Nestorijanizam u kultu svetog srca

Oni koji su naraštajima rimokatolici, čiji su preci bili pobožni, često imaju u svojim sobama u starim kućama dvije slike. 
Na jednoj je prikazan Hristos s upaljenim srcem na koje pokazuje rukom, a na drugoj je Marija s isto tako upaljenim srcem.
Zašto sam napisao Marija, a ne Bogorodica?
Zato što se Bogorodica nikad na ikonama (ako mi ne vjerujete potražite ikone Theotokos na tražilici) ne prikazuje sama bez svog Sina i Boga, a iz toga je jasno da je RKC nakon shizme otišla u heretičnom pravcu smjerajući Bogorodicu uzdignuti na prijestolje na kojem ne mora biti prikazana s Bogom, a tu je onda korak do stvaranja kulta božice.
Mislim da je nakon drugog vatikanskog koncila RKC prestala s tendencijom da Mariju službeno oslovi kao suotkupiteljicu, i da je taj trend dalje nastavljen kod 'tradicionalnih' rimokatolika. 
Nu, vratimo se na pobožnost svetim srcima, ovdje je množina zato što postoji  i pobožnost svetom srcu Josipa , kao i svetim srcima svete obitelji.

Odmah treba konstatirati kako pobožnosti 'svetim srcima' nije bilo u prvom tisućljeću prije shizme ni na zapadu.
Zašto?
Zato što je tada zapad bio pravoslavan (iako je i tada prije kraja tisućljeća bila tendencija prema samovolji i krivovjerju), i zato što je nestorijanizam bio osuđen na saboru Crkve u Efesu 431.g.
Stoga za podsjećanje, nestorijanizam je krivovjerje po kojem u Hristu postoje dvije osobe, jedna božanska, druga ljudska. 
Zbog toga se po nestorijanizmu Marija ne može zvati Bogorodicom, nego Hristorodicom.
Carigradski patrijarh Nestorije osuđen je na tom saboru, pa je između ostalog na saboru proglašena osma anatema prema onima koji bi njegovali posebnu pobožnost prema Hristu kao Bogu, i posebnu pobožnost prema Hristu kao čovjeku.
Dakle kult svetog srca nikako nije mogao tada proći ni na zapadu.
Izgleda da je u srednjem vijeku već bilo lokalnih kulteva svetog srca, ali sve se je to promijenilo u 17.st. kad je francuska rimokatolička monahinja Margaret Marija Alacoque imala nadnaravno iskustvo po kojem joj se navodno Hristos objavio, pa su onako usput i razmjenili srca.
Njezin duhovnik ili netko nadređen odobrio joj je da na grudima nožem napiše Isus, što je ona višekratno radila, čak je jednom i palila grudi jer nije bila zadovoljna s gravurom.
Kult se je ovaj put brzo proširio po Francuskoj, i uskoro je Rim uključio kult u svoje službene kultove.
Kad je buknula francuska revolucija, kontrarevolucionari su često nosili zastavu na kojem je bilo prikazano upaljeno srce.
Poruka mojim rimokatolicima:
nije li vam malo čudno (kao što je i meni nekad bilo) da se molite jednom ljudskom organu, a ne čovjeku?
A ustvari želite se moliti Gospodu Hristu koji je božanska osoba koja se je utjelovila i postala čovjekom (ali je dakako i dalje ostao Bogom).
Kult presvetom srcu je zapad vodio u nezrelu duhovnost (što se može osjetiti u gore prikazanoj bolećivoj slici) u kojem je Hristos sve manje Bog, a sve više nemoćni stvor, čovjek i patnik (a On je jedna božanska osoba), i koji se u pravilu prikazuje kao nemoćni, goli i raspeti čovjek na križu*, dok je u pravoslavlju prvenstveno Hristos pantokrator-svevladar koji je pobijedio svijet i smrt i Sotonu, koji je uskrsnuo te se zato vjernici tijekom cijele godine pozdravljaju s pozdravom "Hristos voskrese".
Na zapadu se je nakon shizme ustoličio pozdrav "Hvaljen Isus i Marija", a time se ne kaže da je Marija Bogodica, ali niti da se tu radi o Hristosu pantokratoru, nego o Isusu, dok mnogi ljudi imaju to ime (često među Španjolcima), a samo jedan je Hristos. Pravoslavni u Isusovoj molitvi jasno kažu da je On Sin Božji, a ne neki Isus bez prezimena i osobnosti.
Nadalje na zapadu se često stvara dojam kako Hristos i dalje pati (treba samo pogledati u 'umjetnička' raspela koja su često bogohulna), da pati na križu prilikom svake svete mise, čak se u dokumentima preddrugovatikanske RKC kaže da se ljudi tijekom mise trebaju osjećati kao Marija ispred križa na kojem je Gospod (tako sam pokušavao se osjećati dok sam bio 'tradicionalni' rimokatolik).
Dok je sveta liturgija prvenstveno proslava Uskrsnuća (ali se ne gubi i žrtveni karakter), zato su nekad svete liturgije bile samo nedjeljom koju Rusi zovu voskresenijem**, a vjernici nikad ne kleče na taj dan u crkvi (ali niti ne sjede u klupama, osim onih koji su stari i nemoćni te se nalaze sa strane).
Mišljenja sam da je neizravni nestorijanski produkt kulta svetog srca bogohuljenje 60-tih godina prošlog stoljeća kad su nastali hipi glazbeno-scenska (ne)djela poput "Jesus Christ Super Star".
Općenito, smatra se je je Gospod Hristos jedan od nas, ima srce, bubrege, i sve organe kao i mi, prema tome On je kao i mi, posve se zanemaruje kako je On Bog i Sudac koji dolazi, a da mi možemo i trebamo postati nalik Njegovom čovječjem liku u svetosti, ali će zauvijek ostati beskonačna distanca između Stvoritelja i stvora.
On se je utjelovio u čovjeka, ali nije time snizio božanske svoje nedostižne visine, nego se je spustio da nas tamo podigne (ali je to nemoguće u potpunosti, nego sveti u nebu beskonačno putuju, i ne svi istom brzinom, prema beskonačnosti Božjoj koja ih čini sve blaženijim, ali nikad ne će ju moći posve zadobiti jer su konačna stvorenja).
Dakle, kult ljudskog srca Gospoda Hrista nije doprinio po ničemu većoj pobožnosti zapada, nego obrnuto, izgubilo se je iz vida kako je Hristos Bog Pantokrator, i predstavljajući nestorijanski Hrista kao čovječju osobu izdvojenu od Božje osobe, sve više se omalovaživalo Hrista i predstavljalo Ga kao nemoćnog čovjeka koji stalno pati, i zato što pati treba tješiti njegovo ljudsko srce s kultom svetog srca.
Nije puno trebalo da se od toga rodi revolucija, sekularna država i opće bogohuljenje Gospoda Hrista u našem vremenu čiji smo svjedoci.
I kad krivovjerje ima krinku pobožnosti, ono to radi samo radi zavaravanja i na kraju završava s otvorenim bogohuljenjem, s laži i sa smrću.
Vratimo se stoga pravovjerju i u Crkvu koja je Tijelo Gospoda Hrista, uskrslog Pantokratora.
Hristos voskrese!

Autor videa je zanimljiv, živi u Turskoj, poprilično je upućen u teologiju, ima zanimljive stvari na svom YT kanalu (npr. povijest krivovjerja) pa svakako preporučam da ih pogledate.
Netko će reć - a što će nam jedan Turčin objašnjavati o 'presvetom srcu'.
Često puta netko tko dođe sa strane vidi nešto što mi ne vidimo, a nalazi nam se 'ispred nosa'.
Postoji i uzrečica - ne vidi šumu od drveća.
Dakako da nije prvi put da se s pravoslavne strane kritizira ovaj kult, nego je ovo posljednji video kojeg sam našao s tom tematikom.

* Ne treba niti posebno naglašavati da u pravoslavlju postoji križ, ali je taj križ bez raspetoga jer je On uskrsnuo, dok mi tek trebamo umrijeti na križu ovom svijetu i onda uskrsnuti.
** I za vrijeme komunizma su tako zvali nedjelju, a sad kod nas nekakav ridikulozni stožer za borbu protiv lažne pandemije proglašava nedjelju 'djeljom' - radnim danom i tako negira sami smisao riječi nedjelja, a nitko od onih koji misle da imaju zdrav razum se ne buni.

P.S. Kao što se da primjetiti iz komentara, priličan broj rimokatolika ne zna da narav i osoba nije isto. Sv.Ivan Damašćanin je napisao da je uzrok zablude heretika ne razlikovanje naravi i osobe.
To se odnosi na modaliste, arijance, nestorijance, monofizite, monotelite, to jest na sve hereze koji su imali krivu hristologiju.
Ukratko, narav odgovara na pitanje 'što', a osoba na pitanje 'tko'.
Na primjer što je to što je beskonačno, svemoćno, bez uzroka, bez početka i bez kraja, sveznajuće.
Odgovor je Božja narav.
Na pitanje tko se je od sv.Trojice utjelovio, ili tko je od Trojice umro na križu i uskrsnuo.
Odgovor je Riječ (ili Slovo ili Sin Božji).
Ili tko ima gore navedena svojstva - odgovor je sveta Trojica, to jest sve tri božanske osobe.

Sve tri božanske osobe imaju istu božansku narav, kao što svaka pojedina ljudska osoba ima istu čovječju narav*** (Bog je osoba, a ne narav, kao što ne postoji generični čovjek, tako ne postoji niti generični bog, nigdje ni nikad ne može postojati narav sama po sebi, nego oduvijek postoji sv.Trojstvo, i nije nikad postojao čovjek a da nije bio osoba - Adam je bio povijesna osoba, a ne virtualni generični čovjek).
Ipak, kao što se pojedine ljudske osobe razlikuju, tako se razlikuju i sv.Trojica.
A ta razlika je samo u tome što Otac rađa Sina i iz Oca izlazi Duh Sveti, Sin ne rađa niti iz Sina ne izlazi, nego se rađa od Oca, Duh Sveti ne rađa niti iz Njega izlazi, nego On izlazi od Oca.
To je ontološka razlika, ne ulazimo u ekonomiju, to jest koju je ulogu pojedina Osoba sv.Trojice imala u vremenu od postanka svijeta pa do kraja svijeta. I tu često rimokatolici iznose krivi argument da je Sin poslao Duha Svetog, pa da ontološki Duh Sveti proizlazi iz Oca i Sina. Tu se uopće ne radi o ontologiji, nego u vremenskom događaju Pedesetnice.
Nisam našao na net-u tekstove kapadocijskih otaca koji su zaslužni za jasno definiranje hristologije i triadologije i navedeno razlikovanje osobe i narave, ali sam naišao na ovaj tekst.
Stoga preporučam rimokatolicima, ali i pravoslavnima koji nisu upoznati, da pažjivo pročitaju taj tekst.
Ipak ću dodati na kraju nešto što je specifično samo za Slovo koji je kako napisah božanska osoba, ili osoba s božanskom naravi.
Slovo je jedina osoba koja je u vremenu dobila još jednu narav, i to pred dvije tisuće godina čovječju narav.
To je najveće čudo, niti Sotona koji je bio posebno od Boga nadaren anđeo, nije imao spoznaje da je to moguće, vjerojatno je mislio da je to apsurd ili ludost.
Zato se je upecao na udicu misleći da ubija Hrista koji je samo običan čovjek, te stoga pjevamo o Uskrsu da je Gospod svojom smrću pobijedio Smrt.

*** S tom razlikom što su sv.Trojica jedno, to jest Bog je jedan, pa je kršćanstvo monoteistička religija, a ne politeistička kako je krivo razumiju arijanci, to jest talmudisti i muhamedanci.
Što to znači da su sv.Trojica jedan Bog?
To znači da nikad, ama baš nikad, Otac ne može željeti nešto što ne želi i Sin i Duh Sveti, i isto tako je za djelovanje.
Sv.Trojica su jednog uma, jedne volje, i jedne energije (iako se može razlikovati u ekonomiji kad djeluje pojedina osoba sv.Trojice, jer primjerice na križu nije bio Otac, niti Duh Sveti, nego Sin-Slovo).
Ljudi pak, iako su svi čovječje naravi nisu nikad za vrijeme zemaljskog života jedno, jedne volje, jednog uma i jednog djelovanja.
To će biti tek kad se u vječnosti neki ljudi pobožanstvene (iako pravi sveci to postižu prije smrti) i onda praktično dijele sa sv.Trojstvom istu volju, pa zato kažemo da su se pobožanstvenili.
I to je cilj zemaljskog života, napustiti svoju egoističku volju i prihvatiti Božju volju.

Poruke iz Srbije, vijesti iz Kine

Čitatelj iz Srbije obavijestio me je o neobičnom događaju koji se je dogodio prošli četvrtak u Pekingu, u 3 poslijepodne po njihovom vremenu.
Dan se je pretvorio u noć, nije bila najavljena nikakva Sunčeva pomrčina koliko mi je poznato.
Taj dan zasjedala su vrhovna tijela kineskih komunista. 

Vjerujem da je tako ili slično bilo kad je Gospod umirao na križu.
Tada se je narod s pravom preplašio.
Ako je gornji video istinit, ako nisu korišteni neki filteri kako bi pričinili dojam noći, onda se postavlja pitanje - zašto se nisu ljudi pretrgli na tako očit znak s Neba?
Vjerojatno su se trenutno preplašili, kao kad nam umre neki poznanik, pa se pobojimo vlastite smrti, a već za par dana na strah zaboravimo i nastavimo živjeti kao i prije.
Smrti se pak ne bi smjeli bojati, a kamoli nekog stvorenja, nego Boga i Njegovog suda.
To je glavna poruka slijedećeg videa iz susjedne države* kojeg se isplati pogledati do kraja (svaka čast autoru/autorima, uradak je dirljiv, razotkriva laži, ohrabruje, upućuje na pravu vjeru, daje pravu nadu i učinjen je u pravo vrijeme).

Jako je blizu dan kad će se testirati naša vjera, hoćemo li se pokloniti svjetskoj državi, ili Bogu.
Neka nam Bog prosvijetli um i očisti srce od opačina i grijeha (a prije to moramo priznati i onda Ga sa suzama zamoliti), da u tom odsutnom trenutku ne nadvlada nas strah od zemaljske države i smrti.

Na koncu nešto što nije u naslovu, ali zaslužuje poseban naslov.
Ovom blogu poznati Roosh opisuje novi trend dekadencije i degeneracije, vodeći svjetski mediji propagiraju kao uzore žene koje su 'samostalno' krenule u porno biznis, koje zarađuju tako da ubogim mušakarcima online pokazuju svoje genitalije i razmjenjuju s njima poruke kao surogat emocija.
'Samostalno' sam stavio u zagradu jer nisu samostalne, u društvu su sa zlodusima i sa svjetskom elitom čiji mediji ih propagiraju.
I dakako nije to neki novi biznis, to je najstariji biznis, nego je novina što ga propagiraju etablirani mediji, a to je znak jasniji od mraka u 3 poslijepodne u Pekingu.
U drugom dijelu Roosh govori o onome što će nas, po njegovom mišljenju, čekati nakon 'korone'.

* Malo sam prošao po komentarima videa u kojima se javlja autor. Tako da naslov nije posve korektan, jer video je iz SAD, autor je Srbin koji se je krstio kao pravoslavac u mladosti i onda otišao u SAD, ali je sad izvan Crkve u bespućima protestantizma.
Ipak, u samom videu nema koliko sam primjetio protestantskih zabluda, osim što je u jednoj rečenici rekao da su svi ljudi djeca Božja, vjerojatno misli da su svi oni koji čitaju Bibliju Božja djeca.
I zapada za oko to što tekst ilustrira sekvencama iz nekog filma o Gospodu Hristu čiji redatelj pokušava napraviti film nalik "Pasiji" M.Gibsona, pa zašto nije stavio bolje odrađene scene od 'originala' nego ove?
Ipak, video i tekst je odličan, i vjerujem u dobre namjera autora, samo uvijek moramo biti oprezni kad nešto ne dolazi od pravovjerja.

Istina nema cijene

Kao što sam pisao na početku bloga, pišem ovdje politički nekorektno.
Ne radi toga što želim biti buntovan i tako pokupiti nečije zanimanje, nego zato što sam duboko svjestan kako je suvremeno društvo temeljeno na laži, te svatko tko ljubi istinu mora biti politički nekorektan.
Svi smo manje ili veće žrtve laži, a koji put nismo niti žrtve nego svjesno stajemo uz laž radi neke varljive i truležne koristi (bilo osobne, bilo našeg roda ili naroda).
Ako smo pak kršćani, ako nam je gospodar Gospod Isus Hristos, onda Ga svaki put izdajemo kad radimo kompromis s laži, ili kad zbog lijenosti i oportunizma ne želimo istražiti istinu.
Razmislite trenutak i odgovorite si na pitanje - koja je to sveta krava modernog društva koju se nikada ne smije dovesti u pitanje u javnom životu jer onda se cijela lažna piramida društva ruši.
I ne radi se samo o našoj državi, nego o svim državama (možda postoje izuzeci-države za kojih ne znam).
Tumačenje povijesti prije drugog velerata i za vrijeme rata, i događanja na samom kraju tog rata je najveća sveta krava u koju ne smijete posumnjati u javnom životu.
Jer tada vas više nema, nekad bi vas noć progutala, u sadašnje vrijeme biste nestali iz javnog života, a po svoj prilici opet se vraćamo u vremena kad su se 'krivovjernici' kažnajavli smrću ili robijom.
Ne smijete nikako posumnjati da su pobjednici tog rata bili anđeoska vojska, a s druge strane je bila vojska demona, i nikad tako velikog zla nije bilo u ljudskoj povijesti nego u državama u kojima su na vlasti bili ti 'demoni' koje su 'anđeli' pobjedili i zatrli.
Pa kad se već implicitno uključuje pitanje dobra i zla, anđela i demona, onda moramo zaključiti (ako je temeljna dogma modernog društva istinita) da su anđeoski pobjednici rata nakon pobjedonosnog rata uspostavili ponovno dobro na Zemlji, donijeli slobodu i pravdu narodima, uspostavili zakone i provodili ih u skladu s Dobrom, odnosno činili ono što Bog hoće i kako Bog hoće da izgledaju države i ljudsko društvo.
Jer oni su anđeli koji su pobijedili demone, dok anđeli prvenstveno provode Božju volju koja je po definiciji dobra.
Znamo pak dobro da nije tako bilo nego je bilo obrnuto, pa ili to nisu bili anđeli, ili su se 'anđeli' pobunili protiv Boga što je teološki nemoguće, jer anđele je Bog učvrstio nakon presudnog izbora i to je u naravi anđeoskoj, oni koji su se pobunili protiv Boga ne mogu prestati s pobunom i zlom, dok ovi drugi koji su ostali u svom anđeoskom stanju ostaju u njemu vječno.
To da na pobjedničkoj strani u drugom veleratu nisu bili borci za dobro a kamoli anđeli, znao sam još u srednjoškolskoj dobi jer sam svojim očima vidio kako su nemoralni i još uvijek zaraženi s mržnjom i zlom. I snosio sam posljedice zbog toga jer sam to i javno izrekao 80-tih godina prošlog stoljeća.
Ono što me danas šokira je, ne činjenica da se većina ljudi ponaša kukavički i ne žele reći antifašističkom golom caru da je gol, nego što to rade i oni koji ispovijedaju vjeru u Gospoda Hrista.
Da, ta istina o događajima u prošlom stoljeću će vas koštati i možete zaboraviti na političku karijeru u društvu pobjednika drugog velerata, a vjerojatno ćete imati i druge neugodnosti, možete ostati bez posla, možete ako se obistine najave ostati i bez slobode i bez glave, ali ako vas progone zbog istine, ako ne radite truli kompromis s 'anđelima' koji to nisu, onda ćete steći vijenac vječne slave kojeg vam nitko ne će moći skinuti jer će vam ga dati sam Gospod Hristos.
Ako slijedite Hrista, kako možete vjerovati da su anđeli oni koji su pjevali 'nosim kapu na tri roga, borim se protiv Boga' koji su gdje su god mogli ubijali klerike Crkve, koji su ubili i posljednjeg kršćanskog cara i mučenika Nikolaja, koji su uspostavili sadašnje demonsko društvo u kojem je dobro postalo zlo, a zlo dobro?
Kako možete raditi kompromis s takvima radi nekog lažljivog osobnog ili nacionalnog probitka?
Kako možete opravdavati 'anđele' koji su protivno svim normama ratovanja poubijali bez suđenja zarobljenu vojsku i civile koji su tražili spas od 'anđela' s petokrakom na zapadu?
Ne može Staljin biti na ikonama RPC, jer ako se to dogodi onda je to znak da se je izdaja Crkve zvana sergijanstvo nastavilo i nakon pomirenja Moskovskog kompromitiranog patrijahata i RPC koja je nastavila djelovati u izbjeglištvu.
I koja je bila i na našem području, i čiji su neki klerici ubijeni 1945. jer su sačinjavali HPC.
Koji su to krimen imali ako su služili vjernicima u državi koja je izgubila rat?
I nije li proglašeni svetac SPC vladika Velimirović bio prilično otvoreni neprijatelj judeokomunizma (kudikamo eksplicitniji od Stepinca), i kako se onda mogu u toj Crkvi pomiriti oni koji slave ubijanje antikomunista 1945. i oni koji su zbog vjernosti Gospodu bili antikomunisti poput Velimirovića (čiji Ohridski prolog nastojim čitati svaki dan i kojeg cijenim kao odličnog duhovnog pisca, i kakvog nisam našao među njegovim suvremenicima u hrvatskom narodu)?
I zar je bilo zlo vidjeti istinu kao što ju je vidio Velimirović, da njemački nacionalsocijalisti onemogućuju katastrofalnu dekadenciju i zli utjecaj judeomasoneriji i komunizma, a da na drugoj pobjedničkoj strani toga nije bilo, nego baš obrnuto?
Tko je dakle onemogućio da se razvrat i totalno rušenje društva uz promociju sodomizma i svih nastranosti učini u to vrijeme, a tko je napravio obrnuto (ako je u jednoj državi zakonom zabranjeno psovanje, zar možemo olako tu državu proglasiti zločinačkom ili je naša 'istina' - tko god je izgubio rat taj je zločinac i ne zaslužuje život)?
Ili, zar je dopušteno kao pse ubijati antikomuniste ako nisu iz našeg naroda, žive ih sazidati u rudarska okna, samo zato što su bili naši neprijatelji na nacionalnom planu? 
To je sve zli plod etnofiletizma kad se toleriraju naši komunisti i naši antikršćani ako su u našim redovima u nacionalnim ratovima, a onima koji su s druge strane u istom ratu ne prašta se makar bili kršćani.
Komunisti ne bi nikad došli na vlast u ovom dijelu Europe da nisu iskoristili nacionalni sukob kojeg su često poticali kako bi dobili 'meso'-vojnike za svoju sotonsku revoluciju.
Zato me žalosti kad čujem da su oni koji se nazivaju kršćanima spremni ući u kolo sa Sotonom ako misle da će od toga imati osobne ili nacionalne koristi.
Ili koji su spremni ponavljati do beskraj propagandu pobjednika drugog velerata, i osuđivati svakog povjesničara koji to stavi pod znak pitanja, što znači da odobravaju ratne zločine koji su se dogodili kad je rat bio gotov, i koji bi ih očigledno ponovili nad onima koji sumnjaju u svetu kravu pobjednika.
Kao što osuđujem zločine koje su boljševici činili nad Srbima kad više rata nije bilo ili kad su primjerice tisuće beogradskih mladića poslali u sigurnu smrt pred njemačkim mitraljezima na srijemskom frontu, isto tako očekujem s pravom da braća u vjeri sa srpske strane osude krvave pirove koje su činili 'osloboditelji' hrvatskom narodu 1945.
I dodat ću iako ne prvi put, osuđujem i zločine ako ih je netko učinio u ime mog naroda i hrvatske države prema Srbima koji nisu bili u pobuni prema hrvatskoj državi.
S druge strane je posve jasno da svaka država ima pravo oružjem suzbiti one koji su s oružjem ustali protiv te države.
Kad su ustaše 1932. podigli lički ustanak, nitko nije mogao reći jugoslavenskim vlastima - nemate pravo oružjem odgovoriti na ustanak.
To bi bilo licemjerno, ali je isto i tako licemjerno reći i za vlasti NDH.
Ili ako je ondašnja vlast sustavno i planski htjela istrijebiti pravoslavno stanovništvo, onda ne kažem kako je to nemoguće, ali tako tešku optužbu koja opravdava ustanak, treba jasno dokazati i ja ću odmah ovdje napisati kako bih u tom slučaju nedvojbeno rekao da je NDH bila zločinačka država koju je trebalo srušiti bez obzira što je imala moralne kršćanske zakone pa je kažnjavala bogopsovke i prostačenje (mislim da bi se moglo reći kako je ta država bila 'ekumenistička' prije vremena, jer su sve 3 vjere bile ravnopravne, Stepinac piše da zamjera Paveliću što je s većim počastima dao dočekati patrijarha HPC Germogena, nego njega - očito je Stepinac očekivao da će NDH biti privilegirano rimokatolička država, kao što se je nadao, kao solunski dragovoljac, da će u jugoslavenskoj kraljevini većina pravoslavnih se brzo pounijatiti zbog 'jače' teologije RKC).
I ta stvar bi se mogla jednostavno utvrditi, postoje ustaška načela koja su napisana 30-tih godina prošlog stoljeća, postoje knjige koje su pisali ustaški ideolozi, postoje publikacije koje je izdavala NDH, postoje zakoni koje je ta država donosila i provodila, postoje i pisane zapovijedi koje donose vojni zapovijednici, i ako je stvarno NDH zločinačka država onda ne bi bilo velikog posla naći dokaze za tu tešku optužbu.
Ja za takve dokaze ne znam.
Ne može se izbjeći i pitanje Jasenovca. I o tome sam pisao na blogu.
Ako je povijesna činjenica da je deset ustaških stražara strijeljano pred logorašama zato što su pljačkali logoraše, a slučaj je započeo kad je jedan ustaša ukrao neku robu od jednog Srbina koji i nije bio u logoru, a ovaj se požalio vlastima koji su poslali vojnog suca da ispita slučaj, pa je dokazano da je to istina i da su još neki ustaše krali logoraše, donešena je navedena presuda na kojoj je inzistirao Luburić, iako je predsjednik suda tvrdio da je prerigorozna, onda je bez sumnje upitna jugoslavenska propaganda o stotinama tisuća zaklanih u tom logoru, i ako je onima koji se nazivaju kršćani stalo do Gospoda Hrista koji je Istina, onda se oni ne mogu više zvati kršćanima ako ne traže da se te grozne optužbe ispitaju na vjerodostojan način, da se u prvom redu izvrše iskapanja na cijelom području i otvore sve arhive NDH koje o tome postoje.
Ponovit ću - ako bi to istraživanje bilo vjerodostojno, i optužbe dokazane s materijalnim dokazima, promptno ću urbi et orbi objaviti da je NDH bila magazločinačka država te da je zbog toga hrvatski narod izgubio pravo na svoju državu i slobodu.
I sad vezano za svetu misu koja se je u Sarajevu služila za žrtve iz 1945. koji su svirepo pobijeni bez suđenja.
Kad bi se i dokazala optužba da je NDH zločinačka država koja je imala program istrebljenja pravoslavaca te da je tom cilju služio sustav radnih logora koji nisu bili radni, nego logori smrti, to opet ne opravdava bilo koga da zabrani mise, ali niti da kaže kako su ubijeni bili zločinci.
Zločini se trebaju dokazati na sudu, i ako netko poubija razoružanu vojsku i civile, pa makar ovi bili nedokazani zločinci, sam je postao ratni zločinac.
Kako netko tko je Hristov može opravdavati zločince sa crvenom petokrakom?
Ne može nitko u ime Gospoda Hrista zabraniti ili braniti da netko daje mise ili svete liturgije za nekog koga su ubili komunisti ili iz mržnje prema kršćanstvu ili iz mržnje prema onima koji su se borili za svoju nacionalnu državu.
Ovo je velika mrlja na savijesti mnogih kršćana, puno gora od zla kojeg nam je donijela izrežirana 'pandemija', i ne možemo očekivati blagoslov Boga koji je Istina dok se svjesno služimo s lažima ili dok kao papagaji ponavljamo tuđe laži bez obzira što čujemo glasove da su to laži.
Ako nam je važniji naš narod od Boga pa ćemo raditi kompromis s ocem laži, ne ćemo učiniti ničeg dobro ni za svoj narod,  a još manje za sebe.

'Tolerancija' - posljednje utočište hulja

Hvala Bogu, i to beskrajno Mu hvala što je tolerantan prema meni grješniku.
Tolerancija nije suprostiva dobru i pravdi, ako se radi o pravoj toleranciji.
Tolerancija, dobro i pravda idu zajedno zato što imaju isti božanski izvor.
Bog tolerira zle ljude od kojih sam ja prvi, zato što želi da se popravim, da postanem onakav kakav On želi da budem, to jest da budem svet i nalik na ikonu Božju - Gospoda Isusa Hrista.
Štoviše Bog u svojoj providnosti ne samo da tolerira zle ljude, nego ih često koristi (a ne da ih momentalno usmrti) da bi izvukao veće dobro na širem planu.
Mi grješnici možemo se i trebamo se nadati da nas Bog tolerira i radi našeg osobnog posvećenja i spasenja, jer znamo, jer nam je Bog objavio kako On ne želi smrti grješniku, nego njegovo obraćenje, Bog želi da se svi ljudi spasu (dugo sam bio u zabludi predestinacije što se može pratiti kronološki na ovom blogu).
Vrijeme Božje tolerancije treba iskoristiti dok ne iscuri.
Stoga kršćanin nema drugog puta nego puta pokajanja, puta križa.
Što pak možemo općenito reći o toleranciji?
Tolerancija podrazumijeva da je u onog tko je moćniji od nekog čije djelovanje mu ne odgovara, ali ne želi odmah primjeniti silu, nego daje upozorenje i čeka na promjenu u ponašanju.
Apsurd bi bio primjerice kad bi robijaš u okovima rekao da je tolerantan prema svojim tamničarima.
Ili kad bi žrtva razbojnika rekla da je tolerentna prema onom tko ju je orobio i koji je od nje jači.
Ili kad bi silovana žena rekla da je tolerantna prema silovatelju kojeg ne može svladati.
To je odglumljena tolerancija (znači ne prava) koja želi sakriti nemoć i nedostatak hrabrosti u suprostavljanju moćnijem.
Nemoć nije po sebi zlo, ali je zlo ne priznati ju i onda glumiti toleranciju kako bi se udovoljilo jačeg od sebe i sebe lažno prikazalo moćnijim nego što jesmo.
Postoji još jedan odglumljena tolerancija koja je još gora zato što je demonska.
To je onda kada se toleriraju zli ljudi koji čine nemoralna djela ne zato što bi im se dalo vremena i upozorenje da se poprave, nego zato što se ima za cilj širenje zla.
A to je dijabolično par excellence, imati moć veću od onih koji čine zlo, a onda u ime tobožnje tolerancije i lažnog pozivanja na dobro, podržavati zlo u ime odglumljene tolerancije.
Imamo li primjera iz suvremenog života lažne tolerancije?
Gotovo svi političari na vlasti ili pripadaju onima koji glume toleranciju dok prave moći nemaju, ili imaju moć ali je zlouporabljuju demonski s maskom dobre namjere.
Treća je mogućnost povoljnija za njih, da su idioti koji nemaju pojma što govore i što čine.
A većina koja za takve glasa?
Oni su po svemu slični njima, nije bez razloga rečeno - svatko (većina) ima vlast koju zaslužuje ili kakav narod takva vlast.
Sjetimo se da je pred desetak godina bilo nemoguće zamisliti da bi većina ljudi tolerirala sodomiju ili javno takvo ponašanje, danas je situacija obrnuta iako se često radi o istim ljudima koji su 'napredovali' pod utjecajem neprestane propagande medija i demonske pop kulture čiji su robovi.
Stoga bi se svi trebali preispitati jesmo li stvarno tolerantni i time nalik na milostivog Gospoda Hrista, ili se pretvaramo da smo tolerantni dok smo nemoćni ili u strahu od sukobljavanja sa zlom, ili ono najgore - da smo demonski tolerantni?
Tolerantan čovjek mora biti hrabar i moćan.
Ako nismo hrabri onda nemamo opravdanja, ako smo nemoćni onda nemoć trebamo priznati.
Kršćanin ne može biti kukavica izbjegavajući suprostavljanje zlu, ali ne smije biti niti 'zilot' tako da ne pokazuje toleranciju prema onima koji su slabiji i kojih treba uputiti na dobro i na pokajanje, a ne ih odmah kazniti i demonstrirati silu nad njima.
U svakom slučaju tolerancija ne može značiti dopuštenje da netko ugrožava javno dobro i time oštećuje zajednicu ljudi,  a kamoli tek Crkvu koja je Tijelo Hristovo (RKC je pokazala ne tek sada s modernim papama kako ne može biti Hristova Crkva jer rimokatolici moraju 'tolerirati nezabludivog Hristovog vikara' iako isti javno pokazuje demonsku toleranciju, primjerice poziva rimokatolike da toleriraju sodomizam i sodomite).
Tolerirati u pravom-dobrom smislu možemo samo one koji nama osobno čine zlo, nikada pak one koji čine zlo drugima ili cijelom društvu.
Ubojstvo se primjerice nikad ne može tolerirati, tolerirati ubojicu znači ne samo činiti nepravdu prema ubijenom i njegovim najbližima, nego dopustiti da zlo dobije pravo na javnost u društvu.
Posve sam siguran da možemo nazvati nemoralnim i (polu)demonskim državama one države koje su ukinule smrtnu kaznu, a ljude koji takvu zlu i nepravednu državnu toleranciju podržavaju možemo nazvati onima koji su pali u samobmanu oholosti (jer su 'milosrdniji' od Boga) ili su žrtve šireg i dugotrajnog antikršćanskog utjecaja medija i kulture.
Ako je Bog zapovijedio da Izraelci moraju određene teške prijestupe poput hotimičnog ubojstva kažnjavati smrtnom kaznom, onda su moderne države demonski tolerantne jer u ime dobra ne kažnjavaju zlo i ne čine pravdu, usput glumeći da su milosrdniji-tolerantniji od Boga (posebni prijezir pak zaslužuju oni koji se nazivaju ili bi se nazivali patrijarsima Crkve i pozivaju na istu demonsku toleranciju, i danas je već mnogima vidljivo kako isti samo služe u istoj globalističko-humanističko-antihristovskoj agendi - ova 'pandemija' je dobar lakmus papir).
Takvo društvo postaje kao cjelina zlo i ne može očekivati od Najmoćnijeg blagoslov, nego samo toleranciju dok traje vrijeme kazni koje služe kao upozorenje, to mogu biti 'prirodne' nesreće, ratovi, epidemije, a nakon toga ako nema pokajanja, uništenje odnosno smrt.
A u takvom društvu živimo (jer je primjerice pobačaj dopušten i čak prikazan kao pravo žene).
Društvo je to koje tolerira zlo radi toga što je dobro zamjenilo sa zlom i obrnuto.
Društvo je to koje naziva dobrima-tolerantnima one koji se ne suprostavljaju zlu što zbog kukavičluka što zbog toga što su prešli na stranu neprijatelja Boga.
Davno su u antičkoj Grčkoj napisali da u dekadentnom društvu posljednja vrlina koja ostane je tolerancija. S time da to nije prava tolerancija.
To je lažna tolerancija, posljednje utočište hulja.
Nakon toga slijedi smrt, zato je to njihovo posljednje utočište.
Ako smo kršćani, onda ne smijemo nikako nogom kročiti u tu lažnu sigurnost, lažnu moć i lažnu vrlinu.
Drugim riječima, ne smijemo živjeti kao da smo od ovog svijeta i dijeliti sudbinu ovog svijeta.
Gospod je u velesvećeničkoj molitvi rekao da ne moli za takve, nego za one koje mu je Bog dao i koji su Njegovi jer su Njegovi udovi.
Ako smo udovi, onda se trebamo ponašati onako kako Glava hoće.
Nema mjesta strahu i malodušnosti ako je s nama Pobjednik nad smrću, jer smrt nam je najveći i najstrašniji neprijatelj.
Tolerirajmo one koji su slabiji od nas kao što bi ih Najmoćniji tolerirao i uputio putem spasenja, a moćnijima se hrabro suprostavimo znajući da je Smrt već pobjeđena, a kamoli ne oni koji je slijede i imaju veću zemaljsku moć od nas.
Razobličavajmo,koliko je do nas, lažnu toleranciju bila ona lažna zbog kukavičluka ili zbog sotonizma.

P.S.
Pronašao sam na net-u slijedeću sličicu, navodno s riječima Huttona Gibsona, koji ima preko sto godina i otac je poznatog filmskog redatelja Mel Gibsona.
Obojica su 'tradicionalni rimokatolici' i neka im Bog dadne blagodati da pronađu pravu Hristovu Crkvu.