Crta je u moje vrijeme u slangu značilo bijeg, kad si nekom rekao 'crta' značilo je 'bježi'.
'Crta' je i korijen riječi 'crtanje' i moglo bi se je definirati kao nanošenje dugačkog tankog utora (ne mora biti udubljenje, bitno je da se utor razlikuje od okoline te da je srazmjerno puno duži nego širi) na nekoj ravnoj površini tako da se to što je nastalo može lako uočiti.
Jasno je onda kako je i pisanje vezano sa crtama, jer crta ne mora biti ravna te onda ako slijedi neke obrasce ona tvori neki znak ili simbol (kod slova uobičajeno je da svako slovo osim što predstavlja glas istovremeno označava i neki pojam, tako primjerice u hebrejskom prvo slovo 'alef' označava vola i podsjeća na vola i označava dobrotu, bogastvo, nešto iskonsko, slijedeće slovo je 'bet' - simbol kuće jer sliči na kuću i tako dalje i što je najzanimljivije kad se spoje ta dva slova nastaje riječ otac - aba, vol-dobro u kući, stoga se može reć da takav jezik i pismo ima nevjerojatno duboko značenje pa je moguće pretpostaviti kako je nastalo po Božjem nadahnuću).
Tako se može pomoću crta materijalizirati ideje u umu, tako pomoću crta ljudi međusobno mogu komunicirati, razmjenjivati ideje, a i sam čovjek može svoje misli sebi u obliku riječi materijalizirati nanošenjem crta - pisanjem.
Crtanje ne mora biti samo pisanje slova, crtanje je i vještina-umjetnost prenošenja ideja u umu ne preko uobičajenih obrasca - slova, nego unošenjem obrisa nekih realnih predmeta ili onih iz mašte i apstrakcije, ali opet s istim ciljem, da bi se neka umska ideja simbolizirala-materijalizirala-nacrtala na papiru ili na bilo kakvoj drugog podlozi.
Šaranje bez smisla ne može se nikako smatrati pisanjem niti crtanjem jer se nikakav smisao ne prenosi šaranjem, jer i majmun kad šara ne može nikakav smisao nacrtati kad ni nema um u kojem se samo može nalaziti smisao.
Tako uvelike i moderna umjetnost predstavlja šaranje ili bojanje bez smisla, to se ne može nazvati umjetnošću jer umjetnost je vještina izrade nekih materijalnih stvari kako bi se kroz njih manifestirala ljepota-harmonija (ustvari Bog koji je Ljepota) i kako bi se neka ideja prenijela preko tog simboličnog govora nekom tko takvo umjetničko djelo gleda, sluša ili opipuje.
Kao što majmun ne može biti umjetnik, tako se niti većina modernih umjetnika ne mogu nazvati umjetnicima, makar oni bili nihilisti ili dadaisti pa tobož poručuju svojom 'umjetnošću'-šaranjem kako ništa nema smisla.
Dakle na pustinjskoj podlozi izvest će se grad u obliku dugačke ravne crte duge stotinama kilometara, i u toj crti će živjeti ljudi.
Ravna crta inače ne može ništa simbolizirati osim pravca, ravne crte koja nema početka ni kraja.
Znamo, samo Bog nema početka i kraja.
Jel se ovim projektom željelo poručiti da će čovjek na Zemlji stvoriti Boga?
I kakav će to tek nečovječni život biti ljudi u takvom gradu?
Kao neki logoraši u logoru u obliku crte, kao robijaši ideje stvaranja Boga na Zemlji.
Sve su to simboli da se nalazimo u vremenima vrhunca pobune protiv Boga, da će nam se predstaviti uskoro čovjek koji će se smatrati Bogom i koji će tražiti od svih koji prebivaju u Crti da mu se klanjaju.
Završit ću kao što sam započeo u slangu s porukom meni i vama
- crta.
P.S.
Jordan Peterson je filozofsko-psihijatrijska 'zvijezda', opet navodnici, 'desnice' na Zapadu koji se je predstavio kao netko tko s pravom kritizira postojeće stanje i nudi rješenje - najprije očistite svoju sobu.
Njime je sve u tome da obrane Hrvatsku od srpskih zavojevača.
I nikad, ama baš nikad, ne će govoriti o puno većem i globalnom pitanju koje se onda naravski odražava i na stanje u Hrvatskoj.
Čak i oni koji žele da se istraže činjenice o Jasenovcu i javno naglašavaju - da, tu je na djelu propaganda pobjednika rata, ali Jasenovac nikako ne možemo uspoređivati s Auschwitzem.
To daju signal onima koji se nalaze na crtama, eto opet su tema crte, na onoj gornjoj karikaturi, kako ih priznaju svojim gospodarima te da nikako ni ne pomišljaju da se na isti način ispitaju logori na 'sjeveru'.
Gledao sam nedavni podcast "Projekta Velebit" u kojem su gostovali prof.Jurčević i Ž.Kekić.
Prvi je povjesničar i to hrvatski orijentiran, što je začudo čudo u 'suverenoj i neovisnoj' hrvatskoj državi RH.
Drugi je bivši djelatnik jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi, također hrvatski orijentiran, što je začudo čudo u 'suverenoj i neovisnoj' hrvatskoj državi, ali je zato i izbačen iz 'hrvatske' obavještajne službe u ratu (ili u poraću, nisam siguran).
Jurčević nije izbačen s katedre, ali je uvelike marginaliziran, tako da mogu obojica reći da im je hrvatska država za koju su se borili 90-tih zla maćeha.
Kao i uvijek na kraju voditelj Jurič traži mišljenje i prognozu gostiju o budućim neposrednim vremenima.
Dotad su njih dvojica navodili činjenice koje su vrlo poražavajuće za suvremeno hrvatsko domoljublje i oslikavali RH de facto kao uspostavu srpske tajne službe i države, kao i drugih stranih obavještajnih i hrvatskoj državi i narodu neprijateljskih službi.
Kao i uvijek gosti su optimistični, Jurčević je izjavio da će sve biti u redu ako on i njegova stranka Domovinski pokret dobije izbore i uđe u vladu.
Ne vjerujem da ni oni sami vjeruju to što su rekli, nego su to rekli jer se osjećaju dužni potaknuti optimizam u hrvatskom narodu.
Međutim, rečeno nam je da će nas istina ili još bolje rečeno Istina s velikim početnim slovom, osloboditi.
Iluzija ne oslobađa kao niti lažna nada i lažni optimizam, nego odvraća ljude od istine koju ne žele jer im trenutno ne odgovara, jer im je teška i bolna, a ne uzimajući u obzir činjenicu da se ovdje radi o konačnoj slobodi u istini radi čega treba pretrpiti i nedaće koja će nam ona privremeno nanijeti jer smo bolovali u laži.
Lijek je gorak, ali neminovan ako želimo ozdraviti to jest nadvladati bolest.
O kojoj se bolesti radi?
O demokraciji i lažnoj vjeri da je Zapad na strani dobra te da se i mi Hrvati moramo stoga opredijeliti zapadno.
Iako se je možda podrazumijevalo, ali nije izrijekom reklo u podcastu, Hrvatima kao i svim drugim narodima potrebna je duhovna obnova, potreban je povratak u kršćanstvo ako ne želi dijeliti sudbinu umirućeg i hedonizmom bolesnog Zapada.
Duhovne obnove nema bez vrlina koje se moraju ponovno roditi u narodu, ili barem u većem dijelu naroda.
A nikakve vrline se ne će obnoviti ili poroditi ako se nema poniznosti-smirenosti, ona je uvjet za sve druge vrline.
Demokracija je lažni sustav* koji onemogućava poniznost sa zabludom da su svi ljudi dobri, savjesni, svi ljudi mogu biti na vrhu vlasti i takvim ljudima ne treba učitelj, vođa, kralj, svi su ljudi lažni kraljevi u demokraciji stoga i puni gordosti, neposlušni nadređenima, i uvijek spremni udružiti se sa svakim koji će im omogućiti čim veći dio zajedničkog kolača (zato se osnivaju i zato se ljudi učlanjuju u stranke), bilo legalno kroz zakone koji se bave rasprodajom obiteljskog srebra, bilo nelegalno ali opet s istim ciljem (jer se smatraju višima od drugih i imaju pravo uzeti više od drugih).
Dakako da to nije istina, jer u kraljevstvu svaki je podanik imao pravo da se požali svojem ocu-kralju, dok u demokraciji podanici niti ne znaju tko su im pravi vladari jer su oni u sjeni i nisu nimalo očevi naroda nego oni koji im rade o glavi, ili barem ih žele lišiti imovine i staviti u ropstvo.
Dvojica gostiju i voditelj se s pravom žale kako smo prodali, ali baš demokratski, obiteljsko srebro, kako su stranci vlasnici naših banaka i nacionalnog blaga, kako vlada korupcija u državnom sustavu itd.
Ali tko to može razriješiti ako ne otac naroda, kralj?
To može učiniti vođa, a ne političari kojima se pruža jedinstvena prilika da kad dobiju izbore iskoriste vlast za svoju osobnu korist za vrijeme četverogodišnjeg mandata, jer su upitni rezultati slijedećih izbora, a vlast ionako ne mogu ostaviti svojoj djeci pa ih ništa ne tjera da se očinski brinu o imovini države.
Demokracija kao i onaj 'samoupravni socijalizam' je uništio javno dobro i korumpirao sve, iz tog sustava nema riješenja, rješenje ili ozdravljenje može doći samo izvana tako da se bolesni sustav koji moralno i na sve druge načine korumpira narod, presječe kao gordijski čvor uspostavom monarhije u kojoj će kralj biti samo javno priznati nedostojni sluga Božji koji je dobio od Boga obvezu da se brine o narodu, i to prvenstveno o njegovom duhovnom dobru.
Dakako je zabluda o vrlinama Zapada katastrofalna, Zapad je uništio i kršćanstvo i monarhije.
Ne smijemo samo zato što smo imali sukoba ili ih još uvijek imamo s našim istočnim susjedima, otići i ostati na Zapadu kao našoj lažnoj obrani.
Toga nisu svjesni gosti i voditelj na podcastu, pa iako su navodili mnoge činjenice, ne vide prave uzroke bolesti, zato ni ne vide pravog Ljekara za našu bolest.
*Nikad se u Bibliji ili u djelima kršćanskih otaca ne preporuča demokracija. Jer ljudsko društvo treba biti hijerarhijski uređeno i nikad oni u hijerarhiji ispod ne mogu odlučivati i birati svojeg vladara ako se ne želi uništiti naravna hijerarhija među ljudima na Zemlji koja mora odražavati nebesku hijerarhiju (i molimo u Oče našu - da bude na Zemlji kao što je na Nebu).
Sotona se je pobunio protiv hijerarhije - monarhije, i zato je on prvi revolucionar koji je htio sebe dignuti više nego što ga je Bog postavio, a postavio ga je vrlo visoko, kao najsjajnijeg anđela, i to mu nije bilo dovoljno (i tako je otpao od hijerarhije koja doslovno prevedeno znači vladavina svetih ili sveta vladavina, tako i kralj otpada od hijerarhije ako se pobuni protiv Boga i više javno ne ispovjedajući da je Njegov samo nedostojni sluga koji je postavljen od Boga - rukopoložen preko Crkve, da bude otac narodu, da se brine kako bi i njegova djeca-narod vršila volju Božju i ostala u hijerarhiji).
Monarhija je dakle naravna, a demokracija je negacija naravi i samim time pobuna protiv Boga gordih ljudi prevarenih od demona i lukavijih od sebe koji su ih uvjerili da su dovoljno sposobni, pravedni i umni kako mogu postavljati one koji će vladati nad njima.
Kako može onaj nad kime se vlada birati onog tko nad njime vlada?
To je apsurd, demokracija je apsurd i uzrok masovne gordosti, a time onda i ostalih strasti, među ljudima.
Možda i dobar opis simptoma, ali pogrešna dijagnoza. Jer autor predmnijeva da su protestanti zabrazdili zato što nemaju papu, zato što nisu u centraliziranoj monarhiji rimskog pape Protestantizma je ustvari razrađeni papizam do krajnosti u kojem su svi protestanti pape. Ne, Crkva nije nikad bila takva, niti je ikad bila da nema zajedništva, učiteljstva i hijerarhije među vjernicima kao kod protestanata, ali niti je u Crkvi ikad bilo umjetno zajedništvo u slijepoj poslušnosti 'nezabludivom Hristovom vikaru iz Rima'. Crkva je sinodalna od početka, od kad su se apostoli sastali na saboru Crkve u Jeruzalemu*** da bi utvrdili uz pomoć Svetoga Duha što je istina, što je dogma, ali i da bi donosili obvezujuće nedogmatske zaključke po pitanju uređenja i discipline unutar Crkve. Stoga Crkvu vodi Sveti Duh koji djeluje na svete saborne oce i one izvan sabora, a ne da ju vodi jedan griješni i zabludivi čovjek iz Rima (a mi pravoslavni priznajemo mnoge rimske pape kao svece i mučenike, ali nikad kao nekog tko je bio nezabludiv i vikar Gospodnji za Zemlju), a svi ljudi su grješni i zabludivi bez izuzetka.
Jer zamislimo da se protestanti na zadovoljstvo autora vrate u RKC, odnosno prihvate papizam. Pa trenutni rimski papa ne vodi dijametralno suprotnu politiku od njemačkih biskupa, on je u mnogočemu i gori od njih, on se je već klanjao idolima, on je promovirao sodomitske parove i primao ih službeno, on je rekao da oni koji ne slijede politiku judeomasonerije u pogledu 'zelene energije' i 'plandemije' nisu kršćani, da se svi kršćani moraju cijepiti te je dijelio otkaze zaposlenicima u Vatikanu koji se nisu pelcovali, zatvorio ckve radi tobožnje zaštitete vjernika od 'korone'. Dočim autor teksta kao upućeni tradicionalni rimokatolik koji obožava 'latinsku Misu', dobro zna da se u RKC ne može nikako izbaciti iz rimske stolice rimskog papu, niti mu suditi niti ga osuditi, makar bi isti javno priznao da je Antihrist.
I protestanti i rimokatolici trebaju napustiti zablude i vratiti se u Crkvu koja je stvarno izvana zemaljskim očima gledano decentralizirana kako kaže autor za protestante, ali to je zato što nevidljivo istom Crkvom caruje Gospod Hristos, pa oni izvana misle da Crkva nema glave ako nema nekog vidljivog na čelu kao što je rimski papa monarh u RKC.
Dakle dobro je da se njemački rimokatolici pokušavaju vratiti na sinodalni put jer to je put Crkve, jer Crkva je sinodalna-saborna, ali padaju odmah u slijedeću grešku ako pomisle da će oni stvoriti neku novu sinodalnu Crkvu, jer Crkva već postoji i postojat će vječno jer je ona tijelo Bogočovjeka koji vodi Crkvu i otkrio joj je istinu koju se ne treba i ne smije izmišljati jer je to Istina s velikim prvim slovom, Ona je sam Gospod Hristos, Onaj tko je isti jučer, danas i uvijek. I koji je postavio apostole i njihove naslijednike da navještaju Evanđelje te da budu na hijerarhiji Crkve ispod Njega, ali niti jedan apostol-biskup da bude kao Njegov ekskluzivni i nezabludivi zamjenik koji sam može određivati što je istina i sam upravljati sa Crkvom.
** Da nisam uspio prenijeti svoj komentar na blog, tekst bi nestao u internetskim bespućima. Jer sam poslije vidio kako ga je administrator portala izbrisao.
*** Ustvari Crkva nije sinodalna od Jeruzalemskog sabora nego stvarno od početka. Taj sabor apostola samo je potvrdio da je Crkva saborna te da je vodi Sveti Duh, a ne neki čovjek.
Slobodan sam staviti još svojih tekstova-komentara s tog portala jer mislim da su korisni za pročitati i čitateljima bloga.
U ovom Vašem tekstu nema ni najmanje optimizma, i ja razumijem Vašu zabrinutost za Hrvatsku jer sam i ja tako nekad razmišljao (pogotovo zato što sam bio dragovoljac i pravaški orijentiran). Stvarno, gledano zemaljskim očima ne piše nam se kao narodu dobro, demografski propadamo, nismo vlasnici najvažnijih resursa hrvatske države, nemamo saveznika nigdje na vidiku (iako se vidi da pokušavate naznačiti kako bismo se možda mogli staviti pod zaštitu, a onda i poslušnost SAD), državna uprava u RH de facto je u neprijateljskim rukama, kao i mediji, školstvo i pravosuđe. Realno, ali stvarno realno i bez vlastitih samoiluzija, mi više ne možemo steći suverenost, ako smo je i imali 90-tih. Znači ako je jedino moguće je da biramo s kime ćemo biti u nekoj većoj državi. Znamo da je većina odabrala da ta naddržava bude EU. Međutim, ako nas netko duhovno, a ne samo materijalno potkopava, onda je to Zapad, EU i SAD. Ostati u EU (ili biti saveznik sa SAD) znači uskoro legalizirati sotonizam. I ovo nas dovodi do najvažnijeg pitanja - hoćemo li biti kao onaj ustaša iz Jasenovca koji je navodno prema svjedočenju Mačeka odgovorio - ako treba biti ću i u Paklu radi Hrvatske, ili ćemo vidjeti da je takav, makar bio i izmišljeni lik Mačekov koji nikako nije zaslužio biti vođom hrvatskog naroda, već pod vlašću Sotone jer je Hrvatsku stavio ispred Boga i konačno svoje vlastite vječne sudbine? Na to pitanje morat ćemo svi osobno odgovoriti, a ne fantazirati da ćemo nekako svojim pisanjima spasiti Hrvatsku i učinit je ponovno suverenom i neovisnom.
I na koncu pravi video (ustvari tekst) o zabludi demokracije:
Evo kako treba biti:
U ustavnoj demokraciji vrhovnu vlast ima ustavni ili vrhovni sud koji ima pravo tumačiti ustav kako mu se prohtje, a svi državljani su dužni odluke tog suda poštivati.
Time demokracija nije izbjegla kritiku svoju prema monarhiji - nije pošteno da netko nad narodom vlada bez njegove dozvole, jer u demokraciji na mjestu monarha je formalno ustavni sud, a de facto skrivena oligarhija koja rukovodi sa sucima tog suda.
Nikad ne postoje izbori za suce ustavnog suda (a i da postoje to ništa ne bi promijenilo u suštini).
I tako se događa da isti ustav isti ustavni sud jedno vrijeme tumači na jedan način, drugo vrijeme na drugi, možda sasvim suprotan ovom prvom.
Tako su jalovi prosvjedi ili protivljenja nekih Amerikanaca protiv globalističke ili izdajničke politike vladajućih struktura SAD s pozivanjem na ustav, da im ustav primjerice daje pravo biti naoružani.
Jer niti u vremenima kad je osnovana SAD i kad je donešen taj 'slavni' ustav, nije se dopuštalo luđacima i kriminalcima da budu naoružani, a sadašnji ustavni sud može jednostavno protumačiti drugi amandman - da, svi u narodu imaju pravo biti naoružani, osim onih koji više ne pripadaju narodu jer se protive 'ljudskim pravima' sodomita ...
Dakle pitanje ljudske hijerhije i vladavine nije pitanje pravničko-legalističko poštuje li se ili ne poštuje neka pravna procedura, nego vlada li nad narodom kralj koji je otac narodu i je li on u tome samozvanac ili je po volji Boga jer ga je Crkva zbog toga blagoslovila i pomazala za kralja.
Na gornjoj fotografiji je ruski car i mučenik sv.Nikolaj koji je bio sa svojim vojnicima na ratištu tijekom prvog velerata, a u pozadini su liberali i neprijatelji carstva pripremali revoluciju, i protivno mišljenju većine, nisu ruskog cara izbacili s prijestolja boljševici, nego liberalni demokrati (opet židovi) na čelu s Kerenskim (židoboljševici su ga kasnije ubili s cijelom njegovom porodicom).
Tobožnji saveznici ruskog cara sa Zapada sve su činili da sruše rusko carstvo.
Netko će reć, pa VB je isto monarhija, štoviše engelski kralj je bio bratić ruskom caru i njemačkom caru.
To je suporedba krušaka i jabuka, jer ustavna monarhija de facto nije monarhija.
K tome engleski kraljevi i plemstvo duboko se je povezalo s judeomasonerijom još u 16.st. pa je upravo to kraljevstvo koje je bilo najveće na svijetu sa svojim kolonijama, promoviralo demokraciju, liberalizam i sve 'vrijednosti' Zapada, a u što je uključeno rušenje monarhija tako da bi se na kraju uspostavila samo jedna monarhija nepomjanika.
