Goli otok i Jasenovac

Goli otok i Jasenovac su dva zatvora-logora u kojima je komunistička Jugoslavija, odnosno NDH slala svoje neprijatelje.
Iako i tu treba odmah uočiti razlike.
Jer, Titova Jugoslavija slala je na Goli (u prvom razdoblju dok su tamo bili prosovjetski komunisti) neprijatelje koji nisu bili protiv Jugoslavije i komunizma, nego koji su bili protiv Brozove politike odvajanja od utjecaja komunističkog SSSR-a.
Dok je NDH slala u Jasenovac one koji su htjeli rušiti tadašnju hrvatsku državu.
Dakle ispravnije je reći kako su na Golom bili neprijatelji Brozovog komunističkom režima, ali ne i neprijatelji komunističke Jugoslavije ili općenito jugoslavenske države, dok su u Jasenovcu bili oni kojima je smetala hrvatska državnost, koji su bili protivnici i ondašnjeg režima i hrvatske državnosti.
Ima li koji izuzetak koji potvrđuje pravilo?
Predsjednik HSS Vladko Maček bio je u Jasenovcu zatočen od listopada 1941. do ožujka 1942.
Jel on bio protivnik ustaškog režima? Nema sumnje.
Jel bio protivnik hrvatske državnosti? I u to nema sumnje.
Njegova državnost nije išla dalje od Banovine Hrvatske u Jugoslaviji. 
Njemu su najprije Nijemci ponudili vlast, ali ju je odbio, budući je bio anglofil i nije se nikad odrekao jugoslavenstva.
Povod inače za njegovo uhićenje je spoznaja da su Nijemci s njim kontaktirali u ideji ponovnog stvaranja jugoslavenske države koja će biti saveznica sila osovine, odnosno vraćanje na stanje kad je kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, ali ovaj put bez kralja koji je pobjegao u London.
Dakle, V.Maček je bio neprijatelj hrvatske državnosti, on nije izuzetak. 
Bilo je s njime još nekih HSS-ovaca, iako su u ogromnoj većini HSS-ovci s oduševljenjem prihvatili uskrsnuće hrvatske države. 
Ne znam za te pojedinačne slučajeve, ali sumnjam da su takvi bili bliski Mačeku ili čak pristaše oružane pobune protiv NDH, odnosno partizani.
Na Golom otoku, kažu da su završili neki koji ni nisu bili za Staljina, a protiv Broza, nego oni koji su se tamo 'slučajno' našli, jer su imali osobne neprijatelje koji su ih lažno optužili da su staljinisti kako bi ih se tako riješili.
Slijedeće što moramo konstatirati je da niti Goli otok, niti Jasenovac nisu bili logori smrti.
Logor smrti je mjesto na kojem neka vlast organizira logor u cilju da najprije tamo zatoči svoje protivnike, a onda da ih sustavno, planski ubije.
Niti jedna država, koliko znam, nije nikad službeno organizirala logor smrti, jer bi je ta činjenica ipso facto optužila u svjetskoj javnosti da je sotonistička. 
To bi značilo kao da sabor donese zakon o osnivanju logora u kojem će se sustavno ubijati protivnici države.
Neki kažu da su prvi logori smrti bili u JAR-u kad su Englezi u njih strpali buntovne Bure u englesko-burskom ratu i kad su u tim logorima mnogi Buri umrli od gladi i bolesti.
Možda je VB to zaista učinila, ali nije sigurno službeno objavila kako stvara logore smrti u JAR.
Goli otok i Jasenovac su bili logori za preodgoj političkih protivnika ili njihovo pacifiziranje.
Niti jedna vitalna država u slučaju ratnog ugroza ne libi se zatočiti svoje protivnike i držati ih pod kontrolom.
SAD-e je to učinio, manje više neopravdano, za svoje državljane japanskog podrijetla, samo radi sumnje da bi se eventualno priključili na stranu Japana u ratu.
NDH nije nipošto nešto slično učinila za recimo Srbe, nego su zatočenici u logorima bili samo oni koji su bili zarobljenici nakon pobune, ili za koje se je dokazalo da se bave protudržavnom djelatnošću.
Stoga je dominikanac Prcela na pridici u Splitu, mogao dodati - a što se predsjednice ponižavaš pred američkim veleposlanikom zbog NDH, kad NDH nije bacila atomske bombe i spržila njemačke gradove niti je imala logore za Srbe, rome i židove, kao što ste vi imali za Japance.
Goli otok i Jasenovac su bili i radni logori.
Koliko sam gledao svjedočanstva iz Golog, za vrijeme dok su bili staljinisti tamo zatočeni, nikakvog korisnog rada nije bilo, nego se je 'tucao' kamen, prebacivao iz hrpe na hrpu, svojim tijelima morali su na ljetnom žarkom suncu raditi hlad boru koji je rastao, i slično samo da bi se zatočenici tjelesno iscrpljivali, kažnjavali i bili u stalnom strahu i poniženju.
Jasenovac je i prije nego što je postao logorom, imao nekoliko radionica, bila je škola za zanat, neki su logoraši ostali raditi i nakon što im je istekla logorska kazna.
Osim tih radionica, logoraši su radili na nasipima uz rijeku Savu.
Sad dolazimo do razlika.
Goli otok je bio de facto državna tajna prvih godina.
Na video kojeg ću dati na kraju, vidjet ćete kako su se logoraši na Golom morali baciti na zemlju (ustvari kamen) i skrivati kad je slučajno jedan brod ostao bez pogona i plutao prema otoku.
Nikakav kontakt s vanjskim svijetom nije bio dozvoljen.
Jasenovac je bio pak službeni logor za kojeg se je znalo, imao je redovite posjete Crvenog križa, funcionirala je pošta - logoraši su primali pakete izvana, događala se je kulturno-športska razmjena s društvom izvan logora.
Zašto je prvi bio državnom tajnom?
Prvo, zato što se nije htjelo, za vrijeme potencijalnog sukoba sa SSSR-om, da javnost zna gdje su zatočeni staljinisti.
Drugo i važnije, na Golom otoku se je događalo nešto najstravičnije što se moglo događati samo u komunističkim logorima i zatvorima. Čitao sam jednu knjigu koja opisuje isti užas kojeg su radili rumunjski komunisti prema antikomunistima, a izgleda da je to bila praksa svugdje gdje komunisti osvoje vlast.
Sotonizam Golog otoka (i sličnih komunističkih zatvora) se ogleda u tome da se od žrtve napravi mučitelja kojem je do krajnih granica isključena ljudskost, sućut prema žrtvama, prosudba zdravog razuma i mnimalno povjerenje prema drugim ljudima.
Tko god je preživio Goli otok, više nije bio ne samo isti čovjek, nego je u mnogočemu ostao ljuštura od čovjeka.
Zamislite da ste podvrgnuti takvim torturama i poniženjima, tako da u želji da ih izbjegnete, sami pristajete biti mučiteljima drugih koji trpe kao i vi.
Svi logoraši Golog morali su biti u 'špaliru' tukući, psujući, ponižavajući one koji su se iskrcali na otoku i koji su morali proći tako od iskrcavanja na rivu do logorskih baraka.
Morali su postati bešćutnim zvijerima kako ne bi bili više žrtvama.
To je mogao smisliti samo um opsjednut Sotonom.
Pokušao sam se zamisliti u tim logorašima koji moraju proći kroz špalir. 
Trčati čim brže izbjegavajući udarce, ili stati pa neka me ubiju od batina?
Kad ne bih znao što me poslije čeka, vjerojatno bih kao i drugi trčao. 
Ili bih možda dobio dodatni impuls Duha Svetoga i želju za mučeništvom? 
To bi sigurno bilo najbolje.
Ali ovi logoraši su bili ponosni komunisti i ateisti, vrlo vjerojatno bi, da je Staljin okupirao Jugoslaviju, oni bili onima koji proganjaju titoiste, čak na tom istom otoku.
Kako su oni mogli snaći snage da se odupru sotonskom zovu da postanu mučiteljima, kad su već povjerovali u sotonski komunizam i možda pjevali pred par godina partizansku pjesmu - nosim kapu na tri roga, borim se protiv Boga?
Ovdje dakako govorim o Golom otoku dok su na njemu bili logoraši komunisti, a ne kasnije kad su na njega pristizali politički protivnici komunizma i Jugoslavije ili još kasnije kad su dolazili kriminalci. 
Zanimljivo je znati kad se je prekinulo s tom sotonističkom praksom od žrtve mučenja učiniti mučitelja.
Sveti Pavao je pisao poslanice u zatvoru, posjećivali su ga kršćani dok je bio u okovima.
Rimski pogani su bili 'anđeli' prema vjernicima u komunizam koji su smatrali da nikakvo nasilje prema nekomunistima nije previše, da tkogod javno posvjedoči kako vjeruje u Krista zaslužuje da mu se začepi gubica, istrgne križ ili doslovno ubije Boga u njemu.
Borci za društvenu pravdu - BDP ili antife, ili oni koji se pozivaju na borbu protiv govora mržnje tako da onemoguće javnu djelatnost svih koji se drže naravnog morala, budući su čuvari Golog otoka i pokazat će ne manju svirepost i sotonizam od onih pred 60-tak godina.
Kao što su komunisti bili manjina, tako su i oni manjina.
Ali su bučni, dobro se služe medijima, zastrašuju protivnike i ako im se ne suprostave organizirano kršćani, oni će lako pojedinačno slomiti svakog tko bude prošao kroz njihov 'špalir'.
Osim naravno onih u kojima prebiva Duh Sveti.