Pravovjerje

Zdrav razum nije dovoljan, ali je nužan da bismo bili kršćani.
Nešto nam više treba za spasenje, a to se zove vjera.
Ne bilo kakva vjera, prava vjera nam je potrebna za postići smisao života.
Kršćani često brkaju vjeru i nadu. Ne možemo primjerice vjerovati u svoje spasenje. Njemu se možemo samo nadati, dočim nada je jalova ako joj ne prethodi prava vjera.
Ne možemo se nadati u nebeske vječne orgije kad je vjera u iste lažna vjera lažnog proroka Muhameda na osnovu obećanja lažnog boga odnosno demona.
Nada koja se ne temelji na istini je samozavaravanje.
Kako sam rekao na početku, činiti ono što trebamo činiti za postići smisao ne ovisi o nama, nego ovisi o vjeri do koje se ne dolazi koristeći zdravo razumsko promišljanje, vjera je dar Onog koji ju daje komu želi s ciljem kako bi ta osoba bila upoznata s nadrazumskom istinom, kako bi uskladila svoj život s istom, kako bi se nadala pravom spasenju i kako bi u sebi rasplamsala pravu ljubav koja je već sudioništvo u vječnom spasenju.
Jedna od najčešćih modernih zabluda se temelji na lažnoj vjeri kako su neki ljudski čini izraz čiste ljubavi kojoj nije nužna prava vjera.
Osvrnimo se oko sebe i vidit ćemo ili čut ćemo mnoge komentare u stilu - pogledaj kako je ta osoba nesebična, kako pomaže druge ne tražeći ništa zauzvrat, zar će takvoj osobi koja nije kršćanin Bog zatvoriti vrata Raja i baciti je u Pakao?
U čemu je to razmišljanje protukršćansko odnosno lažno?
Prvo, u tome što se tom izjavom sudi Bogu, odnosno ucjenjuje se Boga lažnim milosrđem, Bogu se neizravno kaže - ako takvu osobu ne nagradiš vječnim blaženstvom, onda si Bože nepravedan.
Suditi Bogu je prvi grijeh kojeg je napravio Lucifer i koji je znak oholosti, i osoba koja tobož pokazuje sućut drugim ljudima tako da im 'otvara vrata Raja' time pokazuje svoj bunt protiv Boga odnosno želi zauzeti mjesto Boga.
Drugo u čemu je takav sud zabluda je negiranje vjerske istine kako su svi ljudi grješni pred Bogom, kako su svi ljudi bez izuzetka zaslužili Pakao i kako niti jedan njihov čin, ma kako nama izgledao altruističan, ne može skinuti tu krivnju pred Bogom.
Korijeni te zablude su vrlo duboki zato što negiraju postojanje istočnog grijeha, kako sam pisao prethodno, traducianizam je logično objašnjenje za prihvaćanje dogme o istočnom grijehu.
Koliko god nam naše srce tvrdilo da je svako dijete nedužno pred Bogom, to je zabluda koja ima dalekosežne posljedice gubitka prave vjere i u konačnici spasenja.
Mi smo krivi pred Bogom štogod činili, naše srce je zlo, mi smo nedostojni Boga i ne možemo stati pred Njega i ostati živima kako su u to čvrsto vjerovali Izraelci.
Mi se moramo nanovo roditi kako bismo bili prihvatljivi Bogu, mi se moramo krstiti onako kako je rekao Isus Krist Nikodemu da bismo postali djeca Božja i kako bismo bili dionici nebeskog kraljevstva. Ako ostanemo samo djeca svojih roditelja, zauvijek ćemo biti izgubljenima. Mi se u cilju našeg spasenja moramo nakalemiti na Kristov trs, moramo postati članovi Njegovog mističnog tijela - Crkve kako bismo izbjegli pravednu vječnu osudu brišući svoju stvarnu krivnju s Krvlju prolivenom na Kalvariji.
Eto, to je glavni razlog zašto se ne može spasiti neki nekršćanin a koji radi velika djela milosrđa. On ne vjeruje u Isusa Krista, on ne vjeruje kako mora pripadati Kristovom tijelu kako bi bio spašen. Mi ne znamo hoće li takvom čovjeku Gospodin pokazati milost pred smrt tako da isti povjeruje u Njega i krsti se, ali moramo čvrsto vjerovati i to javno svjedočiti kako takvom čovjeku nema spasenja izvan Crkve. Lažna ljubav odnosno obzir prema ovom svijetu dovode kršćanina do otpada od vjere, a što znači otpad od Crkve izvan koje nema spasenja.
Prosječnom modernom kršćaninu je neshvatljivo s kojim žarom i revnosti su se kršćanski oci borili protiv krivovjerja.
To je zato što su naši suvremenici izgubili kršćansku perspektivu koja istinu vjere stavlja kao preduvjet spasenja, takvima je pravovjerje sekundarna stvar, a možda je drže i nebitnom.
Njima je važna samo lažna i izvanjska ljubav koja je najčešće jeftini sentimentalizam kao sredstvo za prikupljanje pažnje i priznanja drugih ljudi. Možda je najbolji svjetski egzemplar te moderne beskonačne šupljine i nedostatka pravojerja i prave ljubavi, Bergoglio.

Dragi čitatelju!
Ako stvarno želiš spasenje svoje duše, onda najprije provjeri svoje temelje.
Ako oni ne počivaju na istini, odnosno pravovjerju, cijela naša duhovna zgrada, ma kako nam izgledala veličanstvena, ma kako se svakodnevno molili ili postili ili išli na hodočašća, ma kako činili dobra djela milosrđa, ma kako drugi o nama pričali kako smo pravi kršćani, makar imali karizme čudotvorstva ili neke druge, pretvoriti će se samo u veliku ruševinu.
Danas, više nego ikad, pravovjerje je odbačeno. Zato se svijet bliži otvorenom poklonstvu ocu laži, odnosno vladavini Antikrista.
Pravovjerje je kao ona njiva o kojoj prispodobu daje Gospodin, njiva na kojoj se nalazi zakopano blago, a to je vječno nebesko kraljevstvo. Moramo biti spremni sve prodati kako bismo došli u posjed njive pravovjerja. I ono što nam je najdraže od Božjih stvorenja manje vrijedi od pravovjerja. Dakle naši najbliži manje vrijede od istine koja nas vodi do Boga.
Na svom blogu često se vrtim oko istih motiva ili osuđujem ista krivojerja, pa ću ih i ovaj put iznijeti:

• nevjera u stvarnost istočnog grijeha, odnosno da su svi Adamovi potomci krivi pred Bogom, da su zli čim se začmu

• nevjera da postoje Božji izabranici koje je Bog u vječnosti izabrao za spasenje u moru izgubljenih Adamovih potomaka i kojima daje milost tijekom života kako bi to spasenje postigli (drugim riječima to je negiranje nauka Crkve o predestinaciji svetaca)

• nevjera kako Bog nije suveren i apsolutni gospodar svega, odnosno zabluda kako se nešto događa što Bog ne želi ili nešto što nije dopustio, zabluda kako se Bogu događaju iznenađenja

• nevjera u istinu vjere kako se sva stvorenja moraju klanjati Bogu to jest Kristu Kralju, to je zabluda liberalizma po kojoj ljudi imaju pravo ne pokloniti se Bogu, ne vjerovati u Njega, kršiti Njegove zapovijedi, stvoriti državu koja će biti liberalna i sekularna ili otvoreno protukršćanska (po toj zabludi sotonisti imaju pravo bogohuliti bacajući krv na kip BDM što se je dogodilo ovog Božića u Oklahomi)

• nevjera u dogmu kako izvan Crkve nema spasenja, odnosno vjera u zabludu kako se ljudi mogu spasiti po svojim dobrim djelima bez vjere u Krista i bez pripadanja Crkvi, ili kako su ljudi opravdani pred Bogom ako im nitko nije nikad navjestio Evanđelje (to je ustvari posljedica krivojerja po kojem ne postoje Božji izabranici, nauk sv.Augustina o Božjem milosrđu i izabranju jednostavno ne prolazi kod modernih kršćana, koji su to samo po imenu). 

 Iz ovih nabrojenih zabluda proizlaze sve ostale.
Zabluda npr. kako kršćani imaju pravo ne buniti se protiv javnih perverzija ili npr. legalizacije protunaravnih sodomitskih brakova, ili glasati na izborima za protukršćanske političare i stranke proizlazi iz zablude liberalizma.
Ista stvar je po pitanju abortusa ili javnog spolnog ili inog nemorala. Ljudi nemaju pravo ne samo na nemoral, nego nemaju pravo na ništa, jer sve pravo proizlazi od Boga.
Kršćanin pita Boga što mi je činiti, a ne što imam pravo činiti.
Ali tako je sa svim ljudima. Ako netko nije kršćanin, to ga ne opravdava u nekršćanskom ponašanju.
Muhamedanci npr. nemaju pravo klanjati se lažnom bogu i pozivati se na lažnog proroka, nitko nema pravo vjerovati u laž i činiti zlo. Druga je stvar što kršćanska država može muhamedancima dozvoliti da privatno vjeruju u kuran i privatno se klanjaju prema onom meteoritu u Arabiji. Pred Bogom koji je istina oni to pravo nemaju, i ako se netko predstavlja kršćaninom, i u ime Isusa Krista kaže muhamedancima da imaju na to pravo, onda je taj učinio javnu apostaziju i bit će dublje u Paklu nego ti idolopoklonici. Što reć tek za moderne 'pape' koji skinu cipele s muhamedancima i okrenu se put meteorita u klanjanju?
Pročitajmo što su Makabejci učinili svećenicima koji su izdali Boga. Oni koji to sve znaju, a gotovo da nema nikog tko to danas ne zna, nemaju nikakvog opravdanja što su u zajedništvu s takvim apostatama i koje još drže nasljednicima sv.Petra.
Pogledajmo dakle i provjerimo svoje temelje, ne ustručavajmo se srušiti* do kraja zgradu koja počiva na laži, jer ona će prije ili kasnije biti ruševinom.
Krenimo iz početka.
Iz pravovjerja.

* Malo razjašnjenje vezano uz komentar poštovanog Petra. Pišem u tekstu o našoj osobnoj duhovnoj 'zgradi', ne o Crkvi. Poruka je dakle - ako nam Bog dadne milosti te uvidimo kako naša vjera nije čista nego je kontaminirana različitim krivovjerjima, preispitajmo ili porušimo cijelu duhovnu nadogradnju koja počiva na krivim temeljima.
Primjerice, ako nismo vjerovali u stvarnost istočnog grijeha, onda krštenje nismo uzimali ozbiljno, što se može najbolje ogledati u praksi većine kršćanskih roditelja koji odlažu krštenje svojeg djeteta, jer oni stvarno (krivo)vjeruju kako je njihovo nekršteno dijete ujedno i dijete Božje, pa čemu žurba za krštenjem. 
Ako smo imali krivovjerje liberalizma, onda moramo potpuno promijeniti dosadadašnji svoj odnos prema državi, društvu, prema javnim grijesima.
Tada moramo 'srušiti' sve ono što nam se je dosad činilo dobro.

Božić samo obiteljski blagdan?

Božić je.
Vjerojatno smo već svi završili s božićnim objedom u društvu naših najmilijih.
To je lijepo, pogotovo kad se za stolom nađu oni koji nisu svaki dan zajedno, i koji se osjećaju bliskima.
Bojim se da se je Božić posljednjih desetljeća pretvorio samo u to.
Kao što sam prethodno pisao, Božić prvenstveno znači kršćaninu pokloniti se otajstvu Božjeg utjelovljenja, pokloniti se nemoćnom djetetu koji će na svojim leđima nositi najveći mogući teret, grijehe svijeta. I koji je pravi i jedini kralj kojem se moramo klanjati.
Božić, mladi i mali Bog mora imati mjesta u našem srcu i za našim božićnim stolom, inače smo na strani Heroda i svih onih koji traže da se legitimni kralj sveg postojećeg ubije i odstrani iz naših života.
Kralja se ne može ignorirati, jer ignorancija je jednaka pobuni. Krist može i najčešće čeka da Mu se poklonimo, ali nikako ne dozvoljava da se klanjamo Njemu i nekom drugom kralju, Krist je sveto i opravdano ljubomoran jer sve je Njegovo, sva vlast je u Njegovim rukama, sve je On stvorio i sve održava u životu i bivstvu.
Ovo pišem ponukan prvenstveno s groznom uvredom koja se danas nanosi mladome Kralju, u Oklahomi, SAD.
Sotonisti iz tog grada dobili su dozvolu od vlasti da pred crkvom javno obeščaste Blaženu Djevicu Mariju tako da će baciti krv na Njezin kip. Ako ste pročitali komentare na poveznici, primjetit ćete kako neki protestanti odobravaju blasfemiju, neki se pozivaju na utemeljitelje te masonske države koji su deklarirali slobodu izjašnjavanja i slobodu religija, pa tako tu slobodu imaju i sotonisti.
Nadam se kako se nitko od čitatelja ne pita kako je to uvreda Mariji jednaka uvredi Božića. Vrijeđati i ponižavati majku kralja jednako je vrijeđanju i ponižavanju kralja. Štoviše, mislim da će svaki kralj oštrije kazniti one koji vrijeđaju njegovu majku nego njega osobno. Tako reagiraju i svi normalni ljudi.
Herod nije bio odmah kažnjen, Bog strpljivo čeka trenutak kad će Njegova osveta započeti, ali Njegova osveta nema kraja.
O tome bismo svi trebali razmisliti, nema gore stvari nego pasti u ruke Boga živoga, tako piše u sv.Pismu.
Koliko perverznjaka i ljudi demona će se danas radovati nad blasfemijom u Oklahomi? Dubine Pakla pune su takvih stvorenja čiji užas nema kraja.
Ali što je s nama koji se zovemo kršćanima i koji slavimo Božić?
Ako se ne osjećamo povrijeđenima zbog bogohuljenja, ako se lažno pravdamo kako nam je Gospodin zapovijedio da ljubimo svoje neprijatelje i da im okrenemo drugi obraz, pa tako častimo Božića samo unutar svoje kuće, a dozvoljavamo ili toleriramo ponižavanje Božića izvan, onda i nas čekaju paklenske dubine ne mnogo iznad ovih sotonističkih.
Jer Krist nam je zapovijedio da ljubimo svoje neprijatelje, da molimo za njih, da im okrećemo drugi obraz, a ne da ljubimo Njegove neprijatelje, ili da im poručimo kako ih Krist ljubi, i da ih mi ne ćemo ničim spriječiti u bogohuljenju jer mi smo za toleranciju, demokraciju, ljudska prava i ostale liberalne bezmislice kao krinke za vlastiti kukavičluk.
Računajmo da će uskoro ovakve javne blasfemije biti i u našoj blizini. Ako ne reagiramo, stavljamo se na stranu Heroda i sotonista i pitanje je hoće li nam Bog dati drugu priliku da posvjedočimo jesmo li za Krista Kralja ili smo Njegovi protivnici. Imamo samo dvije opcije.
Čvrsto vjerujem da su svi kršćani iz Oklahome, koji nisu išli spriječiti bogohuljenje, danas izdali svoju vjeru i sakrament krštenja.
Ne zaboravimo kako odmah nakon Božića dolazi blagdan sv.Stjepana Prvomučenika. Ako ne krenemo Stjepanovim stopama, ako nismo spremni proliti svoju krv za Krista Kralja, onda je naše slavljenje Božića bio samo foklor i obiteljski blagdan bez mjesta za Božića, onda nismo u duhu bili s Marijom, Josipom, pastirima i mudracima u betlehemskoj štalici pokloniti se novorođenom Kralju.

Poklonimo se dakle danas Božiću iskrena srca.
Zamolimo Ga neka nam dadne milosti da Ga slijedimo do kraja, od betlhemske štalice do Kalvarije.
Križeve koje nosimo u svom životu prikažimo kao naknadu Kristu Kralju za uvrede koje Mu se nanose u ovoj dolini suza.
Sv.Stjepan je u trenutku kamenovanja gledao u Nebo vidjevši Onog za kojeg je svjedočio krvlju. Boli i muka tada prestaje.
Budimo kršćanski hrabri i spremni na žrtvu, i Krist Kralj će nam se prikazati u slavi koju ovaj svijet ne vidi, ali kad je bude vidio, bit će prekasno za iskreno poklonstvo.

Stoga na koncu, želim vama i sebi ono što najčešće ne želimo, poklonstvo Božiću koje nas vodi do Kalvarije i uskrsnuća s Kristom!

P.S.
Evo kako je izgledala javna i od vlasti odobrena blasfemija za Božić u Oklahomi, godine Gospodnje 2015.
Klikni na video. 
Što mislite zašto su tamo i čemu služe pripadnici državnog redarstva-policije?
Da zaštite bogohulnike od eventualnog napada koji se nažalost nije dogodio.
Kad više nitko od ljudi ne bude stajao protiv neprijatelja Božjih, tada će doći kraj vremena i ovog svijeta, i anđeli Gospodnji učinit će s velikom revnosti i sa zadovoljstvom ono što nisu ljudi učinili, kazniti dolično bogohulnike tako da im više nikad ne padne na pamet rugati se Bogu i Njegovoj Majci.
Nije dovoljno samo moliti krunicu pred bogohulnicima, iako je i to ipak nešto u odnosu na većinu kršćana koji se ne bi usudili niti to. Kršćani trebaju reagirati onako kako su učinili Makabejci ili kako su učinili njihovi duhovni potomci - križari.
SAD je još jednom pokazao kako je masonsko-sotonska država. Vjerujem da ste svjesni kako ni RH nije bitno drugačija država. Odlučimo se za Boga dok još imamo vremena. Biti za Boga znači biti protivnik svih modernih država.
 

Betlehemski pastiri i poklonstvo

Danas je zadnja nedjelja Došašća. Prvi dolazak Kristov na Zemlju proslavit ćemo u ovom tjednu. Protekli tjedan bile su zimske kvatre.
Potpuno sam to zanemario, kao da nisam spreman za Kristov dolazak.
Dragi čitatelju, to isto pitanje morate i sebi postaviti - jeste li spremni za dolazak Mesije?
Mistično proslavljamo Njegov dolazak u anonimnosti betlehemske štalice.
Zimska je hladna noć, buduća majka i otac uzalud traže normalno ljudsko konačište, magarac i vol griju svojim dahom novorođeno djetešce, siromašni pastiri po okolnim brdima čuvaju stada.
Obično nas meditacija o tome dovodi u stanje sućuti, a ne strahopoštovanja prema Mesiji.
A trebali bismo osjećati jedno i drugo, trebali bismo biti kao pastiri koji se nisu samo radovali na riječ anđela o rođenju Mesije, i koji su sigurno bili zapanjeni na kakav se je to ponizan način dogodilo da je njihov Otkupitelj siromašan kao i oni, nego su Mu se došli pokloniti. 
Time je njihovo poklonstvo bilo veće, jer pokloniti se silnom kralju kojem se svi klanjaju i nije nekakvo poklonstvo ako se usporedi s klanjanjem tek rođenom djetetu koji je izvana toliko nemoćan da ne ovisi samo o svojoj siromašnoj majci, nego i o skromnim životinjama koje Ga griju. 
Pastiri su se poklonili nekom koji izgleda nemoćniji nego oni sami.
Možda bi trebalo prethodno raspraviti što znači pokloniti se nekom. Razlog gubljenju tog pojma vjerojatno je iz razdoblja liberalnog 19.st. (a vjerojatno još iz renesanse) kad su se (malo)građani klanjali ženama koje su obožavali. Znate već ono - ljubim ruke milostiva, moj naklon i sl.
Tako su izgubili svoju muževnost, jer su postali slabići zbog svoje navezanosti na žene, a žene koje su obožavali prestali su biti prave žene i majke.
Ali nisu niti postale božice, nego sličnije prostitutkama koje iskorištavaju svoju ženstvenost kako bi stekle iz nje koristi.
Da se ne gubimo previše* u tom još nerazčišćenom problemu, trebamo samo naglasiti da se je tada izgubilo značenje poklonstva.
Jer pravo poklonstvo je rezervirano samo prema Bogu.
Pokloniti se nekom znači priznati mu da ima vlast nad nama, priznati mu da je on naš gospodin-gospodar kojeg bezrezervno slušamo.
Bog zbog Sebe ne može trpjeti nekog tko Mu se ne želi pokloniti, jer samim tim činom taj se drži jednak Bogu. 
U vječnosti svi se klanjaju Bogu, oni u Raju iz ljubavi, oni u Paklu iz jezivog straha pred Bogom.
Utjelovivši se i rodivši se u betlehemskoj štalici Bog se sakrio u beskonačnoj poniznosti i na taj način 'prisilio' ljude da Mu se predaju iz ljubavi, gotovo bi mogli reć kako Bog traži od nas sućut kako bi Mu se dragovoljno poklonili dok još imamo vremena, dok anđeo Otkrivenja ne kaže - kraj je vremena, ili dok nam taj kraj ne dođe sa smrću.
Onaj tko je sve stvorio, pred kojim dršću svi nebeski anđeoski korovi, od ljudi koji su Ga uvrijedili silnim grijesima traži suosjećanje i poklonstvo, što su dvije naizgled suprostavljene stvari.
Zamislite se u situaciji pred dvije tisuće godina u ulozi betlehemskih pastira.
I netko vam kaže da se je u obližnjoj štalici rodio Mesija i kaže vam da idete tamo na poklonstvo.
Nitko normalan to ne bi učinio, nitko normalan se ne klanja nekom koji je nemoćniji od njega, odnosno nitko normalan ne bi poslušao tog glasnika Mesije, već bi pomislio kako se radi o nekom lakrdijašu.
Pastiri su se poklonili zato što su bili Božji izabranici koji čine stvari koje su drugim ljudima lude ili barem nenormalne.
Zato je pastirima Bog iz štalice poslao kao glasnika svojeg anđela, sjetimo se da sama riječ anđeo označava Božjeg glasnika.
I nitko ne može silnog anđela Svesilnog nazvati lakrdijašem, nego strepi pred njim.
Vjerujem k tome da to nije bila jedina Božja milost koju su dobili pastiri, vjerujem da ih je Bog vodio cijelog života kao što vodi sve svoje izabranike.
Zbog toga su se oni mogli duboko pokloniti i istovremeno visoko podignuti s djetešcem koji će za trideset i tri godine kasnije raširiti ruke na križu da bi ih podigao ili pridigao kod Sebe u vječni zagrljaj.
To je paradoks Božjeg utjelovljenja koji je šokirao Lucifera i izazvao katastrofalno 'non serviam' i lavinu zla.
Bog traži ljubav kao i svi mi, samo On ju daje beskonačno kakav On i jest, i traži od nas bezuvjetnu i najveću ljubav koju možemo dati.
Zato prividno izgleda nemoćan kako bi ta ljubav bila čista odnosno bez računice.
Živimo u vremenima kad je Došašće velika trgovačka akcija i kad država i svi njezini moćnici, računajući i upravljače nad medijima, žele stvoriti umjetnu i besmislenu radost kako bi se prikrila prava radost koja je u spoznaji misterija betlehemske štalice.
Oni se trude, nažalost većinom i uspijevaju, čovječanstvo odvratiti od radosti betlehemskih pastira.
Jer radost pastira ima temelj u Bogopoklonstvu, kao što je, nama nezamisliva, radost i blaženstvo anđela i svetaca u klanjanju Bogu.
Tko želi osjetiti pravu radost mora se potpuno odvojiti od lažne radosti koju ovaj antikristovski svijet daje. Mi nemamo radosti sami po sebi da bi kao Bog mogli biti beskonačno sretni u spoznaji Sebe, niti nam i jedan živi stvor, a kamoli neki materijalni božićni poklon ili božićna akcijska rasprodaja može biti Išta drugo osim surogata radosti.
Na koncu, pastiri i mudraci koji su se poklonili mladome Kralju bili su siromašni duhom, što znači da su znali kako nemaju sreću u sebi, kako su potrebiti Boga, kako su siromašni dok ih Bog ne obogati.
Stoga, u nekoliko preostalih dana pred dolazak Mesije, oslobodimo se svih balasta koji su naši grijesi, i griješnih navada kao i zlog sirenskog zova onih 'koji su ukrali Božić' snimajući ujedno filmove o Božiću istog naziva, kako bismo bili siromašni poput betlehemskih pastira i kako bi se zajedno s njima i sa svom anđeoskom vojskom, i sa sv.Josipom i Bogorodicom, poklonili do zemlje Božiću i osjetili djelić nebeske vječne radosti.

To vam iz dubine svog srca želim!

* Druga stvar koja je u naše jeziku uništila pojam poklonstva su - 'pokloni' koji se krivo uporabljuju umjesto riječi 'dar' - 'darovi'.
Najbolje bi se to moglo ilustrirati na definiranju Božjeg milosrđa kao nezasluženog dara nekim ljudima. Reć pak da Bog daje nezasluženi poklon nekim ljudima je blasfemično, Bog se ne može nikome pokloniti jer nikog nema većeg od Njega. Stoga kad dajemo dar osobi koju ljubimo ili joj želimo iskazati poštovanje, ne kvarimo si to dobro raspoloženje uporabljujući krivu riječ za dar.

Veleizdaja u Došašću

Inače čitam svake nedjelje, ponekad i običnim danom, poznatu knjigu opata Prospera Guerangera "Liturgijska godina". Ustvari radi se o svesku knjiga, 15 njih, i svaka je podeblja.
Opat Gueranger nije uspio završiti cijeli ciklus liturgijske godine, nakon smrti njegovi učenici benediktinci su knjigu završili.
Pisana je u 19.st. s nakanom povratka tradiciji liturgije odnosno u cilju boljeg razumijevanja iste, međutim u 20.st. taj hvalevrijedni pokret i ideju zloporabili su modernisti tako da su pod krinkom povratka tradicionalnoj liturgiji Crkve podmetnuli protestantske aberacije u liturgiji nazvajući to novorednom Misom. Naravno, protestantizirani su i ostali obredi.
Gueranger je živio u liberalnom 19.st. u kojem se je otrov liberalizma počeo primijećivati i među klerom Crkve. On opetovano kroz knjigu osuđuje liberalizam.
Jel mogao naslutiti da će za sto godina nastati novoredna Crkva koju će modernisti stvoriti pučem na samom vrhu Crkve?
Jel mogao naslutiti da će se dogoditi veleizdaja, da će oni kojima je dužnost zaštita pravovjerja i tradicije Crkve zabiti nož u leđa istoj?
Nije teško biti general poslije bitke, pa ću post festum te veleizdaje reći kako je takvo otpadništvo prorečeno od proroka Danijela, kako ga je ponovio Isus Krist naglašavajući grozotu pustoši na svetom mjestu koja će prethoditi Njegovom drugom dolasku, a k tome, za vrijeme života Guerangera bila je Marijina objava u La Salete prema kojoj će Rim izgubiti vjeru i postati sjedište Antikrista.
Ne vjerujem kako Gueranger nije znao za Marijinu objavu.
Ondašnji kler se je trudio kako bi objava iz La Salette bila minorizirana, a samu srž proroštva o veleizdaji u Rimu su zabranili objavljivati.
Možemo lako shvatiti motive liberala i modernista u ondašnjoj Crkvi, ali zašto su tradicionalci poput Guerangera ignorirali proroštva?
Vjerujem zato što su silno željeli trijumf Crkve nad sveprisutnim liberalizmom i sekularizmom 19.st., a smatrali su da tog trijumfa ne može biti ako Rim učini veleizdaju.
Ali ljudski puti nisu Božji puti, Crkva će trijumfirati onako kako je to Bog oduvijek želio i predodredio, a ne onako kako bismo mi željeli.
Problem s veleizdajom je često u tome što oni koji su (vele)izdani ne žele priznati istinu koja podrazumijeva da ih je netko kome su dali povjerenje grdno prevario, da je učinio suprotno od onog što je trebao činiti, da je umjesto obrane onih koji su mu dali povjerenje, on učinio nešto protiv temeljnih interesa onih nad kojima ima vlast.
Isto kaže poznati aforizam, puno je lakše prevariti čovjeka, nego ga uvjeriti da je prevaren.
Razlog je dakle u oholosti, onaj tko je veleizdan ne želi priznati kako je imao krivu prosudbu.
Sveto Pismo nam baca otvoreno u lice tu istinu - proklet je čovjek koji se uzdaje u drugog čovjeka.
Mnogi tradicionalni katolici su pod tim prokletstvom jer odbijaju priznati istinu kako su Bergoglio i njegovi predšasnici materijalni i formalni heretici i time ne pripadaju Crkvi, odnosno ne mogu biti na stolici sv.Petra.
Rim će postati ili je postao sjedište Antikrista zbog tog prokletstva na kojeg upozorava Bog preko objave u sv.Pismu.
Da se vratim na "Liturgijsku godinu".
Na današnju treću nedjelju Došašća, Gueranger u uvodu, u ushitu zbog Gospodinovog Došašća retorički pita: "gdje su sada svi oni heretici koji su bili protiv Crkve, gdje su sada muhamedanci koji su prijetili uništenjem Crkve, gdje su sada protestanti koji su u 16.st. držali kako će srušiti Crkvu".
E pa upravo ovih dana muhamedanci otvoreno govore i prijete kako su pred osvajanjem Rima koje je navodno 'prorekao' još lažni prorok Muhamed.
Guerangeru i skoro svim ljudima u 19.st. i dobrim dijelom 20.st. izgledalo je kako je muhamedanstvo zauvijek poraženo i da je na izdisaju. Naravno da su svi kršćani trebali moliti i trebaju moliti za tu nakanu, ali Bogu trebamo prepustiti vrijeme i način na koji će biti poraženo muhamedanstvo i svi neprijatelji Krista Kralja.
Zanimljivo je da Bog niti za vrijeme prvog križarskog rata kad su križari trijumfirali, nije dao da muhamedanstvo zauvijek bude poraženo i uništeno. Bog koristi zlo radi većeg dobra.
Isto tako ne smijemo niti primisliti kako je Bog* ili Crkva poražena zato što je Rim apostatizirao, jer to sve Bog dopušta kako bi se Njegovi izabranici borili protiv istih apostata.
Rim je učinio veleizdaju, to moramo priznati jer Istina će nas osloboditi. Priznajmo Bogu i svoj grijeh ako smo maštali kao Gueranger kako će i kada će Crkva trijumfirati, jednostavno se uzdajmo u Boga koji ništa ne prepušta slučaju, odnosno svaka 'nesreća' i zlo, kao i dobro, kamenčići su o beskrajno lijepom mozaiku čiji je autor Bog.
Cjelina je važna, a ne detalj koji nam se možda ne sviđa.
Drugi primjer veleizdaje koji je aktualan je na području nacionalnih država. Države imaju jedini smisao u zaštiti svojeg naroda.
Skoro sve države zapada učinili su veleizdaju.
Najezda muhamedanaca na zapad, koja je sponzorirana od istih zapadnih država, veleizdaja je prema vlastitom narodu.
Podrške koje države daju širenju nemorala, perverzija, čedomorstva, hedonizma, ateizma i poganstva, veleizdaja je vlastitog naroda.
Države koje ohrabruju dolazak stranaca koji će nadvladati starosjedioce, uništiti ih demografski i kulturno, veći su neprijatelji naroda nego ti stranci.
U RH nedavno je sramotno objavljen dokument (koji je trebao biti klasificiran kao državna tajna) o jednom Srbinu koji je bio lojalan hrvatskoj državi i koji je za vrijeme srpske pobune bio hrvatski obavještajac u redovima pobunjenika. Nije mi poznat slučaj da je i jedna država učinila takvu veleizdaju.
Da bude stvar još gora, hrvatski mediji kao i vlast prozivaju tog čovjeka kao špijuna, što ustvari on jest, ali on je hrvatski špijun kojem hrvatska država i narod moraju biti više nego zahvalni. 
Narod nije gotovo ništa učinio protiv veleizdaje na najvišoj razini, jer ovo se nije moglo dogoditi bez znanja vlade.
Ima li budućnost ne samo takva država, nego i narod koji ne reagira na veleizdaju i daje u velikoj mjeri podršku veleizdajničkoj vlasti?
Nema, toga moramo biti svjesni, makar se cijeli život borili za slobodu svog naroda i za uspostavu hrvatske države, pa nam ta istina liči na neuzvraćenu životnu ljubav ili na nevjeru supruge.
Ali lijek protiv veleizdaje moramo naći jer u suprotnom živjet ćemo jadno i bezdušno, a moguća je i smrtna opasnost zbog veleizdaje.
Lijek nam je propisao Bog - ne uzdati se u čovjeka, nego u Njega.
Ako nam izgleda katastrofalna istina sedevakantizma, ako se pitamo kako će onda biti izabran novi papa kad su svi kardinali apostatizirali, ako se pitamo kako ćemo onda primati svete sakramente kad su svugdje oko nas samo novoredni svećenici i novoredne Mise, onda te naše brige prepustimo Bogu koji ne može nikog izdati, a obilno nagrađuje one koji se u Njega uzdaju i koji u Njega vjeruju kad to izgleda nemoguće.
Ako nas užasno pogađa veleizdaja hrvatske države za koju smo se borili, sjetimo se da smo mi nadasve državljani nebeske države u kojoj veleizdaja ne postoji.
I sjetimo se na koncu one najveće izdaje koju činimo sa svakim smrtnim grijehom kad izdajemo Krv za nas prolivenu.
Nema veće izdaje od izdaje Boga, i niti jedna izdaja nema tako velike posljedice kao ta izdaja. Bog je sve stvorio i gospodar je svega, ljudima je dao veliko povjerenje upravljati sa zemaljskim dobrima.
Adam je prvi izdao to povjerenje i tako donio zlo na Zemlju koje će dostignuti svoj vrhunac u trenutku drugog i konačnog Došašća. Po svemu sudeći najveće zlo je grozota pustoši na svetom mjestu koje spominju biblijska proroštva. To je vrhunac izdaje, vrhunac zla kad zlo bude globalno prihvaćeno kao dobro i kad to bude učinjeno na svetom mjestu od ljudi koji bi trebali biti svećenici Božji. 
Novoredna Crkva proglasila je godinu milosrđa, a što nije ništa drugo nego izrugivanje Božjem milosrđu jer je potpuno izokrenuta slika Božje pravde, jer se prikazuje kako čovjek ima pravo na milosrđe.
Gotovo cjelokupno čovječanstvo odbija Krista Kralja, Krista Svevladara, Pantokratora, a eventualno je dopušteno prikazivati Krista kao hipika, kao nekog tko moli da Ga ljudi prihvate kao običnog čovjeka i koji prihvaća i najbezočnije grješnike bez da traži od njih pokoru, pokajanje i naknadu nad učinjenom nepravdom.
U vremenu opće apostazije kad svijetu trebaju proroci poput Jeremije, novoredna Crkva širi iluziju kako su najveći problemi klimatske promjene, zagađenje okoliša, nezaposlenost i ostale tričarije prema stvarnom problemu koji se zove opća pobuna protiv Boga.
Kad bi Crkva imala normalnu hijerarhiju i papu, onda bi trebala proglasiti godinu Božje pravde kao upozorenje čovječanstvu što ga čeka ako se ne promijeni.
Stoga mnijevam kako ulazimo u godinu veleizdaje pred Došašće.
Kao mudre djevice, sačuvajmo ulje - Duha Svetoga do Došašća i ne budimo u ničemu dionici veleizdaje.

*Bergoglio je skandalozno nedavno u javnosti izjavio kako je križni put povijest Božjih neuspjeha. Obično niti ateisti niti sotonisti ne daju takve izjave u javnosti koje toliko omalovažavaju Isusa Krista. Pervertni Bergoglio je pretpostavljam umislio da će Krista učiniti prhvatljivijim ovom neprijateljskom svijetu kojem Bergoglio oduševljeno pripada, ako Gospodina prikaže čim više kao slabića, kao nekog tko ne uspijeva učiniti ono što bi želio, kao nekog tko je bio poražen na Kalvariji i koji je doživio neuspjeh.

Sveti Nikola, hoće li svetac nokautirati Djeda Mraza kao što je heretika Arija?

Danas je druga nedjelja došašća i blagdan sv.Nikole.
On je veliki svetac, čašćen podjednako na kršćanskom istoku i zapadu.
Božji čovjek i biskup Smirne činio je čudesa za vrijeme života, uskrisivao mrtve, stišao oluje na moru, umnažao žito ... 
Zgoda iz njegovog života kad je potajice donio novac siromašnom ocu čije kćeri se nisu mogle udati budući nisu imale miraz, učinila ga je svecem zaštitnikom siromašnih.  Iz tog je proizašao običaj darivanja djeci darove u cipelicu i čekanja noći da sveti Nikola tajno dođe i ubaci svoj dar. 
Maloj djeci sveti Nikola je obljubljeni svetac.
Neprijatelji Krista Kralja morali su učiniti nešto protiv tog lijepog kršćanskog običaja kako bi djecu, a onda i njihove roditelje odvukli s puta spasenja.
Tako su smislili Djeda Mraza koji na letećim saonicama posjećuje djecu i ubacuje im darove umjesto svetog Nikole. Valjda mu leteće saonice služe da bi bio brži od sveca.
Ta virtualna borba između svetog Nikole i Djeda Mraza metafora je borbe za Krista ili Antikrista. Ovo nisu preteške riječi, jer Gospodin nam je rekao da onaj tko s Njime ne sabire, taj nije s Njim, nego je protiv Njega.
Ne postoji treća pozicija, nego samo dvije, za Krista ili protiv Krista.
Toga su bili svjesni i oni liberali i boljševici koji su izmislili Djeda Mraza.
Ovo pišem zato što mnogi kršćani nisu svjesni te činjenice, oni se ne žele zamjeriti ovom svijetu tako da odbace Djeda Mraza, pa 'slave svetog Nikolu i Djeda Mraza'.
Sveti Nikola je suprotnost mlakim kršćanima, u obrani Krista i pravovjerja on je pokazao revnost koju traži Bog od svojih podanika i koju je najbolje manifestirao Gospodin kad je uzeo bič, isprevrtao stolove i izbacio trgovce iz Hrama.
Naš svetac je tako, na poznatom Nicejskom saboru Crkve kojem je predsjedao kršćanski car Rimskog carstva Konstantin, i na kojem je bilo 318 biskupa od kojih su mnogi nosili ožiljke progona i mučeništva, oduzeo riječ heretiku Ariju tako da ga je šakom udario u lice.
Svetac nije mogao trpjeti kako heretik Arije javno govori da Isus Krist nije Bog.
Naravno da je zbog toga snosio posljedice, jer je car Konstantin dao riječ Ariju prije da obrani svoj stav, pa je tako sveti Nikola narušio red sabora Crkve i čast predsjedavajućeg koji je bio tada najmoćniji čovjek na svijetu.
Svetom Nikoli su nakon 'incidenta' oduzete signije njegovog biskupstva i smješten je u zatvor.
Usput su mu oduzete njegove privatne stvari od čega mu je najmiliji bio rukopis Evanđelja.
Tada se je opet dogodilo čudo. Gospodin i Bogorodica su se Nikoli objavili u zatvoru i dali mu Evanđelje i biskupski palijum.
Bog je pokazao kako mu je drag sveti Nikola i kako je Arije heretik.
Svetac je tako uz oduševljenje kršćana pušten iz zatvora. 

Na ikoni je prikazano kako Gospodin vraća sv.Nikoli Evanđelje, a Bogorodica biskupski palijum.

Moramo naslijedovati revnost svetog Nikole.
Ne smijemo se bojati toga da nas svijet proglasi fundamentalistima, katolibanima, narušiteljima lažnog reda, mira i idile novog svjetskog poretka, pa da zbog toga završimo u progonstvu i zatvoru.
Sve ono što će nam se oduzeti zbog svjedočanstva vjere u Krista, bit će nam stostruko vraćeno od ruke našeg Gospodina i Bogorodice.

Bog je svetost Nikole pokazao tako da je osam stotina godina iz njegovog groba teklo čudesno sveto ulje koje je vraćalo vid slijepima, sluh gluhima, zdravlje bolesnima.
Zašto je ulje prestalo teći?
Vjerujem da je to zbog toga što je svijet ušao, po Božjoj providnosti, u eru povratka u poganstvo, u eru u kojoj će nakon Djeda Mraza doći i Antikrist, eru u kojoj je Sotona pušten s lanca iz Pakla. 

Da se vratimo na naslov.
Hoće li sveti Nikola nokautirati ovaj put Djeda Mraza?
Ne će, to dragi čitatelji morate učiniti vi sami.
Papa Frane je ovih dana u Africi posjetio *džamiju skinuvši pri tome cipele kao i svaki drugi muhamedanac.
Muhamedanci su ustvari sljedbenici Arija. Sveti Nikola, da je na Zemlji, nokautirao bi onog koji pretendira zvati se nasljednikom svetog Petra, a pri tome je sljedbenik Arija i tko zna kojeg sve ne lažnog proroka. 
Bergoglio ne bi dobro prošao, bez obzira što se hvali medijima kako je nekad bio izbacivač u Buenos Airesu.
Ako je Bergoglio za vas nasljednik svetog Petra, onda ne biste ni vi dobro prošli u susretu sa svetim Nikolom.
Živimo u vremenima Djeda Mraza, odnosno Antikrista.
Iskoristimo vrijeme došašća, stvarnog Isusovog drugog dolaska, tako da udarimo šakom u lice Djeda Mraza i sve ono što taj izmišljeni lik predstavlja, kako bismo dobili krunu pobjednika od našeg Gospodina Isusa Krista.
Amen.

* Papa Frane je posjetio džamiju u Banguiju, gradu u kojem je bijesnio teror muhamedanaca nakon kojeg su se kršćani samoorganizirali, uspjeli obraniti i naumili istjerati sve muhamedance. Tako su nekad činili kršćani, jer su znali da se muhamedanci ne zaustavljaju dok ne nametnu dominaciju nad svima. Papa Frane je tim činom stao otvoreno na stranu muhamedanaca i poručio svim novorednim katolicima da se ne smiju suprostavljati muhamedancima.
O tome možete čitati ovdje. 
Također dajem poveznicu na odličan članak jednog drugog hrvatskog blogera koji piše o istom događaju.
Nadam se da će se nezabludivi nauk Crkve sve više prihvatiti među našim pukom.

Treći velerat II

Prvo, ako se dogodi velerat, to ne znači da je kraj svijeta ili da će biti toliko radijacije na Zemlji nakon rata da će preživjeli biti mutanti nesposobni za život i razmnožavanje.
U prošlom stoljeću, 50-tih i 60-tih godina, svjetske države su izvele mnogobrojne atomske eksplozije, na zemlji, ispod zemlje (to su nakraju najčešće radili), ali i na velikim visinama*, a život zbog toga nije stao.
Drugo, sv.Pismo odnosno Otkrivenje govori nam o posljednjem okršaju u kojem će sudjelovati vojska nebeska. Bog zajedno s anđelima dovršiti će povijest.
Nikako ne smijemo smatrati kako će ljudi uništiti svijet, ili kako će Bog prepustiti ljude međusobnom samouništenju. Bog uvijek ima potpunu kontrolu nad svime, pa i nad životom na Zemlji. 
K tome, Bog u Svetom pismu kaže kako je osveta Njegova, pa ako je ljudsku pokvarenost kaznio općim potopom pred četiri tisuće godina, onda je jasno da će na kraju nešto slično se dogoditi (samo umjesto vode biti će vatra) i da će svi znati kako to Bog radi, a ne da se događa prirodna nesreća ili da Bog koristi ruske atomske bombe za kaznu.
A u suprotno nas uvjeravaju posljednjih 70 godina od prve bačene atomske bombe ili u ekološkim bajkama kako ljudi sa svojim onečišćavanjem Zemlje mogu uništiti život na Zemlji.

Ključno je pitanje tko je Bludnica koja se spominje u Otkrivenju.
Protestanti već 500 godina govore kako je to katolička Crkva.
Međutim, to je nemoguće jer Krist je obećao kako Crkvu vrata paklena ne će nadvladati. Crkva će dočekati Kristov drugi dolazak, bez obzira na zablude protestanata i bez obzira što će broj katolika tada biti minimalan i što najvjerojatnije tada u Crkvi ne će biti pape niti vidljivog Učiteljstva Crkve.
Mnogi tradicionalni katolici vjeruju kako je Bludnica iz Otkrivenja novoredna Crkva.
Ja u to ne vjerujem zato što, bez obzira na milijardu novorednih katolika, novoredna Crkva nema gotovo nikakav utjecaj na svijet. Novoredna Crkva ne može utjecati niti na svoje članove, a kamoli biti presudan čimbenik u misteriji zla koje se događa u posljednjim vremenima.
Bludnica je po svoj prilici najutjecajnija država svijeta u 20.st. i u ovom novom, koje je po svemu sudeći posljednje stoljeće, SAD-e.
Promotrimo popularnu (ne)kulturu, modernu (anti)umjetnost, feminizam, čedomorstvo, sotonizam, masoneriju, sodomiju, razne druge perverzije.
Sve one imaju svoje korijene u toj državi, i ta država preko svoje moći širi zlo po svijetu. 
Bez obzira što su gotovo sve države svijeta prihvatile američku pop kulturu i prateća zla, postoji u istim državama mržnja prema SAD-u.
Ne mislim pritom na nas koji smo kršćani i koji smo svjesni o čemu se radi i koji odbacujemo američku pop kulturu, nego na običnog konzumenta te kulture koji ima alergiju na SAD-e.
Primjerice, hipici cijelog svijeta ne vole SAD-e, iako oni ne bi ni postojali bez SAD-a. Razni rokeri, anarhisti, feministi, sodomiti pokazuju isti odnos.
O tome nam govori Otkrivenje, Bludnicu će ubiti oni s kojima je bludila.
Ali to nije kraj, jer nakon toga slijedi konačni obračun, nakon uništenja Bludnice.
Tko može uništiti SAD-e?
Rusija, Kina i neke druge države koje su im saveznici, ali prvenstveno Rusija radi svoje vojne tehnologije. 
Kad je izbila ukrajinska kriza SAD-e je poslao neke svoje brodove u Crno more.
Rusija je pak poslala u susret jednom ratnom brodu zrakoplov koji im je onemogućio rad elektronike. Američki brod bio je prepušten na milost ili nemilost zrakoplova. Mornari broda su bili prestravljeni.
Odavno se zna kako postoje elektromagnetsko-pulsne bombe koje mogu uništiti električne, dakako onda i elektroničke instalacije. U tom slučaju nikakva više napredna tehnologija ne funkcionira, rakete ne mogu biti ispaljene, krstareće rakete koje su već ispaljene više ne funkcioniraju.
Moguće je zamisliti scenario u kojem Rusija odluči započeti velerat sa SAD-e tako da iznenada baci na SAD-e i sve druge države u kojima se nalazi američke rakete takve bombe koje će uništiti elektro-elektroničku infrastrukturu tako da SAD-e ne će moći izvršiti protuudar.
Situacija u Siriji nakon turskog rušenja ruskog zrakoplova vrlo je blizu mogućem takvom raspletu.
Kako sam prethodno napisao, Rusija mora odgovoriti na tu provokaciju, inače prestaje biti svjetskim čimbenikom. Turska, računajući na potporu SAD-e i NATO, drsko ne želi niti uputiti riječi isprike, a vrlo je vjerojatno kako se rušenje dogodilo, ne samo uz znanje SAD-e, nego da je ideja o rušenju od tamo potekla.
Rusija dakle, ako ide kazniti Tursku, mora računati na velerat.

Jučer sam pogledao ovaj video:

Autori pretpostavljaju, kao i ja, da je Bludnica iz Apokalipse američka država.
Govore čak da će se uništenje Bludnice dogoditi do kraja ove godine.
Tvrde da je kralj sjevera kojeg spominje Biblija ruski predsjednik Putin, a južni kralj da je Obama. Možda je istina, znat ćemo uskoro.
Ono što je potpuno neprihvatljivo u tom videu je komercijalizacija apokalipse, jer na kraju videa, autori nam nude informativno-edukacijsku pomoć pri preživljavanju kažnjavanja Bludnice. Naravno, ne besplatnu.
Time su sebe uvelike diskreditirali.
Ali to ne znači da nisu u pravu što se tiče identifikacije Bludnice.
Kao što sam prethodno pisao, ne pomaže nam kupovanje zimnice i pohrana iste na skrovito mjesto, ili sve ono što možete saznati ako uplatite autorima cijenu edukacije. Pomaže nam odvraćanje od Bludnice i sveg njezinog sjaja, egzorcističko oslobađanje od cjelokupne demonske pop kulture koja je potekla od Bludnice.
Jer, nije nam konačni cilj preživjeti velerat i buduću 'nuklearnu zimu', ili još kasniji konačni obračun, nego biti svjedocima Krista Kralja u posljednjim vremenima kako bismo od Njega, u vječnosti, dobili krunu pobjednika nad zlima ovog svijeta. 
Naoružajmo se duhovnim oružjem o kojem nam govori sv.Pavao, pred kojim su nemoćna sva ljudska i demonska oružja, i onda ćemo reći - dođi čim prije Gospodine. 
Maranatha!

* Postoji teorija kako su te 'eksperimente' radili Sovjeti i SAD-e radi toga što su otkrili neprobojni nebeski svod koji se spominje u Knjizi Postanka, te da su pokušali ga probiti s atomskim bombama. Zanimljivo je kako je poslije tih neuspješnih eksperimenata obznanjeno kako postoje tzv. Van Allenovi pojasi zračenja oko Zemlje, što praktično znači da je u tim pojasevima takvo zračenje da je ljudima nemoguće izaći iz pojasa bez smrtne doze zračenja. Drugim riječima nebeski svod su nazvali Van Allenovim pojasevima koje ljudi ne mogu probiti, kao što nitko od ljudi ne može probiti nebeski svod. Vrlo je upitna vjerodostojnost famoznog američkog leta na Mjesec.

Treći velerat I

Danas su turski zrakoplovi srušili nad Sirijom ruski vojni zrakoplov.
Ruski predsjednik Putin je izjavio kako je bio to udarac nožem u leđa.
Što znači kako niti on, a vjerojatno ni pilot srušenog zrakopova nije očekivao takav napad.
Kazao je isto da je Turska, umjesto promptnog kontaktiranja s Rusijom da se eventualno raščisti nesporazum, ako ga je uopće i bilo, kontaktirala NATO.
Tako će danas zasjedati NATO, čija je članica Turska, a nažalost i naša država.
Htjeli to ili ne htjeli, moguće je da budemo uvučeni u rat i to na strani Turske* koja sanja povratku otomanskog carstva, bez koje ne bi postojao ISIL, i bez koje ne bi bilo recentne najezde muhamedanaca na Europu.
U Dresdenu gdje skoro svakodnevno traju prosvjedi tisuće Nijemaca protiv najezde muhamedanaca, kod nekih prosvjednika primijećena je ruska carska zastava.
Hrvati tradicionalno ne vole Rusiju zbog savezništva Srbije s njom.
Ima li to više smisla? Zar još nismo progledali i vidjeli da zapad sustavno radi na uništavanju nacionalnih država, kultura, tradicije, religije, obitelji te da isti zapad želi nestajanje povjesnih europskih naroda tako da za to koristi najezdu muhamedanaca?
Neobičajeno za ovaj blog, iznijet ću jedan san koji mi se je više puta ponavljao pred nekoliko godina.
Događa se na Krku, na kojem je mirno kao i uvijek. Odjednom se čuje nešto veliko i bučno.
Okrenem se prema gorama na kopnu i vidim stotine letjelica koje zlokobno lete i slijeću na otok.
Toliko ih ima da im se je uzalud suprostaviti, pokušavam se sakriti, ali i to je nemoguće.
Jesam li to sanjao zbog nekih vlastitih podsvjesnih strahova, ili mi je neki demon priuštio tako 'zanimljiv' san, ili mi je Bog nagovijestio ono što će se dogoditi?
Nakon današnjih vijesti, taj san je vrlo blizu jave.
Rusija mora odgovoriti Turskoj, inače gubi ugled i utjecaj u svijetu i može očekivati nove provokacije.
Pomalo je sve ovo slično vremenu prije prvog velerata kad je Austro-Ugarska bila isprovocirana ubojstvom prijestolonasljednika Ferdinanda i njegove žene u Sarajevu, i kad se je znalo da iza atentata stoji Srbija, odnosno sile Antante koje su željele rat.
Ne znamo jel se Turska samostalno odlučila na taj čin, ili je to bilo uz znanje NATO pakta koji je drugo ime za nekadašnju Antantu.
Konačno, to nam nije ni važno. Moramo biti spremni da veliki rat započne oko nas.
Ne mislim pri tom da spremimo zalihe hrane na skrivena mjesta, nego da se više nego ikad s molitvom povežemo s našim Gospodinom, s našom Majkom, Blaženom Djevicom Marijom, sa svetim i anđelima na Nebu, s onima kojima dijelimo istu vjeru i nadu i koji su kao i mi članovi vojujuće zemaljske Crkve.
U mojem snu, oni koji su izlazili iz zlokobnih letjelica bili su svojim izgledom više nalik demonima nego ljudima.
Nitko se ne može od ljudi suprostaviti demonu ako mu Bog ne da snage i hrabrosti za taj čin.
Ali prije toga nužno je imati vjeru. Gospodin na toliko mjesta kaže u Evanđelju - vjera te je tvoja spasla.
Kad bi do kraja znali kakav dar je vjera, nikad ne bismo prestali Bogu zahvaljivati nad tim darom, i u besprekidnoj molitvi vjera bi nam bila sačuvana i cijelo vrijeme bi rasla.
Vjera može pomicati planine, rekao nam je Onaj tko je stvorio planine.
Ali vjera će nam biti u velikoj kušnji, jer kaže nam isto Gospodin, da će se skratiti posljednja vremena kako ne bi, kad bi to bilo moguće, Božji izabranici izgubili vjeru.
Sad su već teška vremena za kršćane, ne samo zato što su svugdje u svijetu progonjeni i ubijani, nego zato što ne postoji više Učiteljstvo Crkve, zato što ima vrlo malo mjesta na kojima se daje prava sv.Misa.
Uz milost Božju izdržat ćemo, ako budemo živi, i velike nesreće i Božje kazne koje će biti dosad nezabilježene u povijesti svijeta.
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 
Retorički je to pitao sv.Pavao u poslanici Rimljanima.
Stoga ne bojmo se budućnosti, jer u njoj je drugi dolazak našeg Gospodina.
Velike nevolje su znakovi kako je Njegov dolazak blizu.
Bdijmo da ne padnemo u napast i ne izgubimo tako vjeru, radujmo se istovremeno jer je velika naša plaća na Nebesima ako trpimo radi vjere i ako sačuvamo vjeru do kraja.
Amen.

* Turske sapunice koje su se pojavile pred nekoliko godina na našim TV postajama nisu slučajnost.

Zabranjuje li Bog Izraelov oslovljavanje Svoje Majke kraljicom Neba?

Ovo je osvrt na članak Elvisa Duspare koji je izašao na njegovom portalu pod naslovom:
"Zašto kršćani ne sudjeluju u “minuti šutnje”?".
Duspara je evidentno moderni katolik koji ima veze s protestantizmom,
vjerojatno pentekostalnog tipa.
Inače je glavni motiv njegovog članka reakcija na reakcije na nedavni pariški pokolj.
Spominjanje francuske revolucije kao velikog zla u članku je sasvim u redu.
Francuska koja je doživjela ovaj teror muhamedanaca je masonska republika koja je nikla na teroru, koja je slavila teror nad onima koji se protive revoluciji.
Francuska trobojnica je simbol toga. Nažalost i naša trobojnica je nastala pod utjecajem iste liberalne revolucije, i gotovo svi koji su pripadali ilirskom pokretu bili su simpatizeri francuske revolucije.
Hrvatska trobojnica je polegnuta francuska zastava, hrvatska republika je iznikla iz ideja francuske republike. Niti jedna niti druga država ne priznaju Krista Kralja.
Kao uostalom i sve druge europske države.
U toj kritici sekularne države većina protestanata se ne bi složili s Dusparom.
Zanimljivo bi bilo vidjeti kakav stav ima Duspara o kršćanskoj državi, kad je već protivnik sekularne države. 
Protestanti ne podnose recimo rimskog cara Konstantina koji je utemeljio kršćansko rimsko carstvo. Istočni shizmatici drže Konstantina svecem.
 
Sad prelazim na stavove koji su ili na granici pravovjerja ili su heretično-blasfemični.
Duspara uporno Boga oslovljava Bogom Izraela.
Naš Gospodin Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, je dakako Bog Izraelov koji se je objavio Abrahamu, Izaku, Jakovu, Mojsiju i ostalim SZ prorocima.
Međutim, nešto sudbonosno se je dogodilo kad se je isti Bog utjelovio, kad je utemeljio svoju Crkvu odabravši dvanaestericu apostola i kad im je zapovijedio da idu do nakraj svijeta navješćujući Njega i krštenje za oproštenje grijeha. 
Židovi, oni koji su očekivali Mesiju, ubili su Ga kad su vidjeli da On ne navješta Izrael kakvim su ga oni vidjeli, zemaljsko gospodstvo židova nad nežidovima.
Crkva utemeljena na dvanaestorici apostola na čelu s Petrom je novi i vječni Izrael, a oni koji su ubili Krista su djeca Sotone, a ne djeca obećanja koje je dano Abrahamu.
Stoga dragi čitatelju, ako vjeruješ u nezabludivi nauk Crkve, onda si Abrahamovo dijete, pravi Izraelac, a tvoj najveći neprijatelji su, osim demona, oni koji su bili najveći neprijatelji Krista i apostola-Crkve, koji se lažno nazivaju židovima, i koji se nalaze u sinagogama Sotone kako je rekao sveti Ivan evanđelista.
Duspara bi se o ovome trebao razjasniti, jer je poznato kako su većina protestanata cionisti, veliki zagovaratelji talmudističke bliskoistočne države koja se nalazi na mjestu Svete zemlje, i koja se lažno naziva Izraelom. 
Protestanti vjeruju da onaj tko blagoslivlja tu državu, da njega Bog blagoslivlja, onaj tko se toj državi protivi, taj se protivi Bogu Izraelovu i slijedi mu Božja kazna.
U svom bezumlju oni vjeruju kako Isus Krist podržava tu državu u kojoj vladaju oni koji su nasljednici farizeja i koji otvoreno kažu da je Krist zaslužio smrtnu kaznu.
Duspara, vjeruješ li da je Crkva novi i vječni Izrael?

Slijedeće što je manje problematično u njegovom članku je ideja kako kršćani ne smiju sudjelovati u minuti šutnje za pokojne ili poginule. 
Možda je tu Duspara u pravu, možda bi trebali kršćani prekinuti sudjelovanje u tom ateističkom ili agnostičkom obredu koji asocira na vjeru u ništavilo nakon smrti.
Ali je Duspara u krivu kad svoj sud o minuti šutnje govori u ime Boga Izraelova.
Zna se tko može govoriti u ime Boga. To je Crkva, Njegovo mistično tijelo i zna se da Crkva ima svoje nezabludivo učiteljstvo kojem ne pripada niti Duspara niti moja malenkost.
Pišem u svom blogu većinom o vjerskim temama. Ali nikad ne ću svoj osobni stav o prijepornim pitanjima omotati u proročko ruho odnosno reći da su moji stavovi jednaki sa stavovima Boga Izraelovoga.
Takav stav obično imaju protestanti pentekostalci ili njihovi 'katolički' pandani karizmatici, koji svaku svoju ludu ili manje ludu misao nazivaju djelom Duha Svetoga.
Ono što je nedopustivo kod Duspare su njegovi antikatolički stavovi koje izgovara u ime Boga.
Tako je u članku napisao kako je božićno kićenje jelke ne samo poganski običaj, nego je slavljenje poganske božice Ištar u čiju čast su u Skandinaviji stavljali ljudske glave na jelke.
Protestanti su, gdje im je to bilo moguće, zabranjivali slavljenje Božića, dakako onda i kićenje jelki.
Dusparin stav je u ovome radikalniji od mnogih radikalnih protestanata, jer slavljenje Božića putem kićenja jelki, naziva sotonizmom.
Duspara, vjeruješ li da je Božić poganski blagdan?
U svom 'proročkom' bijesu prema kićenju jelki i zabludama katolištva, Duspara je napisao kako su štovatelji demona Ištar, istu pogansku božicu nazivali kraljicom Neba.
Jasna aluzija koju protestanti često rade, katolici se klanjaju Mariji kao Bogu, odnosno radi se o sotonskom poganstvu koje je kao i Božić, poprimilo kršćansko ruho.
Duspara, vjeruješ li da je Marija Bogorodica i da je kraljica Neba i Zemlje?
Izgovaraš li, kad prekidaš minutu šutnje glasnom molitvom "Oče naša", Zdravo Marijo ili tu staješ kao i protestanti?
Kako misliš dobiti blagoslov Boga Izraelovog ako ne štuješ Njegovu presvetu Majku?
Pazi da ti mržnja na Kraljicu Neba i Zemlje ne prijeđe granicu preko koje više nema povratka.
Pročitao sam sućutno tvoj tekst o bolesti tvog sina.
Milost ozdravljenja kao i svaka milost Božja kreće od Boga preko Marijinih ruku do nas.
Protestantska oholost odbija tu majčinsku ruku.
Duspara, obrati se Majci, onda ćeš imati i Sina i bit ćeš posinovljeno dijete Božje.
Amen.

Može li heretik biti župnikom, biskupom, papom?

To pitanje je pitanje koje mogu postaviti samo nekatolici ili moderni katolici koji su prilično neupućeni u nauk Crkve.
Crkva je nezabludiva u svom nauku, a nauk Crkve se katolicima prenosi preko Učiteljstva kojeg čini papa,biskupi (opati samostana su često jednaki s biskupima) i svećenici odnosno župnici koji su ustvari pomoćnici biskupa.
Dakle dva su razloga zašto heretik ne može biti papom, biskupom, opatom, župnikom.
Prvog sam naveo - Učiteljstvo Crkve je nezabludivo, katolik treba biti poslušan Učiteljstvu, pa kad bi heretik bio dio Učiteljstva Crkve, onda bi katolici trebali biti poslušni heretiku odnosno i sami postati heretici. Crkva ne može naučavati zablude i tako dovesti do krivojerja katolike.
Drugi razlog je što heretik ne pripada Crkvi. Čim katolik javno manifestira krivovjerje, on je tim činom sebe izbacio iz Tijela Kristovog, jer Krist je Istina, tko god je od laži, taj ne može biti nakalemljen na Kristov trs.
Zdrav razum nam kaže da onaj tko nije Kristov ne može pripadati Crkvi niti u Crkvi naučavati, odnosno imati bilo kakvu ulogu u Crkvi.   
Dovoljno se je sjetiti povjesne zgode kad je carigradski patrijarh Nestorije, javno na sv.Misi rekao da Marija nije majka Božja, te kad su se protiv njega odmah pobunili prisutni laici, a koje je kasnije za kaznu ekskomunicirao, pa je papa nakon toga izjavio kako Nestorije nije imao ovlasti nikog ekskomunicirati, budući heretik (Nestorije) ne pripada Crkvi pa ni nije mogao nikog ekskomunicirati iz Crkve.
Drugim riječima, heretik otpada iz Crkve čim javno manifestira svoje krivovjerstvo i samim tim činom gubi sve pozicije koje je dotad imao u Crkvi.
Jel mislite da su se ondašnji katolici zaprepastili nad tim riječima pape, da su mu rekli - ne, ne, ajde ti to napiši, ajde pečatiraj nam da je Nestorije ekskomuniciran, a da su oni laici vraćeni u Crkvu?
Zdrav razum je svima govorio isto, a papa je zdravorazumski rekao ono što su svi znali, što su znali i laici koji su se pobunili.
Ili, zar je Gospodin trebao objaviti apostolima kako je Juda Iškariotski otpao od Crkve pa je besmisleno za njega moliti nakon samoubojstva?
Ili zar treba Crkva donijeti propis po kojem ateisti ne mogu pripadati Crkvi niti biti naučiteljima u Crkvi?
Zašto moderni katolici traže znak s Neba kad im zdrav razum govori istinu?
Euzebije, tako se je zvao jedan carigradski laik koji se je suprostavio Nestoriju, nije čekao da završi sveta Misa, pa onda da ode kući i moli Duha Svetoga da mu objavi jel Nestorije heretik ili nije, jel mudro suprostaviti se heretiku ili se praviti kako nije ništa čuo.
Da je Euzebije to napravio, odnosno da nije učinio ono što je učinio, onda bi on postao isto heretik kao i Nestorije, makar vjerovao da je Marija Bogorodica.
Jer ne suprostaviti se javnom heretiku znači postati dionikom tog krivovjerja.

Sve više sam uvjeren da su dva razloga zbog kojih je Bog dopustio stvaranje novoredne Crkve i širenje modernizma, odsustvo zdravog razuma i hrabrosti među katolicima modernog vijeka.
Zdrav razum nam kaže kako tko god poljubi kuran, knjigu laži lažnog proroka Muhameda, time tu knjigu drži istinitom i tako negira Isusa Krista, sv.Trojstvo, Crkvu i svoje krštenje.
Koliko ima novorednih katolika, koji možda i vole tradicionalnu latinsku svetu Misu, i koji su vidjeli fotografiju na kojoj novoredni papa Ivan Pavao II ljubi kuran, i koji nisu idioti, pa ipak i dalje tog notornog heretika, koji je tim poljubcem gori od Nestorija i Arija zajedno, drže ne samo papom, nego i svecem? 
Zar oni očekuju da će im Bog osobno objaviti kako je Woytila jedan od najgorih apostata u povijesti?
Naravno da im Bog to ne će objaviti, niti će im to objaviti novoredni pape koji su Woytilu proglasili svecem i koji su isto apostate kao i on.
Zato što oči imaju, a ne vide, odnosno ne žele vidjeti, jer se boje posljedica istine. Radije biraju 'sigurni' mrak na kojeg su navikli, nego na neizvjesnost istine, te tako izdaju zdrav razum radi nedostatka hrabrosti. 

Zamislimo nemoguću situaciju da je Krist utemeljio Crkvu po kojoj pape i biskupi mogu mjenjati Objavu i istinu, jer "štogod svežeš na Zemlji bit će svezano i na Nebesima", a laici ih moraju bespogovorno i slijepo slušati i poslušati, jer "tko vas sluša Mene sluša".
Zašto je to nemoguća situacija?
Zato što je Gospodin Logos, Smisao i ne može učiniti takvu besmislenu Crkvu koja ne bi bila temelj i stup Istine, nego temelj i stup laži.
Neki tradicionalni katolici iz r&r logora kažu - ne možemo i ne smijemo suditi papu, nego samo neki budući papa moći će reći da je njegov prethodnik bio heretik te da je tako izgubio svoju papinsku službu. Time rade sasvim suprotno od onog što je Euzebije uradio.
Često se opravdavaju s kondicionalom - a tko će onda izabrati budućeg papu ako kažemo jasno i glasno istinu da su svi kardinali na čelu s papom heretici. Odjedanput laž dobiva lažno opravdanje kako bi se sakrila istina o kukavičluku.
A što ako je Bog odlučio da se ulazi u posljednja vremena u kojima će se dogoditi grozota pustoši na svetom mjestu i u kojima će prestati svakodnevna žrtva - Misa kako je objavio preko proroka Danijela?
Zar su vam dubiozni novoredni sakramenti važniji od istine i spasenja vaše duše, pa ste spremni biti publika u priči o carevom novom ruhu?

Na koncu dva razjašnjenja. 
Svi heretici su otpali od Crkve, ali nisu svi heretici javno ekskomunicirani od Crkve.
Jer otpad heretika od Crkve je po Božjem zakonu po kojem Tijelu Kristovom ne mogu pripadati oni koji ne vjeruju u Njega, u Objavu, dočim ekskomunikacija je javna mjera-kazna Crkve prema nekim javnim hereticima kako bi se oni odvratili od krivojerja i kako bi svi katolici znali da su oni heretici i tako ih izbjegavali i ne slijedili u njihovim krivim naukama.
Drugo što moramo svakako učiniti ako nismo dosad u dovoljnoj mjeri - poznavati nauk Crkve. Kako ćemo prepoznati heretika ako ni sami ne znamo što je pravovjerje,a što je krivovjerje? Hvala Bogu, danas imamo na raspolaganju izvore od kojih možemo saznati što Crkva u proteklih dva tisućljeća naučava kao istinu. Naši preci nisu imali 'Denzingera' ni TV niti osobna računala, ali da su vidjeli kako 'papa' ljubi kuran rekli bi da je to antikrist obučen kao papa.
Zdrav razum i dobra volja za znanjem svoje vjere dovoljna je za pravovjerje, nisu za to potrebne bogoslovije (danas su one leglo krivovjerja) niti genijalni umovi. 
Evo teksta u kojem se navode paragrafi Kanonskog zakonika Crkve iz 1917. po kojem javni heretik ipso facto gubi svoju dužnost u Crkvi.

Najstarija kćer Crkve

Tako je papa, u davna vremena kad su germanski barbari prijetili uništenjem Rima, nazvao zemlju Franaka, Francusku.
Karlo Veliki, kralj Franaka, 800.godine okrunjen je u Rimu za rimskog cara i tako je nastalo, na ruševinama starog rimskog carstva, Sveto rimsko carstvo kao desna ruka Crkve, kao drugi mač kojeg ima sveti Petar.
Međutim Francuska nije bila samo zemlja vladajućih germanskih Franaka, jer su oni svoju vlast proširili ne samo na Kelte i Latine, nego i na druge narode, tako da je država Karla Velikog bila od Baltika do Jadrana (Rijeka je pripadala tom carstvu, a hrvatsko kraljevstvo je bilo u vazalnom odnosu), od mađarskih ravnica do obala Atlantika.
Karlo Veliki je podijelio svoje carstvo svojim sinovima, i tako je dio tog carstva nazvan francuskim kraljevstvom, a dio Svetim rimskim carstvom (kasnije je dodano 'njemačke krvi'), dok je on pokopan u svojoj prijestolnici Aachenu koji se nalazi u današnjoj Njemačkoj.
Stoga sam se uvijek pitao, jel najstarija kći Crkve Francuska ili Njemačka, međutim opće prihvaćeno je kako se radi o Francuskoj.
U Isusovoj prispodobi o razmetnom sinu, mlađi sin se pokajnički vraća ocu.
Hoće li se najstarija kćer Crkve vratiti svetoj Materi?
Najprije bi trebali pokušati vidjeti kad je Francuska napustila Crkvu.
Formalno se je to dogodilo 1789. u francuskoj revoluciji, ali ja mislim da se je to dogodilo mnogo ranije. Svakako poslije križarskih ratova u kojima su Franci bili izuzetno i kvalitetno zastupljeni tako da su muhamedanci svakog križara nazivali Frankom. Ne zaboravimo da naši hrvatski preci nisu sudjelovali u križarskim ratovima i da je, tada vrlo moćna francuska kuća Anjou - anžuvinci, dobila krunu hrvatskog i mađarskog kraljevstva, te da je tada hrvatsko kraljevstvo bilo na svojem vrhuncu.
Po mojem sudu, renesansa je prijelomni trenutak u europskoj povijesti i u povijesti Crkve. To je bio povratak poganstva na velika vrata. 
Posljedice su bile katastrofalne, protestantska revolucija, legalizacija kamaterenja kao temelj novonastalog nekršćanskog kapitalizma, odvajanje znanosti od istine kršćanstva kao i početak nestajanja kršćanskih država i nastanak nacionalnih država uz bujanje nacionalizma koje će na kraju, uz komunizam, uništiti posljednje kršćanske države.

1536.godine francuski kralj Franjo I sklapa savezništvo s turskim sultanom Sulejmanom Veličanstvenim i to savezništvo Francuske s muhamedancima će trajati sve do prvog svjetskog rata. 
Francuzi će u narednim stoljećima pomagati muhamedanske Turke u osvajanju, priželjkivat će pad Beča pod Turcima 1683., dakako ne će sudjelovati u obrani Malte ili u bitci kod Lepanta, logistički će oružjem pomagati Otomance, zaratiti zajedno s drugom odmetnutom kćeri Crkvi, s Engleskom, protiv Rusije koja je prijetila izbacivanjem Turske iz Europe odnosno oslobađanjem Carigrada.
Ne sumnjam uopće da Francuska 1536. više nije bila kćer Crkve.
Zašto to nije papa spriječio? Zašto je dozvolio da Francuzi, koji se nazivaju katolicima, poput francuskog kralja i kardinala Richelieu pomažu nizozemske i njemačke protestante u borbi protiv katoličke Njemačke i Španjolske?
Nema opravdanja u smislu biranja manjeg zla, pa tobož da je papa zaprijetio ekskomunikacijom francuskom kralju i zloglasnom kardinalu, onda bi cijela Francuska postala protestantskom.
Francuski križari su se okrećali u svojom grobovima dok su Francuzi bili u savezništvu s muhamedancima i protestantima, i istovremeno se nazivali katolicima.
Nije smio biti nikakav kompromis sa zlom, niti jedna laž se nije mogla opravdati niti onda niti sada.
Ne postoji francuski nacionalni interes, odnosno nacionalizam, na kojeg može pristati francuski katolik (ili katolik bilo kojeg drugog naroda*) tako da bude u savezništvu s neprijateljima Krista Kralja.

Duboko sam uvjeren da je sve ovo što se je nedavno dogodilo u Parizu Božja kazna i da će je još više biti.
I ne umišljajmo se da mi nismo zaslužili kaznu.
Najstarija kćer Crkve nije samo otišla od Crkve, nego je ona svom silinom, i u trajanju od nekoliko stoljeća, udarila na Crkvu i na Krista Kralja.
Neka joj ova kazna** bude u cilju raskajanog povratka u Crkvu, jer u protivnom bit će zauvijek uništena, kao da je nije nikad ni bilo.

Naišao sam danas i na proroštvo o Francuskoj svetog don Bosca.
Dobio ga je godinu dana prije pruskog zauzimanja Pariza.
Proroštvo kaže da će Bog tri puta udariti na Francusku zbog njezine izdaje.
Treći put Pariz će biti pod vlašću stranaca, palače u plamenu i ruševinama, junaci ubijeni tako da ih više ne će biti.
Ali će se nakon toga pojaviti vojskovođa sa sjevera noseći crnu zastavu, a na ruci ili na štitu upisano "Nepobjediva je ruka Božja".
Vojskvođa će se susresti s Časnim Starcem iz Rima koji će mu izaći u susret i crnilo zastave postat će bijelo kao snijeg, dok će na sredini zastave zlatnim slovima pisati Svemogući.
Časni Starac može biti samo papa. Bergoglio častan??? Onaj tko je pozvao kršćanske obitelji da udome neprijatelje Kristove muhamedance i koji po niti jednoj svojoj izjavi nije rekao da vjeruje u Krista Kralja te da se kršćani trebaju odazvati na križarski rat za izbacivanje muhamedanca iz kršćanskih zemalja?
Ako je to proroštvo istinito, onda će postojati pravi papa prije nego što započne križarski rat, i ja, kao i ovaj blog, ako budemo živi, ne ćemo više biti sedevakantistički, nego ću se radosno dati pod autoritet Časnog starca iz Rima i eventualno, ako mi to stare kosti dozvole, prorečenog vojskovođe sa sjevera.
Zanimljivo je isto što je zastava ISIL-a, odnosno lažnog proroka Muhameda, crna. Jel to simboličan govor kako će nakon toga rata nestati muhamedanaca iz Europe, pa će 'zastava postati bijela kao snijeg'?
Kako god bilo, znam da Bog uvijek drži sve pod svojom kontrolom i da se ništa ne može niti ne će dogoditi što On ne želi da se dogodi.
Volio bih da se najstarija kćer vrati svojoj Majci, volio bih da se to dogodi i s našom domovinom, kao i sa svima nama osobno.


* To je i zabluda hrvatskih pravaša odnosno A.Starčevića koji je bosanske muhamedance nazvao cvijetom hrvatskog naroda. Neka oni i jesu hrvatskog podijetla, ali zar je hrvatskim katolicima važnija krv-podrijetlo ili vjera? Vidimo kako je svim muhamedancima važnija vjera od krvi, i tako je bilo svim kršćanima dok se nije nakon renesanse ponovno pojavilo poganstvo s kulminacijom u 19.st. kad su nacionalisti, hotimično ili ne u službi masona, uništili kršćanska kraljevstva i uspostavili sekularne nacionalne države koje sad nestaju da bi nastala svjetska masonska antikristovska država.

** Izjava muhamedanaca kao opravdanje napada u kojoj opisuju Pariz kao leglo razvrata, kao veliki bordel, je više nego jasna da se radi o Božjoj kazni koju sprovode muhamedanci. Vjerujem da će i među njima biti obraćenika kad se Bog očituje.

Veliko krdo svinja

Predavanje o.Rafaela iz samostana Podmaine u Budvi, pod istim naslovom, bilo je točno pred godinu dana. Traje prilično dugo, ali se isplati poslušati (i vidjeti) ga do kraja. 
Naravno, znamo da se radi o istočnom shizmatiku, međutim u njemu i u njegovom predavanju ima puno istina koje se tiču svih nas i vremena u kojem živimo.
Vrijeme globalizacije o.Rafael naziva vremenom krda svinja koje idu u jezero ognjeno. 
Dugo predavanje vam ne će biti dosadno, jer je predavač duhovit i dobar govornik. 
Uopće ne podilazi slušateljima niti svom narodu*, štoviše slikovito opisuje jadno stanje svog crnogorskog naroda sa stanjem onog o kojem govori Gospodin iz kojeg se je istjeralo demona, ali nakon toga, nakon što je kuća očišćena i pometena, dolazi još sedam demona gorih od onog prvog koji je istjeran. To je zato što je kuća ostala prazna, nije se ispunila Duhom Svetim.
Zato je besmisleno i štetno vršiti egzorcizam nad nekršćanima ili kršćanima slabe vjere.
Sjetio sam se sad argumentacije koju je o.Zlatko Sudac imao pro egzorcizma koja parafrazirajući zvuči ovako:
- dragi liječnici, eto ovdje imamo pacijenta kojem treba pomoći, vi mu ne možete pomoć, ili ako možete, pomognite mu, a onda mi ne ćemo raditi egzorcizam.
Naslućujete li koja li je velika razlika između našeg, svojevremeno popularnog novorednog 'karizmatskog' svećenika i propovijednika i ovog crnogorskog redovnika bez dlake na jeziku?
Njihova različita tjelesna pojava ukazuje i na njihovu duhovnu razliku.
Jedan se želi opravdavati pred svijetom** podilaziti mu pričajući sladunjave pričice o humanizmu i ljubavi (bez prave istine, što znači da se tolerancija zla naziva krivim imenom ljubavi), a drugi otvoreno i neuvijeno, muški kako bi rekli, kaže u lice istinu nimalo je neuljepšavajući niti želeći steći naklonost slušatelja tako da im govori ono što oni žele čuti o sebi.
Jedan nastupa s bivšom pop pjevačicom kako bi njegova poruka bila čim prijemčljivija za publiku i kako bi se ista zabavila, drugi ne bira riječi osude prema suvremenoj kulturi i kojeg ne možemo zamisliti kako u pauzi predavanja 'riječ' preda nekom crnogorskom pop zabavljaču ili zabavljačici.
Jedan je imao slogan svog predavanja, za kojeg sam jučer čuo: "čemu služe religije ako nisu srca ljudska jedno", a drugi globalizaciju uspoređuje s krdom svinja i kaže da čovjek ne može komunicirati s Bogom izvan ili mimo Crkve.
Tko je od njih bliži pravoj Crkvi izvan koje nema spasenja?

Tema krda svinja koja hita u jezero ognjeno je svuda oko nas, nažalost i mi se često nalazimo u tom krdu.
Golotinja o kojoj priča o.Rafael je znak, kao i u tom slučaju golog opsjednutog iz Evanđelja, da se radi o demonskom utjecaju.
Zašto smo prihvatili normalnim da se oko nas, u našim medijima, na našim plažama, na našim ulicama, pa i u našim crkvama, prikazuje golotinja, ako ne zbog toga što smo pod utjecajem demona?
Pogledajte svete liturgije kod istočnih shizmatika, sve žene imaju pokrivala na glavi onako kako je to bilo i u prvoj Crkvi (i sada na tradicionalnim sv.Misama, samo je licemjerno ako se pokrivala ne nose nakon svete liturgije, jer marame i velovi nisu liturgijska odjeća žena) i onako kako je to zahtijevao sv.Pavao od preobraćenih pogana kod kojih žene nisu bile pokrivene.
Zašto se je poganstvo vratilo nakon tisuću godina kršćanstva?
Zato što se je napravilo kompromis sa istinom, zato što se je počelo tumačiti da Bog sigurno nema ništa protiv gologlavih žena, nego da je to samo tražio onaj 'uvrnuti' i 'ženomrziteljski' Pavao.
Pogledajmo da nikad prije renasanse se nije BDM prikazivala gologlavom***, kao i da se nisu do tada prikazivala naga tijela u crkvama i inače.
I tako je ušao mali demon, ali je ubrzo pozvao sa sobom još legije demona gorih od sebe.
Budimo svjesni da smo svi vrlo laka meta demonima ako smo bez Duha Svetoga, pogotovo ako ne slijedimo Istinu nego od istine biramo ono što nam odgovara.

* Ne smijemo imati iluzije ni o našem hrvatskom narodu.
 
** O.Rafael pak kaže istinu Crkve, za razliku od humanističkog o.Zlatka Sudca, kako koji put Bog zahtijeva da demon ostane u tijelu posjednutog, radi višeg dobra, odnosno u tom slučaju radi većeg dobra posjednutog. Nadalje kaže da Bog ponekad dopušta 'trn Sotonin', kako ga opisuje sv.Pavao, kako se ne bi čovjek uzoholio. O.Sudac pak implicira, bio toga svjestan ili ne, da se opsjednuće događa mimo volje Boga te da nad opsjednutim treba izvršiti pod svaku cijenu egzorcizam 'kako bi mu se pomoglo', pa kad ne mogu liječnici, onda neka to učine egzorcisti.
Tako su se uostalom pravdali novoredni svećenici pred pola stoljeća liječnicima i liberalnoj državi - mi pomažemo ljudima kad im liječnici više ne mogu pomoći.

*** U Risiki, u župnoj crkvi, na središnjem mjestu se nalazi slika na kojoj je sv.Jeronim zaštitnik župe, ali u središtu slike je prikazana gologlava BDM, i ta slika nije napravljena nakon drugovatikanske revolucije niti je tek nakon toga postavljena u crkvi. Ne znam tko je autor, ali kako sam čuo, slika je došla iz krčke biskupije.

Les Brigandes su na mojoj strani :)

Pisao sam prije o njima .
Dan* nakon pariškog masakra, odslušao sam njihovu pjesmu na youtube koja kaže kako je započela velika zamjena stanovništva.
Zanimljivo je pročitati komentare zato što se tiču ovog bloga.
Pitanje:

"I have now watched all of your videos. Magnificent!
I have many questions for you: Who writes the music? Who writes the lyrics? Who plays the instruments? How much formal musical education do they have? Are any or all of the members of Les Brigandes affiliated with the SSPX? Thanks!"

Odgovor:

"Thank you for appreciating our work. The songs are written by Marianne, with the help of her husband, who is a guitarist and an arranger. The girls play various instruments: piano, drums, harp, clarinet, flute..., and some of them learnt classical music when they were younger. We are supporters of the SSPX, without being a direct member of it, because of one problem: the Jesuits occupy the house and want to take control of the SSPX. We tend to be rather Sedevacantists. Best regards"

Siguran sam da niti jedan od onih koji podržavaju SSPX, ali se boje da će to bratstvo preuzeti jezuti (misli se na Bergoglia odnosno novorednu Crkvu), i koji su ustvari sedevakantisti , nisu bili na jučerašnjem koncertu američke me(n)talne skupine "The Eagles of Death" na kojem je njih, kako kažu 120, dočekalo smrt uz štekanje strojnica i uz uzvike Alahu akbar.

Velika zamjena stanovništva Europe je u tijeku.
Europski domoroci stoljećima ne daju Bogu dužno mjesto u društvu, u njihovim obiteljima, u njihovim srcima.
Bog se ne da izrugivati niti ponižavati, makar strpljivo čekao da se napuni kalež gnjeva, pa neki pomisle kako Ga nema, ili da Mu je svejedno.
Muhamedanci su Njegov bič, kao što je to nekad bio Hun Atila.
Presudno je da se pokajemo i da Mu ostanemo vjerni do kraja, koji je možda bliži nego što mislimo.

* Zanimljivo je primjetiti kako se je pokolj dogodio na petak, 13 dan u mjesecu. 
1307. godine, u mjesecu listopadu, na taj prvi 'nesretni dan', uhićeni su u Parizu križari templari na čelu s njihovim velikim majstorom Jacques de Molayem  koji je spaljen na lomači sedam godina kasnije. Jesu li oni s pravom optuženi i kažnjeni ili ne? Ne znam, znat ćemo i to uskoro.