U početku bijaše Riječ

Početak proslovlja Ivanovog evanđelja koje se čita na kraju svake tradicionalne Mise:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 

Većina kršćana smatra da se Riječ, koja je druga božanska osoba, Isus Krist, odnosi na mudrost, na um, na ono što podrazumijevamo s riječju logika.
Međutim grčka riječ Logos, koja je prevedena na naš jezik kao Riječ, ne označava samo um, ratio, smisao nego i govor - riječ. 

Početak Biblije:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

Što je Bog na samom početku stvorio? 
Nebo i Zemlju, ali to prvostvoreno Nebo i Zemlja ne bijahu onakvima kakvim ih sad vidimo. Zemlja bijaše pusta i prazna. Ali ne prazna u smislu da nije bilo ničeg, jer ne postoji prostor u kojem nema ničeg (to je temeljna zabluda moderne fizike).
Bio je bezdan i bila je voda. Usudio bih se napisati kako je bezdan bio ono što su kasnije Grci i znanstvenici nazvali eterom, sveprostirajućom materijom najsitnije strukture (danas to znanstvenici nazivaju kvantnom veličinom od koje ništa manje ne postoji) koja prijenosi svjetlost. Ali svjetlost još nije bila stvorena, postojao je bezdan i voda i obje te prvotno stvorene tvari prenose svjetlost.
Bog ih je najprije stvorio kako bi se mogla stvoriti svjetlost.
Bezdan i voda ispunjavali su prostore koje je Bog nazvao Nebo i Zemlja.
I tada Bog reče - neka bude svjetlost, i bi svjetlost.
Ovdje moramo zastati i primjetiti kako je Bog po prvi puta rekao nešto.
Što znači reći? Reći znači proizvesti zvuk, a zvuk je titranje čestica određenih frekvencija koje se širi prostorom u kojem se te čestice nalaze.
Koje su to čestice titrale? Čestice bezdana i voda. 
Što je nastalo uslijed tog titranja? Svjetlost, i kao što kaže sv.Augustin u komentaru na knjigu Postanka, ta stvorenja svjetlosti su anđeli.
Netko će, tko je rob materijalizma i moderne znanosti, reć kako je to budalaština, jer svjetlost dolazi od Sunca i zvijezda, a oni nisu živa bića, oni nisu anđeli.
Kako to znaju? Pa učili su ih u školi da su ta nebeska tijela, red veličine veća od Zemlje, tvarna tijela (u plazma stanju). Pa onda oni znaju kako znanstvenici već stoljećima teleskopima gledaju zvijezde i primjetili bi da su to živa bića kad bi to bila istina. 
Jer znanstvenici su za njih nadasve dobronamjerni ljudi kojima je stalno na pameti dobro čovjeka.
Takvima preporučam da pogledaju snimak kojeg ću na kraju teksta dati i na kojima su originalne snimke zvijezda i planeta snimljene kroz teleskop i na kojima se vidi da su ta svjetlosna tijela stvarno pulsirajuća, da mjenjaju oblik, koji nije skoro nikad potpuno sferičan, odnosno izgledaju kao da su živa bića.
U prošlom i ovom stoljeću snimljeno je na tisuće pojava kad neka nebeska svjetlosna tijela lete našim prvim nebom (u kojem lete ptice, zrakoplovi, rakete) i koje su mnogi htjeli detektirati kao tehnološki napredne letjelice nama nepoznatih stanovnika izmišljenog univerzuma. Međutim, uvijek se radi o svjetlosnim, a ne tvarnim tijelima, što se najbolje ogleda u činjenici da za ta tijela ne važi zakon inercije, oni mogu iznenada naglo skrenuti ili ubrzati, a što ne mogu tvarna tijela.
Radi se, pogodili ste, o stvorenjima koje je Bog stvorio kad je rekao - neka bude svjetlost, i ta anđeoska bića su bačena zbog kazne pobune na Zemlju i u prvo Nebo po kojem lete i koji puta žele da ih ljudi primjete kako bi ljudi fantazirali o tvarnim izvanzemaljcima.
Zašto pišem ovaj tekst?
Zato da vam ukažem kako je stvarno naš fizikalni svijet isprepleten nevidljivim svijetom kojeg želi negirati znanost i bez kojeg ništa ne bi ne samo nastalo, nego ne bi niti opstalo.
Znamo da je Isus Krist rekao za Sebe kako je Put, Istina i Život.
Ali nije Gospodin samo naš, uzdajmo se u Njegovo milosrđe, budući vječni život.
On je Riječ koja sve održava, svemu daje život. Da, i demoni ne bi postojali kad ih ne bi na životu održavala Riječ, bez Riječi koja je u početku izgovorena i koja nikad ne prestaje s titranjem, ne bi bilo više života ni anđelima, ni ljudima, ni životinjama ni biljkama. Opet bi se sve u isti tren vratilo u bezdan i vode.
Oni koji ne mogu ili ne žele prihvatiti Boga kao Boga, koji maštaju kako mogu živjeti bez Boga koji im dodijava sa zapovijedima koje oni ne žele vršiti jer su robovi grijeha, neka o ovom dobro razmisle. Mi ne možemo postojati bez Riječi, jer u Riječi, kako piše prekrasno sv.Ivan, je život, i život bijaše ljudima svjetlo, i svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze. Mi smo tama bez tog božanskog svjetla.
Ne znamo kako će izgledati druga smrt o kojoj nas upozorava Isus, mogu samo pretpostaviti kako će Riječ koja svemu daje život, postati prokletima smrt u kojoj žive bez kraja. 
Iako sam o tome pisao, ponoviti ću. Moderna kozmologija negira Božju Objavu. Nema gotovo niti jedne rečenice iz Knjige Postanka koja bi se mogla aplicirati na tu đavolsku kozmologiju koja nastoji ostaviti čovjeka bez Boga.
Ali moderni čovjek, koji je povjerovao čovjekoubojici od početka i ocu laži, nije time postao slobodan od Boga, jer Bog je život. Nego je čovječanstvo ušlo u otvorenu pobunu protiv Riječi, pobunu koja je besmisao i osuđena oduvijek na propast.
Ako se želimo spasiti, onda moramo odbaciti od sebe sve laži koje su se nagomilale u našem privatnom životu, ali i u životu društva posljednjih stoljeća.
Ako se želimo svidjeti ovom ludom svijetu, onda moramo biti ludi s njim i ići protiv Riječi, protiv života, protiv smisla.
Ako smo od svjetlosti, onda znajmo da će nas ovaj ludi svijet nazivati luđacima čim vjerujemo u Božju objavu, ako vjerujemo da Riječ sve drži na životu.
Kršćani koji još uvijek žele biti ludi s ovim ludim svijetom, moraju sebi stvarno odgovoriti na pitanje - gdje se u njihovoj kozmologiji nalazi Božja Objava, gdje se u njihovom svemiru bez kraja nalazi nebeski svod koji dijeli vode od voda, gdje se nalazi Bog i treće Nebo, gdje se nalazi Pakao, kako će se Isus Krist drugi puta pojaviti na Lopti tako da će ga svi Lopatari vidjeti.
Dosad su modernisti tumačili kako su Nebo i Pakao duhovni pojmovi koji se nalaze izvan tvarnog svijeta. S time su tobož odgovorili na ta teška pitanja.
Ali su dobili time jedinicu iz logike, i iz lošeg vladanja jer su na jeftin i nedopustiv način izbjegli odgovor. 
Sva konačna, stvorena bića moraju postojati u konačnom prostoru, sav stvoreni vidljivi i nevidljivi svijet mora biti u omeđenom prostoru.
Samo Bog koji je jedino beskonačan može biti izvan prostora.
Stoga Raj i Pakao su prostori s granicama, a ne izmišljena duhovna stanja.
Nebeski svod koji dijeli vode od voda mora postojati, jer Bog ne može lagati.
A oni koji nemaju odgovor na ta pitanja, nego i dalje vjeruju u znanstvenologiju, time neizravno Boga optužuju da je lažac. Zalud im je makar u Njegovo Ime izgonili zloduhe.
Na koncu par riječi objašnjenja prije video snimka.
Kimatika je grana znanosti koja proučava utjecaj valova na formiranje materije.
Dakle, eksperimentalno je utvrđeno kako razne frekvencije zvučnih valova formiraju različite oblike tvari. Riječi su, kako se kaže, moćne. Riječi blagoslova ili proklinjanja imaju puno veću težinu nego što to prosječni moderni čovjek može pojmiti.
Gospodin nam je rekao da ćemo odgovarati i za najmanju uzaludno izgovorenu riječ. Kako ćemo tek odgovarati ako smo blagoslivljali zlo, a proklinjali dobro? Taj grijeh je na granici neoprostivog grijeha prema Duhu Svetome.
Po istom uzroku utjecaja zvučnih valova na živu i neživu tvar i po kojem su izgovorene riječi dalekosežne i s ozbiljnim posljedicama (dobrim i lošim), glazba je najmoćnija umjetnost i medij, kako je još ustvrdio Platon, a mi kao kršćani bismo trebali izbjegavati u čim većoj mjeri pop glazbu koja je uglavnom afričkog-vodoo-sotonskog podrijetla (ako nam dolazi iz SAD-e koje su majka mnogih duhovnih boleština modernog doba) i koja je opasna ne toliko zbog besramnih tekstova, nego zbog takve glazbe, odnosno primitivnog ritma koji pobuđuje niske porive i vuče na zlo.Voodoo bez eskatičnog i primitivnog ritma ne može postojati, ali isto tako i suvremena pop glazba, bila ona heavy rock ili 'balkanska žaruljaška' koja je nažalost tako popularna i među Hrvatima, kao da nismo došli ni s Karpata ni iz Irana niti da smo starosjedioci na ovoj zemlji, nego da smo došli iz turske anatolije. Očito nam je to ostavština bivše jugo države i dugotrajne turske okupacije koja se je kulturno proširila i na područja na kojima turska osvajačka noga nije kročila.
Kao što zvuk-glazba može uništiti duše ljudi, tako može i uništiti duh i kulturu jednog naroda, čemu smo nažalost svjedoci.
Vratimo se od kulturne sfere problema na duhovno-religiozni.
Ljudska znanstvena spoznaja o kimatici ne znači da čovjek može, eksperimentirajući s različitim akustičnim frekvencijama ili dobijajući isto znanje od demona, postati Bog, kad je i on sam proizvod Božje riječi, kad je i on sam stvor. Možemo to povezati i s okultizmom kad okultist izgovara razne riječi proklinjanja koje mogu, po demonskom nadahnuću, i ako to Bog dozvoli, utjecati na druga živa bića, ali i materiju.
Stoga je lako moguće da oni koji odbace materijalističku kozmologiju i uvide da postoji nevidljivi sveprisutni moćni svijet u kojem su riječi djelotvorne, povjeruju demonima kako mogu steći znanje koje će ih pobožanstveniti.
Možda je u to povjerovao i Lucifer kad je započeo pobunu protiv Boga.
Možda je sam sebe uvjerio, budući ima superiorno znanje i moć da koristi i zloupotrijebi riječi-titranja, kako može nanijeti tako udarce Bogu i napraviti 'državni udar' uz pomoć ostalih pobunjenih anđela.
Ako je tako fantazirao, bio je u zabludi, jer Bog nije stvor koji bi bio sastavljen od vibrirajućih čestica tvari ili etera niti je Božja narav slična anđeoskoj koja je titranje i čija se amplituda i frekvencija može povećati ili smanjiti, ili izazvati rezonanciju ili eliminirati iz nekog područja.
Sklon sam povjerovati ili da anđeli, iako su nevidljivi, imaju svoje nebesko tijelo koje nije sastavljeno od ovozemaljskih čestica podložnih propadanju-entropiji nego od nekih nepropadajućih koja sačinjavaju Isusovo i Marijino uskrslo tijelo, ili da su oni samo lokalizirani skup frekvencija-titranja (ali nikako ne smijemo smetnuti s uma da su anđeli osobe koje imaju um i slobodnu volju, jer mnogi će krivo pomisliti da su anđeli neka pasivna stvorenja zato što su u naravi titranje) koji je nastao od prvotnog - neka bude svjetlost. Sve što postoji osim Boga je u naravi titranje, jer titranje od amorfne tvari čini formu-oblik što nam dokazuje kimatika, naše tijelo ima oblik kojeg ima zbog tog titranja kojeg još zovemo dušom. Kad umremo, duša napušta tijelo, tijelo gubi ono što mu je davalo oblik te se raspada.

Vratimo se na trenutak ponovno na Ivanovo proslovlje.
Po Riječi je sve postalo, a sveto Pismo nam isto kaže kako je Krist alfa i omega, prvi i zadnji stvor, ujedno i nestvoreni Bog. Kao što sam prethodno pisao pod traducijanizmom, Krist je stvoren prije svega, i prije Adama i prije anđela, a vjerojatno i prije stvaranja Neba i Zemlje, jer On je prvi po kojem je sve drugo stvoreno i koji je život svim stvorenjima.
Stoga mnijevam kako je Isus Krist prvotna frekvencija, prvotno titranje koje oblikuje sva druga i koja o Njemu egzistencijalno ovise.
Ali upravo to i kaže sv.Ivan.
U početku biješe Riječ.
Što je početak? To je početak stvaranja.
Kad bi Riječ postojala oduvijek, onda sv.Ivan ne bi pisao tako, nego bi napisao Riječ postoji oduvijek.
Riječ je prva stvorena i sjedinjena je s drugom Božanskom osobom. 
To piše u slijedećim riječima - Riječ je bila kod Boga i Riječ bijaše Bog.
Zvuči kontradiktorno ako se ne vjeruje kako je Isus Krist jedna osoba s vječnom božanskom i s vremenitom ljudskom naravi.
Ovo što pišem je moje promišljanje, i ako netko zna da se u tome protivim nezabludivom nauku Crkve, molim ga da me na to upozori.
Još jedno je moguće. Moguće je kako je Isus Krist stvoren kao ljudska duša u trenutku kad je Bog rekao - neka bude svjetlost. U tom slučaju Riječ je stvorena nakon amorfnog Neba i Zemlje, bezdana i vode, kako bi bila život svim slijedećim stvorenjima koja su se po Riječi formirali iz amorfnosti.
Jer sv.Ivan kaže kako je Riječ bila život svim slijedećim živim stvorenjima, odnosno  anđelima,  ljudima, životinjama i biljkama.
Međutim, sv.Ivan kaže kako ništa ne nastade bez Riječi, pa je prethodno mišljenje krivo, odnosno istina je kako je Riječ stvorena prije Neba i prije Zemlje i kako sam u početku tvrdio.
Riječ, život i svjetlo usko su povezani ili dovode nas do Isusa Krista. Sv.Ivan je to najprije povezao u svom evanđelskom proslovlju, a završio s posljednjom knjigom Biblije, Otkrivenjem.
Kad bude Gospodin stvorio na koncu vremena novo Nebo i novu Zemlju, nebeska svjetlila više ne će postojati. Isus Krist bit će svjetlost, zato Ga zovemo nakon Uskrsa mlado Sunce. Krist je Riječ po kojoj se sve stvorilo, Krist je Život koji daje stvorenjima život i održava im život, Krist je svjetlo, jer kako nam piše sv.Ivan, život bijaše ljudima svjetlo i svjetlo u tami svjetli i tama ga ne obuze. Ovo posljednje znači kako sile mraka nikad ne će nadvladati Krista i kako su sve nade sotonista kao i njihova trenutna vladavina samo kule na pijesku.


Bog je međutim iznad stvorenog svijeta, ali također svugdje prisutan u stvorenom svijetu. Pobunjeni anđeli vjerojatno su pomislili kako je On tek samo najsavršeniji duh koji može primati duhovne udarce kao i oni (rat između anđela i demona moramo gledati kao sukob raznih titranja koja jedna drugog mogu oštetiti ili maknuti iz neke lokacije, nikako zamišljati da je to bio rat sličan ljudskom materijalnom ratu), i ako bi Mu se suprostavili svi anđeli, Njegova vlast bi bila gotova.
Ako kažete kako je to bila ludost, onda se zapitajmo zašto činimo smrtne grijehe iako znamo da je Bog svemoguć i da će nas i zbog samo jednog smrtnog, neispovjeđenog grijeha, baciti u Pakao?
Dakle nekakava ludost, odnosno nedostatak straha Božjeg stalno visi i nad nama i molimo Boga da nam povrati spasonosni strah Božji s kojim bježimo od grijeha.
Neki dan sam čitao kakve su projekcije nekih sotonista o konačnom razrješenju sukoba dobra i zla. Dakle, takvi vjeruju kako je Lucifer nepravedno bačen s Neba na Zemlju i kako stoga on ima pravo biti gospodarem Zemlje, jer je izgubio svoje gospodstvo u nebeskom dvoru. Sotonisti računaju kako će uskoro Isus biti poražen i kako će na kraju priznati da je Sotona kralj Zemlje, a Isus će samo biti kraljem Neba. Koliko god to zvučalo ludo, izgleda mi manje ludo od tvrdnje novorednih biskupa, papa i teologa kako se katolici i muhamedanci mole jednom Bogu.
Nu, da se vratim na glavnu misao. Anđeli su duhovna-svjetlosna bića koja su stvorena prije svih drugih bića (osim Krista, odnosno Njegove ljudske duše koja je prva stvorena i po kojoj je sve drugo stvoreno, nikad ne smetnimo s uma da je Krist jedna osoba, odnosno da je i vječni i beskonačni Bog i konačni stvor). Naravno anđeli su superiorni svim ljudima poradi svojeg intuitivnog znanja kojeg im je dao Bog i koji nadmašuje sve ljudsko stečeno znanje. Zbog tog svog znanja mogu iskoristiti naravne i svoje sile kojima se ljudi ne mogu suprostaviti. Bog je isto tako duhovno biće, ali On je za razliku od anđela beskonačan, svemoćan i sveznajući i samim time nije ograničeno prostorno biće kao anđeli. Vjerojatno to nisu znali demoni kad su se pobunili protiv Boga, jer nitko ne radi 'državni udar' ako vjeruje da ne može osvojiti vlast. Bog im to znanje nije dao u trenutku stvaranja kako bi ih mogao iskušati.
Naš jedini cilj mora biti očistiti se od ludosti kako možemo u svom osobnom životu 'izvesti državni udar' protiv Boga i živjeti kao da Njega, koji je izvor sveg života i onaj koji održava život, nema.
Bez milosrđa Božjeg u tome ne možemo uspjeti.
Molimo stoga Blaženu Djevicu Mariju da isprosi od Boga za nas oproštenje grijeha, strah Božji i sve ostale darove Duha Svetoga!

Nije ni ovo prekretnica

Jučer smo mogli pročitati kako su u Normandiji, u Francuskoj, dvojica muhamedanaca ušli u crkvu i prekinuli novorednu Misu.
S uzvicima 'alahu akber' i s noževima uzeli su za taoce prisutne, a starog svećenika su zaklali.
U drugim komentarima čitamo kako to nije bio prvi napad muhamedanca na tu crkvu, da je u tom prethodnom napadu smrtno stradala žena koja se je suprostavila napadaču.
Također, možemo pročitati kako su muhamedanci, dok su klali svećenika, taj grozni čin snimali i moguće je da se istim snimkom sada nadahnjuju novi kandidati za vječne nebeske orgije s djevicama i dječacima.
Ne smijemo nikako za taj čin optužiti muhamedanstvo ili biti podozrivi prema muhamedancima, poručio je Vatikan i mjesni novoredni biskup.
Napadači nisu imali veze s muhamedanstvom, oni su željeli ocrniti ga i narušiti ekumenističku idilu liberalno-sekularne Francuske.
Tako otprilike razmišljaju novoredni pastiri koji svoje ovce daju, a to sad već i doslovno, na klanje muhamedancima.
Nisam odolio iskušenju i citirat ću mjesnog novorednog biskupa:

“Vapim Bogu sa svim ljudima dobre volje. Pozvao bih nevjernike da se pridruže tom vapaju” – izjavio je mjesni nadbiskup, mons. Dominique Lebrun, koji se vraća u Francusku sa Svjetskoga dana mladih u Krakovu. “Katolička Crkva ne može uzeti drugo oružje doli molitvu i bratstvo među ljudima. Ostavljam za sobom na stotine mladih koji su istinska budućnost čovječanstva. Molim ih da ne popuste nasilju te da postanu apostoli civilizacije ljubavi” – rekao je nadbiskup.

Ipak je u silnoj želji da i u ovom trenutku bude politički korektan, napravio jedan previd. Napisao je kako su nekatolici nevjernici ali neka za isto, odnosno za mir liberalno-sekularne države mole svom Bogu.
Netko bi čak mogao zaključiti da su ti nevjernici i muhamedanci. Zato je napravio previd, jer bi neupućeni u novorednu sektu mogli pomisliti kako ona drži muhamedance nevjernicima, usprkos 'biblijskom' dokumentu donesenom na drugom vatikanskom koncilu koji se zove Nostra Aetate i koji kaže kako se katolici i muhamedanci mole jednom milosrdnom Bogu. 
Pastir novorednih katolika u tom dijelu Normandije, učinio je veliku žrtvu, skoro jednaku tom zaklanom svećeniku, budući je prekinuo svoj izlet u Poljskoj koji se zove misteriozno Svjetski dan mladih.
Misteriozan je zato što se postavlja pitanje tko su ti mladi. Ako je već duže vremena u Parizu najčešće ime novoređenih Muhamed, onda je pastir slavio i one koji znaju činiti ovakva 'djela milosrđa' uz uzvike alahu akber.
Normani, čija je postojbina ta francuska pokrajina, koji su osvojili i zavladali Engleskom, bili jedno vrijeme i naši kraljevi, koji su istjerali Muhamedance iz Sicilije i bili najbolji križari, sada su spremni za klanje i unaprijed opraštaju svojim koljačima jer ne znaju što čine, ne znaju kako je islam plemenit te kako svojim činom bacaju blato na uzornu religiju mira zvanu muhamedanstvo.
Nu, ako bi se kod kojeg Normana probudila križarska narav i krv, normanski novoredni biskup im je poručio da od toga odustanu, nego neka postanu apostoli 'civilizacije ljubavi' (čitaj antikristovskog novog svjetskog poretka). Pri tome kad je rekao ljubav, mislio je i na ljubav sodomita i pedofila, jer poznato nam je kakav stav novoredna Crkva ima prema njima.
Tako je taj 'premudri' francuski klerik izbjegao zamku u koju je upao pred tisuću godina jedan drugi francuski klerik, papa Urban II, isto u Francuskoj, pozvavši kršćanske vitezove u križarski rat.
Dakle, razsedlajte svojeg konja, mač vratite na skrovito mjesto kao i oklop, jer premudri pastiri kažu da morate biti apostoli kalifata ljubavi.
Vaše oružje može biti samo molitva i bratstvo među ljudima - ponavljam riječi čovjeka koji se utvara da je nasljednik apostola. Vaša braća su bila i ta dva muhamedanca koji su napravili performans u crkvi i snimili ga kao umjetničko djelo.
Francuski revolucionari su isprva imali moto:
"Sloboda, jednakost, bratstvo ili smrt!"
Ovo na kraju su poslije izbrisali kako ne bi netko zaključio što je donijela francuska revolucija.
Novoredni pastiri slično rade, govore o ljubavi, bratstvu, a smrt se svakim danom više širi.
Zato što se ne radi o pravoj ljubavi i bratstvu u Isusu Kristu, nego o zlouporabi tih riječi onih koji se predstavljaju kao apostoli našeg Gospodina Isusa Krista. 

P.S. "Sliku budale" od Quentina Masysa preuzeo sam od Mundabor bloga.
Većina zapadnjaka ili modernih kršćana bi se trebala prepoznati u toj slici.
Kažu - o pokojnicima sve najbolje.
Mundabor ipak, a ne bez razloga, kaže da, ako zaklani svećenik nije bio pravovjeran, ako je podržavao najezdu muhamedanaca u Europu, ako je vjerovao u Nostra Aetate  da se katolici i muhamedanci mole istom Bogu samo Ga drugačije nazivaju, ako je podržavao Bergoglia dok ovaj pere noge muhamedanaca za Veliki črtvrtak, ako nije osudio izdajnički poljubac kurana od Woytile ...,
da onda on nije nevina žrtva.
To je posve istinita kondicionalna izjava.
Moguće je i da se je u trenu pred smrt, ako je već bio krivovjeran, zaklani svećenik pokajao. Ali to ne ćemo znati sve do Posljednjeg suda.
Međutim, ako je Mundaborova pretpostavka točna, onda ne smijemo i ne možemo od pokojnika raditi mučenika.

P.S.S. Samozvani Kristov vikar opet je uzeo mikrofon u ruke dok je letio zrakoplovom.

Doduše, na fotografiji ne drži mikrofon, ali ruka je zauzela položaj kao da ga ima. Isto kao što se je odijenuo u bijelu odjeću kao da je papa. 
Čitamo da je izjavio:

„Htio bih pojasniti jednu stvar“ – rekao je Sveti Otac novinarima za vrijeme leta u Poljsku. „Kad govorim o 'ratu', govorim o ratu ozbiljno, ne o 'ratu religija', ne!“ Radi se o ratu za „interese, novac, prirodne resurse i dominaciju nad narodima“. Prema Papi, „sve religije žele mir. Rat žele drugi“.

Kao što sam pisao na početku teksta, novoredni kler i dalje drži da je muhamedanstvo religija mira.
I dok muhamedanci kolju svećenika uz povike alahu akber, ovi i dalje tvrde kako to nema veze s Muhamedom, kuranom i džihadom. Čitam dalje  idiotske komentare kako 'papa' jedini ima petlju nazvati ovo ratom. Naravno, kad džihad naziva nereligijskim ratom.
Bez sumnje, veća je krivnja u ovome novorednog klera nego samih muhamedanaca, jer se već desetljećima trude da se pripremi logistika za džihad u zemljama nekadašnjeg kršćanstva.
Novoredni kler je poput židova koji su u španjolskom vizigotskom kraljevstvu otvarali vrata gradskih zidina kako bi zamijenili, njima najmrskije kršćane, sa sjeveroafričkim muhamedancima. Peta kolona koja zaslužuje najdublje dubine Pakla.
Mogu zamisliti Bergoglia kako je opet uzeo mikrofon u ruke u nekom zrakoplovu i tumači kako rat na Nebu između anđela i demona nije imao veze s Bogom, nego su se anđeli međusobno zaratili radi dominacije jedni nad drugima te da se on nudi kao posrednik između njih kako bi se taj nepotrebni nereligijski rat završio. Isto tako mogu ga zamisliti da posljednju apokaliptičnu armagedonsku bitku tumači kao nereligijski rat koji nema veze s Bogom.
Bergoglio radi, svjesno ili nesvjesno, kao agent Antikristov kako bi otupio oštricu otpora i obrane onih koji bi nominalno, jer sebe nazivaju Kristovima, trebali ratovati protiv Antikrista.
Još jedno na koncu. 
Ako ovo nije bilo muhamedanstvom inspirirano krvoproliće, onda zaklani svećenik, sve da je i bio protivnik muhamedanstva, nije mučenik. 
Jer mučenik izvorno znači svjedok Kristov, i ako muhamedanci nisu zaklali svećenika iz mržnje prema kršćanima odnosno prema Kristu, nego, kako Bergoglio kaže, radi interesa, novca, prirodnih resursa i dominacije, onda to nije bilo mučeništvo.
Naravno, Bergoglio niti ne priznaje pravo mučeništvo. Njemu su mučenici oni koji nisu svjedoci Kristovi do smrti, nego oni koji su svjedoci nove 'civilizacije ljubavi' između svih ljudi, rasa i religija.
Jednom rječju - svjedoci Antikristovi. 

Novoredna kongregacija za propagandu vjere (bivša inkvizicija) htjela je alegorijski ovom fotografijom prikazati brigu Bergoglia za kršćanske ovce.
U nastavku je janjac zaklan na halal način kao i stari novoredni svećenik iz Normandije.
Čovjek se mora zapitati dal se Bergoglio smije i dok ide na zahod.
Uvijek nasmiješen, uvijek spreman za medije. U čemu je tajna tog neskidajućeg osmijeha? Isto se pitalo i za Mona Lisu koja je vjerojatno bila muško, pa se je dotični smijao onima koji će ga gledati kao misterioznu ženu.
Analogno, Bergoglio se stalno smije jer su mu smiješni oni koji ga ozbiljno drže papom. Drugi razlog bi mogao biti zadovoljstvo što se sve odvija po antikristovskom planu stvaranja 'civilizacije ljubavi'.
Raskrinkao sam ga!
Evo njegove reakcije:

To je dakle pravi Bergoglio kad skine osmijeh s lica.

Znanost je sve više znanstvenologija - Humani generis

Čudan naslov sam stavio zato što ne možemo odgovarajuće prevesti na naš jezik zanimljivu englesku rečenicu: science is more like scientology than real science.
Dakako, problem je u tome što nismo kako treba preveli riječ za američku opasnu sektu - scientology. Stoga sam bio slobodan prevesti ime te sekte u širi pojam znanstvenologija, što nikako nema veze s epistemologijom, znanosti o znanosti.
Najprije - što je znanost.
Znanost je umni napor čovjeka (čovječanstva) da spozna istinu oko sebe koja mu nije intuitivno ili instiktivno poznata. To dakako ne znači kako će taj napor roditi plodom, odnosno spoznajom jer lako je opservirati i mjeriti-kvantificirati pojave oko nas, ali je neopisivo teže naći prave razloge tih pojava. U šumi bez staze lakše je zalutati nego doći do cilja.
Matematički modeli s kojima se služe znastvenici mogu biti posve pogrešni, odnosno ne imati veze sa stvarnim fizikalnim svijetom, a ipak zadovoljavati izmjerene rezultate.
Ovdje se nalazi i zamka koju znanstvenolozi često postavljaju neupućenim ljudima. Jer tehnologiju tumače kao dokaz ispravnosti znanstvene teorije.
Što dakako ne mora biti. Najbolji je tome primjer suvremena informatička tehnologija koju neki krivo tumače kao rezultat teorijske fizike. Računala se mogu projektirati i izraditi bez da se pozna teorijska fizika, ali ta suvremena teorijska fizika sve više uključuje metafiziku tako da je opravdan naslov; znanost je sve više znanstvenologija ili scijentologija-ideologija.
Željeti znati o uzrocima ili zakonima u prirodi nije po sebi ni dobro ni loše. Anđeli imaju intuitivno Bogom usađeno znanje o tvarnom i netvarnom svijetu, njima je nepotrebna znanost, ali to ih znanje ne čini ni sretnima ni nesretnima, nego je znanje blagoslov kad se koristi za dobro, a prokletstvo kad se koristi za zlo.
Znanost se ne može i ne smije nikako otkinuti od pitanja etike. Moderna društva srljaju u propast i poradi toga što je društvo ispustilo kontrolu nad znanošću, što je moguće da 'ludi' i zli znanstvenici iskoriste svoje znanje na štetu drugih ljudi.
Nije nimalo čudno da su u poganskim društvima znanstvenici bili ujedno svećenici i da su se bavili s okultizmom i magijom. Jer najbrže, a često i jedino moguće, je doći do skrivenog znanja putem demona.
Newton koji se smatra ocem moderne fizike, pisao je i bavio se je više s alkemijom, nego sa matematikom i fizikom.
Međutim, znanje koje se dobije putem okultizma nije dano radi ljubavi prema znanstveniku ili prema čovječanstvu koje će to znanje iskoristiti za boljitak.
I gotovo svi znanstvenici koji dođu na bilo koji način do otkrića, žele to iskoristiti ili za bujanje svojeg ega ili da tim znanjem steknu moć nad onima koji to znanje nemaju.
Pisao sam na počecima bloga kako je pokojna Solange Hertz nazvala elektromagnetizam  čudesnim darom Pakla i kako je N.Tesla imao stavove koji su bez sumnje bili pogansko okultistički. Možda ćemo jedan dan znati koliko je degenerativnih i kancerogenih bolesti nastalo zbog intezivnog korištenja elektromagnetskih valova u posljednjem stoljeću, a što se tiče širenja zla i općeg nemorala, svakom tko još ima zrnce soli u glavi mora biti jasno kako je to uvelike omogućeno tehnologijom koja koristi elektromagnetizam.
Bilo je u najmanju ruku naivno očekivati da će se takva tehnologija, koja uglavnom ide za stvaranjem slikovnih i zvučnih iluzija, koristiti za širenje dobra.
Možemo postaviti pitanje zašto nije Bog osobno ili preko anđela otkrio ljudima tajne prirode koje oni ne znaju. Ne vidim niti jedan drugi razlog nego istinu kako ih to znanje ne će stvarno usrećiti, nego obrnuto. Znanost je često samo jedna verzija od zmijske podvale Evi - ako to učinite, spoznat ćete ono što Bog zna i taji od vas da ne biste bili jednaki s Njim. Željeti biti jednak s Bogom znači želju ubiti Boga, jer Bog može biti samo jedan. Zato je grijeh Evin i na kraju Adamov demonski stravičan i sličan Luciferovom te je zaslužio kaznu smrti. Nije bio grijeh u slastima zabranjenog ploda na nepcima, nego u želji da se ubije Boga.
Malo tko danas ne vidi kako znanstvenici žude za konačnim znanjem kojeg nemaju niti mogu imati anđeli, nego samo Bog. Zato suludo i očajnički traže 'Božju' česticu u Cernu, zato vidimo kako se sve manje prikiriva dijabolična narav tog najskupljeg eksperimenta na svijetu. Sotona se vjerojatno ludo zabavlja kad vidi tobož najmudrije ljude svijeta kako pokušavaju postati ono što nije ni on uspio i sigurno ih na svojstven demonski način, kao i u Edenskom vrtu, ohrabruje da nastave jer samo što nisu postali bogovi.
Međutim znanost se uvelike koristi i radi znanstvenologije i u tome možemo jamačno vidjeti iste demonske prste.
Kad je započela znanstvenologija? Od praskozorja čovječanstva čim su ljudi, protivno Božjoj objavi, počeli fantazirati kako je svijet i život i konačno čovjek nastao, odnosno kako bi oni željeli da je bilo.
Zašto su se ljudi uopće počeli baviti znanstvenologijom?
Zato da bi se riješili Boga koji im 'dojađuje' s moralnim zapovijedima.
Isprva su izmislili lažne bogove, a često uz nadahnuće i aktivnu ulogu palih anđela.
Lažni bogovi su stvarno bili demoni, jer demon je konačno morao odglumiti lažnog boga, neki demon morao je učiniti 'čudo' ili izreći proroštvo, morao je neki glas se čuti iz idola kako bi već zavedeni (ali dragovoljno zavedeni ili samozavedeni) ljudi još više povjerovali znanstvenologiji.
Zašto su ljudi radije vjerovali u izmišljene bogove nego u pravoga Boga?
Zato što su ti bogovi bili (i jesu jer to su demoni) puni poroka, zloće i slabosti, bili su im slični po posrnuloj naravi Adamove djece i poticali su ih na grijeh, a ne prijetili im vječnom kaznom ako čine grijehe.
Ali kako je ipak zdrav razum kod nekih ljudi postojao i takvi su bili spremni rugati se lažnim bogovima kao izmišljotinama, morao je uslijediti adekvatni odgovor znanstvenologije.
Taj je bio - nema bogova, ali niti Boga, sve je slučajno samo od sebe nastalo ili svijet postoji oduvijek, ali oduvijek bez smisla.
Zapanjujuće kako ljudi žele biti prije robovi besmisla, ili robovi demona, nego priznati Onog koji je sve stvorio i sve održava i sve ima pod kontrolom.
Stoga ateizam ili agnosticizam nije bezazleni grijeh, to je smrtni grijeh kršenja prve Božje zapovijedi i iz kojeg slijede svi drugi grijesi.
Kad novoredna vatikanska sekta kaže kako se ateisti mogu spasiti, ista čini blasfemiju zato što to tobož govori uime Crkve odnosno Isusa Krista.
Nema veze što u to ne vjeruje neki novoredni katolik, koji možda na ulicama, ili afričkim džunglama susreće nepoznate ljude i kaže im da se ne mogu spasiti bez vjere u Krista, kad sekta kojoj pripada javno tvrdi suprotno.
To je teški grijeh zato što taj novoredni katolik vjeruje kako Crkva može naučavati zablude, kako Kristova čista zaručnica - Crkva, može govoriti i raditi protiv svog svetog Zaručnika te voditi ljude u Pakao zbog istih zabluda.
Što onda takvi, bez obzira što su možda spremni dati život za Krista, misle o Kristu koji je izabrao bludnicu, a ne vjernu neporočnu zaručnicu?
Zar je Krist rogonja kojeg zaručnica vara?
Kako Krist može biti glava bludnice, a ne svete Crkve u kojoj nema zablude?
Zapanjujuće je što takvi ljudi to pitanje nikad sebi ne postavljaju, ili ako im dođe na pamet, nastoje ga čim brže izbaciti iz glave kao da je riječ o nekoj bludnoj misli.
Moramo biti svjesni, ako to već dosad nismo spoznali, kako renesansna znanstvenologija s heliocentrizmom, Loptom, gravitacijom (koja je nužna radi izmišljanja Lopte) i na kraju s bajkom o evoluciji nije bila novost, jer u to isto su vjerovali neki pogani stoljećima ranije.  
Novost je bila što su neki mislili, i još uvijek misle, da mogu biti kršćani i pripadati znanstvenologiji, čitati Knjigu postanka i protivno zdravom razumu pokušat je usuglasiti s darwinzmom i teorijom Lopte.
Većina takvih 'kršćana' ni ne razlikuje znanost koja se temelji na opservacijama i čije teze se mogu pobiti ili potvrditi eksperimentima, i znanstvenologiju koja ne može imati dokaze jer govori o milijardama godina unatrag i koja kaže da joj isto toliko otprilike godina treba u budućnosti da bi se našao dokaz.
Znanstvenologija je dakle tipična ideologija ili religija koja se krije ispod krinke znanosti kako bi sakrila svoju pravu narav i kako bi uništila kod lakovjernih ljudi pravu religiju ili onemogućila put do iste.
Posve je jasno da se ne može vjerovati u Isusa Krista i Njegovu Crkvu i vjerovati u znanstvenologiju. Ako je netko i bio nekad kršćaninom, a sad vjeruje u ovu lažnu religiju, znači da je u međuvremenu izgubio pravu vjeru bez koje se ne može ugoditi Bogu kako nam piše sv.Pavao.
Kako se može ugoditi Bogu s vjerom kako je sve nastalo slučajno evolucijom?
Imam osobno iskustvo da sam postao ateist još u vrijeme osnovne škole kad su me počeli tamo učiti o evoluciji. Ali već mi je tada vjera bila slaba, jer inače ne bih prihvatio znanstvenologiju kao istinu. Pravi razlog je bio taj što mi se tada nije sviđao Bog koji zabranjuje 'slatke grijehe'. Zato sam mogao, protivno zdravom razumu, prihvatiti novu religiju znanstvenologije.
Kad čitam o iskustvima drugih ljudi, onda dolazim do zaključka kako je ogroman broj kršćana u mladenačko doba odbacio istinu radi zablude o evoluciji odnosno radi želje za hedonizmom kojeg Bog drži smrtnim grijehom.
U domovini, i za vrijeme komunizma, ali i poslije, nisam nikad čuo novorednog svećenika koji bi upozoravao vjernike na zablude znanstvenologije, štoviše svi oni koje znam vjeruju u evoluciju.
Mogu pretpostaviti da je bilo onih koji nisu vjerovali u svjetsku zabludu, ali i takvi su se bojali reakcije svijeta, bojali su se ostracizma, a kamoli tek bojazni da bi ih vlast mogla poslati na robiju jer 'zavode' ljude protiv 'znanosti'.
Hrvatski svećenici koji su robijali i koje su ubijali, zaređeni su prije drugog vatikanskog koncila.
Ali i u to doba dogodilo se je nešto nedopustivo za Crkvu.
1950-te, papa Pio XII objavio je encikliku "Humani generis" koja baca veliku sumnju na njega da je bio heretik, a ne samo slabi papa koji je promovirao izmjene u liturgiji za Veliki tjedan (što je bio probni balon za novu misu), koji je angažirao u tome biskupa masona A.Bugninija glavnog arhitekta protestantizirane novoredne mise i koji je uvelike zaslužan što su drugi vatikanski koncil činili modernistički biskupi i koji bi najvjerojatnije sazvao isti koncil da je duže živio. 
Evo izvatka iz navedene enciklike koji je modernistički dvosmislen:

Zbog toga crkveno učiteljstvo ne zabranjuje istraživanje o "evolucionističkom" učenju, ukoliko se ono odnosi na porijeklo ljudskoga tijela iz već posto­jeće i žive tvari, - katolička nam vjera naime nalaže vjerovati da duše Bog neposred­no stvara - u skladu s današnjim stanjem ljudskih znanosti i svete teologije, te da se ta istraživanja i rasprave vode između oba tabora stručnjaka, ali tako da se raz­lozi obaju mišljenja, tj. i onih koji pogoduju (evolucionizmu) i onih koji su protiv njega, vrednuju i prosuđuju s potrebnom ozbiljnošću, umjerenošću i mjerom, tako dugo dok su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, koja je od Krista dobila zadaću au­tentično tumačiti sveto Pišamo i braniti vjerske dogme.

Moram priznati da nisam sve dosad vidio niti jedan tekst Crkvenog učiteljstva koji bi anatemizirao traducianizam. U katoličkoj enciklopediji koju sam čitao preko interneta dok sam pisao prve tekstove o traducianizmu i kreacionizmu napisano je kako se Crkva nije izjasnila niti za niti protiv ta dva suprostavljena mišljenja-vjerovanja.
Doduše, taj tekst je mogao biti iz prve katoličke enciklopedije koja je izdana prije pontifkata Pia XII.
Ako je Pio XII bio pravi papa, onda bih morao napisati na blogu kako sam bio u zabludi glede traducianizma.
Međutim, on u istom tekstu tvrdi da katolici mogu vjerovati kako je Bog nekom majmunčetu udahnuo dušu i tako je nastao Adam. 
Što je izričito protiv teksta knjige Postanka kako je Bog stvorio sva živa bića i kako je Adama stvorio iz zemlje, a ne iz nekog drugog živog bića (jedino je Evu stvorio iz drugog živog bića, odnosno od Adama, a ne od neke majmunice).
I nigdje ne stoji kako je Bog udahnuo dušu bilo kojem drugom čovjeku osim Adamu, jer onda ne bi bilo kršćanskih otaca koji su vjerovali u traducianizam.
Ako se je Pavao VI retorički pitao kako je kroz neku pukotinu ušao dim Sotonin u Crkvu (što je ustvari netočno, jer vrata Paklena ne će nikad nadvladati Crkvu, niti će dim Sotonin biti u Crkvi), onda bi se moglo reći da je Pio XII napravio pukotinu sa svojom enciklikom želeći izmiriti nauk Crkve i znanstvenologiju koja je de facto dim Sotonin.

Na koncu pogledajte video u kojem se korektno primjećuje kako iza zablude o evoluciji stoje banksteri, neprijatelji kršćanstva i Vatikan.
Međutim, i protestanti su dovedeni u zabludu kako se u Vatikanu nalazi katolička Crkva, a većinom su dragom voljom zavedeni jer mrze katoličku Crkvu. Ali su potpuno u pravu u ovome; vjerovati kako je Bog udahnuo dušu u tijelo majmunčeta kojeg je poslije nazvao Adamom, je bogohulno (jer je Bog rekao da je stvorio Adama na svoju sliku i priliku), nekršćanski, protiv Biblije i protiv zdravog razuma. Stanje među katolicima 50-tih godina prošlog stoljeća je već bilo katastrofalno, jer nije mi poznato da se je i jedan katolik suprostavio tako očitom kršenju pravovjerja od strane Pia XII.
Već onda su katolici željeli sjediti na dvije stolice, svidjeti se ovom svijetu i Kristu i dakako vjerovali su u zabludu kako papa i dalje ostaje papom ako naučava hereze, pa je bolje šutjeti kad ovaj naučava nešto protiv Božje objave.

Mediji providno lažu

Jučer se dogodio teroristički napad u Munchenu.
Ubijeno je 9 osoba u trgovačkom centru.
Iako portal Dnevno.hr piše uglavnom protiv najezde muhamedanca, ovim prilikom  je prenio agencijske vijesti iz njemačkih izvora (antinjemačka vlada i  antinjemačka policija) prema kojima:

Napadač iz trgovačkog centra Olympia u Njemačkoj je 18-godišnji Iranac iz Muenchena čije je ime Ali David Sonboly , kazao je šef policije Hubertus Andrae na konferenciji za novinare, dodavši da motivi zločina nisu poznati. Mladić je nakon napada počinio samoubojstvo. U napadu je poginulo  devet ljudi, a  27 osoba je ozlijeđena...

 Napadač je proučavao prijašnje ubilačke pohode, a policija napad povezuje i s pokoljem koji se na isti dan prije pet godina dogodio u Norveškoj, priopćila je njemačka policija.
“Povezanost s pokoljem u Norveškoj se nameće sama po sebi”, rekao je predsjednik Policijske uprave Muenchen Hubertus Andrau.

Napadač Ali David Sonboly koristio se lažnim, ženskim imenom Selina Akim na Facebooku. Napadač je primao psihijatrijsku pomoć, a još nije utvrđeno je li u trenutku napada bio pod utjecajem droge ili alkohola.

Dakle, svjetski i njemački mediji žele uvjeriti Nijemce i ostale Europljane kako teroristički napad nema veze s muhamedanstvom.
Dokaz? Napadač ima njemačko državljanstvo, iranskog je podrijetla, imao je psihičkih problema, možda je uzimao alkohol ili drogu, što pravi muhamedanac ne bi činio. Čak su prenijeli kako se je tobož derao prilikom pucnjave kako je on Nijemac, kako mrzi Turke (jer je Iranac šijit) i kako čitamo njemačka policija ga želi povezati s Norvežaninom Brevikom, ekstremnim desnim teroristom.
Poruka je jasna - nemojte se bojati muhamedanca koji se u srcu Europe bore za kalifat, pravi problem su desničari koji žele istjerati muhamedance iz Europe kao i kazniti ljevičarske političare i medije koji su do ovog doveli Europu.

Zahvaljujući još uvijek slobodnom internetu možemo poslušati hrabrog i britkog Davida Wooda koji odlično i razložno objašnjava zašto su brojni teroristi muhamedanci vodili nemoralan život, pili alkohol, drogirali se, živjeli bludno iznad bludne 'norme' koju propisuje kuran.

Objašnjenje je vrlo jednostavno, umrijeti u džihadu znači muhamedancima spasenje od vječne kazne zbog grijeha koja su zavoljeli, stoga je nerazumno reći kako terorizam nema veze s muhamedanstvom zato što terorist nije bio redovito u džamiji, nije postio za ramadan ili je živio razvratnije od  prosječnog dekadentnog zapadnjaka.
Kad razvratni muhamedanac ne bi vjerovao Muhamedu onda se ne bi niti pokušao iskupiti ubijajući 'nevjernike' oko sebe u čim većem broju i čekajući da nakon smrti uskoči u 'nebeske' orgije s vječnim djevicama ili dječacima.

Nu, jel stvarno terorist bio psihički poremećeni Iranac?
Walid Shoebat otkriva kako se radi o Arapinu sunitu iz Sirije koji je na svojem facebooku imao tursku zastavu, što je nezamislivo za Iranca.
Netko će reć možda da to nije točno, jer terorist ima državljanstvo Njemačke.
Nije važno gdje je tko rođen, nego od koga je rođen i za koga njegovo srce kuca.
Moderna liberalna država je besmisao i zbog toga što daje državljanstvo nekima koji se nikad ne žele niti mogu asimilirati u domicilni narod. Zar je netko postao Nijemcem zato što se je rodio u njemačkom rodilištu, a niti kulturno, niti religiozno, niti rasno ne može biti Nijemcem?

Antinjemački državni mediji i političari zabrinuti su što muhamedanci posljednjih dana vrše sve svirepije i bezočnije napade na Nijemce i ostale Europljane.
Isti notorni lažovi njemačkom narodu besprekidno trube kako ih čeka svjetla budućnost zato što su primili imigrante koji će raditi i puniti im ispražnjene mirovinske fondove i isto tako napuniti njemačka rodilišta, vrtiće i škole s 'pravim Nijemcima'.
Sjetimo se da je svega par dana ranije jedan muhamedanac 'mesarski' sjekirom divljao i ubijao u jednom njemačkom vlaku. Prije toga, o čemu sam pisao, muhamedanac je u Nici pregazio kamionom više od stotinu ljudi (84 su ubijeni).
Sve bi dali ti političari i novinari kad bi našli nekog muhamedanca da se lažno predstavi kao njemački desničar i kršćanin i da pobije čim više ljudi. 
Ali ako laže koza, ne laže rog. Laži medija su sve providnije i neuspješnije. Nijemci počinju shvaćati što ih čeka. Prošla su vremena u kojima je sve izgledalo 'idealno', marljivo raditi tijekom godine, ne baviti se politikom, a još manje monstruoznim lažima iz povijesti o vlastitom narodu zbog kojih se može otići nepotrebno u zatvor,  a onda otići na ljetovanje negdje na topla mora. I tako iz godine u godinu, do mirovine kad ostaje samo stalno ljetovanje slično muhamedanskom snu o vječnim orgijama.
Ako se Nijemci i nakon ovih terorističkih čina ne suprostave jedva prikrivenom ratu protiv njih u njihovoj vlastitoj okupiranoj državi, muhamedanci će znati kako se Muhamedova crna zastava može uskoro vijati u Berlinu. A prije toga u Parizu i Londonu, Rimu. Ne fantazirajmo kako će Zagreb biti bez toga.
Većina ljudi ipak radije žele vjerovati lažima medija zato što žele još barem malo vjerovati u lažnu sigurnost i napredak.
Međutim, ne smijemo se bojati muhamedanskog terora koji je ništa prema teroru koji čeka Božje neprijatelje u vječnosti. Samo Boga se trebamo bojati, odnosno Njegovog strašnog Posljednjeg suda i vječne kazne. Gospodin nam je to izravno rekao - ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, nego Onog koji može ubiti i baciti vas u Pakao.
Ako doista želimo sebi i svojim dobro, otkačimo se čim prije od lažljivih medija i liberalno-sekularne države koja više ne prikriva kako je protivna Bogu i naravnim zakonima. Jer vrijeme konačnog obračuna je pred nama. Demoni su pušteni s lanca, ali i nebeska vojska jedva čeka zvuk apokaliptične trublje. 
Stanimo pod stijeg Krista Kralja koji dolazi uništiti one koji su se usudili negirati Njegovu apsolutnu vladavinu i vlast na krugu Zemaljskom.
U tom slučaju ne će nam nedostajati Božje milosti da izdržimo sve kušnje i križeve do konačne pobjede.

Uloga žene u Crkvi i društvu - demistifikacija

Jedna čitateljica predložila mi je da stavim na blog predavanje dr. Alice von Hildebrand s temom koju sam stavio u naslov, uz dodatak - demistifikacija.

Hildebrandova je udovica poznatijeg teologa i filozofa Dietricha von Hildenbranda, a i sama se bavi istom djelatnošću.
Koliko mi je poznato pripada novus ordoe sekti, iako ima konzervativnije stavove od prosječnog novorednog katolika, a pogotovo modernističkih teologa.
Ona i njezin pokojni suprug zalagali su se za tradicionalnu latinsku misu, protiv novoredne, kao i protiv feminizma i abortusa.
Mogli bi ih okarakterizirati kao najkonzervativnije novoredne katolike ili kao one koji su najbliži napuštanju novoredne sekte, ali ipak ostaju u njoj.
Predavanje koje ste mogli odslušati bilo je usmjereno protiv feminizma i za veliku ulogu majčinstva kod žena.
Međutim ono nije bilo povratak tradicionalnom nauku Crkve o ženama, ono je bilo eklektičko traženje kompromisa između te dvije suprostavljene ideologije.
I neka mi nitko ne zamjeri zašto nauk Crkve zovem ideologijom, jer pojam ideologija sam po sebi nije ni pozitivan ni negativan, nego je ideologija splet vjerovanja odnosno splet odgovora na temeljna pitanja života i njegovog smisla. Odgovori mogu biti istiniti ili lažni, tako i ideologije.
Naravno, samo jedna ideologija može biti potpuno istinita i to jedino ako dolazi od Istine, odnosno od Boga. Vjerujemo i znamo da je to nauk Crkve.
Poluistina nas ne može osloboditi, nego samo potpuna istina kako nam je poručio naš Gospodin Isus Krist.
Zato moramo analizirati njezino predavanje i ukazati na teze koje nisu istinite i koje ne će žene osloboditi, nego još više zarobiti u pokretu iza kojeg jamačno stoji Sotona, kao što je isti bio na drvetu spoznaje dobra i zla.
U praskozorje čovječanstva je govorio Evi kako će biti kao Bog i da Bog ne želi da ona bude kao On, a ona to može postati.
Na zalasku čovječanstva Sotona govori ženama da će biti kao muškarci i iznad njih ako se pobune protiv patrijahalnog, nepravednog društva koje ih je zarobilo i učinilo slugama muškaraca.
Jedno je sigurno istina, muškarci i žene nikad ne će biti jednaki kad to nisu ni tjelesno, niti duševno, niti racionalno. Ili će muškarci voditi žene i ljubiti ih, a žene im biti poslušnima kako je objavio Bog da treba biti, ili će žene voditi muškarce koje ne će ljubiti, jer žene ne mogu ljubiti inferiorne, papučaste 'beta' muškarce. Trećega nema. Znamo kako živimo u društvu u kojem malo gdje vlada prva naravna situacija, i da je to uvelike razlog općoj dekadenciji društva.

Krenimo dakle s analizom predavanja.
Preskočivši njezin povjesni osvrt na nacional-socijalizam s kojim se je sukobio njezin pokojni muž, nailazimo u njezinom predavanju na prvu problematičnu tezu: Adam i Eva su stvoreni simultano, istovremeno.
Posve je jasno što se želi tom lažnom tezom postići - jednakost Adama i Eve, odnosno jednakost muškaraca i žena.
U Bibliji postoje dva izvještaja o stvaranju, u jednom se evidentno spominje kronologija stvaranja po kojem je Adam prije stvoren, a tek kasnije je Bog od njegovog mesa stvorio Evu. I bjelodano je rečeno zašto. Da Adam ne bude sam. Eva je stvorena radi Adama, a ne obrnuto, i s ovom prvom knjigom Biblije posve otpada bilo kakvo opravdanje feminizma ili teza predavačice kako su Adam i Eva jednakopravni.
U drugom izvješću o stvaranju se biblijski pisac ne bavi kronologijom stvaranja nego samo kaže - 'muško i žensko, stvori ih'.
Zar je Biblija kontradiktorna, ili zar je Bog kontradiktoran?
Naravno da nije, zato treba dobro primijetiti kako se drugo izvješće ne bavi kronologijom. Graditi dalje feminističku kulu na pijesku znači razgrađivati tu lažnu tezu i na njoj graditi lažnu ideologiju.
Ali Hildebrandova ne samo da kaže kako su Adam i Eva jednakopravni, ona kaže kako je Eva superiorna, jer Adam je stvoren od blata, a Eva od mesa.
Nije važno što će ona dalje razvijati tu lažnu tezu kako bi ženama u auditorijumu poručila kako imaju veliki dignitet ako postanu majke, odnosno ako se ne natječu s muškarcima u društvu i na poslu. Jer put u Pakao popločen je dobrim namjerama. Ako žena postane majka brojne djece koju odgaja tako da ostaje u kući s njima, to nužno ne znači da će ih dobro odgajati te da će biti dobra žena svojem mužu, ako povjeruje Hildebrandovoj kako je superiorna svojem mužu.
Poluistina nas ne će osloboditi.
Hildebrandova se usudi napasti sv.Augustina zato što je on napisao kako je Sotona išao zavesti Evu, a ne Adama zato što žene pripadaju slabijem spolu.
Uzalud joj što kaže kako voli-obožava Augustina, ali ga tobož mora ispraviti po tom pitanju. Jer Augustina ne treba voljeti-obožavati, nego Boga koji nije Evu stvorio jednakom Adamu niti jednakopravnu njemu, i zapovijedio ženama kako moraju slušati muževe, a muževi voditi, ljubiti i braniti svoje žene. Kad žene ne bi bile slabiji spol, onda bi ta Božja zapovijed bila besmislena. Jer braniti nekog tko je jači je besmisleno, voditi nekog tko je sposobniji voditi je isto takva besmislenost.
S druge strane predavačica spominje i hvali kavalirstvo kao pravi odnos muškaraca prema ženama.
Ali kavalirstvo može egzistirati samo u naravnim društvima u kojima muškarci vode obitelji i društvo i u kojem postoji viteški duh među muškarcima da brane one koji su slabiji. Ako žene nisu slabiji spol, onda je kavalirstvo besmislenost.
Kavalir može biti samo onaj tko je jak, a ne onaj papučar koji je dopustio da ga žene vode. I moderne žene su toga u dubini svjesne, zato bacaju drvlje i kamenje na efeminizirane zapadne muškarce koji im se klanjaju kao božicama, kao nekima koji su superiorniji njima muškarcima, a muhamedance dočekuju kao prave muškarce kojima nije ni na kraj pameti zabluda kako žene nisu slabiji spol.
Druga poluistina, a mogli bi reć kako je to otvorena i opasna laž, je kako je žena posvećena u odnosu na muškarce zato što Bog dotiče ženinu utrobu kad u nju stavlja novostvorenu ljudsku dušu.
Na početku svog bloga pisao sam o traducianizmu i kreacionizmu .
Zabluda kreacionizma se dobro ogleda u toj lažnoj tezi Hildebrandove.
Zar Bog ulazi u ženinu utrobu nakon što je ona učinila blud i preljub, nakon nekog bludnika i preljubnika ili silovatelja? Blasfemično je i samo pomišljati o tome.
Međutim Hildebranodova govori kako je to sveti trenutak kad se ta bludnica posvećuje preko prsta Božjeg koji ljudsku dušu uvodi u ženinu utrobu.
Bog je svet i ništa s grijehom ne može stati pred Njega. Nauk Crkve nam kaže kako je naše tijelo hram Duha Svetoga dok smo u milosti Božjoj, dok smo bez smrtnog grijeha. Hildebrandova neizravno kaže kako Bog ulazi u tijelo bludnice kao što je Duh Sveti osjenio Mariju kad je začela našeg Gospodina Isusa Krista.
I nikome u audiotorijumu to nije zasmetalo, zato što nauk Crkve tako malo ljudi zna i zato što su gotovo svi ljudi (polu)otrovani lažima kako je spolni odnos svet sam po sebi što se jasno ogleda u skandaloznoj teologiji tijela heretika Woytile.
Niti žena, a kamoli preljubnica ili bludnica nije postala svetom zato što je začela i rodila, nego jedino može postati svetom na isti način kao i muškarci. Vršeći volju Božju i poštujući Božje zapovijedi.
Treća opasna zabluda koju iznosi Hildebrandova je kako su sve žene posvećene zbog toga što je Marija postala Bogorodica, što je Marija najuzvišeniji stvor koja je rodila Boga.
To je slično prethodnoj zabludi kako su žene posvećene samim time što su začele.
Postavlja se pitanje, ako se Hildebrandova želi obračunati s feminizmom, zašto nosi vodu na isti mlin feminizma?
Zar je Bogorodica sa svojim 'fiat' posvetila sve žene bez obzira rekle li one isto Bogu ili ne? Mogu li onda slično reći muškarci, budući je Isus Krist Bog i muškarac, kako su svi muškarci zbog toga svetiji od svih žena jer Isus je Bog koji je beskonačno svetiji od svih stvorenja uključujući i Mariju?
Doista, to su jadni argumenti koji dokazuju kako živimo u jadnim vremenima kad oni koji se zovu kršćanima mogu slušati i prihvatiti takve argumente uz objašnjenje kako je to zaštita žena od feminizma i povratak tradicionalnom nauku Crkve.
Sveti Pavao je izričito rekao da ne dopušta ženama naučavati u Crkvi.
Neki misle i vjeruju kako je on bio u zabludi, a istovremeno sebe smatraju kršćanima i čak protivnicima feminizma.

Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre; isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom. (1 Tim 2)

P.S. Imam doma Bibliju u izdanju KS iz 1987. - glavni urednici J.Kaštelan i B.Duda u kojem su feministički preveli dio poslanice sv.Pavla Timoteju kojeg sam citirao.
Dakle umjesto "Hoću dakle da muškarci mole ..." stoji "Hoću, dakle, da ljudi mole ...".
Umjesto "Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću (jasno se misli na podložnost mužu)..." stoji "Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti...". Kakva skrovitost? Umjesto "A spasit će se rađanjem djece ..." stoji "Ali će se ona spasiti vršenjem majčinske dužnosti...".
Znali su dobro modernisti da nije politički korektno napisati da će se žena spasiti rađanjem, jer feminizam je ustao s parolom "žene nisu strojevi za rađanje". Bez sumnje modernizam i feminizam idu ruku pod ruku i ne ustručavaju se krivo prevoditi sv.Pismo ako im original nije dovoljno politički korektan.

Dogodilo se na jučerašnji dan

1789.g. pariška svjetina upravljana masonskim urotnicima napala je tvrđavu-zatvor Bastille.

Nekad su nas lažno učili kako je cilj bio osloboditi brojne političke zatvorenike, ali istina je kako je na jučerašnji dan bilo u 'zloglasnom' zatvoru samo sedam zatvorenika, četvorica su bili krivotvoritelji, dvojica su bili mentalni bolesnici, i  najpoznatiji preostali zatvorenik među njima je bio markiz de Sade kojeg je dala zatvoriti njegova vlastita obitelj zbog seksualnih perverzija. Isti je nakon francuske revolucije, a pogotovo u 20.st. stekao popularnost jer je svojim perverznim knjigama stekao brojne, isto takve perverzne sljedbenike.
Razlog je dakle bio drugi. A on je bio oteti iz tvrđave barut kako bi se revolucija mogla sprovesti. Naime na isti jučerašnji dan, ista svjetina je provalila u jednu parišku oružarnicu i otela 32.000 pušaka. Međutim nedostajalo je baruta kako bi se mogle te puške iskoristiti za ubijanje stare kršćanske epohe koju su naumili ubiti u revoluciji.
Znamo što se je dalje dogodilo. Na gilljotinama su dnevno siječene glave tisućama ljudi, krv je tekla potocima. Novo liberalno-sekularno monstrum dijete okupano je u toj krvi.
Francuska od tada svakog 14.srpnja slavi svoje rođenje.
Dakako da to nije Francuska Karla Velikog, franačkih vitezova, svetaca, monaha i umjetnika koji su rodili prvu kćer Crkve.
Ova Francuska je prva kćer sotonske revolucije. I zastava se je morala promijeniti. Nestali su ljiljani simboli nevinosti, a stvorena je trobojnica koju su nažalost uzeli i naši preci, samo su je polegli.

I jučer su Francuzi slavili ubijanje stare Francuske.
U Nici, na obalama Sredozemnog mora preko kojeg su došli sv.Marija Magdalena, njezina sestra sv.Marta i brat sv.Lazar u ondašnju rimsku pokrajinu Galiju, slavi se tradicionalno vatrometom. Uostalom kao i drugdje.
Ali jučerašnja proslava pretvorila se je u tragediju koja je odnijela mnoge živote.
Muhamedanci su organizirali teroristički napad tako da su se zaletili kamionom na svjetinu koja je očekivala vatromet.
Prema sadašnjim podacima ubijeno ih je 84, a preko stotinu ranjeno.
Otprilike isto koliko ih je ubijeno prilikom napada na Bastille.
Naravno da to nije isto, jer ovi su ubijeni u terorističkom napadu gaženja kamionom, a ovi drugi su ubijeni dok su teroristički napadali tvrđavu kako bi se dočepali sredstava za još veći teror.
Zajedničko im je to što su i jedni i drugi željeli smrt stare kršćanske Francuske.
Zar su svi među pregaženima bili pristaše francuske revolucije i terora?
Ne znam što su pojedini poginuli o tome mislili, ali znam da nikad ne bih bio na vatrometu u kojem se slavi stvaranje prve ili druge Jugoslavije, ali isto tako ne bih bio niti na vatrometu koji slavi ubijanje kršćanstva u Francuskoj, iza koje se je požar revolucionarnog terora proširio diljem Europe. Isto tako ne bih bio na proslavi bojševičke revolucije u Moskvi ili bilo gdje drugdje.
Svi smo krivi pred Bogom zato što smo griješnici, i ako nas zadesi zlo, nemamo se pravo buniti jer smo to zaslužili.
Čak i oni koji su isprali svoje grijehe u Krvi Jaganjčevoj i koji su postali svecima, jer ne zaboravimo da sv.Pavao pripadnike Crkve naziva svecima, ne odbijaju primiti na sebe zlo odnosno križeve kao pokoru za svoje prošle grijehe ili kao križ radi grijeha drugih.
Dakle, kako se onda mogu proglasiti nevinim žrtvama oni koji su došli slaviti otimanje baruta koje je ubilo kršćansku Francusku?
Bog, kao i mnogo puta dosada, koristi muhamedance da kazni one koji su Ga izdali i koji su činili zlo, a pretvarali su se da su kršćani.
Moderna Francuska je dijete masonerije rođeno u krvi Francuza koji su se toj nakazi protivili.
Nitko nema pravo ne znati što je to bila francuska revolucija i uživati nevino u vatrometu ne znajući ili ne želeći znati koliko je kršćanske krvi poteklo zbog te revolucije i koliko se je zla javno promoviralo i danas se javno promovira kroz masonsko-sekularnu državu koja je na toj revoluciji nastala.
Nemojmo biti u zabludi, ustav RH je rađen prema masonskom ustavnom obrascu francuske republike, a oni koji su ginuli za slobodu Hrvatske trebali su znati da ginu za takvu državu, a ne za povjesno hrvatsko kršćansko kraljevstvo.
Mnogi, odnosno većina branitelja je razočarana s ovime što vide u RH, ali nažalost ne vide kako je problem fundamentalan, kako nije problem u tekućim vladama i zakonima, nego u temelju RH, u njezinom ustavu.
Ili jezikom državnih simbola, problem je u našoj trobojnici koja je nastala na temelju francuske revolucionarne trobojnice.
Ako smo kršćani, onda nikako ne smijemo i ne možemo ne vidjeti prst Božji u ovim događajima.
Kad su Isusa pitali za neku 'nesreću' u kojoj je poginulo mnogo ljudi, On im je odgovorio neka paze da se i njima tako nešto ne bi dogodilo.
To znači beskompromisno slijediti Istinu, ljubiti Boga vršeći Njegove zapovijedi, i ne obazirati se i ne ići za onima one koji ne slijede Krista. A takvi su većina.
Bili oni u kamionu ili ispod.

P.S. Autor bloga Mundabor's blog kao da je pročitao dva posljednja teksta mojeg bloga i povezao ih. Naime, on piše kako se teroristički akt u Nici ne bi dogodio u takvoj mjeri kad bi u Francuskoj važilo načelo supsidijarnosti.
Francuska država je oduzela to pravo svojim državljanima po mnogim pitanjima, pa i po pitanju samoobrane. U normalnim društvima u kojima vlada supsidijarnost, obaveza i pravo je osoba da se najprije sami zaštite od nasilnika i razbojnika, a za to je nužno da budu naoružani, jer razbojnici su ionako naoružani i ne mare što nemaju za oružje dozvolu. Muhamedanac koji je tako gazio ljude ispred sebe bio bi davno prije ustrijeljen i ne bi bilo toliko poginulih.
Ovako borba protiv kriminala se svodi na to da razbojnici čine zločine bez straha da će im se netko efikasno suprostaviti, a policija stiže na mjesto zločina samo da konstatira da se je zločin dogodio. Novoredni katolici zdušno podržavaju takvo osakaćeno društvo koje je raj za razbojnike, k tome se zalažu za ukidanje smrtne kazne uz tobožnje objašnjenje kako je i Isus protiv.
Očito pojma nemaju kako je Isus Bog koji se je objavio prorocima u Bibliji i koji je propisao da se neki veliki zločini moraju kazniti smrtnom kaznom.

Supsidijarnost

Prema wikipediji:
Supsidijarnost je načelo prema kojemu odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najniži mogući stupanj društvene organizacije, dok središnja vlast ima samo ulogu nadopune političkog odlučivanja na mjesnoj razini. Načelo supsidijarnosti potječe iz nauke Katoličke Crkve, obrađene u enciklici Rerum Novarum 1891. i Quadragesimo Anno 1931.

Ako ćemo o tom načelu razmišljati na duhovnoj razini, onda ćemo lako doći do zaključka kako je supsidijarnost načelo  koje proizlazi iz Boga kao ljubav prema svojim stvorenjima.
Bog koji je jedini Apsolut daje anđelima i ljudima slobodnu volju kako bi ju iskoristili za postizanje savršenstva, odnosno jedinstva s Njim.
Kad su stražari i naoružani redari jeruzalemskog hrama odlučili Isusa uzeti nasilno u svoje ruke za Veliki Četvrtak u Maslinskoj Gori, doživjeli su veliko iznenađenje kad su, protivno svojoj slobodnoj volji, popadali na tlo.
Sveti Pavao piše kako će svi ljudi i demoni prignuti svoja koljena kad se Onaj, pred kojim su popadali hramski stražari, drugi puta vrati na Zemlju.  
Bog dakle može, i nema niti jednog razloga zašto to ne bi mogao, jer to nije apsurdno, natjerati sva stvorenja, bila ona umna ili ne (životinje, biljke, anorganska stvorenja) činiti ono što On želi da čine.
Ali smo malo puta ili nikad u svojem životu nazočili sličnom događaju.
Takvi događaji su čuda koja su posebna milost Božja nekim ljudima kojima Bog manifestira svoju svemoć. Čuda su izuzetak, a ne pravilo.
Pravilo Božje je da Bog daje anđelima i ljudima milost i moć kako bi vršili Njegovu volju, kako bi dragovoljno ispunjavali Njegove zapovijedi.
To je suština supsidijarnosti, prepustiti da svatko ima čim više slobode kako bi istu iskoristio za postizanje dobra.
Dobar primjer tog načela su naši anđeli čuvari kojima je Bog zapovijedio da se brinu o nama, ali i da ne narušavaju pri tom našu slobodu.
Bog bi to mogao činiti i bez anđela, bez posrednika, ali Bogu je ugodno kad Njegova stvorenja (ili preciznije rečeno Njegova stvorenja koja je izabrao za vječno blaženstvo) rade dobro, jer tako se približavaju stupnju blaženstva kojeg će imati u vječnosti i kojeg je Bog prije stvaranja odlučio da će imati.
Savršenstvo ili svetost se ne može postići bez slobode.

Međutim, postoje i postojali su ljudi, koji su pandan demonima, koji su zloupotrijebili to božansko načelo slobode i supsidijarnosti.
Ne samo da nisu osobno vršili volju Božju, nego su odlučili drugim ljudima oduzeti prava supsidijarnosti koja im je dao Bog, koja su ustvari neotuđiva.
Svi vladari koji postaju apsoluti i tako se igraju Boga kao i Lucifer, krnje ili otimaju supsidijarnost svojim podanicima.
Takvi su bili poganski carevi koji su često sebi davali božanske atribute i zahtijevali slijepu poslušnost onih nad kojima su imali vlast.
Jesu li to bili isto kršćanski kraljevi?
Nipošto ako su stvarno bili kršćanski kraljevi, a ne samo po imenu.
Tko poznaje srednjovjekovnu povijest, taj zna kako je moć tadašnjih kraljeva bila neusporedivo manja od moći poganskih careva ili moći kraljeva apsolutista nakon renesanse koji su utirali put u francusku revoluciju.
Ista revolucija je Francusku centralizirala, poništila regionalne i etničke različitosti, kako bi stvorila modernu francusku naciju za koju vidimo da danas sve manje i manje ima veze s Galima, Francima, Romanima koji su stoljećima obitavali na tom području i imali svoju upečatljivu i prepoznatljivu kulturu.
Francuska tako postaje sve više afrička, azijska i islamska država i kultura jer centralizirana i otuđena vlast u Parizu spovodi politiku NWO koja želi potpuno poništiti supsidijarnost i sve ljude svijeta podvrći apsolutnoj vlasti Antikrista.
Negiranje supsidijarnosti pogotovo je danas bjelodano u sekulariziranim državama (a to su sve europske države) u kojima ljudi u gradovima i selima ne mogu o ničim više odlučivati ako je to razina veća od čišćenja ulica.
Čak i to je ograničeno, jer središnja antisupsidijarna vlast često propisuje kakvo to čišćenje mora biti i kako se mora skupljati otpad.
Na otoku Krku, na kojem živim, za vrijeme vladanja krčkih knezova Frankopana, na snazi je bio Krčki ili Vrbenski statut koji se niti nije doticao pitanja čišćenja ulica i drumova, ali je riješavao sva druga pitanja koja su danas u nadležnosti države, poput krivičnog prava i smrtne kazne.
Ali otok Krk nije bio posebno kraljevstvo, otok je pripadao hrvatsko-mađarskom kraljevstvu ili Mlecima, ipak u tim je srednjovjekovnim kraljevstvima ili državama bilo potpuno normalno po načelu supsidijarnosti da mjesna vlast regulira ta pitanja koja se više u RH ne riješavaju u Zagrebu, nego u Briselu. 
Gradovi i sela su imali svoju zajedničku imovinu-nekretninu (komunadu) o kojima su suvereno odlučivali, a danas sekularne države s dizanjem ruku u saboru mogu izvlastiti, a što su i učinili, sva ta sela i gradove.
Iste lokalne jedinice su suvereno odlučivale tko se može nastaniti kod njih ili neke izbaciti iz zajednice ako se nisu uklopili u zajednički komunalni život, a danas središnja država samo donese riješenje po kojem se u ista naseljevaju afro-azijski nekršćanski nelegalni imigranti koji začas istisnu starosjedioce.
Tu je zatim pitanje gospodarstva koje je u srednjovjekovnoj kršćanskoj državi bilo u rukama lokalne zajednice odnosno lokalnih cehova.
Multinacionalne tvrtke koje uništavaju male domaće tvrtke su bile tada nezamislive. 
Prvo, zato što tvrtke nisu niti mogle postojati kao pravne osobe koje su izmišljeni pojam kako bi se pogodovalo nastanku kapitalizma i kamatarenja. Svaka trgovina ili radionica imala je svojeg vlasnika ili vlasnike koji su mogli biti samo stvarne osobe.
Drugo, cehovi odnosno lokalna zajednica je odlučivala tko i što može proizvoditi i davati obrtničke usluge. Prirodno je da se nisu mogli tako stvoriti veliki lanci trgovina ili tvornica.

Međutim, najbolnije ili najmorbidnije kršenje božanskog prava supsidijarnosti očituje se u državnom nametanju sodomizma i perverzija i to putem antisupsidijarnog državnog školstva.
Čak i liberalno-sekularni ustavi poput našeg deklariraju kako roditelji imaju pravo na odgoj i obrazovanje svojeg dijeteta, ipak gotovo da nema države koja to de facto ne poništava svojim zakonima i praksom. 
U Norveškoj oduzimaju djecu roditeljima koji ih uče da je sodomizam smrtni grijeh, i samo naivci ili slijepci tvrditi će da to nikad ne će doći kod nas.
Naši preci su bili i naivni i lakovjerni kad su se obradovali u 19. liberalnom stoljeću besplatnom školstvu koje je financirala liberalna, iako formalno kršćanska država.
Ništa nije besplatno osim prave ljubavi.
Država je nudila 'besplatno' školstvo, ali cijena je bila oduzimanje roditeljima pravo na odgoj i obrazovanje njihove djece.
Država je isto tako dala 'besplatno' zdravstvo, ali cijena je bila da će sada svi plaćati dodatni porez i usput će morati podmititi liječnika kojeg država plaća ako žele imati dobru i brzu liječničku uslugu.
Država je isto tako dala 'besplatno' mirovinsko staračko osiguranje, ali cijena je bila da su nestale tradicionalne obitelji i rodbina koja je bila prirodni i organski način da se osiguraju i zaštite starije osobe.
Ljudi bi trebali uistinu shvatiti da sve što se daje besplatno, a ne dolazi od Boga ili nije potaknuto od Boga, nije stvarno besplatno nego je dugoročno štetno i djeluje kao otrov.
Možda je među onima koji su nudili 'besplatno' školstvo bilo onih koji nisu vidjeli što se iza brda valja, odnosno imali su dobre namjere, ali su trebali biti mudri i znati da će jedan dan na vlast u centraliziranoj državi doći oni koji ne će imati dobre namjere, nego će iskoristiti to što su oni utemeljili s nakanom dobra za širenje zla.
Sve što sam nabrojio bio je put u Pakao popločen dobrim namjerama.
I sve što sam nabrojio protivi se načelu supsidijarnosti.

Traditio in Action je katolički situs koji prilično piše o organskom društvu koje počiva na supsidijarnosti.
U tekstu: Marks i Lenjin odobravaju Lincolna , autor P.Mericle piše o tome kako su dva notorna zločinca podržavali trećeg. Sva trojica su bila protiv načela supsidijarnosti, a za stvaranje jake središnje vlasti države kako bi putem iste ostvarili svoje zle ciljeve.
SAD je stvoren kao konfederacija američkih država.
Stoga je rat Sjevera protiv Juga bio agresorski, protiv suverenih prava država koje su one imale po američkom ustavu. Lincoln je kao predsjednik države kršio ustav iste države. To što se on slavi u SAD-u, to je znak kako se SAD ne temelji više na razvikanom ustavu, koji je ionako bio liberalan, sekularan odnosno masonski. Velika Britanija je bila prva moderna centralizirana država, nakon građanskog rata u SAD-u, ista država postala je stjegonoša ideje jake centralizirane države koja na kraju vodi u svjetsku centraliziranu državu o kojoj sanjaju masoni od početka. Neki drže kako je SAD opisan u Otkrivenju kao babilonska bludnica.

Zanimljivo je u tekstu, barem meni, navođenje kako je univerzitet u Bolonji, još u 13.st, u vrijeme skolastike, naučavao kako je potrebno centralizirati države nasuprot dotadašnjim malim supsidijarnim državicama koje su bile karakteristika ranog srednjeg vijeka. 
Autor dalje navodi kako su profesori tog univerziteta bili jako utjecajni, tako da je na kraju u Europu uveden centralizam, apsolutizam i konačno revolucija.
'Učenjake' je motiviralo rimsko pravo koje su oni htjeli primjeniti na kršćanstvo.
Posljedice eksperimenta su oko nas. Jer se je povratilo ubrzo poganstvo i poganski centralizam koji čeka Antikrista da sjedne na središnju stolicu.

Citat poznatog francuskog povjesničara Alexisa de Toquevillea je rječit
(ako znate engleski):

“The old localized authorities disappear without either revival or replacement and everywhere the central government succeeds them in the direction of affairs. The whole of Germany, even the whole of Europe, presents in this respect the same picture. Everywhere men are leaving behind the liberty of the Middle Ages, not to enter into a modern brand of liberty, but to return to the ancient despotism.”

Taktika neprijetelja kršćanstva je bila:
- nahuškati puk protiv lokalnog plemstva kao onih koji ih izrabljuju i ugnjetavaju
(a lokalno plemstvo bilo je organska elita koja je vodila i štitila puk od vanjske agresije i tako jamčila slobodu i supsidijarnost puku)
- nakon istrebljenja lokalnog i inog plemstva uspostaviti jaku središnju državu pod njihovom kontrolom
- ista država imati će veliki proračun uz velike državne poreze i nauštrb lokalnih zajednica, tako da će imati poluge da kontrolira i upravlja s pukom
- iseliti sela, oduzeti zemlju seljacima i napučiti gradove s ljudima koji ovise o državi
- moćna država će promovirati nemoral i tako će se uništiti kršćanstvo 
- od takvih sekularnih centraliziranih država stvoriti jednu svjetsku državu koju će voditi Antikrist.

Francuski povjesničar lucidno zaključuje na početku liberalnog 19.st. kako moderna sloboda znači napuštanje slobode koja je bila u srednjem vijeku i vraćanje u drevni poganski despotizam.

Na koncu moramo se uhvatiti u koštac s najopasnijim nasrtajem na supsidijarnost,  a taj je papolatrija, centralizam i apsolutizam u Crkvi.
Prorok i kralj David učinio je dva velika smrtna grijeha koja je gorko iskajao i za koja je dao tešku pokoru.
Obično je poznatiji onaj prvi, kad je najprije učinio preljub s Bet Šebom, budućom majkom kralja Salomona, a onda namjestio ubojstvo Urija Hetita, muža Bet Šebe.
Drugi je kad je dao, protivno izričitoj zabrani Božjoj, nalog da se popišu Izraelci.
Zašto je Bog zabranio Izraelcima da rade popis Izraelaca koji su vični oružju?
Zar to ne rade svi kraljevi kad se spremaju za rat?
Ne znam za pravi odgovor, ali vjerujem da je razlog tomu što bi se Izraelci, odnosno njihovi kraljevi mogli uzoholiti na brojnost svoje vojske i tako se prestati uzdati u Boga i u Njegovu milost odnosno što bi mogli postati apsolutisti kao njihovi susjedni poganski kraljevi i faraoni.
Dobro se je isto sjetiti Božjih riječi upućenih Izraelcima koji su tražili da se izabere kralj, umjesto dotadašnje svećeničko-sudačke teokracije, kako to čine radi toga što ne žele vlast Božju, nego ljudsku iako će morati kralju davati najbolje svoje što imaju.
Istina je dakle da kršćanstvo cvate kad nema jake centralizirane vlasti, makar ova bila kršćanska.
Još je to naglašenije unutar Crkve.
Ako je Gospodin kaznio kralja Davida što je išao raditi popis Izraelaca da se ne bi Izrael opoganio zbog svoje zemaljske moći, onda ista istina znači kako centralizirana Crkva vodi do povratka poganstva, napuštanja pravovjerja, pouzdavanja u zemaljske moći, nedostatka budnosti i borbe protiv krivovjerja.
Tako se je došlo do paradoksalne situacije kako katolici misle da slijediti papu, makar on bio heretikom, znači slijediti Krista. Jer papa je u očima tih malovjernih (ali mnogobrojnih) ili krivovjernih katolika postao više od kralja Davida, a novoredni pape se ponašaju kao da su proroci (lažni) koji mogu objavljivati nove 'istine' koje se suprostavljaju Božjim istinama.
Prosječni novoredni katolik smatra kako nije u njegovoj nadležnosti boriti se protiv krivovjerja, a novoredni kler je u takvoj obrnutoj hijerarhiji da ni ne pomišlja suprostaviti se onima iznad ako posumnja da su oni heretici. I tako do samog vrha odnosno do Bergoglia.
U pravoj Crkvi koja počiva na supsidijarnosti, a ne na apsolutizmu i centralizmu, tako se nešto ne može dogoditi.

Kao što sam već pisao u tekstu "Diptih ili Una Cum", u Crkvi je nemoguće da neki čovjek zauzme poziciju Krista, odnosno da ga kršćani slijepo slijede.
Čim je neki biskup ili papa izrekao, učinio neku herezu ili joj se nije suprostavio, a to je bilo vidljivo kršćanima, isti je izbrisan s diptiha. To je značilo da je izbrisan iz Crkve, jer heretik ne pripada Crkvi.
Moderni novoredni katolici se pravdaju da nemaju ovlasti proglasiti heretika heretikom, nego da strpljivo čekaju sud Crkve.
To bi bilo kao da bi anđeo čuvar prestao čuvati svojeg čovjeka zato što čeka znak od Boga što mu je činiti.
Ili kao da roditelj odbija reći svojoj djeci kako je sodomizam smrtni grijeh, nego čeka da to djetetu objavi ministar školstva ili učiteljica ili novoredni učitelj sodomitskih sklonosti...
Dakle, kao što roditelj nema opravdanja što nije svojoj djeci rekao istinu, tako nemaju opravdanja niti novoredni katolici koji negiraju svoj razum te drže papom heretika čekajući sud Crkve.
Biti slijepo poslušan bilo kome osim Bogu, znači klanjati se tom drugom kao Bogu, znači kršiti prvu Božju zapovijed.
Ne možemo niti smijemo prebaciti na nekog drugog odgovornost i sud, ako nam je Bog dao razum da prosudimo i ako nam je zapovijedio da ne smijemo biti u zajedništvu s hereticima.
Ne imati sud, a kad imamo činjenice i zdrav razum, znači imati krivi sud.
Načelo supsidijarnosti nam kaže da moramo suditi i osuditi krivovjerje kojeg smo vidjeli, da ne osuditi iako nam činjenice govore suprotno, znači biti isto kriv kao i taj heretik kojeg nismo osudili.
Moderni katolici su poput modernog društva u kojem nitko ne preuzima odgovornost, nitko nije osobno kriv, svi čekaju nekog drugog ili komisiju da učini što bi oni trebali učiniti, i svijet tako ide u kolektivnu propast.
Zar netko sumnja da to ide naruku Antikristu?
Zato nam je supsidijarnost spas u ovim prijelomnim posljednjim vremenima.
Ne čekajmo nikog, niti dajmo nikom ono što moramo sami učiniti po Božjim zapovijedima. Jer tako predajemo sebe u vlast Antikrista.

Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije donese milost Božju po kojom ćemo imati snage, mudrosti i čvrste volje učiniti ono što od nas Bog očekuje!