Monarhija Božjeg pomazanika

Neupućeni često griješe ne razlikujući monarhiju u kojem tiranski vlada netko tko Boga ne priznaje ili nije Božji pomazanik ili je bogoborac, i kršćansku monarhiju u kojem je car-kralj Božji pomazanik.

Vladavina J.B.Tita od 1945. do njegove smrti mogla se je komotno definirati kao monarhija, jer je taj komunistički velezločinac bio praktični samodržac, u svakom trenutku mogao je što partijskim linijama, što udbaškim, što u konačnici i vojskom, uništiti bilo koju opoziciju njegovoj strahovladi bila ista unutar partije, u skupštinama ili izvan okrilja komunističke države.

K tome sve komunističke države su bile takve, u svakoj od njih komunistički vođe postali su monarsi, a monarhija znači vladavinu jednog čovjeka.

Što imamo u liberalnoj demokraciji?

Formalno imamo sustav u kojem narod bira, ali to je uvijek poput biranja famoznog Fordovog T-modela, jer je H.Ford ironično rekao - možete kupiti T-model automobila koje god hoćete boje, ako je ta boja crna.

Ili kad je netko slično rekao - ako bi se izborima stvarno mogla promijeniti (zakulisna) vlast, izbori bi se ukinuli.

Dakle u liberalnoj demokraciji ili u modernim republikama, postoji zakulisna vlast koja upravlja s medijima, s bankama, s novcem, a onda i manje više sa svim političkim demokratskim opcijama uz stvaranje privida kako narod bira vlast.

Nikad narod ne može kao cjelina zajahati konja (vlast), nego sjaši Kurta da uzjaši Murta, ali nit je Kurta mogao biti blizu konju, niti je to mogao Murta, da nije netko 'nevidljivi' to im omogućio.

Pitanje je dal je taj nevidljivi jedan, u kojem slučaju se radi o monarhiji koja je skrivena i u kojoj su Murta i Kurta marionete, ili je to više njih koji su kao neko vijeće zakulisnih upravljača društvom i državom.

Kako vjerujemo sv.Pismu onda moramo reći da se u konačnici radi o jednom monarhu kojeg je Hristos nazvao demonskim knezom ovog palog svijeta.

Dakle, što god ljudi mislili ili htjeli, postoji samo monarhija kad se sa scene maknu marionete i njihovi konci.

No, što bi to bila onda kršćanska monarhija u kojem vlada jedan kralj ili car koji je Božji pomazanik?

To se najbolje ogleda u kralju (ili neki kažu caru) Davidu, kojeg je prorok Samuel po Božjem nadahnuću pomazao (to je vjerski obred) za monarha Izraela. 

David je već kao mladi pastir bio miljenik Božji.

Pokazao je neustrašivost i vjeru u Boga kad je svladao Golijata kojeg su se svi Izralelci bojali da mu idu u dvoboj.

Pokazao je poštovanje prema prethodnom pomazaniku Saulu koji mu je radio o glavi, i nije ga ubio premda je mogao.

Bio je revnitelj-zilot za Božje zapovijedi i u obrani istih pred onima koji ih obezvrijeđuju, i veliki pokajnik što se ogleda u njegovim psalmima.

Eto to je slika kršćanskog monarha koju bi trebali slijediti svi kršćanski monarsi.

Ali najveći monarh i otac svim očinstvima na Nebu i Zemlji je Bog Otac.

Koji je svu vlast i na Nebu i Zemlji predao svom Sinu, našem Gospodu Isusu Hristu koji je naš monarh, pred kime će se, kad dođe u slavi, prignuti sva koljena nebesnika, zemnika i podzemnika (htjeli ili ne htjeli, ljubili li Ga ili prezirali).

Monarhija je bila i jest na početku i na kraju vremena, i u vječnosti.

Iluzija demokracije je samo prijevara oca laži i čovjekoubojice od početka kako bi čovječanstvo odveo sa sobom u vječnu propast.

Kršćanin ako još nije došao do spoznaje o tome, još mnogo treba da se nauči od Crkve kako bi odbacio od sebe paučinu đavolskih zabluda.

Međutim, tko danas od pastira Crkve javno i neustrašivo upućuje svoje stado na zabludu demokracije i liberalizma?

Možda ih ima, vjerojatno ih ima za koje ne znam, a jedini kojeg znam je vladika Akakije.

Njegovu poslanicu možete pročitati ovdje (ako znate ćirilicu), a niže je njegova jučerašnja homilija o političkom stanju u Srbiji povodom nedavnih izbora u perspektivi nužne želje i htijenja kršćana za kršćanskom monarhijom:

Možda bi trebalo dati jedno kratko dodatno pojašnjenje zašto vladika spominje strukovne komore kao nužne da bi kršćanska monarhija ispravno funkcionirala.

U kršćanskim monarhijama postojali su sabori-skupštine kao savjetodavna tijela monarhu samodršcu (to znači da te skupštine nisu iznad monarha, da su mu samo savjetodavni).

U francuskom kraljevstvu postojala je skuština koju su sačinjavala suštinski tri staleža, svećenstvo, aristokracija-plemstvo i puk.

Puk je pak bio predstavljen ili bi trebao biti predstavljen ne političkim strankama koje se međusobno glođu i dijele narod, nego strukovno s obzirom na gospodarske djelatnosti.

U srednjem vijeku tako su postojali razni cehovi, udruženja obrtnika po vrsti obrta-proizvodnje (antikršćani su tako u Engleskoj svojevremeno preuzeli ceh zidara katedrala - tako su nastali slobodni zidari, zloglasna masonerija koja je bila postaknuta židovskom kabalom i sličnim okultizmom).

Ideja još od tog vremena i vjerojatno još od prije je kako je narod tijelo sastavljeno od mnogih udova (cehova) koji surađuju na dobrobit cijelog tijela, na dobrobit cijelog naroda.

A narod nisu samo trenutni-sadašnji živući ljudi krvno, kulturno i religiozno povezani sa precima, nego svi živi, preminuli i budući naraštaji naroda (stranci koji nisu nikako povezani s pređašnjim naraštajima naroda nikako ne mogu sačinjavati narod, oni su kako i ime kaže, jednostavno stranci, a znamo da moderna liberalna demokracija briše razliku između naroda i stranaca i tako još jednom dokazuje da je protunarodna i protunaravna).

Kao što je ludost i zločin prema precima i potomcima kad neki otac rasproda svoje naslijeđe i uzalud ga potroši na razne strasti kojima robuje, tako je isti zločin kad živući suvremenici zanemare ono što su im preci ostavili, pa to prodaju strancima i ne ostave ništa potomcima.

A to upravo liberalna demokracija radi, podstiče individualizam, prestanak veze s tradicijom i precima, sve radi trenutnih hirova i hedonizma živućih.

Liberalna demokracija je jednostavno bolest koja dovodi do smrti naroda.

Nasuprut tome kršćanska monarhija održava i daje život narodu, a kralj je otac naroda koji brine da živući ne prekinu veze s umrlima i onima koji će tek doći, koji će kao dobri otac kazniti neposlušnu djecu, i iz kuće izbaciti one koji će djecu odvesti na put propasti, odnosno uništenja kuće.

Ideju ponovnog oživljavanja strukovnih komora u društvu, ideju naroda kao tijela sastavljenog od raznih harmonizirajućih udova, obnovili su fašisti u 20.st. nasuprot ideji destruktivne liberalne demokracije. 

I sad jedan paradoks kojeg će se stariji sjetiti koji su živjeli u komunističkoj Jugoslaviji.

Slovenski vodeći komunist Kardelj proučavajući uspješnost fašizma (to se nije smjelo javno izreći) došao je do ideje, koju je kasnije prihvatio i diktator Tito pa je postala usvojena, da se u sve strukture vlasti ubace strukovna udruženja i tako je nastao famozni jugoslavenski eksperiment samoupravnog socijalizma.

Međutim pravog i istinskog samoupravljanja nije moglo biti niti na razini poduzeća jer je Tito preko partije i tajnih službi imao konačnu vlast te je mogao, ako mu se prohtjelo, jednostavno samoupravljače poslati na robiju kao narodne neprijatelje, kontrarevolucionare.

Sad će netko primijetiti - pa koja je razlika onda između kršćanske monarhije u kojoj su cehovi savjetodavni kralju, i jugoslavenskog samoupravnog eksperimenta u kojem su defacto i samoupravni organi mogli biti samo 'savjetodavni', to jest mogli su biti poslani na robiju ako se usprotive monarhiji Tita?

Suštinska razlika je u tome što je kršćanski kralj pomazanik Božji, sluga Božji, otac naroda.

A komunistički diktatori poput Tite su bili sluge Satanine, promotori hedonizma i nemorala, uništavači naroda, tradicije i religije.

Drugi video koji ću priložiti naslanja se na istu temu i video je izlaganje o.Chada Anersona od naše sestrinske Crkve nastale od Ruske zagranične Pravoslavne Crkve:

O istom ću komentirati kasnije.

Republikanci odnosno Trump izgubili među-izbore u SAD

Najprije tekst o temi. 

Onda pravo objašnjenje rezultata u komentaru:

Ne ćemo sad ulaziti zašto su se mnogi glasači MAGA razočarali u Trumpa (jer je judejski sluga ukratko).

Rezultat ne bi bio bitno drugačiji i da ih nije iznevjerio.

Struktura stanovništva se je stubokom promijenila u posljednjih četrdesetak godina, i ne samo što su nebijeli imigranti u velikom broju se uselili u SAD, nego su mlađi naraštaji bijelih Amerikanaca postali globalisti i ljevičari.

Republikanci će se vrlo vjerojatno prilagoditi situaciji odnosno novoj demografiji te će promijeniti svoje političke parole i ideologiju.

Jer cilj svake liberalno-demokratske stranke je doći na vlast po svaku cijenu (ta javno i promiču ideju kako se u politici radi o interesima, a ne o moralu).

U RH, kako smo maleni, i ako se imigranti u većem broju nasele ...

Ta rekao je komentator - uživajte jer i vas to čeka!

I nije samo to da ćemo biti stranci u vlastitoj domovini.

Nego se ubrzano stvaraju uvjeti za zacarenje nepomjanika.

Onda tek slijedi pravi jao.

Osim kod onih koji budu ostali u stadu malom.

P.S.

Već drugi put zaredom u velikim trgovačkim lancima EU propada milijunska vrijednost hrane zbog hackerskih napada u kojima je dignuta temperatura u hladnjačama.

Tko stoji iza toga?

Ne vjerujem da su to neki pojedinačni anarhisti.

Izgleda trebaju započeti 'igre' gladi.

Poručuju nam da stvaramo zalihe.

Ako nestane električne struje - ne će biti valjde ni od punih mrzlih škrinja.

I ako ne bude plina i nafte - bit će i mrzli stanovi.

Na selu postoji još mogućnost preživljavanja za prave seljake, ali ne i za vikendaše koji nemaju veze s poljoprivredom i spremanjem drva za ogrijev.

Ako se to dogodi, ne smijemo zaboraviti opet da se radi o Božjem dopuštenju, i eventualno Božjem kažnjavanju.

A to je opet radi većeg dobra.

Zato ne očajavajmo, Bog sve vodi prema spasenju svojih izabranika.

Zemaljski život je kao kratki san i nikako se ne smijemo vezati za propadljivu Zemlju i njezina propadljiva dobra.

Vratimo se natrag u SAD.

Nekad je stari rock pjevač Churck Berry napisao pjesmu "Back to the USA".

Da bi naznačili kako su 60-te godine revolucionarne i podrugljive engleski pop sastav "The Beatles" su napravili pjesmu "Back to the USSR" kao odgovor na Chuckovu pjesmu.

A sad nakon ovih izbora neki koji se nazivaju DuckStreetStudios, i koji evidentno koriste AI, napravili su pjesmu "The Synagoge of Satan" ne krijući da je sinagoga Satanina ustvari SAD imperij pod dominacijom židova.

Nesumnjivo na njih ima utjecaj E.Michael Jones koji je navodno izjavio kako je Bog postavio D.Trumpa s ciljem da dovede do kraja američki imperij.

Matematičar i profesor Alfred Cromwell također se je osvrnuo na izbore:

Naslov je "Poraz D.Trumpa je odavno zakasnio".

I kad bi netko zbog tog naslova pomislio da je profesor ljevičar, grdno bi pogriješio, jer radi se o suprotnom.

Američka desnica, kao i gotovo cijela zapadna desnica je lažna desnica, jer nemaju nikakve veze s povratkom u tradicionalno kršćansko i organsko društvo (kakvo je bilo kudikamo više na Jugu SAD koji je bio agrarno društvo, a Sjever industrijsko).

I moja malenkost je sličnog mišljenja, dobro je da lažna desnica bude poražena na izborima kako bi krinke lažne desnice pale.

Desnica nikad nije i ne smije biti povezana s bankarima i globalistima, desnica je u suštini socijalna, dok ljevica nije jer razara organsko društvo tobož u ime socijalne pravde.

I naravno, desnica ne može biti u službi cionista i židovskih supremacista.

A to je sve takozvana američka desnica.

Malo 'idile' za kraj:

"I dok budu govorili: 'Mir i sigurnost', tada će na njih iznenada navaliti propast kao trudovi na trudnicu i neće umaknuti." 

(Prva Pavlova poslanica Solunjanima 5,3 o dolasku Strašnog suda)

Poruka svjetskih religija je - nije važna Istina, važno je da smo svi zajedno na molitvi te da svi sudjelujemo u istom ognju (obred s bakljama kojeg ste mogli vidjeti i koji se ponavlja od prvog susreta u Asiziju).

Ali kojem se to 'bogu' ovi mole?

Bogu koji nije Istina.

Ni Put ni Život.

I koji ne daje pravi mir, nego lažni.

Zato je Pavao pre dvije tisuće godina izrekao onu rečenicu koja bi trebala biti svima opomena koji su zamjenili pravi mir s lažnim, koji su zamjenili pravu ljubav s lažnom.

Jer ako bilo tko od onih s videa vjeruje u svoju religiju da je ona istinita, onda istovremeno vjeruje kako ostale nisu.

Onda takvi ne žele dobro onima koji ne pripadaju istinitoj religiji, štoviše oni takve ohrabruju da ostaju u lažnoj religiji.

A tu indiferentnost prema njihovom spasenju nikako ne mogu sakriti licemjerne riječi o miru i ljubavi među svim ljudima.

U tome su pogotovo licemjerni oni koji se nazivaju kršćanima.

Novoredni rimokatolici, rimokatolici 'otpornici', protestanti, svjetski pravoslavci, koja je rezlika?

Samo u različitoj odjeći i dužini brade.

Malo još o Asiziju, i posljedicama recimo o Velikoj Britaniji:

Naime, čitamo ovdje od zabrinutog rimokatolika kako je posljednji susret u Asiziju ':

Organizirala ga je Zajednica Sant’Egidio, katolička laička udruga koju je 1968. u Rimu osnovao tadašnji srednjoškolac Andrea Riccardi i koja danas okuplja pedesetak tisuća volontera u 73 zemlje. Bave se ponajprije siromašnima, beskućnicima i izbjeglicama, za koje su s talijanskim protestantima pokrenuli humanitarne koridore kojima su u Europu ušle tisuće migranata iz Sirije, Eritreje, Somalije i Južnog Sudana. Zajednica Sant’Egidio ima i snažnu političku ljevičarsku agendu u Crkvi i ne bave se samo humanitarnim radom. Imaju redovite kružooke s kardinalima na kojima se zalažu za teme i rješenja koja se odnose na promijene unutar dogmatskog i moralnog učenja Crkve.

Dakle, ovi koji sudjeluju u ognjenom obredu našli su se tamo u organizaciji rimokatoličke udruge koja provodi globalistički Kalergijev plan i provodi ljevičarsku agendu u RKC.

Ondje gore vidjeli smo kako se isto događa i s anglikanskom Crkvom koja je otvorila svoja vrata komunistima koji propagiraju otvorene granice i na taj način brisanje starosjedilačkih naroda, njihove kulture i religije.

Autor članka je jednostavno u kognitivnoj disonanci.

Želi osuditi to što se događa u Asiziju pozivajući se na 'svetog' papu Ivana Pavla II koji je najzaslužniji za okupljanja u Asiziju, on je duh Asizija.

Razumijem njegovu muku, jer sam je i sam osjećao.

Ali sam je brzo prekinuo kad sam dosljedno zaključio kako nema pravovjernog pape u Rimu te da ne mogu biti u zajedništvu s tim hereticima.

Ipak, ne da se želim hvaliti, za tu odluku treba hrabrosti jer poslije nje slijedi ostracizam i svi dotadašnji poznanici rimokatolici te počnu smatrati izdajicom, čak i oni najbliži.

To je cijena slijeđenja Istine o kojoj nam je otvoreno rekao Gospod Hristos, da će nas radi Njega odreći naši najbliži, odnosno da nije došao donijeti mir, nego mač podjele.

Međutim, Gospod daje pravi mir onima koji Ga slijede, mir koji ovaj svijet ne može dati.

Zbog tog mira i Božje blagodati mučenici su mogli izdržati najveće muke i s radošću su ih podnosili.

To mislim da nam predstoji uskoro.

Pokušaj puča u Poljskoj - argumenti protiv demokracije

Da se malo podsjetimo 'svetih' dogmi francuske revolucije.

Vlast počiva u demokraciji na tri tobož neovisna stupa, odnosno zakonodavnom, izvršnom i sudskom.

Što je evidentna laž, jer niti je zakonodavna vlast neovisna od izvršne, niti je izvršna neovisna od zakonodavne, niti je zakonodavna neovisna od sudske, niti je izvršna neovisna od sudske, niti sudska neovisna od zakonodavne i izvršne.

Navedena nesveta trojica su tako samo likovi na pozornici demokracije kako bi se prikrili stvarni gospodari iz sjene.

Tri tobož neovisne vlasti su dakle marionete u rukama onih koji s njima upravljaju.

A te ruke smrde po novcu i sumporu, i u konačnici nisu ljudske nego demonske.

Dakle što se je to pred nekoliko dana dogodilo u Poljskoj, najnarodnijoj državi trule EU?

Globalisti iz EU koji su isto marionete demona, pokušavaju već nekoliko desetljeća preokrenuti nacionalno vrlo svjesne i samosvojne Poljake u globaliste.

I nekako su na prošlim izborima, ne ulazeći u detalje kako, uspjeli na parlamentarnim izborima da pobijedi liberalno-globalistička opcija*.

Pretpostavljam klasičnom demokratskom prijevarom, odnosno obećanjima napunit ćemo vam trbuhe 'iz EU fondova', a vi glasajte za nas koji ćemo poljsku narodnu državu, uz vaše glasove, a da to ne ćemo izravno vam reći, staviti na poganski globalistički briselski oltar.

Međutim u Poljskoj se ne održavaju samo parlamentarni izbori nego i predsjednički na kojima je pobijedio Poljak koji se protivi rasprodaji suvereniteta svoje države i naroda.

I tako je nastala trka predsjednika liberalno-globalističke vlade da promijeni suce vrhovnog ili ustavnog suda kako bi oni mogli blokirati odluke ili veto predsjednika da izvršno-zakonodavna vlast ne ukine nacionalnu valutu, ne otvori granice imigrantima i ne ukine potpuno suverenost, i predsjednika koji je naglo prekinuo državnički put u Afriku kako bi spriječio globalističku vladu koja je poslala policiju pred Ustavni sud da bi se tako, kršeći ustavnu proceduru, i bojeći se gnjeva naroda, postavili ustavni suci skloni globalizmu.

I da, to se zove državni udar kojeg je učinila poljska vlada po nalogu globalističkih gospodara iz sjene. 

Međutim ja ne želim ovdje da ulazimo u povijest poljske države i analizu trenutne političke turbulentne situacije koja je još uvijek neizvjesna, nego da govorim o važnijem pitanju - koji je smisao demokracije i zašto je ona jedna od najvećih prijevara u ljudskoj povijesti (ustvari radi se o istoj staroj-drevnoj prijevari pod drugim imenom).

Istina je slijedeća, ma kako se zakamuflirao odgovor, vlast uvijek dolazi ili od gore ili od dolje.

Kad sam pisao dolje nisam mislio na narod ili na zemaljsku ravninu, nego na ono stvarno dolje, na demonsko Podzemlje, ono što je ispod nas.

Stoga kad nam iluzionisti i demagozi sociolozi ili politolozi ili filozofi prosvjetiteljstva kažu kako vlast dolazi od naroda, znali to ili ne znali, oni kažu između redaka da vlast dolazi od Podzemlja.

Postoje dakle samo dvije opcije, ili je vlast po Božjoj volji i dolazi odozgor, s Neba, ili dolazi od dolje, od Podzemlja.

Ali i to Bog dopušta jer je Bog jedini suveren i uvijek ima demone pod kontrolom pa kad ljudi više ne žele Njega za Gospodara onda ih prepušta pravedno demonima kao najgorim tiranima.

Nije narod nikad bio onaj tko će vladati, nego nad kime se vlada tako da ga se vodi u spasenje štovanjem i čuvanjem Božjih zapovijedi. 

Ili ga se vodi u suprotnom paklenom smjeru.

Treći smjer ne postoji.

Razlika je jedino ide li se brže ili sporije u smjeru Neba ili u smjeru Podzemlja.

Demokracija nije treći, nego drugi smjer, smjer prema dolje.

Isto kao kad se djeca pobune protiv oca, ne preuzimaju oni tada vlast u familiji, nego rasturaju familiju i prepuštaju se vlasti demona koji su ih sa svojim lukastvima, potkupljivanjem i rasplamsavanjem strasti, pogotovo strasti gordosti, nagovorili da se pobune protiv očevog autoriteta i tako su se prepustili tiraniji demona koji ih brzo odvlače na put vječne propasti.

A i ne treba tu neka velika umješnost demona, ljudi ranjeni istočnim grijehom oholosti žele biti kao bogovi, a prvi korak u tom pravcu je da im se kaže da su jednaki s onima koji su im nadređeni.

I tako se ruši prirodna-organska i od Boga blagoslovljena hijerarhija koja znači sveta vladavina, i zamjenjuje je anarhija, nakon koje slijedi neskrivena tiranija zla, odnosno demona, naopaka antihijerahija, vladavina najgorih i najnesvetijih.

Pred desetak godina kad je kod nas bio neustavni referendum o pristupanju EU u kojem su zadnji trenutak promijenili pravilo da je referendum po tako presudnom pitanju važeći ako svi državljani s pravom glasa apsolutnom većinom budu za referendumski odgovor, jedna globalističko-liberalna političarka priprijetila je penzionerima da više ne će biti mirovina ako RH ne ukine svoju suverenost pristupanjem EU.

U normalnoj državi, ta osoba koja je čini mi se bila i ministrica vanjskih poslova, odgovarala bi zbog narodne izdaje.

U stvari cijela vlada je trebala odgovarati, jer suverenost se samo ratom dobija i ratom gubi, a ne na referendumu i glasačkim listićima.

Također ovim primjerom se jasno pokazuje što je demokracija, to jest način da se uništi zajedničko sadašnje i buduće dobro jer svatko glasa onako kako bi njemu osobno, odnosno materijalno, bilo najbolje, makar bi to bilo nauštrb bližnjih ili onih budućih generacija.

Demokracija potiče sebeljublje-egoizam, samosvojni individualizam, materijalistički hedonizam i rastroj organskih društvenih zajednica.

Narod koji dugo živi u demoraciji prestaje biti narodom.

Kao što djeca bez roditelja postaju kao rakova djeca, svatko na svoju stranu kao da nisu djeca istih roditelja, kao da ih ništa ne veže osim eventualno nekog materijalističkog interesa.

K tome sami demokrati imaju jednu krilaticu koja je dakako laž.

U politici su samo interesi konstantni.

I time nestaje politika koja je po definiciji etika-moral dignut na razinu društva-polisa-grada.

Štoviše, demokrati se ponose što više politika nije pitanje morala.

U Francuskoj je sasvim normalno da političari imaju javno priznate ljubavnice ili da žive javno nemoralni život.

Kako je dakle moglo tako 'napredno' društvo doći do trenutnog stanja anarhije i uličnog nasilja i terora?

Pitanje je ironično, jer drugačije ni ne može završiti demokracija.

I onda dolazi još jedna sudbosnosna mana demokracije.

Ona daje mogućnost zlikovcima i onima s podlim namjerama da svoju rabotu opravdavaju ljudskim pravom na slobodu izjašnjavanja.

Ne, ne mogu djeca imati demokratsko ili ljudsko pravo odlučiti izbaciti svojeg oca iz familije.  

Ta u SZ je naznačeno kako djeca koja dignu ruke na svoje roditelje moraju biti kamenovana.

Narod koji ne kažanjava djecu u pobuni protiv roditelja prestaje biti narodom. Prije ili kasnije.

A na tome se temelji demokracija.

Narod tobož ima pravo izbaciti, poništiti ili omalovažiti Božje zapovijedi te ubiti svojeg oca, kralja, kao pomazanika Božjeg.

Ako za tu bude dostatna većina na referendumu ili ako pobijede na parlamentarnim izborima stanke koje će tu bogobornu ideju pretvoriti u zakon, ili ako će u ustavnom (ili vrhovnom) sudu biti suci koji će postojeće zakone početi tumačiti suprotno od onoga kako su ih tumačili oni koji su zakone donijeli u strahu Božjem.

U demokraciji nema nikakve prepreke da se legalizira kanibalizam i čedomorstvo. Ima već i sad sotonističkih država u kojima još nije legaliziran kanibalizam, ali jest čedomorstvo.

Ovo sam pisao opet ironično, jer je istina da možda ima još neka država koja nije legalizirala čedomorstvo. I pitanje je samo vremena kad će ustavni sud te države proglasiti kako postoji implicitno pravo žena na čedomorstvo.

Zato je tako žestoka bitka u Poljskoj oko ustavnog suda.

Ali je li to normalno, zašto se to malo ljudi pita?

Je li normalno da neki demokratski izabrani sudac ima pravo proglasiti Božju zapovijed kao protuustavnu i bez da se o tom pitanju raspiše referendum?

Ili zar je moguće da se referendumom s apsolutnom većinom može staviti izvan snage Božja zapovijed?

Ili ako je referendumom ili odlukom zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti to moguće, kako poluidioti ili potpuni demokratski idioti ne mogu zaključiti da se isto tako može donijeti zakon po kojem će se na njih 'prekinuti lovostaj' jer su recimo stari penzioneri, jer su postali invalidi pa su na teret države, jer recimo imaju politički neprihvatljive stavove?

Kad se jednom zloduh demokracije pusti iz boce, tko će ga od ljudi više vratiti? 

To može učinit samo Bog i to ako se ljudi usrdno mole Njemu da to učini (da im dadne miropomazanog kršćanskog monarha kojemu će prvi cilj biti da se u njegovoj državi poštuju Božje zapovijedi).

Po mojoj prosudbi takvih ljudi više nema u dovoljnoj mjeri, jer je većina opijena lošim vinom demokracije, laskanjem nečastivog kako su oni jednakopravni i jednaki sa svim drugim ljudima te da imaju pravo birati tko će biti na vlasti makar njihov izbor bio Antihrist.

Demokracija nije ništa drugo nego malo preformulirana laž Zmije iz Edenskog vrta koju je rekla Evi - zna Bog ako jedete plodove sa stabla spoznaje dobra i zla da ćete postati Njemu ravni, da ćete postati bogovi, zato vam je i dao tu zabranu.

Zna Bog da ako prekršite Božje zapovijedi demokratski stavljajući ih izvan snage da ćete postati bogovi.

A nikad većih jadnika nema nego u naše apokaliptično vrijeme koji su se nadali da će biti bogovi kojima će to demokracija omogućiti.

* Moramo biti svjesni također kako je moć medija odnosno crnih zrcala(ekrana) nikad veća te nije rijetko da kad roditelji koji su tradicionalnijih nazora prepuste djecu tim crnim zrcalima da na taj način prepuštaju svoju djecu demonskom izravnom ili neizravnom utjecaju. I onda ih demoni pozivaju da se pobune protiv roditelja i tako se potpuno okrenu nazorima, svjetonazorom i vjerom na drugu stranu.

K tome 'kultura' rock'n rolla je izvorno hedonistička i poziv mladima da se oslobode svojih roditelja i tako postanu djeca Satane.

Tako se slično događa svugdje na Zapadu, pa i u Poljskoj.

Novi naraštaji više ne pripadaju Crkvi, ne drže ništa do tradicije bilo religiozne ili narodne, te postaju amorfna masa individualaca kojima je 'ideal' hedonizam i prateći globalizam.

Takvi su bili protagonisti pobune 1968. na ulicama i sveučilištima gradova Zapada, a slična situacija se i sad ponavlja.

Zanimljivo je kako je 1968-oj prethodila 1966. u Kini kad su studenti i srednjoškolci započeli, na poziv 'četveročlane bande' (to su bili vodeći komunisti na čelu s Maom) revolucionarnu 'kulturnu' revoluciju protiv 'starih' kontrarevolucionara koja je značila milijunsko ubijanje nepoćudnih.

Zapadni studenti 68-me su se bez imalo straha Božjeg i srama od ljudi pozivali na druga Mao-a i njegovu 'kulturnu' revoluciju.

I to je još jedan dokaz da se demokratsko-liberalne države ne mogu obračunati s komunistima, dapače ako ne niknu anti-antifašistički pokreti koji će im se jedino suprostaviti, ovi preuzimaju vlast u državi.

I tada nastupa puno oštriji i terorističkiji globalizam koji će u jednom trenutku kao spas od opće anarhije i nemira naći 'spasitelja' u Antihristu.

P.S. Još jedan dokaz kako ne postoji prava hrvatska desnica.

"Grof Tolstoj iznio šokantne detalje o Bleiburgu Tito je bio kukavica, a Hrvati su prevareni".

Primjetite kako Tolstoj eskulpira zapadne saveznika od tog sramotnog pokolja ratnih zarobljenika protivnog Ženevskoj konvenciji.

„Churchilla su prevarili, Trumana također. To je bio tajni zločin”, poručio je britanski povjesničar.

Nažalost mnogi Hrvati su toliko površni u znanju o drugom veleratu da će povjerovati Tolstoju, koji je po mojoj procjeni ovdje kod nas u diplomatskoj misiji kako ne bi Hrvati postavili pitanje kako su Velika Britanija i SAD imali sporazum da se provede operacija "Keelhaul" (kobilica ispod broda ispod koje su se provlačili mornari za kaznu, neki poprijeko, a neki i uzduž kobilice) a u skladu s dogovorom sa SSSR-om u Jalti da se prepuste antikomunisti na milost i nemilost komunističkim vlastima (Tolstoj je istraživao povijest ruskih kozaka koji su bili dragovoljici u njemačkim postrojbama, i tako je došao do sudbine hrvatskih ratnih zarobljenika jer su doživjeli isto).

I sad zamislite jadne hrvatske desničare koji su sve svoje nade položili na EU i NATO pakt, na naše 'saveznike' VB i SAD, na liberalnu demokraciju, u kakvoj bi bili psihomentalnom stanju (kognitivna disonanca) kad bi sebi priznali da pokolj ratnih zarobljenika i civila nije bio odgovoran neki lokalni anglo-američki vojni zapovjednik, nego je to bila državna politika VB i SAD?

Mislim da to oni i podsvjesno znaju, ali to ne žele sebi priznati.

Jer na koga će se onda osloniti ako ne na Zapad?

Strah od židova

U RH normalno funkcionira komunistička propaganda, na fakultetima bogoborni komunisti imaju svoje ćelije, organiziraju svoja predavanja i manifestacije.

I nije to od ove godine, to traje u kontinuitetu od 'detuđmanizacije'.

Paradoksalno je to što je taj (bivši?) komunist (Tuđman) štitio komunizam i komuniste u ratnim 90-tim godinama, nije htio da se tada promijene nazive ulica komunističkog diktatora Tite niti da se rasvijetle i osude komunistički zločini.

Poslije njegove smrti pritajeni komunisti nastavili su služiti svojim starim gazdama, judeomasoneriji, ovaj put zapadnoj.

I izašli su u javnost, najprije oprezno i polako, a sad već prijete ostracizmom, ako ne i likvidacijom antikomunista, kao da se vraća 1945.

U truloj EU pretruli komunizam u neredima sve više uzima maha.

Elita ga potajice podržava kao i onda kad su financirali boljševičku revoluciju.

Kako to, zar oni nisu neprijatelji, zar nisu komunisti neprijatelji bogatašima (nije ni Marx bio, njega su zapravo financirali bogataši dok je živio u Londonu ništa ne radeći, a pripremajući Komunistički manifest i priglupu i žalibožestranica knjigu Kapital?

Pa vrh komunista uvijek je živio poput liberalnih bogataša, i imaju istu ideologiju globalizma, borbe protiv narodnog suvereniteta, tradicije, monarhizma, organskih društava i kršćanskog morala.

Nema niti jednog trenutnog hrvatskog političara koji ima snage, znanja, volje i moći suprostaviti se rastućem globalističkom komunizmu.

Zašto?

Zato što zapravo znaju tko stoji iza svega, ali znaju da su to najmoćniji ljudi na svijetu, a nipošto im se ne žele zamjeriti.

Demokratski političari nikad nisu bili junaci koji su spremni žrtvovati svoj život za svoj narod.

Ta oni ga dijele i razjedinjuju svojim strančarenjem, a u pozadini slušaju moćnike koji vladaju bankama i medijima.

Indikativna je zato reakcija hrvatskih političara, od vladajućih do oporbenih na uličnu predstavu splitske Torcide protiv Ajaxovih navijača koji se ponosno deklariraju kao židovi ili kao prožidovi.

U svijetu nogometnih navijača normalno je da se kao u nekom plemenskom ratu provociraju i izazivaju neprijatelji.

Tako je Torcida izvela predstavu u kojima su se spominjale potpuno politički nekoretne poruke koje naši političari ni u snovima ne mogu izreći.

I redom su političari (i novinari dakako) od ljevice do lažne desnice osuđivali navijače Hajduka, samo što nisu zatražili ponovno otvaranje Golog otoka za njih.

I tobožnja hrvatska desnica čini isto, tim više što je kao i tobožnja europska desnica prožidovska i procionistička.

Tako je novi 'ljuti desničar' na sceni, Igor Štimac, jednostavno objasnio kako su navijači Torcide poluidioti kojih vode neke tajanstvene tajne službe drugih država kako bi naškodili Hrvatima i RH.

Jer ako netko viče "Palestina" osuđujući pokolj ili genocid koji je izvršio Izrael nad Palestincima u Gazi, onda je isti zaveden od tajnih službi, a nipošto nije došao do svijesti kako se je u Gazi dogodio genocid. Te da današnje ponašanje talmudističkih židova ne odstupa od njihovog ponašanja od onda kad su vikali "raspni ga, raspni, krv njegova na nas i na našu djecu".

Starije generacije ne mogu zamisliti da se je nešto prelomilo u mlađim generacijama koji vide ili naziru tko vodi politiku globalizma, tko je otvorio vrata Europe da bi neeuropljani, koji se nikako ne mogu asimilirati jer ne pripadaju europskim i kršćanskim narodima, naselili i uništili narodne identitete starosjedioca ili ih jednostavno brojčano nadjačali.

I zato padaju tabui koji su postojali od 1945., a starije generacije to ne vide ili ne žele vidjeti.

"Uvečer toga istoga dana, prvog u tjednu, dok su vrata gdje bijahu učenici, u strahu od Židova, bila zatvorena, dođe Isus, stane u sredinu i kaže im: 'Mir vama!'" (Ivan 20,19)

I nestade straha od židova. 

To se većini starije generacije ne će nikad dogoditi, a pouzdano se ne će dogoditi demokratskim političarima.

I poudano znam da su svi demokratski političari jalovi i uškopljeni da bi se mogli suprostaviti komunizmu.

Kao i 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća.

P.S.

Evo i fra Knezović osuđuje i tobož brani Torcidu:

Ipak je u pravu, na vjeronauku RKC sigurno nisu navijači Hajduka učili o opasnosti i gnjusotama u talmudu, nego su promovirali RKC kapitulaciju pred talmudistima koja je okrunjena u drugovatikanskom dokumentu Nostra Aetate. 

Pa eto fra Marijane Knezoviću, odgovorite mi, iako sumnjam da ćete ikad ovo pročitati, koji su se to demokratski političari u 20.st. efektivno i bezkompromisno suprostavili komunizmu da bi ih navijači Torcide trebali prizivati na svojim uličnim predstavama?

Ili koji je to hrvatski moderni demokratski političar i naš suvremenik zaslužio da ga slavimo kao bezkompromisnog borca protiv globalizma, bilo onog liberalnog bilo ono komunističkog (iako oba dovode do istog)?

I drugo malo izravnije, bojite li se fra Marijane Knezoviću židova?

Još mu samo jedno nedostaje

Zapanjujuće dobrom i umješnom retoričaru (k tome vrsnom matematičaru), gotovo suvremenom proroku o zlu modernog društva čiji video ću priložiti, nedostaje još jedna spoznaja - Zapad nije počeo padati u renesansi ili u prosvjetiteljstvu, nego od kad je napustio Crkvu i vjeru u Hrista pomiješao s vjerom u nezabludivog čovjeka.

Papizam je korijen humanizma jer se čovjek u humanizmu izjednačava s Bogom ili zauzima prijestolje Božje, odnosno isprva se samo rimski papa izjednačavao s nezabludivim Bogom, a kasnije je Zapad istu zabludu proširio na cijelo čovječanstvo.

Zapad je tako postao simbol pobune protiv Boga i negacije Božjih zapovijedi (jer masa 'nezabludivih' individua koji više ne tvore organsko društvo se smatraju ravnim Bogu ili su povjerovali da Ga nema ili da je nemoćan).

Nema dekadentnijih država na krugu Zemaljskom od država u kojima je ideja Zapada prevladala.

Proces truljenja je dugo trajao na Zapadu jer je kršćanstvo na Zapadu ostavilo duboke korijene u prvom mileniju koji su odolijevali sve do sad kad je sjekira postavljena na korijenu stabla.

Možda ću kasnije još komentirati, zasad samo poveznica na neuglađeni (ali ne i prostački) govor ovog čovjeka bez dlake na jeziku (kojeg sam slučajno, ako postoji tako nešto, otkrio) i koji se gnuša lamentiranja licemjera o padu Zapada, a Zapad je za te licemjere sve ono što je dovelo do pada kršćanskog Zapada, sve ono što je suprotno kršćanstvu i Crkvi.

Naslov snimke gotovo kaže sve - francuski neredi otkrivaju veliku laž "Zapadne civilizacije":

Naveo je ovaj profesor i autor knjiga iz matematike jedan primjer od mnoštva sličnih znakova koji obilježavaju pad Zapada.

Gledao je, pretpostavljam na YT, snimku iz Engleske u kojem je neki Englez obranio engleske djevojke koje su oblijetali požudni imigranti.

Sve je to za pohvalu, bijeli vitez spasio je nevine djevice od zmajeva.

Samo što to nisu nevine djevice, to su pijane engleske djevojke koje sigurno nisu djevice, k tome su bile dobro pijane u neki kasni noćni sat na ulici, oskudno i izazovno odjevene kako se već većina zapadnih djevojaka (raz)odjeva kad izlaze u pakao, pardon, to se kaže izaći van, zabaviti se.

Pred dva dana sam razgovarao sa bliskim ljudima koji su zabrinuti zbog toga što muhamedanci osvajaju 'Europu'.

I naveo sam baš sličan primjer, sve do 20.st. možda do kraja drugog velerata, djevojke nisu nikad same, a pogotovo noću, šetale ulicama.

Uvijek su bile u muškoj pratnji, da li je to bio muž, otac ili brat ili neki rođak, ili zaručnik nije važno, koja god žena ili skupina žena je sama izlazila 'van' smatralo se je da se bave prostitucijom.

I očito to i dalje vrijedi u muhamedanskim zemljama od koje dolaze imigranti, oni s pravom smatraju žene ili djevojke koje izlaze polugole i same 'van' da su ili lake žene za raširiti noge ili su prostitutke.

Ponavljam, tako je bilo pred sto godina i kod nas.

Naravno da to nije opravdanje muhamedanskim imigrantima da ih siluju, samo je problem, i to grdni problem Zapada, da se osuđuju samo imigranti, a ne i 'nevine djevice' koje pijane tumaraju u kasne sate ulicama.

Ovo je kako navedoh samo jedan primjer zašto ne smijemo braniti Zapad, a to znači i naše sekularizirane, europeizirane, antikršćanske, feminizirane i dekadentne države.

Ako je Notre Dame (Naša Gospa) katedrala u Parizu pretvorena u muzej za domaće i strance, a više nije hram u kojem se Boga slavi, daje Mu se hvala i moli Ga se, onda je bolje da izgori. Ako se u gotičkim ili romaničkim crkvama na Zapadu izvode cirkuske novoredne 'mise' onda je bolje da izgore.

Bolje je ne imati crkve ma kako stare i lijepe bile, ako se tamo događaju blasfemične stvari, a 'Crkva' više ne živi od milodara vjernika, nego od ulaznica turista koji razgledavaju katedrale u kratkim hlačicama.

I bolje je da Sveta Sofija i dalje ostane pod Turcima makar i kao džamija, ako će u suprotnom postati 'pravoslavna Meka' za turiste kao crkve na Zapadu.

Dakle, kao što kaže profesor matematike, ovakav Zapad se ne smije nikako braniti, ovaj Zapad kojeg vidimo je pod Božjom kaznom, i vrlo je vjerojatno da su muhamedanski imigranti po Božjem dopuštenju, a da bi se kaznio Zapad, došli na Zapad.

Ne radi se u konačnici o Kalergijevom planu, nego o Božjem planu kažnjavanja Zapada.

Tko to vidi, neka se čim prije odluči-odijeli od Bludnice-Zapada, jer koliko mi se čini, ovo nije kazna da bi se Zapad popravio, nego da bi otišao u smrt.

Jer živimo u posljednjim vremenima.

P.S.

Prošlu subotu navečer u Ekvadoru, RKC svećenik  Patricio Sánchez Molinari umro je na Misi neobičnom smrću - veliko raspelo iza njega, dok je stajao za oltarom, srušilo se je na njegovu glavu:

U homiliji je prethodno govorio o smrtnosti čovjeka i korištenju vremena za Boga i najbliže prije nego što vremena više ne bude.

Riječi svećenika su na neobičan način potvrđene, jer par minuta nakon tih riječi raspelo ga je usmrtilo.

K tome Misa je prenošena uživo i mnoštvo ljudi je to vidjelo na svojim ekranima.

Jedno moramo uvijek znati, slučajnosti ne postoje*, jer Bog postoji.

Raspelo je palo u trenutku kad je to Bog dopustio, bez obzira da li je tada neki anđeo ili demon prouzročio pad raspela, ili su vijci ili nešto drugo što je držalo raspelo baš tada popustili.

Drugo moramo znati, a to i svi svjesno i podsvjesno znaju, kad se ovako nešto dogodi na Misi i od raspela, onda je to veliki znak od Boga.

Nikad nisam čuo da bi Bog dopustio da neki Njegov pravovjerni i pobožni svećenik bude usmrćen od križa na kojem je Spasitelj svijeta visio.

Ili da je nekog sveca ubila ikona koja je pala na njega.

Ili da je nekog sveca usmrtio grom, ili da se je zemlja pred njim otvorila i progutala ga.

Bog je dopuštao da Njegovi mučenici budu mučeni i ubijani od neprijatelja Crkve. I pogibali su od mača, u raljama zvijeri, u napravama za mučenje, u ognju spaljivani, utapljani.

Ali što znam i koliko mi je poznato, nikad nisu stradali od križa-krsta koji je pao na njih.

Nama neka ostane upozorenje da možemo svakog trenutka umrijeti kao ovaj nesretni svećenik, a na smrt odnosno sud Božji moramo biti tada i sada pripremljeni.

* Upravo to primjećujem da koriste kao argument neki RKC apologeti tumačeći ovaj događaj. Oni se pozivaju na događaj iz Evanđelja kad su apostoli pitali za krivnju onih koji su poginuli kad se je na njih srušila kula u Siloamu.Ali Gospod ne odgovara da su ti ljudi bili nevini ili da se je kula slučajno srušila, nego ih je upozorio da se nešto slično i njima može dogoditi ako ne bi pazili na svoju dušu. 

AI mi pak navodi slučaj iz Antiohije gdje je navodno sv.Eufrasije, patrijarh antiohijski, poginuo u katedrali od potresa. 

Međutim tada je poginulo s njim još 250.000 ljudi, pa se njegova smrt po ničemu ne izdvaja od smrti ostalih, i nije slična smrti ovog svećenika. 

Kasnije je tipično za AI, ispričala mi se da Eufrasije nije svetac jer ga niti jedna PC, pa ni RKC ne priznaje za sveca. Ali je htjela me uvjeriti kako nije neobično da neki svetac bude ubijen u crkvi od pada nekog predmeta.

Čak mi je AI navela smrt tisuće mučenika koji su progonitelji ubili paleći crkvu u Nikomidiji, a to još manje ima veze s ovom smrću.

Dakle, ova smrt nije slučajna i veliki je znak. 

Kakav, ne znam.

Vjerojatno ćemo uskoro saznati.

A u svakom slučaju je poziv na obraćenje i pokajanje. 

Neopelagijanci prevladavaju u modernom 'pravoslavlju'

To je moja procjena s obzirom na to što vidim i čitam na internetu.

Osobito je to prisutno kod konvertita koji se žele čim više razgraničiti i udaljiti od rimokatolištva i protestantizma kojem su nekad pripadali.

Kao da je sve suprotno od doktrine tih dviju religioznih skupina pravoslavna doktrina.

Kao da nema trunka pravoslavlja među rimokatolicima i protestantima.

Puno su tome kumovali neki grčki etnofiletisti u glumljenju nevinih žrtava Latina i Franaka kojih podsvjesno krive zašto ne postoji Velika Grčka, pa su svo zlo i nepravoslavlje htjeli prebaciti na sv.Augustina.

I tako su preko pokojnog o.Romanidesa obnovili u 20.stoljeću pelagijanizam.

O tome u drugom dijelu predstavljanja zabluda o.Romanidesa i neopelagijanaca govori o.Chad:

Višekratno sam pisao na blogu o opasnosti pelagijanizma koji samo utjelovljenje Boga Slova i Njegovu Žrtvu na Golgoti čini besmislenom.

Ponoviti ću njihov (neopelagijanca) najridikulozniji i najkontradiktorniji argument - mi činimo grijehe zato što se bojimo smrti.

Istina je suprotna, da se stvarno bojimo smrti i da je imamo stalno na pameti, onda bi se silno trudili da ne činimo grijehe te da vršimo volju Božju.

Strah Božji usko je povezan sa strahom od smrti odnosno Strašnog Suda i vječne kazne u Paklu, i početak je mudrosti kako nam kaže Objava u svetom Pismu.

Samo bezumnici i bezakonici nemaju strah Božji.

Neopelagijance možemo njima pribrojiti.

Dakle grijeh je uzrok smrti, a ne obrnuto.

Smrt ili strah od smrti nije nešto kao virus ili bakterija što ulazi izvana u nas i čini nas duhovno bolesnima te na kraju dovodi do grijeha odnosno duhovne i tjelesne smrti*.

Ili drugim riječima, nisu demoni uzrok da mi činimo grijehe.

Oni nas potiču na grijeh, ali kad bi bili imuni na grijeh odnosno strasti, onda ne bi nam ništa mogli demoni.

Kao što virusi-otrovi ili bakterije ne mogu ništa nauditi zdravom imunitetnom ljudskom tijelu.

Naša ljudska narav koju smo naslijedili od roditelja odnosno od Adama je već griješna, već je izgubila imunitet na grijeh, i zato je dijete koje se tek rodi ili začme već pod dominacijom Satane.

I zato je obred svete tajne krštenja egzorcizam koji nije toliko uočljiv na rimokatoličkom krštenju, koliko je u pravoslavnom (onom pravom s trokratnim potpunim uranjanjem u svetu vodu krštenja i onda odricanjem od vlasti Satane s pljuvanjem na njega u smjeru zapada - koji je suprotan od istoka odakle dolazi Sunce Pravde, Gospod naš Isus Hristos i gdje se nalazi oltar).

Inače bi bilo besmisleno krstiti bebe, a znamo da je Crkva izričito na šestom ekumenskom saboru u Carigradu potvrdila lokalni sabor u Kartagi (sjeverna Afrika) koji je anatemizirao, odijelio-izbacio od Crkve, one koji bi tvrdili da se bebe ne trebaju krstiti da bi se spasili.

Čuvajmo se onih koji u ime lažnog humanizma, ili tobožnje brige za sudbinu nerođene djece ili djece koja su umrla prije krštenja, negiranjem svete tajne krštenja negiraju smisao utjelovljenja Bogočovjeka i Njegove predragocjene Žrtve na križu da bi se vjerovajući u Njega i Njegove svete tajne spasili od ropstva Satani i grijehu.

* Romanides i njegovi sljedbenici tako kažu kako je Adamov grijeh prouzročio smrt, ali nije Bog dao smrt Adamu kao kaznu zbog grijeha kao što mu je rekao da će se dogoditi ako prekrši zapovijed, nego je Bog zbog svoje dobrote i milosti dao smrt kako ne bi Adam vječno živio u stanju grijeha.

Što je istina ali ne potpuna, jer je i istina da se radi i o kazni Božjoj što neopelagijanci ne će nikako izreći jer po njima Bog ne može biti pravedan pa kažnjavati zlo (tako tumače i Pakao, ne kao vječnu kaznu Boga demonima i demonolikim ljudima, nego kao uzgrednu nuspojavu Božje ljubavi-blagodati koju ovi ne mogu primiti nego ih peče kao vatra - što je opet istina, ali neopelegijanci opet izbjegavaju reći da se radi prvenstveno o kazni Božjoj).

Tako je po toj staro-novoj herezi smrt postala nešto izvanjsko čovjeku što ga tjera na grijeh, a čovječja narav je ostala ista, odnosno nevina kao u Adama prije grijeha. 

Onda naravno nema ni potrebe krštavati malu djecu.

A mala djeca, po zabludi neopelagijanizma, ako bi živila među nekim svetim pustinjacima ne bi nikad ni počinili grijeha.

Neopelagijanci smatraju čovjeka koji se rodi kao Aristotelovu tabula rasu, koja će biti onakva što se na njoj napiše (tabula rasa znači prazna ili nenapisana ploča), te ako budu na nju pisali sveti pustinjaci, onda će to dijete postati svecem.

Istina je međutim u svetim redcima sv.Pisma, 'u grijesima rodi me mati moja' kako napisa psalmopojac David, ili kako napisa Pavao Rimljanima 'u Adamu svi sagriješismo', što znači da smo naslijedili grijeh i griješnu narav od Adama i zbog koje ne možemo ući u carstvo Božje.

Da bi ušli u to sveto i vječno carstvo moramo dobiti novu narav od novog Adama - našeg Gospoda Isusa Hrista, Otkupitelja i Spasitelja, Bogočovjeka, moramo se preporoditi ili nanovo roditi od vode i Duha, kako je Hristos rekao Nikodimu.

Pelagijanci vjeruju da to nije potrebno, da se čovjek posrnule naravi može sam po sebi spasiti bez svete tajne krštenja.

P.S.

Hrvatski protestant reagira na feminizaciju RKC u RH to jest na blatantno negiranje Božje Objave kako žena mora biti poslušna i podložna mužu koju je objavio neki poznati RKC svećenik u propovijedi:

Mogao je isto tako reagirati na protestantizam koji je također feminiziran.

Protestanti barem protestiraju kad se netko javno i evidentno protivi sv.Pismu.

Rimokatolici moraju biti cito (šutjeti) jer su kao sigurni da vrata paklena ne će nadvladati RKC dok je tamo komandirajući tobožnji nezabludivi vikar Hristov kojem moraju biti slijepo poslušni**.

Koji već pola stoljeća, ako ne i duže, provode metodom kuhanja žabe feminizaciju rimokatolika.

I onda će na kraju zaključiti kako ih je Hristos prevario oko vrata paklenih.

Ne shvaćajući da je to obećao Crkvi, a ne RKC ili bilo kojim hereticima i shizmaticima koji su napustili Crkvu.

** Znam da nakon one izjave slijedi uobičajeno - papa je nezabludiv samo ex cathedra te mu se u drugom nauku ne treba biti poslušan. Međutim to je fiškalska laž jer je Prvi vatikanski sabor RKC (koncem 19.st.) jasno deklarirao kako rimokatolici moraju biti poslušni papi u izvanredovnom (ex cathedra - iz biskupske stolice), ali i u redovnom nauku. K tome papa u svakom trenutku može kao nezabludivi Hristov vikar smijeniti bilo kojeg biskupa.

Pa primjerice kad stvarno papa ne bi podupirao feminizam, odmah bi smijenio nadležnog biskupa onom feminiziranom svećeniku koji ga nije smijenio nakon skandalozne propovijedi i postavio nekog tko će biti protiv feminizacije.

Međutim, onaj svećenik ima 'odvažnosti' javno propagirati feminizam zato što dobro zna da isto podržavaju pape već desetljećima, a s njima naravno onda i biskupi.

Svjetski pravoslavci imaju moto - bolje biti heretikom nego shizmatikom.

Ne shvaćajući (ili shvaćajući samo se onda prave ludima) kako ono prvo podrazumijeva drugo.

Vrlo su slični tradicionalnim rimokatolicima otpornicima (recognize & resist) koji eksplicitno ili implicitno priznaju da je rimski papa heretik (jer to cijeli svijet vidi preko malih ekrana), ali opet ostaju u crkveno-duhovnom zajedništvu s njim, u komuniji (zato što su na Misama na kojima se spominje u molitvenom zajedništvu ime rimskog pape), te smatraju daleko gorim stanjem kad bi prekinuli zajedništvo jer bi onda bili raskolnici.

Pa biti u raskolu s hereticima je blagoslov, a ne prokletstvo.

I dok rimokatolici imaju krivo opravdanje kako RKC ne može postojati bez 'nezabludivog Hristovog vikara', svjetski pravoslavci ga nemaju, štoviše hvale se pred rimokatolicima s pravoslavnom eklesiologijom (koja je istinita) da Crkva može postojati bez patrijarhata i sinoda episkopa, a samo s jednim pravovjernim episkopom.

Kao u slučaju feminizacije RKC, tako i u ovom slučaju neki protestanti vide i ukazuju na kontradiktornost svjetskih pravoslavaca otpornika.

Oni javno osuđuju ekumenizam, a njihov nadležni episkop, vladika, je heretik ekumenist, ili ako javno nije ekumenist, ili ako javno osuđuje ekumenizam, onda je kao i oni samo još jedan otpornik koji osuđuje episkope ekumeniste, ali je u crkveno-duhovnoj zajednici s njima.

O tome i pozivajući se na video jednog anglikanca koji osuđuje i ukazuje na licemjerstvo svjetskih pravoslavaca, o.Chad ima slijedeći video:

Jedna vijest od Bludnice iz Otkrivenja (iako bi to mogla biti i EU).

Devet najvećih americkih banaka uskratilo je usluge klijentima zbog političkih stavova.

Za one koji ne znaju, Demokratska i Republikanska stranka u SAD su izvršile rošadu u 20 stoljeću. Demokratska stranka je nekad bila premoćna na agrarnom Jugu, imala je stoga konzervativnije stavove.

Na Sjeveru je bila premoćnija Republikanska stranka, stranka napredka, kapitala i bliska komunistima koji su se u ratu između Juga i Sjevera došli boriti iz Europe na stranu Sjevera.

Zato i danas je simbol Republikanske stranke crvena boja, a ove druge plava.

Kako napisah zamijenili su pozicije, vjerojatno radi prevare glasača.

Ona vijest govori o tome kako već jedno desetljeće najmoćnije i najveće banke odbijaju dati usluge onima koji nisu dovoljno napredni ili koji se napredku protive (a to su prema članku u poveznici bili pristaše Republikanske stranke konzervativnijih nazora).

Ako ste kršćanin, ali pravi, onda ste nepoćudni bankarima i mogla bi doći ista sudbina i za nas.

I inače je nerazumno držati svoj trud ili nasljedstvo u novcima koje malo po malo grickaju bankarski štakori izdavanjem svojeg novca bez pokrića.

A na kraju mogli bi vam ga i potpuno oduzeti kao kanadskim kamiondžijama kad su prosvjedovali protiv plandemijskih mjera kanadske vlade.

Bolje vam je ili bolje nam je s propadljivim zemljskim bogatstvom, a pogotovo papirom koji najćešće nije ni papir nego brojka u računalima bankara, kupovati neprolazna nebeska dobra.

To nam je jasno poručio naš Gospod Isus Hristos u Evanđelju.

Dio govora vladike Akakija iz 2014.g. protiv izdaje Pravoslavlja kojeg sprovode Svjetski pravoslavci:

I protivno onome što jasno kaže u prvom psalmu car-kralj David i kojeg ponavlja vladika Akakije kako pravednik ne ide na skupove bezbožnika, misleći na organsko pripadanje tobožnjih Pravoslavnih Crkvi Svjetskom vijeću (lažnih) Crkava, ovaj svećenik RKC koji neobičajeno za RKC svećenike ima dugu bradu kao i vladika Akakije, 

kaže kako je dobro što se je u Zagrebu, u isti dan i na bliskoj udaljenosti dogodio rimokatolički skup mladih i parada "Ponosa".

I dok je vladika Akakije nedavno išao protivno policijskoj blokadi prosvjedovati protiv slične parade u Beogradu, i policija ga je odvela, ovaj svećenik bi najradije grlio se s 'ponosnima'.

Gdje i kad se je izgubila militantnost i revnost RKC, pa su postali ovako feminizirani i hipizirani?

Pa zar netko tko poznaje kršćanstvo i povijest Crkve misli da bi kršćani stajali skrštenih ruku da u njihovom gradu javno se manifestira sodomija i bogoborstvo!

Koliko je RKC dakle odstupila od Crkve da se je stavila posve na suprotnu stranu!

Ali isto tako niti se kler Svjetskih pravoslavaca ne protivi 'ponosnima' i ne zove svoje vjernike da organiziraju protuprosvjede protiv njih.

Slijedeći RKC s kojom su u Svjetskom vijeću (lažnih) Crkvi, počet će govoriti kako je baš dobro što gradom paradiraju ovi koji će reć kako je Bog uništio Sodomu zbog negostoljubivosti, a ne zbog sodomije.

Stoga na kraju teksta kojeg više ne ću produžavati, dragi čitatelji odlučite (odvojite) se od Bludnice ma u kakvoj formi ona bila.

Dok još imate vremena.

 Google statistika bloga na današnji dan:

Pokliznuće Johna Cleesa ili prizemljeni liberalno leteći cirkus M.P.

Širom svijeta poznati crnohumoristični ili apsurdnohumorističnosatirični engleski glumac i autor John Cleese prijavljen je ovih dana Preventu, britanskom vladinom protuterorističkom programu zbog iznošenja govora mržnje prema muhamedanstvu i muhamedancima na socijalnim mrežama. 

J.Cleese je starac od 86 godina i ne može se prestati čuditi, kad dođe u London, ili neki drugi engleski grad, jer živi u SAD, kako na ulicama ne vidi Engleze svoje sunarodnike.

S kojima se cijelog života rugao.

Rugao se njihovom načinu života, kulture, rugao se kršćanstvu, kao i povijesti svojeg naroda.

E sad se je zabrinuo da više ne vidi taj narod na ulicima engleskih gradova, a s muhamedancima nije preporučljivo rugati se, pogotovo ne njihovoj religiji.

Ne, u tim godinama sigurno ne traži novo tržište za svoj cinično-crni humor, vjerujem da mu je stvarno žao što nestaje ono čemu se je rugao, jer se je u biti rugao sam sebi.

Ne, nisu John Cleese i ostala ekipa tada nadobudnih krivo ili previše indoktriniranih i previše krivo-obrazovanih liberalnih intelektualaca iz 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća glavni krivci katastrofe Engleza (od kojih je usput Hrvatska katastrofalno izgubila jučer u nogometu, 'Engleza' u navodnicima).

Jer nihilistički brod Zapada počeo je tonuti mnogo ranije, još od vremena F.Bacona i J.Locka i ostalih začinjatelja liberalizma koji se je od Engleske postepeno raširio svijetom, najviše zahvaljujući engleskom čedu - SAD.

Ali su J.Cleese i slični cinični udavi svirali podrugljivi valcer dok je zapadni Titanik tonuo, a izbezumljeni Europljani su se smijali njihovom uvrnutom humoru ne videći kako tonu s brodom.

Što je odlika liberalizma, prve faze smrtonosne bolesti nihilizma?

Nema apsolutne istine i smisla, odnosno nema Boga koji je Istina, i koji jedini može dati i daje smisao svojim stvorenjima.

Da me se krivo ne razumije, liberalizam ne zabranjuje religiju kao što je to zabranjivao čisti komunizam, liberalizam jednostavno religiju stavlja u privatnu sferu svakog čovjeka i ne osjeća se dobro ako se religija javno manifestira u društvu, a pogotovo ako država štiti i podržava religiju.

Što se međutim događa kad društvo ostane bez religije, ne pojedinci nego zajednica ljudi?

Društvo gubi nužnu duhovnu koheziju da bi bilo društvom, moral koji jedino djeluje ako je apsolutan-nepromjenjiv, postaje relativan, stvar dogovora, a što znači da je u stalnoj mjeni te ga jednostavno nema.

Društvo bez moralnog temelja koji jasno kaže što je dobro, a što je zlo koje se treba suzbijati, a dobro njegovati, je na izdisaju ili je već mrtvo.

Liberali 19.st. cijenili su kulturna dostignuća koja im je donijelo kršćanstvo, ali više nisu vjerovali u kršćanstvo.

Nekako su ti stari liberali predosjećali da ako javno kažu da ne vjeruju u kršćanstvo, da će se temelji društva i kulture poljuljati te da će ono što oni vole, kultura i civilizacija, nestati u kaosu.

Međutim bilo je jasno da je već nastupila liberalno-sekularna država te da staro društvo i kultura odumire.

Liberalizam pokrene nihilizam i ne može ga više u njegovoj destrukciji zaustaviti što J.Cleese osjeća na svojoj koži - htio bi vratiti nešto što je nepovratno otišlo i ne zna za pravi lijek, a to je prava vjera, nužno potrebna da se društvo regenerira i ozdravi.

Liberalima se ne sviđa nihilistička destrukcija jer im uništava lažni spokoj, konformizam, komfor, mir, osjećaj blagostanja.

Ali ponavljam, nemaju pravog lijeka jer se ne žele promijeniti, jer kršćanstvo zahtijeva podvige, borbu, odricanje od svoje vlastite volje i strasti, dok oni, dok su liberali, ne žele se odreći sveg onog što je prepreka kršćanstvu jer im je priraslo srcu.

Liberali 20.st., a pogotovo nakon drugog velerata u kojem je liberalni globalizam kao i onaj komunistički pobijedio, odlučili su se malo revolucionarno poigrati i izrugivati stari kršćanski poredak.

I tako su se neki od njih, među koje se ubraja i nesretni junak ove priče, počeli izrugivati svemu starom što je već ionako bilo na putu nestajanja i bilo je nemoćno da se suprostavi njihovom cinizmu i crnom humoru (u stara vremena onaj tko se ruga obično bi bio izazvan na dvoboj pa bi mu prisjelo ruganje i šala).

Kladio bih se u bilo što da se John Cleese i ostali leteći udavi ne bi usudili javno rugati kršćanstvu u vrijeme pravih engleskih kršćanskih kraljeva (iz istog razloga većina komedijaša ustručava se rugati muhamedanstvu gdje su ovi moćni i koncentrirani).

Ovako su se 'hrabro' narugali nečem čega više nije praktično ni bilo.

Vidio sam u onom videu kako je J.Cleese u jednom postu dao poveznicu na tuđi post o tome kako je na djelu Kalergi-Cudenove plan zamjene europskog bijelog stanovništva.

Plan još iz 20-godina prošlog stoljeća kojem su se jedino efektivno, ali na kraju s porazom, suprostavila poražena strana u drugom veleratu.

Bolje ikad nego nikad, odnosno dobro da je istražio povjesne okolnosti sadašnjeg stanja.

Ali nije potpuno, jer još uvijek ne vidi kako je temeljni razlog pada Zapada, pa onda i njegove Engleske, napuštanje kršćanstva.

I ako bi to i spoznao, i pozvao Engleze da se vrate pravom, pravoslavnom kršćanstvu, ne bi sebi ništa dobro učinio ako ne bi se i on obratio, javno pokajao za sve one filmove u kojima se je rugao s vjerom i u kojima je bogohulio i rugao se samom postavljanju pitanja smisla života (ne vjerujem da su mu danas smiješni njegovi 'proslavljeni' filmovi, barem mu ne bi smjeli biti dok mu staračka smrt dahće za vratom).

Biti liberalom i kršćaninom je potpuna kontradikcija.

Nadam se da će do te spoznaje doći do kraja svog života i da će birati i živjeti kršćanstvo do smrti.

Završavam s lijepim i radosnim vijestima.

Đakon Aleksej rukopoložen je od vladike Akakija u nedjelju za svećenika SIPC u ruskom ženskom manastiru Bogorodice Lesninske u Francuskoj.

Tamo će i ostati služeći pri manastiru.

Na mnogaja ljeta!

Prilično sam siguran da prekrasne pjesme koje čujete u pozadini videa pjevaju ruske monahinje iz tog manastira.