Teško 11-to poglavlje Knjige o Sucima

 Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. 30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: »Ako mi predaš u ruke Amonce, 31 tko prvi iziđe na vrata moje kuće ususret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.«

32 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke. 33 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita – u dvadeset gradova – i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.
34 Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu ususret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri.
35 Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: »Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću? Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći.«
36 Ona mu odgovori: »Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima.« 37 Onda zamoli svog oca: »Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.«
38 »Idi«, reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo. 39 Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Otada je potekao običaj u Izraelu 40 da svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana na godinu.

Ovo gore citirano je završetak jedanaestog poglavlja biblijske Knjige o Sucima.

Jiftah je bio jedan od tih sudaca koji su vladali Izraelom od Isusa (Jošue) Navina koji je uveo Izraelce koji su bježali iz Egipta u Obećanu zemlju do uspostave izraelskog kraljevstva.

Posljednji sudac je bio Samuel koji je pomazao kralja Saula i i kralja Davida.

Suci su ustvari bili kraljevi, ali bez prava da ih sin naslijedi, jer je slijedećeg suca birao Bog.

Bili su vojskovođe i imali su vlast sudbenu, kao i svi kraljevi*.

Jiftah kao i njegova anonimna kćer tipovi su koji ukazuju, neki kažu najbolje u Starom zavjetu na Gospoda Hrista, više od Izaka jer Izak na kraju nije žrtvovan, ali Jiftahova kćer jest i koja je dragovoljno pristala na svoju žrtvu kao i Hristos.

Postavlja nam se pitanje, zato je ovo "teško" poglavlje za razumijeti, u kakvom je to stanju bio Jiftah da je dao "ludi" zavjet Bogu da ako mu podari pobjedu nad neprijateljima da će zaklati osobu koja prva izađe iz njegove kuće i prinijeti je kao žrtvu paljenicu Bogu?

Bez ikakve sumnje kad bi se sličan događaj danas dogodio, i kad bi isto kćer pristala da je otac zakolje, ne samo da bi sud kaznio oca, u nekim državama i smrtnom kaznom, nego teško da bi se našlo čovjeka koji ga ne bi osudio.

I ne samo to, Jiftah bi kao sudac vjerojatno osudio na smrtnu kaznu nekog Izraelca ako bi ovaj dao zavjet da ako ostane živ u bitki da će ubiti, kao i on, prvu osobu na koju naiđe da izlazi iz njegove kuće, te da tako ubije nekog sebi bliskog.

Jel su tu onda radi o licemjerstvu ili ono što se kaže latinski da je dopušteno Jupiteru a nije volu?

Niti jedno  niti drugo, iako ovo drugo je bliže istini.

Jiftah nije dao zavjet Bogu radi sebe, nego radi svog naroda kojeg je vodio, Izraela.

Znači on je u ovom slučaju u poziciji "Jupitera", a ne vola.

Također treba znati da se je sve do modernog vremena smatralo da je otac gospodar nad svojom ženom i svojom djecom.

Jiftah nije obećao da će prinijeti za žrtvu nekog iz susjedove kuće, nego iz svoje, nekog tko je njegov.

Jedino se tako i može prinijeti žrtva, daje se nešto svoje, i to najbolje, a ne tuđe.

I odgovor na početno pitanje - Pismo nam kaže da je Jiftah bio obuzet ili nadahnut Duhom Svetim, nije Jiftah dao sam po svojem nadahnuću ili strahu od poraza zavjet Bogu, njega je sam Bog nadahnuo da učini takav, za naše površno razmišljanje, grozan zavjet.

Inače Jiftavov zavjet bi bio zavjet nerazumnog i zlog čovjeka.

Slijedi pitanje, kako Bog može nadahnuti nekog da čini zlo?

Ne, Bog nikad ne nadahnjuje na zlo, i ovdje se ne radi o zlu, davanje žrtve Bogu nije zlo.

Inače bi i sama Hristova žrtva na križu bila zlo, sačuvaj nas Bože da ikad takvo nešto pomislimo.

Zato je Jiftahova kćer tip, a sirijski kršćanski oci kažu i najbolji, koji iz Starog zavjeta upućuje na Hrista.

I u tome je dobro koje je nadanulo Jiftaha, Bog je htio pokazati kako je velika Njegova ljubav prema ljudima da je odlučio žrtvovati svojeg Sina, koji je to dragovljno prihvatio kao i Jiftahova kćer, radi spasenja ljudi i brisanja ljudskih grijeha preko vjere u Njegovu ljubav koja se jedino i potpuno može pokazati žrtvom do smrti.

Da bi razumili bolje našeg Spasitelja, dobro je kontemplirati o Jiftahu i njegovoj kćeri, i ako nas to potakne bliže blaženom stanju pokajanja i oboženja, onda smo mi to dobro koje je opravdalo žrtvu Hristovu i žrtvu Jiftahove kćeri.

Upravo vrijeme Velikog Posta je prilika da o tome razmišljamo i usmjerimo svoj duhovni život.

Zlo se ne može pobijediti nego dragovoljnom žrtvom koja u krajnjoj instanci potpuno briše sebičnost i brine se o drugom, ne o sebi.

Ne možemo kao neki ludi protestanti reći - Isus je podnio žrtvu za mene tako da ja ne moram, mogu sad i griješiti slobodno jer je Isus dao žrtvu za sve moje grijehe.

To je ruganje i to blasfemično na Boga i na Njegovu žrtvu.

Svemogući može oprostiti bez ikakve žrtve sve grijehe od kad postoji svijet, i On to rado čini, ali to nije cilj, nego kad se ljudi kaju i tako oslobađaju okova grijeha i postanu slični Hristu, djeca Božja po blagodati. To je cilj.

Kajanje bez žrtve je samozavaravanje.

Cilj žrtve je pobjeda nad zlom i posvećenje same žrtve. 

Nema smisla oprostiti grijehe ako se na kraju ne zamrzi sami grijeh i tako oslobodi od njegovih okova.

Čovjek koji je spreman na žrtvu najviše tad u svom životu sliči na Hrista (koji nam je svojom Žrtvom pokazao Put), žrtva se sastoji od svakodnevnog gašenja naše sebičnosti i samožaljenja do konačne žrtve života na kojeg se udostoje mučenici.

Zato Crkva naučava krštenje krvlju koje kao i krštenje vodom briše sve grijehe.

U prvom slučaju svojom krvlju (ali opet potaknut Krvlju Hristovom), u drugom slučaju s krvlju Spasitelja.

Slobodno možemo reći da je Jiftahova kćer bila velika i možda najveća žrtva i mučenica Starog zavjeta.

Na poveznici dajem predavanje dr. Dimitriosa Aliberiosa koji je o ovoj tematici napisao knjigu inspiriran drevnim sirijskim kršćanskim ocima koji su pisali o ovoj temi:

Jasno je da nisam ovdje navodio ništa originalno i svoje, nego što je navedeno u ovom zanimljivom predavanju.

Zanimljiva je slika koju navode kršćanski oci, kći je izašla u susret ocu uz ples, pjesmu i zvukove bubnja-tamburina koji se je sastojao u ono vrijeme od dva prekrštena drva oko kojih se bila omotana nategnuta koža u koju se je udaralo.

Slika ili simbol krsta Gospoda našega Isusa Hrista.

Dakle pobožni židovi koji su poznavali Pismo i bili vođeni Duhom Svetim mogli su vidjeti u ovim događajima, koji nemaju smisla sami po sebi, stradanje i žrtvu Mesije.

Nadalje, kako se da primjetiti ako  ste gledali video, hristolike žrtve kao Jiftahova kćer su zrele osobe koje idu dragovoljno u žrtvu (tako niti mučenik se ne može smatrati onaj tko nije htio svjedočiti vjeru svojim životom, ali je nekako ipak nehotimično stradao na kraju). I Izak nije bio dijete kad ga je Abraham htio žrtvovati, nosio je drva na vrh brda, a to nije bila mala količina za žrtvu paljenicu, stoga je bio već zreli mladić koji je na kraju isto pristao na žrtvu koja nije izvršena jer je Bog imao druge planove s njim, naime da će se iz njegovog potomstva roditi savršena Žrtva.

Za razliku od ovih dragovoljnih žrtava (ne zaboravimo ako smo kršćani da se i mi moramo žrtvovati) Bogu, pogani su žrtvovali demonima malu djecu koja nisu niti znali što je žrtva, a još manje su to mogli učiniti dragovoljno.

Jel moguće da se netko dragovoljno žrtvuje đavolu?

Moguće je i vjerojatno je takvih slučajeva mnogo, znamo da ima sotonističkih sekti koje traže od svojih članova da se dragovoljno ubiju radi Sotone, vjerojatno ima i onih koji pristanu da ih drugi ubiju na sotonističkom ritualu.

Međutim postoji suštinska razlika.

Žrtva Bogu je žrtva smirene i ponizne duše očišćene od sebeljublja koju vode bogoslovske krijeposti i želja da se slijedi Gospoda Hrista u Njegovoj žrtvi.

Ali tu je važan dodatak, Bog je nadahnuo Abrahama i Jiftaha da prinesu žrtvu, Abrahama je Bog spriječio da ubije Izaka, Jiftah je ubio kćer radi toga što je Bog htio da ta starozavjetna žrtva upućuje na Žrtvu, i to je bilo dovoljno (i to su odlično primjetili drevni sirijski kršćanski oci, i ako ste gledali video onda ste vidjeli da je u manastiru sv.Katarine na Sinaju otkrivena ikona-freska koje u crkvi, na središnjem dijelu koje se zove bema, prikazuje žrtvovanje Jiftahove kćeri, što znači da su bliskoistočni kršćani davno 'dešifrirali' taj događaj naveden u Knjizi o sucima).

Niti prije niti poslije Bog nije od nikog tražio da prinese svoju kćer ili sina za žrtvu, Hristos je konačna i posljednja Žrtva, dok mučenici koji su uslijedili nisu više žrtve u tom smislu kakva je bila Jiftahova kćer, kao i Hrista njih su mučili ljudi kojima je posljednje bilo na pameti da prinesu žrtvu Bogu.

Žrtve Bogu prinosi svećenik, Hristos je sam sebe prinio na Golgoti, i duboko vjerujem da je kao prvosvećenik mistično prinio žrtvu Jiftahove kćeri Bogu, kao i sve žrtve mučenika koju su bili i koje jesu i koje će biti do svršetka svijeta.

Sotonističke dragovoljne žrtve su tome suprotne, one to čine radi želje za moći koju im lažno obećavaju sotonistički žreci ili osobno demoni (znači ne više kao Evi, "jedi zabranjeni plod ovog stabla da postaneš bog, nego prinesi žrtvu meni i bit ćeš bog").

Kako demoni mrze čovjeka i čovječje tijelo, onda se u sotonističkim ritualima takve žrtve, makar bile dragovoljne, muči i mrcvari kako bi se zadovoljila đavolska mržnja prema čovjeku.

Žrtva pak koju je prinio Jiftah bila je tome suprotnost, on je sigurno želio da bude na mjestu kćeri kao što je Abraham htio da bude na mjestu Izaka.

Što se tiče bola zbog gubitka kćeri jedinice koju je morao ubiti, u emocionalnom i duhovnom smislu je bio s njom i on žrtva.

Kao što je Otac bio sa Sinom na Golgoti, iako je Gospod pjevao Davidov psalam o napuštenosti čovjeka od Boga.

Bog nije nikad bliži čovjeku nego kad čovjek umire sebi i postaje dragovoljna i sveta žrtva koja pobjeđuje ovaj svijet, iako izvana izgleda da je poražena (zato i većina nas dok ne spozna misterij ovog događaja misli da je kćer ovdje bila ne žrtva Bogu, nego žrtva okrutnog i bezumnog oca).

Sjeme koje ne ugine ne donosi rod, tako i kršćani ostaju to samo po imenu ako bježe od žrtve.

Još jedna poveznica na animirani film o onome što su planirali za nas.

* Inače je nefunkcionalno, bilo hotimično planirano ili ne, rješenje u modernim demokracijama nakon francuske revolucije da se vlast dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Tako se državu ili društvo dovodi do pat pozicije i neodgovornosti, zastupnici u saborima je nemaju, ministri je nemaju, suci je nemaju. Idealna situacija za vladare iz sjene. Nasuprot tome monarhija je prirodno uređenje u kojem monarh ima prava, obaveze i odgovornost za sve tri podjeljene vlasti u demokracijama, on je otac naroda koji s nikim ne dijeli vlast. Zato jedino monarh i može ukinuti trenutno zlo demokracije, ali to treba biti pomazani (hristoliki) monarh, ne Antihrist. Naravno, monarhije nema bez podanika koji smatraju patrijahat prirodnim uređenjem, a do te istine teško dolazi moderni i gordi čovjek. U prethodnom tekstu sam prenio video o onom brojnom narodu u Nigeriji kod kojih su došli pravoslavni misionari. U takvom narodu se poštuje peta (RKC je izmjenila ju u četvrtu) Božja zapovijed - poštuj oca i majku, takvo društvo je patrijahalno i ima svog kralja, oca naroda kojeg poštuje, i takvom narodu je prirodno prihvatiti Pravoslavlje (zato vjerujem da će u skoroj budućnosti mnogi Afrikanci koji su protestanti i rimokatolici, a možda i muhamedanci, ući u pravu Crkvu), a da mu je strana dekadencija Zapada.

Nešto sam pisao ovdje o temi da se multimilijarderi 'boje' kako bi AI mogla biti opasna za opstanak čovječanstva ako se ne napravi neki dogovor kako će se dalje razvoj AI odvijati.

Kako je tamo upitno hoće li se objaviti ili ne, prenijet ću ovdje:

Ne postoji inteligencija kod stvorenja koje nisu osobe.

Osobe imaju odliku da mogu spoznati sebe i smisao, i na kraju (i na početku) ljubiti.

Zato osobe to jest inteligencija mora imati slobodnu volju da prihvati ili odbaci istinu koja je također osoba, Istina - Gospod Hristos po kojem je sve stvoreno što je stvoreno, koji je i Logos-Riječ-Smisao-Slovo.

Računala nisu niti živa bića poput biljaka i životinja, a kamoli bi oni mogli biti osobe.

Računala su samo vrhunac tehnologije koja je suštinski po cilju ista s magijom, jer obje imaju za cilj onome koji ih koristi da bude moćniji od drugih ljudi, da im bude bog.

Stoga je idiotizam bojati se da će se AI okrenuti protiv čovjeka svojom slobodnom voljom kad ona nema slobodnu volju, kad i nije prava inteligencija.

Ali slobodnu volju imaju oni koji stvaraju AI i sve govori o tome da je zloupotrebljavaju na zlo.

Dakle ovi potpisnici ili glumataju ili se boje da bi netko drugi, a ne oni, postao onaj tko će upravljati s tom moćnom tehnologijom.

Međutim, nitko od tih moćnika ne će u konačnici, kao što ni magijom ne upravlja žrec, nego Nečastivi koji ovim budalašima daje privid kako oni upravljaju.

Sve se ovo mora dogoditi prije dolazka na vlast Antihrista poslije kojeg dolazi Hrist i Sud svemu stvorenome, pa i ovim koji su koristili magiju i tehnologiju da budu drugima bogovi.

Um nije tvar, kao što ni duša nije tvar, niti ljubav nije tvar.

Žice-hardware zajedno s računalnim programom i algoritmom za učenje ne mogu postati um.

Doduše algoritam nije isto tvaran kao što to nije i znanje, ali od toga ne može nastati um.

Um (s malim slovom) može nastati samo od Uma (koji je beskonačan jer je Bog), a bijedni ljudi sanjaju o tome da to i oni mogu u svojem konačnom i prepunom zabluda i fantazija umu.

Čak su spremni uzeti rizik da ih AI uništi samo da bi sebi dokazali da su bogovi koji su stvorili AI ili da bi sebi dokazali da stvarati mogu i stvorenja ne samo Stvoritelj (što je dakako metafizički apsurd, ali koga briga za istinu, ljepše je živjeti u laži).

Vezano za AI, dolazak azijske jeftine radne snage, rasprodaje ne više velikih tvrtki, nego i onim srednjih i malih strancima, kao i nekretnina uz more, napisan je ovaj članak. 

I ovaj članak govori o istom , kad se domoroci prepuste hedonizmu i izgube religiju kao i vezu s precima, zadesi ih 'bijela kuga' koju riješavaju otvaranjem granica za stranu radnu snagu koja uskoro postane većinom, a domoroci ugnjetavanom manjinom kojoj se kao u navedenom slučaju ne dozvoljava da više javno manifestira svoju izgubljenu religiju i kulturu, više niti na razini folklora (pa se tako u austrijskim školama ne smije pokazivati da smo pred Uskrsom).

Dakle naša hrvatska kratkovidna politička, gospodarska i rentijerska 'elita' misli da dobro prolazi nakon brisanja svih granica države ( a kad se granice države izbrišu, ne samo one zemljopisne, nego ekonomske, političke, kulturne, tada države i naroda u istoj nema više).

Koliko misle oni koji se bave rentijerstvom, izdavanjem apartmana (ili izgradnjom) na moru i sad ugodno žive, da će ta 'idila' trajati?

Pitanje je samo vremena kad će njihove nekretnine i rentijerstvo preuzeti sposobniji stranci, koji više i ne će biti stranci iako možda niti rasno, niti jezikom, niti kulturno, niti religiozno ne pripadaju domorocima.

A domoroci će postati manjina kao u ostalim dijelovima trule Europe.

I zaslužili smo to, nikakve nepravde nema u tome.

Krvavo stečenu slobodu i nezavisnost (ako je je ikad i bilo) prodali smo kao Ezav prvorodstvo za zdjelu leće, a mi za zdjelu eura ili dolara koji na kraju ne će vrijediti niti kao papir za uporabu u toaletu.

Ono što su naši preci nekad znojem ograđivali gromačama ili klesali kamene kućice, prodali smo lakonski strancima misleći da smo dobro trgovali.

Stiže nas prokletstvo predaka kojih smo tako lako i za, u suštini bezvrijedne, novce prodali.

To je križ kojeg ćemo nositi, ali nema nam koristi od križa ako ne postanemo svjesni da smo ga zaslužili svojim grijesima, od kojih je ovaj narodni - lakomost i hedonizam po svaku cijenu u što je uključena prodaja onog što se prodavati ne smije, zemlja predaka i nacionalna, krvlju stečena sloboda.

Biser za kraj.

Akatist Bogorodici na arapskom s prijevodom na engleski.

Izvrsno za meditaciju o životu, neprestalnoj molitvi za nas, vladarice naše Bogorodice i prisnodjeve Marije.

Boreći se protiv ikonografije đavola

Na poveznici je vrlo, vrlo duhovno koristan razgovor D.Patricka Harry s o. Turbom Qualls o "straži nad našim očima".

Budući proglašeni svetac (neki kažu da ga je Gruzijska PC proglasila prošli mjesec) pokojni o.Serafim Rose napisao je pred pola stoljeća kako je pornografija ikonografija đavola.

O.Turbo kaže kako ne smijemo nikako tu đavolsku ikonografiju shvatiti samo kao eksplicitno prikazivanje spolnih odnosa ili ljudskih spolovila.

Ne, sve ono što prikazuje ljudsko tijelo ili tijela, razodjevena ili odjevena, na način da nam pobudi želju da ta tijela posjedujemo ili konzumiramo u spolnom činu - je pornografija.

Ili drugim riječima, ako je vremenska prognoza na državnoj TV tako scenski prikazana da se 'meteriologica' prikazuje zavodljivom*, a znam da je tako nekad bilo dok sam gledao TV, onda se tu radi o pornografiji, đavolskoj ikonografiji koja nas prlja i vuče dublje u propast, u naručje demona.

Također, gotovo sve reklame su pornografske.

I gotovo svi filmovi na kojima nema prikaza nagih ljudskih tijela.

I glazbena videa pop glazbe.

Toga trebamo biti svjesni ako ne želimo završiti u vječnosti s demonima.

* Sjećam se da su isprva stvarni meteorolozi radili na TV dnevnicima prognozu vremena, tako da su sjedili za stolom i objašnjavali kartu ciklona i anticiklona. Eventualno bi se netko digao i pokazivao prstom na kartu.

Onda su došle 'slučajno' atraktivne spikerice za koje je bilo upitno da su studirale meteorologiju i pri tom je bila prikazana njihova cijela figura. Znam da su se neki Splićani 'žalili' da se oni uvijek nalaze na karti tamo negdje oko njezine stražnjice.

Vjerojatno objašnjenje uredništva TV je bilo, hajmo skinuti s TV one dosadne meteorologe i staviti atraktivne djevojke umjesto njih, pa ćemo postati gledaniji.

A tako je isto s reklamama, filmovima, glazbenim spotovima.

Opravdanje je povećana gledanost iz koje proizlazi veća zarada (i slava), baš kao u onoj rečenici iz Biblije da sve zlo dolazi iz ljubavi za novcem.

To što se je u tome koristila đavolja ikonografija malo je tko bio svjestan.

U đavola se ionako nije vjerovalo da postoji, samo zadrti i tradicionalni kršćani su vjerovali, ali i oni koji su u pozadini vukli te poteze i za koje nismo ni znali i koji su bili sotonisti.

Također treba dodati istoj đavolskoj raboti stvaranje mode i nošenje odjeće koja postiže isti đavolski učin - želju onih koji gledaju u njih da ih ne vide kao ljude, braću i sestre s kojima bi trebali biti u zajednici, Hristovoj Crkvi, nego kao spolne objekte koje treba posjedovati i konzumirati.

Oni koji se tako odijevaju čine to radi toga što vjeruju kako na taj način imaju spolnu moć nad onima koji ih strastno gledaju, tako da se tu gotovo radi o međusobnom duhovnom kanibalizmu.

Koliko je žena (mislim da je ovaj grijeh kudikamo manje zastupljen kod muškaraca) ispovijedilo grijeh nečednog odijevanja iz svoje mladosti ili i kasnije?

Ne znam, samo bi trebale znati da su to morale učiniti i pokajati se ako su bile zavedene sa Zmijinom laži - to nije grijeh, sve druge žene to ionako čine, a ovako ćeš privući sebi nekog atraktivnog muškarca ili više njih, što je dobro, zar ne?

Ključ neuspješnih i propalih brakova leži i u tome, jer su muža i ženu privukle strasti, a ne ono što je trebalo. Đavao može samo potrljati ruke od zadovoljstva što je k sebi privukao još jedan par Adamovih potomaka koji su stvoreni na sliku Božju, ali se nisu trudili da ostvare u svom životu i priliku-sličnost s Bogom jer su se zaprljali spolnom nečistoćom i nikad nakon toga očistili.

Slijedi poveznica na divno svjedočenje mladog muža i žene koja je sad noseća sa sedmim dijetetom, kako su tražili Crkvu godinama, a prije toga u mladosti zavedeni i od ovog što je tema članka i od zabluda koje prevladavaju u društvu i koje na koncu imaju demonske korijene.

Želja za istinom koja se na kraju pokaže kao osoba, kao Istina, vodila ih je dugo tako da je otpadalo iz njihovog života, zahvaljujući Božjoj providnosti, malo pomalo sve ono što ih je spriječavalo da je vide, a to su grijesi i zablude.

Rođeni rimokatolici, zatim u mladosti ateisti i hedonisti, zatim protestanti i na kraju su našli sveto pristanište od bura života i arku spasenja, Crkvu.

Malo pojašnjenje, Reader nije niti ime niti prezime, nego je Paul-Pavao čtec (onaj tko čita "Apostola", to jest Pavlove poslanice) i asistira na Liturgiji.

Jedna vijest iz Poljske.

Tamo je inače kažnjivo pomagati izvršenje pobačaja.

Tako je jedna žena dobila nepravomoćnu presudu zbog tog čina.

Međutim svi mediji, uključujući i one "konzervativne" je podržavaju, pretpostavljm s argumentom kako u EU to nije kažnjivo, a EU zakoni imaju prioritet pred nacionalnim.

Moguće je da će viši sudovi na kojima je žalba na presudu tako i presuditi, tim više što je prijašnjih godina EU obustavila mrkvu Poljskoj radi namjeravane reforme pravosuđa, vjerojatno su zato i ostali u sedlu tobože nezavisni suci.

Usput sudac je i u ovom slučaju žena, ne bih se iznenadio da su i u Poljskoj većina sudaca.

Dodat ću još jednu činjenicu o pobačajima.

Naime, na portalu HKV kad komentiram neke tekstove s propravoslavnog stajališta i s idejom da bi bilo dobro kad bi Rusija opet postala pravoslavno carstvo, neki trolovi me optužuju da sam licemjeran, jer u Rusiji ima najviše pobačaja (što je upitno), a Rusija je pravoslavna zemlja.

Neki dan je jedan drugi komentator napisao kako je u carskoj Rusiji bio zabranjen pobačaj, a do Petra Velikog (prozapadnog ruskog cara) taj zločin se kažnjavao smrtnom kaznom.

I nešto što nisam znao, Staljin je od 1936. pa sve do svoje smrti zabranio pobačaj u SSSR.

Kako to da kad god Rusija promijeni politiku prema standardima Zapada, to znači legalizaciju pobačaja ili popuštanje prema izvršiteljima pobačaja?

Pa i komunizam je u Rusiju došao od Zapada, i Lenjin je zdušno primjenio antikršćanske zakone koje je podržavala ljevica i feministice na Zapadu, legalizirao razvrat, pobačaje i težio prema uništenju obitelji.

Rimokatolici (mislim većina njih) pak vjeruju da se je u Fatimi stvarno pojavila Bogorodica i da je "otkrila tajnu" kako će zlo dolaziti od Rusije te da će se to promijeniti na dobro kad se Rusija obrati-unijati s Rimom.

Tek kad bi se to dogodilo (nadam se nikad), globo-homo agenda bi krenula punom parom. 

o.Natanael, konvertit iz talmudizma, kratko i riječito odbacuje zablude suvremenih 'kršćana' i sličnih ala Jordan Peterson koji vjeruju da se može imati potpuni odnos s Bogočovjekom Hristom mimo Crkve.

Čovjek se ne može spasiti sam, molitva "Oče naš" podrazumijeva Crkvu koja moli, a ne individualca koji moli ili molitvu organski nepovezanih individualaca. 

To bi trebali spoznati svi protestanti, ali i rimokatolici ekumenisti koji vjeruju da se Crkva sastoji od mnogih Crkvi, da ima mnogo stada i jedan pastir, da ima mnogo Hristovih tijela, a ne samo jedno - Crkva, ili da na Hristovom tijelu ima jedan ud rimokatolički, drugi ud pravoslavni, treći protestantski, a u daljenjem razvoju zablude ekumenizma, jedan muhamedanski, jedan hinduski, jedan budistički, jedan poganski ... zašto onda ne i jedan sotonistički.

To nije sveto Hristovo tijelo, to je nepostojeće čudovište s mnogim glavama i udovima koji se međusobno ne podnose, takvo nešto ne može postojati (ili će biti to slika-metafora Antihrista, odnosno čovječanstva u posljednjim vremenima)

To je proizvod emocionalne i umne nezrelosti suvremenog čovjeka koji se boji Istine, i onda u svojoj mašti zamišlja neku laž, neko riješenje koje će zadovoljiti njegove emocije koje upravljaju s njegovim umom i voljom.

o.Natanael ima što reći povodom nedavne smrti starog hipika D.Crosby  koji je (pop) glazbu stavio na mjesto Boga, i nažalost takvu fatalnu zabludu prenio milijunima onih koji su ga slijedili i slušali.

Pročitao sam u komentarima da se je na sasvim drugi put Pravoslavlja uputio drugi član Byrdsa, Chris Hillman.

Bog nije "ljubav" - kaže slijedeći tekst.

Poruka je - sve što moderni ljudi nazivaju ljubavlju, to Bog nije.

Riječ ljubav u naše vrijeme poprimila je suprotno značenje.

Tako je i s riječima ljepota, dobrota, nevinost, čednost, znanje, poštovanje, očinstvo, majčinstvo, odgovornost, zrelost, starost, mladost, brak, spolnost, odgoj ...

Živimo u vremenu inverzije, i toga moramo biti svjesni ako ne želimo i sami biti inverzni ljudi.

Istinski pravoslavci istinski misionare u Africi:

Globo-homo pak više ne misionari u RH, ono je tu doma, a mi smo stranci.

Na HTV prikazuju se crtići za djecu koje kao da je radio osobno Nečastivi.

Preneti ću komentar očajnog hrvatskog domoljuba koji sudeći po tekstu ima normalne-tradicionalne moralne nazore:

Sve je bolje od ovoga: turska vlast, mletačka vlast, fašistička vlast, srbadija....

Nažalost većina i dalje razmišlja - glavno da dobijamo novac (bez pokrića, zato cijene skaču svakodnevno) iz mrkva fondova EU, da dolazi mirovina svaki mjesec, da će uskoro ljeto kad će nam stići turisti, pelcovali smo se pa smo sigurni ...

Pa onda mogu i ja komentirati:

Bolje da nas zamijene oni novokršteni pravoslavci iz Nigerije (iz gornjeg videa), oni barem još imaju kičmu i moralne nazore.  

Ovi u RKC i dalje drže da je feminizam nešto dobro i kršćansko. 

Ako kliknete na poveznicu pročitat ćete kako je neka rimokatolička redovnica bila preteča suvremenog feminizma, i to se ponosno ističe.

I onda se čude i smatraju uvrijeđenima kad im se kaže da su zajedno s judeo-masonima u istoj antihristovskoj agendi.

Znam da mnogi rimokatolici nisu, ali to su laici, kler je 'napredan'.

A kler se ne smije nikada optuživati nego slijepo slušati i slijediti jer "vrata paklena je ne će nikad nadvladati".

Pa ne će je ponovno nadvladati kad je davno već nadvladan rimski patrijahat.

Jeruzalemski patrijahat prosvjeduje protiv učestalih židovskih napada na svetišta .

Posljednji je bio za vrijeme nedjeljne službe na grobu Bogorodice:

Ne zaboravimo, dva Hristova svjedoka-mučenika, Henok i Ilija, bit će ubijeni u Jeruzalemu za vrijeme vladavine Antihrista, ali tada uskoro dolazi Hrist za kojeg će oni svojom krvlju svjedočiti.

Ima li u ovom napadu na grob Bogorodice grijeha protiv Duha Svetoga?

Mislim da nema ako su napadači bili u sličnom stanju kojeg je imao sv.Pavao (tada se još zvao Savao) dok je sudjelovao u kamenovanju sv.Stjepana Prvomučenika koji mu je bio i rođak.

Savao je tada to činio iz revnosti prema Bogu (vjerujući da Stjepan bogohuli na Boga) ne znajući da je Isus Nazarećanin bio ne samo Hristos, nego i Bog, te da ubija Stjepana koji je ud Hristovog tijela, Crkve.

Pretpostavljam da su to slično učinili i židovi koji su, hvala Bogu, onemogućeni u napadu.

Osim ako im je Hristos slao jasne znakove da Ga proganjaju kao što Ga je Savao proganjao (jer tko proganja kršćane proganja Hrista, tko udara ud Hristov, udara Hrista).

Budimo spremni na to, kao što je objavio Bogočovjek, da će nas u posljednjim vremenima mnogi proganjati misleći da čine time dobro, a da ćemo biti proganjani i od onih koji će imati grijeh protiv Duha Svetoga, jer će nas udarati znajući da time udaraju Gospoda Hrista. 

Inače, niti protestantima se dobro ne piše u Izraelu iako su oni većinom cionisti.

Zakon koji će onemogućiti misionarenje, pogotovo s ciljem da se židovima ne navješta Evanđelje, se razmatra.

Još jedna međucrtica.

Prema ovom tekstu RKC u RH po pitanju nemoralnog ili zločinačkog ponašanja svećenika ne zaostaje za Zapadom.

I umjesto da se RKC vrati na tradiciju, to jest da se oženjeni muškarci mogu zarediti za svećenike, i da se osnaži monaštvo, te se tako svede na minimum slične aberacije među svećenicima (jer ako svećenik ne može kontrolirati spolnu požudu, onda bi to činio sa svojom ženom, a ne tuđom ili djevojčicima i što je najgore i najčešće s dječacima, a takvi sa sodomitskim sklonostima ne bi smjeli nikad niti biti zaređeni), RKC samo nastoji čim više sakriti skandale i eventualno kao najveću kaznu premješta problematične svećenike u druge župe.

Umjesto da ih raščini (i da odbaci zabludu "jednom svećenik zauvijek svećenik") i pošalje u manastir da tamo do kraja svog života okajavaju svoj sramotni grijeh.

Poveznica na video razgovor s autorom knjige o raju za sodomite u Vatikanu .

I još jedna.

Umjetna tzv. inteligencija daje velike nade protestantskim pastorima da napišu bolje 'propovijedi'.

Japanci, ionako još pod traumom poraza u drugom veleratu spremno prihvaćaju robote na njihovim budističkim obredima.

Digitalna tehnologija s AI omogućuje da ista napravi tzv. deep fake, to jest da u realnom vremenu prikaže virtualno (ne samo na 'crnom zrcalu' to jest ekranu računala, nego i u hologramima) nekog koga poznajete.

Tako se pruža mogućnost da oni koji ostanu u tehnosferi budu potpuno obmanjeni, prevareni i zavedeni s porukama za koje će ovi misliti da ih šalju stvarne osobe koje znaju (to mogu biti poruke bliskih osoba, ali i predsjednika država, duhovnih autoriteta na primjer patrijarha, ...).

Dakle, oni kojima je do spasenja i istine, vjerojatno će uskoro morati potpuno izaći ili pobjeći od digitalnog logora, potpuno isključiti 'gadgete' što uključuje i ovaj kojeg koristite dok ovo čitate (jer je moguće da AI preuzme pisanje bloga, te da ispočetka piše slično, a zatim sve više ubacuje politički korektne, a u suštini antihristovske poruke).

Stoga, ako niste, uključite se čim prije aktivno u neku lokalnu Crkvu, upoznajte braću i sestre u vjeri s kojima ostanite u fizičkom i duhovno-molitvenom zajedništvu, nađite svog duhovnika i svake nedjelje pristupite Liturgiji dok vam je to moguće.

Jer Liturgija se izvodi na nebeskom prijestolju i u vječnosti, naša mala zemaljska nedjeljna Liturgija daje pristup (trenutni) nebeskoj, te onda 'ako je Bog s nama, tko će protiv nas'.

Da, nitko ne može nauditi nekom tko pripada Bogu i koji je pred Božjim prijestoljem na Liturgiji i koji Ga iskreno zove svojim Ocem i koji je bog po blagodati (a ne po naravi što je nemoguće).

Kad kažem nauditi onda prvenstveno mislim na dušu koja je najvažnija i koja je najvrednije što imamo.

Ako nas budu proganjali i mučili roboti (po nalogu zlih ljudi i demona, jer strojevi nemaju i ne mogu imati volju, a onda niti inteligenciju) "Boston Dynamics" , znajmo da je to samo zato što je to Bog dopustio radi našeg većeg dobra, a to će biti da Mu postanemo svjedoci, mučenici.

Evo malo optimističkijih znakova o tome da se svijet kreće u pravom smjeru:

Uganda se pak vraća u krivom smjeru - rekao bi trenutni rimski papa RKC.

Naime, tamo je donesen zakon koji kriminalizira osobe koje se javno definiraju po onim abecednim slovima, a sodomističko silovanje kažnjava smrtnom kaznom.

Rimski papa je jasno rekao da se sodomizam ne smije nikako kriminalizirati.

Koliko bi njih onda u Vatikanu bilo kriminalizirano ako bi se tamo sproveo ugandski zakon?

Doduše, u takvom zakonu bi trebalo biti navedeno kao posebno kriminalno djelo javno promicati sodomizam, makar riječima "tko sam ja da sudim?", ili "sodomizam ne smije nikako biti kriminaliziran".

To je veće zlo nego pojedinačno sodomističko silovanje, jer u ime lažnog kršćanstva dovodi mnoge rimokatolike, kojih ima mnogo u Ugandi i Africi, u zabludu da prihvate sodomizam kao neko maleno zlo. Takve ima na duši trenutna RKC. Zato je bolje Afrikancima (i ostalima) da prihvate, kao oni u Nigeriji iz gornjeg teksta, sveto Pravoslavlje koje nikad takvo nešto ne će propagirati.

Završit ću s dodavanjem crtica u tekst s predavanjem zanimljivog episkopa Maksima koji je na onom gornjem videu i koji govori o gubitku smisla u suvremenom svijetu i kako ga opet pronaći.

Također zanimljiv je i mitropolit Dimitrije koji je na čelu njihove američke sinode i čije sam homilije više puta stavljao na blog.

"Klečavci" na trgu bana Jelačića

Kako mi je administrator portala HKV pod tekstom D.Pešorde "Hormonalni problemi ili nešto puno ozbiljnije" obrisao komentar, to sam odlučio o tome pisati na blogu.

Naime, već nekoliko mjeseci traje javna molitva odraslih muškaraca rimokatolika na glavnom trgu glavnog grada RH pri čemu isti kleče i mole krunicu.

Prema ovom tekstu nakana molitve je:

Tako krunicu posvećuju domovini, miru i obraćenju hrvatskog naroda, za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru; životu u predbračnoj čistoći; čednosti u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova; za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja; za duše u čistilištu; za osobne nakane.

Svaki kršćanin trebao bi podržati te nakane*.

Međutim postavlja se pitanje zašto se to moli na javnom trgu, a ne u nekoj crkvi, dvorani, u svojoj sobi pred ikonama, ...?

Odgovor nije misterija, cilj je pokazati na javnom trgu prolaznicima kako postoje ljudi koji se ne slažu s vladajućom liberalno-sodomitskom agendom, koji se ne slažu s globo-homo slikom svijeta koja se predstavlja kao nešto što je neminovno, kao nešto što je nužno i bez čega svijet bi izgubio smisao ili bi izgubio put prema utopiji, a ustvari distopiji ili demonskoj karikaturi zemaljskog raja na Zemlji.

Sjećam se sebe kad sam postao tradicionalni rimokatolik, namjerno sam šetao korzom s krunicom u rukama i glasno moleći krunicu.

Nije to bila prava molitva, to je bilo pokazivanje svijetu fige, evo ja pred vama radim ono što vi prezirete.

Sjetio sam se sad mnogih mučenika (daleko od toga da se smatram dostojnim te časti) koji su uz suglasnost svojeg duhovnog oca otišli u Carigrad i pred turskim muhamedancima javno svjedočili vjeru u Hrista odnosno razobličavali su lažnog proroka Muhameda.

Ili se sjetim sv.Emilijana iz Trakije (mojeg sveca zaštitnika i imenjaka) koji se je po noći spustio u grad i polupao sve poganske idole, i drugi dan posvjedočio da je to on učinio te mučenički skončao.

Nikad (što je meni poznato) se to nije dogodilo kolektivno i nikad se kršćanin nije upuštao u to, a da nije bio spreman i siguran da će taj dan umrijeti u mukama, ili biti zatvoren prije suđenja, a nakon toga mučen i ubijen što je bilo sigurno kao što će sutra opet Sunce izaći.

Što je takav mučenik postigao?

Ako ništa drugo divljenje muhamedanaca (ili pogana) jer se je hrabro i junački ponio, i što ih pri tome nije mrzio niti proklinjao, štoviše molio je i žrtvovao se radi njihovog obraćenja.

Možda su se neki i obratili nakon tog javnog svjedočenja vjere u Gospoda Hrista, a ako je to popraćeno nasilnom smrću, onda je to prijevod grčke riječi martir - mučenik, svjedok svojom krvlju.

Dakle, iako treba odati priznanje tim muškarcima što se javno bore protiv globo-homo države, medija, vladajućih i oporbenih političara, što su preuzeli na sebe rizik sramoćenja i ponižavanja, to ipak nije mučeništvo, ali niti prava molitva.

To je vid političko-ideološke borbe (koja je opravdana) s kojom teško izlaze na kraj feministice i vladajući liberalno-ljevičarsko-ateistički političari i novinari, jer su navikli ili da im se nitko na ulici ne suprostavlja, ili ako se suprostavlja da je to uvijek uz nasilje za kojeg misle da samo oni imaju pravo.

Oni znaju da ako bi ih fizički napali ili ako bi ih napala policija, da bi kod mnogih dobili simpatije i oznaku mučenika, a oni sami bi izgubili auru boraca za pravdu koju sad nepravedno kod mnogih imaju.

A sad ono zbog čega mi je izbrisan komentar.

Kršćanin ne može biti liberal i demokrat, on se ne može zalagati niti boriti za to da sotonisti imaju pravo na svoju demonsku religiju, da imaju pravo javno ju manifestirati.

I s ovim će se mnogi kršćani složiti.

Ali se već ne će složiti s onim što su ih mediji uvjerili da je (novo)normalno, a to je recimo parada 'ponosnih' sodomita, parada feministica, parada onih koji su za pobačaj, za razvrat, za dekadenciju.

Ne, tako naivni i lakovjerni, a još više tako mlaki nisu nikad bili kršćani.

Sveti kršćanski rimski car Justinijan, još dok je bilo više pogana nego kršćana, zabranio je i zatvorio poganske hramove, zabranio je olimpijske igre (jer su one usko povezane s poganstvom), zatvorio je neoplatonističke škole.

Mnogi zapadni heretici (protestanti i netradicionalni liberalni rimokatolici) koji su otpali od Crkve misle da je Crkva bila u dobrom stanju u početku samo dok je bila mučena i proganjana, ali kad je preuzela Rimsko carstvo od kad ju je oslobodio sveti rimski car Konstantin, odonda je Crkva krenula krivim putem.

Oni ne znaju (ili se prave da ne znaju) da su mnogi kršćani koji su nosili ne samo ožiljke od mučenja, nego su bili i bez odsječenih udova, i koji bi bili ubijeni da nije vlast preuzeo car Konstantin, bili svim srcem da se Rimsko carstvo transformira u kršćansko carstvo.

Suludo je zvati se kršćaninom i boriti se za to da lažne religije imaju pravo postojati, da nemoralni ljudi imaju pravo širiti razvrat na ulicama i u školama.

Kršćani trebaju dakle težiti tome da se i na Zemlji čim više manifestira nebesko carstvo, a u nebeskom carstvu ne mogu opstati demoni i demonoliki ljudi.

U takvoj kršćanskoj državi Crkva ima procesije-litije (javne molitve) na ulicama i trgovima jer taj grad ili država je kršćanska.

Inače nema smisla imati procesije ulicama 'Sodome'.

Kakva je to procesija-litija sa svetim ikonama i drugim svetinjama u kojoj se sudionici procesije na kraju fizički sukobe s onima koji su protivnici procesije, a ikone i svetinje se razbiju?

Ili kakva je to kršćanska procesija uz koju prolazi povorka koja se ruga svetinjama, ili to čine prolaznici na ulici?

Stoga se mora reći, javno manifestiranje kršćanstva procesijama ili molitvama na javnim trgovima i ulicama može biti samo u kršćanskoj državi, inače je to sfera političke ili ideološke borbe u kojoj Crkva ne smije izravno sudjelovati.

Boga se ne moli tako da se molitvom nadglašava* Njegove protivnike na ulici.

Boga se moli, ako se već svjesno ulazi u pravednu borbu ili rat, prije samog sukoba, a ne za vrijeme (iako se treba nastojati imati besprekidnu molitvu srca).

Dakle, treba pozdraviti dobru namjeru muškaraca koji javno kleče na trgu kao vid političke i ideološke borbe protiv dekadencije, ali to u stvarnosti nema veze s načinom na koji je kršćanstvo uspjelo steći slobodu i postati državnom religijom Rimskog carstva.

A tome kršćani trebaju težiti, makar se više nikad ne ponovila kršćanska država.

Bez sumnje, čvrsto vjerujem da kad bi bilo dovoljno kršćana spremnih na pravo mučeništvo i kad bi se ta mučeništva dogodila, da bi Bog opet dao blagodat da se ponovno nađe neki novi sveti car Konstantin**. 

Amin, Bože daj!

* Naravno uz neke korekcije - molitva za mrtve koji nisu u Čistilištu jer ono ne postoji, ne postoji čišćenje griješnika kroz 'čistilišni oganj'.

** Zamislimo nakaradnu situaciju u kojoj se molitelji nadjačavaju mikrofonom, pojačalima i zvučnicima sa svojim protivnicima.

Valjda je svakom jasno da se tu ne radi o pravoj molitvi.

Da Bog ne samo dobro čuje pa mu ne trebaju zvučnici, nego oduvijek zna što je u pojedinačnom ljudskom srcu u svakom trenutku.

*** Kako napisah prije na blogu, mnogi moderni kršćani imaju fundamentalni problem što ne prihvaćaju Božje otkrivenje kako vlast dolazi odozgo, a ne odozdo, da je onda demokracija negacija tog vječnog i naravnog načela, pa smatraju da nikako ne smiju biti monarhisti-patrijahalisti, nego drže da je sadašnje stanje liberalno-demokratskih država nešto što je u skladu s kršćanstvom. Dok god je tako, jasno je da Bog ne će dati kršćanima kršćanskog monarha kao onog koji se jedini od smrtnika može suprostaviti antihristovskim trendovima ljudskog društva.

Stoga bi bilo korisnije 'klečavcima' da se u crkvama javno mole za kršćanskog monarha, a onda bi stvarno bili veća provokacija ljevičarima nego što su to bili dosad moljenjem krunice na trgu.

P.S.

Postoji još jedna mogućnost zašto mi je izbrisan komentar.

Naime, osvrnuo sam se na činjenicu da je pred nekoliko godina bio sličan pokret u Argentini muškaraca molitelja krunice koji su svojim tijelima branili podivljale feministice da pristupe crkvama i da ih oskvrnave i zapale.

I zapanjujuće ove su ih pljuvale u lice, farbale sprejem, samo što im nisu kose čupale.

Napisao sam da su pogriješili, jer oni tada nisu branili sebe nego crkvu, trebali su ih dobro išamarati da im više nikad ne padne na pamet da idu paliti crkve, nešto slično kao što su kozaci bičevima šibali feministice iz one sroševski plaćene skupine "Pussy Riot". 

I naravno da bi tada policija stala u obranu feministica pa bi bila "muška borba".

Ali bi barem pala maska s liberalno-demokratske i u suštini antikršćanske države.

Hrvatski rimokatolici rade s javnim klečanjem ono što je nezamislivo njemačkim.

Dakle u RKC koja sebe lažno predstavlja jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom, postoje rimokatolici u kojima ima još tragova pravoslavlja u vidu poštivanja različitih uloga muža i žene u obiteljima (poslanica Efežanima), i onih koji se ponašaju kao da im je Sodoma domovina.

Pravoslavnima se zamjera kako nemaju jednu glavu poput rimskog pape u RKC koji bi bio jamac pravovjerja i dogmatsko-teološkog jedinstva, a imaju rimskog papu koji govori jedno Hrvatima (i Poljacima), drugo Nijemcima i zapadnim Europljanima, treće južnoamerikacima, četvrto afrikancima.

Crkva je imala velike kršćanske oce na koje se trebamo oslanjati i njihova djela čitati i njihova tumačenja Evanđelja i dogmi prihvatiti (kad su jednaka s tumačenjima ostalih kršćanskih otaca), a ne na živuće klerike koji bi u RKC trebali biti nezabludivi i onda ipso facto vjernici im trebaju biti slijepo poslušni.

I u pravilu kršćanski oci su imali zabluda zbog kojih su se kasnije kajali.

Primjerice veliki aleksandrijski patrijarh-papa (aleksandrijski patrijarsi imaju titulu pape) sveti Ćiril koji je najzaslužniji što se je na ekumenskom efeškom saboru Crkve osudio carigradski patrijarh Nestorije zbog hereze da Marija nije Bogorodica, nego da je rodila samo čovjeka Hrista (zabluda da su u Hristu dvije osobe, a ne samo dvije naravi i dvije prateće volje i energije u jednoj Božanskoj osobi), je bio desetak godina u zabludi osudivši svetog carigradskog patrijarha Ivana Zlatoustog (organizirao je i sinodu na kojoj je Zlatousti raščinjen i protjeran iz Carigrada).

Neki, za koje vjerujem da su u pravu, kažu da je Božja providnost dozvolila da tako veliki sveci kao Ćiril Aleksandrijski padnu u zablude kako ne bi nitko u Crkvi pomislio da postoji netko nezabludivi koji bi imao vlast nad svima, drugim riječima Bog nam je pokazao kroz živote velikih svetaca i patrijarha, kako u Crkvi ne postoji služba kao rimskog pape u RKC.

Rimokatolici sebe tješe krivo tumačeći "vrata Paklena ne će je svladati", a on koji bi trebao biti zapreka tome, rimski papa,  je javni heretik.

I umjesto da izvedu logičan zaključak - Hristos ne može lagati i ako se u RKC slave idoli , a sodomizam i feminizam smatraju normalnim, onda sigurno RKC nije ta Crkva, odnosno nije rimski papa temelj i stijena Crkve.

U SAD velike banke se ruše.

Ako se nastavi dedolarizacija svijeta, moglo bi se dogoditi i rušenje SAD čija moć i visoki standard je temeljen na bezobraznoj pljački svijeta tiskanjem (i bez tiskanja jer dolara ima, neki kažu, možda i stotinjak puta više od vrijednosti dolara u novčanicama i kovanicama) dolara (bez pokrića) koji je dobio status jedine svjetske valute sporazumom sa Saudijskom Arabijom (nafta se prodaje samo za dolare).

Moguće je da se radi i o scenariju "nemam ništa i sretan sam", odnosno o digitalizaciji valuta i ukidanju papirnatog i kovanog novca kad će oni koji imaju kontrolu nad digitalnom tehnologijom imati kontrolu nad dobrima svih ljudi. 

Roosh je napisao članak o posljedicama pelcovanja pogotovo o dugačkim ugrušcima u venama umrlih, činjenica koja je sada već kao javna tajna.

Grijesi mogu biti voljni i nevoljni, oni u znanju i oni u neznanju, ovi prvi su svakako teži i ozbiljniji.

Vakcine sadrže tkivo fetusa, odnosno djece koja su ili ubijena u majčinoj utrobi ili su umrla nenasilno (tvorci vakcina to i ne kriju).

U jednom i drugom slučaju nedopustivo je to jest grijeh je koristiti takvo tkivo za bilo što, to je pljuvanje na Boga koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku (a neki ga uporabljavaju za kozmetiku, za pomlađivanje, a u ovom slučaju kao sastojak vakcina).

Dakle, znali ili ne znali, oni koji su se pelcovali učinili su ozbiljan grijeh zbog kojeg se moraju pokajati.

I ako imaju posljedice pelcovanja, neka to prikažu kao svoje pokajanje zbog učinjenog grijeha.

Oni koji znaju da je to grijeh ne smiju šutjeti o tome, jer onda mogu snositi također posljedice.

Također potrebno je znati da hrana koju jedemo je ne samo genetski modificirana, a time i štetna, nego je i otrovana mnogim pesticidima.

Ništa od toga ne ćemo naučiti ako ne shvatimo da je sve to posljedica naše žudnje za moći, bilo preko magije bilo preko tehnologije koja opet dolazi od demona.

Đavao nam je dao tehnologiju preko koje imamo obilje jeftinog smeća kojeg zovemo i koristimo kao hranu (više se ne trebamo fizički mučiti pri proizvodnje hrane, pa postajemo mekušci, slabići i onda ne preuzimamo uloge prirodnog muškarca i prirodne žene koje nam je Bog dao, tako da je tehnologija dvostruko prokletstvo).

K tome je otrovao zrak, vode, zemlju, biljke, životinje i ljude, odvukao ih je od prirodnog načina života i zatvorio u kaveze koji se zovu gradski stanovi.

I dok sve više postaje vidljivo da ne samo ne dolazi raj zemaljski preko tehnologije, nego se stvara digitalni pakao, većina to ne želi vidjeti jer su ili idioti ili su gordi pa ne žele priznati da su bili zavedeni.

Zanimljiv tekst o utjecaju Rusije na Hrvatsku.

Naravno, treba to sve uzeti sa zrnom (ili kilom) soli.

Kako napisah, fabula je zanimljiva i mogu se s njom prilično dobro rastumačiti događanja od konca 80-tih do trenutnog stanja u Hrvatskoj i šire.

Ono što nedostaje u priči je ono najvažnije, duhovna stvarnost koja je važnija od nafte, plina i oružja.

Jer, osobno ne bih imao ništa protiv da carska i pravoslavna Rusija izađe na more preko našeg dijela Jadrana kao naša saveznica u borbi protiv dekadentnog Zapada.

Kriza u koju ulazimo pokazat će da postoje važnije stvari od nafte, plina i materijalnih dobara.

Inače od ovoga ne ćemo moć pobjeć (ako ostanemo pod okupacijom globo-homo Zapada):

Evo, hrvatska intelektualna i politička elita javno poručuje, "ako se ne uključimo u pokret transhumanizma (u sklopu kojeg je tzv. umjetna inteligencija), gotovi smo".

IT sektor bi trebao biti motor gospodarskog razvoja, mi bismo trebali biti Estonija, a fokusirani smo na to da budemo tek uslužna zemlja s nestabilnim prihodima iz turističkog sektora“, rekla je Selak Raspudić.

A ona slovi kao konzervativna i nacionalno svjesna političarka i intelektualka.

Poručuje ustvari, "prestanimo se prostituizirati s turizmom, i postanimo korifeji transhumanističke tehnologije i onda ćemo biti na konju, kao i Estonci".

Od lošega na gore.

Ne 'gore' u smislu smjera prema Nebu, nego ako se već daje slika smjera, smjer je 'dolje' prema Podzemlju.

Mislio sam nekad, pa kako će to većina u nekad kršćanskom društvu kojem ne bi smjela biti strana posljednja knjige Biblije "Otkrivenje", pristati na žig Zvijeri i pokloniti se Antihristu?

Sad vidim kako sam imao previsoko mišljenje o ljudima.

Na koncu teksta povratak na glavnu temu.

Netko će reć da sam posprdno nazvao klečavcima muškarce koji se javno mole na trgu.

Nisam ih htio vrijeđati zato sam to ime i stavio u navodnike znajući da ih globo-homosi iz mržnje tako nazivaju.

Ali potrebno je reći ipak nešto o klečanju.

Kleči se (klanja na koljenima) uvijek pred nekim kojeg smatramo svojim vrhovnim  autoritetom, i koji nam može pomoći i blagosloviti nas  ili kazniti-prokleti nas, bila to osoba fizički prisutna pred nama ili ikona te osobe pred kojom klečimo (rimokatolici se klanjaju i pred skulpturama osoba, dok je u Pravoslavlju zabranjeno prikazivati Hrista, Bogorodicu, svece na taj način i to ima valjane razloge tako da ni na Zapadu u prvom tisućljeću nije bilo "svetih" skulptura).

Kome su se na Trgu bana Jelačića klanjali muškarci?

Koliko se vidi na fotografijama ili nikom ili kipu bana Jelačića.

Jednom rečenicom, ili se nisu klanjali uopće ili su se idolopoklonički klanjali pokojnom banu.

U jednom i drugom slučaju ne radi se tu o kršćanskoj molitvi.

Nego kako napisah, o demonstraciji na krivi način globo-homosima da im se suprostavljaju.

Dan žena, dan smrti, dan Antihrista

Treba najprije vidjeti da li je Bog stvorio ženu kao 'samostalno-autonomno' biće koje je jedino podvrgnuto poslušnosti prema Bogu.

Naravno da nije, knjiga Postanka jasno kaže da je Bog stvorio od Adama ženu Evu kao njegovu pomoćnicu i majku njegove djece.

Eva je dakle imala nad sobom Adama kojem je morala biti poslušna.

Poslušnost je vrhovna kršćanska vrlina koja je nužna za spasenje*  jer bez poslušnosti nema smirenja-poniznosti, a bez poniznosti nema se pristupa Božjim blagodatima.

Živimo u vremenima inverzije, živimo u vremenima i okolišu, fizičkom i duhovnom, koji je antipod Raju zemaljskom.

Ako nam je stalo do vječnosti s Bogom, onda nikako ne smijemo sadašnje stanje prihvatiti kao normalno, kao ono koje je dobro i kojeg treba podržavati.

Svijet je u pobuni protiv Boga kao nikad do sad, zato i živimo u posljednjim vremenima u kojima će inverzija postati maksimalna i u kojoj će život postati nemoguć jer izvor života je u Bogu koji je Život, i kad se stvorenja okrenu potpuno protiv Života, onda je jasno kako je kraj njihov blizu i kako je neminovan.

Dakle danas propadljivi svijet slavi dan žena, ali nikako kao dan žena koje su ostale i dalje žene, nego žene koje su se pobunile protiv Boga i Njegovog stvaranja, koje su napravile isto ono što i Eva, koji su poslušale Zmiju da će postati božice ako se usprotive Bogu i Njegovoj zapovijedi da budu poslušne svojim muževima, da im budu pomoćnice i majke njihove djece.

Pitanje je koliko nam još predstoji "Dana žena" prije potpune entropije, prije potpune smrti.

Pisao sam na blogu prije kako je 3/4 čovječanstva pod sjenkom smrti jer je tamo natalitet manji od onog potrebnog za održavanje života, kako su mnogi u zabludi misleći da je kultura smrti odnosno feminizma, pobuna žene protiv Života (uz podršku muških papaka) samo prisutna na povjesnom Zapadu.

Ne, i tzv, nerazvijene zemlje postale su Zapad.

Pogledajte da i u tim državama raste feminizam, kako žene tamo postaju vladarice a ne sluškinje, kako drže profesorske katedre, kako preuzimaju pravosuđe i sve poluge vlasti zemaljske države.

Rezultat je neočekivan samo za one koji nisu nikad vjerovali u Božju objavu, koji su sv.Pismo držali samo povijesnom knjigom, a ne riječi Boga koju su primili sveti pisci i proroci i svojim riječima je zapisali u Bibliji.

Ne može se drsko suprostavljati Božjim zapovijedima i očekivati kako će to dobro završiti.

U toj iluziji je i RKC, naravno i mnoge sljedbe koje su potekle od nje.

Čitamo kako je "santo subito", pokojni rimski papa RKC Ivan Pavao II napisao "predivno pismo ženama" čiji je sukus "hvala ti zbog same činjenice što si žena".

Pa i mnoge sotonistice su žene, štoviše po mnogim svjedočenjima čitamo kako su uprave one posebno sklone mučenju djece u sotonističkim ritualima, više nego što su muškarci.

Rimski papa RKC kaže, "nema veze, dovoljno je što su one žene da im budemo zahvalni".

Možemo onda u istom duhu 'predivnog' pisma zahvaliti čedomorkama, jer i one su žene.

Nije onda čudo da neki muški papci osjećaju želju da postanu žene, pa ili postanu sodomiti ili uz to odrežu svoja spolovila misleći da su postali žene te da im trebaju svi na tome činu biti zadivljeni i zahvalni.

Stoga bi trebali onima koji se danas klanjaju ženama zato što su žene reći - nemoj očekivati da ćeš još dugo ponižavati ne sebe, nego Boga.

Ako se ponižavaš tako da uzvisuješ žene zato što nisu muškarci, nisi se ponizio u pravom smislu kako bi od Boga zadobio milosrđe i blagodat, nego podupireš žene u pobuni protiv Boga i tako si jadniji od samih feministica, i ujedno neprijatelj Bogu za kojeg ili ne vjeruješ da postoji, ili ne želiš  da postoji, ili za koga želiš vjerovati da Ga možeš poniziti bez posljedica za tebe.

RKC je pak, ništa iznenađujuće, dodala svojim herezama još jednu, onu feminističku.

I dok se neki tradicionalniji rimokatolici krivo bore protiv prave tradicije da se oženjeni muškarci mogu u Crkvi zarediti za svećenike (pa je tako bilo i rimskih papa čiji je zakoniti djed bio rimski papa), obično ne prosvjeduju protiv sve veće feminizacije u RKC.

Nažalost prisutan je i u Crkvi sličan trend, žene dolaze u crkve u hlačama ili nepokrivene glave.

Ali krivo je misliti da žene samo u hramovima moraju nositi žensku odjeću, a izvan mogu i mušku (hlače).

Ideja 'unisex' odjeće je došla upravo s feminizmom.

Prve feministice koje su u pravilu bile iz bogatih obitelji, počeli su nositi hlače, imati kratke frizure, pa i pušiti cigarete, samo zato što se nisu htjele razlikovati od muškaraca.

Feminizam je ustvari Zmijskim lažima motiviran pokret žena (i muškaraca papaka) da izgledaju i budu kao muškarci.

Jasno je da onda više nema obitelji i nataliteta, jer između muškarca i žene koja želi biti muškarac nema glave obitelji, nema harmonije i nadopunjavanja koja je naravna i koja je bila u Božjem umu dok je stvarao Adama i Evu.

Onda nema ni harmonije u rodu i u drušvu, onda nema više niti oca niti majke, onda se može kratkoročno ustoličiti na vrhuncu inverzije Nepomjanik.

Čim se više slavi "dan žena", to je dan Antihrista bliži.

Znamo, onda je i Dan Gospodnji u kojem će se suditi svem stvorenju, isto bliži.

* Naravno i muškaraca, ali muškarac ne smije biti poslušan svojoj ženi jer time izvrće Božje zapovijedi, isto kao kad bi se odjevao u žensku odjeću i ponašao kao žena.

P.S.

Zašto se trećina devojaka želi ubiti?

U Kutini će se održati sotonističko slavlje na Veliku Subotu sufinancirano novcem poreznih obveznika RH.

Inače tamo je na vlasti 'demokršćanski' HDZ kao i u RH.

Pitanje je vremena kad će kršćani morati, ako žele to ostati, prihvatiti činjenicu da im je zemaljska država neprijateljska te prijeći u katakombe.

Feministice kako napisah nisu prave žene.

Odgovorit će netko - a tko je to definirao i kako glasi definicija prave žene?

Koliko god zvučalo da se želim izvući od odgovora, moram ukazati da se radi ovdje o bolesti ili filozofskoj zabludi nominalizma.

Sjećate li se romana U.Ecco "Ime ruže" kojeg mnogi nisu shvatili?

On, poznati talijanski književnik je kao i većina modernih 'mislilaca' nominalist, to jest onaj koji ne vjeruje da postoje ideje ili forme ili univerzalije koje se instanciraju u pojedinačnim stvorenjima.

Kao što ne postoji ruža, nego je to samo ljudsko ime koje se uvijek može promijeniti za trnoviti grm, tako i moderni ljudi ne vjeruju da postoji žena, nego je to samo ime za jedno biće koje se može mjenjati.

Tako žena u ovom ludom i entropijskom nominalističkom svijetu može biti i muškarac koji si odreže spolovilo, a i ne mora, dovoljno je da se deklarira ženom.

A može se na kraju ljudsko biće s vaginom definirati kao ruža, to je sve stvar dogovora.

Nauprot tome postoji Istina, to jest Bog je definirao i stvorio pojam žene, i takvu je stvorio u Evi iz mesa Adamovog kao njegovu pomoćnicu i majku Adamove djece.

To je prava žena čija se definicija nikad ne može promijeniti kao što se ni Bog u svojoj suštini ne može promijeniti.

Ako se neka žena ne ponaša u skladu s tom pravom ženom, onda je ona uzalud potratila svoj život jer nije u sebi oživila pravu ženu.

Ista je stvar i s muškarcima koji moraju težiti idealnom muškarcu po kojem je Bog stvorio Adama.

A kao ljudi bez obzira na spol, moramo težiti da postanemo čim sličniji Bogočovjeku Isusu Hristu koji je savršeni Bog i savršeni čovjek.

Sveg ovog temeljnog nema u svijetu iluzije koji se zove nominalizam i koji je smrtonosna bolest ovog bogobornog svijeta koji namjerno od žena stvara muškarce i obrnuto.

Jasno je da to nikako ne može dobro završiti po takav svijet, a oni koji se žele spasiti moraju živjeti u ovom svijetu kao da mu ne pripadaju, kao da pripadaju nebeskom casrstvu, to jest ne samo 'kao', nego da mu stvarno već sada pripadaju.

Tobož tradicionalni i desni predsjednik RH Milanović hvali se kako bez njega ne bi uopće bilo žena u saboru RH.

Nehotimično je time poručio kako žene, kojima se evidentno želi ulizati kao pravi muški papak, nikad ne bi po svojim zaslugama i vrlinama bile izabrane u hrvatski sabor, nego su tamo došli zahvaljujući njemu (vjerojatno se želi pohvaliti da je on kao predsjednik tada vladajuće komunističke frakcije bivše komunističke partije zvane SDP, druga je HDZ, progurao zakon po kojem žene moraju imati kvotu na listama stranaka, a ne pita se zašto se ne smije propisati ženske kvote među rudarima).

Slušam pred par dana na radiju jednog otočkog gradonačelnika koji se hvali kako se jako trudi u povećanju nataliteta, a radi se o tome da zbog nekontroliranog rasta turizma ima mehanički vanjski prirast stanovništva, nikako onaj autohtoni, prirodni. To nije nikako rast nataliteta nego zamjena domorodačkog stanovništva s došljacima koji sve više nisu niti iz RH niti govore hrvatski jezik.

K tome se hvali kako je sprovodio feminističke projekte poput - žene poduzetnice i slično.

Ovakvi su manje više svi političari u demokracijama, demagozi i nikako očevi-patrijarsi onima nad kojima vladaju, njima je stalo prvenstveno da zadobiju trenutnu naklonost birača (koji bi to otac dao svojoj djeci velike količine slatkiša i čokolade da ih pridobije bez obzira što će im time uništiti zdravlje?), ali i da budu k tome na liniji političke korektnosti to jest prihvatljivi svjetskoj manje više skrivenoj oligarhiji koja upravlja s bankarstvom i medijima.

Ta sotonistička i skrivena elita širi i štiti feminizam kao sredstvo uništenja sveg tradicionalnog i kršćanskog u društvu, a u konačnom cilju uništenja čovjeka kao slike i prilike Božje.

Feminizam je napad na očinstvo, ali je pravi cilj napad na Boga koji je Otac.

Bez obzira zna li to ili ne znali, gotovo svi demokratski  političari sudjeluju u tom ludom i autodestruktivnom projektu za čovječanstvo.

Nemojmo imati iluzije da će se u ovakvom sustavu koji juri u provaliju pojaviti neki političar koji će pritisnuti kočnicu.

To može učiniti samo kršćanski monarh.

A da bi se on pojavio, potrebno je da ljudi budu dostojni oca-monarha, da odbace od sebe zabludu demokracije i feminizma.

Dostojno jest, jako voistinu, blažiti Tja Bogorodicu, Prisnoblaženuju i Preneporočnuju, i Mater Boga našego. Čestnjejšuju Heruvim, i slavnjejšuju bez sravnjenija Serafim, bez istljenija Boga Slova roždšuju, suščuju Bogorodicu Tja veličajem.

Evo One koja je potpuno ispunila ideju Žene i koju nikad ne će i ne mogu uistinu slaviti oni koji slave 'dan žena'.

Oni koji su skloni tradiciji (koji nisu potpuni nominalisti iako vjerojatno ni ne znaju što to znači) smatraju većinom da je problem s demokracijom kod nas što mnogi ne izlaze na izbore pa lijeve opcije dobijaju izbore.

Evo jednog odgovora koje sam našao u jednom komentaru i koji je poražavajući na takvo krivo mišljenje:

Zašto vas tako puno misli da će veća izlaznost donijeti bolju vlast - desniju, pošteniju, štogod? 

Stariji od 60 izlaze skoro svi na izbore kao da je tamo eliksir mladosti.

To su glasači hdzsdp hobotnice, a važno misle kako su protiv jedne od tih polovica nekadašnjeg skh.

Pola srednjedobnih glasa novčanikom i navezani su na hdz ili sdp kroz državna poduzeća, javne ustanove itd., a mnogi ne žele prihvatiti da je hrpa vrlih obrtnika i poduzetnika sraslo s hdz-om na razne načine.
Mi druga polovica tražimo treći put, opoziciju, mesiju, a takve ne možemo upoznati jer ti nemaju pristup medijima - žao mi je, ali je tako.

Ostaju mladi i studenti za donijeti našu željenu opciju.
E pa mnogi mladi su opet već navezani na hdzsdp ili to žele postati - trebaju vezu za zaposlenje ili faks.
Puno ostalih mladih je oduvijek lijevo, jednostavno nemaju iskustva i čoporativnost im je ideal (izlasci, druženja, tulumi, spavanje u istoj sobi), a čoporativnost je komunizam ili blaže ljevica.

Tako da mislim da biste se neugodno iznenadili rezultatima izbora da 90-100% glasača izađe na izbore.

Dakle problem je u demokraciji, u naopakoj ideji kako oni nad kojima se vlada mogu birati one koji će nad njima vladati, odnosno da vlast i autoritet dolazi odozdo, a ne odozgo, od Boga.

I onda u tom naopakom sustavu se širi ideja koju narod objeručke prihvaća, kako se može demokratski mjenjati ono što je nepromjenjivo jer je od Boga, pa se može(mo) donijeti zakon koji će primjerice negirati ideju-formu-univerzaliju muškarca i žene kao da je to stvar dogovora ili stvar koja se može promijeniti izlaskom na izbore, referendumom ili dizanjem ruku u saboru.  

Usput zadnja primjedba u komentaru nije potpuno točna.

Jer je nominalistička zabluda da ne postoji ideja zajednice (čopora kako piše), da su pravi ljudi oni koji su individualci.

Čovjek ne može biti ispunjen ako nije dio organizma-zajednice, drugim riječima Crkve koja je Hrist (Njegovo tijelo).

Čovjek ne može biti ispunjen ako svojom slobodnom voljom ne pristane da bude slika i prilika Božja, a to znači u zajedništvu s Bogom i sa svim ostalim ljudima. 

Mladi budalaši koji  tribalistički-čorporativno djeluju misle da su u pravoj zajednici ako se osjećaju jedno s onima koji istu idiotsku glazbu slušaju, ili se isto (raz)odijevaju, tetoviraju ili nekako drukčije unakažuju svoje tijelo, ili se osjećaju jedno s onima koji smisao života vide u navijanju za neki nogometni klub, ili koji imaju neki bizarni hobi ili ...

Ne, to nije prava i organska zajednica ljudi nego je sotonistička podvala ili zamjena za pravu zajednicu ljudi koja je Crkva.

Kad i normalni Hrvati drže Dodika boljim od AP (i svih ostalih hrvatskih političara).

Dakle sad ćemo imati situaciju u kojoj će u Zagrebu carevati sve ono protivno Bogu, pod parolom "možemo sve što hoćemo", a u Banja Luci će biti "e ne možete".

U Gruziji je nažalost situacija sličnija Zagrebu odnosno RH .

Vidimo na poveznici kako neki prosvjednik, bio svjesni ili nesvjesni član soroščadi, maše s gruzijskom zastavom čije obilježje je križ-krst.

Ideja prosvjeda je kako omogućiti protugruzijskim i protukršćanskim udrugama financiranim iz Zapada da se ta zastava zamijeni s nekim sodomističkim barjakom, da se nastavi put u propast slijedeći Zapad.

Pitanje je - jesu li većinom Gruzijci pristali biti dijelom globo-homo pobune protiv Boga (u što je uključeno i obilježavanje 'dana žena'), ili su vjerni kršćanstvu i svojim precima.

Još jedna vijest koja nikako ne može biti iznenađenje.

U britanskom parlamentu traži se rasprava o činjenici da su pervertiti službeno preuzeli nastavni program škola pa djecu truju spolnim nastranostima.

Ima li koji 'hlebinac' koji misli da se to ne će uskoro dogoditi i kod nas?

Da, ali kako to povezati s feminizmom i s 'danom žena'?

Vrlo lako i očigledno, kad se sluša Zmiju u nečem što naoko ne izgleda zlo nego zvuči benigno ili čak dobro kao npr. izjednačavanje spolova i ispravljanje povijesne nepravde prema ženama, onda je slijedeći korak prihvaćanje malo veće laži, pa onda još veće ... i onda imamo pakao na Zemlji.

Jer ako je Bog pogriješio što nije stvorio Evu jednaku s Adamom, kako možemo onda reć da nije pogriješio kad je osudio protunaravni blud kao odvratan, ili kad je rekao - bolje bi im bilo da im se stavi mlinski kamen oko vrata i baci u dubine morske, nego da sablažnjuju djecu.

Istina se prihvaća u potpunosti, tim više što je to osoba, Gospod Hristos.

Ako se i samo malo odstupi od Istine, gubi se veza s Istinom i nad ljudima tada vladaju demoni i smrt.

To je slika Zapada u trećem tisućljeću.

Jeromonah Kuzma odlično objašnjava kako je poslušnost temelj duhovnog života i napretka te kako žene ne smiju gledati na poslušnost mužu kao ropstvo, nego kao blagoslov i ljubav:

Kako gore napisah, ne mogu se niti muževi spasiti bez poslušnosti, samo njihova poslušnost ne može biti prema ženi jer se to protivi Božjoj volji odnosno naravnom zakonu.

Hoće li neki progledati da je razlog pošasti suicidalnosti djece u ratu čovječanstva protiv Boga i Njegovih zapovijedi, ili filozofski protumačeno u ratu nominalizma protiv prave realnosti koja proizlazi iz Boga Logosa?

Pobuna protiv Logosa ne može nikako završiti osim u smrti.