Strah Božji, pobožnost, razlikovanje duhova, jakost

Duh Sveti daje sedam darova.
Kad se nabrajaju darovi kreće se od najvažnijih, redom mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji.
Ali kronološki ili uzročno oni idu obrnutim putem, iako Duh Sveti može dati sve darove istovremeno.
Sveto Pismo nam kaže kako je strah Božji početak mudrosti.
Dakle, ne može se imati taj konačni dar Duha Svetoga bez prethodnih darova.
Nedostatak ova četiri dara koje sam stavio u naslov su glavni razlog zlog stanja u svijetu i zašto novoredni katolici ne mogu steći hrabrosti vidjeti kako je novoredni car gol.
Strah Božji nikad nije bio manji u svijetu i među 'kršćanima'.
U prvom redu razlog je što ljudi ne žive više naravnim životom, što ih je tehnologija demonski opčinila tako da su povjerovali kako su postali mali ili veći bogovi uz 'malu pomoć' oca laži i čovjekoubojice od početka.
Iako su svjesni da nešto ne valja i da nisu sretni te da imaju latentni strah, oni i dalje vjeruju kako je spas u znanosti, naprednijoj tehnologiji, demokraciji i sličnim zabludama.
Izmišljena bajka o beskrajnom nebu kojeg zovu svemirom i koji je tobož na dohvat ruke čovječanstva samo da se bolje poslože kockice u svijetu, odnosno da se čovječanstvo ujedini kao pod Nimrodom u vrijeme babilonske kule, služi istom cilju - ubiti u ljudima strah Božji.
Da bi se sam suprostavio i uputio druge na suprostavljanje tom demonskom trendu, počeo sam pisati ovaj blog s jasnom tezom kako Zemlja nije Lopta nego krug Zemaljski koji je omeđen gore s neprolaznim, smrtnicima i demonima, nebeskim svodom i u dubini s neprolaznim podzemljem, Paklom.
I taj 'kavez' ne bi nikog od ljudi trebao smetati, jer do granice ne može doći bez uporabe tehnologije koja većini ljudi nije dostupna. 
Kojeg normalnog čovjeka može smetati nebeski svod ako je on tisuću km udaljen od Zemlje? Ako to ne smeta pticama, zašto bi to smetalo čovjeku koji nema krila?
Kojeg normalnog čovjeka može smetati činjenica da se nikakvom tehnologijom ne može doći do Pakla u dubini Zemlje, da se ne može doći dublje od 12 km do kuda su došli svojevremeno u SSSR-u i dalje nisu više mogli jer su im se talili alati za bušenje?
Pa ipak većina ljudi u naše vrijeme drže kako to nije moguće ili ako jest, da je onda Bog zao, ili žele izmisliti neke izvanzemaljce koji su nas zločesto stavili u kavez.
Zato što čovjek želi biti slobodan od Boga, a to znači besmislicu i kontradikciju da živi u neomeđenom i beskonačnom prostoru zvanom svemir.
Tko tu istinu zna i o njoj bar malo meditira, mora dobiti strah Božji. Tko će ga u tu istinu uputiti? Duh Sveti. Nije bez razloga i bez Uzroka nakon pet stoljeća oživjela opet ideja o biblijskoj kozmologiji i krugu Zemaljskom.
Istina da smo konačni i zbog toga ograničeni prostorom, o čemu sam pisao, a da ne može sve biti konačno, nego da nužno mora postojati Beskonačnost prije konačnosti, mora u svim konačnim bićima stvoriti strah od Beskonačnosti odnosno strah Božji.
Tisuće i tisuće filmova, knjiga, slika, glazbe, doktorskih disertacija, školskih udžbenika je napravljeno kako bi ljude dovelo u zabludu kako ne žive u zatvorenom kavezu od kojeg ne mogu pobjeći.
Jedini pravi cilj te demonske rabote je uništiti ljudima strah Božji.
I kao što vidimo, gotovo su potpuno uspjeli.
Ako nema Boga, onda je sve dopušteno, napisao je pred stoljeće i pol Dostojevski. Ako nema Boga, onda nema niti izvora morala.
A da bi ljudi se uopće usudili ulaziti u takve besmislene ideologije, moraju najprije biti bez straha Božjeg.
Živim odvojen od stola i postelje od svoje žene, a koliko puta sam čuo prijateljski savjet - pa danas nije teško dobiti od (novoredne) Crkve rješenje o ništavnosti ženidbe, zašto to ne učiniš i tako si olakšaš život i nađeš neku drugu ženu?
Kad bi ljudi imali straha Božjeg, ne bi tako govorili, mislili i radili.
Drugi dar - pobožnost, naravno slijedi iz prvog.
Čovjek ne može ostati paraliziran od straha Božjeg, on mora stupiti u odnos s Beskonačnim. Taj put vodi preko pobožnosti.
Strah Božji nam kaže kako smo gotovo ništa prema Beskonačnom, a k tome smo krivi pred Njim zbog naših grijeha.
Pobožnost nam je dar, da uz spoznaju vlastite grešnosti, kleknemo pred Bogom, tražimo oprost, pokazujemo kajanje i čvrstu volju da vršimo Njegovu volju i ne kršimo više Njegove zapovijedi. 
Novoredna Crkva i Misa napravljene su da uguše i strah Božji i pobožnost.
Zato sad slijedi treći dar, razlikovanje duhova odnosno znanje.
Tko ima taj dar jasno vidi kako novoredna Crkva i Misa nisu prave, kako se iza njih krije otac laži i čovjekoubojica.
Dakako da ne će Bergoglio reć kako je protiv Krista Kralja i protiv Crkve, ali će reć kako kršćanske države nemaju budućnosti, kako su sekularne države pravo rješenje i kako Bog sve ljude voli tako da se mogu i ateisti spasiti.
Ima onih koji to ne mogu shvatiti, iako imaju strah Božji i pobožni su. Idu možda svaki dan na novorednu Misu, redovito se ispovijedaju, pričešćuju, idu na svibanjske pobožnosti Bogorodici, hodočaste, rade djela milosrđa, ali jednostavno ne žele ni pomisliti kako ih novoredna Crkva vodi u Pakao.
Taj defekt je često povezan s nedostatkom četvrtog dara jakosti, hrabrosti i ustrajnosti.
Jer taj koji ne želi razlikovati istinu od laži, boji se što će biti s njim ako nema više prave Mise u novorednoj Crkvi, gdje će onda primati svete sakramente, kako će se izabrati papa ako su svi kardinali i Bergoglio heretici i tako dalje.
Takav želi radije vjerovati u komotnu laž, nego u trenutno neizvjesnu istinu, i zbog toga s vremenom će izgubiti sve prijašnje darove Duha Svetoga koje je imao, strah Božji i pobožnost.
Ovo je vrlo važno znati - ako se želimo spasiti moramo imati svih sedam darova Duha Svetoga, jer ako na kraju ne budemo imali i konačni dar mudrosti, sve će nam se srušiti kao kula od karata.
Stoga je i dar jakosti presudan.
Mi ne možemo sami po sebi imati strah Božji, niti pobožnost niti ostale darove, jer to nije naše, to je nezasluženi dar Duha Svetoga.
Bez te nadnaravne jakosti mi se ne možemo suprostaviti zlu, ne možemo se suprostaviti zavođenju zla, ne možemo se suprostaviti ovom svijetu i tijelu koje nosi posljedice istočnog grijeha, ne možemo u konačnici podnijeti muku odnosno proliti krv kao svjedočenje vjere u Isusa Krista.
Budimo svjesni svojih slabosti te da darovi Duha Svetoga mogu lako ispasti iz naših ruku ako ne budemo stalno imali pred očima činjenicu zašto smo na ovom svijetu i da je svijet i Pakao protiv nas.
Neka darove Duha Svetoga dobiju svi oni koji ovo čitaju po zagovoru Blažene Djevice Marije!