Pogledajte odnosno poslušajte i ostala njegova razmišljanja te razgovore koje vodi i objavljuje na svom YT kanalu.
Recimo ovaj o proroštvu povjesničara Dawsona od 1933. kako će Zapad uništiti uništenje patrijahalizma i spolne bračne čistoće (kao što je bilo sa starom Grčkom i Rimom). Proroštvo se je obistinilo.
Također, autor videa i profesor kojeg su izbacili iz Etona zbog "političke nekorektnosti", ima svoj web portal s mnoštvom zanimljivih tekstova. Jedan na kojeg sam naišao je ovaj u kojem se navodi povijest destrukcije Zapada preko sustavnog, planskog i stoljetnog širenja spolnog nemorala u kojem su sudjelovali poznati intelektualci kao i poznati svjetski bogataši. Naravno i političari, umjetnici, oni "ozbiljni" i oni iz pop kulture, svi u službi Nečastivog.
Ovdje autor govori o sebi:
Dodat ću svoje razmišljanje. Ovo je sve bilo moguće radi toga što se je većina ljudi, još i dok je bio patrijahalizam, kralj, javno ćudoređe uključujući spolno, zaželjela lagodnog života i većeg uživanja u materijalnim dobrima*, a sve je to obećavala znanost i tehnologija. Povratak na zdrave temelje je nemoguć ako se ludistički ne odbaci tehnologija, a budući bi oni narodi koji bi se odlučili na taj korak bili poraženi u ratu** od tehnološki nadmoćnije globalističke antihristovske vojske koja juri s tehnologijom u vječnu propast vukući za sobom cjelokupno čovječanstvo, tako je kraj svijeta neminovan i bez da se dogode neke prirodne nesreće - čovjek će sam sebe uništiti tehnologijom, uništiti najprije duhovno, a na kraju biološki i materijalno.
Naravno, mi koji smo kršćani ne vidimo u tome nikakvu konačnu tragediju, nego skoro stvaranje novog, produhovljenog i vječnog Neba i Zemlje. Staro prije treba uminuti.
* Iako nam Crkva govori suprotno, iako nam je Gospod Hristos zapovijedio da uzmemo križ svoj, i da ne ugađamo tijelu i ne služimo svijetu i bogu novca, ipak je većina onih koji su bili kršćani odlučila ne poslušati. Sad imamo posljedice onog što su naši preci odabrali, a mi smo prihvatili za njima. I izgleda da ovdje nema mogućnosti promjene postojećeg stanja na narodnoj razini, a kamoli na međunarodnoj. Ono što možemo i što trebamo je odbaciti te zablude osobno i tako živjeti ne robujući tehnologiji i svijetu, jer onda nismo slobodni za ono za što nas je Bog stvorio.
** Kad bi rat u Ukrajini stvarno bio protiv globalističke agende i prateće opće dekadencije, iako znamo to nije, a zamislimo da jest, Rusija si ne bi mogla dopustiti tako nešto, jer bez tehnologije pogotovo ove hipersoničkih raketa koju posjeduje, sigurno bi izgubila rat od NATO-a.
Osvrnuo sam se tada i na “istočne shizmatike” riječima “nisam primijetio da je i jedan istočni shizmatik traducianist”, kao i što sam, ne razumijevajući nauk o nestvorenim Božjim energijama, napisao da zbog toga oni, pravoslavci, ne prihvaćaju Augustinov nauk o istočnom grijehu i Božjem milosrđu.
Kako sam u međuvremenu postao pravoslavan, te odbacio krivi rimokatolički nauk o istočnom grijehu, predestinaciji i Božjoj milosti kao stvorenju, to sam bio ugodno iznenađen, čitajući knjigu “Orthodox Dogmatic Theology” o.Pomazanskog u prijevodu S.Rosa, da Crkva (pravoslavna) nema definiranu dogmu o stvaranju ljudskih duša, te da je moguće i generativno ali i traducianističko tumačenje.
Neki kršćanski oci su držali generativno tumačenje, to jest da Bog ex nihilo, od ničeg stvara svaku ljudsku dušu i koja je koliko znam službena u RKC (u suprotnom otpada dogma RKC o Bezgriješnom začeću budući je Bog onda nepravedan jer je mogao svaku ljudsku dušu stvoriti kao dušu Bogorodice bez posljedica Adamovog grijeha), dok su drugi kršćanski oci držali kako Bog stvara čovječju dušu od duša njegovih roditelja.
Kršćanski oci koji su bili po ovom pitanju traducianisti bili su Tertulijan, Grgur Bogoslov, Grgur iz Nise, Makarije Veliki, Anastazije Sinajski.
Ali nisu tako vjerovali samo stari kršćanski oci, nego i suvremeni poput sv.Ivana Kronstadtskog:
“In his diary, St. John of Kronstadt has this observation: “What are human souls? They are all one and the same soul, one and the same breathing of God, which God breathed into Adam, which from Adam until now is disseminated to the whole human race. Therefore all men are the same as one man, or one tree of humanity. From this there follows the most natural commandment, founded upon the unity of our nature: Thou shalt love the Lord thy God (thy Prototype, thy Father) with all thy heart, and with all thy soul, and with all thy strength, and with all thy mind; and thy neighbor (for who is closer to me than a man who is like me and of the same blood with me?) as thyself (Luke 10: 27). There is a natural need to fulfill these commandments” (My Life in Christ).”
— Orthodox Dogmatic Theology by Fr. Michael Pomazansky
Stoga ponavljam, izražavam zadovoljstvo što Crkva nije po ovom pitanju definirala dogmu, nego je ostavila vjernicima da u skladu sa svojim razumom, svojim duhovnim uzrastom i s nadahnućem Svetoga Duha, tumače i daju odgovor na pitanje.
Traducianistički odgovor, po mojem sudu, kao što sam i prije pisao, daje šire i potpunije objašnjenje zašto se prenosi posljedica Adamovog grijeha (ali ne i krivica što je zabluda Augustina i RKC), zašto moramo biti bliski sa svojim roditeljima, u konačnici sa Adamom i sa svim čovječanstvom - jer je našu dušu Bog stvorio naslijeđivanjem od duše Adama i koju je udahnuo u Adamovo tijelo.
Naša duša ne može postojati bez duše Adama, mi ne možemo postojati ako nismo u lancu od Adama do naših roditelja, i mi ne možemo postojati nego samo na taj način, ja ne postojim i ne mogu postojati bez svojih roditelja i predaka.
Kad sam bio začet, ja nisam bio tabula rasa, prazan stol na kojeg će se s vremenom donositi razne stvari, ja sam već bio stol na kojem su se prepoznavali moji preci, bilo po dobru bilo po zlu.
Naravno, ja nisam apsolutno predeterminiran sa svojim precima, imam slobodnu volju s kojom mogu surađivati s Bogom u oboženju i prethodnom nadvladavanju slabosti i sklonosti prema zlu koje sam dobio od predaka.
Na taj način se može “popraviti obiteljsko stablo”, ali na isti način samo sa zlouporabom slobodne volje se može isto stablo i pokvariti.
I ne radi se samo tu o utjecaju na potomke preko traducianizma, nego budući je cijelo čovječanstvo jedna duša Adamova, mi možemo sa svojim dobrim djelima istu dušu na svoj način popraviti, ili zlim djelima pokvariti.
Svi smo dakle odgovorni, ne samo prema precima i potomcima, nego i prema svim rođacima, a to je cjelokupno čovječanstvo.
Zato se pravi kršćanin iskreno moli ne samo za sebe, svoje potomke, predke, rođake, prijatelje nego za cijelo čovječanstvo (naravno ne sa istim žarom, jer nisu svi ljudi jednako bliski).
I nikad ne smije željeti zlo nikome, pa ni neprijatelju, jer samim time želi zlo i sebi, jer svi smo povezani dok god se ne dogodi vječno razdvajanje na Posljednjem sudu na kojem će neki ostati u božanskoj zajednici, a neki okusiti vječnu drugu smrt samoće.
Svete riječi i savjeti još jednog ruskog sveca, sv.Barsanufija Optinskog (svakako preporučam pročitati ih, duhovna korist je golema):
Radi se o Herbertu Spenceru, vjerojatno najpoznatijem antidžihadistu u naše vrijeme koji je izdao mnoge vrlo popularne knjige o muhamedanstvu, nad kojim su izvršena dva atentata, koji, iako je pred dvadesetak godina držao službena predavanja za vojsku SAD o muhamedanstvu, sad je tamo i među svim državnim tijelima kao i u masmedijima persona non grata.
Rodio se je na Bliskom istoku, bio kršten u Pravoslavlju, ali je odlaskom na Zapad pristupio RKC.
Preneražen činjenicom da mu rimokatolički izdavači nisu htjeli izdati knjigu jer “rimokatolici vjeruju da je bog Muhamedov njihovo sv.Trojstvo”, on se je dao na istraživanje RKC i otkrio je kako je RKC odstupila od Crkve prvog tisućljeća prvenstveno radi unošenja tada nove zablude papinstva.
Uskoro će se objaviti njegova knjiga o toj tematici, o čemu govori u slijedećem razgovoru:
O tome sam inače saznao od o.Petara Heersa u videu u kojem se razmatra rimokatolicizam 1000 godina nakon velikog raskola:
Ovaj video govori sve najvažnije o prvom dijelu naslova:
To je na znanje i ravnanje onim pravoslavnima (i ostalima) koji vjeruju da se sadašnja Rusija, koja nije osudila boljševizam, i RPC koja ga isto nije osudila kao što nije osudila boljševičke "patrijarhe", bori za Pravoslavlje.
Netko od komentatora, kojeg sam izbrisao radi drskog stila, napisao je da se vraćam istinskim pravoslavcima budući je gornji video napravio istinski pravoslavac.
Sigurno se ne vraćam “matejevcima” čija je ekleziologija nakaradna i apsurdna budući se temelji na ludoj tvrdnji kako od 1924. (godina uvođenja novog kalendara u mjesnim Crkvama u Grčkoj i Carigradu) nema više pravoslavnih episkopa odnosno nema Crkve (jer i oni koji su ostali na starom kalendaru drugdje u svijetu nisu anatemizirali ove koji su prešli na novi te su po matejevcima postali isto heretici kod kojih nema više blagodati svetih tajni), a njihov utemeljitelj Matej (o kojem su dva videa ispod) je rukopoložen 1935. i onda je zaključio da, iako su ga rukopoložili episkopi koji su po njemu izgubili blagodat rukopoloženja 1924. , ipak njega nekako rukopoložili i tako je on ostao jedini episkop na svijetu te je tako protivno kanonima Crkve sam, bez drugog episkopa, rukopoložio nastavljače svoje shizmatičke sekte koji su se dalje nastavili dijeliti međusobno kako već priliči shizmaticima i fanaticima koji izmišljaju dogme koje ne postoje (tobožnja dogma o kalendaru) kako bi ostale pravoslavce mogli farizejski osuditi da su otpali od pravoslavlja. Crkva ne može postojati samo u jednom episkopu jer i za rukopoloženje novog episkopa potrebna su barem dvojica episkopa po kanonima Crkve.
Vidio sam* da nešto stvarno nije dobro s “matejevcima” kod kojih sam se krstio, kad mi je rečeno da se je ponovila situacija s prvim Matejem (naravno ne mislim na evanđelistu), “Crkva” je opet spala na samo jednog episkopa jer su se matejevci u jednoj od nekoliko frakcija međusobno opet razišli i podijelili, a moj ondašnji svećenik koji me je krstio je rekao da on ide u novu "pravu" frakciju koja je jedina prava i istinska Crkva i u kojoj je samo jedan episkop (kod takvih se alarm prelesti nikako ne uključuje, oni lakonski i bez promišljanja i s velikom lakoćom zaključuju da su samo njih par stotina ili još i manje, i s jednim starim episkopom, sve što je ostalo od Crkve u svijetu, posve je jasno da im tada još više rastu krila gordosti i osjećaja ekskluzivnosti i osude svih drugih koji ih ne slijede).
Dakle kao što sam već pisao, julijanski kalendar nije dogma pogotovo što se u kanonima vaseljenskih sabora ne definira kalendar fiksnih blagdana, nego se definira pomično Uskrsno razdoblje - Paskvalija koju poštuju i dalje prema starom kalendaru i mjesne Crkve koje su prihvatile novi kalendar. Ludo je vjerovati da ako netko slavi 13 dana prije Božić po novom kalendaru, nije više pravoslavan i otpada od Crkve, iako je bez sumnje trebalo ostati na starom kalendaru i za fiksne blagdane barem dok se na vaseljenskom saboru sve mjesne Crkve ne slože da će prijeći na neki novi kalendar radi usklađivanja s astronomskim činjenicama (nema savršenog kalendara, svi kalendari imaju u sebi veću ili manju grešku jer odnos dana, mjeseca i godine nije u cijelim brojevima).
Hereza bez sumnje je ekumenizam koji se je javno manifestirao 1965. preko carigradskog patrijarha Atenagore koji je otišao u Rim i objavio kako je RKC dio Hristove Crkve. Tek tada se je moglo i moralo primijeniti načelo - onaj tko je u zajednici s heretikom je i sam heretik. Sva bulažnjenja “matejevaca” prije toga samo su štetila nastojanju da se mjesne Crkve vrate na stari kalendar, budući su takvi “starokalendarci” s idejom "mi smo jedini ostali pravoslavni", kompromitirali tu samu ideju sa svojim krivim i neutemeljenim zelotizmom.
Evo sad nagovor razumnog episkopa “starog kalendara” (koji nije dakako matejevac) o ekumenizmu:
I nešto o fanaticima matejevcima:
Psalam 135. prema bizantskom obrascu u izvedbi i aranžmanu Iranca Farya Faraji koji živi u Kanadi i koji je ili pravoslavac, ili ima sklonosti prema bizantskoj tradiciji, ili jedno i drugo:
Ušao u zatvor kao osuđenik na smrt, izašao kao pogubljeni monah:
Zatvorenici radi drukčijih razloga, zato što su htjeli hrvatsku slobodu, pa su primjerice imali kod sebe sasvim benigni emigrantski časopis “Nova Hrvatska”, i to je bilo dovoljno da ih jugokomunistička država osudi na nekoliko godina robije:
Vrlo ohrtabrujuće je na kraju razgovara čuti da nisu nikad osjećali prema nikome mržnju, čak ni prema onima kojim su ih osobno mučili.
Ne treba posebno naglašavati da takvi nisu nikad dobili priliku od Tuđmana biti na vlasti ili pri vlasti države koju sanjali i radi koje su robijali.
I na kraju vratimo se na početak teme.
Boljševički patrijarh Kiril dao je 2014.g. najveće priznanje RPC, medalju Slave i časti, vođi komunista Rusije Genadiju Zuganovu.
Kod mene je dilema za koju molim da je Sveti Duh raščisti, mogu li biti u mjesnoj Crkvi koja je u zajedništvu s Boljševičkim patrijarhatom, u kojoj se klerici ponašaju prema RKC kao da ista nije u raskolu, koji su spremni izvšiti kompromis sa onima koji vode agendu pandemije, NSP i dolaska Antihrista.
* Zašto i kako sam se uopće našao u "matejevcima"? Jer sam kao hrvatski rimokatolik sedevakantist zazirao od SPC zbog njezinog etnofiletizma (i dalje mislim da su mjesne Crkve stvarno mjesne, a ne Crkve nekog naroda) i što sam bio duboko svjestan još i kao rimokatolik da je ekumenizam zabluda nad zabludama, a u Zagrebu se je nalazio hrvatski jeromonah matejevac i tada mi nije bio posve jasan njihov ekstremizam i neodrživa eklesiologija.
