Majčin dan

Majčin dan ove godine sekularni svijet je proslavio prekjučer, drugu nedjelju u svibnju.
U novorednom katoličkom kalendaru vidim da je danas Majčin dan uz Gospu Trsatsku i spomendan Ivana Merza.
Sjećamo se kako je u komunističkoj Jugoslaviji Majčin dan bio označen kao kapitalistička podvala i urota protiv 'osmog marta', međunarodnog praznika žena koje hoće biti jednake s muškarcima.
Vjerujem da većina ljudi ima najtoplije osjećaje prema svojim majkama. Tako bi trebalo biti, ali je sve manje.
Zašto?
Zato što živimo u društvu koje slavi Majčin dan, ali sve čini da bi bilo manje majki, a onda da te majke budu slabe majke svojoj djeci i slabe žene svojim muževima.
Hvala Bogu da nemam tog iskustva, jer pretpostavljam da je najveće moguće razočaranje kod čovjeka onda kad spozna da ga majka ne ljubi, ili ne ljubi dovoljno.
Stoga i Sveto Pismo uporabljuje usporedbu Božje ljubavi prema čovjeku; ako bi i neka majka zapustila svoje dijete, Bog nikad ne će. Bog kaže, moja ljubav veća je od majčine ljubavi.
Nikad ta usporedba nije manje značila nego danas kad žene biraju biti ubojicama svoje nerođene djece, a koji puta i rođene, nego da im budu majke.
Država i društvo ih u tome podupiru.
Ima li itko obraza nakon svega ovog reć zašto nas Bog kažnjava raznim nedaćama, bolestima, depresijama, ratovima, prokletstvima?
Čovjek je narušio ili srušio tu temeljnu sponu između ljudi na kojoj se sve drugo gradi. Zato se mnogo toga ruši kao kula od karata pred našim očima, a toga će biti sve više.
Dajem poveznicu na predavanje RJMI o:
temi o porođajnim mukama žena, brigi o djeci, poslušnosti mužu.

RJMI je otvoren - Bog je zbog Eve prokleo žene na porođajne muke, nemoguće je izbjeći to prokletvo da ne dođe neko još gore.
Jel rješenje za izbjeći prokletstvo ne rađati više djecu?
Ne će imati porođajne muke, ali će dobiti druge muke nakon kojih ne će imati zaborav porođajnih muka i radost vidjeti svoje dijete i hraneći ga na svojim prsima svojim mlijekom.
Jedan sebičan naraštaj može se na takvo nešto odlučiti, ali to je posljednji naraštaj tog naroda nakon kojeg dolazi novi narod koji nije još izokrenuo potpuno ljudsku narav.
Zanimljivo je da nije nikad bilo toliko raka ženskih genitalija i grudi dok se nisu žene odmakle od naravnog poriva da budu majke.
I kad ženske grudi služe za javno podsticanje požude, za reklamiranje, za privlačenje pažnje s ogromnih panoa koje pokrivaju fasade zgrada koje se ruše zajedno s gradom i civilizacijom, umjesto da služe za ono za što ih je Bog stvorio - dojenje male djece.
I prosto je za ne vjerovati kako to većina ljudi ne vidi.
Čak oni koji to vide, ne vide još jednu veliku zamku nečastivog, a to je liberalno-sekularna država koja se tobož brine za majke i djecu tako da onemogućuje ocu da ima primanja koja bi zadovoljila potrebe njegove obitelji, pa onda sve čini kako bi majke čim prije napustile svoju djecu i prepustile je jaslicima, vrtićima, školama, jer - ne smije stradati karijera žene-majke.
Što znači provesti zakone po kojima žene moraju biti isto zastupljene kao i muškarci u upravljačkim strukturama društva, ako ne da prestanu biti majkama? Zar može otac zamijeniti majku, zato što majka ima bolju plaću od njega? I kakva će to djeca biti ako budu tatu zvali s onim osjećajima kad se zove mama?
Nije li i to mogući razlog širenja sodomizma, zamjena uloge majke i oca u obitelji, s time da su pravi odgojitelji djece mediji i država?
Budimo svjesni da je društvo trulo do srži, i da većina ljudi ili toga nije svjesna ili jednostavno vole truloću i zlo.
Ipak, moramo se i dalje boriti za Krista Kralja, kao da će sutra opet zasjati zemaljska kršćanska država.
Tako ćemo biti dostojni nebeske države.
Svim majkama koje čitaju blog, i majkama onih koji čitaju, neka bude Bogorodica uzorom i zagovorom.
Kao što je o Marijinom - neka mi nude po tvojoj riječi, ovisio dolazak Emanuela s Neba, tako i budućnost čovječanstva ovisi o vama i ne dopustite ocu laži i čovjekoubojici od početka da vas zavede s pričom kako je biti majkom ropstvo žene.