Sv.Nikola Mistik je bio carigradski patrijarh u 10.st.
Po Julijanskom kalendaru danas mu je spomendan.
Car Lav se je tada četvrti put ženio, i patrijarh carigradski zabranio mu je ulazak u crkvu, a svećenika koji je cara oženio je raščinio.
Zbog toga je je car izbacio patrijarha i otjerao u manastir.
Usput da sad definiramo pojam cezaropapizam. Samo ime kaže da je to vezano uz Rim (papa), ali nekako rimokatolici su izvrgnuli smisao i kažu da je cezaropapizam bio na istoku, jer je tamo car imao vlast, bolje rečeno državnu zemaljsku silu nad patrijarhom.
Ne, cezaropapizam je aberacija u kojoj vjerski poglavar ima državnu vlast, kad papa postane car-cezar.
Mali korak je od cezaropapzma do antihrista, i cezaropapisti u Rimu su krivotvorili tzv. Konstantinovu darovnicu u kojoj je tobož car Konstantin kad je selio svoj dvor iz Rima u drugi Rim kojeg je izgradio - Konstantinopol-Carigrad, svu carsku vlast na zapadu ostavio rimskim papama.
Dakako rimski carevi su više puta skidali s vlasti i rimskog patrijarha-papu i postavljali nove pape koji su im odgovarali, ali to se ne želi znati na zapadu jer se tamo (kod nas) misli da je cezaropapizam dogma, da je Gospod Hristos dao rimskom papi vlast iznad svake druge zemaljske vlasti, da rimski papa ima vlast nad svim carevima i kraljevima.
Drugi mit kojeg možemo razbiti koristeći životopis sv.Nikole Mistika je - neraskidivost ženidbe.
Jer neupućeni rimokatolik će čitajući ono na početku teksta između redaka pročitati - ah ti Bizantinci, evo tek se je sjetio anatemizirati cara kod četvrte ženidbe, a trebao je odmah nakon druge.
Zato slijedi sad nastavak životopisa.
Delegati rimskog pape Sergija III odobrili su caru Lavu četvrti brak.
Treba li tome ikakav komentar?
A o tome sam pisao na blogu čitajući neke autore koji su dokumentirali kako je na zapadu bila ista praksa kao i na istoku u prvom tisućljeću.
Što je dalje bilo?
Car umre i ubrzo Nikola bude ponovno izabran za carigradskog patrijarha.
Sazvao je 925.g. sabor u kojem je kršćanima zabranjen četvrti brak.
To implicira da do tada četvrti brak nije bio legalno zabranjen kršćanima, da su neki ga odobravali (rimski papa Sergije III), a neki ga zabranjivali (sv.Nikola Mistik).
Inače što znači Mistik u imenu ovog sveca?
Mistik je bio najstariji-najpoštovaniji član carskog savjeta.
Mislim da i sada savjetuje rimokatolicima - istražite povijest Crkve i odbacite laži za koje mislite da su dogme i da su važile u prvom tisućljeću.
Hristos voskrese!
Ova 1.5 godina plandemije nam je dokazala kako je to zabluda, jer više nema zabave izvan kuće niti poslovnih putovanja, supružnici su više nego ikada zajedno zbog "lockdowna", a djece nema.
Štoviše, statistika SAD pokazuje da je prošle godine bio rekordno mali natalitet.
Drugi mit koje je vrijeme zdrobilo je - supružnici se ne odlučuju na djecu jer su siromašni, jer u državi vlada niski standard, jer nema dovoljni broj dječjih vrtića, jer su plaće male ...
Upravo je obrnuto.
Života nema tamo (nema djece) gdje se spolni odnosi smatraju zabavom, strašću, hobijem ili čak i smislom života.
Bog koji je Život, jer je izvor svakog života i onaj tko održava sve što je živo da bude živo, dao je užitak u spolnim odnosima kao što je dao užitak ljudima u hrani.
Hrana je potrebna da bi se održalo materijalno biće na životu, dobar okus hrane je dar Božji kako bi materijalno biće hranilo se dobrom hranom jer je to važno za zdrav život.
Spolni odnosi su važni kako bi čovječanstvo opstalo, Bog je stoga dao "nagradu" u vidu spolnog užitka.
Ali ako se čovjek hrani samo radi užitka u hrani, onda on gubi smisao hrane, postaje debeo, nezdrav, izjelica, sladokusac i time mlitav, bez čvrstine tijela i duha, jednostavno postane slabić.
Skoro isto se događa s onima koji spolnost koriste samo radi spolnog užitka.
Dakle, problem pada nataliteta ili problem smrti zapada je duhovni problem jer je prosječni zapadnjak izgubio vezu s Bogom, i time je zloupotrijebio na vlastitu štetu darove koje mu je Bog dao.
I onda se često događa paradoks.
Od prevelikog naglaska na sladokusnost, ljudi postaju anoreksični.
Od prvelikog naglaska na spolnu nasladu, ljudi lutaju od jedne perverzije do sve gore i gore, i na kraju prestanu i sa normalnim spolnim životom, postanu neko slovo od LGBTQ ili ovisnici o pornografiji i onda jasno da ne će biti djece makar lockdown bio besprekida.
Kad se tome doda utjecaj tehnologije na zdravlje čovjeka tako da sve više ljudi postaje sterilnima, i što će se tek pojačati s plandemijskim cijepljenjem i bežičnom računalnim mrežama temeljenim na štetnom elektromagnetskom zračenju, budućnost čovječanstva nimalo ne izgleda ružičastom.
Kad bi se ovakav trend nastavio, bez ikakvih ratova i prirodnih nesreća, brojnost Adamovih potomaka bila bi kao filmu koji se vrti unatrag.
Sad nešto što me zanima i što pratim:
Kao što se može vidjeti i čuti, tu se radi o jugokomunističkom i titoističkom mitu kojem su mnogi podlegli.
Više od šećera na kraju - predstavljanje američkom protestantu što je Pravoslavlje:
Svi velegradovi svijeta, neki više, neki manje, su neprirodni za život ljudi, zato je glupost ili neupućenost čuditi se zašto u takvim sredinama ljudi daju glas lijevim (čitaj onima koje financiraju najbogatiji ljudi svijeta i koji u vlasništvu imaju medije, a ovi koji su tim lijevima tobož suprostavljeni nisu im uopće, u RH i ljevica i desnica je za globo-homo, tako i u drugim državama vrlog zapada) koji zdušno podržavaju neprirodan spolni život i način života.
Iz neprirodnog može izaći samo neprirodno.
I u Srbiji mnogi koji su patriotski i religiozno usmjereni smatraju Beograd odnarođenim.
Mogli bi nabrajati druge narode i njihove velegradove i došli bismo do istog zaključka.
Malo će njih povezati konce i shvatiti da je tome suštinski razlog - velegradovi nisu prirodni za život ljudi, zato su neprijatelji kršćanstva, liberali, bankari, komunisti, neki s batinom neki s mrkvom, tjerali ljude iz sela u gradove.
Komunizam i liberalizam nikad nije mogao proći kod pravog seljaka.
"Naši" vlastodržci spremni su bez imalo razmišljanja i skrupula uništiti poljoprivredu, makar posljedica toga bila potencijalna glad u gradovima.
Ako je to cijena da se uništi selo, bez sumnje će to učiniti, pogotovo kad za to dobiju signal od stranih središta moći.
Kod nas u primorju turizam je zamijenio poljoprivredu, a oni koji se bave poljoprivredom više i ne znaju za motiku i stajsko-prirodno gnojivo, već se oblače kao astronauti dok prskaju vinograde s otrovima, i svake 2-3 godine odlaze na tečaj (obvezni) kod (al)kemičara da bi bili upućeni u nove otrove (bez tog tečaja ne mogu kupiti otrove u poljoprivrednim apotekama).
Ovi koji se pak bave turizmom, moraju biti cijepljeni i upućeni više u duhovne otrove na koje ne smiju prirodno reagirati odbijenicom, nego ih prihvatiti kao svoj način života.
Alternativa je motika, pa ogromna većina radije prihvaća sodomiju, lockdown i neprekidno cijepljenje, pa i uz totalnu kontrolu i robovanje, kao nešto s čime treba živjeti.
Nije dakle problem u neupućenosti glasača, ili zato što lijevi imaju iza sebe bankare i medije, nego što su glasači dragovoljni robovi sustava u kojem se već vide obrisi Antihrista.
Ako se takvi i nazivaju kršćanima, oni se Boga ne boje, oni su sebe uvjerili da im Gospod Hristos mora oprostiti njihovu izdaju vjere, jer ih ljubi.
Da, ljubi ih, zato će im poslati sedam anđela Apokalipse sa sve gorim i gorim nesrećama (to je glupa riječ jer u nesreći, pogotovo onoj prirodnoj nema slučajnosti) i nevoljama da vide znakove i da se obrate.
A ako ne budu ni na te znakove reagirali, sami će biti krivi što su ih krivo protumačili kao slučajnosti, ili što su mislili da su to upozorenja drugima, a ne njima (nama).
Pokora, i samo pokora i to do same smrti, je jedini put prema spasenju.
Tako je uvijek bilo, a još i više danas.
Ne možemo spasiti svijet, niti svoj narod, niti svoj glavni grad, niti svoj gradić, niti svoje selo.
Tek kad počnemo spasavati sebe s otvaranjem očiju (a što nam onda mogu poteći iz njih nego suze pokorničke), onda možemo moliti za spasenje bližnjih.
Molitva pravednika mnogo može kaže nam Sveto Pismo (i zato se molimo Bogorodici i svecima).
Pravednik je uvijek pokajnik i nikad sebe ne bi vidi kao pravednika, nego kao najvećeg griješnika.
P.S. Bivši tradicionalni rimokatolik koji ima nadimak "Ubi Petrus" (budući je sad pravoslavac, to ime označava pravoslavno tumačenje izjave sv.Ambrozija "Ubi Petrus, ibi Ecclesia" - "Gdje je Petar, tamo je Crkva" - sv.Petar je pravoslavnoj Crkvi, svaki episkop je nasljednik sv.Petra) objavio je tekst na YT o nedoumicama poznatog rimokatoličkog apologeta Steva Skojeca .
To mi je i te kako poznato jer sam pred nekoliko godina kroz isto prolazio.
Iako se Skojec pita ono što se ja nikad nisam - ljubi li me Bog i ako me ljubi zašto mi ne pomaže?
Tako da može završiti kao ateist, i ne dao Bog, kao antikršćanin.
Izgleda da je po mojem sudu njemu ostala samo ta opcija ili Pravoslavlje.
U komentarima rimokatolika vidljivo je da i oni imaju isto razočarenje, kao i da ga neki savjetuju - nemoj nikako otići u Pravoslavlje, eto imaš unijate, bitno je da ostaneš papist.
Što je to što je razočaralo vrlo angažiranog rimokatolika Skojeca?
To što nije osjetio iskustveno da je ud mističnog tijela Hristovog - Crkve.
On je naučio i briljirao rimokatoličkom apologetikom, poznavanjem "Denzingera" i argumentima za papizam, ali je na kraju uvidio da od toga nema nikakve koristi ako se stvarno ne osjeti da je dio Hrista.
U Crkvi je bogoslov onaj tko ima mistično iskustvo Boga, onaj tko se je obožio, u RKC onaj tko briljira kao profesor na Bogosloviji, koji piše visprene i jako "mudre" knjige koje imaju vrlo razrađenu logičku nadogradnju, ali na krivim temeljima, na krivim pretpostavkama.
Konačno, koji je smisao izvršavanja svih zapovijedi i propisa Crkve ako onaj tko ih ispunjava nikad ne osjeti da je Hrist je u njemu i da ne živi više on, nego Hrist u njemu?
Boga se svakako treba bojati jer je Bog i Sudac, ali ako taj strah ne prijeđe u strah radi ljubavi, to jest vršimo Njegove zapovijedi s dužnom pažnjom i strahom da ne bismo iznevjerili Boga koji je Ljubav, onda je nešto fundamentalno krivo u toj vjeri.
To je onda samo ljuštura prave vjere.
Sad ponovno na aktualnu temu plandemije.
To je nastavak prije nevedenog videa, uslijediti će i treći dio.
Nedavno se razbio mit o virusima.
U prethodnom tekstu sam naveo eksperiment Stefana Lankea koji je to učinio.
Na ovoj poveznici je video (s hrvatskim prijevodom) u trajanju pola sata u kojem dr.Thomas Cowan nama laicima objašnjava način na koji se vrše dokazi o postojanju virusa još od 1954. Usput dodao je kako niti medicinari većinom ne znaju kako se taj eksperment vrši, ali svi čvrsto vjeruju da su znanstvenici znanstvenim metodom dokazali postojanje pojedinog virusa.
Ovaj Lankov eksperiment je dokazao kako je eksperiment iz 1954. koji se ponavlja sve do danas, pa je kako kažu suštinski isti eksperiment otkrio i virus SARS-COVID, kriv i krivo protumačen.
Čak je i autor eksperimenta iz 1954. radio kontrolni eksperiment koji je ukazivao da je njegov zaključak kriv, ali nitko nije na to obraćao pažnju.
Sad je dokazano da se čestice nazvane virusi proizvode i bez ikakvog dodira s tekućinama iz oboljelih osoba, a uzroci tome mogu biti nedostatak hranjivih tvari, prisustvo antibiotika (kao što ime kaže oni ubijaju život, ali se nekako uzima zdravo za gotovo da one uništavaju samo bakterije) ili nekih toksina.
Svakako pogledajte video, ova plandemija je dokaz kako se ne smije bezpogovorno vjerovati znanstvenicima, jer oni i sami često ne znaju logički razmišljati (današnja znanost je većinom skupljanje podataka i njihova statistička obrada, i ako se ne poznaje prava suština predmeta istraživanja onda je prozvod takve znanosti samo statistika krivo interpretiranih podataka), a ako i znaju onda svjesno obmanjuju javnost koja im slijepo vjeruje radi nekih osobnih (znamo da se mnoge studije kupuju, da će isti znanstvenik učiniti različite studije na istu temu, a s obzirom na to tko ga plaća i kakav rezultat studije očekuje), ili ideološko-političkih probitaka.
Zanimljivo je vidjeti kako Istina djeluje na one odlutale od vjere kad su otvoreni primiti ju: