utorak, 30. svibnja 2017.

Kraj bijele rase

Danas zvuči skoro kao nemoguće, ali pred sto godina bijela rasa je bila najbrojnija.
U to vrijeme Europa je imala otprilike dvostruko više stanovnika, dakako tada samo bijelih, nego Afrika.
Nedavno sam čuo kako je u JAR omjer između bijelih Afrikaanera i crnaca bio 2 milijuna napram 5 milijuna. 
Pogledajte kakav je danas kad bijelcima, koji su pred tri stoljeća došli na jug Afrike naseljen dotad samo rijetkim, primitivnim niskim crncima koje su kasnije istrijebili novo pridošli snažniji i viši Zulu crnci koji su došli sa sjevera iz ekvatorijalnih područja Afrike, prijeti uništenje.




K tome možemo dodati kako su u prosjeku Afrikaaneri vitalniji i borbeniji od bijelaca Europe, imaju više djece i volje za opstankom te da su vlast predali crncima ne zato što su bili poraženi u ratovima koje su uspješno vodili, nego zbog velikog desetljetnog pritiska i bojkota Europe i SAD, dakle drugih bijelaca. 
Afrikaaneri su, kolikogod to zvučalo čudno suvremenom bijelcu, starosjedioci u Južnoj Africi koju su utemeljili kao vrijedni farmeri, a većina današnjih crnaca u JAR su potomci crnaca koji su dolazili u tu državu sa sjevera radi boljeg života kojeg im je pružala civilizacija koju su Buri i ostali Europljani stvorili (primjerice isto tako sam saznao podatak da je JAR napravila najveću bolnicu na svijetu za crnce, pružila im mogućnost obrazovanja i sveg onog zbog čega crnci iz Afrike ilegalno na brodovima dolaze na obale Italije).
Ono što je pak iznenadilo Afrikaanere je činjenica kako blagostanje i industrijalizacija nije smanjila natalitet crnaca, nego obrnuto. Njihov broj je gotovo eksponencijalno narastao, a broj Afrikaanera je ostao isti. 
Danas JAR ima 56 milijuna stanovnika i najnesigurnije je područje svijeta s obzirom na kriminal i po svoj prilici ide stopama današnjeg Zimbabwea, nekadašnje Rodezije.
Napisao sam ove crtice iz te afričke države kako bismo bili svjesni što će se dogoditi, ako se dosadašnji trendovi nastave, s Europom.
S tom razlikom što se Afrikaaneri nisu odrekli svojih predaka i kako napisah borbeniji su i vitalniji od suvremenih Europljana i općenito bijelaca, osim onih bijelaca koji još žive u organskom društvu, poput Korzikanaca ili bijelih muhamedanaca Kakvkaza.
I ovime sam se dotakao srži problema nestanka i kraja bijele rase (jer ako ostanu samo Čečeni i slični Kavkazci to će biti kao endemske biljke za koje je upitno hoće li opstati u moru nebijelaca).
Ljudi ne mogu opstati u suvremenim neorganskim društvima ako država preko mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, besplatnog školstva i sveg onog što je tobož besplatno, zamjenjuje naravne veze u obitelji i među obiteljima to jest u rodu-klanu.
Ratovati za nekog drugog ili za šuplje ideologije će samo psi rata koji će ustuknuti od onih koji ratuju za sebe i svoje. 
Nitko nije 'svoj' zato što taj ima isto državljanstvo moderne anti-organske države kao i mi.
Kad kažem 'svoj' onda to znači ili krvnu povezanost ili religijsku povezanost koja povezuje ljude čvršće i jače nego ista krv.
Kako napisah, kod bijelaca je, osim rijetkih spomenutih izuzetaka, zahvaljujući industrijalizaciji, liberalizmu, sekularizmu i feminizmu, uništeno organsko društvo, uništen pojam "ili mi ili oni".
Bijela rasa (i to je uvjetni pojam o kojem kasnije šire pišem) je izdala samu sebe, svoje pretke i religiju predaka i poručuje svim drugim rasama - evo mi se kajemo zbog naših zločestih predaka i njihove kršćanske religije, stoga ovu zemlju koju smo od predaka naslijedili, kao i civilizaciju, prepuštamo svima koji se žele naseliti na toj zemlji.
Imamo tobožnje zakone koje štite naše granice od ilegalnih imigranata, ali poslat ćemo našu ratnu mornaricu (ne zaboravimo kako su i naši hrvatski ratni brodovi u istoj misiji pred obalama sjeverne Afrike), ne da potopi brodove sa strancima koji krše taj zakon, nego da ti isti čim brže i sigurnije dođu uživati kod nas blagodati koje smo naslijedili od naših predaka.




Ne zvuči li to kao poziv na silovanje - spremni smo vam se podati, sve ćemo trpjeti od vas samo nemojte nas nazivati više rasistima. Spremni smo progledati vam kroz prste kad silujete našu djecu pred katedralom, spremni smo prihvatiti vas i kad znamo da niste došli ovdje raditi, nego raditi djecu da biste dobijali socijalnu pomoć, spremni smo vas prihvatiti i kad budete nas ubijali u samoubilačkim napadima, kad nas budete gazili kamionima i kad budete uništavali crkve koje su naši preci napravili - samo nemojte nas više nazivati rasistima.
Bijeli Europljani, to jest oni čije majke (ovo pišem zato što je neusporedivo veći broj bijelkinja nego bijelaca koji će se mješati s drugom rasom) se nisu plodile s nebijelim osvajačima Europe (ne zaboravimo kako su bijele žene nadprosječno za destrukciju europske civiliazcije i za priljev afro-azijskih imigranata i ponašaju se kao one kobile o kojima sam nedavno pisao ) biti će uskoro kao siromašna djeca Afrikaanera koja su ostala bez farme svojih djedova, žive u nekoj potleušici i prepušteni su na milost i nemilost novih crnih gospodara kojima ustvari nije nikad bio stran pojam roba i robovlasnika i čiji preci su unatrag par naraštaja išli u plemenske ratove za nabavljanje novih robova.
Ne trebam posebno obrazlagati da će onda i Europa doživjeti kulturno-civilizacijsku transformaciju Rodezije u Zimbabwe, odnosno nastupiti će glad i oskudica kad se unište posljednji ostaci bijele civilizacije koja je stvarala višak dobara.
I eto nas do zanimljivog videa b.Natanaela, konvertita s židovstva u rusko pravoslavlje koji je o ovoj problematici napravio slijedeće:



Bijelci su, zajedno s kosookim Azijatima, potomci Jafeta, Noinog sina.
Šem je otac semita, a Ham naroda crne boje kože (ali i Kaananaca koji su obitavali u Obećanoj zemlji prije Izraelaca).
Zanimljivo je pitanje - kako to da od istog oca i matere nastanu različite rase.
Prvo što moramo primjetiti kako je nemoguće da su trojica braće bili toliko različiti kako su danas različite postojeće rase.
Ili su bili bijeli ili crni, ili neka smeđa boja, nikako nije Jafet mogao izgledati kao sadašnji Čečen, a Ham kao sadašnji Zulu.
Braća moraju biti sličnima.
I ne smijemo zaboraviti kako tu nisu bili samo Noini sinovi, nego i snahe.
Može se pretpostaviti da je žena od Hama bila crnkinja.
Međutim to nije pravi odgovor jer i ona je bila potomak Adama i Eve, pa se isto pitanje samo seli u dalju prošlost stvaranja Adama - kako je izgledao Adam.
Da ne duljim - odgovor, koje je možda točan, a možda nije, krije se u sv.Pismu to jest u tumačenju istog u talmudu i što je zanimljivo, u viziji koju je imala A.K.Emmerich po kojoj je M.Gibson snimio "Pasiju". 
U Knjizi Postanka čitamo kako je Noa, zbog skandala kojeg mu je učinio njegov sin Ham, prokleo njegovo potomstvo.
Po toj viziji i talmudu, potomci Hamovi su se nakon toga selili prema Africi i počeli su postepeno i sve više i više crniti. 
Ateisti sigurno ne vjeruju u prokletstvo koje je izrekao Noa, oni ne vjeruju niti da je postojao Noa i Adam. 
Ali bi morali naći ili tražiti odgovor na pitanje zašto među crncima ispod Sahare, pa čak i među crnim Dravidima u Indiji prije osvajanja Arijevaca, ili među crnim domorocima Australije, nije bilo uopće tragova civilizacije, pisma, urbanih naselja, znanosti, tehnologije koja barem zna za kotač. 
Sv.Pismo ne laže - Noa je uistinu prokleo Hamove potomke, ali i ateistima bi trebalo to zvučati vjerojatnije nego bajka kako su ljudi upravo potekli iz subsaharske Afrike u kojoj je vrhunac tehnologije bila kuća od blata sve do dolaska bijelaca ili arapskih muhamedanaca.
Izuzetak su Nubijci i Etiopljani, crnci na području današnjeg Sudana i roga Afrike koji su kulturu i religiju dobili od semita Egipta i Bliskog Istoka, najprije kršćanstvo u prvim vremenima Crkve, a zatim muhamedanstvo.
Ovdje pak moramo biti jako oprezni da ne bismo došli do opasne zablude kako su potomci Šema i Jafeta predodređeni za spasenje, a potomci Hama na vječno prokletstvo.
Prokletstvo koje je izrekao Noa, kojeg je očito Bog prihvatio jer nema nigdje u sv.Pismu tragova kako je Noa učinio nepravdu i zlo izrekavši prokletstvo nad Hamovim potomstvom, nije konačno i vječno prokletstvo koje može izreći samo Bog.
Prokletstvo djece Hama je zemaljsko, i nije nimalo spriječilo apostole da navjeste Evanđelje Nubijcima i Etiopljanima, i ne bi nas smjelo iznenaditi ako bi na kraju bilo više kršćana među potomcima Hama, nego Jafeta.
Vratimo se u sadašnjost i budućnost.
Rase ustvari ne postoje kao organski pojam, nego kao pokušaj stvaranja identiteta među ljudima u multikulti državama poput SAD-a i sve više EU.
Posve je naravno da se ljudi koji slično izgledaju i po boji kože i izvanjskim izgledom osjećaju bliskima, pogotovo kad više stvarno nemaju nekog tko im je organski-krvno-kulturno blizak.
I crnci koji dolaze ilegalno lađama u EU nisu obično krvno-plemenski povezani, njih će u zemlji koju osvajaju bez otpora povezati činjenica da se razlikuju izvanjski od starosjedioca koji su i doslovno kao starci koji sjede i glume mladce u borbi za utopiju globalizma, to jest Babilona.
B.Natahanael s pravom savjetuje i upozorava bijelce koji jadikuju nad svojom sudbinom ili se pokušavaju samoobrambeno organizirati protiv najezde stranaca i njihovog preuzimanja vlasti, kako je sve to jalovo.
Jer među bijelom rasom koja je socijalni pojam tek od unatrag par stoljeća kad se globalizira svijet, nema jedinstva i osjećaja zajedništva niti ga ikad može biti.
Organske cjeline su obitelj, rod i narod, a ne državljani-građani ili rasa.
K tome organske cjeline ne mogu duže opstati bez religije i priznanja aposlutnog morala koji se ne može niti smije mjenjati.
Europska civilizacija je izgrađena na kršćanstvu, a ne na poganskom helenizmu i filozofiji ili rimskom pravu ili na još većoj podvali i laži, tzv. judeokršćanstvu.
B.Natanael kao istočni shizmatik kojeg poštujem, u tom videu kaže i pokazuje kako je taj temelj bila upravo katolička Crkva.
Znamo pak, bez obzira dal smo otpornici SSPX-a, ili sedevakantisti, ili home aloneri, ili čak novus ordoe koji naginju tradicionalizmu, kako praktično hijerarhije Crkve nema.
Stoga sam prilično uvjeren kako pravog i uspješnog otpora muhamedanskoj i crnoj najezdi na Europu ne će biti i kako će se nastaviti trend nestanka bijele rase do ugasnuća.
Ali prije toga će anđeo Gospodnji objaviti kraj svijetu i vremenu.
Iako volim svoj narod i iako mi je drago da sam okružen ljudima iste boje kože te mi nije nimalo draga spoznaja da kao narod i kao rasa nestajemo, uvijek ću preferirati za susjeda i prijatelja brata u Kristu koji je Hamov ili Šemov potomak, nego ateistu ili pogana svog naroda ili bijele rase.
Smatram da bi bilo dobro kad bi opstale postojeće rase i narodi i da bi se neautohtone rase vratile u svoju postojbinu, ali ako ne bude tako, znam i čvrsto vjerujem da je sve u Božjim rukama, da se ništa ne događa što Bog ne želi, i da se u ovoj našoj 'bijeloj' tragediji radi o Božjoj kazni.
To nije fatalizam u negativnom smislu, jer stvarna sudbina je oduvijek predodređena i zapečaćena u Knjizi Života, a ta sudbina je nešto najbolje što se može dogoditi.
Iako nam se čini sada kako je to nešto jako grozno i da izgleda kako je Bog digao ruke od nas.
Pojačajmo svoju vjeru, učvrstimo ufanje u naše spasenje i vršimo Božje zapovijedi iz ljubavi prema Gospodinu koji je uzašao da nam pripremi stanove i koji će uskoro s Neba i s nebeskim Jeruzalemom sići u slavi.
Budućnost je naša slavna, kao što kaže sv.Pavao, muke zemaljskog života ništavne su prema tome.
Ako je istina ono o prokletstvu Hamove djece, onda će ta djeca, ako su Božji izabranici, uskrsnuti u tijelu koje više ne će biti crno, a možda će mnogi Jafetovi i Šemovi potomci dobiti crna uskrsla tijela s kojima će otići u jezero ognjeno.
Također vjerujem da će oni koji budu uskrsli u Kristu biti Njemu nalik, i u duhu i u obličju, jer Bog Otac je posinio ljude zato što u tim izabranicima vidi svojeg Sina, pravoga Boga ali ujedno i savršenog čovjeka, novog Adama. 
Bog nas ljubi u mjeri u kojoj sličimo ili preciznije u mjeri u kojoj ćemo u vječnosti sličiti na Isusa Krista.
Prilično je teško zamisliti nebeski Jeruzalem u kojem će Sunce biti Isus Krist kakav je naslikan na prvim slikama u počecima Crkve (primjerice ovoj u samostanu sv.Katarine na Sinaju:



te da će stanovnici Jeruzalema izgledati ovako:



Na koncu razgovor novinara Washington (Com)Posta s Alt-Right aktivistom Colinom Robertsom tako da dobijete, ako još niste imali, sliku o pokretu koji nastoji sačuvati bijelu rasu i tradicionalne europske narode na njihovoj zemlji:



Problem tog pokreta je, kako je već rekao b.Nathanael, nedostatak spoznaje zašto su bijeli narodi došli u dekadenciju i izumiranje - gubitak kršćanstva. 

P.S. Kao ilustraciju sve rapidnijeg javnog iskazivanja mržnje prema bijeloj rasi navest ću vijest kako se u školama SAD uvodi obvezni predmet za 'inžinjere ljudskih duša' naziva "Ukidanje bijelosti".
Nikad se nije tako javno pozivalo na ukidanje jedne rase kao što se to danas radi prema bijelcima i to još u društvu u kojem je bjelačka većina. To je samo znak kako su bijelci skoro potpuno izgubili samopoštovanje, volju za opstankom i samoobranom.
A što se moglo drugo i očekivati nakon francuske revolucije i svih zala koje su bijeli narodi prihvatili odonda?

P.S.S. Naš zemljak Tomislav Sunić, nekadašnji politički emigrant i kasnije hrvatski diplomat, poznat je u SAD i u Europi po zauzimanju za opstanak bijelih naroda. 
Nažalost, još nije svjestan pravog razloga nestajanju bijele rase koji je duhovne naravi.
Koliko mi je poznato, koketirao je i s neopoganizmom, jer je kao i mnogi slične provenijencije, u zabludi da je kršćanstvo omekšalo europske narode i uništilo njihovu vitalnost. 
Istina je sasvim suprotna, nakon napuštanja kršćanstva Europljani su imali jedno stoljeće tehnološko-imperijalnog uzleta koji je izgledao kao labuđi pjev iza kojeg slijedi smrt.
Vitalnost tih Europljana je bila zahvaljujući kršćanstvu kojeg su kulturom naslijedili ili slikom kao vagoni koji se odvoje od lokomotive, ali i dalje inercijom idu po tračnicama. 
Dok ne stanu kao što sad vidimo. 
Nadalje, Sunić kao i mnogi slični njemu koji su zabrinuti za budućnost bijele rase, su na Darwinu utemeljeni evolucionisti koji smatraju bijelce kao ljude na višem stupnju razvoja, kao one koji su više evoluirali. 
Upravo neizvjesna budućnost bijelaca opvrgava tu zabludu, budući bi po logici evolucionista bijelci trebali istisnuti ili zamijeniti manje evoluirane rase. 
Izgleda kao da se je Bog odlučio narugati evolucionistima.
Nedavno je Sunić imao predavanje na London Forumu u kojem se je dotakao pitanja najezde crnaca i muhamedanaca u Europu kao i negativne uloge u tome koju ima novoredna sekta koju on i dalje drži katoličkom Crkvom.
Pogledajte predavanje:



I nešto indikativno iz SAD. 
Škole u toj državi, ali i u Europi, desetljećima naučavaju odnosno indoktriniraju djecu kako su bijelci rasisti koji su učinili najviše zla na svijetu, pogotovo protiv crnaca (iako su bijelci prva rasa koja je ukinula ropstvo, u Africi i dalje postoji, i kad su trgovci robljem dolazili u Afriku, onda su oni samo otišli na lokalnu tržnicu robljem gdje su crnci ili Arapi prodavali robove crnce).
Imamo zbog toga bijele liberale koji se raduju što bijela rasa nestaje.
I onda što je znak totalnog ludila bijele rase i drskosti crnaca, učenici škole, bijelci i crnci, traže da se bijelcima jedan dan zabrani dolazak u školu. Znate, zbog bijelog rasizma.
I ti bijeli degenerici koji to traže ne žele jednostavno jedan dan biti slobodni od škole što bi bilo jedino razumno objašnjenje, oni žele i na ovaj način nestanak svoje vlastite rase.
Pogledajte video u kojem je bijeli nastavnik (očito židovskog podrijetla) koji je godinama indoktrinirao djecu s liberalizmom i o bijeloj krivnji i sam na kraju postao žrtvom te laži:



Po svoj prilici, neminovan je rasni rat diljem zapada (ako još bude bijelaca koji će odbiti biti robovima u zemlji predaka).
Kako se kršćani u tom slučaju trebaju ponašati?
Jel to naš rat ili nije?
U svakom slučaju trebamo zaštiti sebe, svoje obitelji i svoje najbliže. 
Nikako doći u savezništvo s poganima ili sotonistima samo zato što su oni naše rase ili pripadnici našeg naroda.
Ne zaboravimo da je sve u Božjim rukama te da se Njegov dolazak bliži kad će jednom zauvijek pobijediti svoje, koji trebaju biti i naši, neprijatelje.
Dakle nikako i po niti koju cijenu biti prijatelj ili saveznik otvorenim neprijateljima Krista Kralja.


nedjelja, 28. svibnja 2017.

Posljednji veliki stampedo

Naišao sam na dva youtube snimka koji oslikavaju stanje domovine i svijeta.

Domovina:




Svijet - Švedska:



Netko je ove divne žene Švedske koje su njezino neprocjenjivo bogatstvo i budućnost, opisao s aforizmom:
Emanuel Kant is dead.   
Emmanuelle Cunt is the new philosopher.
Imamo dakle dva prostačka izraza za muške i ženske spolne organe - prilično dobar opis stanja svijeta.
Hrvatski političar iz gornjeg videa je isti kao kobile* ispod, sa sigurnošću možemo reć kako je feminist, to jest uobičajeni političar.
Političari i oni koji ih slijede na izborima kao i svi koji su robovi masovnih medija uključujući ove luđakinje koje se odriču svoje narodne povijesti i civilizacije i k tome su plaćeni od švedske države, imaju nešto zajedničko.
Svi galopiraju prema litici.
Nadam se da smo na nekom sigurnom stablu i da samo komentiramo veliki posljednji stampedo oko nas.

* Prilog o kobilama je napravio neki 'Šveđanin' Abdul - možemo to vidjeti na snimci. Muhamedanci svakako izgledaju naravnije nego moderni Šveđani.
Ali to samo govori kako su Šveđani na čelu velikog posljednjeg stampeda, jer muhamedanstvo nije naravna i prava religija.

P.S. Izgleda da je i današnja emisija HRT "Nedjeljom udba" bila još jedan pokazatelj posljednjeg velikog stampeda. Iskreno, radujem se što je takva stoka u stampedu bez povratka.

četvrtak, 25. svibnja 2017.

Idem pripraviti vam stanove

Danas je Uzašašće, veliki blagdan s procesijom koja se malo još gdje održava.
Procesija je podsjećanje na put kojim je išao uskrsli Gospodin, od dvorane Posljednje večere koja je na Sionu, preko istočnih vrata Jeruzalema, Jozafatske doline, Cedarskog potoka do Maslinske gore od koje je uzašao na Nebo.
Primjetiti ćete kako je to isti put kojim je išao na Muku, od noći velikog četvrtka na veliki petak.
Ali koja razlika.
Nije išao sam, pratila ga je Marija, apostoli i stodvadesetero učenika.
Svim drugim ljudima bio je nevidljiv.
Kad se drugi put pojavi u slavi na oblacima, više tako ne će biti.
Bit će svima vidljiv, i kao što nam kaže sv.Pismo, proplakati će narodi Zemlje i željeti će da ih zemlja proguta i prekriju planine, kako bi se sakrili od Božjeg lica.
Ako smo kršćani, prirodno je da smo tužni danas sjećajući se dana kad Zemlja više nije vidjela Spasitelja.
Istovremeno nas mora prožeti jača radost spoznaje kako je naš Gospodin Isus Krist danas sjeo s desne strane Boga Oca.
Ako Nebo slavi kad se neki grješnik obrati, kako je tek slavlje bilo kad se je Bogočovjek vratio na Nebo u pratnji mnoštva duša koje je oslobodio vlasti podzemlja nakon smrti na križu?
Dakle, Isusa nisu pratili samo smrtnici, s Njime su išli i Adam i Eva, i Abel, i Noa, i Abraham, i Izak, i Jakov, i Mojsije, i David i svi sveti patrijarsi, proroci i sveci Starog zavjeta do Dizme, desnog razbojnika na križu.
Ako smo Tijelo Kristovo, onda moramo osjetiti radost ovog dana, jer naša Glava je proslavljena na božanski dostojanstveni način.
Isusov trijumf mora biti naš trijumf.
Zato ponavljam, moramo biti radosni.
I ustrajni do dana ili naše smrti, ili do dana kad će se Gospodin pojaviti istim putem.
Rekao je kako ide pripraviti nam stanove.
Gdje su ti stanovi?
U nebeskom Jeruzalemu koji će se na koncu vremena s Isusom spustiti na Zemlju. 
Nebo i Zemlja biti će tada jedno, Sunca više ne će biti, Isus će biti naše svjetlo.
Ne smijemo nikako dovesti se u gnostičko novodobne zablude koje negiraju materiju te drže kako Nebo nije mjesto, Pakao nije mjesto, ili  da je nebeski Jeruzalem samo metafora, a ne stvarni grad kojeg je opisao sv.Ivan u Otkrivenju.
Isus je uskrsnuo, Toma je stavio prste u Njegove rane, i kako Isus ima uskrslo slavno tijelo, tako će i Jeruzalem biti stvarni grad, sačinjen ne od ove propadajuće tvari, nego od nove tvari koja je vječna.
Isto tako ne smijemo vjerovati religiji znanosti koja nas pokušava lagati o izgledu Neba i Zemlje.
Treće Nebo je puno, puno bliže, ali opet nedostupno i demonima i nama smrtnicima zbog neprobojnog nebeskog svoda koji će u onaj Dan nestati kao što će zvijezde popadati s Neba i slomiti se nebeske sile o kojima piše sv.Pismo, a ja pretpostavljam da se radi o višim korovima demona koji imaju privremenu vlast nad prvim i drugim nebom o čemu piše sv.Pavao.
I ako nas muče pitanja što će biti s našim narodom ili europskom civilizacijom, to najlakše otklanjamo tako da si posvjestimo činjenicu kako smo već sada udovi Kristovog Tijela koje ne može biti nikad uništeno, štoviše već je proslavljeno i još će se proslaviti ne od ljudi, nego od Boga.
Usput napomena da su u tri dana koja su prethodila Uzašašću bile ljetne kvatre.
Jeste li se pitali zašto je sv.Ilija molio Boga i Bog ga je uslišao tako da tri i pol godine nije bilo kiše u Izraelu?
Četiri puta na godinu koliko ima godišnjih doba, kršćani poste i idu u pokorničke procesije kako bi od Boga izprosili oproštenje za opačine ljudi te kako bi se Bog smilovao i tako dao blagoslov nad plodovima zemlje.
Koliko još kršćana živi od plodova zemlje?
Koliko se još kršćana boji Boga i moli Ga za oproštenje po zaslugama Isusove Muke?
Jel možda došlo vrijeme kad opačinama čovječanstva nema kraja, pa je potrebno kao sv.Ilija moliti za suše i glad kako bi ljudi došli do spoznaje kako ih puni trbusi GMO hrane i drugih zala ovog svijeta vodi u vječnu propast?

Tisućljetnici

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena.  Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici,  bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra,  izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. (2 Tim 3)

Vjerojatno ste čuli za millennialse. 
Kako kopnimo u svakom pogledu, tako nije čudno da se ovaj anglicizam latinskog podrijetla uporablja i kod nas te postaje sastavni dio globaliziranog hrvatskog jezika.
Tisućljetnici ili dvotisućljetnici bi mogao biti prijevod za pojam kojeg su izmislili oni koji se prave mudrima u proučavanju promjena u društvu.
Tako su zaključili kako je naraštaj rođen od početka 80-tih prošlog stoljeća do tobož prijelomne dvije tisućite poseban te zaslužuje da ga se krsti imenom millennialsa. 
Prije toga su naraštaj koji se je borio u drugom svjetskom ratu nazvali velikim naraštajem, jer vjerojatno isti inženjeri ljudskih duša ne bi ni imali svoj plaćeni posao da nije drugi svjetski rat završio kako je završio. 
Tako su se s imenom odužili 'borcima'.
Slijedeći naraštaj je nazvan 'baby boomers' (nazivam ga dalje u tekstu skoči-naraštaj) jer je veliki naraštaj vraćajući se iz rata redom dobijao djecu pa je natalitet skočio. 
Ne znam koliko se to može zahvaliti njihovoj želji za djecom, a koliko činjenicom kako još tada nisu bila na raspolaganju sredstava protiv začeća i da su oni bili nekoliko godina u ratu bez žena i da nisu imali 'privilegiju' silovanja žena okupiranih naroda koju su imali antifašisti Crvene armije.
Na slijedećoj fotografiji možemo vidjeti tipičnu američku obitelj u 50-tim godinama prošlog stoljeća.



Zanima vas kako izgledaju ta uredna djeca skoči-naraštaja za deset godina?



Kad je taj novi skoči-naraštaj postao punoljetan, a veliki naraštaj nije posvećivao veliku pažnju odgoju djece jer oni su veliki da bi se bavili s tako malim stvarima, skoči-naraštaj je skočio u antikulturnu revoluciju 60-tih prošlog stoljeća.
Pod time podrazumijevamo pobunu i rušenje tradicionalnih odnosa roditelja i djece, pobunu protiv lijepog ponašanje i oblačenja, pobunu protiv prirodnog srama na području spolnosti, pobunu protiv tradicionalne uloge muškaraca i žena u društvu, pobunu protiv tradicionalne religije i morala, pobunu protiv ljepote i umjetnosti.
Pobuna skoči-naraštaja je bila uspješna. 
Prethodni veliki naraštaj nije znao ili nije htio biti kontrarevolucionaran da uguši pobunu. 
Pretpostavljam da je razlog tome što je i on imao u sebi klicu revolucije, antifašizma kao pobune protiv starog svijeta.
Vjerojatno se kruna pobjede skoči-naraštaja nalazi na glavi drugog vatikanskog koncila ili na glavama lažnih papa novoredne sekte umjesto papinske trijare koju su za ništa dali novom svjetskom poretku, to jest organizaciji UN.
Revolucionari su za koje desetljeće postali ministri zapadnih vlada i biskupi novoredne sekte.
Slijedeći naraštaj kojem i ja pripadam nazvan je X.
Pogledajte zašto se zove X:



Ili blank - prazna generacija kao tabula rasa:



Pretpostavljam da je ime dano zato da se označi bezličnost (kao X slovo) koja se događa kad skoči-naraštaj u raspojasanosti i žaru revolucije začinje djecu i onda ih revolucionarno odgaja, odnosno ne odgaja.
I tako smo došli do tisućljetnika, djece naše bezlične generacije.
Usput treba napomenuti kako je ovo generalizacija to jest nisu svi ljudi koji su pripadali po rođenju tim naraštajima bili kao većina svojih vršnjaka.
K tome X naraštaj kod nas i u istočnoj Europi je bio ipak različit od X-a zapada zato što smo bili pod komunizmom te nakon oduševljenja s punkom, dobar dio generacije je postao svjestan pripadnosti narodu i komunizma koji je tome prijetnja, pa nismo bježali od rata za nacionalno oslobođenje.
Mislim da smo time uvelike prestali biti bezličnim X, jer konačno izvojevali smo pobjedu u ratu.
Nismo dobili status velikog naraštaja zato što je rat za nacionalno oslobođenje u svojoj naravi kontrarevolucionaran i antiglobalan. 
To moraju znati moji vršnjaci koji se pitaju zašto su se borili kad im to sad malo tko cijeni, kad im primjerice millennialsi kažu da su bili zavedeni te da su trebali dezertirati, a još uvijek žive antifašiste iz velikog naraštaja drže uzorima.
Da se vratimo na X.
X naraštaj je bio subkulturan kakav je već bio punk čiji opis najbolje označava prijevod te engleske riječi - bezvrijedna osoba.
Postoji li osoba koja želi biti bezvrijednom?
Ne postoji, čak i luđak želi imati neku vrijednost, nitko ne želi sebe baciti u prašinu.
Punk je dakle bio protest mojeg naraštaja protiv društva kojeg je formirao skoči-naraštaj, protest protiv društva bez vrijednosti. 
Drugim riječima, pokazujete nam da su vrijednosti nešto što ne držimo da su vrijednosti, a sad ćemo vam pokazati što su prave bezvrijednosti, sad ćemo se izbosti zihericima i uživati u glazbi koja to nikako nije. 
Jasno je kako većina punkera nije mogla obrazložiti svoju X pobunu nihilizma, oni su jednostavno zavolili bezvrijednosti i smatrali su se vrijednima zato što su bezvrijedni.
Sjećam se kad sam išao u prvi razred srednje škole i kad smo se prvi puta našli kao vršnjaci, odmah smo se složili da jednog višestrukog ponavljača sklonog kriminalu izaberemo za predsjednika razreda. 
Čim gore to bolje. 
Osjećali smo antipatiju prema društvu i to smo pokazali tim izborom.
Jasno je kako to nije bilo naravno ponašanje te da se rušenje nenaravnog društva ne može činiti na način da se ponašamo i mi nenaravno.
Ono što je 70-tih bila subkultura punka, postala je kod tisućljetnika vladajuća i uzor kultura.
Kad su se punkeri, koji su dakako bili manjina u društvu, bušili i unakazivali svoje tijelo, oni su to činili da se i izvanjski pokaže kako se razlikuju od ostalih ljudi.
Tisućljetnici to isto čine da se ne razlikuju od ostalih ljudi.
Kultura tisućljetnika je ustvari pirova pobjeda punka.
Pirova zato što nitko ne može biti sretan u bezvrijednom društvu bezvrijednika.
Primjer tetovaža. 
One su uvijek bile simbol onih na dnu društva, onih koje naravno društvo drži bezvrijednima.
Kod tisućljetnika se smatraju onima na dnu društva koji nisu tetovirani.



Idite na plažu za koji dan i tražite nekog ili neku koja nije tetovirana.
Ili potražite nogometaša ili pop zvijezdu koji nema tetovažu.



Ili potražite kazalište koje ne ide frljićevskim stopama, koje ne će primiti javne prostitutke-pjevačice koje objavljuju svoje 'porno-uratke' za glumice.
Upravo popularnost takvih osoba u hrvatskom društvu dokazuje u kojoj mjeri su tisućljetnici i njihove preteče ostarjeli punkeri ili još stariji hipici preuzeli kontrolu. 
Isto tako je i u svim okolnim narodima i širom zapadne civilizacije.
Punk-bezvrijednost je postala vrijednost, društvo je postalo svojom negacijom.
Poslije tisućljetnika nema više društva i civilizacije.
Osim ako se sjekirom ne zasječe truli korijen (mislim da je to u sadašnjim okolnostima nemoguće bez izravne Božje intervencije).
Ovo je društvo i naraštaj koji je spreman otvoreno primiti sotonizam i Antikrista jer već ljepotu drži ružnoćom i obrnuto, zlo prevodi kao dobro i obrnuto.
Naopako društvo sprema se primiti naopakog Krista za svojeg vođu.
Sve upućuje na zaključak kako je sv.Pavao u pismu sv.Timoteju, kojeg sam citirao u uvodu, proročki vidio tisućljetnike.
Mislim da nije nikad bilo kao sad da se zdravi pojedinci moraju izolirati od svojeg naraštaja i društva.
Ako žele ostati duhovno, ali često i tjelesno, zdravima.
Cijeli svijet je karantena ili ludnica, moramo naći neke rešetke koje će nas spasiti i odvojiti od zaraženih.
Znate moj uobičajeni odgovor - to je Crkva.
Samo gdje je danas Crkva kao utočište od zombija tisućljetnika?
Pročitajte u ovom blogu o tome.

P.S. Ovaj tjedan je bio muhamedanski samoubilački napad na koncertu tisućljetnika u Manchesteru. To je još jedan u nizu dokaza kako društvo tisućljetnika i njihovih prethodnika X-a i skoči-naraštaja nije više društvo. 
Zato što društvo bez imuniteta ne postoji.
Kao što sam prethodno pisao, ako se društvo ne može ili ne želi zaštiti od stranaca ili nema uopće osjećaj 'mi' i 'oni' - stranci, onda takvo društvo ne postoji i spremno je prihvatiti strance za nove gospodare i status potlačene klase.
Uvelike je k tome doprinjelo oslobađanje zloduha feminizma koje se je još događalo i prije velikog naraštaja.
Sotona, kao i u Edenu, koristi žene da bi srušio društvo.
I nije problem u ženama koje su se umislile da su muškarci i koje će voditi obitelji i društvo, nego je problem u muškarcima koji su na to pristali. Problem su feministi, a manji problem feministice.
Situacija je izgleda bezizlazna (ponavljam, osim ako se Bog izravno, ili preko anđela, ne uključi) i sve upućuje da idemo prema kraju i konačnom obračunu.
Roosh, o kome sam već pisao, napravio je video snimak u kojem se osvrće na trenutnu situaciju.
Treba prihvatiti njegov savjet - ne uznemirujmo se sa skorim slomom zapada, jer ništa ne možemo promijeniti.
Brinimo se zato o sigurnosti svoje obitelji i svojih najbližih.
Nije to rekao, ali znamo kako.
Molitvom i čvrstim držanjem u nepotopivoj Barci.










nedjelja, 21. svibnja 2017.

Politika, izbori, Titanic

Završili su mjesni izbori.
Ne znam kako je kod vas dragi čitatelji, ali oko mene ljudi koji su se stavili na izborne liste većinom nemaju pojma što je politika ili kažu kako je to nekad u davna vremena značilo jedno, a sad nešto drugo.
Politika je etika na razini društva, ništa manje i ništa više.
Drugim riječima politika i ljudi koji pretendiraju u obnašanju vlasti moraju imati jasne stavove oko pitanja dobra.
A to znači imati jasnu i pravilnu ljestvicu vrijednosti dobara i Dobra. 
K tome velika većina dobara danas nisu uopće dobra, nego su to stvari koje stvaraju ovisnost uz kratkotrajnu ugodu i koje uništavaju duhovno i tjelesno ljude i narode.
Dakle, ta 'dobra' imaju učinak droge.
Jel dobro osjećati ugodno pijanstvo na račun kršenja Božje zapovijedi protiv neumjerenosti u piću, to jest na račun kršenja Dobra koje je vječno i nepromjenjivo?
Ista stvar je i s neumjerenošću u jelu i ludoj trci za slasticama.
Pročitao sam negdje kako je znak skorašnjeg pada i sumraka neke civilizacije i kulture kad kuhari ili slastičari postanu jako traženi i s velikom plaćom. 
Isto bi se mogle reći kad glumci, pjevači, sportaši dobiju takav status i k tome postanu idoli u društvu.
Jel dobro uzimati u sebe neku hranu koja je ugodna nepcu, ali koja uništava dugoročno zdravlje?
Jel dobro prskati nasade s herbicidima i gnojiti s umjetnim gnojivom i tako izbjeći mučno mehaničko pljevljenje korova i prirodno gnojenje s organskim stajskim gnojivom, kad će i plodovi i dugoročno zemlja biti kontaminirana i ne će više davati plodove?
Jel dobro kupiti automobil ili bilo koju nenužnu pokretninu tako da se proda zemlja koji su preci s teškom mukom stekli i obradili i tako potomke, ako ih uopće ima, ostaviti kao bezzemljaše proletere?
I konačno na razini društva, jel dobro imati materijalno dobro u društvu na račun rušenja javnog morala, religije, tradicije to jest veze s precima i iskorjenjivanja sebe i svojih potomaka od tog trsa da bi postali trstike ili slama koju vjetar ovog svijeta raznosi?
Naravno da nije. 
Sve su to primjeri kratkotrajnog dobra kojeg nemoralni i kratkovidni ljudi kupuju na štetu dugoročnog ili vječnog dobra.
Duhovno dobro je neprocjenjivo bolje i važnije od materijalnog dobra, ali to nije samo na razini osobe, nego i na razini društva.
O tom javnom dobru treba se brinuti politika, to je njezin temeljni zadatak.
Dati ću primjer turizma koji je vjerojatno najlakša i najbrža 'legalna' zarada.
Posljedica te lagane zarade je katastrofalna za javno dobro društva. Društvo koje se počne baviti s turizmom prestaje uskoro biti društvom, jer društvo u kojem se stranci ne dočekuju na način gostoljubivosti, nego radi zarade, uskoro postaje strancima u vlastitoj kući koji će i dubiti na glavi samo da privuču strance.
U pretprošlom tekstu sam napisao kako je turizam prostitucija na višoj razini, na razini društva.
Tako, kao što prostitutka ne može biti prava ljudska osoba s dignitetom i samopoštovanjem i s ravnopravnim statusom prema drugima, tako niti društvo koje se baci na turizam ne može biti pravim društvom.
Ali ovo sve što sam sad napisao trebali su znati političari pred pola stoljeća koji su donijeli odluku o ukidanju svih naravnih proizvodnih djelatnosti i u skakanju cijelog društva na glavu u bazen koji se zove turizam i koji ne drži vodu.
Trebali su to znati i ne samo oni koji su vodili narod u moralnu i inu propast, nego i oni koji su bili vođeni kao slijepci koje vodi slijepac.
Politika nije pitanje hoće li fontana biti na jednom trgu ili na drugom (iako je i to, samo je to efemerno pitanje), koliko puta će se prazniti kante za smeće i slično, nego je prvenstveno definiranje odgovora na pitanje što je to dobro jedne zajednice, kako se ta zajednica vidi u slijedećem razdoblju, kako će se u toj zajednici učvršćivati javni moral i onemogućavati one koji bi radili protiv morala i tako dovodili do destrukcije društva, kako će se u toj zajednici očuvati obitelji i organsko društvo-rodovi, tradicija, religija i tradicionalna kultura to jest veza s precima, kako će se zajednica suprostaviti strancima koji se ne žele i ne mogu asimilirati u zajednicu.
To su prava pitanja za politiku, ne samo na razini Zagreba, nego svakog sela. 
Selima treba po načelu supsidijarnosti omogućiti da sva ta pitanja suvereno budu u njihovoj domeni, a ne da središnja vlast ne u Zagrebu, nego u Briselu propisuje kako svako selo mora prihvatiti naravnima seksualne i sve druge perverzije.
I imovinsko-pravni odnosi trebali bi se riješavati na čim nižoj razini. Također, politika prema poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu treba biti u djelokrugu mjesne zajednice-sela, a ne da to političari i birokrati rješavaju na razini cijele države.
To nije nikakav novi model, tako su funkcionarila sela u Europi stoljećima prije pojave prosvjetiteljstva i apsolutizma.
Vratimo se modernim političarima.
Ako političari negiraju naravni moral, ili ako misle da politika nema veze s etikom, onda je put u propast društva zajamčen.
Mislim da vam je jasno kako se već nekoliko stoljeća negira, i to sa vodećih mjesta u društvu, u školstvu, medijima i u državnoj upravi i među gotovo svim političarima i vodećim intelektualcima, smisao i cilj politike.
Ali nije bolest ostala samo na vrhu, i dno ne vjeruje kako politika i etika imaju veze.
Tako se kaže kako je politika umijeće mogućeg, prevedeno to žele reći kako političari trebaju slijediti neke svoje posebne interese ili interese neke političke stranke ili masonske lože kojoj pripadaju, ali da to ne bude toliko otvoreno i svima vidljivo.
I same političke stranke su contraditio in adjecto, jer politika znači dobro-etiku na razini cijele zajednice-društva, dočim stranke po svojoj definiciji smjeraju na partikularne interese nekog dijela društva. 
Političke stranke nisu nekadašnji staleži ili cehovi, jer ovi potonji su bili udovi organske cijeline - organskog društva.
I kao što sam nedavno pisao - društvo više praktično ne postoji, jer ono što zovemo društvom je nakupina pojedinaca bez međusobnih organskih veza.
Najezda muhamedanaca u Europu kao i najezda nebijelih stranaca i koja praktično ne nailazi na bilo kakav ozbiljniji otpor, je pravi lakmus test da se može sa velikom sigurnosti konstantirati kako više u Europi ne žive narodi niti organizirane društvene zajednice.
Europljani su na mrtvačkom odru, ali nisu odmah i iznenada došli do toga.
Temeljni razlog je negiranje istine o politici i kako rekoh to već traje jako dugo.
Imamo sad tako mjesne izbore na kojima se natječu ljudi s programima koji se svode na to kako će isti uspješno isprosjačiti mrkve iz EU fondova, i da nikad ne će od iste Zvijeri iz Apokalipse dobiti batine nego će sve ispuniti što gazde u Briselu nalože, ili kako će sve učiniti da stranci čim lakše kupe nekretnine ovdje, a da njihovi glasači čim lakše iste nekretnine-djedovine prodaju, ili da će sve učiniti da se turisti osjećaju čim zadovoljnije, pa ako ti turisti budu sodomiti onda su spremni i njih zadovoljiti na sve načine.
Gdje je tu javno dobro, gdje je tu prava politika?
Nema je, kao što nema niti društva niti pravih vođa.
Kraljevi su bili očevi naroda, stoga su uvijek bili spremni dati život za narod, i reći narodu istinu ma kako ona bila ružna za njih.
Oca i kralja se ne bira, nego ga se sluša i slijedi (ali jao narodu koji slijedi moderne političare u njihovom nemoralu - jao si ga Francuzima koji već po tko zna koji put biraju moralno posrnule ljude za svoje vođe).
Moderni političari su negacija kraljeva i odgovornih očeva.
Političari su kao očevi koji su dobili mandat od četiri godine i koji znaju da su surogati pravih vladara te im je zato cilj čim više iskoristiti taj mandat za vlastiti probitak i osiguranje budućnosti kad više ne budu očevi. 
Kralj uvjek svojim životom odgovara za kraljevanje, političarima se odgovornost svodi na eventualni gubitak slijedećih izbora.
Tko normalan bi prihvatio i slijedio takvog neodgovornog (polu)oca?
Možda bi trebalo ispitati rodoslovlje modernih političara i vidjeti jesu li njihovi preci bili lude na kraljevskim dvorima, jer od luda se ne očekuje da govore istinu niti da su spremni braniti nju i opće dobro, nego da zabavljaju publiku.
Mjesni i nacionalni izbori su, čini mi se, poput izbora najsmiješnijih luda za koje opet glasaju lude.
Izbori u ovakvom destruktruiranom društvu su kao izbori u cehu neuračunljivih ljudi.
Ili kao izbori u salonu Titanica u kojem se bira koji valcer će se svirati dok brod tone.
Društvo tone jer je kao vlasnici Titanica zaratio s Bogom.
O Titanicu su vlasnici i projektanti govorili kako ga ni Bog ne može potopiti, moderno pak društvo vjeruje kako politika nema veze s etikom, a time ni s Bogom koji je izvor sveg dobra i mjera dobra.
Društvo nije kolabiralo neposredno nakon francuske revolucije zato što su tada još postojali kontrarevolucionari i s duhovnim i s fizičkim oružjem.
Kontrarevolucionari su bili leukociti društva. 
Kažem bili, jer ih sada više gotovo da i nema, pa je organizam društva na umoru od bolesti demokracije, demagogije i gubitka osjećaja pripadnosti društvu.
Uporedba društva s organizmom je više nego očita.
Kad se organizam više ne bori protiv stranih stanica, kad više nema leukocita koji napadaju i izbacuju neprijateljske bakterije i viruse, onda je to znak bolesti i umiranja organizma.
Kad društvo tretira strance kao svoje članove ili još i gore, dozvoljava strancima da žive na socijalni teret domaćih, i kad nema domaćih koji će se tome suprostaviti - kraj je blizu takvog društva.
Europa i sav zapadni svijet je u takvom stanju, i nije pitanje dal će Europa umrijeti, nego hoće li to biti kroz slijedećih nekoliko godina ili će umiranje trajati desetljeće dva.
A naši političari, kao i narod, slijede Europu u borbi protiv naravnog morala i Boga, i k tome svoju materijalnu perspektivu temelje na dolasku turista iz te umiruće Europe.
To je, ponavljam, jednako plesanju u Titanicu dok se je ovaj već opasno nagnuo pred potonućem.
Ali tu slika prestaje, jer je bilo malo luđaka na brodu kojima je ples bio važniji od života.
Dok u društvu gotovo svi plešu i prave se da politika nema veze s etikom i računaju kako će uvijek biti onako kako je danas i kao što je bilo jučer.
I tako u tro-četvrtinskom taktu na već nakrivljenom plesnom podiju misle kako ova sadašnja muzika ne će nikad prestati.
I da se vratim na glasače i na političare.
Nema tu nevinih, jer nema pravih vođa koji će bezkompromisno braniti naravni moral i opće dobro (ne dobro 'globusa', nego opće dobro zajednice koju vode), a opet ljudi idu na izbore i tako preuzimaju na sebe dio odgovornosti to jest krivice pred Bogom za stanje u društvu koje je u pobuni protiv Boga.
Stoga dragi čitatelju - zatraži čim prije Lađu koja je stvarno nepotopiva i ostani u Njoj.
Ovom Titanicu nema spasa i ne treba žaliti za njim.
Izvucimo, ako je to moguće i uz pomoć Božju, svoje najbliže i prijatelje iz broda koji će uskoro biti na dnu mora.
Brod koji tone je opasan ne samo za one koji su ostali u njemu, nego i za one koji plivaju oko njega i koje će brod povući preko vira za sobom.
Zato moramo biti u spasilačkoj Lađi, a ne samo iskočiti s Titanica.






ponedjeljak, 15. svibnja 2017.

Mir i sigurnost

Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. (Sol 1, 5:3)
Prošli petak računalni 'virus' WannaCry* poharao je ogroman broj računala na krugu Zemaljskom.



Četvrtak i petak nisam bio u virtualnom svijetu, ali sam posredno u petak saznao za taj 'ransom' virus zato što jedna rođakinja nije mogla u Rijeci uzeti lijek u ljekarnama - sustav je bio tada srušen barem u Rijeci, ako ne i šire. 
Ukratko zašto se zove 'ransom' ili 'ransomware'.
Zato što onaj tko je kreirao i raširio računalni virus šalje žrtvi poruku, kao što je ta na slici, u kojoj traži novac-otkupninu da zaraženo računalo 'ozdravi', u ovom konkretnom slučaju da se ponovno mogu dobiti čitljive datoteke koje je virus kriptirao.
Posebnost ovog virusa je što koristi rupe u Windows operativnom sustavu, preciznije u SMB protokolu koje su izgleda duže vremena poznate, a postale su šire poznate u hackerskom svijetu nakon što je objavljeno pred nekoliko mjeseci kako američka obavještajna organizacija NSA koristi tu, i ostale rupe u sustavu.
Druga posebnost je što se otkupnina u iznosu od 300 američkih dolara plaća u Bitcoinima**, virtualnoj valuti koja postoji na internetu.
Kako su sustavi ipak proradili, pitanje je da li se je platila otkupnina što bi bio ogroman iznos znajući da se radi o desetini tisuća računala u sustavima, ili je promptno reagirala neka protuvirusna tvrtka izdajući 'lijek' za taj virus - uništila virus koji se sam širi po lokalnoj mreži i našla način kako se mogu ponovno pročitati te 'otete' datoteke.
Dakle, ili je zaradio tvorac virusa, ili su zaradile antivirusne tvrtke, dakako manje od ucjenjivača (uvijek postoji opravdana sumnja kako isti ljudi stoje iza stvaranja virusa i obrane od virusa).
Možemo kao ilustraciju stanja računalstva u svijetu dati poveznicu na ovaj članak.
Svjetski proizvođači računalnih komponenti, u ovom slučaju srca računala - procesora, ugrađuju u te komponente druge komponente koje u pravilu niti ne dokumentiraju, a koje omogućuju da netko, recimo dobronamjerni administrator lokalne mreže, može dobiti kontrolu nad računalom s udaljenog mjesta. 
Pri tome računalo može biti i ugašeno, bitno je da je priključeno na struju ili da ima dovoljno struje u baterijama. 
Naravno, administrator ne mora biti dobronamjeran i ne mora biti u lokalnoj mreži nego izvan.
Praktično to vam znači da možete imati bilo koji operativni sustav, Windows, ili neki Unix ili BeOS ili Apple-ov sustav ili da operacijski sustav sami napišete, netko vam može, čim ste uštekani na mrežu, preuzeti kontrolu nad vašim računalom.
Ne treba biti veliki lumen pa zaključiti kako su ti hardware-ski backdoor-si (volio bih kad bismo koristili naše riječi) napravljeni uz znanje obavještajnih službi nekih država.
Isto tako možemo pretpostaviti kako hackeri mogu provaliti te tajne i kako su to već učinili.
Netko će možda reći - što me briga, ja nemam što tajiti, neka znaju sve što imam na računalu, neka znaju sve što čitam i pišem, ionako znaju preko facebooka kakve nazore na svijet imam, gledam li pornografiju ili ne gledam i slično.
To bi bilo u redu kad bi takav čovjek, koji tobož nema što kriti, živio izvan sustava, izvan mreže.
Ali jako malo takvih ima, svi smo manje više u mreži, ili smo vlasnici tvrtki koje ne mogu postojati izvan mreže, ili radimo za takve tvrtke ili radimo za državne institucije ili organizacije koje dobijaju novac od države, odnosno od mreže i preko mreže.
Ta danas su i samostani uključeni u mrežu, i mogu samo zamisliti pustinjake izvan mreže ili neke urođenike u divljinama prašuma ili pustinje ili tundre (iako će i oni doći na udar mreže prije ili kasnije).
Tako, tko god je uključen u mrežu mora misliti i ponašati se kako od njega zahtijeva mreža.
Problem se pak višestruko usložnjava zbog tzv. Internet of things (Iot).



Dakle, sve više i više električno-elektronskih uređaja u vašem domaćinstvu i izvan je povezano u mrežu.
Znate ono - imate vikendicu i kameru u njoj pa možete preko mreže gledati što se u istoj ili oko nje događa dok vas nema, ili možete uključiti preko vašeg tablet uređaja grijanje u vikendici ili u vašoj kući tako da ona bude zagrijana kad uđete u istu i slično.
Automobili nove generacije bit će svi umreženi, a mnogi već sada jesu, od najčešće primjenjene GPS navigacije do računalom upravljanog automobila u kojem 'vozač' samo promatra kako ga automatizirano vozilo vozi od točke A do točke B. 
Posve je moguće da se započne s propagandom u korist obveze umrežavanja svega u mrežu.
Recimo iskoristiti činjenicu da su prošli tjedan petorica poginuli u sudaru u Bjelovaru zbog najvjerojatnije prebrze vožnje i/ili razgovara s mobitelom za vrijeme vožnje, izazvati emocije kod puka kako se to više ne smije dopustiti, i onda predložiti rješenje - svi automobili moraju biti umreženi kako bi se mreža pobrinula da se takvi sudari više ne događaju. 
Jer automatizirani automobil može istovremeno omogućiti razgovor putnika u automobilu s bilo kime u mreži i istovremeno držati vozilo na desnoj traci i ne prelaziti dozvoljenu brzinu i istu prilagoditi uvjetima na cesti i eventualno na vrijeme zaustaviti se ako neka krava, koja još nije umrežena, nema GPS chipa, sa strane prijeđe na kolnik.
Ali sigurnosti nema, makar bila mreža upravljana i kontrolirana od strane tradicionalnih sestara milosrdnica.
Čim je sustav složeniji, isti je nesigurniji iako se ide na složenost radi povećavanja sigurnosti.
Složenost sustava ne znači njegovu savršenost, Bog je savršeno jednostavan, a ne savršeno složen.
Savršenstvo počiva na jednostavnosti, a ne na složenosti.
Čim imate nešto složenije, to je veća mogućnost da ne će funkcionirati i da će biti hackirano.
Ili u pogledu automatiziranog automobila, to je veća mogućnost kako će netko zlonamjeran, a tko zna rupe u mreži koja ne može biti savršeno sigurna, učiniti da se trezveni putnici automobila, koji inače ne bi brzo vozili i ne bi pričali na mobitel tijekom vožnje, sudare s nadolazećim automatiziranim automobilom. 
Ti hackeri ubojice ne moraju biti neki zli momci izvan mreže, nego mogu biti zapošljeni od mreže da elegantno likvidiraju one u mreži koji ne poštuju pravila mreže oko mišljenja i djelovanja, one koji nisu politički korektni.
Znanstvena revolucija, o kojoj sam u nekoliko navrata pisao na blogu, neminovno vodi do ovog o čemu pišem u ovom tekstu i što možete pogledati na slijedećem videu - upozorenje na kraju ima nepriličnih slika koje ilustriraju uporabu robota u prostituciji:




Kopernikanska revolucija ili zabluda nominalizma nije mogla dovesti do drugog nego do mreže u kojoj se možda već sad nalazi kao glava Antikrist ili će se to uskoro manifestirati javno.
Umjetna inteligencija ili nove metode koje se nazivaju čudnovato 'duboko učenje' računalnih strojeva ne mogu stvoriti um odnosno osobu, ali omogućuju da osoba koja je Bogu rekla 'non serviam' podmetnu svoju volju mreži pod vidom ili pod krinkom spoznaje do koje je došla mreža računala 'dubokim' učenjem koje pokušava imitirati ljudske neurone u mozgu.
Znakovito je što se to učenje naziva 'dubokim', gotovo neskriveno upućujući na dubine podzemlja od kuda dolazi onaj tko će biti pušten (ili već je) od okova prije drugog dolaska našeg Gospodina Isusa Krista.
Možda je dobro približiti neupućenim čitateljima kako 'umjetna inteligencija' izgleda.
Pred pola (i više) stoljeća znanstvenici su bili uvjereni kako će stvoriti umjetnu inteligenciju razvijanjem boljih i bržih računala i s boljim programiranjem 'znanja' istih računala.
To je praktično značilo kako su odgovori koje je računalo davalo bili sadržani u kodu programa računala i/ili da će računalo do novih istina dolaziti silogizmima - logikom, ili indukcijom i dedukcijom kao ljudi. 
Ideja je bila metafizički potpuno pogrešna, a svodila se je na to kako će se na kraju računalo samo sebe isprogramirati tako da će postati svjesno sebe, svojeg uma, biti kao osoba koja će dalje nastaviti evoluirati se boljim samoprogramiranjem***.
Metafizički odnosno ontologijski to je nemoguće, nitko ne može sebe učiniti savršenijim bićem nego što jest i nitko ne može stvoriti ili sklepati robota koji će biti savršeniji od njega.
Stvaranje novog uvijek znači stvaranje manje savršenog.
Ustvari ideja stvaranja umjetne inteligencije je sotonska ideja imitiranja Boga koji je stvorio anđele i ljude sebi nalik kao umna bića. 
Drugim riječima - mi, nadobudni ljudi novog vijeka, ćemo stvoriti umjetnu inteligenciju koja će stvoriti novu savršeniji umjetnu inteligenciju i tako u lancu evolucije dok ta umjetna inteligencija ne postane poput Boga.
Apropos stvaranja umjetne inteligencije, 80-tih godina prošlog stoljeća shvatilo se je kako je determinističko programiranje računala uz korištenje za to stvorenih programskih jezika kao što su Lisp i Prolog došlo u slijepu ulicu koju su još nazvali AI-winter.
Zima umjetne inteligencije zato što nisu postignuti ciljevi revolucije 60-tih koja nije bila samo seksualna, kulturna i narko revolucija, nego i revolucija koja je smjerala uništiti religiju i Boga putem umjetne inteligencije.
Zato se je krenulo drugim putem imitiranja ljudskih neurona u računalu koje proučava silne podatke od ljudi i onda programirano koristeći statistiku proizvodi zaključke ili tobož novo znanje.
Tako funkcioniraju programi koji mogu čitati ljudski rukopis ili prepoznati osobe na fotografijama ili igrati šah ili voziti automobil ili upravljati s nekom letjelicom koja ubija određene ljude ili komponirati melodije ili crtati slike.
To nije um, to je statistika i prepoznavanje od prije poznatih formi koje se događaju ogromnom brzinom zbog sve veće moći računala.
Prošle godine sam čitao kako su neki znanstvenici bili iznenađeni kako je takvo jedno računalo, koje je 'duboko' učilo iz izvora koje su mu dali, iznosilo politički nekorektne izjave i prosudbe, čini mi se čak opravdavalo A.Hitlera.
Ove godine sam čitao kako su programeri automatiziranih automobila priznali kako ne znaju na koji konkretan način njihovo računalo donosi odluke o vožnji.
Dakle oni znaju kako su ga isprogramirali, ali ne znaju točno kako je računalo, koje koristi mnoge softwarske neurone, došlo do konkretne odluke. 
To je zato što je ljudima teško pratiti sve informacije koje dolaze do pojedinih neurona i koje se dalje raspoređuju drugim neronima i tako dalje.
Nadam se da vam je sada jasnije zašto pojedini top poduzetnici poput E.Muska ili B.Gatesa govore o opasnosti umjetne inteligencije.
Da bi neki robot, ustvari računalo koje s robotom upravlja, bilo čim 'inteligentnije', to njegovo ponašanje to jest donošenje odluka mora biti manje determinirano od strane ljudi i to manje mogu ljudi znati zašto je računalo tako odlučilo. 
I pitanje koliko su ti poduzetnici iskreni u toj zabrinutosti, a koliko samo žele reći - evo mi nismo krivi, mi smo upozoravali i sad smo svi pod kontrolom zločeste umjetne inteligencije.
Dok u pozadini, u to sam zasad prilično uvjeren, umjetna inteligencija koja nije ništa drugo nego glupi elektronski sklopovi ne će i ne može stvarno donositi umne odluke, nego će zlodusi kojima nije problem nevidljivo ljudima upravljati s elektromagnetizmom u tim žicama, upravljati s mrežom pod krinkom 'objektivne' umjetne inteligencije.
Mislim da gotovo nema čovjeka koji nije prevaren u našem dobu oko tobožnje velike koristi koju donosi znanstvena revolucija i pripadajuće joj tehnologije i umjetna inteligencija.
Obećano nam je blagostanje, mir i sigurnost, ako se predamo mreži, ako se damo zaplesti u mrežu koja smjera stvoriti raj na Zemlji mimo i protivno istini o istočnom grijehu.
Mreža je napravljena da se ukine na krugu Zemaljskom vjera u Boga.
To je prvi i posljednji cilj mreže i umjetne inteligencije.
Moderni čovjek zagrizao je u tu jabuku koja mu je davala lažni okus pobožanstvljenja.
I zato se nemojmo čuditi što se nadamo miru i sigurnosti, a događati će se sasvim suprotno.
Izađimo iz mreže dok mreža nije izvučena na suho.
Ili bolje rečeno - uhvatimo se u Petrovu mrežu, jer onda ćemo biti u Petrovoj arki izvan koje nema spasenja.
Onda ćemo imati pravi mir i pravu sigurnost makar bili u novovjekim arenama pred zvijerima upravljanim umjetnom inteligencijom.

P.S. U slijedećem videu autor je dobro opisao predkomatozno stanje Europe i zapada. To sad svi vidimo i pravimo se kako će sve biti dobro kao dosad, mir i sigurnost. 
U skladu s tom iluzijom odvijaju se izbori u EU kao i kod nas.
U Hrvatskoj planiramo budućnost u turizmu, a ne vidimo kako su nam 'gosti' pred kolapsom te da će zapadna Europa slijediti još gori put nego JAR (južnoafrička republika) kad afrički imigranti postanu značajnija manjina, a autohtoni Europljani s malo djece odu u mirovinu koju nitko im ne će moći isplaćivati. 
Obratite malo pažnju na grafikon koji se pokazuje na videu.
Pred nešto malo više od pola stoljeća Europljana je bilo dvostruko više nego Afrikanaca, a pred jedno stoljeće bijela rasa, kojoj sad prijeti nestanak, bila je najbrojnija.
Treba li bolji dokaz o destruktivnosti liberalizma, demokracije, feminizma, zablude o ljudskim pravima koja su tobož iznad naravnog morala i interesa zajednice - naroda? 
Mislim da će mlađi naraštaji, ako prije ne dođe Sudnji dan, imati rat u svojem dvorištu te da će se neeuropski došljaci ponašati kao osvajači željni plijena kojeg im više ne će moći dati bankrotirana država 'blagos(r/t)anja'.




* Apropos ransom virusa koji je poharao mrežu, moguće je da je isti pušten od onih koji upravljaju s mrežom kako bi se unijelo 'više reda u mrežu'. Judeo-masonerija je svjesna kako sve manje ljudi vjeruje njihovoj propagandi u masmedijima, i kako su alternativni mediji uglavnom prisutni u mreži.
Zabraniti takve medije bi bio preočiti potez moćnika, ali zabraniti alternativne medije pod vidom borbe protiv nesigurnosti mreže koja je dokazana s tim virusom, lakše će proći kao opravdanje.

** O bitcoinima se stvorila slika kao o genijalnoj ideji nekog tobožnjeg anonimusa koji je pokazao ljudima kako pobijediti fiat novac, to jest novac bez pokrića kojeg izdaju banke, središnje ili manje središnje diljem svijeta. Potka je što ni bitcoin nema pokrića i postoji u virtualnom svijetu mreže iako se konkretne stvari i usluge, koje su često bile kriminalne (droge npr.), mogu kupiti s tim virtualnim novcem. Nestane li mreže - nema više bitcoina. Mislim da je stoga bitcoin kukavičje jaje mreže kako bi se ista opravdala u borbi protiv mreže. Što je dakako paradoks, ali mreža je inače sastavljena od paradoksa. Modernim ljudima teško se pali lampica kad naiđu na paradoks.

*** Kad bi se i mogla stvoriti prava umjetna inteligencija, kad ne bi postojala ta metafizička nemogućnost, onda bi umjetna inteligencija postala superiorna ljudima te bi im ili postala gospodaricom ili bi ih jednostavno odlučila uništiti. Ali duševni bolesnici zvani znanstvenicima i onima koji u znanstvenike kao novovjeke proroke i dobročinitelje vjeruju, spremni su prihvatiti i te posljedice samo da sebi dokažu kako nema Boga ili kako su s umjetnom inteligencijom ubili Boga.
Doista takvi ljudi, odnosno većina čovječanstva, zaslužili su da ih Sotona u mreži izvuče na suho u Pakao, jer oni mrze Boga i žele Ga ubiti kad bi im to bilo moguće.


subota, 13. svibnja 2017.

Zagreb A.D. 2017.

Bio sam dva dana u glavnom gradu nakon nekoliko godina.
Nominalno je razlog boravka bio poslovni, ali ono što me je veselilo poslije tog dijela jest bio razgovor u četiri oka s Elvisom Dusparom.
Pred više mjeseci o njemu sam pisao na blogu, u međuvremenu je bio uspostavljen telefonski kontakt o temama koje nas zanimaju ili bolje rečeno muče.
Obojica smo se željeli vidjeti, a ne samo čuti.
Ako ne znate tko je Elvis Duspara ili bez obzira ako znate tko je on, vrijedi pogledati i poslušati predavanje koje je o temi demokracije održao koncem travnja u prostoru HKD "Sv.Jeronima" u Zagrebu.



Naslov predavanja napisan je u korijenskom pravopisu, barem tako pretpostavljam.
"Je li demokracija najbolje družtveno uređenje?"
Mislim da bi se mnoge stvari mogle bolje posložiti u družtvu, kad bismo ponovno, nakon ubacivanja fonetskog pisanja u drugoj polovici 19.st., uz kraći intermezzo NDH, vratili se korienskom korienu našeg jezika. 
Jer najčešće pravi i napatvoreni smisao riječi dolazi iz korijena riječi, dočim veliki problem modernog društva je često proturječno tumačenje riječi - pojmova.
Ako se ne možemo složiti oko smisla riječi, onda se ne možemo dogovoriti ili usuglasiti o ničem.
Ne ću više ubacivati korijenske riječi, jer nisam stručan i dovoljno upoznat da bih tako pisao.
Društvo očito dolazi od glagola družiti se.
Društvo ne može, u to sam uvjeren, postojati među ljudima koji se međusobno ne druže ili koji odbijaju druženje kad bi druženje bilo moguće.
Društvo čine ljudi koji su voljni biti drugovi s ljudima koji su im slični, s ljudima kojih veže nešto što nadilazi i pravladava razlike među njima.
Što je to?
Kultura?
Nisam siguran zato što se je ta riječ previše rasplinula u naše vrijeme i što mogu postajati ljudi koji pripadaju istoj kulturi, ali ne mogu biti drugovi.
Ideologija?
Isto tako ideje mogu približiti ljude raznih kultura, ali to nije to. Uvijek ostaje distanca među pobornicima iste ideologije ako ih ne veže ista kultura.
Povijest i povijesno pamćenje?
Sigurno je da se ne mogu družiti i biti drugovima 'francuzi' kojima je najveći prorok Muhamed i oni Francuzi kojima je Karlo Martel junak koji je Franke-Francuze spasio od muhamedanskog osvajanja.
Iluzija propalog i dekadentnog zapadnog društva koje de facto nije društvo, jest kako će to ono postati tad kad se Francuzi, Englezi, Nijemci, Talijani odreknu svoje povijesti kako bi prigrlili imigrante muhamedance koji se svoje povijesti nikada ne će odreći i nikad ne će reć kako je za njih Karlo Martel uzor kojeg se treba naslijedovati. 
Oni mogu privremeno zatajiti svoje mišljenje o povijesti i ponavljati autodestruktivnu mantru liberala o odreknuću povijesnih razlika, ali kad njihov broj dovoljno naraste, sve više će manifestirati ono što su prije skrivali.
I kultura i ideologija i povijesno pamćenje nužni su da se skup ljudi naziva društvom, ali to nije dovoljno. 
Nije dovoljno imati samo isti pogled na sadašnjost, prošlost i budućnost, i imati ista povjesna sjećanja i naraciju kao i pripadati istom kulturnom krugu.
Nužno je imati i isti odnos prema vječnosti, prema Bogu.
Štoviše, religija je mjerodavna i odlučujuća za sve ono što sam prije nabrojao.
Vjera u Isusa Krista to jest kršćanstvo ne može izroditi pop art ili kubizam ili rock'n roll ili kulturu idoliziranja niškoristi pop pjevača i istih takvih glumaca, ili kulturu kokakole i mekdonalds hrane.
Drugim riječima ne postoji više nigdje na zapadu pravo društvo jer zapad je multikulturalan, bez povijesti i svih ostalih vremenskih oblika osim hedonističkog prezenta - uživaj sad čim više možeš.
To su nakupine individua koje se povremeno druže kako bi si riješili problem usamljenosti ili zadovoljavanja požuda, ali pravih druženja, drugova i družtva više nema.
Grupa ljudi koja se jedino može složiti kako se ne mogu složiti niti o prošlosti, niti o sadašnjosti, niti o budućnosti, niti vječnosti, niti o istini i laži, niti o vrijednostima, niti o dobru niti o zlu - to je moderno društvo koje bezočno laže sebe kako je društvo.
Stoga E.Duspari mogu komentirati predavanje ili ga nadopuniti - demokracija je najbolje društveno uređenje za društvo čiju težnju ili žuđ za autodestrukcijom ispunjava.
Vratimo se Zagrebu, belom gradu.
Zagreb je lijep.
Kad to kažem, ne mislim na novi Zagreb, nego na dva zidinama (čji se ostaci tu i tamo vide) opasana brijega i nekad dva sukobljena grada i ono između njih i neposredno oko njih.
Zagreb žudi prodati svoju ljepotu strancima.
Prostitutka može biti lijepa kad počne s 'djelatnošću', ali kako 'radi', za razliku od majstora obrta, ona sve više nazaduje u ljepoti, sve više postaje samo meso i to meso sve slabije kategorije.
Turizam je prostitucija dignuta na višu razinu i ukrašena znanstveno-ekonomskim atributima i ostalim magičnim ispraznim riječima.
Zagreb će, ako već nije, izgubiti svoju prepoznatljivost i ljepotu jer želi živjeti od ljepote.
Moguće je i dati sliku grada koji gubi svoju dušu i gomila strance, kao žena koja gomila kile.
Ljepota mora ostati skrivena pred ovim svijetom koji ju profanira.
Ne radujte se Zagrepčani ako vam grad visoko kotira na ljestvici ljepote i privlačnosti gradova.
Biti 'Miss' gradova znači biti onom koja će ići u postelju sa strancima.
Ali da takva ljepota nije anđeoski čista, nego bliža palim anđelima mogu pokazati s dva svoja doživljaja.
Prvi je izložba cvijeća u Gričkom tunelu.
Tunel je izrađen tijekom drugog svjetskog rata kao sklonište Zagrepčanima pred 'savezničkim' zračnim napadima.
Kao što ime kaže, isti se nalazi ispod Gornjeg grada - Griča i ima višestruke ulaze/izlaze.
Mi 'venkari', ljudi izvan zidina, obavješteni smo, iako ja osobno nisam, kako se u Gričkom tunelu odvija fantastična izložba cvijeća. Treba ju pogledati. 
Ako se zagorski Martin vrati iz Zagreba, a da nije prošao kroz podzemlje Gornjeg grada i divio se izložbi svijeća, onda kao da nije bio u Zagrebu.
Inače mi je ta uzrečica ridikulozna jer pretpostavlja kako je zagorec Martin tabula rasa, i ako se nije promijenio nakon što je vidio Zagreb, onda je k tome i mentalno retardiran.
Sumnjam da je itko došavši u Zagreb doživio preobraćenje i pravo prosvjetljenje.
Osim dakako - masonskog 'prosvjetljenja' u nekom zagrebačkom 'tunelu'.
Tunel je dobar ako želite pješke i brzo doći od Kaptola do Tuškanca, i ako vam ne smetaju turisti koji se dive cvijeću koje visi naopako.



Neobično je izlagati cvijeće koje obično žudi za toplinom i svjetlošću Sunca tamo gdje Sunca kao niti 'savezničkih' bombi nema.
Cvijeće ili općenito biljke se suše kad se okrenu naopako, jer Sunce nije dolje, nego gore.
Tražiti u podzemlju ljepotu je ići stopama kojem nekom mirišu, ali ustvari daju po sumporu.
Nema demonske ljepote, to je privid kojom ružnoća privlači ljude u dubine.
Cvijeće koje visi naopako u tunelu ne bi me vjerojatno niti dovelo do ovog razmišljanja, da nisam izašao iz tunela ne jedan sporedan izlaz i popeo se stepenicama na Gornji grad.
I tako dok sam očekivao negdje Matoša na klupi, i nadao se da ne ću sresti niti jednog našeg 'vođu' to jest političara, naišao sam u jednom parkiću skulpturu koja me je iznenadila.
Kažu da nam je Google prijatel, pa dobro mi došel prijatel i evo što mi je prijatel odgovorio.
Kip ima naziv "Dječak", napravljen je još 1978. a pred dvije godine dječak se ne miče s Griča.



Otraga na fotografiji iz "Večernjaka" su stari dečki, i neka cura.
Dječaka, malo mutnog, gledamo s leđa.
Primjećujete li nešto čudno na dječaku?
Autor Tomislav Ostoja kaže kako kip predstavlja njegovog pokojnog sina.
Da je kipar kršćanin, vjerovao bi da je njegov sin, kojeg je trebao krstiti ako je kršćanin, sad anđeo na Nebu.
Jednostavno me bodu u oči rogovi koje dječak pokazuje s obje ruke.
Kad bi i slučajno u trenutku fotografiranja dječak tako stavio prste, zar je normalno da otac kipar mora takav detalj staviti na kip?
Nisam nikad primijetio da je netko spontano tako stavio prste i to na obje ruke.




Tko stavi tako prste ili se nekom ruga - pokazuje rogi, ili je svjestan kako pokazuje demonski znak.
Ako se je dječak držao za nešto što nije prikazano, onda se može reć kako se nitko ne drži s dva prsta kad se može s pet.
Objašnjenje kako je ovo sve bilo spontano i kako je eventualno kipar htio prikazati sina kakav je bio na nekoj fotografiji ne mogu prihvatiti.
Ponavljam, čak i kad bih vidio takvu fotografiju, pitao bih kipara zašto je napravio ovakvim kip svog sina koji sad eto stalno pokazuje 'rogi'.
Isto tako ne vjerujem kako kipar ne zna za simboliku i značenje tako postavljenih prstiju.
Kad i ne bi znao 1978. tu istinu o simbolu, zašto je dozvolio pred dvije godine da takav kip ugleda svjetlo dana na Griču? I to kip koji predstavlja njegovog sina.





Ne ću ulaziti sad u opis druge strane kipa, nego ću samo reć kako mi to nimalo ne liči na anđela.
Moram na koncu napisati kako ne vjerujem više u slučajnosti i spontanosti, podzemlje i cvijeće koje 'raste' naopako u tami, doduše pod umjetnom rasvjetom, ima poruku i poziv na djelovanje onima koji su u podzemlju i koji su sve samo ne cvijeće i ljepota.
Nevinost kojoj se 'slučajno' potkradaju simboli zla, je suprotnost nevinosti.
Mogao bih dalje nabrajati piramide koje postavlja suvremeni grad Zagreb, kao što je to Pariz postavio ili Rijeka-Sušak ili kao što gotovo nema metropole u svijetu koja nema javno izložene okultne simbole.








Kako ostati kršćanin u takvom okružju? Teško.
Zato živim na selu i vratio sam se iz Zagreba kao zagorski Martin.