Hod za život, traducianizam, spolnost i istočni grijeh

Nakon nekoliko mjeseci opet ću se dotaknuti traducianizma.
O istom sam pisao ovdje i ovdje .
Povod je prosvjed protiv abortusa koji je održan prošlu subotu u Zagrebu, odnosno reakcija na prosvijed čitatelja bloga "Quo Vadis Croatia" .
Ako ste kliknuli na poveznicu, onda ste primjetili kako moderni kršćani koji se bore protiv abortusa ne vjeruju u istočni grijeh.
Naravno da si to oni ne će priznati, da ih pojedinačno pitate jamačno će reć da vjeruju u istočni grijeh.
Nu, odmah poslije toga će isto reć da su nerođena djeca ili umrla nekrštena djeca nevina te da su ili u limbu u kojem uživaju naravnu sreću ili da se možemo nadati da su u Raju.
Prvo su pred mnogo stoljeća razvili kao teoriju skolastici, u prvom redu Toma Akvinski, drugo ponavljaju modernisti posljednjih desetljeća. U tom rasponu stoljeća možemo reć da je sve više slabila vjera i među pukom, ne samo među teolozima.
Ako želimo sačuvati vjeru, onda moramo imati jasnu i čvrstu vjeru u istočni grijeh, jer ako ne vjerujemo da je istočni grijeh stvarni grijeh koji nosi posljedicu vječne pravedne kazne u Paklu, onda su besmislene ostale dogme Crkve.
Kršćanski oci nisu vjerovali u limbo , koncili Crkve osudili su pelagijanističku tezu kako postoji neko specijalno mjesto za nerođenu i nekrštenu djecu u kojoj oni ne trpe kazne i muke.
Igrajući na sentimentalizam, jer svakom normalnom čovjeku su draga mala djeca, skolastici su osudili taj nauk sv.Augustina i Crkve.
Štoviše, Augustin je postao za njih bešćutan, obraćeni hedonist i manihejac koji licemjerno ne želi pustiti nevinu nerođenu i nekrštenu djecu u limb ili u Raj, a sam je živio razvratno do svojeg obraćenja. 
Zar će on koji je nizao smrtne grijehe otići u Raj zato što se je obratio, a djeca koja imaju samo istočni grijeh ne će?
Jasno je kako je Pelagije igrao protiv Augustina i nauka Crkve na briškulu emocija, i ništa se suštinski nije promijenilo od onda.
I ne sudi se ovdje Augustinu, ovdje se sudi Bogu.
Kad se kaže 'možemo se nadati kako će Bog pustiti te dječje duše u Raj', to drugim riječima znači - ako to Bog ne učini, onda je zao, jer nekog tko je nevin, tko nema krivice grijeha, nepravedno kažnjava.
Stoga, mišljenja sam, da je gotovo presudno u ovim vremenima spoznati zašto i kako smo svi pogriješili s Adamom i Evom, kako Bog ne kažnjava Adama i Evu tako da njihove potomke baca u Pakao, nego su djeca Adamova stvarno kriva jer su se začeli spolnim putem od grješnih roditelja.
Danas gotovo svi kršćani, ali to je bilo i u vrijeme skolastike, vjeruju da djeca nastaju u trenutku začeća onako kako je Bog stvorio Adama ili kako je Bog na početku vremena stvorio svakog pojedinog anđela. 
Kad bi to bila istina, onda bi istočni grijeh stvarno bio izmišljen i abortirana djeca ne bi smjela završiti u Paklu, odnosno Bog bi bio nepravedan ako bi ih tako kaznio.
To bi bilo kao da Bog, zbog pobune Sotone i demona, kažnjava isto anđele koji se nisu pobunili i koji su ratovali protiv demona.
Ali znamo da Bog ne može biti nepravedan i da je nauk Crkve nezabludiv, odnosno ovaj dio nauka o istočnom grijehu o kojem pišem.
Dijete kad se začne nije aristotelovska tabula rasa (možda je i ovdje razlog zabludi Tome Akvinska - zato što je bio oduševljen s Aristotelom), nego je stvoreno-začeto od grješnih roditelja, prima od njih grješnu narav i tako ne može stati pred Boga i zaslužuje kaznu. 
Kad bi dijete bilo stvoreno kao Adam ili kao anđeo, onda to dijete ne bi bilo dijete svojih roditelja. 
Bilo bi to slično basni o ružnom pačetu, odnosno lijepom labudu za kojeg patka misli da je njezino ružno pače, ali nije i sve više se vidi razlika kako ružno pače raste i postaje labudom.
Krštenje je Božje čudo odnosno sakrament kojeg je Isus dao Crkvi, po kojem i ostali pačići mogu postati, protivno naravi, prekrasni labudovi spremni za let prema Bogu.
Negdje sam pročitao kako majka pokojnog nadbiskupa Lefebvrea istog nije poljubila dok ga nije krstila.
Simbolično, ona je već bila labudica, i čekala je da njezin sin postane labud krštenjem. 
Ta žena imala je pravu i stvarnu vjeru u krštenje, odnosno znala je kako istočni grijeh nije izmišljotina.
Drugo što me je potaklo na pisanje ovog teksta je ovaj blog .
Nevinost je starija od Adamovog grijeha, a sveci i anđeli u Nebu žive nevino. U početku je bila nevinost, na kraju će biti nevinost. Isus kaže - blago nevinima, onima koji su čista srca, oni će Boga gledati. 
Bez sumnje, Isus je posebno ili najviše ljubio sv.Ivana apostola zato što je on bio djevac.
Nitko se ne može sjediniti s Bogom ako još u njemu tinja spolna požuda. 
Blaženi su oni koji je nisu nikad ni rasplamsali, nego su odlučili ostati djevcima radi tog konačnog blaženog cilja. 
Spolni čin je samo jadni surogat vječne nebeske ekstaze, nešto slično kao što Sotona oponaša Boga.
Autor bloga dalje piše, kako je prema objavi A.C.Emmerich Bog imao na umu drugačije sjedinjenje Adama i Eve, da je zbog istočnog grijeha spolno sjedinjenje došlo kao i spolna požuda.
Crkva kaže kako se istočni grijeh prijenosi spolnim začećem.
To znači ako su i roditelji živi sveci, spolnim začećem svejedno će njihovo dijete dobiti istočni grijeh. 
Očito je nešto intrizično grješno u spolnom činu, makar bila sveta želja roditelja za rađanjem djece. 
Kako inače objasniti da svi normalni ljudi osjećaju sram ako ih netko vidi za vrijeme spolnog čina, ili zašto su se Adam i Eva skrivali pred Bogom nakon istočnog grijeha (mnogi pretpostavljaju kako je zabranjeni plod kojeg im je preporučila Zmija pobudio dotad nepoznatu spolnu požudu).
Sad ću nakratko spomenuti većeg antipapu od Bergoglia, Woytilu, koji je izbacio notornu teologiju tijela po kojoj spolni čin ljudi je slika odnosa među sv.Trojstvom. Ako je ijedan antipapa ikad ličio na edensku Zmiju, onda je to bio tada Woytila.
Koliko god Bergoglio iznosio blasfemija i krivovjerja, ovako zmijski još nije tako nešto učinio.
Emmerich dalje navodi kako su prvi roditelji koji su začeli dijete onako kako bi to učinili Adam i Eva da nisu poslušali Zmiju, bili sveti Joakim i Ana, otac i majka Bogorodice Marije.
Marija je bezgriješno začeta, to je dogma Crkve.
A.C.Emmerich umrla je prije nego što je svečano proglašena dogma u 19.stoljeću.
Moguće je da se je isto i sv.Ivan Krstitelj začeo bez spolnog čina, i za kojeg je Isus rekao da je najveći rođen od žene.
Živimo u vremenima koja su vjerojatno slična vremenima Noe kad je opačina ljudska bila prisutna u svima.
Opijenost spolnošću je posvemašnja kao i nespremnost na žrtvu radi novog života.
Bog je dopustio spolnost za razmnožavanje zato što su Adam i Eva izgubili nevinost i nisu bili spremni više za uzvišeno začeće kojeg su imali Joakim i Ana. Ali spolni čin je opravdan samo ako je u cilju života, sve ostalo je grijeh makar bilo u braku.
Ta veza koja je opravdala spolni čin je puknula, spolnost je sama sebi svrhom u cilju sunovraćivanja čovječanstva u Pakao.
To je bjelodano pokazano i na prosvjedu u Zagrebu protiv abortusa i protuprosvjedu ljevičara koje podržava ovaj svijet. 
Zagovornici abortusa su oni koji su robovi spolnosti.
Biti pak robom spolnosti, znači padati sve dublje i dublje u Pakao, manja perverzija rađa veću.
I sami narodi su postali perverznima, više se ni ne brinu što nemaju djece, što im je propast zajamčena.
Drugačije ni ne može završiti s onima koji su uzeli zabranjeni plod sa stabla spoznaje dobra i zla.
Vide da ih put vodi u propast, ali nemaju snage stati i vratiti se, nego uz požude nastavljaju prema provaliji. 
Kao da ih mogu kratkotrajne i varljive požude utješiti u Paklu u kojem ne će biti više uživanja u požudama, nego proklinjanje sebe što su postali robovi požuda.
Budimo dakle svjesni u kakvom neprijateljskom svijetu živimo i kako moramo pobijediti požude. 
Molimo Boga da nam pošalje darove Duha Svetoga!
Amen.