Neki griješnici, a svi smo, tada se posebno skupljaju i paradiraju glavnim ulicama gradova predvođeni gradonačelnicma i ostalim lokalnim političarima i 'uglednicima'.
Ne u pokorničkoj procesiji ili litijama, nego u oholoj paradi zato što su ponosni robovi posebno teškog i protunaravnog grijeha sodomizma.
I oni koji još nisu sodomiti dolaze dijeliti oholost s ovima koji je imaju jer se dive sebi što zloupotrebljavaju svoje i tuđe spolne organe (i one koji nisu spolni) radi svojeg bolesnog egoizma (a ne onome čime služe ti organi).
I onda takvu oholost, protunaravnost i samoživost nazivaju ljubavlju.
U zadnjem tekstu stavio sam izjavu Andya Warhola, rimokatolika i sodomita, koji nije bio sretan s ovim drugim, a možda ni prvim.
"Seks je najveće ništa svih vremena".
Mislim da je to brzo shvatio.
Kad će to shvatiti ovaj ostarjeli rimokatolički svećenik?
On doslovno blagoslivlja i ohrabruje sodomite u RKC crkvi prije nego što će ići na ulice i sudjelovati u ovom:
I kako je samo ponosno izjavio da AI - ChatGPT nije mu htjela sastaviti pridiku kad je drugi put, iskušavanja radi, tražio da bude 'antiLGTBQ'.
Svi su oni bili u zabludi, blaženi su oni koji su suprotno, koji su oholi, koji govore o miru, dok prizivaju progon i obračun s 'neponosnima', koji ismijavaju one čistog srca dok se valjaju u blatu protunaravnog bluda, koji glume da su nepravedno proganjani, dok otimaju tuđu djecu da bi ih onečistili sodomskim grijehom.
Stvarno, može li biti nadrealnije ili bezobraznije i bogohulnije, u ime Isusa Hrista, koji je bio najponiznije biće ikad na svijetu, jer je Bog koji se je maksimalno i svojevoljno ponizio utjelovivši se u čovjeka kojeg su sluge ćuškali i rugali mu se kao i razbojnik na križu,
blagoslivljati najniže dragovoljne robove Sotone koji i doslovno ponosno idu na paradu oholosti, pride parade!!!
Ovaj svećenik se ponaša kao liječnik koji zove gubavce u bolnicu i onda im govori kako lijepo izgledaju, kako imaju lijepu kožu i neka sad ponosno idu doma, a prije neka gordo paradiraju ulicom da se svi prolaznici mogu diviti njihovoj tjelesnoj ljepoti.
Završava lipanj mjesec.
Slijede požari.
Kako je prorečeno u posljednjoj knjizi sv.Pisma.
P.S.
Poznato je da hrvatski rimokatolici gotovo nikad ne kritiziraju hijerarhiju RKC.
Kad vide da nešto "ne ide, ne ide, pa stane" onda lakonski kažu "ali vrata paklena ju ne će nadvladati".
Neki će vjerojatno reć kako napadam RKC, a isto ili slično se događa u Crkvi (pravoslavnoj), te da sam zbog toga licemjeran.
Trudim se da ne budem, a u ovom slučaju stvarno nisam.
Budući sam više puta i na više mjesta kritizirao pojave u Crkvi koje vode u hereze i raskole.
Spominjao sam i to da su mnogi episkopi zakazali u vrijeme plandemije, da su mnogi od njih ekumenisti, pa da čak i neki koketiraju sa sodomitskim pokretima i s antihristovskim globalizmom (hereza sergijanizma).
Međutim tako je u Crkvi od početka, još od Jude Iškariotskog i Simona Maga.
Crkva se uvijek takvih riješavala odnosno odstranjivala ih je, anatemizirala, neke odmah, neke s vremenskim odmakom.
Kako bi se inače iskušali vjernici na vjeru, ako ne i u situacijama kad se u Crkvi pojave umjesto pastira vukovi u janjećoj koži, i kad se ovce Hristove same moraju odvojiti od tih lažnih pastira, to jest i prije nego što ih sinod Crkve anatemizira?
Hristove ovce moraju samo Hristu biti slijepo poslušne, ako pastir nije poslušan Hristu, od takvog pastira treba se odmaknuti.
O tome je riječ u slijedećem videu:
Poanta je u činjenici da ovo što Crkva čini i što je kroz povijest činila s heretičkim episkopima, RKC ne može učiniti s heretičkim rimskim papom.
RKC ne može postojati bez rimskog pape koji joj je glava, a ne Bogočovjek Hristos.
To je dovoljni dokaz kako RKC nije Crkva, nego apsolutna zemaljska monarhija jednog čovjeka koji se je umislio da je nezabludiv i da ga je Hristos ovlastio da tako upravlja sa Crkvom da ga nitko ne može niti optužiti, a kamoli osuditi i izbaciti iz episkopske stolice.
Spomenuh blaženstva, pa je najbolje poslušati kako je sv.Grgur (Grigorije) Nisijski, veliki kršćanski otac, tumačio blaženstva, odnosno Hristov govor na Gori:
Vidimo da su blaženstva ili vrline sudjelovanje u nestvorenim Božanskim energijama.
To je smisao ljudskog života.
U Božanskoj Liturgiji se navode s tim razlogom blaženstva, da bi se ljudi koji ih prakticiraju (ili su zasad samo u želji) uzdigli u zajedničkoj molitvi-liturgiji k Bogu.
Ako ste gledali-slušali razgovore s M.Witcoffom povodom izdavanja njegove knjige "Fašizam - pogled s križa (krsta)" na što sam davao poveznice u prethodnom tekstu, onda ste mogli primjetiti da on kaže - ne postoji prava definicija fašizma, jer fašizam je danas riječ-batina s kojom se tuču svi oni koji se na bilo koji način suprostavljaju novom svjetskom poretku.
Čak i oni koji jesu pristalice novog svjetskog poretka, takvi znaju među sobom, za one s kojima se potpuno ne slažu (može biti i osobni razlog ne samo ideološki) reći da su fašisti smjerajući na to da im tom batinom skinu vjerodostojnost i izbace iz rasprave ili iz javnog života uopće.
Jer za 'fašiste' nema tolerancije, pa ako svog političkog suparnika optužite da je fašist prije nego što on vas optuži da ste fašist, imate velike izglede da ga odstranite, u krajnu ruku da ga likvidirate.
Međutim i bez da utvrdimo kako u modernoj političkoj komunikaciji nema prave definicije fašizma jer je to riječ batina, trebamo također vidjeti, a o tome piše Witcoff da zapravo i u prošlosti nema nekog velikog zajedničkog nazivnika za one pokrete koji su se tada, dok su egzistirali, klasificirali kao fašistički.
Ili ako postoji zajednički nazivnik, onda je taj da su oni u pravilu reakcionarni, oni su reakcija* nekih pojedinaca na strahotu komunizma i dekadenciju koju je donijela liberalna demokracija.
Nakon toga više nema zajedničkog nazivnika između Musolinija, Hitlera i Codreanua.
Musolini i Codreanu nisu bili rasisti, Hitler jest.
Musolini i Hitler su radili kult ličnosti, Codreanu nije.
Hitler je bio antisemit, Musolini i Codreanu nisu.
Codreanu je bio monarhist, htio je predati vlast kralju, Musolini i Hitler nisu bili monarhisti.
Codreanu je bio izrazito religiozan, Musolini puno manje, Hitler je tu prilično neodređen.
Među sljedbenicima Musolinija i Hitlera nije bilo svetaca, među Codreanovim jest.
...
Također, u razgovoru Witcoff spominje svetog vladiku Nikolaja Velimirovića koji je imao u nekim izjavama vrlo pozitivno mišljenje o A.Hitleru.
I dok tu činjenicu hrvatski rimokatolici koriste kao argument protiv SPC koja je Velimirovića proglasila svecem, Witcoff koji je židov uopće se ne uzbuđuje ili ne skandalizira nad time, štoviše Velimirovića drži svecem i duhovnim autoritetom.
Nije dakle nikakav problem ako je Velimirović ili neki drugi pozdravio A.Hitlera kad je ovaj pozatvarao bordele, stavio pornografiju izvan zakona, spriječio dekadentnu umjetnost, protjerao tzv. frankfurtsku filozofsku školu, ustvari židovske marksističke filozofe koji su kasnije u SAD pripremili seksualnu revoluciju i koji su doveli SAD, a time i Zapad, u sadašnje stanje.
Potrebno je naglasiti da Crkva nije nikad protežirala ideju demokracije, i zato bi danas bez ikakvog iznenađenja mogla biti proglašena fašističkom (što će se možda i dogoditi, jer već sad postoje inicijative da se treba Biblija ponovno napisati kako bi se izbrisali neprihvatljivi 'fašistički-antisemitski' detalji), kao i svi kršćanski carevi i kraljevi, svetitelji koji su smatrali da je monarhija prirodno i bogoprihvatljivo društvo (konačno i zato što ne postoji nebeska demokracija i republika, nego nebesko carstvo u kojem je Isus Hristos car), a ne ideja opće jednakosti po kojoj društvo sodomita demokratski određuje da je sodomizam legalalan i legitiman jer je to odlučeno demokratskim putem.
Crkva i fašistički pokreti su autoritativni, i kršćani nikad ne bi smjeli odbaciti svoj nauk po tom pitanju zato što su i fašisti bili za autoritarno društvo.
Problem nastaje nakon toga, kako će se društvo koje se je očistilo od dekadencije putem 'fašističke' reakcije, razvijati.
Tu je bez daljnjeg Codreanu kao uvjereni i praktični pravoslavac bio na pravom putu za razliku od od ove druge dvojice.
Na koncu jedna ilustracija kako se fašizam koristi u moderno vrijeme i na 'hrvatski' način.
Problem s tom 'činjenicom' je što su fašisti došli na vlast druge godine, odnosno 1922.g.
I što su ta događanja u Labinu najvjerojatnije povezana s boljševičkom revolucijom u Rusiji, da se je htjela stvoriti nekakva boljševička sovjetska državica na području tog dijela Istre oko Labina.
Ali u ovom modernom antifašističkom svijetu, dobro je ako se neki narod proglasi antifašističkim, makar to bilo i prije nego što je fašizam došao na vlast.
Naravno, dobro je razbistriti antifašističku maglu s povijesnim činjenicama da su svi antifašisti bili spremni koalirati s fašistima ako im je to odgovaralo.
I obrnuto.
Trebalo bi stoga izbaciti te riječi iz uporabe.
Moramo biti ipak svjesni da to ne će nikad učiniti vladajuće strukture svijeta.
Jer kakvo god zlo učinili, mogu ga opravdati s prizivom na to da su oni antifašisti, a ovi koji ih optužuju da su fašisti.
P.S.
Ova tema o fašizmu je ovdje na blogu zato što mnogi koji vide zlo u modernom društvu, i koji s pravom za to optužuju demokraciju i republiku koje nisu nikad uspješno postojale osim u malim sredinama tipa grčkih gradova-polisa (to jest demokracija je u svim sadašnjim državama lakrdija jer demokracija podrazumijeva da se ljudi koji biraju i oni koji su birani međusobno znaju, a to je nemoguće u velikim državama), vide rješenje u oživljavanju ideja fašističkih pokreta prošlog stoljeća.
Čak ako i bismo odstranili zastranjanja ti pokreta, i bili više na liniji rumunjske Željezne garde odnosno Codreanua, obnavljajući pravoslavnu monarhiju, teško je vjerovati da će se to dogoditi.
U prvom redu zbog toga što većina ljudi danas ni ne želi vratiti se u ta vremena, hedonizam im je bliži.
Pravoslavna monarhija ne može postojati ako je ljudi ne žele.
Moderni ljudi su zarobljenici moderne tehnologije i zato se ne će odlučiti na taj korak.
Zato je izgledniji skori dolazak Antihrista (koji će biti monarh**).
Ali nikako ne smijemo zbog toga pasti u očajanje, jer Bog je gospodar svega pa i vremena, i ako se je odlučio da nas prepusti vlasti Antihrista moramo vjerovati da je to zato što je to za naše dobro, odnosno vječno spasenje.
Zašto je dobro za nas da smo progonjeni?
Isti odgovor mogu dati oni koji su po bolestima spoznali svoju krhkost i obratili se Bogu i ostali s Bogom u vječnosti.
O ovoj važnoj temi za naše spasenje govori mitropolit Demetrios navodeći primjere (i vlastitih predaka) neproglašenih svetaca koji su to bili zato što su se posvetili dok su bili progonjeni od Turaka:
Sjećam se da sam jednom prilikom jednom Makedoncu-Bugaru (on sebe smatra Bugarom iz Makedonije) pravoslavcu rekao - nije li bilo bolje dok ste bili pod Turcima, jer kad su Turci otišli mnogi se pravoslavni međusobno pobiše u balkanskim ratovima, a nije ni sada situacija bitno bolja?
Vjerojatno ćemo, ako preživimo i ako budemo u to vrijeme živili, moći reći to i za buduće progone pod Antihristom.
Bog tako koristi i Antihrista radi spasenja svojih izabranika.
*Za razliku od komunizma koji je najprije bio zamišljen i teoretski obrađen u prvoj polovini 19.st. da bi bio kasnije ostvaren revolucijama. Fašizam je najprije nastao kao djelatna reakcija na živu komunističku revoluciju, a tek kasnije se je o tome počelo teoretizirati, ali opet vrlo raznoliko, tako da se ne može reć da fašizam ima neke kanonske ideologe kao što komunizam ima u Marxu, Engelsu i Lenjinu.
** Kako će demokrati i liberali prihvatiti za svog cara Antihrista, kad su oni protiv monarhije?
Isto onako kako su oni koji su bili protiv ruske pravoslavne monarhije kasnije prihvatili boljševičkog diktatora.
Dakle i ti koji se zanose idejama jednakosti podsvjesno znaju da su u krivu, da je prirodno društvo hijerarhijsko odnosno monarhijsko.
Samo takvi ne će prihvatiti cara koji se boji Boga te nastoji da u njegovom carstvu vladaju Božje zapovijedi, ali će rado staviti se pod autoritet nekog tko se Boga ne boji i radi protiv Božjih zapovijedi. Zato jer i njima prvenstveno smetaju Božje zapovijedi, i to je glavni razlog što se takvi deklariraju ateistima, a klanjaju se nekom zemaljskom uzurpatoru, i što će se na kraju Antihristu klanjati kao bogu.
Ovdje sam griješio, mislio sam da činim dobro, ako ljudima za koje vjerujem da su dobri, to kažem.
Ne, mudro je i dobro prema njima da im ukažemo kako su griješni kao i svi ljudi, kako bi se ponizili i tako stekli blagodat Božju (i da se ponize još i više ako su već ponizni).
Zašto pak kažemo da su dobri što nije dobro za njihovo duhovno odrastanje?
Zato da imaju dobro mišljenje o nama.
Znači dvostruka greška ili grijeh, prema njima i prema nama, sve radi uobičajenog egoizma kojeg moramo ukrotiti ako želimo steti pred Gospoda Hrista.
Kao što kaže sv.Porfirije, roditelji također mnogo griješe kad hvale svoju djecu misleći da im čine dobro, da će tako djeca steći samopuzdanje.
Ne, ne postiže se time samopouzdanje djece, nego djeca postanu egoistična i često u kombinaciji sa sklonošću prema defetizmu, s neustrajnošću i s nedugotrpljivošću, kad saznaju kasnije da nisu baš takvi kako su im roditelji tepali.
Andy Warhol, 'otac i ikona' pop-arta imao je i lucidne izjave poput ove:
Tko ne želi čuti ili prihvatiti istinu, sam je kriv za svoju propast.
Tko ne želi znati da se nalazi u tunelu i da svjetlo koje mu se približava je vlak, ne može okriviti vlakovođu zbog svoje smrti.
Jugoslavenstvo je rak rana hrvatskog naroda.
Dobro smo dosad i izdržali, jer ono traje već 150 godina.
Jedini koji su od Hrvata stvarno željeli opstanak naroda su pravaši (i to ne svi, jer dio njih je pristao na jugoslavenstvo, doduše više se nisu od tada ni zvali pravašima).
Nama preostalim 'mohikancima' u tobožnjoj hrvatskoj državi u kojoj se nekažnjeno može skidati hrvatske zastave, tući djecu koja imaju na sebi hrvatski grb, ili pisati najodvratnije sadističke tekstove u kojima se uzvisuju četnici koji su mučili vukovarske ranjenike i zarobljenike (to je pisao na facebooku profesor jedne zagrebačke srednje škole - doduše sad se brani da mu je to podmetnuto što može biti i istina, ali ovo nije bio izoliran slučaj javnog vrijeđanja hrvatskog naroda i onih koji su se borili za njegovu slobodu), postavlja se pitanje, quo vadis?
Kamo idemo?
Kako dalje?
Ustvari nikako dalje, jer dalje se nalazi nacionalni suicid.
Jesmo li stvarno došli do toga da dignemo ruke od ideje da Hrvati mogu biti narod sa svojom narodnom državom?
Nešto je jako trulo u tobožnjoj hrvatskoj državi, a smrdi od glave.
Dok se pivopije raduju uspjesima nogometne državne reprezentacije, da ne bi slučajno osjetili smrad lešine(?).
Mislim da su mnogi koji su na referendumu bili za prodaju suverene države EUnuhiji, podsvjesno to činili jer im je intuicija govorila da je projekt hrvatske države u režiji hrvatskih jugokomunista promašaj.
Evo poveznice na razgovor s izvrsnim Tomislavom Jonjićem koji otvoreno govori ono o čemu drugi povjesničari po zadatku tobožnje hrvatske elite šute.
Obratite pozornost kad Jonjić obrazlaže (kaže da uskoro izlazi njegova knjiga o toj temi) kako je ideja jugoslavenstva na samom početku, a vjerojatno i prije, stvaranja jugoslavenske države imala izrazitu rasističku ideologiju.
Ono što se pripisuje njemačkim nacionasocijalistima, već je bilo djelujuće među jugoslavenskim nacionalistima, ili bolje rečeno južnoslavenskim jer su smatrali da su južni Slaveni (baš me zanima da li su tu ubrajali najbrojniji južnoslavenski narod Bugare) superiorni prema svih drugim ostalim europskim narodima koje su smatrali degenericima.
Nije se radilo tu samo o 'ludim' srpskim nadrealistima.
Otvoreno se je planiralo istjerivanje svih neslavena (eto i 'naš' nobelovac I.Andrić je bio sudionikom plana o istjerivanju Albanaca ) iz jugoslavenske države, a htjelo se je i zakonski onemogućiti da se ženidbom jugoslaveni mješaju s neslavenima.
Dakle, i tu je bilo - drž'te lopova.
NDH je bila rasistička, ali Jugoslavija nije.
Iako je prva morala prihvatiti rasne zakone* inače ne bi bila niti prihvaćena kao država, a tko je onda prije toga kraljevinu Jugoslaviju natjerao da bude rasistička, ili je to bila njezina vlastita nacionalističko-rasistička ideologija**?
Prva je bila prinuđena da uđe u Trojni pakt, i to joj se smatra krimenom, a tko je natjerao Jugoslaviju da pristupi Trojnom paktu i zašto je to dozvoljeno i tolerira se Jugoslaviji, a ne smije NDH?
Tko u tome ne vidi licemjerje je i sam licemjer ili je malouman.
*Tipična je zabluda i podmetanje kako su ti zakoni bili protiv Srba.
Ne, samo ciganima i židovima, osim onima koji su bili izmiješani ili su dobili titulu 'počasnog arijevca" (a takvih je bilo puno, mnogi ustaše su imali žene židovke, Pavelićeva žena je bila židovka, ideolog čistog pravaštva je bio židovski konvertit Josip Frank), nije se davalo državljanstvo.
Ovi su imali status stranaca.
Srbi, ako se nisu doselili nakon završetka prvog velerata u Hrvatsku imali su pravo državljanstva jer su se smatrali domorocima-starosjediocima.
Tobož južni ili bolje rečeno balkanski Slaveni zbog svoje hajdučke prošlosti su superiorni dekadentnim Europljanima, i koji - barbarogeniji, trebaju ozdraviti (balkanizirati) bolesnu Europu.
P.S.
U posljednjim vremenima luditi se uzimaju ozbiljno i među engleskim konzervativcima.
P.Kingsnorth spomenuo je niz knjiga o kritici tehnologije koje je dobro pročitati.
Kao što sam i sam pisao na blogu, tehnologija postaje problematična kad dođe na razinu stroja.
Možemo parafrazirati ili ludistički ispraviti englesku izreku, nisu ovce pojele ljude (u eri tekstilne industrije) nego strojevi.
Sada to čine samo u većem razmjeru.
Evo zašto je dobro kad prva generacija muhamedanaca postane većina u nekom gradu Zapada:
Slijedeće generacije u pravilu već hedonizam Zapada učini pravim zapadnjacima.
Usput, koliko mi je poznato, ne postoje desne stranke na Zapadu (što znači i u RH) koje se zalažu za ruski recept protiv terora suglasnika abecede - promicanje sodomizma je kažnjivo djelo.
Iako bi trebalo vratiti se na pozicije prije seksualne revolucije, sodomizam je psihička bolest.
Mjesec sodomizma (lipanj) koji se diljem Zapada slavi simptom je koliko je smrtno bolestan Zapad.
Na knjizi koju sad čitam još se "tinta nije osušila" (nemam je u papirnatom obliku nego sam je kupio preko Amazona u digitalnom obliku).
"Fascism Viewed From The Cross" je knjiga koju je objavio M.Witcoff to jest b.Augustin, židovski konvertit na Pravoslavlje.
Evo predstavljanja knjige od samog autora:
Knjiga je važna, to mogu reć iako je još nisam pročitao do kraja, zato što ima nakanu demistificirati naracije o fašističkim pokretima s lijeve i s desne perspektive, te pronaći uravnoteženu procjenu s 'dioptrijom' Pravoslavlja, s pogledom od 'carskog-srednjeg puta' izbjegavajući lijeve i desne ekstreme.
Više je nego očito da danas gotovo svi političari kakve god orijentacije bili, nastoje svoje protivnike difamirati optužbom da su fašisti.
Dovoljno je primjetiti da oni suglasnici abecede optužuju svoje oponente da su fašisti, da sodomiti optužuje one koji im se ne žele pokloniti i stati pod duginu zastavu da su fašisti.
Među ovima mnogi pak odgovaraju, ne nismo mi fašisti, vi ste fašisti ili će reći da su baš nacional-socijalisti bili latentni ili otvoreni sodomiti (iako su sodomiti završavali tada u logorima, a oni koji su bili sodomiti među SA su ubijeni u 'noći dugih noževa').
U SAD oni koji žele ukinuti ustavni amadman koji daje pravo građanima SAD da budu naoružani kako bi se oružjem borili protiv tiranske vlade, kažu da to moraju učiniti da bi se spriječili masovni zločini i eventualni državni udar naoružanih fašista.
Ovi koji pak brane ustavno pravo na oružje kažu da je vlada SAD fašistička jer im želi oduzeti oružje kao što je to učinio Hitler u Njemačkoj, iako je bilo obrnuto, u weimarskoj Njemačkoj bile su restrikcije za imanje oružje, a za vrijeme vladavine nacional-socijalista ohrabrivano je stanovništvo da ima kod kuće oružje.
Globalisti optužuju svoje protivnike da su fašisti, a ovi odgovaraju - globalisti su fašisti.
Oni koji smatraju međunarodni sustav bankarstva zlom, kažu da su ti bankari fašisti, a ovi uzvraćaju s istom optužbom drugoj strani preko svojih mnogobrojnih medijskih antifašističkih 'pera'.
Oni koji se bore protiv plandemije i onih iz Davosa kažu im da su fašisti, a ovi odgovaraju da su oni borci protiv fašizma, a 'teoretičari zavjere' o plandemiji da su prikriveni fašisti.
U suvremenim ratovima propaganda zaraćenih strana nastoji svoje protivnike optužiti da su fašisti.
U ratu koji je bio kod nas 90-tih srpski pobunjenici su one koji su se borili protiv srpske pobune optuživali da su fašisti, dok su mnogi na našoj strani odgovarali, ne nismo mi fašisti, vi ste fašisti.
Tako da je stvarno bilo potrebno demistificirati pojam fašizma sa pravoslavnog stajališta (i mnogi boljševici su pravoslavne monarhiste optuživali da su fašisti), reći ono što su oni stvarno bili, i reći što oni nisu bili.
Nadam se da je M.Mitcoff u ovoj knjizi to uspio.
Još jedan razgovor o knjizi:
Dakle trebalo bi razlikovati pojedine fašističke vođe, Musolinija, Hitlera i Codreanua (Witcoff je obradio njih trojicu baš da ukaže na razlike).
Fašistički pokreti su bili neposredna reakcija na boljševičku revoluciju i sa spoznajom da je liberalizam i parlamentarna demokracija nemoćna suprostaviti se efikasno komunizmu i judeomasoneriji (vjerojatno da nije bilo tih pokreta komunizam bi zavladao svijetom čemu smo sad svjedoci).
Ali svaka reakcija na komunizam nije nužno dobra pogotovo ako negira nauk Crkve po pitanju rasizma (to je i bila glavna zamjerka njemačkih nacionasocijalista prema Crkvi, da je univerzalna, a ne nacionalna i partikularna).
Ni Musolini ni Codreanu nisu bili rasisti, Musolini nije bio neki uzorit rimokatolik.
Codreanu je pak bio izuzetno pobožan, čestit i vjeran ženi i obitelji, domovini i vjeri do voljnosti na mučeništvo (ubijen je u zatvoru prije drugog velerata, a njegov dnevnik u zatvoru se može čitati kao duhovno štivo, pozvao je svoje legionare da se ne osvećuju i ne dižu pobunu kad bude ubijen).
Tako da fašističke pokrete ne možemo sve staviti u isti koš iako im je zajednički nazivnik borba protiv komunizma, dekadencije i javnog nemorala, kao i prijezir prema parlamentarnoj demokraciji kao farsi i želja za autoritativnim vođom naroda (što nikako ne može biti zlo samo po sebi, jer i kršćanski monarhisti to isto žele - kralja, i ja također vjerujem da se samo kršćanski kraljevi ili kršćanski car može efikasno suprostaviti ovom putu čovječanstva prema Antihristu).
Zato se i mnogi, koji imaju volju suprostaviti se teroru abecednih suglasnika, žele ugledati na te povijesne fašističke pokrete kao jedinom rješenju za problem sodomije ili globo homo pokreta koje je prevladavajuće na Zapadu (mislim da je i ova knjiga napisana baš radi njih).
U tome je zamka zablude s desna***, kršćani moraju slijediti carski srednji put, a ne u reakciji na zablude s lijeve strane, okrenuti se skroz na desnu i sebe smatrati pravednicima koji mogu suditi druge ljude (ali suditi se ipak mora, međutim sud ne smije nikad biti osoban i osvetoljubiv).
Dobra je borbenost protiv nemorala i korupcije, ali ako se izgubi iz vida milosrđe i ljubav prema neprijateljima (to jest onima koji šire nemoral) po čemu se jedino možemo prepoznati kao kršćani, onda i sami postanemo problem, a ne lijek za ozdravljenje društva.
I da ne bi bilo zabune, kršćani nisu pacifisti, koji put je stvarno potrebno nastupiti kao biblijski Makabejci, ali pri tome nikako ne odlutati u neku ideologiju protivnu Objavi što se je dogodilo s mnogim fašistima (ali opet je zabluda tvrditi da su fašisti svi zločinci i antikršćani, sigurno to nisu bili mnogi rumunjski legionari i španjolski falangisti).
*** Lijeve strasti su putene strasti, pasti s lijeve strane znači da nas je Sotona nekako uspio svladati na tjelesni način, putem bluda, srebroljublja, trbuhougađanja, jednom riječju preko hedonizma.
Pasti s desne strane znači samozavarati sebe da smo pravednici uspoređujući se s onima koji padaju s lijeve strane, i onda smo spremni suditi ih i osuđivati.
Tada padnemo u prelest, duhovnu iluziju, oholost, koja je često gora od pada s lijeve strane.
Farizeji su bili griješnici s desne strane.
I često kad se stavimo u tu poziciju padamo i s lijeve strane.
Poanta je da u ovim posljednjim vremenima u kojima caruje neviđeno bezakonje i bezbožništvo, nikako ne dođemo u situaciju da se smatramo dobrim, pravednicima i spašenima jer ne sudjelujemo u protukršćanskim pokretima i osuđujemo zlo koje se javno događa.
Nije iznenađujuće, čim su ljudi većeg materijalnog blagostanja (a to blagostanje se uvelike temelji u Švicarskoj na međunarodnom bankarstvu-kamatarenju) i većeg modernog obrazovanja, to su više otuđeni od Boga, i umjesto Boga traže nekog boga da ih zaštiti.
Taj bog je Nepomjanik, i ovaj referendum pokazuje kako ga je sve više ljudi spremno prihvatiti kao svog boga i cara, kao mesiju (lažnog).
O.Peter Heers u slijedećem videu objašnjava kako je pojam koji se u moderno vrijeme uveliko koristi i koji je kao nešto pozitivno, a to je"socijalizacije djece", ustvari način na koji 'inžinjeri ljudskih duša' nadahnuti Nečastivim, djecu otimaju od roditelja tako da ona nikad ne odrastu, i postanu rano robovi Sotone i 'idealne cigle' novog svjetskog poretka.
Djeca se uistinu socijaliziraju ako žive u prirodnom i organskom društvu, među užom i širom rodbinom, među bliskim susjedima, s onima koji su povezani krvno, kulturno i nadasve religijski.
Djeca trebaju od malena prihvatiti istinu da je svako normalno društvo hijerahijsko, da ga sačinjavaju i mladi i stari, i djeca i starci, i muževi i žene, da se oni sami moraju uklopiti u istu hijerarhiju i naći u njoj mjesto, a roditelji, ako su kršćani, ne smiju dozvoliti da im djecu odgaja moderna država preko školstva i mediji koji su usmjereni protiv tradicije i kršćanstva.
Velika je zabluda modernog društva da se djeca moraju družiti samo s djecom (i eventualno da im se priključi neki našminkani sodomit u ženskoj odjeći u školi dok im čita moderne perverzne verzije bajki), da se djeca ne smiju družiti sa starcima i ne vidjeti ih kako umiru i kako se pokapaju na groblju.
Djeca trebaju slušati priče svojih djedova i baki (i poštivati ih jer ako toga nema onda nema ni društva), a ne ono što im pričaju pervertiti u školama ili što im nudi Disney i slične protukršćanske organizacije preko medija.
Preporučam pogledati:
Još jedno i to vrlo dobro predstavljanje knjige koje je na vrhu prodavanih knjiga u nekim kategorijama:
Dajem poveznicu na odličnu analizu bivšeg rimokatolika, ikonopisca i glazbenika Raymonda Vincenta:
Što zapravo ima Atena s Jeruzalemom?
Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev, a ne Bog filozofa*.
Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na »počela svijeta«, a ne na Krista.
Prvi citat je Tertulijanov, drugi Blaise Pascala, treći sv.Pavla u poslanici Kološanima, 2,8.
Sva tri se dotiču pitanja vjere i razuma i niti jedan nije protiv razuma, nego je protiv davanja razuma mjestu koje ima jedino vjera.
Uistinu ako bismo ušli u pitanje epistemologije, grane filozofije koja se bavi pitanjem znanja, došli bismo do spoznaje (spoznaje o spoznaji, ili metaspoznaji) da iza ili ispred svakog znanja se nalazi vjera, bio onaj koji ima pravo znanje ili lažno, ateistom ili vjernikom.
I matematika koja je uz logiku najegzaktnija znanost, ima u pozadini aksiome koji se ne mogu dokazati, nego u koje se mora vjerovati da bi se od njih dedukcijom ili silogizmima došlo do novih spoznaja.
Danas imamo tisuće i tisuće doktora svakojakih znanosti, a opet možemo sa sigurnošću reći da se možda na prste jedne ruke mogu nabrojati neki od njih koji su stvarno sami po sebi došli do neke nove spoznaje, gotovo svi dobiju znanje od nekog drugog.
Većina doktorata su samo kompilacije tuđeg i već postojećeg znanja.
Međutim, znanstveni metod i novu originalnu spoznaju često nalazimo tamo gdje se ne nadamo, kod manje obrazovanih ljudi uglavnom na selu i koji žive u prirodi i koji primjećujući neke pojave u prirodi, recimo među nekim biljem, donose neke pretpostavke-hipoteze, i onda intuitivno ispituju 'drže li one vodu ili ne' pa donose svoje originalne zaključke bez da su ikad listali ili čitali neke znanstvene časopise.
Znanost treba demistificirati tim više što je znanje dobiveno znanstvenom metodom promjenjivo, što se hipoteza zamjenjuje s novom hipotezom i tako u nedogled, i što znanost uvijek počiva na metafizici koja dakako može biti kriva, pa je onda ona i slaba kuća, ili ruševina na slabom temelju.
Pogotovo trebamo biti kritični prema dijelu znanosti koji se ne bavi s pravom i eksperimentima potvrđenom fizikom, nego pokušava objasniti nastanak svijeta i života na Zemlji bez konačnog uzroka, odnosno sa slučajnošću i to baš radi toga da bi iz razmatranja odbacila jedini mogući neuzrokovani Uzrok - Boga.
I to iz vrlo prizemnih razloga, takvi znanstvenici ne žele prihvatiti Boga jer to znači da bi morali prihvatiti i apsolutni moral ili Božje zapovijedi, a to je posljednje što žele jer su im draži grijesi i strasti.
Takvi znanstvenici sebi tepaju i drugim naivcima koji ih slijede, da su oni objektivni, da su antidogmatici, da u sve sumnjaju, da tek iz te posvemašnje skepse znanstvenom metodom dolaze do pravog znanja.
Ili su stvarno slijepi, ili licemjerno skrivaju svoj aksiom ili dogmu - Bog ne postoji i iz svake hipoteze ili teorije treba izbaciti Boga.
A što je to drugo nego vjera, doduše kriva i apsurdna jer im zdrav razum kaže da mora postojati neuzrokovani Uzrok da bi se objasnio materijalni i duhovni svijet?
Postavlja se pitanje, na koje upućuje Raymond pozivajući se na Aristotela, odakle ljudima to apriori znanje koje zovemo vjerom?
To znanje dolazi izvan čovjeka, od nekog tko je to znanje imao i kojeg zovemo agentom, bićem ili bitkom koji može djelovati na druga bića tako da im dadne znanje.
Očigledno je da pravo znanje, istinito znanje, dolazi samo od Boga koji je Sveznajući. Može doći izravno, kao što je Adam hodao s Bogom u Raju, može doći neizravno kad je Adam to uliveno znanje od Boga prenosio svojim potomcima, ili kao što su proroci činili proroštvima ili pisanjem u sv.Pismu (ili kako su pali anđeli znanje o prirodi koje im je ulio Bog kasnije prenijeli Kajinovoj djeci koji su se po tom znanju počeli baviti tehnologijom, ili kako nisu mnogi znanstvenici pred nekoliko stoljeća krili da su znanje ili tajne o prirodi otkrili uz pomoć demona).
To je znanje jedino važno jer je istinito**, i svi ljudi koji nisu ugasili svoju savijest koji je dar Božji, intuitivno traže takvo znanje koje je istinito.
Mnogi znaju lutati raznim religijama dok ne osjete da su konačno došli do istinskog znanja kojeg je Bog objavio nekim ljudima, a oni su ga prenosili dalje .
Sv.Augustin je to lijepio sročio - nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi Bože.
Ovaj uvod sam iznio kako bih objasnio zašto je Zapad zalutao od Istine, i zašto nema smirenja (ne u smislu poniznosti kako ta riječ znači u crkvenoslavenskom jeziku) i stalno je u promjenama i previranjima.
Dakle, Zapad odnosno RKC i sve ono što je od nje nastalo u proteklih tisuću godina, građeno je na nepotpunoj kršćanskoj doktrini prvog tisućljeća i na helenističkoj filozofiji.
Taj naoko sitan propust imao je i ima dalekosežne posljedice.
Helenistička filozofija je dostigla svoj vrhunac baš u vrijeme kad se je Bog utjelovio, dakle tu moramo isključiti slučajnost, Hristos se je rodio u punini vremena kad je Rimsko carstvo bilo na vrhuncu i kad je helenistička filozofija bila na vrhuncu kako bi se Rimsko carstvo nakon tri stoljeća krvavih progona kršćana kristijaniziralo i kako bi se helenistička filozofija ispravila u onome fundamentalnom u čemu je pogriješila.
To je bio neoplatonizam i kojeg su dobro poznavali kršćanski oci (i koji su ispravili njegove zablude) i koji se može smatrati vrhuncem spoznaje čovjeka o svijetu bez Božjeg otkrivenja.
Iz čega je jasno proizlazi da je ta filozofija korisno i mudro opisala sve što postoji osim Onog koji postoji oduvijek, i bez kojeg ništa ne bi postalo i ništa ne bi opstalo u bitku.
Boga ili smisao se ne može spoznati analogijom sa stvorenjima, a to znači niti preko filozofskih kategorija.
Bog je izvan pojmova bitka i nebitka, kako reče Raymond Vincent pozivajući se na najvrsnije kršćanske oce iz kapadocijske škole koji su formulirali Simbol vjere - Vjerovanje, nauk o sv.Trojici, o Bogočovjeku, koji su de facto teološki vodili prve ekumenske sabore Crkve.
Problem nastaje u onom trenutku kad neki obrazovani kršćani, koji su bili i najstroži asketici i ponajbolji poznavatelji sv.Pisma, također i odlični poznavatelji neoplatonizma, pokušaju ne samo objašnjavati apostolsku vjeru filozofskim pojmovima, što je pohvalno i dobro i što su radili kršćanski oci, nego prilagoditi ili promijeniti dobivenu apostolsku vjeru prema filozofiji neoplatonizma.
Tako je otpao od vjere Arije, Origen, Nestorije, Eunomije ... sve vrsni poznavatelji helenističke filozofije koju su nekritički prihvatili iznad Objave.
Radi se o tome da su ponajbolji grčki poganski filozofi Boga predstavili kao monadu, kao Jedno, i koje je za razliku od stvorenja čisti čin, ili actus purus kako je kasnije pisao Toma Akvinski, koji u sebi nema ničeg potencijalnog, jer su to smatrali nesavršenstvom, a Bog mora biti savršenim, i apsolutno jednostavnim bićem.
Takav Bog je potpuno transcendentan i ne može se stoga otkriti stvorenjima, i još gore, takav Bog filozofa mora sve svoje atribute imati aktualne, ne kao mogućnost, kao potencijal, pa je materijalni svijet stvoren od Boga u vječnosti, materija je suvječna Bogu.
Bog ne može zbog svoje apsolutne jednostavnosti odlučiti stvoriti svijet, On čak ne može imati niti slobodnu volju koja podrazumijeva potencijalost.
Tako je Origen smatrao u skladu s neoplatonistima da je stvoreni svijet vječan, da su ljudske duše vječne, a Toma Akvinski, kojeg je RKC proglasila svojim glavnim naučiteljem, je branio svojeg velikog učitelja Aristotela (pokojnog dakako u njegovo vrijeme) kojeg je nazivao Filozofom (s velikim prvim početnim slovom) dokazujući kako je moguće da je materija suvječna Bogu.
Arije je zbog neoplatonizma odbacio Objavu o sv.Trojici, za Arija je Bog samo jedan, što je istina, ali nije vidio ono što su pisali kapadocijski oci da je sv.Trojica jedan Bog Otac, ali koji je uzrok-monarh-načelo (što i dan danas odbija RKC i protestanti jer su prihvatili zabludu filioque) iz kojeg se rađa Sin i proizlazi Duh Sveti koji su stoga jednobitni-jednosuštni s Ocem, koji imaju istu volju i istu energiju-djelatnost kao i Otac pa je Bog samo jedan u tri osobe, a ne tri boga.
Problem Boga monade su dalje filozofi neoplatonisti riješili s emanacijama od monade, koju su i nazvali trijadom.
To je isto zbunilo sv.Augustina koji je bio još jedan dobar poznavatelj neoplatonizma, ali su mu bili nepoznata djela kapodicijskih kršćanskih otaca (koji su jasno ukazali u čemu su neoplatonisti u zabludi) tim više što nije znao grčki, te je Augustin napisao zbunjujuću knjigu o sv.Trojici po kojoj atributi Božji znanje i ljubav postaju Božanske osobe, a ne da je Bog Otac uzrok-monarh pa se je tako ubacilo malo pomalo zabluda da Duh Sveti proizlazi iz Oca i Sina kao ljubav među Njima.
Eunomije je doveo do ekstrema arijanstvo, smatrajući oholo da on pozna suštinu-bit Božju onako kako je Bog pozna.
Očit je kod njega bio negativan utjecaj neoplatonizma.
I nije problem toliki kad se neki umni ljudi upute u razmatranje nečeg što se može znati samo Božjom Objavom, nego kad apsolutiziraju svoje umovanje i proglase istinom***.
Sv.Augustin kao i neki drugi kršćanski oci, primjerice sv.Grigorije Nisijski, tako su imali zbog svog doumljivanja zablude, prvi je imao oko sv.Trojice i oko predestinacije, drugi oko općeg spasenja-apokastaze naslanjajući se na Origena, ali su bili ponizni pa su rekli i napisali - to je moje razmišljanje, ali sam uvijek spreman promijeniti ga ako Crkva kaže da je krivo.
Izgleda da je isto takav stav imao i Toma Akvinski koji je presudno utjecao na zabludu Zapada odnosno RKC, jer je prije smrti imao mistični doživljaj nakon kojeg je rekao da je sve što je napisao slama i da ju treba spaliti.
A što je prvenstveno slama u njegovoj Sumi, knjizi za koju je mislio da će obuhvatiti sve teološko i filozofsko znanje?
Neoplatonistička zabluda o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koja negira da se Bog, odnosno Njegova blagodat-energija koja jest Bog, može pojaviti u stvorenom svijetu.
To je temeljna zabluda Zapada-RKC, na koju je upozoravao sv.Grigorije Palama grčkog monaha Barlama koji je došao iz Italije i bio opsjednut skolastikom - nauk da je Božja blagodat samo efekt ili stvorenje, a ne Bog, dovest će do ateizma na Zapadu.
Neoplatonizam-skolastika dovodi i dovela je do nominalizma još u srednjem vijeku, i tako se je posijalo sjeme ateizma i nihilizma na Zapadu.
Bog kojeg se ne može osjetiti izravno, nego uvijek preko posrednika, i nije pravi Bog.
Neoplatonisti su tako izmislili emanaciju od Boga, zlog Demijurga koji stvara materijalni svijet i tako zarobljava vječne ljudske duše u tamnici tijela, a kako su izbacili Boga iz duhovnog života ljudi, ostavili su demone (ta riječ nije imala kod neoplatonista loš prizvuk) kao posrednike.
Otuda su nakon uvođenja neoplatonizma u skolastiku kad se je nakon i za vrijeme križarskih ratova došlo preko muslimana u posjed za Zapad zaboravljenih neoplatonističkih djela, revitalizirala neoplatonistička magija koja je buknula u renesansi u kojoj se primjerice jedan rimski papa nije okrunio dok mu horoskop nije odgovarao.
Ateizam i magija uvijek idu ruka uz ruku i dovode na kraju do smrti.
Upravo to se je dogodilo Zapadu.
Zato što se je rimski papa umislio da je zamjenik Hristov na Zemlji, da nije važno što se ono što on proglašava dogmom protivi nauku kršćanskih otaca prvog tisućljeća i kanonima ekumenskih sabora Crkve, što su kršćanski oci jasno rekli da je zabluda helenističkih filozofa o Bogu, jer su oni, rimski biskupi, iznad svih ekumenskih sabora Crkve i svih kršćanskih otaca zajedno.
Takva neviđena gordost nije mogla dovesti do ničeg osim smrti Zapada.
Nažalost, mnogi na Zapadu koji žele slijediti Hrista, i vide da je Zapad sve udaljeniji od Njega, ne vide ili ne žele vidjeti da nije problem bio u 19. st. kad je rimski papa izgubio manje-više zemaljsku vlast ili autoritet koji je imao na Zapadu kojeg je stvorio.
Oni koji su pak spremni slijediti ili tražiti Istinu, lako mogu doći do uzroka trenutnog stanja koji seže tisuću godina ranije.
I koji počiva, kao što reče Raymond Vincent, ne u pozitivnom razvoju doktrine Crkve u smislu da se nauk Crkve dobijen od apostola bolje i preciznije objašnjava u svakom vremenu, nego odstupanjem od nauka kojeg je Crkva dogmatizirala na prvim ekumenskim saborima Crkve i naukom kršćanskih otaca.
Neki rimokatolici apologetski kažu primjerice kako u carigradsko-nicejskom vjerovanju nije rečeno da Duh Sveti proizlazi i od Sina (filioque), ali nije ni rečeno ni da ne proizlazi.
Pa filioque tumače kako je to dopušteni doktrinalni razvoj.
Ne, jer su kapadocijski kršćanski oci koji su manje-više autori Vjerovanja, jasno rekli da je Bog Otac i da ako bi Duh Sveti proizlazio i od Sina, da bi onda bila dva Boga, što je apsurd - nemoguće, budući ne mogu biti dvije apsolutne i svemoguće volje, nego je samo jedna koja proizlazi iz neuzrokovanog uzroka, od Boga Oca koji je monarh.
I nadalje, Bog Otac stvara svijet kroz Sina, pa ako bi Duh Sveti proizlazio od Oca kroz Sina, onda Duh Sveti ne bi bio božanska osoba nego stvorenje.
Kao u neoplatonizmu kad iz Boga emanira Demijurg i na niže emaniraju ostale hijerarhije stvorenja da bi se na kraju sve vratile u jedno, u monadu, slično kao što vjeruju u Indiji u reinkarnaciju do konačne nirvane u kojoj postoji samo Bog, samo monada.****
Važno je zapamtiti - Crkva odnosno Bog-Bogočovjek, ne skriva ništa od nas što trebamo ili možemo znati o prvim i posljednjim stvarima.
Neke stvari jednostavno ostat će zauvijek misterija jer stvorenje nikad ne može pojmiti suštinu beskonačnog, suštinu Boga.
Nikad pa ni u vječnost ne ćemo moći pojmiti kako Otac rađa Sina i kako iz Njega proizlazi Duh Sveti.
Tražiti odgovor na takva pitanja***** znači pasti u prelest i u đavolsku obmanu.
Sve ono što trebamo ili možemo znati o Bogu, sv.Trojici, Bogočovjeku, Crkvi, svetim tajnama, objavio je Bog preko apostola i kršćanskih otaca Crkvi.
Nema ničeg zlog u tome kad su kršćanski oci Objavu objašnjavali i interpretirali koristeći pojmove helenističke filozofije.
Ali su kršćanski oci jasno vidjeli i stavili do znanja u čemu je helenistička filozofija imala krivo odnosno znali su za granice filozofije i ljudskog doumljivanja.
Srljati umom bez tih ograda u filozofiju i doumljivanje znači otvoriti se demonskom utjecaju i to se je dogodilo sa Zapadom.
*Blaise Pascal je bio kao i mnogi drugi na Zapadu razočaran s licemjerjem jezuita i ondašnje RKC, pa su zaključili da je problem u tome što je ondašnja RKC otpala od nauka Crkve prvog tisućljeća, što je stvarno bila istina. Ali kako nisu bili upoznati s Pravoslavljem, to jest s naukom istočnih kršćanskih otaca, to su rješenje vidjeli u proučavanju najvećeg zapadnog kršćanskog oca sv.Augustina koji je imao zablude oko sv.Trojice i predestinacije.
Tako su jansenisti, kojima je taj veliki znanstvenik pripadao, bili rimokatolici i zbog predestinacije vrlo slični protestantima kalvinistima (muhamedanci su također zbog zablude predestinacije slični, Muhamedov Alah je apsolutni suveren koji je sve predodredio, a to znači da je i ljude predodredio ili za spasenje ili za paklene muke, u predestinacije nema mjesta za slobodnu ljudsku volju, ljudi su kao programirani roboti).
I bili su dosta žestoko progonjeni od RKC koja je imala presudni utjecaj na francuskog kralja koji je pak imao sredstva državne prisile i gonjenja.
Pobožni B.Pascal više nije ni pisao o znanosti, nego se je sav usredotočio na pisanje o kršćanstvu, i kako je razobličavao licemjerje moćnih jezuita, morao je pisati anonimno svoja "Provincijska pisma".
Na kraju je imao zbirku mnogih tekstova i koje su poslije njegove smrti objavljene kao "Misli" u kojima je apologetski pisao o kršćanstvu pred napadima ondašnjih poznatih prosvjetitelja.
Mlad je umro, i kad su mu pronašli mrtvo tijelo u džepu je bio papirić s tekstom kojeg sam gore citirao i za kojeg se pretpostavlja da je napisao prije nekog stvarnog mističnog doživljaja i susreta s Božjom blagodati.
Nadam se, štoviše sklon sam vjerovati da je i on prije smrti bio spreman odbaciti svoje zablude, prvenstveno tu mislim na predestinaciju, i prihvatiti istinu objavljenu svijetu preko stupa i temelja istine, Crkve.
** Međutim djelomično znanje može biti vrlo opasno. Primjerice, znati kako pokrenuti automobil, a ne znati upravljati s njim je pogibeljno. Takvo djelomično znanje o tajnama prirode su dali pali anđeli ljudima, baš radi toga da bi se korištenjem tog znanja stvorila tehnologija čije su posljedice gore za čovjeka nego dobrobiti.
Kad bi ljudi koji su dobili takvo znanje znali ono što znaju demoni, da će ih to djelomično znanje dovesti do vječnog jezera ognjenog, a vrlo često i do pakla još u zemaljskom životu, onda ne bi prihvatili takvo znanje.
Da su Adam i Eva znali do čega će ih dovesti jedenje zabranjenog ploda s drveta spoznaje dobra i zla, ne bi ga uzeli. Naravno da im je Zmija sakrila to znanje, jer je Sotona otac laži i čovjekoubojica od početka.
*** Poučna je zgoda iz života sv.Augustina kad je on šetao plažama sjeverne Afrike razmišljajući o sv.Trojici i onda naišao na dječaka koji je školjkom uporno prebacivao more u jednu jamu koju je napravio u pijesku. Kad ga je upitao što radi - dječak mu je odgovorio, prelit ću sve more u ovu rupu. I kad se je Augustin nasmijao i rekao djetetu da je to nemoguće, dječak, ustvari anđeo, odgovorio mu je - prije ću ja prebaciti svo more u ovu rupu, nego što ćeš ti saznati tajnu sv.Trojice.
Zato je i sv.Augustin na kraju napisao knjigu u kojoj je naveo zablude za koje je prije mislio da su istina, i rekao da je spreman sve povući što je napisao ako Crkva utvrdi da je sve to bila zabluda.
U tome je pokazao da je bio pravi smireni kršćanin, zato je prihvaćen kao svetac u Crkvi bez obzira na njegove zablude.
**** Ima u Indiji, a sad i na Zapadu (još od 19.st. bolesni Zapad je tražio izlaz i lijek za svoju smrtnu bolest u indijskoj 'mudrosti', dok su to tada tražili oni obrazovaniji i bogatiji, u 20.i 21.st. to traži običan puk), onih koji su monisti, koji vjeruju da je sve što vidimo i osjetimo samo iluzija, opsjena, maja (indijski) da postoji samo Bog koji eto ima ružan san u kojem postoje ljudi i druga stvorenja, ali bit će sve dobro kad se probudi i sve to nestane.
Ako se ikada sretnete s takvim ljudima, onda je bolje izbjegavati s njima raspravljati o bilo kojem pitanju smisla i filozofije. Jednostavno ako nema ničeg zajedničkog kao temelja razgovora, ako oni misle da niti mi niti oni ne postojimo, onda nema smisla raspravljati.
Dobro je ovo znati jer svi ljudi, makar se deklarirali ateistima i antidogmaticima, su prihvatili neke temelje znanja koji su čista vjera i na kojoj temelje sve drugo što smatraju svojim znanjem.
Monisti su kao oni koji nemaju ne samo loš temelj, nego nemaju uopće temelja.
***** Jedno takvo pitanje je - je li Bog Otac ima slobodnu volju kad rađa Sina ili kad iz Njega proizlazi Duh Sveti? Ako kažemo da nema, onda to pretpostavlja kako postoji Nešto prije što Ga je primoralo na rađanje i proizlaženje, odnosno onda Bog Otac nije pravi Bog. Ako kažemo da ima, onda to pretpostavlja kako su Sin i Duh stvorenja. Jednostavno odgovor na to pitanje je - to je ljudima nedokučivo, ili kao što su pisali kršćanski oci, Bog je iznad bitka i nebitka, iznad slobodne volje, izvan kategorija ljudskog doumljivanja.
P.S.
PCA (Pravoslavna Crkva Amerike ili engleski OCA) koja je nastala tomosom 1970. od RPC (Ruske Pravoslavne Crkve to jest problematičnog Moskovskog patrijahata kojeg je osnovao Staljin i koji još uvijek nije osudio boljševizam i sergijanizam) objavila je ovaj mjesec dokument katekizamskog tipa u kojem se posve približava ekumenizmu i stanju RKC nakon drugog vatikanskog koncila.
Odnosno pripremanju stvaranja jedne krovne svjetske religije za dolazeće vrijeme Antihrista.
Mislim da je došlo vrijeme da pravoslavni kojima je stalo do Pravoslavlja odstupe od te heretičke Crkve ili da objave prekid općenja s episkopima i svećenicima koji ne osude taj heretički dokument u skladu s kanonima Crkve (kanona drugog dvokratnog ekumenskog sabora Crkve u Carigradu o prekidanju općenja s heretičkim episkopima i svećenicima).
Slijedeći video o.Mihaila Baleka je o guranju agende feminizma u Pravoslavlju, i to putem nekih episkopa GPC u Americi:
I navodi temeljni razlog zašto žene ne mogu biti oko oltara - mjesečnica kod žena (ne smiju se niti pričešćivati tijekom mjesečnice, kao ni muškarci ako imaju neko krvarenje).
Isto tako nije dozvoljeno ni svećenicima ni đakonima da budu oko oltara ako imaju neko krvarenje, primjerice iz zuba.
Samo jedna Krv dozvoljena je na oltaru, kao i samo jedno Meso, a to je Tijelo i Krv našeg gospoda Isusa Hrista, Bogočovjeka.
Očito dolazi vrijeme kad će se odvojiti žito od kukolja.
I možda odlazak vjernika u katakombe ako krene otvoreno antihristovska agenda.
Počeo je i petro-pavlovski post.
Molimo i postimo da ne padnemo u napast jer vremena su opasna.
Fentanil je moderna droga od koje u SAD dnevno umire tristotinjak ljudi (vrijeme konzumiranja-uživanja te droge je vrlo kratko, ovisnik brzo umire).
Daleko najopasnija droga koja je ulice Kalifornije pretvorila u staništa ljudskih zombija.
Ako su nekad Britanci ratovali s Kinom kako bi mogli slobodno prodavati i trovati Kineze s opijumom, sada kao da se situacija obrnula.
Kina sintetski proizvodi i preko meksičkih narko-kartela plasira velike količine fetanila u SAD, koje je dijete i to izgleda poslušno Britanije (a Britanci domoroci postaju ubrzano manjina na otoku).
Ako je vjerovat ovom tekstu NR Kina to jest komunistička partije Kine je najveća mafija na svijetu koja želi postati vladarica cijelog svijeta.
Tako da oni koji se raduju padu babilonske Bludnice - SAD, ne će dugo ostati u radosti.
Možda još gora, a svakako beskrupuloznija, vladarica sprema se zavladati umjesto nje.
Iako znamo po Objavi da će to biti Nepomjanik kojeg će i Kina prihvatiti kao cara.
U tzv. Njemačkoj luteranski crni pastor bogohuli na sva usta, govoreći kako "Bog je queer" te da smo mi posljednja generacija.
U ovom drugom čini mi se da je u pravu.
U tzv. RH riječki nadbiskup RKC Mate rasplakani Uznić, gostuje u istoj HRT emisiji u vrijeme nedjeljnog ručka u kojoj su 'riječki pankeri' izbacivali čepove iz čmara.
I dok to on fizički ne radi, radi to na suptilniji način.
Osuđuje pedofiliju među sodomitskim svećenicima, i istovremeno tolerira u 'tradicionalnom drugovatikanskom' duhu sodomite svećenike koji svoju nastranost rade s malo starijom djecom, mladićima ili sjemeništarcima ili međusobno.
K tome još poziva rimokatolike da pruže dobrodošlicu onima koji se nazivaju poznatim suglasnicima abecede.
Prilično sam siguran da ćemo ga uskoro gledati na paradama srama u gradu koji je istekao.
Dakle pisalo se je, i to nisu pisali beznačajni ljudi, i između dva velerata i deset godina nakon drugog velerata (tekst je iz 1955.g) da ujedinjenje Europe vode oni koji preziru Europljane i kojima je ta nova Europa bez Europljana samo odskočna daska za vladavinu nad cijelim svijetom.
Koliko sam primjetio i tamo u Zambiji žene preuzimaju sve konce, i tamo su žene vjerojatno većina među sucima.
Naravno da bi se spor riješio isto da je bio tamo muški sudac.
Jer transrodnost i zamjena stanovništva nemaju alternativu u ovom palom svijetu.
Dok ne dođe pravi i jedini Sudac.
Žene su sad postale jedini javni zaštitnici djece , tzv. državne pravobraniteljice djece.
To je isto kao da se stavi Ivicu i Maricu na čuvanje i pravobranjenje onoj vještice iz iste bajke.
Nažalost ne radi se o bajci i snu, nego javi.
U našim gradovima se šeću divlje svinje, a negdje i medvjedi.
I ljudi se tome čude.
A ne čude se likovima koji javno, ponosno i uz obilnu državnu, medijsku i međudržavnu pomoć paradiraju u istim gradovima zajedno s gradonačelnicima i sličnim "uglednicima" i kojih bi se posramili i stanovnici Sodome.
Mali osvrt na jadikovanje nekih što državna pravobraniteljica djece nije reagirala osudom ili tužbom na činjenicu da su djeca bila prisutna na povorci sodomita na kojoj su gledali "neprimjerene scene" .
Prvo, tu su djecu najvjerojatnije doveli njihovi roditelji koji su s njima bili na paradi sodomita.
To znači da njihovi roditelji podržavaju sodomizam i sve ostale perverzije, ta djeca, ako im se nešto nenadano ne dogodi u životu, paradirati će i sami kad odrastu gologuzi ili u nekoj simulaciji, a možda i ne simulaciji, sodomitskog čina glavnim ulicama grada.
Problem je u tome što javnost na Zapadu sodomizam ne smatra zlom, štoviše drži ga poželjnim (i zato ubrzano umiru i nestaju europski narodi, ali i druge ne čeka nešto drugačija sudbina jer se radi o svjetskom fenomenu koji je najprije započeo na Zapadu).
Ne može se sad urlati na vješticu u ulozi zaštitnice djece i vjerovati da će to označiti neku prekretnicu, kad je cjelokupno društvo skrenulo od zdrave pameti, kad nisu samo oni na vlasti postali vlast sodomitske države, nego je i društvo sodomitsku državu prihvatilo kao svoju.
Možemo i trebamo kritizirati ovo što se događa, ali ne treba imati lažnu nadu da će se antihristovski trendovi promijeniti zbog naših žalopojki.
Trebamo biti spremni zauvijek odreći se i izvući iz ove propale civilizacije i otići u katakombe ili u neke divljine, pustinje i nepristupačne predjele.
Inače pred par dana čujem na hrvatskim vijestima kako je sirijski kršćanin učinio masakr nožem u Francuskoj nad djecom uzvikujući "u ime Isusa Hrista" na engleskom.
Prvi put da se je na taj način spominjala religija imigranata zločinca, i kao da su mediji (naravno onda i "naši hrvatski") slavodobitno i s olakšanjem otkrili kršćanina među dosadašnjim masovnim ubojicama imigrantima.
I kako to da "sirijski kršćanin" počne ubijati nemuslimansku djecu, kršćansku i/ili kršćanskog podrijetla?
Kad je to i gdje neki kršćanin, pogotovo ako je pravoslavan iz Sirije krenuo u ubijanje djece u "ime Isusa Hrista" kad je Gospod zapovijedio da moramo ljubiti svoje neprijatelje i okrenuti im drugi obraz, dok je Muhamed sasvim suprotno propovijedao i činio?
I kako to da "sirijski kršćanin" krene u masakr uzvikujući "in the name of Jesus Christ" umjesto da to isto kaže na svojem materinjem arapskom jeziku?
Očekivali bismo, ako smo hlebinci, da će onda ubuduće mediji svakom zločincu objaviti koje je vjere.
Ipak nije bilo tako u masakru koji je uslijedio u Engleskoj dva dana kasnije.
