Matematičari mogu o tome raspravljati, ali u suštini je to pitanje besmisleno.
Jer ako je beskonačno nešto od čega se veće ne može zamisliti (a to je ujedno i jedna od defincija Boga) onda postoji samo jedna beskonačnost, a ne dvije ili tri.
Pišem ovo pod dojmom jučerašnje tragedije na haškom sudu.
Svi koji ljubimo svoj narod pogođeni smo tim događajem.
General Praljak koji bi uskoro izašao na slobodu jer je proboravio 2/3 presuđene kazne nakon koje haške osuđenike puštaju na uvjetnu slobodu, je zbog nepravednog suda koji ga je osudio kao ratnog zločinca zajedno s hrvatskom državom i narodom što će imati možda stravične posljedice za našu budućnost, je prosvjedovao na najveći mogući način, samoubojstvom pred očima haških pilata i pred TV kamerama.
Rekao je o sebi u trećem licu kako nije kriv, kako s prijezirom odbacuje presudu te odmah nakon tih dviju rečenica popio smrtonosni otrov iz bočice.
To se je dogodilo dok sam jučer pisao drugi tekst apokaliptične tematike i odmah sam dodao kako se nadam da će general Praljak preživjeti i ostatak života boriti se za Krista Kralja onako srčano kao što je to dosad činio za hrvatski narod.
I nažalost, znajući kako su njegovi motivi bili žrtva za našu budućnost, moram se pozvati na 'matematiku'.
Ne samo hrvatski narod kojeg je ljubio, nego svi narodi svijeta, cijeli krug Zemaljski sa svim biljnim i životinjskim svijetom nije vrijedan vječne žrtve niti jednog čovjeka.
Beskonačno je beskonačno veće od sveg što nije beskonačno.
Svi mi osobno kao zemaljski ljudi, narodi, države, 'planeta', osuđeni smo već na smrt i to je neusporedivo sa vječnim životom Praljka koji je napravio najgoru moguću trgovinu svog života.
Dao je svoj vječni život za nešto što života prije ili kasnije više ne će imati.
Mučan je to osjećaj pisati i razmišljati o nečijem samoubojstvu s kojim je samoubojica htio učiniti meni i nama dobro ukazujući svijetu na nepravdu i istovremeno znajući kako je taj čin veliki i smrtni grijeh protiv Boga te da iz zla ne može izaći dobro osim ako se Bog ne 'uplete'.
To mi je i glavni motiv u ovom žalosnom pisanju, da domoljubi nikad u zemaljskom životu ne izgube ljubav prema domovini, ali da znaju uvijek staviti na vagu tu prolaznu ljubav prema onoj vječnoj.
Kao pravi kršćani mi ne bismo smjeli niti otići na sprovod generala Praljka niti od njega raditi kult junaka poput Šubića-Zrinskog koji se je kao i svi junaci žrtvovao u posljednjem jurišu znajući da će biti ubijen, ali nije sebe ubio.
Opet vidimo da je s tim svojim posljednjim činom prosvjedovao i pokazao svijetu kakav falši i nepravedni sud je u Haagu koji ima za cilj osuditi sve značajnije nacionaliste koji su srušili judeo-masonsku jugo tvorevinu kao projekt s kojim će se eksperimentirati kako uništiti religijske i kulturno-povijesne razlike među narodima u budućoj globalnoj državi.
Osim tog motiva Praljak je moguće imao za cilj skinuti ljagu sa svojeg imena pred svijetom, a to je i neizravno rekao u posljednjim rečenicama.
Koliko god to zvučalo na današnji dan kao nepotrebno ili neprikladno, ipak se mora reći da taj cilj ako ide do samoubojstva nije opravdan, nije kršćanski, ne pokazuje vjeru kako uskoro dolazi Sudac pred kojim će se i pred cijelim čovječanstvom koje će biti na optuženičkoj klupi iznijeti sve tajne, ispraviti sve nepravde, izbrisati sve suze pravedničke, a svi neraskajani zlotvori poput nepravednih sudaca razotkriti i pravedno vječnom kaznom kazniti.
Samoubojica koji se ubija radi svoje časti čini to iz oholosti što je dokaz nedostatka vjere.
Eto vidite u kojem sam problemu, moram iskazati pijetet prema žrtvi generala radi mene i mojeg naroda, i istovremeno moram osuditi taj isti čin radi Boga.
Dileme nema jer vjerujem u Boga i nadam se da će mi vjera dana od Boga biti uvijek jača od emocija koje bi me dovele do toga da pravdam grijeh i tako počinim grijeh.
Ne mogu niti izgovoriti - Bože, smiluj se njegovoj duši.
A želim to jarko.
P.S.
Iluzorna je žrtva generala Praljka za narod koji će ga za par dana zaboraviti i uložiti svoje vrijeme i napor u praćenju nogometa, mode, hoće li slijedeća turistička sezona biti uspješna, hoće li cijene nekretnina porasti tako da mogu dobro prodati svoju djedovinu i/ili otići na zapad u entropiju zvana EU, SAD ili neka buduća svjetska država.
Blago koje je Praljak stekao kod naroda sa žrtvom suicida je vrlo propadljivo i zaboravljivo.
Skupljajmo blago koje ne će nikad nestati jer je vječno i u vječnosti.
P.S.S.
Kao što se je dalo očekivati, ništarije od jugoslava i antihrvata likuju nad samoubojstvom pokojnog Praljka i opet neiznenađujuće spremni su pozivati se na nauk Crkve o samoubojstvu kako bi ponizili pokojnika i eventualno tako spriječili bunt Hrvata protiv haškog suda i nenarodne vlasti koja je izručila vojnike tom masonskom sudu i onda sve učinila da budu prepušteni sami sebi protiv unaprijed utvrđene političke krivice rušenja jugotvorevine.
Ispada tako da nas antikatolici uče nauci Crkve.
Licemjeri, isti ste kao židovski farizeji i budući da svjesno koristite dobro radi vaše zloće, onda griješite protiv Duha Svetoga i čeka vas veća vječna kazna nego samoubojice.
Nadalje, hrvatska vlast koja radi za interese masona je u teškoj situaciji kako napisah jer se boji bunta, iako mislim da od toga ne će ništa biti.
"Večernji list" je tako objavio tobožnji, a možda i stvarni, dio testamenta pokojnog Praljka u kojem traži da mu na pogrebu bude samo najuža obitelj, da ne bude pokopan nego da se njegov prah prospe po Mirogoju.
Sumnjivo je to zato što izgleda kao naručeno od hrvatskih političara, ali opet ne možemo sada pouzdano znati niti da je krivotvoreno niti da je istinito.
U Haagu su već lagali kad su tvrdili da je pokojnik umro u bolnici, a on je ležao mrtav na podu sudnice dok su se pilati prebacivali u drugu dvoranu da pročitaju presudu do kraja i bez kamera.
Pitanje je samo koliko će Hrvata nakon ovog biti svjesno da postoji urota ne samo protiv nas, nego protiv Crkve te da nema trećeg osim prikloniti se progoniteljima Crkve, ili biti progonjen u Crkvi koja nije vatikanska sekta te živeći od vjere i nade u skorašnji dolazak Sudca.