Razrušena brana

Koliko, koliko još nam treba da nas zlo preplavi?
Kad su revolucionari u Parizu nosili golu prostitutku u procesiji kako bi je postavili na oltar pariške katedrale, vjerujem kako su mnogi katolici pomislili da slijedi kraj svijeta i Sudnji dan.
Zlo kad se javno manifestira bez srama i straha, drsko i s mržnjom prema Bogu i naravnom moralu, i kad nema protureakcije, onda je to znak dolaska vladavine Antikrista.
Znamo da je bilo protureakcije, da su seljaci Vendee-a i mnogi drugi ustali protiv zla, da je konačno stvorena proturevolucionarna alijansa nekoliko kraljevstava koja je srušila vlast revolucionara u Francuskoj i Europi.
Božja providnost još nije htjela da se Antikrist pojavi koncem 18.st. i početkom 19.st.
Ovo pišem zato što živimo u vremenima u kojima je oporba zlu kudikamo slabija nego pred dva stoljeća.
Da su se u to vrijeme događale predstave u kojima glumica vadi iz utrobe zastavu, ili bilo što drugo, ili da samo pokazuje svoje spolovilo u kazalištu, 'umjetnici' bi bili sretni ako bi ih redarstvo strpalo u zatvor, jer inače bi bili suočeni s opravdanim bijesom normalnih ljudi zbog kojeg bi teško sačuvali živu glavu.
Znamo što se dogodilo u Splitu i znamo što se događalo i još događa u Rijeci.
Luciferijanac Frljić*, ako nije bio istjeran iz Splita, onda to znači da bi mogao izvesti predstavu, koja nije ništa drugo nego testiranje i privikavanje ljudi na javno zlo, bilo gdje u Hrvatskoj bez straha od posljedica. 
Slično je i parada sodomita organizirana uz jake policijske snage baš u Splitu, jer ako Splićani nisu istjerali sodomite koji su navalili na grad sv.Dujma, onda to ne će učiniti nitko drugi u našoj domovini.
Moramo shvatiti kako se je uvelike pogoršala situacija unazad posljednjih par desetljeća.
Mlađi naraštaj koji je rođen nakon 90-tih je većinom izgubljen.
Na prosvjedu pred zgradom kazališta u Splitu našli su se većinom oni koji bi to činili i pred 30 godina, mlađih nije bilo za vidjeti. 
Moj naraštaj koji je imao ideale borbe protiv komunizma i za narodnu slobodu je ostario, mnogi su poginuli u ratu i poslije, a mnogi su napustili bilo kakve ideale i prepustili se da ih bujica svijeta nosi.
Kompletni zapad, zapadna Europa, SAD, Kanada, Australija, dobrim dijelom i latinska Amerika, je u još gorem duhovnom stanju nego naša domovina.
Vjerojatno bi se na prste jedne ruke mogli pobrojiti gradovi zapada u kojima Frljićeva sotonistička predstava ne bi mogla biti održana ili održana uz prosvjede građana.
To nam govori kako je oporba prema zlu najslabija u povijesti.
Muhamedanci koji ulaze i osvajaju zapad nisu nimalo moralno superiorniji.
Jedina suštinska razlika između njih i dekadentnih zapadnjaka je što su oni snažno organski i religiozno povezani u cilju ovladavanja zapada i uspostave njihove supremacije-kalifata nad preostalim zapadnjacima.
Brana prema zlu je odavno dobila pukotinu, još od vremena odvajanja Crkve i države.
Odvajanje znači kako država više nema ulogu zemaljske vlasti koja će kažnjavati i spriječavati širenje zla. 
Sve današnje države zapada prikazati će sotonističke 'umjetnike' kao borce za slobodu, a one koji prosvjeduju protiv javnog manifestiranja zla, kao one koji vuku društvo i državu nazad.
A nazad uvijek kod liberalno-sekularno-globaliziranog svijeta znači zlo.
Stoga su moderne države u iščekivanju Antikrista kojem će odmah i rado prepustiti vlast.
Brana zlu je pukla, uvjeren sam da se je to dogodilo prema sv.Pismu - kad se ukloni onaj tko spriječava pojavak Antikrista, onda će Antikrist doći.
To se nije dogodilo preko noći, već traje od kad je Crkva bez hijerarhije, bez nasljednika sv.Petra.
Budimo svjesni da ako smo sve donedavno prosvjedovali protiv zla, da sad ulazimo u vrijeme u kojem će država i ovaj svijet 'prosvjedovati' što uopće postojimo, što smo se usudili dignuti glas protiv 'napretka'. 
Kad kažem prosvjedovati to mislim najprije da će nas pokušati milom uvjeriti kako je besmislen naš otpor vrlom novom dobu i da je za naše dobro odlaziti na Frljićeve predstave i uživati poput svinja u blatu pornografije i svih ostalih prljavština, i na kraju, ako ne pristanemo na te zemaljske argumente, uslijediti će sila koja će biti vjerojatno gora nego što je bila nakon komunističke revolucije.
Volio bih da griješim i da ima još dosta kršćana koji bi, poput dabrova, opet podigli branu zlu, to jest u borbi protiv nositelja zla izgradili ponovno kršćanstvo na krugu Zemaljskom, ponovno uspostavili kršćanska kraljevstva.
Osim što ne vjerujem da ima toliko kršćana koji su spremni životom svjedočiti svoj vjeru, ne vjerujem da se tako nešto može dogoditi zbog demonske tehnologije koja više ne dozvoljava da ljudi žive organskim i naravnim životom.
Zamislimo recimo Hrvatsku, ili Mađarsku ili Poljsku koje bi odbacili zlo i ponovno uspostavili kršćanske države. 
Kršćanska država ne može postojati ako ljudi ne žive organski, nego su umreženi digitalno-elektronskom mrežom i isto takvim gospodarstvom i kulturom. 
Vratiti se pak na organski način života znači biti tehnološki, ali onda i vojno inferioran prema drugim antikršćanskim državama.
I tako bi antikršćani uz superiorniju tehnologiju vojno svladali te kršćanske države, ili ako bi te kršćanske države prihvatili 'trku u naoružanju' postale bi same po sebi, odnosno zbog takve demonske tehnologije, svoja negacija - vratile bi se u stanje suvremenog, antikršćanskog poganstva.
Definitivno sam stoga, po pitanju neposredne budućnosti, pesimist.
Ne zaboravimo biblijsku mudrost, oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. 
Mi sad sijemo, a žeti ćemo kad se Gospodin pojavi i kad će frljići željeti da ih zemlja proguta i planine prekriju.
Predstava poput spomenute bit će sve više i bit će sve prljavije. 
Nije nemoguće da se vrati vrijeme rimskih pogana kad će neki frljić raditi predstave u kojima će doslovno kršćani biti ubijeni kako nekad u arenama, a publika će, kao znak odobravanja, poput orjunaša i ljevičara u splitskom kazalištu, spontano zapjevati neku partizansku revolucionarnu pjesmu.
Kao što je Split ili grad sv.Duje, ili je grad rimskog cara i progonitelja kršćana Dioklecijana, tako ćemo se i mi uskoro morati opredijeliti za ili protiv Krista Kralja.
I ako smo stvarno Kristovi, onda smo Njegove ribice koje ne će biti potopljene u poplavi zla.

* Frljić je navodno studirao teologiju u RH 90-tih. Došao je iz Bosne i tada se je vjerojatno osjećao Hrvatom i katolikom. Ako nije, onda je lik cijeli život proračunati provokator.
Međutim, on je polutan, roditelji su mu iz dvaju suprostavljenih naroda i vjera i to je pretpostavljam glavni razlog da se je identificirao kasnije kao Jugoslaven i borac protiv katoličanstva (jer još nisam saznao da radi sprdnju s istočnim shizmaticima).
Nažalost takav put je mnogih koji se nisu opredijelili ni kao Hrvati ni kao Srbi, niti kao katolici niti kao pravoslavci. Jugoslavija je očito bila čedo judeo-masona i eksperiment kako spojiti više naroda, religija i kultura u jednu državu kako bi se isti odrekli svoje tradicije, vjere i predaka i konačno naravnog morala što nam 'umjetnički' rad Frljića dokazuje. Frljić bi bio moralniji čovjek da je postao ili katolikom ili pravoslavcem, ovako je on negacija i jedne i druge tradicije, i jednog i drugog naroda, i jedne i druge vjere.
Globalizirani svijet stoga stvara frljiće koji nemaju svojeg identiteta kako bi čim lakše prihvatili Antikrista za svog vladara.

P.S. Evo jedne druge umjetničke predstave u SAD. Za 425 dolara prodaju se zaprljane traperice. Nisu doslovno zaprljane, nego je 'umjetnički' dizajner ih takvima napravio da izgledaju prljave.
To nas ne smije začuditi kad već nekoliko desetljeća idioti kupuju rasparane traperice.
Slijedeće bi trebalo prodavati umjetnički krvave traperice, traperice koje izgledaju i smrde kao da se je netko u njima posrao ...
Brana zla je definitivno srušena.
Spašavaj se tko može!

P.S.S. Kad bih nizao slučajave suvreenog javnog širenja zla, ovaj članak ne bi nikad završio.

Ipak ću dodati nešto što ima veze s mnogim temama na blogu - pogledajte koji stupanj degeneričnosti i dekadencije pokazuje lik koji se identificira kao znanstvenik i koji je umislio da može izruguvati one koji ne vjeruju u Loptu:

Ta vrlo 'zgodna' žena i 'plesačica' poganog jezika u videu nije pokazivala spolni organ, jer publika je u SAD malo zaostala, malo kaskaju za naprednim 'hrvatima' čija je duševna hrana frljićevska umjetnost. Ali zato ga je lirski opjevala na oduševljenje kvazi znanstvenika.

Jadnici nisu ni svjesni da zato što su spremni uživati u javnom nemoralu, ili ga opravdavati s falšom slobodom izražavanja ili mu se ne suprostavljati, da više nemaju nikakvog razloga pozivati se moral i pravdu kad ih netko orobi, siluje ili ubije na cesti.

Bezakonje vlada ovim svijetom i malo koga to uzbuđuje.

Uskrsna osmina protiv osmine lažnog Božjeg milosrđa

Protekli tjedan zove se Uskrsnim tjednom ili Uskrsnom osminom koja traje od Uskrsa do današnje nedjelje, Bijele nedjelje.
Povijest Crkve nam svjedoči kako su kršćanski carevi i kraljevi zabranjivali rad tijekom ovih dana kad se kršćani usredotočuju slaviti Isusovu pobjedu nad smrću to jest poniru u otajstvo Uskrsa.
Neradni dani Uskrsne osmine značili su da su kršćani svaki dan bili u crkvi i prisustvovali Misi.
Ono što su mogli vidjeti kao neubičajenost je bijela boja haljina novokrštenika koji su, bilo veliki ili mali, bilo muškarci ili žene, pobožno sudjelovali na Misama. 
Imali su i bijeli povez preko čela radi toga što im je biskup dao na čelo krizmu, sveto ulje sakramenta primanja Duha Svetoga na Veliku subotu. 
Dakle krštenici su se najprije krstili u baptisteriju-krstionici - tri puta potpunim uranjanjem u blagoslovljenu vodu, nakon čega su dobili sakrament sv.Krizme. 
Krizmu su dobila i mala djeca i odrasli, tek početkom 20.st. se je ta tradicija prekinula kod nas rimokatolika, kod istočnih katolika (uključujući i shizmatike) to se i dalje primjenjuje.
I nema razloga zašto malo dijete ne bi dobilo sakrament sv.Krizme, jer ako su opereni od istočnog grijeha u vodi krštenja a bez da znaju što je to krštenje, zašto ne bi isto dobili darove Duha Svetoga bez da znaju što to znači kad na njih položi ruke nasljednik apostola i kad im krizmu stavi na čelo. 
Na današnju nedjelju, novokrštenici skidaju svoje bijele haljine i dolaze na Misu u svojoj uobičajenoj odjeći.
Stoga se ova nedjelja zove i Bijelom nedjeljom od davnina, te izbaciti Bijelu nedjelju iz liturgijske godine znači poremetiti naravni slijed liturgije, u konačnici znači obezvrijediti Uskrs, Crkvu i vjeru.
Ova nedjelja ima veliku važnost i svečanost tako da liturgičar opat Gueranger u "Liturgijskoj godini" piše kako niti jedan drugi blagdan, kakogod velik bio, ne može biti održan na današnju nedjelju.
Novoredna sekta je pak uvela od Uskrsa do Bijele nedjelje osminu posvećenu lažnoj nauci o Božjem milosrđu kojeg je započela lažna proročica iz Poljske Faustina Kowalska,  i koju je najviše raširio notorni kuranoljubac, antipapa Ivan Pavao II.
Naravno oni će reći kako slave danas i Bijelu nedjelju i Nedjelju Božjeg milosrđa, međutim upravo je to bilo zabranjeno, staviti još neki blagdan ili još neko slavlje na ovaj dan ili staviti neku drugu osminu uz Uskrsnu osminu.
Svakome je jasno da se ne može za Uskrs slaviti recimo blagdan sv.Marka koji je 25 travnja, ako Uskrs pada 25. travnja. 
U tom slučaju se blagdan sv.Marka odgađa za kasnije.
To ne važi samo za Uskrs, to važi za sve veće blagdane, pa tako i današnju Bijelu nedjelju.
Ne može se isti dan slaviti neki važni događaj iz života Bogočovjeka i nešto drugo.
Ne može se osmina Uskrsa pomiješati s bilo kojom osminom, jer je Bog i Božje uvijek ispred ljudi i ljudskog.
Tko je dakle mogao unerediti naravni liturgijski slijed i obezvrijediti Uskrsnu osminu nego otac laži i čovjekoubojica od početka, onaj tko je pobijeđen na križu Velikog petka kad je posegnuo za Onim za kojim nije smio posegnuti, onaj tko je svladan u taj dan i stavljen u okove da bi bio oslobođen pred kraj vremena kako bi Isusov trijumf drugog dolaska bio potpun?
Kad bi dakle poljska časna sestra Faustina naučavala i proricala istinu Božjeg milosrđa, osmina i blagdan Božjeg milosrđa nikako ne smije pasti istovremeno s Uskrsnom osminom i Bijelom nedjeljom. 
"Isus" koji je Faustini šaptao u uho da zamijeni Uskrsnu osminu s jednom novotarijom je Sotona, glavom i bradom, rogovima i repom.
Veliki naučitelj Crkve, sv.Augustin, nazvan je i naučiteljem Božjeg milosrđa.
Zato što je u velikoj borbi pobijedio pelagijsko krivovjerje po kojem se čovjek može spasiti i postati svetim bez Božjeg milosrđa, samo uz svoj trud i upornost.
Božja Objava je potpuno drugačija, čovjek je nakon naslijeđivanja Adamovog grijeha (pogledajte moje tekstove na blogu o traducianizmu) rob Sotonin i to dragovoljni, tako da svoju slobodnu volju ne može usmjeriti sam po sebi na dobro, na Boga, osim ako se Bog ne udostoji prekinuti isto ropstvo te mu dati milosrđe po kojem zamrzi zlo i 'zaljubi' se u dobro, u Boga, te uz isto konstantno primanje milosrđa ostane u Božjoj milosti i svetosti do smrti.
Bog i dalje ostaje apsolutno dobar ako nekom, tko je zao, ne prekine lance Sotonskog ropstva, to nam je na više mjesta stavljeno u sv.Pismu - Bog se smiluje onome kome hoće, i ako se nekom ne smiluje, nikakve nepravde nema u tome, uostalom milosrđe upravo to znači - smilovati se nekom tko nije zaslužio milosrđe.
To možemo usporediti s kraljem koji daje pomilovanjem nekom na smrt osuđenom zločincu. 
Kralj nije nepravedan ako se ne smiluje svim zločincima, jer oni su s pravom osuđeni na smrt i nisu zaslužili pomilovanje. 
Isus nas istu istinu o Bogu koji je suveren u svakom pogledu, pa i po pitanju davanja milosrđa, upućuje prispodobom o najamnicima koji dobijaju svi istu plaću bez obzira radili cijeli dan, ili samo sat. Bog nije nikom oduzeo miulosrđe da bi ga nekom drugom dao, ta to je Njegovo milosrđe.
Uz ovaj Božji nauk-istinu ide pod ruku istina o Božjem predodređenju svetaca.
Bog ne može biti nesretan (u neblaženom stanju), jer Bog je nepromjenjiv, te ako bi bio nesretan, onda bi to zauvijek ostao.
Objava na toliko mjesta svjedoči o Božjim izabranicima, tako da je nemoguće vjerovati u Objavu i istovremeno negirati Božje predodređenje i izabranje svetaca.
Ali ovdje se mogu slobodno dodati i anđeli, dobri i zli.
Kad bi Bog ljubio Lucifera, onda bi ga ljubio u vječnosti, i prije i poslije nego što ga je stvorio, i prije i poslije Luciferove pobune.
To je kontradikcija, jer onda je, kako napisah, Bog vječno i konstantno nesretan jer ljubi Lucifera koji je u Paklu, kojeg je osudio na Pakao i koji je pod vječnom mukom radi Božje kazne.
Potpuno ista stvar važi i za ljude. 
Ako Bog ljubi Judu Iškariotskog, onda je Bog najjadnije biće od kojeg se jadnije biće ne može zamisliti.
Razna pak, demonski nadahnuta, lažna ukazanja i lažni mističari, kao i moderni teolozi, naučavaju i krivo tumače bez konteksta Pavlovljevu rečenicu napisanu u poslanici Timoteju: "Bog želi da se svi ljudi spase", tako da tumače da se to odnosi na cjelokupno čovječanstvo, a ne u smislu poruke sv.Pavla kršćanima u istoj poslanici, koji nisu molili za svoje progonitelje i vlastodršce, neka mole i za te, jer i među takvima ima Božjih izabranika koji će se prije smrti obratiti i spasiti.
Bog može sve, samo ne može biti kontradiktoran. 
Bog ne može postati vječno nesretan zato što želi spasenje svih ljudi svijeta, od Adama do posljednjeg čovjeka, a to se ne će dogoditi.
Bog može spasiti i dati milosrđe svom čovječanstvu, kao što je i mogao, ali nije, stvoriti samo anđele koji nikad ne će postati demonima, i mogao je, ali nije, stvoriti nekog drugog Adama koji nikad ne će, kao ni njegovi potomci, učiniti grijeha.
Bog to nije učinio zato što se onda ne bi u stvorenom svijetu očitovala Njegova ljubav, ljubav do smrti na križu (da nema grijeha Bog se ne bi utjelovio i umro na križu), Njegovo milosrđe (kad su svi oduvijek sveti, onda se nema kome dati niti spasenje niti milosrđe) i Njegova pravednost u kažnjavanju zla i nagrađivanju dobra.
Mogli bismo reći - zato što postoji apsolutno milosrdni i pravedni Bog, zato Bog mora stvoriti Pakao.
Kakav je pak Bog kojeg nam daje Faustina Kowalska i novoredna sekta?
Bog koji neopisivo pati zato što se svi ljudi ne spašavaju, Bog koji se svakom čovjeku pojavljuje nakon smrti s molećivim pogledom i govorom - zar me stvarno ne želiš ljubiti i spasiti se?
I onda ako čovjek odbije, tada ide u Pakao. 
Ovo je stvarno dio lažne objave te ohole časne sestre kojoj je jednom prilikom, laskajući Sotona koji joj se prikazivao kao Isus Krist, rekao kako je taj dan poštedio svijet od uništenja samo zato što ga je za to zamolila Faustina.
Takve su redovito poruke lažnih ukazanja BDM u kojima Bog Otac pati i bijesan je zbog grijeha u svijetu, a Isus i Marija se zajedno bore kako bi smanjili Očev bijes i tako odgodili kraj svijeta.
Bog se je utjelovio kako bi mogao podnijeti Žrtvu koje nema bez boli, ali Bog ne može trpjeti, ne u smislu da ima mali prag boli, nego na Boga i Njegovo vječno blaženstvo u sv.Trojstvu ne mogu utjecati Njegova stvorenja. 
Nemoguće je Bogu izazvati bol i tugu ili bilo što što bi prekinulo ili smanjilo Njegove Božanske atribute.
Bog je sve predodredio i za Boga ne postoje planovi, a kamoli nekoliko verzija planova.
Nitko ne može promijeniti ono što je Bog predodredio, jer Bog je to predodredio i to je najbolje.
I sve naše molitve i dobra djela su predodređeni, Bog je oduvijek znao i predodredio da će se Niniva pokajati i obratiti, a Sodoma i Gomora ne će, kao i da će Abraham moliti bezuspješno za spasenje Sodome, a Jona isto pokušati neuspješno ne upozoriti Ninivljane na nužnost pokore.
Nekome je takav Bog grozni tiranin koji sve drži pod svojom kontrolom pa Ga zamrze jer žele biti mali bogovi kojima smeta apsolutni Bog, onima koji Ga ljube i koji u Njega vjeruju, Božje predoređenje i providnost daje sigurnost kako je Bog - Bog, kako će sve Bog okrenuti na dobro, prvenstveno radi Sebe, a onda radi onih koje zna intimno i prije nego što su stvoreni, koje je predodredio za spasenje, iako to nisu zaslužili, koje je otkupio na križu od vlasti Sotone, čije grijehe je opravdao Svojom sv.Krvlju i koje će vječno proslaviti kako nam piše sv.Pavao.
Božja poruka preko biblijskih pisaca i proroka je - 'ako danas glas Mu čujete, ne budite srca tvrda', što znači obratite se danas, jer sutra će možda biti kasno.
Faust(inovska) poruka lažnog Božjeg milosrđa je - Bog jako pati zato što Ga mrzite i radite protivno Njegovim zapovijedima, Bog bi sve dao da vas spasi, tako da će i nakon vaše smrti moliti vas da se obratite i da Mu tako prekinete bol, i ako Ga i tada odbijete, onda će Bog plakati vječno za vama.
Sotonska objava bez sumnje koja se ruga Bogu i daje lažnu nadu ljudima kako im je dovoljno nakon smrti reći Bogu da se kaju te da žele ići u Raj kod Njega.
Uz to Sotona prikazuje Božju ljubav i milosrđe kao patologiju, Isusa kao nekog tko očajnički traži da Ga ljudi ljube, koji se čak i nakon slavnog uskrsnuća i smrti na križu koju kršćanski oci opisuju kao spavanje Judeskog Lava, a uskrsnuće Njegovo (Lavlje) buđenje, ponaša kao emocionalno nezreo mladić koji se ponižava na koljenima pred djevojkom koja ga ne želi i ne šljivi. 
Danas sam pak saznao na "dnevno.hr" kako je Sotona u liku Isusa obećao Faustini kako će poslati znak križa, znak Sina Čovječjeg na Nebo, kojeg će svi ljudi vidjeti i to će im biti znak da se pokaju i obrate.
Pročitajmo što kaže sv.Pismo o tom događaju:

Tada će se pokazati znak Sina čovječjega na nebu, i svi će narodi na zemlji proplakati. Ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moć i slavom. (Mt 24:30)

Sotona preko Faustine poručuje - kad vidite križ na Nebu, a prije toga će biti potpuni mrak, svjetlo će dopirati iz križa i to će ljudima biti znak da se obrate, jer uskoro dolazi Sudnji dan.
Poruka je tobož u skladu s Objavom, jer eto - svi narodi će se na Zemlji obratiti i proplakati.
Međutim Objava nam kaže da kad se pojavi križ na Nebu, istovremeno će se Isus Krist, Lav Judejski, koji dolazi suditi žive i mrtve, pojaviti na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.
Da se ne radi o nikakvom znaku zbog kojeg će se svi narodi na Zemlji obratiti i proplakati, govori druga Isusova rečenica iz Objave:

Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18:8)

Đavolski i lažni Faustinin nauk o Božjem milosrđu želi istu laž ponoviti na općoj razini Sudnjeg dana.
Kao što lažni Isus poslije smrti moli ljude da povjeruju u njega, tako i lažni Isus, konačni sudac, daje molećivo znak križa na Nebu kako bi svi narodi povjerovali u njega i tobož proplakali prije nego što se pojavi kao sudac.
Ali ljudi zdrave pameti mogu lako otkriti nelogičnost u ovoj Sotoninoj laži, jer po Objavi vjera u Isusa Krista spašava, međutim onaj koji vidi Isusa nakon smrti ne može reći kako vjeruje u Njega.
Tko vidi (ako ne vidi halucinaciju ili iluziju) taj više ne može reći da vjeruje. 
Vjerovati u uskrslog Isusa Krista se može samo dok Ga se ne vidi.
U vječnosti nema niti vjere niti nade, nego samo ljubav među onima koji dijele Božje sveblaženstvo i mržnja među onima koji Ga ne dijele.
Vjerovati u Njega znači vjerovati u Njegovu Žrtvu i uskrsnuće bez da se kao nevjerni Toma* stavi prste u Njegove svete rane (usput, novoredna sekta to jest njihovi teolozi nevjeru sv.Tome zbog koje ga je Isus pokudio, prikazuju kao nešto dobro, jer u Tominoj nevjeri vide lažnu nadu za ateiste i najvjerojatnije za sebe osobno, budući je teško povjerovati kako klerici novoredne sekte vjeruju u neke dogme Crkve, vjerojatno su najbliži ateistima).
Isto tako, vidjeti čudesan znak križa na Nebu (koji je dokaz kako Zemlja nije lopta) ne može uzrokovati vjeru u Isusa Krista, jer vjera ne traži znakove niti se dobiva putem znakova.
Ta Isus kaže - a naraštaj ovaj preljubnički traži znakove, a ne će im se dati nikakav znak do znak Jone koji je bio tri dana u utrobi 'smrti'.
Poljska lažljivica kaže na to - ne, ne, moj Isus mi je rekao kako će dati na kraju još jedan znak, znak križa na Nebu.
Međutim, u pravom Evanđelju, Isusa pitaju apostoli kad će biti kraj svijeta, a Isus im odgovara koji će biti događaji prije kraja i da kraj započinje s pojavom križa na Nebu i istovremenim dolaskom Isusa kao Suca, jer odmah nakon tog retka slijedi drugi koji kaže kako Isus zapovijeda anđelima da skupe sve ljude svijeta pred Njegovo sudište.
Isus dakle opisuje događaje posljednjih vremena svojim apostolima, odnosno svima nama koji u Njega vjerujemo, a ne da daje znakove onima koji u Njega ne vjeruju.
Poruka je Isusova - kad sve to vidite, izdržite do kraja jer kraj je blizu, dok Faustina poručuje onima koji u Isusa ne vjeruju - ne brinite se, jer ako umrete prije velikog znaka križa na nebu, onda će vas Isus osobno zamoliti da povjerujete u Njega, a ako dođe prije znak križa, e onda se pokajte i povjerujte u Njega kad znak vidite.
Plakanje svih naroda Zemlje je Isus nagovijestio u obraćanju Kajfi, velikom svećeniku, rekavši mu kako će vidjeti Sina Čovječjeg kako sjedi s desna Bogu Ocu.
Plakanje svih naroda Zemlje ne će biti u suzama pokajanja, nego u suzama straha i užasa kad ugledaju Onog u beskonačnoj moći i slavi kojem su se rugali ili mislili da nije uskrsnuo ili da nije nikad ni postojao ili za kojeg su mislili da Ga mogu svladati uz pomoć tehnologije, čitaj demona i kojeg bi razapeli još jednom samo da mogu.
Plakanje svih naroda Zemlje će biti u suzama Jude Iškariotskog, a ne u pokajničkim suzama sv.Petra. 
Ta rečeno nam je u Otkrivenju kako će ljudi tada želiti da ih zemlja proguta i planine prekriju, a nipošto kako će se tada obratiti u suzama pokajanja narodi Zemlje.
Dragi čitatelju!
Ne možeš ostati u vjeri koja spašava ako se nalaziš među onima koji izvrću riječi Božje kako bi dali lažnu nadu sebi i drugima koje vode kao slijepi slijepce u bezdanu jamu.
Istina ne trpi nimalo laži, a imaš toliko dokaza kako novoredna sekta širi krivovjerje - laži.

Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! (Hebrejima 3:15)

Jer Pobuna se bliži kraju, Krist Kralj, Lav Judejski uskoro dolazi na oblacima u slavi, skršiti Pobunu (revoluciju) zauvijek. 
Vrijeme milosrđa ističe, iskoristi svaki trenutak da na vrijeme proplačeš suze pokajanja što nisi slijedio Istinu, nego si je uvjetovao ljudskim obzirima i svojim kratkovidnim kalkulacijama.
Amen.

* Sv.Toma Apostol imao je grijeh nevjere kao i ostali apostoli koji nisu vjerovali Isusu kad im je govorio o svojoj Muci i kako će treći dan uskrsnuti. On je međutim imao veći grijeh jer je odbio vjerovati u svjedočenje njemu i apostolima nadređenog sv.Petra koji je prvi od apostola vidio Uskrsloga. Svi ostali apostoli su povjerovali Petru osim njega, zato im se je i ukazao Gospodin Isus Krist. Toma zatim nije ni povjerovao na svjedočenje tih apostola. Međutim, Gospodin je imao drugi plan sa sv.Tomom, ništa se ne događa slučajno. Danas, na Bijelu nedjelju se je Gospodin ukazao ponovno apostolima, ali ovaj put je bio s njima nevjerni Toma kojeg je Isus pozvao da stavi prste u Njegove rane. Toma se je momentalno pokajao i rekao Isusu ono što Mu još nitko od ljudi nije rekao: "Gospodin moj i Bog moj!". Sv.Petar je Isusu rekao da je Sin Božji, ali to je moglo značiti i da je utjelovljeni anđeo, u što vjeruju heretici tzv. Jehovi svjedoci. Sv.Toma je ovdje po prvi puta, što je zapisano u sv.Pismu, posvjedočio vjeru koja je nadilazila dotadašnju vjeru apostola da je Isus bio Mesija i da je uskrsnuo.
A to je da je Isus Krist i Bog i čovjek, da nije Isusa Bog koji je izvan Njega uskrisao kao što će nas na Sudnjem danu, nego da je Isus svojom božanskom moći uskrsnuo samog Sebe.
U prvom čitanju današnje liturgije je dio iz Ivanove poslanice u kojem svjedoči o sv.Trojstvu poimence spominjući Oca, Sina (Riječ) i Duha Svetoga kao i da je vjera ta koja pobjeđuje svijet.
Današnja biblijska čitanja su dakle obračun s krivovjerjem Arija, s muhamedancima, tzv. Jehovim svjedocima, ostalim protestanstkim unitarijancima kao i tzv. židovima koji kažu da vjeruju kako je Isus bio Mesija, ali ne i Bog.
Neka i naše nevjere Bog nadjača svojim milosrđem kako bismo i mi bili pobjednici nad svijetom!

Smrt ateista

Poznanik ateist nazvao me je za Uskrs na mobitel. 
Obično mi čestita Božić i Uskrs. 
Kako nisam imao kod sebe tu spravu koja je zamjenila ljudski naravni kontakt i razgovor, nazvao sam ga sutradan.
Ponadao sam se da je odustao od ludosti ateizma pa sam ga upitao - vjeruješ li stvarno da je Isus uskrsnuo? 
Odgovor je i ovaj put bio negativan. 
Rekao je da 'slavi' Uskrs radi tradicije.
I onda mi je rekao da mi ima poručiti tužne vijesti.
Trojica ljudi koje smo poznavali na poslu su iznenada umrli i već su pokopani (ne čitam dnevne novine i ne živim više u Rijeci).
Za jednog nisam siguran, ali dvoje od njih su bili ateisti, vrlo vjerojatno je bio i taj treći.
Čudna je smrt i čudan je sprovod ateista.
Cijeli svoj zemaljski život bježe od pomisli na smrt, spremni su se baviti sa svim i svačim, putovati nakraj svijeta, iščekivati dugovječnost ili čak vječnost od medicine, znanosti, suvremene okultne tehnologije i transhumanizma, tražiti slavu od ljudi za koje vjeruju da danas jesu sutra nisu kao i oni, vezati se uz neki hobi, umjetnost, stil u glazbi ili u modi, ili se posvetiti radoholičarstvu, ili nekom sportu i sportskom navijanju ili se baviti nekom humanitarnom djelatnosti ili skupljanjem umjetničkih artifakata ili se jednostavno opijati alkoholom ili uzimati drogu ili biti robom neke druge požude, kako se ne bi ni na trenutak um ostavio slobodnim za promišljanje o neizbježnosti smrti.
Čak će se baviti s filozofijom kako ne bi razmišljali o tome koji je smisao filozofije koji se opet vrti oko smrti.
Zašto se ateisti boje smrti ako su uvjereni da je nakon smrti kraj?
Zato što u svojoj dubini ne vjeruju kako je sa smrću sve gotovo.
Zbog tog istog razloga malo ateista počini samoubojstvo, a trebali bi se svaki dan ubijati kad im nešto ne krene kako su zamišljali, kad padnu u depresiju od koje se ne znaju kako izvući, kad osjete bol za koju ne znaju hoće li ikad prestati, kad se razočaraju u sebe, u bliske ljude i sve druge.
Čemu produžavati agoniju kad ih ionako smrt čeka nakon koje će biti kao da nisu nikad ni postojali?
Koje desetljeće sjećati će ih se njihovi najbliži i prijatelji, poznanici će biti na sprovodu i ubrzo će ih zaboraviti, a mrtvi prije njih i poslije njih koji su ih znali, nemaju više života, a onda ni sjećanja o njima. 
Nemaju niti razloga ne ubiti se kad im je teško zato što neki drugi ljudi ovise o njima, jer i ovi će prije ili kasnije umrijeti kao da nisu nikad živjeli.
Dakle, ateisti znaju kako sami sebe vuku za nos cijeli život te se zato boje smrti.
Jer dobro znaju u svojoj nutrini kako su stvoreni te da postoji nestvoreni i svemogući Stvoritelj kojem moraju položiti račune za svoj život koji im je Stvoritelj dao.
I oni sofisticiraniji ateisti koji znaju da mora postojati vječnost i Bog, opet traže nojevsku rupu zavaravajući sebe kako Bog nije osoba koja može suditi njihov život i kazniti ih vječnom kaznom.
Bog je takvima samo neuzrokovani uzrok, druge uloge osim da zapali Veliki prasak, On nema. 
Bog je, zavaravaju se drugi, samo Sila kao iz pogansko-panteističko-okultnog filmskog serijala "Rat zvijezda".
Sve istočne religije i filozofije su duševne tehnike kako sebe uvjeriti da se čovjek ne mora bojati smrti, pa čak i ponovne reinkarnacije tisuću puta u dolini suza. 
Jer i tisuća tisuća je konačan broj, i biti milijardu godina pečen na vatri je opet ništa prema vječnosti.
Pokojna žena ateistkinja koja je samnom bila nekoliko godina u istoj kancelariji upravo se je grozila pomisli na smrt i uvijek me je upozoravala da ne govorim o smrti pred njom dok sam je na taj način htio razuvjeriti u ludost ateizma. 
Iako je imala doktorat, nedostajala joj je zdravoseljačka logika, kao što to nedostaje mnogima koji pola života studiraju i skupljaju kao hrčci znanje od kojeg nemaju suštinske koristi, nego štoviše štete zato što to pravo znanje nije, nego ogromna kolekcija manje više nepotrebnih informacija koje su tu da skrivaju golu istinu s kojom se moramo suočiti prije ili kasnije.
Nakon smrti je prekasno.
Pokojnica je i napisala roman kojeg je, izgleda bezuspješno, nekoliko godina pokušavala objaviti.
Iako me je cijenila, nije mi htjela dati rukopis na čitanje znajući da se svjetonazorski razlikujemo.
Evidentno je to bio roman s autobiografskim crtama o tužnoj i neispunjenoj ljubavi, kakvi su skoro svi 'ljubići'. 
I ako se malo osvrnete na pop glazbu, pa i na onu tobož narodnu, slavonsku i dalmatinsku, gotovo uvijek se radi o istom - o duševnoj boli koju uzrokuje neuzvraćena ili nesavršena ljubav. 
Mogu razumijet da takvu 'umjetnost' stvaraju, slušaju, gledaju ili čitaju dvadesetgodišnjaci, ali kad to rade ljudi koji su prešli pola stoljeća života, onda takvi nisu shvatili sami sebe, to jest da nisu nikad sazreli, da nisu nikad progledali kako je svaka ljubav koja ne izvire od Boga i Njemu se ne vraća, nesavršena, tužna i jednostavno nije prava ljubav. 
Takvi ljudi su poput noćnih leptira koji lete na lažno noćno svjetlo koje će im spržiti krila a da pravog svjetla ne će nikad vidjeti.
Ateisti nas optužuju kako se nadamo nečem što ne vidimo i što nismo nikad vidjeli, a oni traže smisao u nečem što vide i što će po njima, prije ili kasnije nestati. To je jednostavno ludost i bezumlje.
Čemu pjevati ili pisati o izgubljenoj ljubavi kad je to jednako čeprkanju po rani koja zbog toga nikad ne može zarasti i koja će na kraju ubiti cijeli organizam?
Čemu se veseliti letu na Mjesec ili na Mars kad nas ovdje na krugu Zemaljskom zglobovi bole i godine pritišću, a smrt dahće za vratom?
Čemu pisati doktorske disertacije o umjetnoj 'dubokoj' inteligenciji i učenju koje će usavršiti upravljanje poduzećem i racionalizirati troškove svakakvih vrsta, ako nemamo zdravoseljačke inteligencije koja u svem vidljivom i nevidljivom vidi prst Božji te u skladu s tom temeljnom istinom nastoji usuglasiti svoj osobni život te ga tako uz pomoć Božju usavršiti i minimalizirati sve nepotrebne i štetne 'troškove' koje nazivamo požudama i grijesima?
Živimo u ljudima neprijateljskoj tehnološkoj civilizaciji koja ima za cilj spriječiti ljudima misao o smrti. 
Smrt je i službeno stavljena izvan zakona po kojem se zabranjuje drevni i tradicionalni običaj držanja dragog pokojnika u kući i pred pogledom njegovih bližnjih dok ga se sutradan ne isprati do crkve i groblja. Pravdaju to epidemiološko-higijenskim razlozima, iako nisam nikad čuo da se je neka bolest ili epidemija zbog toga raširila.
I tako dok isti ljudi gledaju tisuće tuđih smrti na ekranima, bile one odglumljene ili prave, istovremeno se zabranjuje biti s dragim mrtvacem i moliti se za njega pred njim.
Zato što nam smrt dragih osoba, pogotovo kad ih vidimo bezživotnima, postavlja pitanje - kad je naš red i što ako ovo nije kraj, što ako moramo za svaki svoj čin, misao ili propust odgovarati nekom tko je Presvet i kojem je odvratna naša opačina iako se mi smatramo uzornim građanima koji eventualno smatraju svojim najvećim grijehom krivo parkiranje automobila.
Sprovodi ateista su dobra prilika da se odustane od ateizma.
Jer su oni potpuno besmisleni kao i ateizam.
Ako ne postoji duša, nego se samo neki atomi slučajno zateknu u ljudskom tijelu određeno vrijeme, zašto se opterećivati nekim falšim obredom koji slabo imitira kršćanski sprovod?
Atomi su se pregrupirali opet slučajno i besmisleno, zašto od toga 'praviti frku' i nositi tužno lice i svečano crno odijelo i držati govor sjećanja na nakupinu atoma koja se raspada i prijelazi u neku drugu nakupinu.
Sprovodi ateista dokaz su da ateisti sami sebi ne vjeruju, i da opet nemaju dovoljno poniznosti priznati se Bogu grješnicima. 
I znamo zašto. 
Zato što ljube krive propadljive stvari kojih se ne žele odreći i biti tako slobodnima za pravu ljubav,  za Boga.
Nisam bio u kontaktu duže vrijeme s tim pokojnicima.
Nadam se da su prije smrti našli smisao, da su priznali svoje grijehe pred Bogom, obratili se i tako da su imali dobru i blaženu smrt, rođenje za novi vječni život.
Amen.

Stampedo Velikog petka i uskrsnuće novog života

Pišem ovaj tekst neposredno pred Uskrs.
Neki kažu da je sv.Petar bio kukavica jer je zatajio tri puta Gospodina.
Međutim, on je jedini od apostola smogao hrabrosti boriti se protiv bandita koji su došli uhititi Isusa na Maslinskoj gori.
Znamo kako je sluzi velikog svećenika koji se je zvao Malhus, odrezao mačem uho.
Drugi apostoli su se jednostavno razbježali.
Ako je sv.Petar bio kukavica, kakvi su tek bili ostali apostoli?
I da dodam još jednu uobičajenu, ali krivu osudu Petra.
Isus mu je zapovijedio da vrati mač u korice rekavši mu - tko se mača laća, od mača i umire.
Oni koji iz ovoga izvlače zaključak kako je Isus prekorio Petra ljuto se varaju i najčešće su motivirani svojim strahom ili bolje rečeno kukavičlukom da daju život za Krista, pa se žele opravdati kako je Isus zapovijedio kršćanima da ne smiju uzeti oružje u obranu Njegovu i kršćanstva.
Zar trebam dodati kako Crkva nije nikad takvo nešto naučavala, nego je uvijek smatrala mučenicima one koji su uzeli mač i branili Crkvu i kršćanstvo i pri tome izgubili, ili bolje rečeno darovali svoj život Kristu. 
Ono što naučava novoredna sekta koja se je odrekla križara i vojujuće Crkve, apsolutno nema veze s Onim kojeg ćemo sutra slaviti s gromkim Aleluja, Gospodin uistinu uskrsnu!
Dakle, Isus je to rekao Petru ne zato što bi ga ukorio, ta nekoliko sati ranije mu je rekao da uzme mač, nego zato što je Isus imao drugačije planove s Petrom, da bude Njegov vikar na Zemlji, a ne da pogine boreći se za Njega na Maslinskoj gori.
I, zar je sramotno umrijeti od mača? 
Pravi ratnici radije su birali takvu smrt, nego da umru kao starci u bolesničkoj postelji gdje se netko drugi o njima mora brinuti i eventualno mjenjati im pelene jer više sami ne mogu otići olakšati se.
Sv.Petar je imao svoj trenutak slabosti kojeg je gorko isplakao i zbog kojeg je tražio da ga razapnu naopako i zbog kojeg, kaže pobožna kršćanska predaja, je imao duboke bore oko očiju kuda su mu tekle pokajničke suze. 
Imao je preko 80 godina kad su ga stavili na muku i pri tom je pokazao takvu hrabrost da su nekoliko rimskih vojnika bili zadivljeni s tim neustrašivim starcem, pa su se krstili i s Petrom podnijeli mučeništvo.
Sv.Petar nije bio kukavica. 
Kukavicu ne bi izabrao Isus da Mu bude zemaljski zamjenik koji će voditi vojujuću Crkvu. 
Kako može kukavica voditi vojujuću Crkvu?
I sad iznosim glavni povod ovom neubičajenom tekstu u vrijeme kad se već slavi i čestita Uskrs.
Za Veliki petak, u Španjolskoj, u Sevilli, pri poznatoj procesiji na kojoj vidimo pripadnike nekog kršćanskog bratstva u kukuljicama, par muhamedanaca su napali s metalnim šipkama ljude u procesiji.

Nažalost, to se ne može nazvati neobičajenim događajem u ovom stoljeću.
Neobičajeno je to, a možda i nije, što se je svjetina u procesiji toliko panično razbježala u stampedo da su 30 njih bili pri tome ozlijeđeni.
Razmislimo malo o tome. 
Ljudi koji se zovu kršćanima idu u procesiji koja obilježava Isusovu Muku, i pri tome bi trebali meditirati o toj Muci po kojoj su otkupljeni i po kojoj se nadaju da će biti spašeni.
Zar nije normalno suživiti se s Isusom, staviti se barem u poziciju Šimuna Cirenca ili željeti podmetnuti svoja leđa da bič ne zapara sveto Isusovo Tijelo?
Koliko su novoredni katolici daleko od te svete kršćanske želje suživiti se s Kristom i dati život za Onog koji je sve stvorio i dao k tome život, uz neizmjernu muku, za nas!
Zar ih u toj meditaciji može prekinuti jedan 'alahu akbar' ako im je srce bilo s Isusom na Kalvariji?
Zar nisu nikad razmišljali o tome da je mučenička smrt najsigurniji put do vječnog blaženstva?
Zar mogu reći - Isuse hvala Ti na križu, i istovremeno se bojati dobiti udarac metalnom šipkom po kojem će stvarno posvjedočiti da su to iskreno rekli?
Ovaj događaj stvarno svjedoči kako je istinita Isusova proročka rečenica - a kad Sin Čovječji drugi puta dođe, hoće li naći vjere na Zemlji.
Ali mi smo išli nedjeljom na Mise, išli smo na procesije Velikog petka, ispovijedali smo se i pričešćivali?
Ne dao Bog da nam Gospodin uzvrati - ne poznajem vas, odlazite od Mene u oganj pakleni.
Nitko ne poznaje Isusa niti Isus njega, ako isti nije voljan dati život za Isusa.
Budimo pribrani i u stalnoj molitvi, jer iznenada može doći trenutak da moramo svjedočiti krvlju našu vjeru, i da ne bude više vremena na pokajničke suze.
Pročitajmo životopise mučenika koji su često bili dječaci i djevojčice sa srcem lavova tako da su i njihovi mučitelji bili zaprepašteni i često zbog toga obraćeni na kršćanstvo.
Kad bi se mogli, španjolski mučenici i vitezovi bi se okretali u grobu vidjevši što se događa u njihovoj zemlji koja se je 800 godina borila za Krista Kralja i protiv lažne religije lažnog proroka.
Mislite li da je kod nas puno bolje?
Misterij kršćanstva odnosno sakramenta krštenja je u vodi, najčešćem elementu u prirodi.
Kršćani su se smatrali Isusovim ribama. 
Sveti Pavao nam lijepo objašnjava kako smo u vodi krštenja s Isusom pokopani u grob u kojem umire naš stari 'ja', u kojem umiremo kao Adamovi sinovi, u kojem umiru sa starim čovjekom i njegovi grijesi.
Ali tu nije kraj, jer kako Isus uskrsnu od groba, od mrtvih, tako smo i mi uskrsli s Njim u novi život djeteta Božjeg. 
I k tome smo zajedno s Kristom, pa Pavao kaže ne živim više ja, nego Krist u meni.
Svi mučenici su ne samo toga bili svjesni, nego su i tako živjeli, jer drugačije nisu mogli izdržati svoju muku.
Stoga vam dragi čitatelji želim da i ovaj Uskrs zajedno uskrsnete s Njim koji je ubio smrt da bi mi vječno živjeli!
Živimo u dolini suza u kojoj je vlast dana čovjekoubojici od početka, ocu laži i onima koji su u službi istog.
Stoga je svaki naš novi dan, novo dokazivanje jesmo li uskrsli s Kristom ili smo još uvijek stari, grješni ljudi.
Ako smo i zaboravili ili čak izdali Uskrsloga poneseni zavođenjem ovog svijeta, dok imamo daha u sebi, možemo se vratiti k Njemu koji je rekao Ocu - oprosti im jer ne znaju što čine.
Nikako ne smijemo doći u očajanje zbog svojeg pada ili izdaje pa postupiti kao onaj za kojeg je Isus rekao kako bi mu bolje bilo da se nije ni rodio.
I ovi koji su se razbježali u procesiji Velikog petka imaju, ako nisu umrli, priliku pokazati Uskrslome da su jedno s njim, da On živi u njima.
Onda će im se otvoriti oči i vidjet će kako su zamijenili Kristovu Crkvu s Bludnicom novog svjetskog poretka.
Još jednom - sretan vam Uskrs!
Gospodin je uistinu uskrsnuo!
Aleluja!


P.S. Preporučam vam pročitati knjigu "Gospa Fatimska i razotkrivanje Antikrista" koju su netom objavili poznanici i prijatelji s portala "Our Lady's Resistance". Nadam se da će nam nakon toga biti jasnije vrijeme početka 20.st., cijelo to stoljeće i ovo u kojem živimo u kojem će se, po svoj prilici, objaviti svijetu Antikrist. Budimo ustrajni, strpljivi i s puno pouzdanja u Uskrsloga koji nam je obećao da nas ne će prepustiti samima - dat će nam i dao nam je Duha Svetoga. Njegov dolazak sve je bliži.
Dođi Gospodine Isuse Kriste! 
Maranatha!

Veliki tjedan

U Velikom smo tjednu.
Dajem poveznice na prošlogodišnje tekstove o Križnom putu:
1. Isusa osuđuju na smrt
2. Isus prima na se križ
3. Isus pada prvi put pod križem
4. Isus susreće svoju svetu Majku
5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
6. Veronika pruža Isusu rubac
7. Isus pada drugi put pod križem
8. Isus susreće jeruzalemske žene
9. Isus pada treći put pod križem
10. Isusa svlače
11. Isusa pribijaju na križ
12. Isus umire na križu
13. Isusa skidaju s križa
14. Isusa polažu u grob

Meditirajmo o Putu križa jer to je jedini put spasenja.
To znači da moramo uzeti svoj križ i slijediti Ga po istom putu i imati stalno pred očima činjenicu kako je On nevin išao, a mi krivi, te da je naš križ neusporedivo lakši nego Njegov koji nosi teret svih grijeha svijeta, uključujući i teret naših grijeha.
Također moramo znati da nas naš križ ne otkupljuje i ne spašava, nego Njegov. 
Naš križ, ako budemo spašeni u što se moramo nadati, nas posvećuje (i oslobađa Čistilišnih muka) u mjeri koliko je sličan Isusovom križu.
Nemoguće je imati vjeru u Isusa Krista koja je nezasluženi dar i po kojoj smo opravdani i spašeni, ako nemamo želju nositi križ za Njim. To nam je i zapovijedio, te ako u nama nema volje u nošenju križa, to znači da ni nemamo niti prave vjere koja spašava.
Čim veći križ, to znači veću ljubav u onom tko križ nosi i s time isti ima veću svetost i blaženstvo u vječnosti.
Ali otkupiti se i spasiti se s našim križom ne možemo.
Jer mi nismo bezgrješni jaganjci kako bi mogli sami sebe ili nekog drugog otkupiti i nismo Bog kao što On jest, da bi mogli Bogu dati dostojnu žrtvu pokajnicu.
To je i rečeno u poznatoj buli "Cantate Domino" koju moderni 'katolici' odbacuju - ako bi netko otišao na križ, bio raspet i umro na križu radi Krista, a ne bi imao pravu vjeru - bilo bi mu uzalud.
Jer vjera koja spašava podrazumijeva vjerovati i biti u Crkvi izvan koje nema spasenja.
Podsjećam vas stoga u ovom Velikom tjednu i na feljton o lažnom ukazanju u Fatimi koji ide prema završetku i u kojem se navodi fatimska zabluda kako katolici trebaju prinijeti sebe kao žrtvu za spasenje drugih ljudi te se tom zabludom obeskrjepljuje jedina i istinska Žrtva Božjeg Jaganjca koju želimo doživjeti ovaj tjedan i koja se nekrvno ponavlja na valjanim sv.Misama već dva milenija.

Presveti Spasitelju i Otkupitelju!
Nikad ne ću oćutiti na sebi bol koju si radi mene grješnika primio dragovoljno da biš me otkupio.
Jer ja sam krhko i konačno biće koje bježi od bola i muke i koje kad i ne bježi, ne može podnijeti bol i žrtvu dostatnu da me izmiri s Bogom kojeg sam uvrijedio.
Ne želim biti rob Sotonin i rob ovoga svijeta, ali moja volja je preslaba da bi nadvladao zamke nečastivog.
Ojačaj me svojom milošću!
Daj mi milost da nikad ne zaboravim što si za mene jadnika učinio i da mi tako omrznu svi grijesi, a moj križ postane sladak kao što je Tebi bilo sveto drvo križa kojeg si cijelim zemaljskim životom žudio uzeti da biš nas spasio!
Neka mi to stalno bude pred očima dok Te ne ugledam ili u slavi kad drugi puta dođeš ili u trenutku moje smrti!
Amen.

Sjetimo se i naše i Spasiteljeve Majke.
Tko više ljubi, njega više boli bol drage osobe.
Marija je stoga, osim Isusa, najviše patila na Putu križa.
Ali Ona je i patila i mnogo ranije, od trenutka kad joj je prorečeno što će se dogoditi s Njezinim Djetetom i kako će joj mač probosti srce.
Sv.Bernard tako kaže kako je vojnikovo koplje koje je otvorilo Isusovo srce iz kojeg je potekla krv i voda, ranilo Marijinu dušu.
Jer Isusova duša više nije bila u mrtvom svetom Tijelu.
Sv.Ambrozije je rekao kako Marija nije bila pred križem i s dubokom boli gledala Sinovljeve rane čekajući da Sin umre, nego da se svijet spasi.
Njezin "neka mi bude" označio je početak spasenja ljudi.
Bog je čekao dok Marija nije rekla DA i onda se utjelovio.
Njezina šutnja pred križom kad joj se Sin obratio riječima: "Ženo, evo ti sina!" značio je opet Njezin DA s kojim je Sina vratila Bogu Ocu na nebeski oltar kako bi spasenje bilo završeno.
I time je postala naša Majka, majka Crkve.

Marijo koja si zbog mojih grijeha otrpjela tu bol!
Moli se Sinu za mene dok god budem u ovoj dolini suza!
Amen.

U Velikom tjednu dogodio se je jedan čudesan događaj koji je navijestio buduće uništenje Jeruzalema, ali i Bludnice iz Otkrivenja.
Bilo je to drugi dan nakon Cvjetnice, nakon slavnog ulaska Isusa na magaretu u Jeruzalem.

Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.  Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama.  Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" (Marko 11)

Ujutro se vraćao u grad i ogladnje.  Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. (Matej 21)

Ovaj tekst me je ustvari mučio radi pitanja zašto je Isus išao prema smokvi koja ne daje plod u to vrijeme, a ipak ju je prokleo.
Mi koji živimo uz more znamo kako postoje dvije kategorije smokava (i ostalog voća), voće koje rodi jednom na godinu, i voće koje rodi više puta. 
Ovo drugo voće zovemo petrovke, zato što rode prvi puta u vrijeme blagdana sv.Petra u lipnju.
Smokva petrovka istovremeno na proljeće pusti i lišće i nezreli plod, recimo sad su ti plodovi u mojem vrtu veličine jajeta.
Stoga, ako je ta smokva bila bez plodova u travnju, onda je sigurno da ih ne će imati ni u lipnju, a s obzirom na zemljopisni položaj Svete zemlje na jugu, onda bi ta smokva, da nije bila jalova, trebala dati plod još u svibnju te roditi više od dva puta na godinu. 
Ali, kako se je Isus mogao zasititi od nezrelih smokava koje bi mu učinile zasigurno zdravstveni problem da ih je jeo?
Prvo, moramo razumijeti kako to Isus nije uradio zato što je bio gladan pa je po svaku cijenu htio jesti. Dobro znamo kako je postio četrdeset dana te mu jedno jutro bez hrane ne bi nimalo smetalo.
Prokletstvo nad jalovom smokvom učinio je radi apostola i nas koji čitamo Evanđelje.
Jalova smokva slika je farizeja i saduceja, odnosno ondašnjeg Izraela koji nije donio plod koji je trebao donijeti Bogu to jest Isusu Kristu. Štoviše, židovi su izvršili najgori i najveći mogući zločin, deicid, ubojstvo Mesije koji je i Bog i čovjek.
Obično moderni katolici koji su u službi židovskog novog svjetskog poretka na ovo odgovore - nije istina, svi smo mi krivi radi toga što je Isus završio na križu, svaki naš grijeh uzrok je toga.
Ali to je velika zabluda koja je najčešće motivirana strahom pred nikad moćnijim židovima kojima se 'katolici' i protestanti cionisti žele svidjeti.
Posve sam svjestan kako je Isus Krist trpio radi mojih grijeha.
Ali ja nikad ne bih Isusa ćuškao, ponižavao i tražio da se razapne te da ja i moj narod nosi krivicu deicida.
Zamislimo sliku da se neki čovjek nalazi na plaži na kojoj je obavijest da se ne ulazi u more, jer tamo ima mnoštvo morskih pasa. Ipak, taj čovjek na svoju odgovornost i krivicu ode u more i okruže ga morski psi te vidi da mu nema spasa.
I onda se pojavi neki drugi čovjek koji je spreman skočiti u more kako bi njega morski psi rastrgali, te kako bi ovaj prvi čovjek dobio priliku i vrijeme izaći iz mora na sigurnu plažu.
Snosi li ovaj spašeni čovjek krivicu zato što se je ovaj drugi žrtvovao radi njega?
Sigurno, jer je bio bahat i ušao je u more iako je pisalo da to ne čini. Ali taj čovjek ne snosi krivicu ubojstva, jer je njegov spasitelj dragovoljno skočio u more da ga spasi.
I sad zamislimo trećeg čovjeka koji spasitelja, koji ionako želi skočiti u more radi spašavanja, gurne u more iz čiste mržnje prema njemu kako bi ga morski psi ubili.
Taj treći čovjek nosi krivnju ubojstva spasitelja.
Moderni katolici i protestanti cionisti kažu da ovaj treći čovjek koji je ubojica nema veću krivnju nego ovaj prvi radi kojeg se je spasitelj žrtvovao. Možemo dodati kako je to zbog toga zato što taj treći čovjek koji je ubojica, ima moći da ih 'namlati', pa je to razlog zašto ne žele svjedočiti istinu o ubojstvu spasitelja.
Nisu li takvi 'kršćani' zapravo prikazani u slici jalove smokve koja ne donosi ploda?
Izvana imaju naličje kršćana, ali ne donose ploda jer se žele svidjeti ovom besplodnom, antikristovskom svijetu.
Jesam li i ja jalova smokva koja će uskoro uvenuti zbog Isusovog prokletstva?
Ne dao Bog! 
Dragi čitatelji!
Iskoristimo ovo zlo vrijeme dolaska Antikrista da donesemo plod naše vjere u Krista. 
Odbacimo od sebe, kao na svojem krštenju, svu jalovu i sotonsku ljepotu prolaznog svijeta. 
Bez sumnje, onda ćemo uzeti na sebe mržnju ovog svijeta koja će se materijalizirati kroz neki vid mučeništva. 
Ako je svijet Isusa mrzio, a nas ljubi, onda nismo Kristovi.
Uzmimo križ svoj i krenimo za Kristom da bismo donijeli plod koji On od nas očekuje!
Amen.
I na koncu da citiram iz knjige W.M.Christie "The Baren Fig Tree" koji je živio u Palestini za vrijeme britanske okupacije:

"the facts connected with the fig tree are these. Toward the end of March the leaves begin to appear, and in about a week the foliage coating is complete. Coincident with [this], and sometimes even before, there appears quite a crop of small knobs, not the real figs, but a kind of early forerunner. They grown to the size of green almonds, in which condition they are eaten by peasants and others when hungry. When they come to their own indefinite maturity they drop off." These precursors of the true fig are called taqsh  in Palestinian Arabic. Their appearance is a harbinger of the fully formed appearance of the true fig some six weeks later. So, as Mark says, the time for figs had not yet come. But if the leaves appear without any taqsh,  that is a sign that there will be no figs. Since Jesus found "nothing but leaves" - leaves without any taqsh- he knew that "it was an absolutely hopeless, fruitless fig tree"

Kod nas se za takve plodove koji rano sazriju, a nikad ne dostignu punu veličinu i slast nazivaju zadulci.
Isus je dakle mogao zasititi se na toj smokvi da nije ona bila jalova.
Donosimo plod Isusu, makar to bio i nesavršeni plod.
Bitno je da imamo dobru volju služiti Mu.

Ništa nije slučajno

Jučer je NATO zapovijedio HV dizanje borbene gotovosti.
Jučer je pala maska Trumpu.

Zapovijedio je napad raketama na sirijsku zrakoplovnu bazu.
Da se nešto sprema moglo se zaključiti ovaj tjedan kad je Trump otpustio 'desničara' Steva Bannona iz Nacionalnog vijeća sigurnosti SAD.
Opravdanje napada koji može biti početak svjetskog rata je tobožnja osveta ili tobožnje onemogućavanja Sirije da baca kemijsko oružje na svoje građane.
Malo tko, ako ima zdrave pameti, može tako olako povjerovati ratnoj cionističko-nato propagandi kako iza smrti u sirijskoj pokrajini Idlib stoji sirijski predsjednik Assad.
Jer pred par godina Rusi, uz znanje SAD, uzeli su svo kemijsko oružje sirijske vojske, nakon što je to sama Sirija zatražila radi toga što su tada, na isti način kao i sada, htjeli opravdati NATO intervenciju u Siriji (prije toga su na sličnu šprancu učinili to u Libiji).
S druge strane Sirija dobija rat protiv džihadista i bila bi ludost da Assad zapovijedi napad kemijskim oružjem kako bi opravdao ovo što se je sad dogodilo i što će uslijediti.
Dakako da je ovaj napad izravno kršenje povelje UN koji ne dozvoljava napad na neku državu u ime 'humanizma' bez odobrenja vijeća sigurnosti UN.
To je i Trumpovo kršenje američkog ustavno-pravnog poretka koji zahtijeva odobrenje američkog Kongresa da se izvrši napad na neku zemlju (i dokaz velikog licemjerja Trumpa koji je isto spočitavao Obami i koji je govorio da ako pobijedi G.Clinton, onda SAD ulaze u rat u Siriji s mogućim posljedicama svjetskog rata).
Napad je inače bio na isti dan (pred ravno sto godina) kad je SAD ušao u prvi svjetski rat.
Na nevjerojatno sličan način, budući je SAD namjerno koristio putničke brodove za prijevoz ratnog materijala u Veliku Britaniju usprkos upozorenjima Njemačke (formalno su SAD tada bile neutralne i što znači da nisu smjele prodavati oružje niti jednoj zaraćenoj strani niti ih financijski pomagati u ratu). 
Tako je njemačka podmornica potopila putnički brod "Luisitaniju" jer je brod nosio ratni teret.
Upravo to su tražili predsjednik SAD i cionistički lobi kako bi dobili podršku javnosti, koja je tada golemom većinom bila protivnik ulaska SAD u rat.
I tako su cionisti izvršili svoj dio "Balfourove deklaracije" jer su preko svojih medija uvjerili Amerikance kako moraju ići u rat, a na Velikoj Britaniji je ostao zadatak da omoguće utemeljenje cionističke države na Bliskom istoku i tako izdaju Arape kojih su digli na ustanak protiv Otomanskog carstva. 
SAD je s tim lažima koje dovode do rata započeo još u 19.st. s potapljanjem vlastitog broda USS Maine pri čemu su poginuli mornari u Havanskoj luci, a za potapanje su optužili Španjolce ne bi li tako dobili izliku za rat u kojem su Španjolce otjerali s Kube, Filipina s ciljem da odvoje latinsku Ameriku od svoje matične kulturne i religijske domovine u Europi.
Istraživanja olupine broda pred par godina su dokazala kako je eksplozija broda bila iznutra, a ne izvana. SAD je dakle potopio vlastiti ratni brod ubivši svoje mornare kako bi dobio simpatije naroda za rat protiv Španjolske.
Isti recept primjenjen je i u izrežiranom napadu sjeverno vijetnamskih zrakoplova u Tonkinškom zaljevu. 
Pearl Harbour je bio u nizu istih 'lukavstava' jer je vlada SAD znala za približivanje japanske flote Havajima, ali nije ništa poduzela da se napad odvrati, jer su opet htjeli da javno mnijenje odustane od stava kako SAD ne treba ulaziti u europske i azijske ratove.
Napad SAD na Irak je potpuno po istoj špranci, mediji su iznijeli lažne svjedoke kako irački vojnici u Kuvajtu ubijaju novorođenčad, a političari su pričali kako Irak ima oružje za masovno uništenje.
Da se vratimo jalovoj nadi desnih Amerikanaca, D. Trumpu.
Isti je veći cionist nego prethodni predsjednik Obama koji se je znao, vrlo blago, suprostaviti cionistima. 
Trump je najavio prenošenje američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem.
To formalno znači da se suprostavljaju UN rezolucijama koje nisu dozvolili Izraelu aneksiju Jeruzalema, zapadne obale Jordana, Gaze i Golanske visoravni koju je Izrael uzeo od Sirije.
To bi bilo slično kao da bi prije Oluje, SAD svoje veleposlanstvo u Beogradu preselilo u Knin.
Svako normalan bi znao da bi to bio neprijateljski čin SAD prema hrvatskoj državi kojoj negira međunarodno priznate granice.
Situacija međutim na Bliskom istoku je kompliciranija zato što su cionistima saveznici financijski moćne arapske zaljevske islamske države. 
Neki stoga sumnjaju kako su u tim država na vlasti kriptožidovi, jer je prilično čudno da te države de facto pomažu stvaranje Velikog Izraela koji je programatski nacrtan na izraelskoj zastavi tako da se tzv. Davidova (nije Davidova nego babilonsko-talmudističko okultna) zvijezda nalazi između dvije plave crte koje označavaju rijeke Eufrat i Nil.
Protestanstki cionisti zdušno podržavaju ulazak SAD u rat zato što misle kako je cionistički Izrael Božje kraljevstvo na Zemlji te da će to ubrzati dolazak Krista.
Ovo posljednje su u pravu, samo prije Krista treba doći Antikrist koji će zasjesti u Jeruzalemu i koji će biti i židov i cionist.
Također, isti heretici ponavljaju biblijsko proročanstvo kako će Damask biti spaljen i totalno uništen.
Možda će se to i dogoditi uskoro budući Rusija nije iskoristila svoje antiraketne sustave koje ima u Siriji i koji su mogli srušiti većinu lansiranih američkih raketa, što otvara mogućnost da se je Rusija usuglasila sa cionistima.
Ako je to istina, onda moramo biti prilično sigurni kako je pred vratima Antikrist.
Molimo se intezivno i zazivajmo Isusovo i Marijino sveto ime!
Jer prorečeno nam je kako će malo vjernika dočekati Isusa Krista kad drugi puta dođe i kako će se skratiti ti dani, da ne bi i izabranici Božji, kad bi to bilo moguće, izgubili vjeru i spasenje.
Mislim da smo u danima koji se skraćuju.
Apostata Bergoglio izjavio je  kako je Isus sam sebe učinio đavolom (na križu). 
Vjerojatno najveća njegova blasfemija do sada, a rečeno nam je kako će Antikrist javno bogohuliti u hramu i činiti se Bogom.
Ovo posljednje Bergoglio (još) ne čini, jer to će činiti Antikrist.
Na koncu poruka - Bog je uvijek Bog i sve je pod Njegovom kontrolom.
Da nam nije prorečeno u Otkrivenju kakav će se otpad dogoditi na kraju svijeta, mogli bismo posumnjati u Božju svemoć.
Ovako znamo da se Dan Gospodnji bliži!

Gospodine Isuse Kriste, smiluj nam se i oprosti nam naše grijehe!

P.S. Prilažem odličan komentar na navedena zbivanja jednog vrlo zanimljivog američkog youtube analitičara. Otiđite na njegov kanal i moći ćete pronaći jako zanimljive govore koji su gotovo uvijek utemeljeni na istraživanju i znanju. Autor je vrstan u poznavanju povijesti i filozofije.

P.S.S. Ništa nije slučajno -> ali ovo nas mora iznenaditi.
50-tih godina prošlog stoljeća američka TV prikazivala je western seriju i u jednoj epizodi pojavljuje se čarobnjak koji dolazi u gradić i obećaje im spasenje od sutrašnjeg kraja svijeta tako da će im sagradi zid (koliko god to glupo zvučalo). Ono što je više nego zanimljivo je da se taj čarobnjak zvao Trump.

Nebeski Jeruzalem - kraj rasprave o obliku Neba i Zemlje

U vremenu smo korizme odnosno razmatranja Isusove muke, ali svejedno misao možemo dignuti gore, prema Nebu odakle će stići novi Jeruzalem na kraju vremena.
Ne znam dal vam je poznato, ali ako smo Božji izabranici, onda vječnost ne ćemo provesti na Nebu, nego u nebeskom Jeruzalemu koji će se spustiti na novu Zemlju.
To znači da se svi sveci Božji sada privremeno nalaze na Nebu koje će kao i sadašnja Zemlja skončati, te će isti zajedno s Isusom i vojskom nebeskom sići na novu Zemlju na kojoj će vječno ostati. 
Ta objavljena istina ima posljedice na naše poimanje Neba i Zemlje.
Središte svega je Zemlja, ne Nebo.
Stoga, iako mi je bio fizikalno i teološki prihvatljiviji model konkavne-nebocentrične Zemlje, mnijenja sam kako je to krivi model, a da je Zemlja ravna, nepokretna i u središtu.
Htio sam u konkavnoj Zemlji dati veću čast i slavu Nebu i Bogu koji su u središtu, a zaboravio sam proroštva Biblije po kojima će Bog sići na Zemlju s nebeskim Jeruzalemom i tamo vječno ostati.

U SZ, u knjizi o Jobu, Davidovim psalmima i drugdje, čitamo kako je Bog Nebo, odnosno Nebeski svod razastro poput šatora. Da je Bog stvorio Nebo u središtu konkavne Zemlje, onda ne bi nikako u sv.Pismu stajalo kako Nebo izgleda poput šatora, nego je sfera unutar sfere. Isto tako se ne može i na konveksnoj Lopti razastruti šator odnosno Nebo.
Šator mora pokrivati dio ravnine, inače nije šator. Šator mora imati pod, a Biblija nam kaže kako je Zemlja podnožje prijestolja Božjeg.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." (Otk. 21)

Svetohraništa starog i novog zavjeta kao i jeruzalalemski Hram slike su tog vječnog Jeruzalema o kojem nam piše sv.Ivan u Otkrivenju i prorok Ezekiel.
Pročitajmo što o tom Jeruzalemu piše u istom poglavlju Otkrivenja:

I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih. Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. Zidine su gradske sagrađene od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo. Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. U nj će se donijeti slava i čast naroda. Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.

Grčki stadij je mjera njihovog stadiona i iznosi 185 metara, a egipatski stadij iznosi 256 metara.
Pretpostavimo da se radi o grčkom stadiju. 
Onda je nebeski Jeruzalem kocka čija je stranica velika 2.220 km, ili ako ćemo je usporediti onda je Jeruzalem površine između Australije i Indije, a visina mu daleko premašuje sve tobožnje orbite satelita.
Ridikulozno je zamisliti da tako velika građevina može biti na Lopti tim više što kocka, pogotovo tako velika ne može nalijegati na zakrivljenu Loptu bila ta Lopta konveksna ili konkavna.
S druge strane središte Lopte je izvan površine Lopte te je teološki teško zamislivo i objašnjivo kako nebeski Jeruzalem u kojem je Bog ne će biti u središtu.
Ako vjerujemo u Objavu, očito moramo odbaciti obje Lopte, konveksnu i konkavnu.
Inače, o ovome sam počeo razmišljati nakon što sam pročitao knjigu arhimandrita Nikodima Bogosavljevića: "Ipak se ne okreće" u kojem je naveo ovaj argument veličine nebeskog Jeruzalema.
Dakako, modernisti će reć kako su mjere Jeruzalema samo metafora te da ih se ne smije čitati bukvalno. Zato što im doslovno tumačenje kvari idilu medenog mjeseca s ovim svijetom, to jest s religijom znanosti.

P.S. Slijedeći video odlično prikazuje religiju znanosti: