoga njegujmo svoju vjeru, zalijevajmo je s dobrim djelima, nadasve molimo Boga da nam je umnoži kako bismo mogli svladati svijet i svjedočiti ju pred onima koji ju preziru i mrze.
Duh Sveti čiji blagdan je ovu nedjelju, prava je božanska osoba jednaka Ocu i Sinu, i kako vjerujemo, On je u nama ako smo izmireni s Bogom.
Ako u to čvrsto vjerujemo, zar ćemo činiti smrtne grijehe koji će nas lišiti Onog koji se ne da s ničim usporediti?
Zar ćemo se bojati smrti kad vjerujemo da nam je smrt tek početak vječnog i blaženog života i da ako ta smrt bude mučenička, da će tim veća naša slava biti pred Bogom?
Moram se dotaći i heretika protestanata koji krivo tumače sv.Pavla o opravdanju i spašavanju vjerom.
Da, vjera spašava zato što se u svakom tko vjeruje nalazi Duh Sveti.
Isti Pavao kaže neka se ne zavaravaju grješnici da će ući u kraljevstvo Nebesko.
Što to znači, zar grješnik onda gubi vjeru?
To znači da čim napravimo smrtni grijeh, nas napušta Duh Sveti i mi vjere više nemamo, jer smo je napustili čim smo prestali biti pozorni protiv grijeha.
Da smo imali vjere, onda ne bismo počinili smrtni grijeh, da smo imali jaku i pravu vjeru koja miče gore, onda ne bismo popustili požudama raznog tipa, ne bismo poslušali vraga niti ovaj svijet koji je protiv nas.
Vjera nije samo znanje dogmi ili izgovaranje Vjerovanja apostolskog.
Prije nego što počinimo smrtni grijeh, mi smo već izgubili svoju vjeru ako se ne odupremo napasti.
Kako može netko izgovoriti Vjerovanje iz srca, ako je u smrtnom grijehu i nema nakanu ispovijediti se i pokajati?
Takav sam sebe zavarava da je vjernik, kao što protestanti sebe zavaravaju da su kršćani.
Stoga je katastrofalna M.Lutherova zabluda koja se je proširila svijetom kako reć - Isus je moj Spasitelj, znači imati vjeru koja spašava i koja briše prošle i buduće grijehe.
Vjeru treba sačuvati i/ili ponovno dignuti nakon pada koristeći se svetim sakramentom ispovijedi, pričešćivanjem, pobožnim životom, djelima milosrđa i pokore, svim onim što su protestanti odbacili kao nepotrebno.
Ponavljam, molimo se Gospodinu Isusu Kristu da nam umnoži vjeru i pošalje darove Duha Svetoga.
Amen.