Naaman i voda

Današnja liturgijska čitanja su iz Druge knjige Kraljeva, 5:1-15

Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'" I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu." 

i Evanđelje po Luki 4:23-30.

A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. 

I danas se ponavlja motiv kamena spoticanja ili ono što je Ivan napisao u proslovlju:

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 

Vidimo da bi Ga Nazarećani ubili da nije napravio čudo. Zašto? Zato što se prije, a to se nalazi u recima koji nisu citirani, neizravno proglasio Mesijom čitajući u sinagogi iz Knjige Izaijine opis vremena Mesije i rekavši na kraju da se to sad ispunjava. 
Zar je sin Josipov Mesija? Sin onog pokojnog siromašnog stolara koji je i sam siromašan, i kojeg znamo već godinama? Huli na Boga, idemo Ga strmoglaviti! 
Naaman je zamalo učinio slično.
Zar će me kupanje u običnoj vodi i to u ovom neuglednom potoku Jordana izliječiti od gube?
A bijaše ugledan i poštovan pred kraljem Aramajskim - Sirijskim, vrstni ratnik.
Naaman je očekivao nešto spektakularno. Najprije je mislio kako će čudo učiniti za njega izraelski kralj koji se je sav smeo i tresao od straha jer mu dolazi u posjet moćni ratnik moćnog susjednog kraljevstva, a on ga ne može izliječiti.
Onda je mislio da će prorok Elizej izvršiti neki čudotvorni obred pred njim prizivajući Boga Izraelskoga i tako ga izliječiti.
Bog mu je ipak dao milost i on se je ponizio i izvršio sedmokratno kupanje u Jordanu.
Obična voda bila je sredstvo njegovog izliječenja.
Obična voda sredstvo je našeg spasenja. Ta tvar koju nalazimo na svakom koraku, koja je pretežiti dio našeg tijela, koja je gotovo neizmjerna na krugu Zemaljskom, ona ima posebnu moć koju joj je dao Stvoritelj.
Ona je potekla od Njegovog svetog Srca na križu zajedno s Krvlju, ona briše sve grijehe na krštenju, ona je strah i jeza demona*, ona je uništila zlo i zla bića koja su živjela u doba Noino.
I ona je stvorena prvi dan prije svjetlosti. Nigdje se ne spominje u Knjizi postanka da je Bog rekao - neka bude voda,
Nego:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

Zemlja je bila voda. I ako je točna pretpostavka sv.Augustina da su svjetlost anđeoska bića, onda je voda stvorena prije anđela.
Drugi dan je Bog razdijelio vode od voda tako da je stvorio nebeski svod koji je ljudima nedostižan, tzv. Van Allenov pojas o kojem sam pisao jučer, iznad kojeg se nalaze nebeske vode.
Treći dan je Bog stvorio čvrstu zemlju odnosno kopno.
Život zemaljski bez vode se ne može zamisliti, jer sva tvarna bića sastoje se pretežito od vode.
Voda je jedino potpuno sredstvo čišćenja. Kad peremo nešto prljavo koristeći sapun ili deterdžente, na kraju to moramo isprati u vodi, inače nije čisto.
Ali je neizmjerno važnije čišćenje koje dobivamo krštenjem, jer djeca smo Božja zato što je s vodom i riječima svetog sakramenta prekinuto ropstvo Sotoni, sve prljavštine grijeha koje su lanci našeg ropstva Nečastivome su potpuno izbrisane i duša krštenika je čista da se može zvati djetetom Božjim.
Naamanova guba je slika grijeha katekumena prije krštenja.
Neka nipošto ne budu katekumeni ili roditelji djece krštenika poput Naamana prije nego što je povjerovao riječima proroka Elizeja. A tek svećenici koji krste! Jao si njima ako ne vjeruju u sakrament krštenja i ne poliju vodu po glavi krštenika, jer ne vjeruju u moć vode koju je Gospodin posvetio svojim krštenjem u Jordanu i koja je još više posvećena kad je potekla iz Njegovog Srca. 
Koliko novorednih svećenika i novorednih katolika imaju kudikamo manje vjere od Naamana zato što ne vjeruju da nema spasenja bez svetog krštenja odnosno pranja nečiste duše u vodi?
Prvo ne vjeruju u istočni grijeh jer govore kako umrla nekrštena djeca idu u Raj ili da idu na neko mjesto koje nije ni Raj ni Pakao, a što je izričito anatemizirano kao krivovjerje još za vrijeme sv.Augustina.
Drugo, ne vjeruju uopće u stvarnost sakramenta, tu su poluateisti jer se pitaju kako može obična voda djelovati na dušu, ili kako može običan kruh postati stvarno Tijelo Kristovo, a vino Njegova Krv.
Maksimalno što vjeruju je da se tu radi o metafori, o simbolu, o izvanjskom znaku koji ih legitimira da su kršćani. 
Jer da stvarno vjeruju, onda roditelji ne bi odlagali krštenje svojeg djeteta, ne bi se pričešćivali stoječki i na ruke, ne bi uopće bili na novorednoj Misi koja je smišljena tako da se uništi vjera katolika u svete sakramente**.
Svi smo mi, manje ili više, bili na mjestu Naamana, tražili izliječenje svojih duša s malom ili nikakvom vjerom.
A često smo u ulozi Nazarećanina koji ne vjeruju da može Bog progovarati im kroz usta ili djela nekog kog cijeli život znaju, ili ga znaju kao nekog ništa posebnog.
Moja malenkost piše o krugu Zemaljskom, ali se nipošto ne smatram prorokom, jer ne govorim ništa novo ni ništa što bi trebalo biti iznenađujuće, jer sv.Pismo jasno opisuje stvaranje i izgled Zemlje i Nebeskog svoda koje ne mogu nikako biti suglasni s onim što nam nagovještaju lažni proroci znanstvenici već pet, ako ne i više, stoljeća. Osim problema oholosti - pa nije me valjda netko tako nasanjkao kad sam ja pametan i mudar, nalazi se još jedan problem koji se nalazi ispod površine.
A taj je - kako je Crkva odnosno kako su pape mogli prihvatiti heliocentrizam, Loptu, Veliki prasak i evoluciju? Problem je u tome što se ne radi tu samo o novorednim papama.
Ne znam i ne mogu suditi zasada, a možda ne ću do Sudnjeg dana***, jel se tu radilo o njihovoj slabosti i grijehu ili o krivovjerju? Posljedice po vjeru milijuna katolika su evidentno katastrofalne.
Praktično hijerarhija Crkve više ne postoji. Mi se nalazimo kao u Isusovo vrijeme kad su farizeji, pismoznanci i svećenici postali neprijatelji Istine i onaj tko ih je slijedio postao je kao i oni koji su vikali na kraju 'raspni ga, raspni'. 
Gospodin je rekao mnoštvu - slušajte što vam govore ovi koju su zasjeli u stolicu Mojsijevu, ali ne slijedite njihov licemjerni život. Zar bi se to moglo danas reći za novoredne svećenike, biskupe i pape? Ne, jer ondašnji licemjerni pismoznanci nisu riječima negirali Mojsijev zakon, nego ga nisu provodili u svom vlastitom životu. Nije ondašnji veliki svećenik rekao židovima kako sodomizam više nije odvratan grijeh u Božjim očima ili kako je svejedno biti poganin ili vjerovati u pravoga Boga ili biti čak ateistom. 
Situacija pred drugi dolazak Kristov je mnogo gora nego pred Njegov prvi dolazak upravo po tome što oni koji se pozivaju na Krista riječima, djelima i propustima negiraju Njegov nauk.
Slika prvotno malovjernog Naamana može se ogledati u nevjeri mnogih modernih katolika prema Isusovom proročanstvu kako će malo biti vjernih kad drugi puta dođe, i koji idu kao čamac niz rijeku linijom manjeg otpora razmišljajući - bolje biti s većinom ili s ovim problematičnim biskupima i papama, nego biti bez njih, sam ili s šačicom nekih koji su daleko od nas. 
Zar je Crkva spala na tu šačicu? Zar će me obična voda izliječiti od gube?
No on prođe između njih i ode. 

* Mislim na blagoslovljenu vodu. Ali ima nešto i u običnoj vodi kad nam je Gospodin rekao da demoni nakon što budu istjerani od posjednutog čovjeka, lutaju bezvodnim krajevima.
** Pogledajte što radi novoredni biskup Čupić, naše gore sramni list, na novorednoj Misi - ovdje .
*** Ne zaboravimo da će sveti, a što se ufam da ću biti po milosti Božjoj, suditi na Posljednjem sudu zajedno sa Sucem:

Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? 1 Kor. 6:3

Gdje je nestao Radijus?

Radijus Lopte kažu nam da je 6.371 km.
Koliko daleko se nalazi horizont od nas na Lopti?
Ovisi naravno koliko smo visoko od nadmorske visine na kojoj se nalazi horizont, ali uzmimo slučaj da se nalazimo na planini i da gledamo prema moru pri idealnoj vidljivosti.
Neka to bude Učka čiji vrh Vojak je 1.401 m nadmorske visine i neka naš horizont bude prema jugu, odnosno prema Dalmaciji.
Formula je vrlo jednostavna za izračun:

L = R * alfa
alfa = acos ( R / R + h)
gdje je:
R - radijus Lopte
h - nadmorska visina
i za našu Učku dobijemo 133.597 m
što znači da bi u idealnim uvjetima trebali vidjeti do Ancone na talijanskoj obali, a na našoj tamo negdje ispred Šibenika.
Kako nema idealne vidljivosti, pretpostavimo da vidimo samo do Zadra, što je otprilike 100 km.
Naravno, ako živimo na Lopti onda ne smije biti ravna crta od Ancone prema Zadru, nego konveksna.
Koliko konkveksna, sad ćemo vidjeti.
Prema ovim podacima , oba ljudska oka zajedno imaju horizontalno vidno polje 200 stupnjeva, ali to je kad očima gledamo maksimalno ulijevo i onda udesno. Ne znam točno koliko imamo to vidno polje kad gledamo ravno ispred sebe, ali pretpostavljam da je to barem 100 stupnjeva, odnosno za nas koji smo na Učki to znači da bismo trebali vidjeti Zadar (ako nam ne smeta Pag, a mislim da ne smeta) i na talijanskoj obali San Marino. Drugim riječima gledamo točno prema sredini Jadranskog mora i vidimo obje obale.
Trebali bismo dakle vidjeti ukupno:
L = 100.000 * 100 * pi / 180 = 174.533 m

Koliko bi trebalo zaleđe Zadra biti ispod sredine Jadrana?
beta = L / R
d = R (1 - cos (beta / 2) = 597,6 m
Iako nam to može izgledati puno, prostim okom teško da bismo to primijetili, međutim kad bismo fotografirali uz povećanje, trebali bismo izmjeriti tu razliku.
Poanta je u tome - što razlike uopće nema.
Zato što se ta razlika ne vidi ni na Mount Everestu koji je 6 puta viši od Učke, horizont koliko god se visoko dignemo uvijek je na razini oka. Dočim ako je Zemlja lopta, horizont se treba spušati kako se dižemo i taj 'pad' s lijeve i desne strane fokusa našeg oka treba biti sve veći, zakrivljenost odnosno radijus Lopte sve očigledniji dok se ne ukaže cijela Lopta.
Zato ću vam sada na kraju dati da pogledate video na kojima su kamere postaljene na balone koji se dižu na velike visine i do 30-tak km, i uvijek je horizont na razini oka, a radijusa zakrivljenosti Lopte nema.
Najprije je Englez Samuel Rowbotham u 19.st. primjetio kako se na Lopti vide objekti koji se ne bi smjeli vidjeti jer su ispod horizonta, i o kojem sam pisao na početku bloga, a zatim su ljudi koji su letjeli balonom primjetili da je horizont uvijek na razini oka i ravan, da bi se to još bolje potvrdilo s balonima bez ljudi koji idu na velike visine.
Onaj tko ne vjeruje u Bibliju, to bi mu trebao biti dovoljan razlog da odbaci teoriju o Lopti, a mi koji vjerujemo u Objavu ne bismo nikako smjeli vjerovati u teoriju koja se suprostavlja Božjoj riječi.

Uzmimo za primjer Mount Everest čiji vrh ima 8.848 m.
Udaljenost horizonta je 335.575 m.
'Pad' bi trebao biti 2.209 m što bi se trebalo svakako izmjeriti.
A na visini balona od 33 km:
Udaljenost horizonta - 647.054 m.
'Pad' od točke fokusa - 8.212 m.
Visina na kojoj bi čovjek trebao vidjeti cijelu Loptu ako je kut - polje gledanja oka 100 stupnjeva:
h = (R / sin 50) - R = 1.945.749 m
Dakle nije ni čudno što ne postoji niti jedna snimka Lopte iz 'svemira' pa niti širokokutnom kamerom, jer rakete - sateliti idu puno manjom visinom i sumnjam da mogu otići tako daleko.
Vjerojatno su zato izmislili Van Allenove pojaseve koji tobož imaju ubitačnu radijaciju pa još nisu znanstvenici smislili svemirske brodove koji će zaštiti ljude dok prolaze kroz te pojaseve.
Upravo čitam kako se Van Allenov pojas nalazi između 1.000 km i 60.000 km od površine Lopte, vjerojatno tih 1.000 km je dovoljno da se ne može snimiti Lopta niti širokutnom kamerom.
Naravno, kad su letjeli na Mjesec nisu znali da postoje ti pojasevi, kao u vicu o cigu koji se pravda da su mu djeca ukrala željezničke pragove, a ne on, pa kad mu se kaže da mala djeca ne mogu nositi pragove on kaže - kud bi djeca znala da pragovi imaju 50 kg.
Nadam se da ste inače naišli na dokaze kako su fotografije Lopte s Mjeseca krivotvorina kao i let na Mjesec.
Imate mnoštvo videa koji to dokazuju, i na kojima se može jasno vidjeti kako je slika Zemlje dodana na scenu hoda astronauta po filmskim studijima, oops po Mjesecu.
Vjerujem da su već ranih 60-tih godina ili možda i prije znanstvenici spoznali kako ne mogu otići daleko od Zemlje. To ih je moralo šokirati, ne sve, nego one koji su znali o čemu se radi. Radi se o vrhuški znanstvenika i vrhuški političara, iz 'slobodnih' zemalja kao i u SSSR-u. 
Kako to mogu objaviti kad se onda ruši cjelokupna zgrada znanosti, od Kopernika na dalje. I tko bi više onda uopće vjerovao znanstvenicima i političarima? Zato je bilo potrebno stvoriti NASA i slične projekte, snimati Sci-Fi filmove i pisati knjige o istome kako ne bi običan puk uvidio istinu da se ne može nitko maknuti od 'kaveza' u kojeg nas je stavio Bog. I dok mi koji vjerujemo u Boga u spoznaji te činjenice se još više pouzdavamo u Boga i još više osjećamo Njegovu blizinu i ljubav dok doslovce bdije nad nama, nevjernici su zgroženi i obezglavljeni s tom istinom te se zato prepuštaju maštanjima i samozavaranjima.
Ne bi li nekako od sebe otjerali spoznaju kako se ne mogu maknuti izvan zidova 'kaveza', svoda nebeskog i dubina Zemlje.

Stariji i mlađi

Za današnju liturgiju tekstovi iz sv.Pisma su:
- Knjiga postanka, 27 glava, 6-39 redak
- Evanđelje, Luka, 15 glava, 11-32 redak.
Zajednička nit oba teksta je pitanje starijeg i mlađeg brata.
Izak je bio star i slijep, i prije smrti odlučio je blagosloviti svojeg starijeg sina Ezava.
Ezav i Jakov su blizanci, ali Ezav se prije rodio i tako je dobio pravo prvorodstva, što znači da je dobio pravo naslijeđivanja loze od Abrahama i sina mu Izaka.
Ezav je bio divlje naravi, uživao je u lovu. U apokrifnoj Knjizi Jašerovoj, navodi se kako je ubio drugog poznatog lovca Nimroda koji se spominje u Bibliji kao osnivač babilonskog kraljevstva, kao neprijatelj Božji i onaj koji se povezuje s gradnjom babilonske kule. Nimrod je bio po svoj prilici tada najmoćniji čovjek na svijetu, i kako piše u toj apokrifnoj knjizi, Ezav ga je ubio da bi ga zamijenio u moći.
Poznatu prodaju prava prvorodstva za zdjelu leće kad se je vratio gladan iz lova, Knjiga Jašerova tumači da se je to dogodilo nakon što je ubio Nimroda i zato je iz lova došao umoran, vrlo gladan i bez ulovljene divljači. Ne znamo dal je to točno, jer knjiga je apokrif. Dalje se navodi kako je Ezav uzeo od Nimroda kojeg je ubio, odjeću koju je Bog dao Adamu i Evi nakon istočnog grijeha i koja je Nimrodu davala moć da vlada nad drugim ljudima.
Dakle, to može biti sve izmišljeno, ali logično objašnjava zašto je Ezav prodao Jakovu pravo prvorodstva za zdjelu leće. Ta imao je odjeću koja mu daje moć koju je imao Nimrod što je smatrao puno važnijim nego pravo prvorodstva. Ako to nije istina, onda se postavlja pitanje kakav je to bio slabić, iako fizički jak, kad nije mogao malo pričekati da nađe neko drugo jelo osim zdjele leća koju je imao Jakov.
Dakle, Izak je volio više svog starijeg divljeg sina i htio mu je dati prije smrti poseban blagoslov.
Zato ga je poslao u lov da uhvati neku divljač i pripremi mu jelo prije svoje smrti i prije blagoslova.
Majka Rebeka je pak više voljela mlađeg sina Jakova kojeg je nagovorila da se pretvara da je Ezav koji je bio dlakav, tako da je Jakovu na ruke i oko vrata stavila kožu kozleta kako bi prevarili slijepog Izaka.
I tako dok je Ezav bio u lovu, Rebeka i Jakov su prevarili Izaka koji je blagoslovio Jakova koji je sad osim prava prvorodstva imao poseban blagoslov Izaka:

"Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

Kad se je Ezav vratio iz lova, doživio je šok saznavši da je osim prvorodstva sad izgubio i blagoslov od oca.
Jecajući zatražio je od Izaka da ga bilo kako blagoslovi i Izak je izrekao:

 "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."

Zatim je Izak umro, a Ezav je čekao dok ne prođu dani žalosti pa da ubije brata Jakova.
To je Rebeka znala i uputila je Jakova kod svog brata da se tamo skriva od Ezava. 
Možemo se zapitati kakva je to bila majka Rebeka koja je spremila i organizirala prijevaru u korist svojeg mlađeg sina, a na štetu starijeg.
Možda nam se odgovor nalazi ovdje:

"Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki."

Hetiti su bili pogani. Moguće je da su te dvije žene imale znatan utjecaj na Ezava pa su Izak i Rebeka bili ogorčeni. 
Međutim u Knjizi proroka Malahije nalazimo:

 Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina - ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

Na isto se osvrće sv.Pavao Rimljanima:

 I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.  

Tu je odgovor - Rebeki je Bog, prije nego što je rodila blizance, objavio kako će stariji služiti mlađemu, odnosno kako je Bog volio Jakova, a omrznuo Ezava i prije nego što su se oni rodili.
Nepravda? Pročitajte dalje što piše sv.Pavao.
I još jedno što moramo primijetiti, Izak ne izgovara blagoslov Jakovu i Ezavu napamet ili ono što mu srce želi, nego riječi koje izgovara dolaze od Boga. Prorok ne proriče što želi da je istina, nego osluškuje Božji glas. Zato se je Izakov blagoslov ispunio i u Jakovu i u Ezavu.
Od Ezava su potekli Edomiti protiv kojih su se borili Izraelci dok su iz Egipta dolazili u Obećanu zemlju.
Očito su ih nadvladali i bili nad njima kako je rečeno u Izakovom blagoslovu.
Jel se obistinio blagoslov Ezavu u dijelu gdje se kaže da će se pobuniti protiv Izraelaca (potomaka Jakovljevih) i da će njihov jaram stresti s vrata?
Neki kažu da se je to dogodilo nakon Makabejaca, znači u doba prije Krista i za Njegovo vrijeme kad su Edomci preuzeli kraljevanje nad Izraelom, Herod je bio podrijetlom Edomac koji je prešao na židovstvo.
Još uvijek je to, barem za mene, misterija koju ćemo saznati na Posljednjem sudu, tko su sada potomci Izraelovi, a tko su potomci Ezavovi. Edomce ne smijemo brkati s Arapima koji su potomci Jišmaelovi. Doduše, mogli su se međusobno izmiješati u suvremene Arape. Na to upućuje Izakov blagoslov u dijelu u kojem kaže da će im dom biti daleko od plodne zemlje.

Evanđelje nam danas iznosi Isusovu prispodobu o razmetnom i raskajanom mlađem sinu koji se ponizno vraća svojem ocu. Znamo da je otac u prispodobi Bog.
Ali tko je mlađi razmetni sin, a tko je stariji ljubomorni sin koji se ne želi radovati povratku svog izgubljenog brata?
Opat Gueranger tumači u svojoj "Liturgijskoj godini" kako je mlađi blizanac Jakov slika pogana koji su prihvatili kršćanstvo, a Ezav slika židova koji su karnalni, htjeli su Mesiju koji će ih učiniti gospodarima nad poganima te su tako odbili i ubili Mesiju koji im to nije nudio i tako su izgubili svoje provorodstvo i blagoslov.
Siguran sam da je to tako, samo biblijske priče imaju svoj doslovni smisao i svoj metaforički smisao koji može biti na razini skupine ljudi - naroda u ovom slučaju antikršćana židova i pokrštenih pogana, kao i na osobnoj duhovnoj razini nas koji to čitamo.
Ako je Ezav zbog svoje karnalnosti odnosno robovanja ugodi trbuha izgubio prvorodstvo, a isto su doživjeli židovi tisuću godina kasnije kad su zbog želje da vladaju i gospoduju nad drugim ljudima izgubili prvorodstvo odnosno status obećanog naroda nepriznavši Mesiju, onda i mi, svaki puta kad se prepustimo zadovoljavanju tjelesnih požuda gubimo prvorodstvo, prestajemo biti djeca Božja i gubimo Božji blagoslov.
Opat Gueranger Isusovu prispodobu tumači isto kao i odnos između Jakova i Ezava, židovi koji nisu priznali Mesiju su u slici starijeg brata koji se ne želi radovati povratku izgubljenog brata, mlađi razmetni brat je slika pogana koji su lutali poganstvom i gladovali za pravim Bogom i sada su se vratili Ocu kad su postali kršćani.
Sigurno je da možemo povjesno to tako tumačiti.
Međutim možemo to tumačiti i apokaliptično, jer židovi će se na kraju obratiti kako nam je objavio Bog preko sv.Pavla. Židovi su izdali i ubili Mesiju, a kad netko traži od još živog oca nasljedstvo, to je gotovo jednako oceubojstvu. Tako su židovi nekoliko desetljeća nakon Isusovog ubojstva izgnani iz Svete zemlje, lutaju od naroda do naroda, od države do države, i pri tom žive od Božjeg blagoslova kojeg su nekad dobili od Jakova, kao što je mlađi sin živio od očevog nasljedstva. Ali te Božje talente, inteligenciju i spretnost koriste za svoju propast, jer ih ne koriste za duhovni rast sebe i društva, nego suprotno, samo za svoj materijalni probitak i ujedno dekadenciju društva. I postat će omrženi od drugih naroda, njihova moć će nestati i živjet će bijednije nego ikad, kao što je mlađi sin napasao svinje i jeo svinjsku hranu, žirove.
I tada će se u svom jadu sjetiti Mesije kojeg su odbili i za kojeg su rekli - krv Njegova na nas i na našu djecu. Dok su prije dvije tisuće godina to uzvikivali želeći ubojstvo Mesije, sad će tražiti ponizno od istog Mesije da ih Njegova sveta prolivena Krv okupa od nečistoća grijeha pa i tog najvećeg kojeg su učinili njihovi preci.
Po tome, mi, kršćani čiji su preci stoljećima kršćani, možemo doći u poziciju da budemo ljubomorni na povratak židova u Crkvu i da se ne veselimo tome zato što smo zamrzili židove.
U svakom slučaju moramo osuđivati i spriječavati koliko nam je moguće judeo-masonsku urotu protiv Krista i kršćanstva, ali nikad ne prijeći granicu mržnje, znajući da će jedan dan židovi shvatiti kako su bili oruđe Sotone i da u tome nemaju ni sreće ni blagoslova, te da će se u taj dan vratiti Misal na desnu, židovsku stranu oltara. Kao što sam prethodno pisao, pretpostavljam da će tada biti jako malo nas kršćana poganskog podrijetla u Crkvi.
Na osobnoj razini poruka je - budimo lukavi i nasilni u vršenju volje Božje i traženja Njegovog blagoslova kako je to radio Jakov. On je dobio ime Izrael zato što se je poslije ove zgode s Ezavom borio s anđelom Božjim cijelu noć i nije posustao dok nije dobio od anđela blagoslov.
Mlakost je smrt vjernika. Moramo biti borci, moramo se hrvati cijelu noć odnosno cijeli svoj život u službi Boga.
Neka nas ne bude briga što će ezavi koji žive karnalno o nama misliti.
I nikako biti ljubomorni kad vidimo da se netko tko je bio mlak i mlitav u vjeri, sad bori poput lava i bolji je od nas. Zahvalimo Bogu na tom bratu što se je vratio k Ocu i natječimo se u svetosti s njime.

Zašto je važan krug Zemaljski?

Krug zemaljski koji se spominje u sv.Pismu, postao je u alternativnim sredstvima informiranja zadnjih godinu dana veliki predmet rasprave.

Svojevremeno je predsjednik SAD-a Obama u jednom svojem govoru, upotrijebio frazu - nemam vremena za sastančenje 'Društva ravne Zemlje'. Htio je time reći da ne želi gubiti vrijeme na isprazne i besmislene stvari. Ali dal je to samo bila poštapalica ili je bio hotimični ili nehotimični nagovještaj onog što će se događati?
Tko god ima malo volje za istraživanjem lako će pronaći dokaze kako je lažno prikazan čovjekov let na Mjesec. Što bi rekli - google je vaš prijatelj, uzmite tražilicu i vidite koliko rupa ima u bajci koja je najavljena kao najveći čovjekov podvig u povijesti, kojeg su astronauti, skoro redom svi masoni, popratili citiranjem Knjige postanka, a predsjednik Nixon je poput Nimroda i graditelja babilonske kule izjavio kako čovjek osvaja Nebo.
Sve do pred par godina i ja sam vjerovao da je to istina, i jedina osoba za koju znam da nije nikad vjerovala u let na Mjesec bila je moja pokojna baka. Iako je bila vrlo inteligentna, smatrao sam da je nedovoljno obrazovana pa priča te 'gluposti'. Usput, rekla je da će se uskoro svećenici ženiti. Tu je promašila u procjeni jer to će tek sad postati aktualno, ali 70-tih godina u vrijeme opće pobune, činilo se je ne samo njoj kako će to biti u neposrednoj budućnosti.
Znate već, 'misija' na Mjesec zvala se Appolo, i ne znam zašto se nije zvala na našem jeziku Apolon, kad je to naš naziv za poganskog grčkog Boga. Možda su prevoditelji htjeli izbjeći činjenicu o imenu, jer u ateističkom društvu nepopularno je govoriti o Bogu ali i o poganskim bogovima, ili se je htjelo kršćanima zanijekati činjenicu da čovjek leti na Mjesec uz pomoć poganskog boga.
Kako je već bila u tijeku drugovatikanska revolucija, sumnjam da bi to mnogima zasmetalo.
Tim više što su nazivi tzv. planeta Sunčevog sustava, a koji su nekad stari astronomi zvali lutajućim zvijezdama, dobili imena grčkih poganskih bogova. Nisam istraživao, ali pretpostavljam da su još od renesanse, a možda i prije,  'znanstvenici' imenovali lutajuće zvijezde planetama i dali im imena poganskih bogova.
Zašto se kršćani nisu pobunili protiv te poganizacije društva?
Zato što su imali jako slabu vjeru, a moguće je da se radi o papolatriji budući se pape ne samo nisu protivili poganizaciji, nego su bili promotori iste, pa ako to papa prihvaća - ne ćemo valjda biti veći pape od pape?
Gornju rečenicu će većina teško pročitati i prihvatiti, zato ih upućujem neka istraže koji se sve poganski likovi nalaze na velikim brončanim vratima crkve sv.Petra u Vatikanu i koja su se postavila 1445. god. za vrijeme vladavine pape Eugena IV.
Što bi rekao sv.Pavao, koji je napisao da su svi poganski bogovi demoni, kršćanima koji lutajuće zvijezde nazivaju imenima tih demona?
Sv.Pismo nigdje ne spominje planete, nego zvijezde, Sunce i Mjesec koji su nebeska svjetlila, stoga je s pravom moja baka držala blasfemijom da čovjek može uz pomoć Apolona doći na Nebo gdje se nalaze ta svjetlila koja nemaju nikakvu drugu funkciju nego da svjetle čovjeku, da ga griju* i da mu budu sat i kalendar.
Let čovjeka na Mjesec trebao je biti zadnji čavao u ničeovskom lijesu kojeg je suvremeno čovječanstvo pripremilo za Boga.
Drugo što je smjeralo obeskrijepiti sv.Pismo odnosno Boga je zabluda o izgledu Zemlje.
Ako je Zemlja lopta, onda možemo sv.Pismo pospremiti tamo gdje se nalaze mitološke knjige i bajke ili knjige od davnina koje nisu istina, nego nam govore kako su u ta vremena ljudi imali krivu sliku svijeta.
Strane svijeta u Bibliji su apsolutne, nije istok samo smjer iz kojeg Sunce dolazi, nego je istok strana svijeta od četiri strane od koje će anđeli skupiti ljude za Posljednji sud.
Hoće li Kinezi biti skupljeni od istoka ili zapada, kad su oni nama istok, a Americi zapad?
Na lopti ne postoje četiri strane, lopta nema temelje, ali Zemlja ima temelje o čemu govori Biblija.
Na lopti se možeš popeti visoko koliko god hoćeš ili dignuti se balonom, raketom, ali drugu strane lopte ne ćeš vidjeti, dok znamo da je Sotona odveo Isusa na visoku planinu iz koje su se vidjela sva bogatstva Zemlje.
Na lopti uvijek ljudi na jednoj polutki imaju različitu sliku na Nebu od druge polutke, ali Gospodin je rekao da će u Onaj dan svi Zemljani Ga vidjeti kad se pojavi na oblacima u slavi i sa svom nebeskom vojskom.
Na lopti se ne može postaviti svod koji dijeli zemaljske vode od nebeskih voda, a Knjiga postanka nam kaže da je odmah na početku stvaranja Bog stvorio svod da dijeli vode od voda. 
Na lopti se ne može stajati, a Bog nam kaže u Knjizi proroka Izaije kako se nalazi iznad nebeskog svoda koje je kao šator stavio na Zemlju i gleda ljude na Zemlji kao što ljudi gledaju na podu skakavce i kako je Zemlja podnožje Njegovog prijestolja.
Gdje se nalazi Nebo ako je Zemlja lopta? Biblija kaže da je Nebo gore, Isus je uzašao na Nebo odlazeći prema gore odakle će i doći kako je anđeo rekao apostolima i učenicima, a gdje je to Isus uzašao od lopte?
Jel uzašao preko sjeverne polutke pa je On nama gore, a Australijancima dolje?
I da ne nabrajam dalje, krug zemaljski kojeg spominje Biblija ne može biti lopta.
Znate zašto je Newton izmislio nepoznatu silu nazvanu gravitacija koju se ne može eksperimentalno izmjeriti i o kojoj sad trabunjaju 'znanstvenici' da su konačno nakon četiri stoljeća 'našli' gravitacijske valove?
Zato da ne bi Australijanci ili oni s južne polutke lopte od nje otpali.
Bez objašnjenja kako i zašto, Newton je, nakon 'pada jabuke na njegovu glavu', rekao kako je njegova glava ili Zemlja privlačila jabuku i obrnuto sa silom koja je razmjerna njihovim masama i obrnuto razmjerna kvadratu njihove udaljenosti. Eto zato Australijanci ne otpadaju od lopte iako su dolje. Ali nema više ni gore ni dolje, i mi bi otpali da nema te sile koja čini da jabuke padaju na glave.
Probajmo napraviti eksperiment. Stavimo jednu jabuku na stotonski uteg i mjerimo brzinu pada te jabuke i pada jabuke sa stabla na istoj visini. Po Newtonu odnosno po misterioznoj sili gravitacije jabuka koja pada s teškog utega trebala bi padati sporije, jer je privlači veća masa utega. Znamo da se to ne događa, ali drži vodu dok majstori ne odu.
Izgleda da su majstori na odlasku jer kako napisah na početku, sve više ljudi sumnjaju ne samo na let na Mjesec, nego i na oblik Zemlje za kojeg svi tobož imaju dokaze da je lopta, kao i na gravitaciju, pa do kompletne bajke o Velikom prasku i evoluciji.
Modernisti su sanjali - ah, evo rekli su nam znanstvenici da je u početku bio Veliki prasak, a to znači da je možda Bog kresnuo šibicu i zapalio fitilj prve eksplozije, hura! Eto dokaza da se znanost i vjera slažu i nadopunjuju. 
'Samo' su trebali novorednim katolicima objasniti kako je Mojsije bio primitivan i kako je svoju primitivnu sliku o stvaranju svijeta pripisao Bogu koji nije stvarao svijet onako kako piše u Knjizi postanka, nego kao što svi znamo, kresnuo šibicu i rekao - mineeee, a ne - neka bude svjetlost.
I onda, ako je već Mojsije lagao o postanku, kako možemo znati da nije lagao o Božjoj kazni nad Sodomom i Gomorom? Kako možemo znati da je sodomija odvratan grijeh u Božjim očima, kad je Mojsije najvjerojatnije bio homofob pa je svoju mržnju prema sodomitima projicirao na Boga.
I tako dalje i tako dalje do trenutne najveće apostazije od postanka svijeta, do negiranje ne samo Objave i nauka Crkve od onih koji bi taj nauk trebali primarno čuvati, nego do negiranja naravnog morala u ime humanizma i tolerancije zla kao oblika tobožnje svetosti i naslijeđivanja Isusa Krista.
Nadam se da sam vam objasnio zašto je važan krug zemaljski.
Sve laži i sav nemoral koji su se nakupili stoljećima tada padaju u vodu, autoriteti onih kojima su ljudi slijepo vjerovali kao znanstvenicima i tragačima istine nestaju kao rosa u podne, modernistički teolozi koji su slijedeći znanstvenike obrnuli naopako sv.Pismo i nauk Crkve padaju kao Australijanci na lopti bez gravitacije.

* Zanimljivo je da, prema podacima koje sam gledao, Mjesečeva svjetlost spušta temperaturu, a ne podiže. Gledao sam snimke na kojima se u noći s mjesečinom mjeri temperatura na mjestu izloženom Mjesečevim zrakama, i onom u sjeni. Prva temperatura je osjetno niža što baca sumnju na tezu kako Mjesec reflektira svjetlost od Sunca. Nadalje, neki iznose podatak da je bilo već na desetine pomrčina Mjeseca po danu. Čitam da to znanstvenici opet tumače kao optičku varku :)

P.S. Poveznica na forum tradicionalnih katolika na kojem se je otvorila tema oblika Zemlje. Kako napisah, ljudi sve više propitkuju znanost koja je postala antikršćanskom religijom i to traje već stoljećima.

Sad malo o prijevodima sv.Pisma, a motivirano s raspravom na navednom forumu u kojem se citira Douay Rheims prijevod Biblije kojeg često nazivaju mjerodavnim za tradicionalne katolike - radi se o tekstu Izaija 40:22

It is he that sitteth upon the globe of the earth, and the inhabitants thereof are as locusts: he that stretcheth out the heavens as nothing, and spreadeth them out as a tent to dwell in.

Po ovom prijevodu iz 19.st. - Izaija je pisao kako je Zemlja lopta - globus.
Međutim ja imam raniji prijevod Douay iz 1609. naravno u elektronskom obliku:

He that sitteth upon the compass of the earth, and the inhabitants thereof are
as locusts: he that stretcheth out the heavens as nothing, & spreadeth them as a
tent to dwell in.

Kompas u svakom slučaju prije upućuje na krug, na ravnu Zemlju, nego na Loptu.

Prijevod biskupa Šarića iz prve polovine 20.st.

 On je onaj, koji sjedi nad krugom zemaljskim, kojega su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan.

Novoredna Jeruzalemska Biblija:

On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 

Gdje su oni pronašli riječi koje se treba prevesti kao 'vrh kruga zemaljskog'? Nigdje nisam naišao prijevod koji spominje vrh kruga. Uostalom geometrijski je besmisleno tvrditi da postoji vrh kruga.
Biti nad krugom zemaljskim ima smisla i u tom smislu piše Izaija, ali baš nikakvog smisla nema stolovati na vrhu kruga koji ne postoji.

Daničić-Karadžić:

On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. 

Staroslavenski - na ćirilici:

Содержай круг земли, и живущии на ней аки прузи: поставивый небо яко камару и простер е, яко скинию обитати: 

Vulgata:

qui sedet super gyrum terrae et habitatores eius sunt quasi lucustae qui extendit velut nihilum caelos et expandit eos sicut tabernaculum ad inhabitandum 

latinski gyrus - krug

Talijanski - mislim da je novoredni:

Egli è colui che sta assiso sul globo della terra, i cui abitanti sono come cavallette; egli distende i cieli come un velo e li dispiega come una tenda in cui abitarvi. 

Opet globus - lopta kao i u drugom Douay Rheims prijevodu.
Da ne citiram druge prijevode, većina prijevoda su upotrijebili riječ krug, a ne sfera, globus.
Ako malo guglamo dolazimo do slijedećeg teksta :

 The phrase of Isaiah 40:22, "the circle of the earth" is very controversial. There are five main views of this phrase. The first interpretation says that the word "circle" means "sphere" indicating that the earth is a sphere. This view seems most unlikely since we have all ready seen that the Hebrew word gh means "circle," and it seems very remote that it means "sphere" because of the context, and there is a better Hebrew word for "sphere," rwd. In Isaiah 22:18 the word rwd is translated "ball." If the LXX translators understood gh as "sphere," they would have used the Greek word sfairoeides. Plugging the meaning of "sphere" into every passage that gh occurs will result in awkward interpretations.The second interpretation is that the earth is a round flat disk. Although the ancient world thought the earth was round and flat, this phrase seems to refer to the shape the vaulted heavens above the earth from which the inhabitants look like grasshoppers. 

Znači, izvorni hebrejski izvornik koristi riječ koja označava krug, tako je u starogrčkim prijevodima, Vulgati i u većini prijevoda - vidimo i u našim hrvatskim, od staroslavenskog do jeruzalemske biblije.
Zašto su onda neki odlučili krivo prevesti krug u kompas ili kasnije u globus i to baš u 19.st. i dalje?
Nije teško odgonetnuti, zato što su tada gotovo svi ljudi povjerovali kako je Zemlja lopta, i kako bi 'spasili' sv.Pismo od neugodnosti, hotimično su krivo preveli.
Novoredna Crkva ionako ne vjeruje u Knjigu postanka pa kad su zaključili da ima toliko 'znanstvenih grješaka' u Bibliji, nisu htjeli više 'ispravljati', nego su ostavili originalni smisao i pravi prijevod.
Činjenica je da Bog ne može gledati odozgor na stanovnike Zemlje kao što mi gledamo skakavce ako je Zemlja lopta, zato je u tom tekstu navedeno kako je stari svijet vjerovao kako je Zemlja okrugli disk, što znači da je u to vjerovao prorok Izaija koji je napisao te redke Biblije. Inače bi sam sebi ispao smiješan i kontradiktoran.
Kako napisah tradicionalni katolici s engleskog govornog područja stalno naglašavaju kako je pravovjeran prijevod u izdanju Douay Rheims, i kako je protestantizirani prijevod kralja Jakova heretičan ili barem netočan, međutim barem po prijevodu Izaije 40:22 taj prijevod je ispravniji u odnosu na original od tog 'tradicionalnog'. I kako tvrdim u ovom tekstu - i te kako je velika razlika u poimanju Boga i vjere ako je Zemlja ravna odnosno onakva u kakvu su vjerovali sveti pisci Biblije, ili je lopta u što su naivce uvjerili 'znanstvenici' i tako, na naoko nevažnom detalju, 'srušili' Božju objavu i autoritet Svetog pisma.

Pogledajte video na kojem imamo svjedočenje čovjeka koji je bio nekršćanin i koji je najprije bio skeptičan prema 'pokretu' ravne Zemlje, da bi ga zatim prihvatio i na kraju povjerovao u sv.Pismo.Tako je ujedno povjerovao u Isusa Krista.
Na prvom videu možete ga vidjeti dok drži predavanje.

Kamen spoticanja

Današnja liturgija nam daje dvije povezane priče, urotu sinova Jakovljevih protiv brata Josipa i Isusovu prispodobu o vinogradu i pokvarenim slugama koji su odbijali dati vlasniku plodove tako da su na kraju ubili njegovog sina misleći da će tako postati vlasnici vinograda.
Dvije urote, dvije žrtve koje su bačene u zemlju (Josip u suhi bunar, Isus nakon muke u grob), a isti narod, djeca Izraelova.
Kao što su svi proroci i sveci SZ slika našeg Gospodina Isusa Krista, tako je i Josip, omiljeni sin Jakova - Izraela, unuk Izaka i praunuk Abrahama.
Josip je imao snove u kojima mu je Bog navještao budućnost, ali i koji su bila poruka i njegovom ocu i braći.
Josip im je snove ispričao.
Prvi san je o tome kako je s braćom na polju vezivao snopove, a onda se je njegov snop uspravio, a snopovi braće se duboko poklone tom snopu.
Drugi je san kad su mu se klanjali Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda.
Poruka sna je jasna, Josip će se uzdignuti nad braćom koja će mu se klanjati. Čak je to zasmetalo Jakovu koji je sebe i svoju ženu vidio kao Sunce i Mjesec koji se klanjaju Josipu.
Ali Josip nije izmišljao snove niti su mu snovi dolazili iz podsvijesti koja bi onda bila ohola.
Da je bilo ovo drugo, onda bi zatajio snove i čekao povoljnu priliku da se uzdigne nad braćom i roditeljima, a ovako je sebe, dječački naivno, prepuštao ljubomori braće.
Znamo što je kasnije bilo, braća su ga bacila u bunar, prodala Arapima koji su ga zatim prodali Egipćanima nakon čega se je strelovito po svojoj mudrosti i sposobnosti uspeo na vlast postavši upravitelj i povjernik faraonov i tako Egipat spasio od gladi skupivši žito u sedam godina obilja za sedam gladnih godina.
U tim gladnim godinama Jakov je poslao sinove da zaište milostinju u Egiptu, da ne umru od gladi, i na kraju se je Josip kojeg nisu prepoznali, razotkrio nakon čega su braća mislili da će ih pobiti zbog zla kojeg su mu učinili, ali on im je rado oprostio, zaplakao s njima od radosti i dao im obilja hrane.
Josip je slika Isusova kako napisah.
Zato što je Isus bio obećani Mesija, i kao što su farizeji i pismoznanci bili ljubomorni na Njega, tako su bila braća Josipova. Mogli bi reć da su oni bili suvremeni egalitaristi, djeca buduće francuske i boljševičke revolucije po kojoj su svi ljudi jednaki, doduše ima i jednakijih koji vode revoluciju i s batinom i giljotinom uvjeravaju ostale da su svi jednaki.
Bog ne misli tako, a Bog što misli tako jest. 
Moderni kršćani koji su preuzeli tekovine gore spomenutih revolucija, a vjerojatno toga nisu ni svjesni, spremni su osuditi Boga ako nekog voli više ili ako nekog ne voli, štoviše mrzi kako je napisano u istoj Knjizi postanka za blizanca Ezava. Ili su spremni parničiti se s Bogom što je nekom dao milosrđe, a drugom nije.
Kad bi roditelji bili iskreni, onda bi priznali sebi da neko dijete vole više od svih ostalih.
Tako čitamo da je Jakov najviše volio sina Josipa, a to su vidjeli ostali sinovi, te je iznošenje Josipovih snova samo pojačalo njihovu ljubomoru koja je na kraju dovela do groznog zločina.
Bog ne ljubi jednako niti sve anđele niti sve svece na Nebu. 
Ali niti jedan od tih ljubljenih anđela i svetaca nije ljubomoran nego ljubi i dobija ljubav od Boga preobilnu.
Jakov bi dao život za svakog svojeg sina, i to je sinovima trebalo biti dosta da uzvrate ocu ljubav, a ne zamjerati mu što više ljubi Josipa od njih.
Naš Gospodin Isus Krist nije ljubio isto sve apostole, znamo da je Ivana ljubio najviše, a da je za svih dao život na križu, kao i za nas. To nam mora biti dovoljno da Ga ljubimo najviše i da izbacimo svaku ljubomoru prema našoj braći u Kristu kojih ljubi više od nas.
U današnjoj liturgiji se krije još jedna misterija koja se često ponavlja u sv.Pismu.

Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

To je kraj prispodobe o zlim vinogradarima.
Tko su vinogradari koji će biti pogubljeni, a tko je kamen zaglavni preko kojeg će pasti vinogradari i biti smrskani i satrveni?
Vinogradari su Izraelci koje je Bog odabrao i dao im vinograd - Mojsijev zakon da donose plod.
Ne samo da nisu donosili ploda, nego su ubili proroke koje je Bog slao, i na kraju ubili Sina koji je kamen zaglavni. Uništenje jeruzalemskog Hrama i Jeruzalema i pokolj koji su tada doživjeli židovi nemjerljiv je sa svim dotadašnjim Božjim kaznama i ta kazna traje do dan danas.
Mnogi su zbog Kamena spoticanja smrskani i satrveni, ali Bog nije dopustio da nestane židovski narod.
Zato što će se na kraju dogoditi preobraćenje židova.
Izrael je kao cjelina odbacio Krista, razcijepao se je zastor Svetinje nad svetinjama, oni židovi koji su Ga prihvatili postali su prva Crkva koja se je zatim preselila kod prebraćenih pogana i tako je do dan danas.
Kao što je Josip došao u poganski Egipat i tamo pogane sačuvao od gladi, tako je i Gospodin sa svojom Crkvom otišao kod pogana koji su postali Izrael - nova i vječna Crkva.
Živimo u godinama duhovne gladi cijelog poganskog svijeta, oni koji su nadzidani na Kamen zaglavni u vječnoj Crkvi, ti ne osjećaju glad jer se hrane nebeskom hranom.
Sinovi Izraelovi koji su odbacili Isusa-Josipa, kamen zaglavni, uskoro će doći tražiti milostinju od Crkve i prepoznati će u Isusu Mesiju kojeg su odbacili.
Koji će to veliki dan biti kad će teći suze radosnice i kad će se židovi kršćani klanjati snopu koji se uspravio i kojeg je sanjao Josip!
Mi koji smo poganskog podrijetla i koji činimo Crkvu moramo se unaprijed radovati tome.
I moramo dobro sebe propitati nismo li na mjestu vinogradara koji ne daju plodove vlasniku vinograda.
Znamo koji su to plodovi, poštivanje Božjih zapovijedi, vršenje djela milosrđa, borba protiv zla.
Dolazi vrijeme berbe, neka nam košare budu pune plodova, i neka nikad ne dođemo u napast pomisliti da smo mi gospodari Vinograda-Crkve, i da Božji vinograd može roditi vinjagom.
Po plodovima ćemo znati dal smo u Božjem vinogradu, ili u vinogradu koji ne donosi dobra ploda.

Lazar

U Evanđeljima imamo dva Lazara.
Jedan je lik iz Isusove prispodobe, drugi je brat Marije i Marte i kojeg je Isus uskrsnuo.
Današnje evanđelje je o prvom:

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Glavni lik u prispodobi nije siromah Lazar, nego bogataš.
Zato što nas Isus upozorava da ne budemo kao on.
A kakav je on bio? Uzoran građanin. Oblačio se u sjajnu odjeću, ne moramo ga zamišljati u grimizu, zamislimo ga u skupoj odjeći nekog razvikanog modnog sodomitskog dizajnera. 
Zamislimo ga u odjeći od skupocjenog materijala koja ima namjerne rupe i zakrpe kako bi izgledala 'kul'.
Dok bi Lazar zahvaljivao Bogu što mu odjeća nema puno rupa i zakrpa, bogataš se zakrpama divi kao genijalnom modnom dizajnu, umjetničkoj instalaciji s porukom (besmisla).
Drugo što znamo o bogatašu je da je bio 'partijaner', dobro je jeo i pio, vjerojatno je imao dosta slugu koji su njega i njegove goste posluživali.
Znamo da je bio i ljubitelj životinja, imao je pse. Možda radi prestiža, možda zato što nije imao djece ni ženu pa su mu psi bili surogati za obitelj, jer čitamo kako je htio poslati poruku iz Pakla svojoj braći, bez spominjanja žene i djece.
Nije bogataš bio niti posebno zao prema Lazaru, dozvolio mu je da bude ispred njegovih vratiju, nije mu se rugao. Isus ne spominje niti kako je bogataš imao bogatstvo stečeno na prijevari ili krađi niti da je bio bludnik.
Kako napisah na početku, uzoran građanin koji je sigurno plaćao sve poreze državi i davanja Crkvi - jeruzalemskom Hramu. Ne samo on, nego cijelo društvo bi bilo iznenađeno kad bi takav uzoran građanin završio u Paklu.
Ali to se je dogodilo. 
Evidentno je kako je imao grijeh prema Lazaru kojem nije pokazao milosrđe.
Međutim, moramo vidjeti zašto bogataš nije vidio potrebitog Lazara, zašto mu nije dozvolio da bude u kući u kojoj se sjajno gostilo, nego ga je držao izvan kuće u dvorištu gdje su se psi smilovali Lazaru i lizali mu čireve.
Zato što bijednik s čirevima kvari zabavu, kvari apetit za jelom i pićem.
Bogatašu je bog postala sjajna odjeća, dobra hrana i napici ugodni za nepce.
Iako je bio vjernik, vidimo u njegovom razgovoru s Abrahamom da on o Svetom pismu nije razmišljao, da nije svoje misli usmjeravao na Boga niti je htio vršiti Njegovu volju.
Drugi Lazar, brat Marije i Magdalene, i radi kojeg je Isus plakao, je bio isto bogataš. Po onome što sam čitao bio je jedan od najbogatijih ljudi. 
Ono što povezuje siromašnog Lazara i bogatog Lazara osim imena je ono najvažnije - njih Bog ljubi.
Bog je naložio anđelima da siromašnog Lazara odnesu u krilo Abrahamovo - mjesto u kojem su pravednici SZ čekali Isusa da dođe k njima i da im otvori vrata Raja koja su bila zatvorena za ljude od Adamovog grijeha, a radi smrti bogatog Lazara Isus je prvi puta zaplakao kako je zapisano u Evanđelju i naložio je mrtvom Lazarovom tijelu da se oživi i izađe iz groba.
Iako nam to nije Isus opisao u ovoj prispodobi, znamo da siromašni ljudi, ako nisu siromašni duhom, idu isto onamo kako je otišao nemilosrdni bogataš. Takvi siromasi žude za bogatsvom kojeg nemaju, a da ga imaju bili bi nemilosrdni prema siromasima kao i bogataš iz prispodobe.
Oba Lazara su bila siromašna duhom, zato je u njih mogao ući Duh Sveti, zato su vidjeli u potrebitima oko sebe priliku da ugađaju Bogu koji je milosrđe i koji želi da Njegovi budu milosrdni kao i On.
Da se je bogati Lazar sjajno odjevao, sjajno gostio, odnosno da su mu zemaljski užici postali bogom, onda ne bi mogao vidjeti Boga u Isusu koji je dolazio razgovarati s Marijom i Martom.
Stoga budimo svjesni, pogotovo u ovo korizmeno vrijeme posta, kako moramo biti strogi prema svom tijelu koje naginje prema vremenitim dobrima, jer inače ne ćemo vidjeti ni potrebite oko sebe, a onda niti Gospodina koji nam daje potrebite kako bi postajali sve sličniji Njemu.
Bogataša i Lazara dijelila su za vrijeme zemaljskog života vrata tako da prvi nije htio vidjeti drugog, nakon smrti njih dijeli provalija golema, nepremostiva.
Umrtvimo si naš sladostrasni želudac i požudne oči, tako da se otvore vrata našeg srca, da u njega uđe Gospodin.

Sodoma, Gomora i Švedomora

Kažu da je sad na sjeveru Europe noć koja traje skoro cijeli dan. 

Ili je možda bolje reć kako tamo ima malo dana u noći.

Jer je zima, jer nam kažu da je Lopta okrečući se oko Sunca došla u položaj u kojem Sunce brzo ode iza horizonta na sjevernoj polutki.

Ali kako idemo u pramaljeće, trebao bi dan biti veći. Čak tamo i na sjeveru.

Međutim, izgleda kako Švedska tone sve dublje u mrak, da slijedi Sodomu i Gomoru s izgledima da će ih preteći u odvratnostima. Sodoma, Gomora i Švedomora.

Švedomorska liberalna stranka mladih poziva na legalizaciju nekrofilije i incesta.

Liberalizam na svojem vrhuncu. Ustvari tko zna što još imaju na pameti, vrhunac ili dno prema kojem teže izgleda nema granica.

Nemojte pomisliti da će oni nemoralno predložiti da može svatko uzeti bilo čije mrtvo tijelo i s tijelom 'općiti'.

Ne, pokojnik mora kod odvjetnika ili javnog bilježnika odlučiti da svoje tijelo prepušta nekom na 'spolnu nasladu'. Možda će u Švedomorskoj uskoro biti oporuke - svojoj ljubljenoj kćerci Fati ostavljam novce u banci, a sinu Bjorgu svoje tijelo koje nakon 'uporabe' mora s poštovanjem kremirati.

Ustvari ne znam kako se obraniti od ovog sotonizma, dal se ironično rugati ili moliti Boga da ne zaboravi što je učinio s gradovima na obalama Mrtvog mora.

Pa Švedmorci su, osim onih koji će se ovome suprostaviti, odvratniji od  muhamedanaca koji ih siluju.

Kao da je F.Dostojevski imao na pameti Švedomorsku kad je napisao - kad Boga nema, sve je dopušteno.

Ako ste pročitali tekst koji je izvorno odavde , ali i da niste nego znate bolest zvanu liberalizam, onda vam je poznata 'logika' - moral je relativan i sve je dopušteno ako se ljudi dogovore, ako nema nasilja.

Pred možda jedno deset godina su dva sodomita u Njemačkoj imala takvu čistu ljubav, da je jedan zatražio od drugog da ga ubije tijekom 'vođenja ljubavi' i pojede. Ovaj je to sa zadovoljstvom učinio i završio u zatvoru. 

Vjerojatno je već slobodan jer glasa za Merkel, a da je otišao u Švedomoru izbjegao bi te neugodnosti.

Već vidim kako napredak sa sjevera dolazi kod nas.

Nekrofili organiziraju parade, gradski i državni proračuni odvajaju novce za troškove dolaska balkanskih nekrofila, političari se hvataju pod ruke s nekrofilima računajući kako će im to honorirati Soros, Brisel, London i Washington, Splićani se rugaju Zagrepčanima kako nemaju muda suprostaviti se nekroparadi, međutim druge godine se nekroparada organizira u Splitu uz zaštitu hrvatskih specijalaca, novoredna Crkva 'oštro' protestira protiv parade, ali poziva vjernike da ne odgovaraju na provokacije nego da dan provedu na Bačvicama ili na Marjanu i da će tako najbolje protestirati protiv nekroparade.

Bergoglio odgovara na pitanje novinara zašto je dozvolio da nekrofil dođe na visoko mjesto u kuriji, i sjeti se genijalnog odgovora - tko sam ja da sudim.

Ne, ovo nije pretjerivanje, jer sodomija je isto protunaravna pa je prošla.

Kršćani su se mudro povukli u svoje kućice i prepustili sodomitima da kontroliraju ulice, trgove, kazališta, škole, institucije, medije računajući da njih i njihovu kućicu ne će dirati.

Možda je Bog u tom trenutku dopustio da krene muhamedanska najezda na Europu.

Problem s nama kršćanima je što nemamo svijesti da kad god se oko nas događa zlo, makar to bio sodomitski ili nekrofilski ili incestni čin iza zidova i kojeg ne vidimo ili ne čujemo, ili se trudimo ne vidjeti i ne čuti, zlo se širi i nas zahvaća. Svi smo odgovorni ako znamo što se događa ili kako napisah, ako se trudimo ne vidjeti i ne čuti. Ako naša država radi nekome očitu nepravdu, kao što smo poduprli agresiju NATO pakta, SAD-a, SA, Katara, Turske, Izraela prema Siriji koja je smjerala i na istrebljenja sirijskih kršćana, snosimo odgovornost ako nismo prosvjedovali ili ako smo glasovali za stranke koje na takvu politiku pristaju.

Toliko ima dokaza kako su političari nemoralni, kako u oči lažu, kako donose nekršćanske zakone, kako su gotovo svi pristali na legalizaciju abortusa i sodomizma, a kršćani misle da nemaju smrtni grijeh ako za takve glasaju. Lude pameti!

Čim prije shvatimo kako smo svi krivi pred Bogom i čim se prije pospemo pepelom i započnemo s pravim korizmenim postom, prije ćemo dobiti od Boga milosti da se suprostavimo ovim sve otvorenijim napadima sotonizma. Osobno bih radije želio poginuti braneći našu vjeru nego dočekati da švedomora dođe do nas.

U konačnici nekako moramo umrijeti, i rijetko koja smrt nije bolna.

Zašto se onda ne pripremati ili čak moliti Boga da nam da milosti da izdržimo mučeničku smrt?

Bog nas sve više dovodi u situaciju ekstremnog izbora, život ili smrt, raj ili pakao, ali pakao već na Zemlji.

Slika je sve jasnija, sve jasnije vidimo rogove Sotonine i smrad sumporni koji dolazi od njega i njegovih poklonika. Ili ćemo im se suprostaviti naoružani s duhovnim oružjem i štitovima o kojima govori sv.Pavao ili ćemo postati dio paklenske družine koja će kratko vrijeme vladati Zemljom, a onda vječno škrgutati zubima u jezeru ognjenom.

Odlučimo se za Krista, potpuno i onda smo već pobijedili.

Amen.

Hokejaška zamjena

Tvrtka "Boston Dynamics" već nekoliko godina objavljuje svoje proizvode i na video snimkama koje gledamo na internetu.
Gore možete pogledati jedan od njihovih proizvoda.
Vidimo kako neki čovjek ometa robota s hokejaškom palicom kako ne bi ovaj izvršio svoj zadatak.
Robot ne zna za poniženje, za bijes, i pokušavao bi izvršiti svoj zadatak dok god mu traju baterije ili dok god ima izvor energije.
Kad smo već kod hokejaške palice, onda treba reć da se u hokeju događaju munjevite izmjene igrača.
I dok se ljudi zabavljaju s trivijalnostima ili čak gledaju s oduševljenjem okultne filmove u kojima se pojavljuju roboti koji su prikazani kao da imaju ljudsku dušu, dogodila se je, ili dogodit će se, hokejaška izmjena u kojoj će biti izbačeni zauvijek iz utakmice i umjesto njih uskočiti će roboti.
Bezpogovorno poslušni, snažniji od ljudi, brži, neumorni, bezosjećajni izvršitelji nečijih uputa.
Treneri koji pripremaju hokejašku zamjenu su ljudi s demonskim motivima i vjerujte da ne čitaju ovaj blog, nego su angažirali kompjutorske programe da traže po netu tekstove koji upozoravaju na njihove zadnje namjere. 
Kao u Edenu, ljudi su željeli imati robote koji će umjesto njih raditi i tako skinuti Božje prokletstvo Adamu da će u znoju lica svojeg jesti kruh, ali ne će postati kao bogovi koji ne rade, nego će postati suvišni i svejedno će se znojiti, ovaj put od jeze.
Tehnologija je poput edenske Zmije koja obećaje čovjeku da će gospodariti nad prirodom, da bi ga na kraju ostavila bez smisla ili kao slijepo crijevo takozvane evolucije.
Naravno da ne će roboti vladati nad ljudima jer oni nisu bića i nemaju um i volju, ali i oni koji ih planiraju koristiti protiv ljudi, to su treneri koji planiraju hokejašku izmjenu, su još veći jadnici zato što su iz svoje računice izbacili Boga.

Kako iz manjeg zla izvući veće

U naslovu je pokretačka ideja majmuna koji imitira Boga i kojeg zovemo Sotonom.
Bog dozvoljava manje zlo kako bi iz njega izvukao veće dobro, a majmun imitira i pokušava raditi suprotno od Boga.
Naravno da se u toj naopakoj logici ne nalazi samo vođa prve pobune protiv Boga, taj 'credo' prihvatili su i svi ostali demoni i svi ljudi koji slijede demone.
Koji put se propitkujem ne nalazim se i ja s njima kad zaželim da Bog kazni već sada one koji bezočno i ponosno krše Njegove zakone i onda druge ljude vuku u isto zlo, milom ili silom.
Nije baš isto, zato što ja želim manje zlo kako ne bi nastalo veće zlo. Znajući kako sam i sam grješan na kraju molim Boga da mi oprosti na takvim mislima koje smjeraju Boga savjetovati što Mu je činiti, i što je preuzetno i oholo s moje strane i ujedno grijeh.
Jel se sjećate vijesti i snimke kad su muhamedanci demonski odrezali glave na libijskoj plaži egipatskim koptima tako da je more bilo crveno od krvi?
Sotonsko zlo koje je Bog dopustio radi tko zna kojeg većeg dobra koje je nastalo ili će nastati, a kojeg ćemo saznati na Posljednjem sudu.
Ako ne znate, egipatski kopti su shizmatici i heretici (iako među njima ima manji dio koji je napustio shizmu i krivovjerje).
Shizmatici zato što su se davno odijelili od Crkve, prije velikog istočnog raskola, tako da ih i istočni shizmatici koji se nazivaju pravoslavnima drže shizmaticima.
Heretici su zato što ne vjeruju u Isusovo čovještvo, kopti su monofiziti.
Bergoglio je iskoristio ovo zlo, kako bi ubijene kopte proglasio mučenicima.
Mučenik znači svjedok Kristov koji svjedočeći za Krista i zbog Krista biva mučen i ubijen.
Nema sumnje da su se ubijeni kopti smatrali kršćanima, ali ako nisu prije svoje smrti napustili herezu monofizitstva i ako se nisu željeli vratiti u Crkvu, onda oni nisu umrli kao kršćani, odnosno kao mučenici.
Bio bih više nego sretan da su se oni obratili, makar to ne saznao do Posljednjeg suda.
Ali Bergoglio ih je proglasio mučenicima ne zato što ih on posebno ljubi, nego zato što je želio poručiti svjetskoj javnosti kako raskolništvo i krivovjerje nije važno ili nije zapreka za spasenje.
On je njihovu svirepu smrt i sućut koju su osjećali ljudi diljem svijeta iskoristio za širenje krivovjerja koje je veće zlo nego ubiti čovjeka, jer krivovjerjem se ubija duša koja je beskonačno dragocijenija od tijela.
Crkva je izričito preko pape Eugena IV rekla u izjavi "Cantate Domino" kako je uzalud proliti svoju krv radi Krista ako se ne umre unutar Crkve izvan koje nema spasenja, pri čemu se odmah u uvodu kaže da shizmatici i heretici ne pripadaju Crkvi. To nije bila novost koja je donesena na Firentinskom saboru Crkve na kojem su bili predstavnici istočnih shizmatika (možda su bili i kopti) i koji su zatražili povratak u Crkvu, da bi to zanijekali kad su se vratili kući koja je u znatnoj mjeri bila pod okupacijom Otomanaca kojima nije nikako odgovarala da se oni vrate u Crkvu jer bi to značilo kraj njihovog sna o osvajanju kršćanskih zemalja.
Jer kao što znamo u nauku Crkve nema novosti, i apostoli su vjerovali da nema spasenja shizmaticima i hereticima makar oni umrli na križu.
Ovih dana je Bergoglio primijenio istu sotonsku taktiku pod krinkom brige za zdravlje majki i djece.
Naime šire se i glasine, a možda i prava epidemija bolesti zvana zika , kojoj nema lijeka i koja je navodno posebno opasna za trudnice odnosno za njihovo čedo koje se rađa s ekstremno malom glavom.
'Sveti otac' je jako zabrinut zbog tih malih glava i izjavio je kako je opravdano da žene tada uzimaju medikamente protiv začeća, ali koji mogu biti i abortivni.
Umjesto da kaže ili preporuči ženama i muškarcima da prestanu sa spolnim odnosima dok ne prestane opasnost od zika virusa kojeg prijenose komarci.
Ionako je korizma, pa ako već njegovi vjernici poste od hrane i alkoholnih pića (šalim se), ne bi im trebalo biti teško da poste od spolne naslade. 
Što je Bergoglio s time postigao, ili zašto misli da je ubio s jednim udarcem dvije muhe?
Novoredna Crkva je imala mali prijepor 60-tih godina prošlog stoljeća kad je Pavao VI napisao encikliku "Humanae Vitae" u kojoj je ponovio stari nauk Crkve protiv korištenja kontracepcijskih i abortivnih sredstava čije korištenje se smatra smrtnim grijehom. Kako je tada u svijetu vladala seksualna revolucija koja je nezamisliva bez antibebi pilule i sličnih stvari, mnogi biskupi i biskupske konferencije su javno negodovali protiv 'pape' koji je tako 'dobro' započeo pontifikat s V2, a tad je zakazao i postao reakcionaran.
I tako je do daljnjeg novoredna Crkva branila svojim vjernicima korištenje kontracepcijskih sredstava.
Ovo sa zika virusom je došlo Bergogliju kao naručeno, jer mogao je i dalje glumiti kako mu je stalo do siromašnih i bolesnih ljudi i kako se bori protiv bolesti, i ujedno otvoriti pandorinu kutiju s antibebi pilulama.
Eto to su te dvije muhe.
Čak se je pozvao na 'reakcionarnog' Pavla VI koji je navodno naložio časnim sestrama u belgijskom Kongu gdje je bujala revolucija i nasilje, da uzimaju kontraceptivna sredstva kako ne bi zatrudnjele nakon silovanja. Ne bi me iznenadilo niti da je to istina za 'papu' koji se je išao pokloniti UN predavši im papinu trijaru uz riječi da je UN jedina nada čovječanstva i koji je prije toga potpisao kao tobožnji nasljednik sv.Petra heretičke dokumente drugog vatikanskog koncila i k tome donio humanistički ritual zvan novoredna Misa.
Kad se je već dotaklo pitanje silovanja i nasilja u misionarskim zemljama, postavlja se pitanje kakvi su to ljudi koji su poslali časne sestre tamo gdje im prijeti silovanje ili zašto nisu zrakoplovima ih vratili kući umjesto što su istim zrakoplovima slali kontracepcijska sredstva - ako je istina što govori Bergoglio.
Bergoglio je s ovim udarcem dobio sigurno dodatnu naklonost antikršćana i pervertita u svijetu jer oni znaju da su time odškrinuta vrata korištenja kontracepcijskih sredstava i za čistu razonodu, odnosno spolnu nasladu bez straha od začeća (a taj strah je uzrokovao demografsku katastrofu zapada)*.
Ipak, neki novoredni katolici su s ovime dodatno skandalizirani pa su moguće bliži istini nego što su bili prije Bergoglijevog udarca dvije muhe, odnosno bliži su spoznaji da Bergoglio nije nasljednik sv.Petra.
Neki među njima će samo učvrsnuti u zabludi kako je pravi papa Ratzinger koji je navodno abdicirao zbog zdravlja, a moguće je da je boljeg zdravlja nego Bergoglio pa da i duže živi od njega.
Takvi vjeruju da su neke demonske sile prisilile Ratzingera na abdikaciju i koje su kasnije izabrale Bergoglia.
Samo, kakav je to papa koji javno laže o razlozima svoje ostavke. I ne samo da laže, nego se je kao i Bergoglio molio s muhamedancima, protestantima i učinio nešto slično zika virusu.
Izjavio je kako je korak u dobrom pravcu kad muška prostitutka koristi kondom, jer je to znak da se brine o bližnjem kojemu radi Bogu i ljudima odvratne stvari, ali se brine da ne dobije spolnu bolest.
Ratzingerove dvije muhe su malo 'uvrnutije' od Bergoglijevih, a one su opravdanje uporabe kondoma i sodomizma. Da, zbilja je teško odlučiti se novorednim katolicima koji im je bolji papa.
Na koncu, iako 'pape' misle kako su lukavo iskoristili prigode da unište ono malo pravovjerja kojeg je ostalo u novorednoj Crkvi, oni se ljuto varaju da su time nadmudrili Boga.
Jer Bog je oduvijek znao kakve su im nakane i što će i kada učiniti i zašto će dozvoliti da to učine.
Ako većina novorednih katolika prihvati i kondome i kontracepcijska sredstva i krivovjerje kako nije važno pravovjerje nego da je važna humanost i bratstvo među svim ljudima, pa se više po ničemu ne budu razlikovali od ovog svijeta, time Bogu ne će napakostiti niti Ga učiniti razočaranim.
Jer onda nisu nikad ni bili Njegovi izabranici nego pripadaju onima nad kojima će se vječno izvršavati pravda. Bergoglio nije nesreća za kršćane, nego prilika da im se otvore oči.
To je dobro radi kojeg se događaju stvari o kojima pišem. 

* Ista taktiku koriste zagovornici narkotizacije društva pa navode kako marihuana pomaže u nekim bolestima i kako ju stoga treba legalizirati. Naravno da takvima nije stalo do tih bolesnih koji navodno ne mogu bez marihuane, oni takve koriste kao krinku za njihove prave ciljeve.
Apropos kontracepcijskih sredstava za žene, ima više istraživanja koja ukazuju kako su negativne i vrlo ozbiljne posljedice na zdravlje žena koje ih koriste.
Nedavno smo imali prilike čitati kako je djevojka čiji slučaj je presudio da se abortus legalizira u SAD-u lagala da je silovana kako bi tako javnost odnosno vrhovni sud imao simpatije prema legalizaciji abortusa. I nije se sama sjetila lagati da je silovana, nego su je na tu laž uputili sotonisti koji su na vrhu vlasti i koji 'od manjeg zla žele izvući veće', od njezinog predbračnog bluda dobiti uz laž o silovanju veće zlo legalizacije čedomorstva za cijelu državu nakon čega se je legalizacija abortusa poput požara proširila svijetom.

Filozofija-mudrovanje i isprazno zavaravanje

Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "počela svijeta", a ne na Krista. Kol 2:8

Engleski prijevod:

Beware lest any man cheat you by philosophy and vain deceit: according to the tradition of men according to the elements of the world and not according to Christ.

Ako istražujemo riječ filozofija etimološki onda dobijemo pojam ljubavi prema mudrosti.
Svi kršćani prema tome moraju biti filozofi jer Krist je Istina, odnosno Mudrost.
Ali sv.Pavao Kološane upozorava da postoje oni koji su neprijatelji Krista i koji koriste filozofiju kako bi kršćane odvukli od Krista.
Tko su ti?
Bit ću 'drzak' pa reći - to su svi 'filozofi', odnosno svi oni kojima je profesija filozofija ili koji koriste filozofiju kako bi napumpali svoj i onako beskonačni ego.
Kralj Salomon je tražio od Gospodina dar mudrosti, i cijeli svijet ga je cijenio po toj dobijenoj mudrosti, kraljica s juga je došla privučena time, ali kad čitamo biblijske knjige koje je napisao Salomon, onda vidimo da se on ili izrugava ljudskoj mudrosti ili je drži jalovom.
Na kraju, a vjerojatno prije nego što je te mudrosne knjige napisao, sam je od velike mudrosti koja to više nije bila postao 'lud' jer je dozvolio da se u Izraelu podižu oltari poganskih bogova, a to su bili bogovi njegovih brojnih žena.
Vjerujem da je kritiku isprazne ljudske mudrosti napisao nakon što je shvatio svoj veliki grijeh i zabludu.
Drugi primjer mudrovanja i ispraznog (samo)zavaravanja je sv.Toma Akvinski koji je prije smrti imao mistično iskustvo nakon kojeg je rekao da sve ono što je pisao, a pisao je mnogo, je slama i naložio dominikacima koji su ga pratili da se zapali. 
Kao što znamo, oni tu njegovu želju ili zapovijed nisu ispunili. 
Sv.Dominik utemeljitelj dominikanaca zabranio je, a to nije bilo ništa neobično u doba prije skolastike, da njegovi redovnici proučavaju grčke poganske filozofe, a nekoliko desetljeća nakon njegove smrti dominikanci su postali najveći promotori Aristotela uz arapske filozofe. Ta neuredna žudnja za ljudskom mudrošću dovela je na kraju do renesanse, novog vijeka i znanstvenog doba u kojem je znanost de facto najveća religija.
U čemu je dakle problem onih koji se upute na put traženja mudrosti i na kraju spoznaju da su bezglavo lutali ili to nažalost nikad ne shvate?
Prva grješka - mudrost krenu tražiti koristeći svoj um u kojeg imaju preveliko povjerenje zbog svoje oholosti.
Druga grješka - mudrost drže pojmom, a ne Božanskom Osobom i zato je nikad ne nalaze.
Treća grješka - koja je vezana s prvom, nisu još došli do temeljne spoznaje, odnosno na prvom raskršću krenuli su krivim putem, umjesto da slijede srce kojeg vodi Bog.
Da me se ne bi krivo razumijelo, dio filozofije kojeg zovemo logika ili matematika je vrlo koristan da bismo vježbanjem u istima brzo dolazili do zdravorazumskih odgovora, ali dio filozofije koji se zove metafizika je ona kora od banane na kojoj se poskliznu svi filozofi.
Jer odgovori na temeljna pitanja o stvaranju svijeta, o naravi Boga, o smislu i cilju ljudskog života se ne nalaze umovanjem, nego nam ih Bog daje preko Objave to jest preko milosti kad povjerujemo u Objavu i kad nam se tijekom života ti božanski biseri otkrivaju u punom sjaju.
To je odavno napisano - do mudrosti se dolazi klečeći u molitvi, a ne slušanjem predavanja filozofa.
Jer ako i ima djelić istine filozof, i ako ima najbolju namjeru podučiti slušatelje u mudrosti, on ima brdo zabluda koje će zasjeniti sve one istine koje je iznio.
Dobro je i korisno osvrniti se na povijest Crkve po pitanju utjecaja grčke poganske filozofije.
Ne treba posebno objašnjavati da su većina kršćanskih otaca bili dobro upoznati s istom, jer neoplatonizam je tada bio na vrhuncu, postojale su škole filozofije od kojih je najpoznatija bila atenska.
Međutim kad se je uspostavila kršćanska država s obraćenim kršćanskim carem Konstantinom, poganstvo je ubrzo stavljeno izvan zakona, i nakon izvjesnog vremena zabranjena je i atenska akademija. Ne treba niti reć kako se u tadašnjim bogoslovijima nije učila nikad grčka filozofija. Ova ukinuta atenska škola nije nikad ni bila kršćanska, a kamoli za obrazovanje budućih svećenika.
Ne, nisu ukinute škole, nego je ukinuto filozofiranje, i vjerujem da je pokretač toga često bila rečenica sv.Pavla u uvodu ovog teksta. Intelektualci su i dalje učili logiku, matematiku i ostale fundamentalne znanosti, ali ne i metafiziku grčkih poganskih filozofa.
Znam da će većina onih koji ovo čitaju smatrati da je ovaj tekst protivan istini, svejedno ću ih zamoliti za strpljenje i neka tekst pročitaju do kraja.
Koristiti ću se zdravorazumskim logičkim argumentima.
Vjerujemo da je Objava završena smrću posljednjeg apostola.
Ali opet neki tvrde da ne možemo razumijeti svete sakramente Crkve ako ne koristimo filozofske pojmove Platona, Aristotela odnosno Tome Akvinskog koji su uveli pojmove koji nigdje ne postoje u sv.Pismu niti u nauku kršćanskih otaca.
Forma(Platonova ideja) i materija.
Platon je započeo s filozofiranjem kako je realni svijet 'nerealan' odnosno prividan, u stalnoj mnijeni, a da je pravi svijet onaj svijet čistih ideja čije su pojavnosti u materijalnom svijetu samo kopije, i to loše.
Pokojni hrvatski borac za slobodu Zvonko Bušić je nažalost na dugotrajnom robijanju u SAD-u postao žrtvom Platonove filozofije te je mislio da će samoubojstvom izaći iz 'Platonove spilje' u čisti svijet ideja.
To se jasno vidi iz njegove javne oporuke.
Iako se nije u svemu slagao sa svojim učiteljem Platonom, Aristotel je nastavio i razvio dalje te umjetne pojmove forme i materije, forma je čista ideja, materija je ono što se stalno mjenja.
Arapsko-perzijski filozofi oduševili su se s Aristotelom, a to isto oduševljenje je nakon križarskih ratova preneseno u kršćansku Europu i s čime je nastala skolastika kao pokušaj da se grčka poganska filozofija iskoristi u tumačenju ili čak apologetici kršćanske Objave.
Evo zdravorazumskog argumenta, zar su apostoli koji su Mudrost neposredno poznavali, dirali je rukama, bili uskraćeni za nešto što su znali mudri Grci? Ne, jer Mudrost - Bog nije mogao utemeljiti Crkvu kojoj je nedostajalo potpune mudrosti dok nije Crkva za tisuću godina došla u doticaj s grčkom poganskom filozofijom.
Objava je potpuna, apostoli i kršćanski oci (ali moramo isto znati da je među njima, pogotovo na istoku dosta helenizatora poput heretika Origena) imali su i tumačili su objavu bez korištenja grčke poganske filozofije i njezinih umjetnih pojmova.
Apostoli i kršćanski oci kao i svi kršćani znali su što je presveti oltarski sakrament bez da su koristili metafizičke grčke pojmove forme i materije, supstance i akcidenta, bitka i nebitka, esencije i egzistencije, potencije i aktivnosti.
Poganski Grci nisu recimo mogli uopće zamisliti stvaranje ex nihilo, a koje je Bog objavio Mojsiju, nisu mogli zamisliti kako materija nije vječna, jer su ludo umovali:
- da nešto postoji u materijalnom svijetu mora imati formu (ideju) koja je vječna i nepromjenjiva i nešto što se stalno mjenja - materija, prema tome i materija je vječna.
Toma Akvinski je često pisao Filozof, znači veliko prvo slovo i to se je uvijek odnosilo na Aristotela, pa se je tako potrudio dokazati kako um može zaključiti da je i materija vječna ili suvječna Bogu zato što je u to vjerovao i njegov Filozof.
Jer kad počnete filozofirati odnosno isprazno se samozavaravati kako nešto postoji dok ima nebitak odnosno samo u potenciji, onda 'logično' dođete do zaključka kako je materija stvorena od Boga, ali u vječnosti kako bi forme - ideje u Božjem umu mogle stvari od nebitka prenijeti u bitak koristeći materiju u trenutku stvaranja.
Vječna materija po tome služi kako bi esencija(forma-ideja) postala egzistencija (barem za materijalne stvari).
Zato ja potpuno vjerujem da je sv.Toma Akvinski rekao na kraju - to je sve bila slama i da taj savjet moramo i mi prihvatiti i uzeti za ozbiljno. Ne kažem da je apsolutno sve bilo slama, jer Toma Akvinski pisao je lijepe molitve i pjesme, ali tamo gdje se je uhvatio za Aristotela, to je druga priča.
Pastiri su često bili mudriji od profesora sa Sorbone i pred 800 godina, a možda još i više sada.
Sv.Pavao je rekao da pogani nemaju opravdanja što nisu Boga upoznali ili što su se klanjali idolima, jer ljudska narav ili najprostiji um govori o Bogu, i ako netko treba čitati pet dokaza o postojanju Boga od Tome Akvinca, onda on nije ni prije ni poslije imao vjere u pravoga Boga.
Jer pastir ili ratar zna da ništa ne nastaje od ništa, za razliku od modernih fizičara i filozofa.
I da postoji beskonačnost koja je Bog koji uzrok svega što postoji.
Dajmo tog pastira u škole i najvjerojatnije će izgubiti vjeru, zdrav razum i postati oholica koja misli da zna puno više od prijašnjih drugova pastira.
Zato što škole već stoljećima služe kako bi umski protumačili nadrazumsko i time napuhuju učenike da ovi pomisle kako su otkrili ili su na putu fundamentalnih otkrića koja će razjasniti sve misterije i praznovjerja.
Dovoljno je samo nanizati silogizme ili tisuće matematičkih jednadžbi i znati ćemo smisao svog života.
Dočim nas stvarnost oko nas i u nama bolno razuvjerava da je to gordo korištenje uma učinilo ljudske živote besmislenima, nesretnima i nesnošljivima.
Najveća zabluda filozofije kao surogata religije je vjera kako um dovodi do Boga ili do potpune i prave istine.
Stoga je novi vijek dao tako veliki naglasak na školstvo, i uveo na kraju 'besplatno' školstvo koje to dakako nije, nego je način pomoću kojeg su novovjeki filozofi htjeli, a u tome potpuno slijede Platnovu idealnu državu, osloboditi tradicionalne ljude odnosno njihovu djecu od zabluda. Ali zabluda filozofa je u tome što je Bog sakrio istinu od mudrih i velikih ovoga svijeta, a dao je poniznima i malenima.
Mnogi tradicionalni katolici vjeruju kako je modernizam nastao zato što se je odbacila skolastika u 19.st., a prihvatila ondašnja moderna filozofija. U zabludi su zato što je ta moderna filozofija potekla od skolastike. Kant, Hegel, Heidegger, egzistencijalisti, 'ovi-oni' što pjeva Thompson su još više divergirali od kršćanstva, ali to ne znači da je izvorno kršćanstvo bilo u skolastici. Ratzinger je bio u pravu kad je napisao kako mu čitanje Tome Akvinskog izgleda beživotno.
Mi se moramo vratiti tekstovima i nauku kršćanskih otaca, a ne onih koji nižu silogizme, argumente, kontrargumente, dijalektiku koja izgleda kao dosadna umna vježba s pojmovima koji uopće ne postoje nego su ih izmislili davno neki grčki filozofi.

Toma Kempenac koji je napisao "Nasljeduj Krista" nije proglašen niti blaženim, niti svecem, a kamoli naučiteljem Crkve.
Napisao je:

"Sinko, neka te ne oduševljavaju lijepe i dubokoumne izreke ljudi. Jer kraljevstvo Božje nije u riječi, nego u kreposti.

Nikada ne čitaj štiva zato da te ljudi mogu držati učenijim i mudrijim. Trudi se oko mrtvljenja strasti, jer će ti to više koristiti nego poznavanje mnogih teških pitanja."