Razoružanje

Nastavljam s prenošenjem na blog nekih naslova u knjizi.
Ovaj naslov je u prvom poglavlju:

Poslanica sv.Pavla Efežanima u šestom poglavlju:

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima davlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.

Mnogi kršćani su mnogo puta ove redke čitali, ali se pitam jesmo li ih stvarno primjenili? Prvo se ovdje moramo pitati iskreno kao da smo na krštenju - želimo li se oduprijeti lukavstvima đavla? 
Najlakše je usnama odgovoriti potvrdno ili s površinskim trenutnim mišljenjem na kojeg ćemo zaboraviti prvom prigodom kad nas đavao preko neke požude dovede ponovno u pobunu protiv Boga.

Tko se osim otvorenih sotonista ne bi htio oduprijeti odvratnom paklenom stvorenju koji smrdi po sumporu i nečistoći i izgleda ružnije i zlokobnije od bilo kojeg zemaljskog čudovišta? 
Međutim Pavao ovdje kaže da se trebamo oduprijeti lukavstvima oca laži. Ne kaže se uzalud kako je put prema Paklu popločen s dobrim namjerama, ili u skladu s ovim tekstom, popločen s lukavstvima đavlovim koje tumačimo kao dobre namjere prema nama.

Treba ozbiljno shvatiti sv.Pavla, mi se ne možemo suprostaviti lukavstvima čovjekoubojice od početka vlastitim snagama i vlastitim oružjem. 
Ranjeni smo istočnim grijehom po kojem smo duhovno slijepi i laki plijen zloduha. 
Štoviše živimo u svijetu s kojim upravljaju Božji i naši neprijatelji koji se silno trude lukavo predstaviti demonske zamke kao neko naše osobno dobro. 

Možemo li biti u nekom primirju s onima koji nisu od krvi i mesa, ali upravljaju s onima koji su od krvi i mesa, koji imaju moć upravljanja nad svijetom kako bi nas sa sobom povukli u podzemlje? 
Primirje s ovakvim neprijateljem znači kapitulaciju. Koja nije izvana ponižavajuća, nego je glamurna i blještava, obilna u vremenitim užicima kako poraženi ne bi vidio do posljednjeg trenutka provaliju u koju je
vođen. 

Bez Boga odnosno bez jake prisnosti s Njim koja nam daje potrebnu snagu, naš najgore mogući poraz je neizbježan.
Kako pak se jačati u Gospodinu kako nam kaže Pavao kad ne osjećamo Njegovu nazočnost i blizinu? 
Jedno je biti ’efežaninom’ koji samo čita poslanicu i ne može ju sprovesti u djelo, a drugo je živjeti istu riječ Božju. 

Budimo sigurni da nije problem niti u Bogu niti u poslanici, nego u nama. 
Jer zarobljenik se ne može boriti, on je zarobljen. Boga ne osjećamo u blizini zato što su u našoj blizini demoni čiji smo zarobljenici. 

I najvažnije pitanje - želimo li stvarno biti oslobođeni? 
Jer ako želimo, onda nužno mrzimo grijeh, sav lažni sjaj svijeta i sve đavolske lukavštine koje nam potiču vremenitu ugodu koja je lanac s kojim smo okovani.

I da bude zbunjenost naša još i veća, sv.Pavao nam kaže kako Bog daje milost ne samo moći se osloboditi okova grijeha, nego i daje milost htjeti se tih okova riješiti. 

Stoga, ako ste zarobljenici đavlovi, ali se želite osloboditi, onda znajte kako to u vama već djeluje milost Božja. 
Ali nikako ne smijete stati samo na tome, nego usrdno moliti Boga da vam dadne milost oslobođenja i nakon toga ustrajno moliti do smrti kako bi vas Bog po svojoj milosti održao u tom stanju slobode djece Božje.

Bez traženja lažnog opravdanja, moramo konstatirati kako živimo u težim vremenima za kršćanina nego što su živjeli Efežani.
Oni još nisu imali sastavljeno sv.Pismo i vjerojatno niti Evanđelje u pisanom obliku, ali su imali živog sv.Petra i sv.Pavla, ali i druge apostole. 
Imali su živo Evandelje i vodili su ih oni koji su bili spremni životom svjedočiti za riječi koje su osobno čuli od Gospodina Isusa Krista. 
Imali su k tome braću i sestre u Kristu oko sebe s kojima su dijelili dobro i zlo i s kojima su često zajedno odlazili u mučeništvo, u rađaonicu novog vječnog i slavnog života.

Mi toga više nemamo, i nemojmo se pretvarati da imamo jer time sami sebe zavaravamo.
Gdje su danas pravovjerni nasljednici apostola koji se nisu predali i prodali upravljačima ovog mračnog svijeta? 
Gdje se nalazi biskupija u kojoj biskup ima istu vjeru apostola? 
Gdje se nalazi biskupija u kojoj biskup zapovijeda svojem stadu da se bori do smrti za vjeru u Krista i Istinu koju krši svaka država svijeta? 
Ako bi i postojala takva biskupija i biskup, kako to da je onda isti biskup u zajedništvu s apostatama iz Vatikana? 
Ako pak nije u zajedništvu, onda je biskup bez biskupije, biskup bez povjerenog mu stada.
 
Ako je sv.Pavlu svijet tada izgledao mračan, kako li je tek sada svijet u mrklom mraku kad se legaliziraju i prakticiraju perverzije koje su i onda bile poganima mrske i kojih su zabranjivali?

Međutim, sv.Pavao je proročki vidio naše vrijeme i to je napisao Timoteju u drugoj poslanici, treće poglavlje:

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici,
goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!

Nadam se da ćemo sve više biti oni koji bi se poput sv.Timoteja trebali kloniti ovih, nego oni od kojih bi se sv.Pavao, sv.Timotej i svi sveci klonili.

Sigurno je kako još ima kršćana u svijetu jer bi inače već bio Sud ovom svijetu. 
Kršćani ne mogu postojati izvan vojujuće Crkve, prema tome i Crkva postoji. 
Drugovatikanska sekta nije nipošto Crkva jer Crkvu vrata paklena prema Kristovom obećanju ne mogu nadvladati. 

Vrata Paklena su laži, to jest krivovjerje. 
To Crkva oduvijek naučava i što bi to inače moglo biti kad je knez ovog mračnog svijeta nazvan od Krista ocem laži? 
Ne trebam ići u posebno obrazlaganje i navođenje dokaza kako ta sekta naučava krivovjerje.
Svatko danas tko ima pristupa internetu može naići na pregršt dokaza. 

Po meni je najepohalniji dokaz fotografija antipape Woytile tzv. Ivana Pavla II, na kojoj isti ljubi knjigu laži kuran kojeg je dobio kao dar od jednog muhamedanskog vjerskog vođe. 

Čovjek koji ljubi istinu, ne može poljubiti knjigu laži u kojoj između ostalog piše kako Isus Krist nije bio na križu i nije Bog. 
I nije Woytila iskočio s tim svojim činom izdaje Krista, davno prije toga se u Vatikanu naučava kako su svi ljudi djeca Božja te kako se ljudi mogu spasiti vjerovali ili ne vjerovali u bilo što. 
Takav prijezir prema Istini morao je prije ili kasnije dovesti do Judinog poljubca.


Što reć na milijardu sljedbenika lažne vatikanske sekte koji kažu da vjeruju u Isusa Krista, i istovremeno su u praktičnom zajedništvu sa cijelim mračnim svijetom, koji su u zajedništvu s onima koji negiraju Isusa Krista te ljube laž?
 
Na dvije stolice se ne može sjediti. 
Netko će reć da se može ako je stražnjica dovoljno velika. 
Samo stolica Istine i stolica laži su na suprotnim stranama svijeta. 
Tako veliku stražnjicu niti ti licemjeri drugovatikanski nemaju.
 
I što nam je činiti ako želimo slijediti Istinu, biti oslobođeni po Njoj i živjeti u Njoj u vremenima kad Crkva, koja je stup i temelj istine na Zemlji, više nema vanjska obilježa, više nema hijerahije klera, više nema u svojem posjedu veličanstvene katedrale i bazilike, pa sve do skromnih župnih crkvi i župnih stanova?

Po mojem sudu ponovno živimo u vremenima katakombi, ali ovaj put bez klera. 
Što je neopisivo teže i vjerojatno ne može dugo trajati nego će biti blizu Sud vremenu i ovom mračnom svijetu. 

Možemo živjeti u laži kako je vatikanska sekta Kristova sveta i nezabludiva Zaručnica. 
Samo laž nas ne vodi nikamo doli do mjesta gdje je otac laži. 

Nikako ne smijemo razmišljati kako je istina teška ili preteška za prihvatiti pa ćemo radije pretvarati se kako je Woytila bio katolik i pravi papa. 

Osobno sam doživio veliko duhovno oslobođenje kad sam formalno sebi i svima oko sebe obznanio kako ovi koje sam dotad držao papama to nisu, niti su Crkva oni koji drže tu djecu Sotone Kristovim vikarima na Zemlji. 
Istina izgleda bolna za one koji žive u laži, ali ona oslobađa.

Kako sam već ovdje pisao, cilj knjige je pokušati saznati i objasniti kako su kršćani od mučenika koji su radosno odlazili u svoju smrt ili koji su isto tako odlazili na neizvjesno hodočašće u Jeruzalem tijekom križarskih ratova, postali oni koji su na granici apostazije zato što nemaju hrabrosti suprostaviti se laži i to bez straha od mučeništva i uzimanja mača u ruke.
 
Odgovor je u uvodnom tekstu iz poslanice Efežanima. Kršćanima je s vremenom kopnila hrabrost i revnost za Istinu zato što nisu bili ’ojačani u Gospodinu i u silnoj snazi Njegovoj’ pa su lako postali plijen lukavstvima đavolskim. 
Razoružali su se, odbacili su od sebe božansko oružje koje im je jamčilo pobjedu. 

U slijedećim poglavljima obrađivati ću pojedine zamke ili pojedina grmlja u koja su kršćani uzalud bacili svoje koplje i tako ostali razoružani.


P.S. Pokušao sam ispraviti naše dijakritike na blogu, d -> đ, ali ako negdje vidite da to nije, znajte kako je u knjizi ispravno napisano.
Dakako da je ovo radna verzija i ima pravopisnih i inih grešaka.

Kad okultno to više nije

Kratka vijest:
- 3.500 knjiga okultne tematike iz tzv. Ritman biblioteke u Nizozemskoj (ne sjećam se da je ikad od tamo nečeg dobro došlo) biti će digitalizirano i svima pristupno preko interneta.

Ne živimo li u 'krasnom' vremenu?
Nekad su ljudi željni okultnog znanja davali velika bogatstva da bi došli do zabranjenih i rijetkih knjiga, a danas zahvaljujući dobrim mecenama i tehnologiji svi ljudi će moći imati magične moći uz malo truda čitanja i vježbanja vračanja.
Dobri mecena je Dan Brown, poznati pisac niš koristi romana (što je blaga kritika onog što je napisao).

Došli smo u vrijeme kad ono što je bilo skriveno (okultno) jer dolazi od zloduha, biva otkriveno jer zloduh je modernom čovječanstvu postao pojam dobrog anđela ili čak dobrog boga koji se suprostavlja zlom Bogu kršćanstva.

Neka Armagedon započne!

Što je sloboda?

To je drugo poglavlje knjige "Koplje u grmlju" :).

A sad ozbiljno, prvi podnaslov tog poglavlja:

2.1 Što je sloboda?

Poznati dubrovački pjesnik I.Gundulić ispjevao je pjesmu o slobodi:

O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti

Ako ćemo mu povjerovati onda je sloboda dar Božji čovjeku i sloboda je nešto najslavnije što imaju Dubrovčani. 
Kaže dalje kako sloboda nema cijenu, vrijedi više od sveg srebra i zlata i ljudskih života. 
Pa jesu li onda Dubrovčani bili stvarno slobodni? 
Ako se sloboda ne kupuje i ne prodaje, zašto su kupovali od Turaka svoju tobožnju slobodu? 
Zar slobodni ljudi daju svoj teritorij za slobodu kao što je Dubrovačka Republika dala područje Neuma Turcima zbog čega je danas RH raspolovljena tamo? Prije će biti da je Gundulić pjevao o nečem čega navodno ima, a ustvari nema.
Postoji li uopće sloboda? Kao i uvijek moramo precizno definirati pojam kako bismo znali ili naslućivali odgovor. 
Ako se sloboda definira kao sposobnost umskih bića da sprovedu bilo što, onda moramo zaključiti kako slobode nema.
Jer Bog koji s pravom nam izgleda kao biće s najviše slobode, ne može učiniti ništa što bi bilo kontradiktorno niti može učiniti nešto što bi zanijekalo Njegovu božansku narav. 
Bog tako ne može učiniti zlo, a ljudi i te kako mogu, pa ispada da su ljudi onda slobodniji od Boga, što je dakako besmislica pa moramo odustati od te definicije slobode.
Ili, ako mudar čovjek uvijek donosi razborite odluke, zar je on manje slobodan od luđaka koji samo ponekad donese ispravnu odluku, a sve ostalo vrijeme dokazuje kako je zaslužio atribut luđaka? 
Ili netko tko je čista srca te nije rob spolne požude, zar je on manje slobodan od bludnika koji može jedno vrijeme apstinirati od bluda, ali mu se uvijek vraća kao pas na svoju rigotinu?
Dakle, slobodu nikako ne možemo definirati s mogućnosti da neko umno biće donosi nerazumne odluke i čine, da bude rob požuda ili bilo kojeg zla. Sloboda je sasvim supotno od onog što većina ljudi i ovaj svijet drži. 
Sloboda znači slobodu od zla.
Bog je tako, kao i u svemu, apsolutno slobodan. 
Takvi su anđeli i sveci u Nebu. 
Ako smo kršćani onda nam je prvenstveni cilj doći do tog stanja uz milost Božju.
Vratimo se Gunduliću i Dubrovčanima. 
Bio je u pravu kad je rekao kako svo blago svijeta nije vrijedno slobode i kako je sloboda jednaka s ljepotom. Ona je štoviše jednaka s Bogom. 
Ali to što su Dubrovčani imali prividni suverenitet kojeg su kupovali od Turaka, to ne znači kako su zbog toga bili slobodni. 
Jer slobodan čovjek ne strjepi kako će izgubiti slobodu pa da ju sačuva koristi diplomaciju prema moćnicima oko sebe i kojima s vremena na vrijeme šalje poklone (da poklone, a ne darove, jer radi se o klanjaju moćnijem) kako bi ta njegova lažna sloboda čim dulje trajala.
Slobodan čovjek mogao je biti okovani galiot ne nekoj mletačkoj galiji. 
Ako je bio slobodan od požuda, grijeha i zla. 
Slobodan je mogao biti netko u tamnici ako je nepravedno osuden i utamničen (ali i onaj tko je pravedno osuđen ali je dragovoljno prihvatio kaznu i prihvaća ju kao pokoru), ali je njegov duh slobodan kao ptica.
Naš Gospodin Isus Krist bio je razapet ili prikovan na križu, a ipak potpuno slobodan.

P.S. Vizualno tekst u knjizi ne izgleda ovako kako sam ga prenio.

Koplje u grmlju

To je naslov knjige koju sam ovih dana počeo pisati.
Ne prebacujem (zasad) tekstove sa bloga i nadam se da niti ne ću.
Tema je moje viđenje kako su kršćani u protekla dva tisućljeća bacali svoje duhovno koplje u grmlje da bi se s obje ruke zagrlili s, Bogu i kršćanstvu, neprijateljskim svijetom.
Kršćanin ne može postojati na krugu Zemaljskom ako nije Kristov vojnik.
Ako baci oružje, onda je dezerter i izdajica.
Zemaljska Crkva se zove vojujuća i to ne bez razloga.
Bog dopušta zlo samo radi toga da bi Njegovi vojnici se junački borili protiv zla i tako stekli vijenac vječne slave.
Dakle suštinski problem suvremenog kršćanstva je nedostatak borbenosti, pacifizam prema Božjim neprijateljima, kukavičluk u borbi pa sve do apostazije i izdajstva koje je oličeno u vatikanskoj sekti.
Evo ukratko poglavlja koja u knjizi namjeravam obraditi:

1. Kako smo se razoružali
2. Sloboda
3. Humanizam
4. Umjetnost
5. Znanost
6. Tehnologija
7. Blagostanje
8. Pravda
9. Užitak
10. Rasplet

 U poglavljima 2-9 opisati ću 'grmlja' u kojima su završila kršćanska koplja tijekom povijesti, ali uvijek uz naglasak na suvremeno apokaliptično doba.
Prvo poglavlje sam zasad završio, ali ću ga zasigurno još modificirati.

Knjigu dakako ne pišem radi prodaje nego radi toga da se kršćani ponovno naoružaju koji je budu čitali.

Morao sam najprije proučiti latex format i jezik kako bi knjiga koliko toliko profesionalno izgledala.

Bilo bi dobro da se pomolite našem Gospodinu Isusu Kristu da mi dade milosti kako bih uspješno završio knjigu.
Kad je završim dat ću je slobodno na čitanje.

Svjedoci vjere

Čitamo kako se kršćani diljem svijeta, pogotovo u Africi, Bliskom Istoku, Pakistanu, Indiji proganjaju i ubijaju, a nerijetko čujemo kako su to suvremeni mučenici.
U Nigeriji recimo muhamedanci iz plemena Fulani i koji su stočari ubijaju nebrojene zemljoradnike koji ne žele dopustiti da im tuđa stoka uništi usjeve. Zemljoradnici su obično kršćani, uvjetno rečeno.
Uvjetno zato što biti kršćaninom znači pripadati Kristovom svetom mističnom tijelu, Crkvi, a to znači da su kršćani katolici koji prihvaćaju nezabludiv nauk Crkve.
Mnogi koje nazivaju mediji kršćanima su ustvari heretici protestanti ili pripadnici novoredne vatikanske sekte.
Definicija mučenika je kršćanin koji dragovoljno se žrtvuje kao svjedok vjere za Isusa Krista.
To znači ako su recimo nigerijski zemljoradnici braneći svoje njive bili ubijeni od muhamedanaca stočara, da oni nisu bili mučenici iako su možda bili pravi katolici.
Oni su nepravedno ubijeni nema sumnje, ali nisu mučenici.
Mučenik izaziva bijes kod neprijatelja Kristovih zato što im u lice prkosi, što im govori kako su u zabludi i nije ni najmanje spreman napraviti kompromis sa svojim mučiteljima niti pred njima bježi.
Sv.Lovro im je rekao dok su ga pekli na rešetkama neka ga okrenu na drugu stranu jer jedna strana je već dovoljno pečena.

Mučitelji su morali biti preneraženi jer ne samo da sv.Lovro ne jauče i ne zapomaže, nego im se i ruga.
Ruga im se zato da im pokaže, da im posvjedoči, kako je Isus Krist Bog koji daje moć svojim svjedocima izdržati nemoguće muke bez jauka.
Pokušajmo se staviti ne u kožu sv.Lovre koja je pocrnjela od vatre i žara, nego u kožu njegovih mučitelja.
Zar ne bismo bili izbezumljeni i u osjećaju posvemašnje nemoći kad vidimo da, ma kako se trudili nanijeti bol sv.Lovri, on nam se ruga?
I to nije neki luđak ili netko tko je poludio od muke.
Lovrovi mučitelji i cijeli Rim koji je saznao za muku sv.Lovre dobili su jako svjedočanstvo kako su nemoćni ako ne dobiju vjeru koja je sv.Lovri dala moć micati planine bola.
Ruski istočni shizmatici proglasili su na stotine tisuća Rusa mučenicima jer su ih ubili boljševici.
Kao što napisah, shizmatici ne mogu biti mučenici.
Drugo, zar su svi ti nepravedno ubijeni stvarno prkosili u lice boljševicima kao što je to radio sv.Lovro poganima odnosno kao što su to radili svi pravi mučenici?
Ili milijuni stradali u gulazima, zar su oni stvarno svjedočili za Isusa Krista dok su možda svako jutro davali pozdrav boljševičkoj antikršćanskoj zastavi?
Ili zar smo mi u bivšoj jugokomunističkoj državi stvarno bili Kristovi svjedoci dok smo davali zakletvu antikristu Titi, a nismo bili spremni to odbiti u strahu od mučenja? 
Danas na zapadu, pa i kod nas, još uvijek nema prijetnje od tjelesnog mučenja, ipak roditelji koji se nazivaju kršćanima dozvoljavaju da njihovu djecu odgaja država u antikršćanskom duhu.
Zar su to kršćani koji su budući svjedoci vjere u Isusa Krista i koji će se rugati mučiteljima?
Ne, ne možemo biti dobri s ovim svijetom i biti Kristovi svjedoci.
Zemaljska Crkva se zove vojujuća, Ecclesia Millitans, tko nije spreman i tko već ne vojuju za Krista Kralja, taj ne pripada Crkvi.
Jasno nam je da smo slabi, da nemamo hrabrosti i snage oduprijeti se svijetu.
Ali zato moramo još intezivnije moliti od Boga za tu milost, da nam Bog umnoži naši slabu vjeru kako bismo poput sv.Stjepana vidjeli razotkrito Nebo i u istom Isusa Krista kako sjedi s desne Bogu Ocu.
Imati to pred očima vjere znači biti jači od svijeta.

Sv.Stjepan je umro kamenovanjem, ali moramo znati kako on u svojem životnom svjedočenju nije vidio niti razmišljao o kamenju koje ga je ranjavalo i konačno usmrtilo.
Mogao je na njega pasti cijeli svijet, to mu ne bi spriječilo vidjeti razokrito Nebo i Isusa Krista.
Kršćanstvo je danas slabo zato što ima pred očima ovaj svijet kojem se želi svidjeti umjesto da ratuje protiv njega.
To je mlakost o kojoj je govorio Isus upotrijebivši strašne riječi kako će mlakonje izbaciti iz svojih usta.
I nisu u pitanju samo posljednji naraštaji, odavno je većina onih koji se zvali kršćanima bacila kršćansko koplje u grmlje tražeći mir s Kristovim neprijateljima.
Mi pak moramo toga biti svijesni i još prečije i važnije od toga, moramo ojačati vjeru kako bismo za istu svjedočili odbacivši od sebe svu zavodljivost svijeta koja nas vodi u grijehe.
Oni koji su čista srca, oni Boga gledaju, a oni koja Ga gledaju, oni svjedoče za Njega.
Ubrojimo se u takve.
Amen.

Razotkrivanje

Bit ću kratak zato što je gotovo sve rečeno u video emisiji poštovanog Petera Hellanda.
Radi se o zlom utjecaju vizualne umjetnosti kazališta i sličnih medija na ljudske duše.
Peter nas podsjeća ili nam otkriva kako je Crkva i kako su kršćanski oci zabranjivali kazalište, i sve to potkrijepljeno sa svetopisamskim citatima.
Štoviše pogani koji su bili mudri to su isto znali i činili.
Kazalište je umjetnost koja se temelji na laži, na glumi.
K tome privlači ljude zato što prikazuje ljudske poroke koje ljudi ranjeni istočnim grijehom žele gledati i tako još više padaju u ropstvo Sotone.
S elektromagnetskom revolucijom ta zla umjetnost koju je htio zabraniti Platon (a odobravao je Aristotel što je za mene novost i onda postavljam si pitanje kako je takav filozof mogao biti idol skolastika) je ušla preko vražje kutije TV u sve domove svijeta.
To je vjerojatno najveći dar Pakla čovječanstvu, trojanski konj četvrtastog oblika koji je kao oltar u kućama i uvijek tamo zauzima središnje mjesto.
Neki dan sam razgovarao s ženom koja pripada prvom naraštaju koji je pustio trojanca u domove.
Njezine vršnjakinje kao i ona su se ženile trudne, a malo koja od njih je sačuvala djevičanstvo za svog muža (a slijedeći moj naraštaj je još više pao, mnogi se nisu nikad ni oženili, a oni koji jesu su najčešće se razveli, natalitet je strahovito pao - neka ne pričaju gluposti političari i novinari kako se natalitet može povećati s više novca).
Ali su zato pratile američke serije u kojima je preljub pogonsko gorivo.
Ili su pratile 'ljubavne' živote glumica i glumaca (s bezbroj razvoda) koji su normalnom ljudskom društvu na margini kao prostitutke.
Naše društvo je bolesno do srži zbog toga i vjerojatno nema mogućnosti izliječenja, na nama je da spasimo sebe i svoje najbliže tako da im govorimo o ovim stvarima.

Teh-NO

U novoj godini u svijetu informatike dogodio se je potres.
Tri neovisna tima utvrdili su kako procesori osobnih računala (Intel, AMD i ARM - posljednji se najčešće nalazi u 'pametnim' telefonima i u milijunima malih uređaja) imaju veliki siguronosni propust koji omogućava nekom zlonamjernom programu doći do podataka drugih programa, primjerice da skine lozinke i ostale privatne podatke koji su se dosad smatrali skrivenima.

Bitno je za uočiti da se ovdje ne radi o propustu operacijskog sustava, nego je siguronosni problem u hardware-u, u procesoru kako napisah.
Prema ovom tekstu  siguronosne zakrpe su već napravljene za linux i windows, međutim te zakrpe znače kako će aplikacije, ako intezivno koriste ulaz i izlaz, ako očitavaju bazu podataka na disku, ako dosta čitaju i pišu datoteke iz računala ili iz mreže (npr. u web pregledniku) raditi i do 30% sporije.
Zakrpa ustvari onemogućava trik procesora da brže pristupa memoriji, tako da se sada gubi ono što se je dobilo s 'trikom' ugrađenim u procesor.
Nije mi cilj da na blogu ulazim u takve detalje, nego po običaju dignuti ćemo pogled kako bismo od drveća vidjeli šumu.

Postoje dvije mogućnosti da se objasni dizajniranje takvih procesora koji imaju 'rupu':
1. proizvođači procesora u trci s konkurencijom i u želji da njihovi procesori imaju čim veću brzinu primjenili su rješenje za koje nisu znali kako je potencijalno velika siguronosna rupa.
2. isto kao i 1. samo proizvođači su to hotimično napravili uz zahtjev ili znanje tajnih službi kako bi tako mogli čitati skrivene podatke onih koji su im sumnjivi (to mogu biti gotovo svi koji nisu politički korektni, ali i recimo osobe koje su cilj industrijske špijunaže, dočim programi za čitanje skrivenih podataka mogu biti razne besplatne (ali mogu i komercijalne) aplikacije koje uzgred se bave sa špijuniranjem).

Mišljenja sam kako je prva mogućnost malo izgledna, jer moćne i bogate svjetske tvrtke teško si mogu dozvoliti luksuz da im se ovako nešto dogodi što će im uništiti ugled i u krajnosti srozati dionice (navodno su Intelove promptno pale nakon objave) i eventualno dovesti do bankrota ili tužbi osoba ili tvrtki koje su izgubile svoje povjerljive podatke zbog takve rupe.
Dakle, izgledniji je scenarij "Velikog Brata" u kojem i tako velike tvrtke kao Intel su samo pijuni u velikoj šahovskoj igri te mogu biti žrtvovani radi višeg cilja.
Trebam napomenuti, iako se to podrazumijeva, kako je vaše računalo posve sigurno ako niste u mreži, jer kad bi i imali instaliran neki zlonamjerni program koji vam čita lozinke i eventualno kasnije skriptirane podatke, on ih nema kome dostaviti jer niste na mreži.
Isprva računala nisu niti bila predviđena za uključivanje u mrežu.
Najprije su se računalima koristili znanstvenici i inžinjeri za svoje složene matematičke probleme i pri tome su često isti ljudi pisali vlastite programe za proračun.
Nakon toga su se računala koristila u bankarstvu i u poslovanju velikih tvrtki, ali i u tim slučajevima računala se nisu uključivala u svjetsku mrežu - internet.
Koji je smisao interneta?
Internet i internetski protokoli smišljeni su od ministarsva obrane SAD u sklopu šireg projekta DARPA.
Formalno je cilj bio da američka vojska bude decentralizirano informatički povezana kako ne bi u slučaju napada na glavni server se cijeli sustav urušio. 
'Dobrotom' DARPE odnosno SAD takva mreža se je proširila na sveučilišta i nakon toga na cijeli svijet, praktično gotovo u svaku kuću.
Da nije bilo tog 'velikodušnog' čina ne biste mogli niti čitati ovaj tekst.
Sve više eletronskih uređaja u svijetu je u svjetskoj internetskoj mreži, u našim školama već djeca moraju biti kod kuće uključena na internet jer njihovi nastavnici i na taj način komuniciraju s njima.
Već sada mnogo automobila je u mreži, pretpostavljam da će uskoro to biti zakonska obveza.
Pitanje je samo vremena kad 'nitko ne će moći kupovati ni prodavati' ako ne bude u mreži.
Mreža je ispletena, milijarde ljudskih muha su ulovljeni, čeka se samo na Pauka.
I to je po meni glavni razlog zašto su SAD donijeli čovječanstvu trojanskog konja interneta.
Lijep je i koristan izvana, samo u utrobi se nalaze demoni.
Ako se teološki prati razvoj i motivi tehnologije, o čemu ću pisati drugom zgodom, onda je jasno zašto je tehnologija na kraju isplela mrežu.
Nikakvo ujedinjavanje čovječanstva u Crkvi nije pročeno ni u SZ, ni u Evanđeljima, ni u poslanicama niti u Otkrivenju.
Ujedinjavanje čovječanstva putem tehnologije ne znači ništa drugo nego pripremu za Armagedon. 
Zlo ne bi bilo toliko moćno da nema tehnologije (a biti će još moćnije).
Zato ako smo kršćani trebali bismo reći NE tehnologiji, teh-NO.
Bog će se pobrinuti za svoje i na kraju vremena, ne trebamo se bojati, jer kako je rekao Gospodin, svi vlasi na glavi su nam pobrojani.

P.S.
Evo vijesti kako je generalni direktor Intela prodao svoje dionice te tvrtke u iznosu od 24 milijuna $ u studenom prošle godine čim je dobio informacije o siguronosnoj rupi procesora.
Međutim, bilo je upozorenja pred nekoliko godina na problematičnu konstrukciju novih verzija Intelovih procesora (ali nisu samo Intelovi upitni).
Ipak ovaj potez dokazuje kako je kapitaistička burza igralište za prijevaru manje upućenih.
Direktor Intela je zlouporabio svoj položaj kako bi na vrijeme prodao dionice, što pak drugi dioničari ne će moći po cijeni koju je ovaj dobio u studenom.
Ali tako je sa dionicama svih tvrtki, oni koji imaju prave podatke o poslovanju ih kriju od najvećeg broja malih dioničara kako bi ih namagarčili.
U zdravom organskom društvu tako nešto ne može postojati. 

P.S.S.
Webkit koji je podloga za Appleov Safari web preglednik je podložan napadu Meltdown i Spectre.
Ranjivost je preko potencijalnog zlonamjernog Javascript koda, a vrlo je vjerojatno kako je ista stvar s ostalim web preglednicima.
Mnogi ljudi, uključujući mene, plaćaju račune i rade novčane transakcije preko interneta, često upravo koristeći neki web preglednik.
Pouka je kako nema sigurnosti, kako se ulažu napori da se mogući napadi smanje i onemoguće, ali će oni uvijek postojati zato što živimo u vremenima vladavine tehnologije koja je vrlo složena tako da nitko od ljudi nema potpunu sliku o istoj, te iz te nužne složenosti proizlazi ranjivost koju mogu iskoristiti zlonamjerni.
Čim je nešto složenije to je veća mogućnost zlouporabe i nefunkcioniranja.