Farmer nije seljak, komunist nije rusofil

U SAD je objavljeno kako na svakih 100.000 farmera njih 85 godišnje se ubije, što je pet puta više od prosjeka države.
K tome svake godine postotak samoubojstava općenito raste.
Možemo li navesti potencijalne razloge?
Članak sugerira kako su to prvenstveno ekonomski; smanjeni prihodi, hipotekarni stres, stres zbog meteroloških nepredvidljivosti kao i nepredvidljivosti na tržištu.
Ali to su sve sekundarni razlozi, jer normalan čovjek se ne će ubiti ako ne padne kiša, ili ako je poplava, ili ako padne cijena robe koju proizvodi i prodaje, ili ako izgubi kuću i imanje na dražbi zbog hipotekarnog kredita, ili ako cijena goriva za njegov traktor vrtoglavo naraste, ili ako mu neke štetočine unište urod.
Kad napisah normalan, onda podrazumijevam ne na prosječnog čovjeka našeg vremena koji nije normalan, nego na čovjeka koji ne živi kao hedonistički leptir leteći od cvijet na cvijet i ne pitajući se nikada koji je u tome smisao, odnosno ima li smisla život ako je materijalna ugodnost života jedino što ga pokreće.
Odgovor je vrlo jednostavan, ako ne vidimo smisao života izvan materijalne stvarnosti zemaljskog života, onda niti jedan život nema smisao.
Pa čak i kad se prepune ne samo silosi žitom ili podrumi vinom, nego kad veliki novac sjedne na račun ili u kasicu prasicu, svatko tko ima imalo životnog iskustva zna kako je lažno i kratkotrajno zadovoljstvo u posjedovanju i konzumiranju nečeg materijalnog.
Milijarder Soros koji je starac i koji si može priuštiti 'cvijetove zla' o kojima drugi hedonistički smrtnici samo sanjaju, ne uživa smirenost i vedrinu staraca koji se raduju smrti jer su dobru životnu trku otrčali, vjeru sačuvali iščekujući susret bez kraja s Onim koji je smisao njihovog života.
Soros tako nalazi posljednje zadovoljstvo u tome što nestaje kršćanski zapad, što nestaju bijeli kršćanski narodi i što nestaju tradicionalne obitelji i religije, raduje se tome kao da je sam već postao pali anđeo kojem je jedina utjeha da nije sam u Paklu.
Dakle, farmeri se ubijaju zato što nisu osmislili svoj život izvan materijalne stvarnosti i materijalne blagodati.
Zato što im se ne ostvaruje njihov san koji ovisi o stanju svjetske burze poljoprivrednih proizvoda, o meteorologiji, o niskim kamatnim stopama ...
Drugim riječima, farmeri se ubijaju zato što nisu seljaci.
Seljaci žive na selu, imaju za materijalni cilj proizvesti sve što treba za njih i njihovu obitelj, a od viška dobiti razmjenom od ostalih suseljana ono što nisu proizveli.
Farmer da bi poslovao mora imati veliko svjetsko tržište za svoju robu, koja je gotovo uvijek samo jedna poljoprivredna kultura u ogromnim količinama.
Farmer se raduje kad drugi farmeri koji proizvode istu robu nemaju dobar urod, jer to će dignuti cijenu njegovoj robi i on će više zaraditi.
Seljak ima za cilj autarkičnost-samodostatnost-samostalnost, želi proizvesti sve što mu treba da čim manje mora ići na tržnicu prodati i kupiti, a ta tržnica nije svjetska burza, nego seoska razmjena dobara.
Selo živo solidarno i rodovski povezano, višak dobara se često daruje i prima bez trgovačkog odnosa.
Seljak se raduje kad cijelo selo ima dobar urod (naravno da ima izuzetaka) jer to znači da ne će morati svoja dobra dijeliti s drugima, odnosno za svih će biti više.
Seljaci su uvijek religiozni (bilo nekad) jer im ne trebaju ateistički posrednici iz gradova odnosno iz gradske i državne uprave, ne trebaju im niti banke niti burzovni mešetari, ne trebaju im 'nevladine' sotonističke udruge, ali im trebaju dobri susjedi na koje mogu bolje računati ako kao i oni vjeruju u Boga koji osuđuje škrtost, trku za profitom, zavist, nedarivanje potrebitima, lakomost, zluradost.
Zato i kapitalistički liberalizam kao i komunizam imaju za cilj uništiti selo i seljake budući je zdravo selo imuno na njihove pošasti.
A selo i seljak su zdravi dok imaju vjere u Boga.
Tehnologija je bila mamac koju je seljak zagrizao i dao se tako upecati od onih koji su željeli njegov nestanak.
Mamac je ovako izgledao - zašto se mučiti s teškim fizičkim radom kad to mogu raditi strojevi. 
Biti će više vremena za odmor, ali biti će i više dobara i bogastva.
Cijena? 
Gubitak vjere i onda na kraju nestanak sela i seljaka, umjesto kojih su na kraju došli farmeri koji nemaju veze s načinom života seljaka na selu.
Eto to je dakle odgovor zašto se farmeri pet puta više ubijaju nego drugi građani, koji se opet više ubijaju nego što su to činili seljaci nekad.

Drugo što želim podijeliti s čitateljima je jedno moje opažanje koje se može primjetiti kod nas, u državama bivše Jugoslavije, ali i šire na zapadu.
Slično je s dihotomijom farmer-seljak iz prethodnog teksta.
Naime, kako zapad očevidno tone sve dublje, tako se kod nekih nade polažu na istok, preciznije u Rusiju.
I dok neki zapadni kršćani, poput mene, žele pronaći (njima) neistraženo bogatstvo ruskog pravoslavlja, ima ne mali broj onih koji opet polažu lažne nade u 'ruski' lenjinizam-staljinizam.
Jasno je da među njima ima mnogo staraca koji su bivši komunisti pa sad pred smrt sebe vide kao labuda koji pjeva internacionalu na ruskom, ali ima i mnogo mlađih koji su ateisti i revolucionarno-komunistički su nastrojeni.
Nova ruska država koja se zasad uspješno opire zapadu, pogotovo u ratu u Siriji, nije se definirala niti kao kršćanska država kakva je bila carska Rusija, niti se je definirala kao potpuna nasljednica komunističke bivše države.
Najvjerojatnije je to zbog toga što su Rusi, kao i mnogi narodi, duboko među sobom podijeljeni, te taj latentni sukob između sljedbenika Krista i komunista je stavljen ad acta kako ne bi izbio građanski rat.
Ali sukob bez daljnjega traje i završiti će se s pobjedom jedne ili druge strane.
Ipak treba istaći kako su sadašnji ruski komunisti u nečem ipak 'zastranili' od načela ljevice, to jest lenjinizma (u manjoj mjeri Staljina).
Oni se ne bore protiv patriotizma, niti su globalisti, niti su protiv tradicionalne obitelji i morala.
Dakle veći su lenjinisti (čim su boljševici došli na vlast donijeli su zakone protiv obitelji i za širenje spolnog nemorala) među elitom zapada, nego što su to među ruskim komunistima među kojima smo ovih dana mogli pročitati izjavu jedne zastupnice koja poziva Ruskinje da ne ulaze u spolne odnose sa strancima, pogotovo onima drugih rasa, za vrijeme svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji.
Ja se nadam da ne će Rusija završiti kao RH koja je isto utemeljena na 'drvenom željezu' to jest na lažnoj pomirbi jugo-komunista i hrvatskih nacionalista, jer po svoj prilici ovi prvi su za duže vrijeme zacementirali svoju vlast tako da kontroliraju praktično sve stranke u hrvatskom državnom saboru, gospodarstvu, školstvu kao i u medijima.
Razlika je u tome što izgleda (barem meni izvana) da su ruski komunisti vjerni svojem narodu i koliko-toliko tradiciji i moralu, što može značiti da se mogu vratiti u Pravoslavlje, dok kod nas su bivši jugokomunisti posve na strani dekadentne i vladajuće zapadne bankarsko-trgovačke ljevice (ruski komunisti će se protiviti paradama sodomita, dok kod nas su jugokomunisti u prvim redovima parada).

Također može se zapaziti kako kod nas ne ulaže samo Soroš i slični amoralci u medije, čini to i Rusija.
Tako postoji web-portal "Logično" u kojem se pokrivaju 'zemlje regiona', što znači i RH, i u kojem se proruski tumače svjetska zbivanja, pogotovo rat u Siriji.
Nažalost, imam dojam, da se tamo više okupljaju nostalgičari i za bivšom jugokomunističkom državom i za SSSR-om, nego oni koji bi imali kršćansko-pravoslavna stajališta.

Na koncu ponoviti ću smisao naslova.
Niti su farmeri seljaci, niti su ljubitelji komunizma, SSSR i bivše jugo države rusofili (jer obilježje ruskog naroda je Pravoslavlje, a ne Marks i Lenjin), a kamoli oni koji slijede Krista.


P.S.
Zaboravih spomenuti jedno prevažno obilježje sela i seljaka.
U središtu sela uvijek je crkva sa svojim visokim zvonikom i vertikalom prema Nebu.
Zvonjava crkvenog zvona davala je ritam i osjećaj zajedništva u selu, bilo da je označavala zoru za ustajanje i prvu molitvu, podne za kratki odmor od posla i drugu molitvu, sumrak za kraj rada na polju i treću molitvu, ili je označavala poziv na zajedništvo na nedjeljnoj misi, ili poruku da je netko umro, ili da selu prijeti neka opasnost.
Pogledajte više nego zanimljivo predavanje Jonathana Pageua, Kanađanina iz Kvebeka, restauratora crkvenih umjetnina, koji je kao rođenik rimokatolik shvatio da je prava Crkva onu koju smo nekad nazivali istočnim shizmaticima.
Predavanje je o svetosti prostora i vertikalama koje spajaju Nebo i Zemlju.

P.S.
Dodat ću još jedan video da pokažem kako je tehnologija, o kojoj sam prije pisao na blogu i koju sam spomenuo u ovom tekstu kao 'ubojicu' sela i seljaka, neprijatelj čovjeka i gotovo nikako ne može donijeti dobro čovječanstvu.
Tehnologiju, mislim pri tome na pojavu strojeva i pogotovo informatičke eletromagnetske tehnologije, ako bi ju i upotrebljavali ljudi s naivnim-dobrim namjerama, odvaja čovjeka od prirode, a time i od Boga, lišava ga fizičkog rada bez kojeg postaje mekušac i sklon bolestima, i tjelesnim i duševnim, vezuje ga tako da ga veže za izmišljeni virtualni svijet dok mu tobož povećava slobodno vrijeme koje nije nikako u pravoj slobodi djece Božje, nego ropstvu grijehu.
Međutim posve sigurno je kako koriste i koristiti će prvenstveno tehnologiju svjetska elita koja se klanja Sotoni, a ne Bogu.
Tehnologija će tako dati moć zlu kao nikad u ljuskoj povijesti, samo oni spremni na mučeništvo ne će biti njezini robovi.
Pogledajte video o stanju te tehnologije u svijetu i kako ćemo uskoro svi biti prinuđeni da uđemo u matricu poput građana e-Estonije.
Koliko vidim sadašnja Rusija ne pokazuje znakove kako bi se tom trendu suprostavljala.

Objašnjenje doktrine o nestvorenim energijama Boga

Jay Dyer zahvaljujuči kojem sam odlučio odbaciti papizam, u slijedećem videu objašnjava pravoslavnu doktrinu o nestvorenim energijama Boga.
Dakle ne radi se o nekoj novoj doktrini nakon zapadne shizme 1054.g. nego doktrini koja je dogmatski utvrđena na šestom ekumenskom saboru Crkve, a prije toga o njoj su pisali istočni krćanski oci.

Ipak, za detaljnije objašnjenje osim tekstova kršćanskih otaca, dobro je pročitati nešto poput ove knjige Vladimira Lossky : "The Mystical Theology of the Eastern Church".

O sedeprivacionizmu

Tako je naime naslovio članak autor bloga "O dosta toga i što dublje" kojeg cijenim i poštujem jer se trudi dati kršćanski odgovor zainteresiranima u ova apokaliptična vremena.
Sedevakantizam, sedeprivacionizam, sedeplenizam ( wiki daje korektnu informaciju o tim pojavama ) ili neki novi budući sede... su jalovi i očajni pokušaji rimokatolika (papista) da 'ovce budu na broju, a vuk sit'.
Dakle, ako se krene od krive postavke, a ta je kako je rimski patrijarh nezabludivi Kristov vikar (zamjenik-predstavnik) kojem se moraju svi ljudi podložiti ako se žele spasiti, koji o svemu može dati sud, ali njega nitko nema pravo suditi, kojem kraljevi i carevi trebaju ljubiti noge (to se doslovno tražilo u srednjem vijeku), koji iste može smijeniti kako god mu se prohtje, onda je to kuća na pijesku krive pretpostavke.
Da, stvarno, ako je rimski biskup koji se još naziva i papa kao i aleksandrijski patrijarh, zamjenik Kristov onda on ima autoritet Kristov, a to znači da je daleko iznad svih ljudi koji ako njega slušaju onda slušaju Krista.
Da ne bi bilo zabune, Isus Krist je stvarno rekao apostolima - tko vas sluša Mene sluša, ali to su bili apostoli kojima je osobno dao Duha Svetoga kako bi vodili nezabludivo Crkvu.
K tome pojedini apostol može biti u zabludi, kao što je bio sv.Petar koji se nije htio ograditi od judaizera (oni koji su htjeli nametnuti Mojsijev zakon novoobraćenim kršćanima poganskog podrijetla), ali kao cijelina apostoli su bili nezabludivi.
O tome svjedoči sv.Pismo kad su se apostoli sastali u Jeruzalemu na prvom koncilu Crkve na kojem su osuđeni judaizeri.
Važno je isto napomenuti kako sv.Petar nije imao nikakav specijalni status iznad ostalih apostola, pa je tako saboru Crkve presjedao sv.Jakov kao apostol domaćin.
Crkva dakle svoju doktrinu definira nezabludivo na ekumenskim saborima Crkve, nikako na ex cathedra izjavama nekog apostola, odnosno biskupa.
Sabornost Crkve njezina je temeljna odlika, zato su istočni patrijarsi s indignacijom odbili novine koje je sa zapada promovirao rimski biskup pozivajući se na svoju tobožnju nezabludivost ili na ključeve Neba i Zemlje koje je tobož Krist dao sv.Petru (jer je iste riječi koje je uputio sv.Petru rekao i ostalim apostolima, a te riječi znače ovlaštenje brisanja grijeha u sakramentu ispovijedi, a ne ovlaštenje da imaju pravo mjenjati istinu u laž i obrnuto).

Vratimo se na sedeprivacionizam.
Isti se definira kao vjerovanje nekih papista da je stolica rimskog pape prazna od pape Pia XII, ali to što ih razlikuje od vulgaris sedevakantista je postavka kako će Bergoglio ili neki drugi poslije njega ipso facto postati pravim papom u trenutku kad javno odbaci krivovjerje modernizma.
Zašto je netko izmislio tu modifikaciju sedevakantizma u kojem de facto papa jest i nije?
Zato što je prvovatikanski koncil definirao zabludu kako papinstvo traje u kontinuitetu i trajat će tako do svršetka svijeta.
I tu su u pravu što se tiče doktrine papinstva budući je ta odluka koncila sasvim u duhu zablude papizma, jer ako je rimski papa Kristov vikar na Zemlji koji ima ključeve i Neba k tome, o kojem ovisi hijerarhija Crkve to jest dodjela sakramenata, koji jedini ima ovlasti osuditi krivovjerje i definirati pravovjerje, onda Kristova Crkve ne može funkcionirati bez rimskog patrijarha (ako je papa nezabludiv, a koncil Crkve nije nužno, zašto se gubi vrijeme, novac i živce sazivajući koncile Crkve kad jednostavno papa može bez koncila iste dogme definirati???).
Može se tolerirati vrijeme dok se ne izabere novi papa i to razdoblje se zove 'praznom stolicom', ali to razdoblje ne može trajati desetljećima budući rimski biskup određuje tko će biti budući biskup, istom dodijeljuje biskupiju i istog može u svakom trenutku razriješti.
Bez pape nema hijerarhije Crkve, bez hijerarhije nema sakramenata, bez sakramenata nema Crkve.
Drveno željezo koje su otkrili sedeprivacionisti je eklatantni primjer kontradikcije u definiciji.
Imamo papu, ali ga ustvari nemamo, imamo ga, ustvari pravimo se da ga imamo zato što bez njega ne može postojati Crkva, ali ga istovremeno nemamo zato što je on heretik, a ne nezabludivi Kristov vikar na Zemlji.
Papinstvo je sada definitivno u šah matu, samo je pitanje vremena kad će većina papista vidjeti kako je rimski car gol.
Nažalost, mnogi će od njih izgubiti posve vjeru zbog razočaranja u papizam, postat će ateisti ili ući u neku opskurnu sektu, umjesto da se vrate pravoj Crkvi koja se temelji na ekumenskim koncilima Crkve, a ne na božici fortuni hoće li kardinali izabrati pravovjernog katolika ili heretika.

I zamislimo se malo nad definicijom Kristovog vikara na Zemlji.
To znači da je Bog, Gospodin Isus Krist, odabrao nekog čovjeka da mu taj bude zamjenik s punim ovlastima kao da je Krist to jest da je nezabludiv (autor bloga je citirao 'naučiteljicu' RKC Katarinu Siensku koja je oslovila rimskog papu kao slatki Krist na Zemlji, ali nažalost nije svjestan o kakvoj blasfemiji se tu radi).
Ergo, onda Bog preko svoje svemoći i sveznanja na svakoj konklavi kardinala čini da kardinali odabiru nekog kojeg On želi za svojeg vikara.
Ako je papinstvo istina, onda suprotno je nezamislivo.
Nezamislivo je da Bog dozvoljava kardinalima da izaberu nekog nedostojnog Njegovog vikara.
To bi bilo kao da date nekom luđaku da vam bira advokata na sudu ili da bira vašeg opunomoćenika. Onda ste i vi luđak ako to dozvoljavate.
Dakle, ako je papinstvo istina, onda su svi rimski pape bili sveti i nezabludivi zato što ih je Bog neizravno birao za svoje vikare.
Ako je bilo nedostojnih 'vikara', kao i onih koji su bili heretici, a bilo ih je i sad je jedan takav u stolici rimskog biskupa, onda Bog ne sudjeluje izravno ili neizravno u izboru rimskog pape jer jednostavno taj nije Njegov vikar na Zemlji.
Štoviše, ako se netko naziva Kristovim vikarem, a to nije, onda taj bogohuli. 

Papinstvo nema temelja u sv.Pismu, u tradiciji Crkve prvog tisućljeća, a nama je i našim suvremenicima moguće preko medija vidjeti o kakvoj se zabludi tu radi, dok naši preci tu mogućnost nisu imali.
Sedeprivacionizam je još jedna suha grana na suhom stablu papinstva.

Poljska himna - tempi passati

Mislim da mnogi čitatelji znaju kako je glazba himne bivše jugokomunističke države bila očigledni (ušočujni?) plagijat poljske himne.

Međutim, poljska himna (tekst je napisan koncem 18.st.) uvelike je i tekstualno-idejno utjecala na buđenje nacionalne svijesti, zašto ne reć i nacionalizma, kod mnogih slavenskih naroda, pa tako i našeg.
Poljska himna započinje riječima:

Jeszcze Polska nie zginęła,
Kiedy my żyjemy.

Što je evidento utjecalo na 'hrvatski narodni preporod' 19.st. u poznatoj budnici s gotovo doslovnim prijevodom na hrvatski jezik:

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo.

S odmakom od gotovo dva stoljeća možemo reć kako je buđenje poljskog, hrvatskog, mađarskog, srpskog, češkog, talijanskog ... nacionalizma bio vrlo lukavi potez judeomasonerije kako bi se dokrajčalo dva kršćanska carstva, Austro-Ugarsku i Rusiju koji su ionako već bili inficirani s idejama liberalizma (s time da je u Rusiji bio kudikamo jači otpor liberalizmu zahvaljujući velikom utjecaju Crkve).

Također, mnogi od nas koji smo razočarani hrvatskom državom (za koju smo se oružano borili i krvarili) koja sve više postaje podružnica masonskog Brisela ili gdjegod se drugdje nalazile njihove centrale, gotovo zavidno smo gledali prema Poljskoj koja se još uvijek zalaže za njihove nacionalne interese te recimo ne dozvoljava ulazak muhamedanske afro-azijske ekonomske imigracije (točnije njihovom parazitskom željom da žive od socijalne države domorodaca).
K tome izgledalo je kako je tamo katolička vjera jaka te kao duhovni gigant ne dozvoljava širenje trulih trendova zapada.
Tako je nekad izgledala i Irska, ali i Španjolska, sada su te bivše katoličke države liberalnije od onih u kojima su nekad bili većina protestanti.

Znajući sve to, ne bi nas trebala iznenaditi vijest kako je Vrhovni sud Poljske osudio tiskara koji nije htio tiskati prosodomitske materijale.
Sodomiti su stvarno pederi jer namjerno, kao u slučaju američke slastičarnice čiji vlasnici nisu htjeli napraviti tortu za pir sodomita s dvije figure muškaraca, idu zatražiti usluge od kršćana za koje znaju da se drže vjere i osuđuju sodomizam.
I dok nas takvo nešto u SAD ne čudi, iznenadilo nas je što se isto događa u Poljskoj. 
Još i gore, jer je Vrhovni sud SAD na kraju ipak presudio u korist kršćanskih slastičara pozivajući se na američko ustavno pravo o slobodi manifestiranja religije, dok je poljski Vrhovni sud presudio u korist sodomitskih provokatora.

Stoga možemo reći, ako Poljaci ne sruše gnjile temelje sekularne poljske države u kojoj masoni mogu preko Vrhovnog suda vršiti duhovno nasilje nad Poljacima, a da isti nisu nikad izabrani od poljskog naroda (ali tako je i kod nas i svugdje, ustavni ili vrhovni suci koji nemaju nikakvog moralnog ili izbornog autoriteta postavljaju se iznad volje naroda, a da se o Božjoj volji ni ne govori),
da su riječi Poljske himne slovo bez značenja.
Naravno da to važi i za hrvatsku himnu i za pobudnicu "Još Hrvatska ni propala".
Možda su to mogli pjevati oni koji su izginuli za drugačiju i kršćansku Hrvatsku. 

'Oj junačka zemljo mila' u kojoj više nema junaka nego vladaju masonski prirepci, a većina naroda nema petlje suprostaviti im se, čak i kad im otvoreno kažu da više ne će moći odgajati svoju djecu ako taj odgoj ne bude u skladu s dekadentnim liberalizmom.

Ako Poljaci dozvole da im vjeru ometa njihov masonski Vrhovni sud, ako pristaju da im sodomiti paradiraju po gradovima i šire javno sodomizam na njihovu djecu, onda i oni mogu shvatiti da je njihovna državna himna postala parodija.

U Ukrajini su iste judeomasonske snage iskoristile ukrajinski nacionalizam i antikomunizam da bi srušili postojeću legitimnu prorusku vlast, a sada ukrajinska država šalje policiju na ukrajinske nacionaliste koji žele spriječiti parade srama po njihovim gradovima.
Nisu nikad čuli poslovicu - tko s vragom tikve sadi o glavu mu se kasnije razbijaju?
Isto tako su učinili i većina hrvatskih nacionalista, u želji da prekinu bilo kakve potencijalne veze sa Srbijom, kao guske su otišli u Brisel koji im opet kao i 1918. nameće neku novu južnoslavensku državu, ali ovaj put ne kraljevsku ili komunističku, nego sodomističku, liberalnu i antikršćansku.
Zapad je duboko truo i tko god dolazi u duhovni doticaj s njim dobit će istu zapadnu kugu uljepšanu s lakomislenim hedonizmom kao mamcem Sotone za naivne i slabe kršćane.
Pitanje je koliko se tu više radi o naivnosti kršćana, a koliko o onima koji su spremni prodati vjeru za večeru i koji su to već učinili.

Vjerujem da dolazi vrijeme kad više ne će samo antikršćani biti globalno povezani i oni koji stvaraju svjetsku sekularnu državu, i kršćani će uvidjeti kako je njihova borba za Krista i kršćansku državu (carstvo u duhu Pravoslavlja) globalna, te da je tvrdoglavo inzistiranje na nacionalizmu unaprijed izgubljena bitka koja je dobivena starom đavolskom lukavošću - divide et impera.


P.S. Ovu sam vijest dobio nekoliko dana ranije od rođakinje iz Kanade.
Dakle, škole i univerziteti koji se drže kršćanskog nauka i morala u toj državi, biti će uskoro zatvoreni, jer će masonska država spriječiti zapošljavanje u struci onih koji takve škole završe.
Drugim riječima sloboda koju promovira zapad već stoljećima nije ništa drugo nego sloboda činiti zlo i živjeti dekadentno, sloboda djece Sotone.
Živjeti naravno i u strahu Božjem je zabranjeno.

Propast zapada u pet minuta

Znanstvenici su pisali tomove knjiga o budućoj (sa stajališta njihovog vremena) ili recentnoj propasti zapada koja se može poistovjetiti s propašću bijele rase.
Izuzetak su bijeli muhamedanci poput Čečena ili Albanaca, ali to samo potvrđuje pravilo.
Ova žena na videu koja nije 'zapadno' bijela (čini mi se da je arapska kršćanka), ali žali zbog autogenocida bijelaca, u pet minuta je rekla bolje i točnije razloge propadanja nego metri knjiga sociologa i filozofa.

Liberalizam uz koje neminovno dolazi feminizam, sekularizam i hedonizam glavni je razlog propasti zapada.
I ako budu Čečeni i Albanci napustili tradiciju i religiju, a prigrlili liberalizam, biti će u istom kolu mrtvaca s ostalim bijelim narodima.
Doduše to kolo se sve sporije okreće, jer starci ne mogu brzo i dugo plesati u kolu, oni su duhovno mrtvi i samo čekaju da to budu i tjelesno.
Mislim da su bijeli narodi od faze gubitka vitalnosti došli u fazu autodestrukcije i eutanazije.
Moglo se je to pred nekoliko godina vidjeti u Njemačkoj kad su se bijeli, autohtoni Nijemci radovali što dolaze afrički i azijski imigranti kod njih, neki su od njih čak pozdravljali silovanja Nijemica od imigranata radujući se tako da će nestati njemačkog gena.
Devedesetih godina sam bio šokiran kad sam upoznao jednog 'samohranog' Nijemca koji je sa svojim sinom ljetovao kod nas, i za vrijeme svjetskog nogometnog prvenstva uvijek navijao protiv njemačke reprezentacije.
Rekao sam sebi - uvijek i svugdje ima ridikula i izroda pa tako sam svrstao tog 'iščašenog' čovjeka.
Skora budućnost me je opovrgla, većina Nijemaca su takvi, većina zapadnih bijelih naroda su takvi, a i među nama ima mnogo takvih s trendom da postanu većina.
Da su pred 40 godina za vrijeme jugokomunizma neki među komunističkom elitom iznijeli ideju uništenja obitelji, promocije sodomizma i feminizma, da su iznijeli ideje sadržane u 'Istanbulskoj konvenciji' koju je prihvatio hrvatski državni sabor, sami komunisti bi se protiv njih pobunili i odstranili ih od javnog života, a možda i strpali u zatvor pod optužbom da šire nemoralnu buržoasku ideologiju.
Istine radi treba istaknuti da su vođe komunizma svjesno rušili tradiciju i moral, samo to nisu mogli otvoreno reći svojim običnim sljedbenicima u kojima je većinom još taj moral preživljavao.
Salonski komunisti, većinom djeca iz bogatijih gradskih obitelji, su bili u pravilu dekadentni, ali oni koji su imali seosko-radničko podrijetlo, koliko-toliko su još zadržali tradicionalni moral svojih predaka*.
Također treba dodati kako je u posljednjim desetljećima komunizma uvelike se širio liberalizam, čak je i pornografija postala legalna, to jest iako se je država definirala kao komunistička, ona je s malim kašnjenjem slijedila istu korupciju zapadnih liberalnih država.
Zato što su polako umirali ili odlazili s javne scene stariji komunisti seoskog podrijetla, a dolazili su mlađi kojih je odgojilo novo društvo s komunističkom izvornom ideologijom koja negira svijet ideja, pa tako i religiju i sam moral.
Jednostavno treba zaključiti, ako društvo i narod ne prihvaća autoritet Boga, ma kakva bila ideologija postavljena umjesto Boga, taj narod će ubrzano nestati jer ga u propast vodi onaj koji je umislio da može zamijeniti Boga.
Ne mislim time na vođe komunističkog pokreta, nego na oca laži od početka.

Stoga bih nadopunio govornicu s konstatacijom kako bijeli narodi nestaju ne zbog agresivnosti nebijelih naroda koji su se izmiješali s domorodačkim bijelcima i zato što ovi nemaju dovoljno djece, a ovi ih imaju 'previše', nego zato što bijelci svjesno ili nesvjesno slijede nečastivog ubojicu čovjeka.
Ne trebamo imati iluzije kako je naš narod nešto drugačiji, jer se radi samo o nijansama i o malom vremenskom kašnjenju.
Iako su većinski pravoslavni narodi nešto tradicionalniji od zapadnih, i oni se ne okreću protiv onog što je dovelo do smrti zapada.
Hedonizam ili bogatsvo zapada se ne može nositi na sebi uz križ s kojim se slijedi Gospodina Isusa Krista.
Tako mi se čini da mnogi na istoku žele zapadni hedonizam, sekularizam i feminizam te usput zadržati tradiciju i vjeru.
Jednostavno na dvije stolice se ne može sjediti to jest biti Kristov i ujedno se okretati za lažnim sjajem ovog svijeta kojeg nudi Sotona.
Ako naši najbliži, ili rod ili narod čini tu ludost, ne slijedimo ih niti ne ostajmo s njima u istom kolu mrtvaca, nego otrgnimo ih od puta propasti koliko god možemo.
Prije toga ispitajmo sebe jesmo li stvarno Kristovi ili je naša stražnjica postala tako velika pa mislimo kako možemo sjediti na dvije stolice. 

* Evo vijesti iz Rusije. Komunistička zastupnica upozorila je Ruskinje da ne imaju spolne odnose sa drugim rasama koje će sada biti u Rusiji na svjetskom nogometnom prvenstvu. Podsjetila je da se je takvo zlo događalo i prije kad je bila Olimpijada u SSSR.
Ovakvu izjavu kod nas i na zapadu ne bi mogla izreći niti 'najdesnija' stranka, međutim pred pola stoljeća to je bilo normalno reći u komunizmu, ali još uvijek i na ondašnjem zapadu (pričali su mi za jednog krčkog komunistu koji je otjerao i to prilično nasilno svoju kćer koja je studirala u Rijeci i došla pokazati ocu svojeg crnog afričkog dečka koji je u to doba studirao u 'nesvrstanoj' Jugoslaviji) .
Ljevica se je tobož brinula za radnike i seljake ili za narod, dok joj je ustvari cilj bila destrukcija i naroda i tradicije, pa se tako sad ljevica umjesto za radnike brine za sodomite i ilegalne imigrante (pogotovo ako su tamnije rase i ako nisu kršćani).
Ovi ruski komunisti očito nisu dobro shvatili niti Marksa, niti Engelsa niti Lenjina, a kamoli da znaju kako su sve njih financirali judeomasoni.

Panagia

Panagia je grčka riječ koja prevedeno znači Presveta.
Radi se o Mariji, Presvetoj Bogorodici.

Pogledajte pridiku o.Geronda Nikona o Panagii.

P.S. I pridiku s naslovom - Nema spasenja osim preko Bogorodice:

Razlika između sv.Liturgije i 'tradicionalne' latinske Mise

Kako sam već pisao, na latinskoj ili rimokatoličkoj Misi protivno tradiciji Crkve koristi se beskvasni kruh jer su latinski teolozi krivo zaključili da je Gospodin Isus Krist s apostolima na Veliki četvrtak blagovao beskvasni kruh kojeg jedu židovi na Pashu.
Međutim posljednja večera bila je prije Pashe, to nije bila Pasha inače bi apostoli bili opasanih bokova, jeli k tome gorko zelje i pečenog jaganjca u vatri i to na brzinu i na stojećki kako je propisao Bog preko Mojsija Izraelcima u Egiptu.
Drugo, vjernicima se ne daje piti Isusovu Krv s obrazloženjem kako je u beskvasnoj hostiji potpuni Isus Krist, Njegovo Tijelo i Njegova Krv.
I to je odstupanje od tradicije, Gospodin je izričito rekao o jedenju Njegovog Tijela i pijenju Njegove Krvi.
Ako je dovoljna hostija, zašto se onda uopće dovodi do pretvorbe vina u Krv koju konzumira samo svećenik?
Treće i najproblematičnije je što svećenik uzima kruh i vino (u kaležu) u ruke i ponavljajući riječi koje je Isus rekao na Posljednoj večeri, smatra se da se upravo tada i s tim riječima događa pretvorba.
Suprotno od toga svećenik (pravoslavni) tradicionalno priziva Duha Svetoga da bi se izvršila pretvorba, a tog poziva na rimokatoličkoj Misi nema.

I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26:26-27)

Isus je dakle tim riječima obavijestio apostole da to više nije kruh i vino, već Njegovo Tijelo i Krv, a ne da se je s tim riječima dogodila pretvorba. 

I sad jedna zanimljivost.
U slijedećem videu imate prilike gledati rekonstruiranu latinsku Misu koja se je događala na 18 nedjelju nakon Duhova, 4 listopada 1450 g.
Misu vodi stvarni latinski svećenik (mislim da je dominikanac) te možete usporediti razliku između te predtridentinske Mise i sadašnje tridentinske na koju hrle 'tradicionalni' katolici.

O tim razlikama piše o.Novak na svom blogu.
1. Ne znam kako se prijevodi eng. riječ 'rood screen', ali u to predtridentinsko vrijeme prostor crkve bio je time podijeljen na prostor za puk i prostor oko oltara. Po svemu sudeći to je ostatak tradicije prve Crkve po kojoj se na istoku ikonostasom odijeljuje isto tako prostor crkve. 
2. Na oltaru su dvije svijeće, a ne šest.
3. Nema pokrivala za kalež.
4. Svećenik i akolit (koji uistinu lijepo pjeva) ne pokleknu niti jednom na koljeno nego se klanjaju naklonom. Pokleknuti na jedno koljeno nije smatrano klanjanjem, takvo klanjanje svećenika došlo je kasnije i propisano je na tridentu.
5. Pjevanje je a capella, nema orgulja koje su došle u uporabu tek kasnije.
6. Nema tabernakula na oltaru. Tabernakul kod 'latina' služi da se u njemu čuva Euharistija za bolesne, i ako se ne varam, u Pravoslavlju se Euharistija konzumira potpuno, ostatak od pričesti vjernika konzumiraju đakoni. Nema razloga, osim kratkotrajnog čuvanja za odsutne bolesnike, zašto bi se Euharistija igdje pohranjivala, tim više što se onda daje mogućnost sotonistima i sličnima da je ukradu i da joj se izruguju.
Nadalje, ako je Gospodin stalno u tabernakulu, onda je dolično da Mu se stalno ljudi klanjaju, a znamo da toga nema, pa se time tobož radi veće pobožnosti, gubi istina o Euharistiji te tako ljudi pomalo gube vjeru.

Dalje o.Novak objašnjava:
Ekskluzivna uporaba mrtvog latinskog jezika kojeg puk nije razumio.
U početku su Mise u Rimu bile na grčkom jeziku jer je to bio jezik Novog zavjeta i 'lingua franca' antike to jest kršćana koji su ga gotovo svi razumijeli.
Latinski je pak bio jezik puka u Italiji, međutim gotovo svi kršćani (za vrijeme Rimskog casrtva) su razumijeli grčki (ne bez razloga je sv.Pavao sve poslanice pisao na grčkom, štoviše pisao je Rimljanima na istom jeziku).
Opat Gueranger kojeg sam prethodno često citirao pisao je kako su u ta vremena katekumeni trebali prije krštenja izrecitirati i znati Vjerovanje na grčkom i latinskom jeziku.
Kako se je car preselio u Carigrad, a k tome je zapadni dio Rimskog carstva bio uništen od napada germanskih barbara, tako je sve više slabio utjecaj grčkog jezika (u povijesti to se razdoblje naziva mračnim dobom) pa se je i Misa na zapadu počela ekskluzivno davati na narodnom latinskom jeziku.
To onda dakako nije bio mrtav jezik, pa se je i sv.Pismo prevelo na latinski jezik (Vulgata - sv.Pismo prevedeno na prosti narodni latinski jezik kojeg je učinio sv.Jeronim (i prijevod je problematičan zato što je Jeronim umjesto da prevede Septuagintu, koju je citirao Isus i apostoli, od grčkog na latinski, dao se prijevoditi od hebrejskog uz pomoć židovskih rabina)).
Dakle nema nikakvog razloga zašto se ne bi kasnije Misa davala na jeziku novo pokrštenih barbarskih naroda, jer sv.Liturgija znači javna molitva Crkve ili javni čin naroda, a Crkva nisu samo svećenici, niti ima Bog problema razumiti istu molitvu na narodnom jeziku (jer i grčki i latinski su u to vrijeme bili narodni jezici), Bog ne prihvaća samo molitve na mrtvim jezicima.
Naravno, rimski pape su to dobro znali, ali ipak su zabranjivali korištenje narodnih jezika na Misi jer su tako htjeli učvrstiti svoj ionako heretički položaj "Kristovog vikara na Zemlji" kojemu je latinski jezik de facto materinji jezik, a prosti puk ga ne zna.
Ipak, kad se je pružila prilika otrgnuti slavenske narode od Rimskog carstva (sa sjedištem u Carigradu) koje je dopuštalo narodni jezik u Liturgiji, onda je rimski papa dozvolio ekskluzivno korištenje slavenskog, neka vrsta bugarskog jezika oko Soluna, za biskupije u kojima žive slavenski narodi.
To je bio slučaj kod nas u primorskim biskupijama koje su dotad pripadale Bizantu, ali na sjeveru Hrvatske gdje su bili dominantniji Franci i Mađari, tamo se takva povlastica nije dala.
Ali i to je bio nedovoljni 'kompromis', jer ako su naši davni preci razumijeli taj (staro)slavenski jezik, ubrzo su se razvili posebni slavenski jezici pa je tako opet puk slabo razumio sv.Liturgiju, doduše ipak bolje nego da je bila na latinskom.
Nema nikakve dogme da sv.Liturgija mora biti na mrtvom jeziku, upravo suprotno, ako puk ne razumije jezik sv.Liturgije onda to i nije sv.Liturgija, pa onda puk ne sudjeluje u javnoj molitvi Bogu, nego moli neke svoje privatne molitve tijekom Mise ili jednostavno 'gleda strani film bez prijevoda' (ili drži u rukama za vrijeme Mise latinsko-hrvatski paralelni prijevod kako bi ipak shvatio donekle o čemu se radi, kakve se molitve upućuju Bogu).
Kad su papisti nakon drugog vatikanskog koncila ponovno uveli narodne jezike u Liturgiju, oni nisu time doveli neku novinu, jer novina je bila stoljećima ranije kad je zabranjena uporaba narodnih jezika.
Tradicionalni katolici misle da su tradicionalni zato što idu na latinsku Misu, ali kako napisah to nema veze s pravom tradicijom, nego je više izraz snobizma ili ono što bi zvali pravoslavni - duhovna prelest, duhovna samoobmana poradi duhovne oholosti.
I ja sam išao nekad na takve 'tradicionalne' latinske Mise, ali sam išao zato što sam tada vjerovao kako su to jedine prave Mise s pravim svećenicima koji nisu heretici u zajedništvu s 'antipapom'.
Zato sam išao na sedevantističke Mise u Slovačku, da bih kasnije sam sebe obmanuo kako su valjane Mise bratstva SSPX u Hrvatskoj iako su ovi heretici budući su u zajednici s 'drugovatikanskom sektom'.
I konačno, hvala Bogu, otvorio sam oči i vidio kako je papizam opasna zabluda koja nema veze s tradicijom Crkve.
Nisam dosad bio ni na jednoj sv.Liturgiji zato što u RH de facto stoluje nacionalistička SPC koja negira slobodu, državnost i samo postojanje hrvatskog naroda jer je u službi velesrpstva.
HPC još nije zaživjela jer se RH ponaša kao antihrvatska država. 

Zaključak.
Rimski patrijahat koncem prvog tisućljeća počeo je sebe doživljavati kao nadređenog svim ostalima, a ta duhovna oholost koja nema temelja u tradiciji Crkve i sv.Pismu uskoro je dovela do apsurda da se je rimski biskup samoproglasio nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji koji može mjenjati što god želi, a svi kršćani to moraju prihvatiti jer su inače protiv Krista budući se suprostavljaju ili nisu pod autoritetom Njegovog zamjenika rimskog pape.
Prvo što su mjenjali, koliko mi je poznato, je sv.Liturgija, uvođenje beskvasnog kruha, pričešćivanje puka samo pod jednom prilikom, te ne prizivanje Duha Svetoga pri pretvorbi.
Biskup iz Ohrida je tako poslao pismo s tim prijedbama u Rim, i dobio je odgovor - tko si ti da se tako obraćaš Kristovom vikaru na Zemlji?
Povijest rimskog patrijahata nakon toga je povijest konstantnog uvođenja novina i krivovjerja opravdanog s laži kako 'nasljednik sv.Petra' ima ovlasti sve svezati ili odvezati na Zemlji, a tako će biti i na Nebesima (tu istu rečenicu Gospodin je rekao nakon toga i ostalim apostolima i ona iznačava ovlaštenje apostolima da otpuštaju grijehe, a ne da mjenjaju istinu i nauk Crkve).
Tradicionalni katolici, a to sam primjetio kao sedevakantist, stalno citiraju i pozivaju se na izjave rimskih papa 19.st. i prve polovine 20.st.
Pri tome se svjesno ili podsvjesno drže toga da se ne smije niti posumnjati u nezabludivost tih papa.
Pa gotovo nitko od njih ne želi proučavati daljnju povijest Crkve jer bi se tako moglo doći do zaključka kako je papizam zabluda koju je i povijest dokazala.
Apropos Mise, smatraju kako je 'tradicionalna' latinska Misa na koju idu, u suštini jednaka s Misom prvog tisućljeća.
Siguran sam da većina istih tradicionalnih katolika vjeruje kako su se od početka katolici križali 's lijeva na desno', a da su to 'istočni shizmatici' promijenili samo da se razlikuju od katolika.
Istina je sasvim suprotna.
'Nezabludivi Kristov vikar na Zemlji' i to je promijenio, a onda ovi pomisle kako je to tradicija.
Da, tradicija ne starija od jednog tisućljeća, ali to nije tradicija Crkve.

P.S.
Video Jay Dyera o promašenosti sedevakantizma.
Međutim, ako otpada sedevakantizam, onda je definitivno bez temelja papizam - zabluda kako je biskup Rima nezabludivi vikar Kristov na Zemlji.

 

Domagoj Malić aka Patrick Little najavio predsjedničku kandidaturu 2020.g

I održali su se senatski izbori u Kaliforniji.
Domagoj Malić o kojem sam pisao, i koji je po anketama bio na drugom mjestu, dobio je daleko manje glasova nego što su to ankete najavljivale.
I prva njegova reakcija nakon izbora bila je začuđujuća, vrlo je zadovoljan što je dobio mizeran broj glasova jer to po njemu znači kako će ljudi shvatiti da su izbori namješteni.
Ne možemo reći da nema i u tome neke logike (pogotovo jer se radi i o elektronskom glasovanju, a samo analfabeti i veliki naivci vjeruju u moralnost računalnih programa odnosno programera).

Nadalje, on nije poput tipičnih hrvatskih političara koji nakon što izgube na izborima odu u anonimnost i eventualno se ponovno pojave za slijedeće izbore.
U razgovoru kojeg ćete vidjeti, on kaže da svoj javni politički život vidi kao moralni imperativ.
Budući se njegov politički angažman otvoreno pokazuje s ciljem onemogućavanja židovskih supremacionista u vlasti SAD (ali i šire), možemo slobodno konstatirati da je to potpuno neobičajeni političar koji ne krije da se suprostavlja najmoćnijim ljudima svijeta.
Ili je dakle luđak ili je jedinstveni suvremeni političar koji po predmakijevalističkoj tradiciji politiku drži etikom na razini društva te je spreman zbog toga izgubiti život.
Iako je nastupao sa stajališta sačuvanja bijele rase u SAD, sada kaže kako su za njega više glasali nebijeli birači koji se kao i on suprostavljaju židovskoj dominaciji.
Moguće je da je bijela rasa otišla toliko u kulturnu i moralnu degeneraciju da se više ne želi niti boriti za svoj opstanak, da jedva čeka na nestajanje te da poziv na očuvanje svoje bijele rase vidi kao poziv na zločin.
Pogledajte i poslušajte razgovor koji je s njim vodio novinar Reutersa i koji najvjerojatnije nije objavljen što nije nimalo iznenađujuće.
Čut ćete nešto što ne možete čuti od ostalih političara.
Pretpostavljam ako bude nastavio istim tempom i smjerom i ako okupi oko sebe više sljedbenika, da će završiti kao J.Kennedy.

Što je Pravoslavlje?

O. Daniel Mackay, koji je evidentno škotsko-irskog podrijetla, napravio je zanimljivi odgovor-prezentaciju na to pitanje.
Dajem poveznicu na treći dio koji se tiče duhovnog života.
Prva dva dijela možete lako pogledati na istoj stranici ako se 'upecate' na treći :)

Odgovor je - život u Kristu, međutim stvarno ga samo znaju oni koji mogu reći poput sv.Pavla, ne živim više ja, nego Krist u meni.
Ljudske riječi su nedostatne za to izraziti.

Tražimo, kucajmo na Božja vrata, dobit ćemo odgovor.
Ako smo i prepuni grijeha, ne očajavajmo jer Bog rado prašta i rado odgovora kad Mu iskrena i raskajana srca zavapimo.

U prezentaciji je naglašena 'tajna' kršćanske mistike, prepustimo da nas vodi naš duh (duh nije istovjetan s dušom) po kojem smo stvoreni na sliku Božju.
To nije lako postići i treba vremena i Božje milosti da se to dogodi.
Krenimo tim putem ako već nismo, jer drugog puta do našeg života s Kristom i u Kristu nema.