Tko je ubio glazbu

Nedavno sam odslušao neobično predavanje E.Michael Jonesa o svemu i svačemu, ali glavna tema je bila popularna glazba i njezin utjecaj na seksualnu i inu revoluciju.

U ovom tekstu kratko ću se osvrnuti na njegovu tezu - gramafonska ploča započela je s ubijanjem glazbe.
Jednostavno za razumiti, kad glazba postane samo reproduktivna, a ljudi samo pasivni slušatelji, ona više ne živi u ljudima, i tada je ona mrtva za ljude. 
Pitanje je dal ljudi mogu živjeti bez glazbe kad prava glazba upućuje ili slavi onog tko je izvor života i nedostižne ljepote, Onog koji je uzrok vječnom pjevanju anđela.
Život bez ljepote je pakao, i tu se krije demonski motiv zašto je uništena ljepota u umjetnosti općenito.
Glazba se mora izvoditi da bude živa, živi ljudi uživo ju trebaju izvoditi i uživati u njoj. Inače je mrtva, inače je samo mehanika ili elektronika, odnosno tehnologija.
Sigurno da nije mogla u 19.st. biti reproducirana na gramafonskim pločama pop glazba koja se danas sluša, jer bi ljudi jednostavno odbacili od sebe taj disk koji stvara neljudsku paklenu buku.
I tako je kroz vid dotad neviđene 'demokratizacije' glazbe koja je omogućula jeftin i lako dostupan način slušanja, gramofonska ploča dobila iznimnu popularnost.
Dalje su slijedili novi mediji reprodukcije glazbe, radio, film, TV, magnetne vrpce, digitalni diskovi, internet.
Nikad ljudi nisu lakše i jeftinije mogli doći do glazbe, i nikad nije glazba bila lošija i nikad ljudi nisu manje pjevali, svirali, pjevušili ili zviždali glazbu.
Zato što je industrija reprodukcije glazbe bila u službi onog tko je naumio da tako bude, nema slučajnosti pa niti u umiranju glazbe.
Princ ovog svijeta dobio je moć i dopuštenje da poništi ljepotu i učini pakao na Zemlji.
Zato mu je bila potrebna tehnologija koja će ubijati ljepotu i život na daleko i na široko, brzo i jeftino.
Gramafonska ploča bila je početak tog plana.
Pričali su mi kako je djed znao nakon težačkog dana u polju navečer zasvirati i zapjevati sa susjedima, dok su djeca pjevala i plesala na tu glazbu. Ljudi dok su radili u polju pjevali su, pojedinačno ili skupno.
Tko normalan može raditi i pjevati uz današnju modernu pop glazbu? 
Ili tko može ostati normalan ako mu se takva pop glazba i dalje vrti u glavi?
Tehnologija koja je obećavala slobodu i bogatstvo svima ubila je u većini život i ljepotu, kao što korov kojeg se ne iščupa guši plemenite biljke u vrtu.
Ali, još ima plemenitih, korov još nije sve uništio.
Kao što sv.Pismo kaže - pjevajmo Gospodinu pjesmu novu.
Svojim glasom, bez tehnologije, slavimo Onog koji dolazi u slavi.