"Pet do šest zagrljaja na dan učinit će Vam život dužim i ljepšim, zaključio je to američki svećenik Kevin Zaborney kada je na današnji dan proglasio međunarodni dan zagrljaja. Zagrljaji imaju ljekovita svojstva, smatra psihologinja Virginia Satir. Ona kaže da je čovjeku potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio."
Ni manje ni više ovlašten za proglašenje međunarodnih dana je bio dotični američki rimokatolički(pretpostavljam uz veliku vjerojatnost) svećenik, vrlo vjerojatno povezan s gore nevedenim poduzećem iz Međugorja.
Ima to veze i sa Satirom, grčkim bogom-demonom, nije samo u igri psihologinja istog prezimena (a k tome joj je ime Djevica-Virginia - koja je to sprdnja dostojna nekog rugajućeg zloduha, psihologinja Djeva Razvratnica daje savjet o nužnosti svakodnevnog grljenja sa nepoznatim ljudima).
Dakle taj demon s kopitima i jarećim obličjem i o kojem se piše na wikipediji:
"Zbog svoje ljubavi prema vinu prikazivani su držeći šalice s vinom, a zbog velikog seksualnog apetita često su prikazivani s erekcijom ili u lascivnim položajima."
bez sumnje je nekako nadahnuo onog svećenika da je grljenje nepoznatih ljudi djelo ljubavi. Jer bez grljenja i tako naopako definirane ljubavi tobož nema života poručuju nam iz poduzeća citirajući ponovno psihologinju Satir:
"Čovjeku je potrebno četiri zagrljaja na dan da bi preživio. Osam zagrljaja dnevno treba nam da bismo se održali, a 12 zagrljaja da bismo napredovali."
Da se ne radi samo o grljenju nama bliskih ljudi kaže se slijedeće:
Akciju grljenja, na koju su pozvani svi da nekome poklone zagrljaj, započeo je Juan Mann, Britanac koji je nakon djedove smrti otputovao Australiju. Vidjevši da je jedini putnik na aerodrom u Sidneyu, koji nije imao koga zagrliti, svoje je zagrljaje počeo dijeli besplatno i tako usrećivao druge ljude. Njegovu ideju prihvatili su mnogi diljem svijeta. Pa se tako ona održava i u Hrvatskoj.
Međutim, kako sad u Njemačkoj policajci izlaze sa mjernim štapovima s kojima mjere udaljenost između ljudi nisu li preblizu (mislim da se radi o 1.5 m) i tako krše plandemijske mjere, onda je ovaj međunarodni dan pao u grdne probleme.
Nadam se da je poduzeće iz Međugorja i centrala u Vatikanu svjesna tog problema te da ima već u pripremi rješenje.
Recimo on-line grljenje nepoznatih ljudi u kojem bi za čin grljenja bilo potrebno samo pritisnuti neko dugme 'sa srčekom' na ekranu, moglo bi se organizirati natjecanje tko će više takvih grljenja dati i primiti.
Nekako mi se čini da je ova plandemija dobila 'blagoslov' od Boga između ostalog i da se prestane s lakrdijom o lažnoj instant ljubavi koja se suštinski ne razlikuje od prostitucije bez naplate.
Da nekako progledaju ljudi kako su zavedeni od satira i lažnih gospi koji im demonski nude lažne surogate za duhovnost, kršćanstvo i ljubav.
Ako bude tako, neka je hvala i slava Bogu na plandemiji koju je dopustio radi većeg dobra!
*Nešto slično i smisleno kao "Međunarodni dan rada" u svijetu robota, ili "Međunarodni dan žena" u svijetu u kojem nema više ni muško ni žensko, u kojem oni s muškim spolovilom sebe smatraju ženom i obrnuto.
Tako su dali "Međunarodni dan zagrljaja" u svijetu u kojem se je sustavno uništila bliskost između onih koji bi trebali biti bliski, ali više nisu jer su gospodari svijeta, uz suglasnost većine čovječanstva, uništili porodice i obitelji (to nije isto).
Pa nam daju surogat - ne možete ili ne ćete ljubiti i grliti svoje bliske koje ste izgubili najčešće svojom krivicom, onda evo vam prilika da po cijeli dan se grlite s nepoznatim ljudima. Doista demonsko sprdanje s ljudima koje su doveli do ovog jadnog stanja.
Sad nešto slično o 'zagrljenosti', ali iz perspektive zapadne Crkve u pogledu razvoda braka i druge ženidbe.
Gotovo svi rimokatolici reći će da je (njihova) Crkva oduvijek zabranjivala razvod braka i drugu ženidbu (i formalno su u pravu jer je RKC nastala tek nakon zapadne shizme, prije toga na Zapadu je bila ista praksa kao i na Istoku Crkve).
Slijedeći video s iznošenjem povijesnih dokumenata i citata zapadnih kršćanskih otaca i koncila dokazuje kako to nije istina.
Doduše, pravo na razvod bilo je samo na strani muža ako dokaže da je njegova žena izvršila preljub i tada je Crkva davala mogućnost razvoda i sklapanja nove ženidbe (samo njemu, ne i ženi - ali takav je i narativ u Evanđelju, međutim vidimo iz drugih dokumenata da se je davala takva mogućnost i ženi u izvjesnim slučajevima).
Naravno, muž i žena su mogli se neformalno razvesti i živjeti u novim divljim brakovima, ali u tom slučaju bili bi ekskomunicirani iz Crkve (što je de facto značilo i iz civiliziranog društva).
Nadalje postojala je mogućnost razvoda i drugog braka u slučaju teških bolesti ako se s time usuglasi strana u prvom braku koja je teško bolesna (npr. ima gubu).
Također, postojala je mogućnost da se muž drugi put oženi nakon 5 godina što ga je prva žena napustila, uz dozvolu biskupa (dakle kad se nije dogodio preljub nego je jednostavno žena napustila muža).
Dakle, obilje je dokaza kako je razvod i ponovna-druga ženidba legalno postojala u prvom tisućljeću u Crkvi na Zapadu, u Rimskom patrijahatu.
RKC se sad igra igre 'vuk sit i sve ovce na broju'** tako da fiškalski kaže da brak nije nikad ni postojao jer primjerice supružnici nisu znali da je brak tobož neraskidiv, ili im se karakteri nisu slagali i slične besmislice koja nikad nisu mogle u prvom tisućljeću Crkve proć kao valjan razlog za raskid braka i dozvola za ponovnu drugu ženidbu.
Tako da je s time tobož spašena 'dogma' koja nije nikad postojala o apsolutnoj neraskidivosti braka, a od Crkvenog braka i sakramenta se je načinila lakrdija kao što je država učinila od građanskog braka (jer sve do druge polovine 20.st. nisu se u većini država mogli niti građanski brakovi raskidati bez dokaza o preljubu, s time da je onda ona strana u preljubu u pravilu gubila pravo na starateljstvo nad djecom i na zajedničku imovinu).
**Ili kao što je napisao jedan komentator na video:
"RKC ima svoje objašnjenje za brak kojeg razvode da nije nikad ni postojao, kao i kalvinisti objašnjenje kad netko otpadne od njih - taj nije nikad ni bio spašen."
Prema posljednjem popisu stanovništva RH, broj državljana je pao za nešto manje od desetine za deset godina.
Netko će reć, ali broj Hrvata u svijetu nije jednak broju stanovništva RH, Hrvata ima u BiH, a još više ima iseljenih u drugim zemljama.
Stvarno je tako, samo netko mora biti nepopravljivi optimist ili bolje rečeno slijep, pa da misli kako broj Hrvata nije isto pao.
Također, nacionalna identifikacija iseljenih slabi iz naraštaj u naraštaj, a k tome se događa mješanje u brakovima, i prirodna težnja asimilaciji u novoj domovini.
Zato bih rekao da je stvarno stanje još gore nego pad za desetinu, jer je nacionalni entuzijazam, samopožrtvovanost za narodne interese kudikamo slabije nego što je bilo pred 30 godina, a pogotovo prema stanju između dva svjetska rata.
Primjerice, 70-tih godina prošlog stoljeća je 20 dragovoljaca iz Australije otišlo u domovinu podignuti ustanak za oslobođenje.
Bi li se danas našlo isto toliko dragovoljaca u RH koji su spremni dati svoje živote za nacionalnu slobodu i na taj, gotovo samoubilački način?
Ne vjerujem.
Sudbina naroda ovisi o takvim 'ludim' pojedincima koji se spremni na žrtvu i koji su dobro organizirani da to isto učine, ili da obrane nacionalnu državu od vanjskih posezanja, ne samo vojnih, nego onih drugih jednako opasnih ili opasnijih jer su postepeni i manje vidljivi, primjerice od preuzimanje gospodarstva od stranih sila, bankarstva, kulture, školstva, medija i sveg ostalog o čemu ovisi sudbina nacionalne države i naroda.
Bez imalo sumnje stanje hrvatskog naroda vezano za takve prirodne elite koje moraju postojati u narodu da bi opstao, bilo je kudikamo bolje pred drugi velerat i u istom tom ratu, nego što je bilo pred raspad komunističke Jugoslavije, a od stvaranja RH na zasadama partizanskog antifašizma koje je predvođeno Tuđmanom, stanje je nikad gore.
To je stoga zato što je veliko razočaranje hrvatskih domoljuba u RH, i onda se naravno dolazi do defetističkog stava da je sad katastrofa u nacionalnoj državi, a biti će i gore tim više što RH više nije suverena hrvatska država, nego jedno zemljopisno područje u globalističkoj EU.
Stoga sam slobodan pretpostaviti da je prema neizvedenom i neslužbenom popisu onih koji su spremni voditi i braniti narod i državu stanje kudikamo katastrofalnije, tu se ne radi o padu za desetinu, nego o padu na desetinu.
Mi smo kao narod suštinski desetkovani.
A sad jedan povijesni prikaz što se događa s narodima koji nemaju prirodnu elitu i čvrstu organizaciju.
Pomoći će nam slijedeći video Kirila kojeg sam nekoliko puta predstavljao na blogu:
Radi se o tome da Slaveni koji su u prvoj navali-seobi došli s Avarima i koji su bili brojniji od Avara na području današnjeg Balkana, a ondašnjeg Rimskog Carstva, nisu imali takvu elitu te su nad njima stoga vladali Avari.
Koji su bili ratnički narod (u to vrijeme je to značilo da su bili konjanici), čvrsto i hijerarhijski organiziran.
Nakon te prve seobe, dolaze na isto područje nekoliko ratničkih plemena koji nisu bili Slaveni, nego vjerojatno tursko-iranskih korijena.
Oni suzbijaju Avare i formiraju nove države.
To su bili Bugari, Hrvati i Srbi, koji su dakako bili na vlasti, ali uskoro su prihvatili govor mnogobrojnijih Slavena, te su se oni i te države slavenizirale.
U Kijevskoj Rusiji je tekao sličan proces.
Slavenska plemena su bila brojna i slabo organizirana te nisu mogli osnovati pravu državu.
U susjedstvu i malo dalje preko Baltičkog mora su bili germanska ratnička plemena Vikinga koji su se spustili na jug, jednom su čak vršili opsadu Carigrada.
Jedno takvo pleme ili kuća Rurikovih, osnovalo je Kijevsku Rus (a Rus je bizantski naziv za vikinga) i vladalo je Rusijom sve do 16 stoljeća.
Isti ili sličan uzorak bio je na Balkanu s novim srednjovjekovnim državama, Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji (i takvim redoslijedom su te države nastale).
Mnogobrojni Slaveni, slabo povezani, vjerojatno ih je povezivao samo jezik, a ne i porijeklo, nisu mogli formirati svoje države.
Bojim se da i mi Hrvati koji smo dobili ime po tom ratničkom plemenu koje je vojno suzbilo vlast Avara, sve više ličimo na amorfne Slavene, a ne na elitne stare Hrvate (koji nisu po svoj prilici bili slavenskog podrijetla, to jest nije im materinji jezik bio neka varijanta slavenskog jezika).
Osim što je u ovom stanju uvelike kriv temelj moderne hrvatske države na jugoslavenskom partizanskom antifašizmu, drugi veliki razlog osim uobičajenog negativnog utjecaja globalizacije i oslonca na turizam koji je erozivan na stanje naroda, je teško duhovno stanje hrvatskog naroda koji se je nažalost formirao u moderno vrijeme kao rimokatolički.
RKC je gotovo izgubila svaki autoritet u nekad potpuno katoličkim narodima Europe i Latinske Amerike jer bi trebalo biti sad jasno i slijepima da RKC nije nezabludiva čim rimski papa ljubi Kuran ili štuje poganskog idola Pachamamu.
Ako pak nije nezabludiva nego mjenja i to često suprostavljene doktrine (tako je primjerice RKC sve do nekoliko desetljeća prije Drugog vatikanskog koncila naučavala borbu protiv modernizma, a onda ga je objeručke prihvatila kao da nije sve dotad smatrala liberalizam smrtnim grijehom), onda se urušava kao kula od karata jer je postavka RKC da je nezabludiva, a nezabludivost je prvenstveno kroz rimskog papu koji se je samoproglasio nezabludivim Hristovim vikarom na Zemlji kojem se moraju pokoriti svi ljudi koji se žele spasiti.
Neki od Hrvata već nekoliko godina vide kako je falši rimski papa, ali su vjerovali da hrvatski biskupi nisu takvi.
Sve te tlapnje srušio je slučaj Stepinac* koji je jasno pokazao kako je Rim spreman (a uvijek je bio spreman) trgovati s hrvatskim interesima ako misli zauzvrat nešto dobiti od Pravoslavlja (a 'Pravoslavlje' koje je spremno ući u takvu trgovinu nije istinsko, pravo Pravoslavlje).
Neki hrvatski rimokatolici su se toliko razočarali u RKC da su odlučili preći na muhamedanizam (koji im izgleda kao moćan, jednoobrazan i kao onaj koji pobjeđuje u ratu Zapad).
Ja se nisam razočarao u RKC zbog te političke trgovine Rima, nego sam otkrio da je RKC nastala pred tisuću godina odvajanjem od Crkve.
Moja je dakle preporuka razočaranim sunarodnjacima da potraže Crkvu izvan koje nema spasenja.
Znamo da je kod nas u RH to mjesna SPC, i dok nema dovoljno hrvatskih pravoslavaca (pravih, a ne onih koji su samo na popisu), drugačije ni ne može biti.
Mnogi Hrvati vide da im opasnost dolazi s Istoka, i zato se nadaju u pomoć Zapada.
To je potpuno kriva računica jer Zapad, ono što je stvorila RKC preko svojih mnogobrojnih zabluda, je već izgubio eshatološki rat budući je već mnoga stoljeća u agendi Antihrista (mnogi pak kažu da je rimski papa kad se je predstavio kao vladajući nad drugim patrijarsima i episkopima koncem prvog tisućljeća, a pogotovo u ranom srednjem vijeku kad se je predstavio kao zamjenik Hristov koji upravlja sa Crkvom i zemaljskim državama, je bio prvi u nizu tipova Antihrista kao najava pravog Antihrista u posljednjim vremenima).
Dakle kad bi i Zapad pobjedio u nekom budućem ratu Istok (iako na Istoku još nema pravog pravoslavnog carstva), to ne bi ništa pomoglo hrvatskom narodu kad više narodne hrvatske države ne bi bilo nakon te moguće pobjede Zapada, i još gore - Hrvati bi se kao narod stavili na stranu Antihrista, odnosno vječnih gubitnika u amorfnoj svjetskoj masi štovatelja 'onog koji će se praviti Bogom'.
I na kraju najvažnije - narodi nisu kategorija iz vječnosti, oni su nastali kad se je čovječanstvo, djeca Adamova, podijelila zbog različitih jezika (Babilonska kula koja se opet metaforički ponovno gradi što vidimo po simbolici zgrade parlamenta EU), najvažnije za svakog je njegovo osobno spasenje, zatim spasenje njegovih najbližih.
Narodi već odavno nemaju veze s krvnim porijeklom, nema čistokrvnih naroda već stoljećima, narodi nastaju kad na nekom području organizirana i sposobna elita-pleme formira državu i onda preko zajedničkog jezika, religije, kulture i države formira novi narod**.
Kako znamo da de facto više nema hrvatske države, nema onda niti elite koja bi stvorila ili održavala hrvatski duh i nacionalni identitet.
Budućnost hrvatskog naroda je stoga daleko gora nego što na to ukazuje katastrofalni rezultat popisa stanovništva.
Vjerujem da će se stoga ponovno na ovom trusnom balkanskom području stvoriti neko carstvo ili carstva koja će objedinjavati mnoge dosadašnje narode (to je svojevremeno bilo Habsburško i Otomansko carstvo).
Pitanje je - koja će se elita pojaviti kao nekadašnji stari Hrvati da formiraju novu državu.
Znamo iz Otkrivenja da dolazi na kraju carstvo Antihrista, ali u međuvremenu moguće je da će se pojaviti neko pravoslavno carstvo protivno Antihristu koje će na kraju biti poraženo od Antihrista.
A ovaj će biti na kraju svih krajeva ubijen dahom Gospoda našeg Isusa Hrista.
Sve što se događa ili će se događati trebamo gledati s te vječne perspektive i ne padati u očaj zbog popisa stanovništva i jadnog stanja našeg naroda.
*Više od toga sliku nezabludivosti i poslušnosti Bogu, je srušila plandemija u kojoj se RKC predstavila kao potpuno politički korektna i poslušna judeo-masoneriji koja provodi agendu pripreme dolaska na vlast Antihrista.
** Hipotetski tako je mogao nastati i jugoslavenski narod, što je ipak malo čudno bez najbrojnijih južnih Slavena-Bugara. Moramo ipak znati da je najviše entuzijazma i početne inicijative za stvaranje novog južnoslavenskog naroda dolazilo iz Zagreba, nije bez razloga Strosmayer osnovao JAZU, a ne HAZU. Čak bi se moglo reći da je i danas Zagreb najmnogoljudniji grad u 'regionu' koji je ponovno okrenut prema potencijalnom stvaranju neke nove Jugoslavije. To je zato što kod mnogih Hrvata, pogotovo nakon kataklizme i aristocida iz 1945. nedostaje državotvornog duha, mnogi su spremni kao guske ponovno krenuti u jugoslavensku maglu jer nemaju vjere u svoj narod (najmanje vjere imaju političari koji u pravilu vuku podrijetlo iz jugokomunističkih porodica).
A zašto nije uspio ostvariti se dvaput ponavljani eksperiment stvaranja jugoslavenskog naroda?
Zato što je srpski kralj i vladajuća elita s figom u džepu ušla u taj projekt što se je vidjelo odmah na početku kad nisu tražili od Carigrada formiranje JPC (Jugoslavenske PC) nego SPC.
Drugi nije uspio zato što je temelj bio nikakav, jugoslavenski komunizam, pa kad je komunizam pokazao da je pred izdisajem, državljani Jugoslavije su se ponovno okrenuli prema državotvornosti svojih naroda.
Uglavnom, elita koja stvara državu i novi narod mora koristiti pravi i ozbiljni argument da bi se ljudi odrekli svojeg dotadašnjeg identiteta i odabrali novi.
U svakom slučaju tu treba biti uključena i duhovnost-religija što nije bilo uključeno ni u prvom ni u drugom eksperimentu.
S tri različite i suprostavljene religije (i kulture) nije moguće izvesti tako nešto, pretpostavljam da je zato i srpski kralj držao fige u džepu i vidio Jugoslaviju kao privremenu proširenu Srbiju.
Kad su ratnička plemena Bugara, Hrvata i Srba (ili vikinzi koji su osnovali i vodili rusku državu) stvarali nove države i narode, mudro su prihvatili njima strani slavenski jezik s kojim je govorila većina ljudi, kao i kršćansku religiju koju su tek prihvatili, a koju su već imali romanizirani starosjedioci.
I dok bi se lako moglo dogovoriti sada oko jezika, religija je ključni argument zašto ne može na ovom području uspjeti stvaranje novog naroda.
Doduše i može, i to onog globalnog, ako narodi većinom odbace svoju religiju i prihvate antihristovsku svjetsku religiju općeg i sveobuhvatnog ekumenizma.
Ta opcija mi nažalost odaje kako je najizglednija.
Uobičajeno duhovit, ali i dosljedan u stilu 'posljednjeg Hrvata-Mohikanca' koji je sebe eskulpirao od krivnje (pa i moja malenkost je sudjelovala u ratu, ali sam barem poslije zaključio i javno objavio da je temelj te nove države bio problematičan) sudjelovanja u stvaranju partizansko-antifašističke RH pred 30-tak godina.
U tekstu se ne nazire po meni glavni problem, nedostatak elite u pravom i pozitivnom smislu te riječi kod hrvatskog naroda (očito je Tuđmanovska elita bila kontra, ili kvazi elita), kao i nedostatak prevažne duhovno-religiozne dimenzije jednog naroda.
Ako se ne varam, Hitrec je ateist, pa je i razumljivo da mu ta suština nije poznata te tako i ne može ništa drugo nego duhovito i jalovo jadikovati.
Sad nevezano za temu.
Turski kršćanin David Erhan objavio je video u kojem obrazlaže kako su neki kršćani u prvim stoljećima, koji su bili pod jakim utjecajem grčke-helenističke filozofije, osobito aristotelizma, upali u razna krivovjerja.
To se je dogodilo i sa RKC nakon shizme kad je ista prihvatila skolastiku i obožavanje Aristotela.
Ustvari radi se o oholosti uma ili čovjeka koji ne prihvaća vjeru dok je tobož ne objasni s pojmovima koje je prethodno stavio u um kao istinu.
Skolastika na čelu s Tomom Akvinskim htjela je tako pozivajući se na umovanje, tzv. naturalnu-prirodnu teologiju, objasniti ili čak donijeti vjeru onima koji je čitaju ili slušaju.
Naravno da je to bio promašaj, nitko nije dobio vjeru ako je saznao Akvinčevih 5 dokaza za opstojnost Boga, štoviše poslije skolastike, a naslonjeni na to što je skolastika započela, došli su filozofi koji su osporavali skolastičke pretpostavke.
I tako je na Zapad stigao ateizam, obožavanje uma i znanosti, umjesto vjere u Boga, sad je Bog postao transcendentan o kojem mogu tobož znati nešto samo oni koji završe bogoslovske univerzitete (i tako je Zapad prestao vjerovati u nestvorene Božje energije, u Boga čije se djelovanje može izravno osjetiti u stvorenom svijetu ako čovjek očisti sebe od strasti), i od tih univerziteta je došla vjera u napredak čovjeka, u evoluciju, o budućem stvaranju raja na Zemlji uz pomoć znanosti i tehnologije (i komunizam je iz te bare izašao, kao i transhumanizam koji se utopistički sada ostvaruje).
Sad povratak na temu.
Kako mogu biti pravom elitom ljudi koji završe takve univerzitete, oni ne mogu voditi nekog kog ne vole (svoj narod), oni idu na univerzitete da bi se regrutirali u postojeću antihristovsku elitu.
I kad se odluče pristupiti nekoj novoj eliti, na primjer kad neki studenti postanu komunisti u 'kapitalističkoj državi', oni to čine zato što se opet žele učlaniti u novu elitu za koju misle da će za njihova života postati vladajuća (a i ova prva i ova druga komunistička su dvije strane iste antihristovske elite).
Dočim prava elita je ona koja je u službi Boga i svog naroda, i to baš tim redom.
Dok se lažna elita uvijek klanja nekom vođi kao Bogu, a to može biti i bio je rimski papa koji se je samoproglasio zamjenikom Hristovim kojem je tobož data sva vlast na Zemlji dok Hrist ne dođe drugi put.
I u tome je hendikep svih rimokatoličkih naroda, njihove elite su uvijek u pravilu samo poslušnici rimskih papa (jer ako nisu, onda gube spasenje, svi koji se žele spasiti prema doktrini RKC moraju se pokoriti rimskom papi), ili ako to prestanu biti, onda se okrenu ateizmu, komunizmu, globalizmu.
Lažna Tuđmanovska elita je bila takva, i to objašnjava stanje u kojem se nalazimo.
Ako nije novinarska 'patka' i photoshop majstorija ili nešto drugo prouzrokovano ljudskim ili demonskim utjecajem, ovo bi mogao biti veliki znak iz Rusije:
Zanimljiv je slijedeći razgovor između Jonathana Pageaua i protestantskog pastora zato što su se značajno dotakli slučaja kvebečkih Kanađana francuskog podrijetla koji su od najrimokatoličkijeg naroda vrlo tradicionalnih nazora i s velikim natalitetom došli u sadašnje stanje demografskog nestajanja.
Nakon naglog napuštanja rimokatolicizma neposredno prije i pogotovo nakon Drugog vatikanskog sabora RKC, buknuo je među njima nacionalizam (kad su se htjeli odvojiti od Kanade) pomiješan s vrlo progresivnim liberalizmom.
Izgleda da je baš suprotno, ljepota je prijelazna, ali nije prolazna.
Naravno, radi se o pravoj ljepoti, a ne onoj ovosvjetskoj tjelesnoj koja je prolazna, danas jest, sutra nije.
Prava ljepota je u Bogu ili ona jest Bog ili bolje rečeno jedna je od nestvorenih Božjih energija, zato i sve što je Bog stvorio je bilo dobro, a to znači bilo je i lijepo (i jest lijepo ako to nije čovjek svojim grijehom unakazio).
Lijepo i dobro idu zajedno, ne mogu jedno bez drugog, ne postoji lijepo zlo i ružno dobro.
Što se uzrečica tiče, jedna o ljepoti je postala popularna u naše vrijeme relativnosti i utjecaja poganskih istočnih religija i filozofija - ljepota je u oku promatrača.
Drugim riječima, nekome je nešto lijepo, drugome to nije lijepo, nego je nešto drugo lijepo, ljepota po tome nije apsolutna nego je relativna o osobi koji promatra svijet oko sebe.
Sve je to zabluda kao i ona prva o prolaznosti ljepote.
Ne može biti lijepo ono što ne traje, jer kad to više ne bude lijepo u nekoj budućnosti, biti će isto kao i da nikad nije ni bilo lijepo, ili je potpuno irelevantno-nevažno ako je nekad u prošlosti koje više nema bilo lijepo.
Na kraju krajeva sve što je relativno će nestati, ostat će samo ono što je istinito i apsolutno (na užas modernih filozofa koji bježe od apsolutnog kao i vrag od tamjana i prave ljepote).
Ljepota je savršenstvo sklada, harmonija detalja u cjelini.
Zato prava ljepota dolazi od Boga.
Postoji i dijabolična ljepota koja je lažna, kao što je i lažna svjetlost noćne svjetiljke koja zavarava noćne leptire da lete na nju te da tako spale svoja krila, kao što je i lažna ljepota cvijeta biljke mesožderke koja koristi svoju ljepotu kako bi omamila i onda progutala kukce.
Isto tako je i lažna ljepota dijabolične umjetnosti koja ima za cilj isisati život ili krv (a krv je život) nekih ljudi koji je slijede, isto tako su neke žene ili muškarci dijabolično lijepi kako bi zavarali i iskoristili druge ljudi preko svoje prolazne ljepote.
Na fotografiji je "Lady Gaga", meni ne izgleda ona lijepo, ni prije (niprije 😎) ni sad, ali mnogima je ona atraktivna i lijepa.
Inače ona je prema ovom tekstu zaštitno lice SZO (Svjetske Zdravstvene Organizacije ili WHO koja je najviša formalna institucija plandemije) i ona ponosno ističe svoj demonsko-vampirski izgled s krvlju na svojim usnama i krvlju na vratu i na prsima, dok djeca koji su prikazani kao plavi anđelčići su plavi demončići koji na dudu piju neku crvenu tekućinu koja bi trebala označavati krv.
Krv je život, ovom demonskom fotografijom se veliča pijenje-uništavanje života (za razliku od Gospoda Hrista koji nam dragovoljno daje Svoju Krv kako bi imali život vječni, dočim ovi paraziti-krvopije žele nasilno piti tuđu krv da bi tom čovjeku-žrtvi oduzeli život budući mrze čovjeka jer je stvoren na sliku Božju, i to sve pod pokroviteljstvom SZO koju naivci slušaju kao Boga, a ne kao vampirsko-masonsku organizaciju).
Fotografija je odlična ilustracija istine kako je lažna ljepota demonska i opasna, i oni koji su žrtve te lažne privlačnosti trebali bi za svoje dobro zamisliti, napraviti sliku pred svojim očima, kako će od tog tijela koje ih opčinja uskoro ostati samo prah i kosti, meso će crvi izjesti, a duša će otići u dubinu Hada da strepi do Posljednjeg suda nakon kojeg s tijelom odlazi u vječno jezero ognjeno.
Ljepota je prijelazna zato što prijelazi od Boga na Njegova stvorenja, a pogotovo je lijepa ljepota na čiju smo sliku i priliku stvoreni i koja se nalazi u ljudima koji ljube Boga i u kojima je Duh Sveti kao u hramu svojem.
Ta ljepota nikad ne zalazi i uvijek raste jer joj je izvor u Bogu koji je beskonačan, pa je tako beskonačan i u svojim nestvorenim Božjim energijama, u ljepoti.
Dok oni koji se zatvore Bogu i zamrze Boga postojati će sve više ružniji i ružniji, sve više i više čudovišta, i njihova polazna ljepota koja je dobivena od Boga će nestajati (čudovišna će biti i njihova tijela kad uskrsnu).
Na koncu poslušajte jedno pismo sv.Nikolaja Velimirovića ženi koja mu se je pismom pohvalila kako je njezina kći pobijedila na natjecanju ljepote.
Lekciju kojoj je očitao, trebali bi pročitati svi roditelji, ali i svi oni koji su zavedeni sa tjelesnom ljepotom.
"Javljate mi s bezumnom 😁 radošću da Vam je kći izabrana za kraljicu ljepote. Pa kao da očekujete da Vam i ja čestitam. Mene je stid o tome i pisati, a umjesto čestitanja izražavam Vam duboko sažaljenje ..."
U životopisima nekih svetica koje su imale tjelesnu ljepotu često čitamo da su najradije htjele sakriti ju, a jedna svetica, čijeg imena se sad ne sjećam, je unakazila svoje lice (mislim da se je i oslijepila) zato što je jedan mladić postao rob njezine tjelesne ljepote, te je na taj način htjela mu pomoći da se tog dijaboličnog ropstva oslobodi.
P.S. Ako je ova vijest istinita, onda(i odavde) i Rusija i Zapad su u istom plandemijskom kolu, to jest razlog pobune u Kazahstanu je teror plandemije protiv koje je ustao narod, a mediji, bilo oni na Zapadu ili u Rusiji, prikazuju to kao nekakvu geopolitičku svjetsku igru SAD protiv Rusije.
Ni Zapadu ni sadašnjoj vlasti u Rusiji ne odgovara činjenica, ako je istinita, da neki narodi njih smatraju najvećim neprijateljima baš radi plandemije, te se trude da se to u svijetu ne sazna.
Oko australijskog slučaja Novaka Đokovića jedan trezven i religiozni pogled:
I još par poveznica da se vidi situacija i s druge strane:
Netko je napravio kolaž fotografija koje dokazuju da je 'junak antivaksera', srpski tenisač Novak Đoković ili svjesna ili nesvjesna marioneta masona-iluminata, ili njihov pripadnik:
Pokrivanje jednog oka, odnosno pokazivanje samo jednog ukazuju na dolazak Antihrista, iako će netko reć da se tu radi o simbolu egipatskog boga Horusa. Međutim drevni Egipćani su vjerovali da je faraon bio oličenje Horusa, zatim se ukazuje na tobožnju sličnost Horusa i Hrista, pa je stoga simbol jednog oka simbol Antihrista (netko tko će se lažno predstavljati Hristom).
Na kolažu vidimo dokaze na koje sam već ukazao da je Đoković u agendi UN i s Davosom, ali k tome na gornjem desnom kutu vidimo da je žena Đokovića bliska ili je privržena Marini Abramović, po zlu sotonizma najpoznatijoj Srpkinji na svijetu, osobito u SAD.
Lažnih mesija-(anti)hrista izgleda nikad kao u naše vrijeme.
Brnjica je bila na licu svih snimljenih na videu, nismo vidjeli je li priložio kovid putovnicu kad je ušao u prodavaonicu vinila (targikomično je čitati komentare rimokatolika koji smatraju da Bergoglio nije pravi papa, nego da je to umirovljeni Ratzinger, iako se je ovaj prije pelcovao od njega i podržavao je istu agendu samo na drugi način i s drugim tempom)
Inače čitam ovu knjigu:
koju ću prikazati u nekim narednim tekstovima.
Vidjet ćete da je Bergoglio manja štetočina nego što su to bili 'vikari Hristovi' u tom razdoblju.
Da, on je sablaznio i šokirao mnoge suvremene rimokatolike, ali zar je to loše?
Zar je loše da preispitaju što je to RKC kojoj pripadaju i kako je ista nastala?
Zar je loše posumnjati u herezu kako Gospod Hristos bira rimske episkope kao svoje zamjenike kojima se moraju pokoriti svi ljudi ako se žele spasiti?
Također, nimalo ne služi na čast arhijerijima nekih mjesnih PC koji radi ovosvjetskih sitnih političko-nacionalnih probitaka i judeomasonske želje da se sve religije ujedine pod Antihristom, se ponašaju prema ovim apostatama kao da su ovi pravi rimski patrijarsi, pa su mu neki čak i poljubili ruku kao da su i sami papisti (nikad nisu apostoli ljubili ruku Petru, niti su episkopi manjih eparhija ljubili ruke episkopima većih, jer su oni iste časti i imaju iste ključeve kao i sv.Petar i ostali apostoli da otpuštaju grijehe).
Svim čitateljima i njihovim najbližima koji slave Roždestvo Hristovo po julijanskom kalendaru,
želim čestit Božić!
Hristos se rodi!
Christos genate!
Drugi dan poslije Božića posvećen je Bogorodici, zato još jednom Nana Mouskouri:
Jedna Božićna pjesma u zapadnom stilu:
I ovime ću završiti s unošenjem videa Nane Mouskouri.
Slijedeću pjesmu je izvela u svojoj 85 godinu (dakle pred 2 godine, doslovno pred početak plandemije).
Pjesma je protestantskih korijena, u ovom slučaju nema veze jer je poruka dobra (iako je kontekst znamo kriv, protestanti vjeruju da su već spašeni u dan i o kojem u ovoj pjesmi pjevaju, kad kažu da je Hristos njihov Gospod i Spasitelj).
O sretan dan, kad nam se Božić više ne bude pojavljivao skriven u jaslama.
Budimo dostojni tog Dana, a to znači izdržimo još malo na pravom Putu ako idemo po njemu, ako ne potražimo Ga.
Pred nekoliko mjeseci otkriven mu je zloćudni tumor na srcu (stvarno rijetki tumor) koji nije mogao biti odstranjen.
Naravno, kao 'znanstvenik' na kraju života razmišlja o životu nakon smrti i religijama, ali i to radi kao tobož posljednje znanstveno (ne)djelo.
Njegov je zaključak - religija ili vjera u prekogrobni život je posljedica kako mozak kod čovjeka funkcionira, ljudi vjeruju u život poslije smrti zato što neuroni u mozgu, to jest zato što nakupine molekula, 'siva tvar', je tako formirana da se vjeruje kako kraja života nema.
A da je bila druga kombinacija molekula, vjerojatno kao kod njega 'neuroznanstvenika', onda religije ne bi bilo u ljudskoj svijesti.
Nadalje kaže da je imao prelijepi život, da je sreo i imao prelijepu ženu te da je njihov zajednički život bio 'više o kemije, nešto kao otkriće subatomskih svojstava ljubavi'.
I kaže da je imao sreće sa svojim sada odraslim blizancima, da je više nego zadovoljan sa svojom karijerom neuroznanstvenika.
Pa, ako se spoje te izjave i njegov ateističko-materijalistički nazor na svijet, onda on nije imao pravu ljubav, niti sreću s djecom i karijerom, nego su molekule u njegovoj ženi, djeci i kolegama na univezitetu imale samo kombinaciju koja je odgovarala njegovoj kombinaciji molekula.
I to je krivo, jer ne postoje niti osobe, ne postoji niti on, jer kako je religija fikcija kao i ljubav, onda niti on ne postoji, nego se tu radi samo o nakupini molekula koja će se uskoro raspasti i preći u neku drugu formu.
O jadni čovječje, kako si se survao u sotonsku provaliju i kamo si otišao od toga da si stvoren na sliku i priliku Božju!
I spreman si sam sebe povući u ništavilo kako bi svojoj nakupini molekula koja je prah i koja se u zemlju vraća rekao - da, to sam ja, ja nisam osoba, ja nisam dijete Božje jer Boga nema, Bog je samo utvara koju stvaraju neke molekule u mozgu ljudi.
Cijeli život si proveo boreći se protiv svega Božjeg, protiv ljubavi iako znaš da bez nje život nema smisla, sve si odlučio odbaciti i slijediti sudbinu praha zemaljskog.
Oporuka o kojoj pišeš vjerojatno će ti se ispuniti, tvoje bogatstvo pripast će nakupinama molekula koje zoveš ženom i djecom, ali ti se želja za nestankom ne će ispuniti.
'Samo' cijelu vječnost ćeš sebe mučiti s pitanjem - zašto sam vjerovao u ludost da sam samo prah zemaljski koji stoga ne treba Stvoritelju odgovarati za svoja bezbožnička djela i misli.
Neka ipak životna priča ovog čovjeka ne završi kao priča neuroznanstvenika, nego kao djeteta Božjeg!
Makar ne imali priliku pročitati njegov posljednji nenapisani tekst o tome kako je budalast bio prije nego što je pronašao Smisao na samom kraju i zavapio Bogu pokajnički.
Zanimljive teme oboženja, komunizma, plandemije i zanimljivi sugovornici:
O.Zaharija je na kraju bio ganut do suza, koja dobra duša je u njemu!
I Michael Witcoff je bio ponesen njegovim riječima i ljubavlju.
Vratimo se nesretnom neuroznanstveniku.
Ovaj video Jonathana Pageau, objasnio bi mu, ako bi odbacio idiotsku materijalističku znanost, što je ljubav te da je Bog izvor ljubavi, i sve to prema Danteovoj "Božanstvenoj komediji":
Ako dakle ne idemo do izvora Ljubavi, naša nesavršena ljubav prema stvorenjima dovest će nas u Pakao, i u ovom životu, a u onom drugom nepovratno.
Neuroznanstvenik više ljubi svoju krivu materijalističku znanost, nego svoju ženu i djecu, te želi svoje posljednje trenutke u ovom životu, za kojeg misli da je definitivni kraj, posvetiti znanosti.
Ovaj žalosni primjer neka nam bude upozorenje da nas ništa manje od ljubavi prema Boga ne zaustavi u traženju smisla.
