Navik on živi ki zgine pošteno

To je poznata rečenica Frana Krsta Frankopana koji je pogubljen u Bečkom Novom Mjestu 1671. zajedno s Petrom Zrinskim.
U našoj povijesti to nazivamo Zrinsko-Frankopanskom urotom, iako je to bila urota nekih vodećih hrvatskih i ugarskih plemića protiv austrijskog cara. 
Jer osim dvojice naših plemića, pogubljena su dvojica ugarskih, a koncem godine još jedan.
Čitamo dalje u našoj povjesnici kako je glavni razlog urote bio loš sklopljen mir u Vašvaru između Monarhije i Osmanlija, jer je Beč mogao i trebao tražiti puno više budući je dobio prije toga Monoštersku bitku 1664.
Prvo što znamo i čime se dičimo je da su te dvije plemenitaške kuće bili domoljubi koji su spremali ustanak protiv Beča.
Tako su naši povjesničari često u 19.st. nazivali Sveto rimsko carstvo (njemačke krvi, odnosno carstvo čiji nastavljač ili utemeljitelj je bio Karlo Veliki).
Povjesničari su isto nazivali protivnike 'Beča' Osmanlijama, Osmanskim carstvom, međutim to je bio kalifat koji se je prostirao od sjeveroafričke atlantske obale pa do Krima u Crnom moru. Niti jedna druga muhamedanska država nije postojala, jer svi muhamedanci moraju biti u jednoj državi, kalifatu.
Jesu li Zrinski i Frankopani, zajedno s nekim drugim ugarskim plemenitašima nepravedno osuđeni?
Nisu, zato što im je bila dokazana urota i pregovaranje s muhamedancima o zajedničkoj borbi protiv Habsburške monarhije.
Ne zaboravimo, ta bitka nakon koje je potpisan mir, nije se odigrala negdje u Bosni, nego u Mađarskoj, pa nisu urotnici imali opravdanje - pobijedili smo ih u Bosni, a naš car je sklopio loš mir pa smo se morali povući.
Kalifat je i te kako bio tada još jak, jer za jedno desetljeće nakon pogubljenja urotnika veliki vezir Kara Mustafa je zamalo osvojio Beč.
U tome ga je u odsutnom trenutku spriječila poljsko-litavska vojska Jana Sobjeskog.
Znači da je procjena urotnika bila pogrešna, bez obzira na pobjedu u Monošterskoj bitki, kalifat nije bio bitno oslabljen da bi se dobilo neke veće teritorijalne ustupke od njega.
Drugo, kad bi i austrijski car vodio slabe pregovore s muhamedancima, zar je to dovoljan razlog da se ide u urotu protiv njega? Urota bi bila jedino opravdana da se je imalo sumnje ili dokaza kako car radi u korist muhamedanaca, kako eto Hrvati i Mađari liju krv u borbi protiv muhamedanaca, a car ih izdaje za pregovaračkim stolom.
Usput, trebali bismo jednom odbaciti taj mit stvoren u 19.st. kako smo se mi uglavnom borili protiv Turaka, a Beč nas je izdavao ili nije cijenio našu borbu, kad je sastav kršćanske vojske u toj bitci bio:
- 10900 Austrijanaca, 8300 Nijemaca, 5250 Francuza, Čeha, 2000 Hrvata (zapovjednik je navodno bio neki Kuśanič/Kussanics) i jedna pijemontska pukovnija. (iz wikipedije)
Što će onda tek reći Španjolci koji su se 8 stoljeća borili i nisu imali nikog iza sebe osim mora i Pirineja, a mi smo hvala Bogu imali Sveto rimsko carstvo?
Zar su naši plemići iz pustog hira 1527. na Cetingradu izabrali Habsburgovca za hrvatskog kralja, a ne radi toga što je on imao vojsku koja nam je pomogla obraniti se? Kako smo se kao relativno mali narod mogli obraniti od snaga kalifata koji se je prostirao do atlantskog oceana?
Zašto sve ovo pišem?
Zato da shvatimo kako je 19.st. bilo liberalno-nacionalno-sekularno, kako su masoni tada pokrenuli veliki bitku, i preko francuske revolucije odnosno oružjem, ali i preko ideologije, pisane i izgovorene riječi da sruše kršćanske kraljevine uz pomoć nacionalizma, kojeg će poslije uništavati u 20.st. kroz svjetske ratove i trenutne zamjene europskih naroda s muhamedanskim došljacima.
Nemojmo dakle raditi idole od Anta Starčevića koji je bio ponesen francuskom revolucijom i govorio kako su bosanski muhamedanci cvijet hrvatskog naroda i za kojeg je upitno dal je bio katolikom (mislim da su gotovo svi hrvatski političari tada i sada bili skloni zatajiti kršćanstvo, ako se to isplati)
Shvatimo da su u istom duhu nacionalne ideje bez kršćanstva razmišljali hrvatski povjesničari koji su nam stvorili te mitove kako smo uvijek bili iskorištavani od Beča ili Rima, ili da nam Europa nije nikad bila dovoljno zahvalna što smo je obranili.
Čemu je služio mit o nepravedno osuđenim Zrinskom i Frankopanu?
Tako da Hrvati zamrze Austriju (jer više Sveto rimsko carstvo u 19.st. nije postojalo, budući je kapituliralo pred Napoleonom).
Kad je nastala po volji i masonskom planu Jugoslavija, onda taj mit više nije bio potreban, jer je mogao pobuditi urotu protiv Jugoslavije.
Nešto o opsadi Beča iz wikipedije:

God. 1683. , prije pohoda, Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III. Erdödyja pozvao je knez gornje Ugarske i turski vazal Emerik Thököly (suprug Jelene Zrinske) da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy su odbili poziv.

Kako sad to? Kako se samo usudio taj ugarski izdajnik i turski vazal pozvati Hrvate da se udruže s muhamedancima u osvajanju Beča?
Ovo je cinično pitanje zato što je osim pogubljenih Zrinskih i Frankopana bilo još onih koji su 'šete bandjere' kako mi ovdje na primorju kažemo, i na kojih je računao turski vazal. Da nije bio odlučan hrvatski ban Nikola, moglo je završiti i drugačije. 
I tko je Jelena Zrinski, žena turskog vazala?
Jelena Zrinski je kćer pogubljenog urotnika Petra Zrinskog.
A Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan koji je napisao - navik on živi ki zgine pošteno, su, kako sam napisao, spremali urotu s muhamedancima protiv Svetog rimskog carstva čiji su bili podanici.
Nadam se da su se urotnici pokajali i dobro ispovijedili prije smaknuća. To znači da su priznali svoj grijeh urote protiv legalnog kršćanskog vladara i što su u uroti tražili pomoć neprijatelja Kristovih.
Prilično sam siguran da je urota uspjela, da bi mi bili u nekom hrvatistanu dhimmije, ili izdajice svoje vjere. 
Budimo svjesni da uvijek ima među nama onih kojima vjera ništa ne znači, koji će se udružiti i s crnim vragom ako vide u tome neku korist. 
Takvi su bili naši političari i povjesničari 19. i 20. stoljeća. Takvi su i u ovom stoljeću.
Posjet turskog predsjednika Erdogana našoj državi je vrlo sličan pozivu pred tri stoljeća da se pridružimo u osvajanju Beča, jer on jedva da krije želju za ponovnom uspostavom kalifata.
Na koncu nešto što će otkriti pozadinu mita o nepravedno osuđenim urotnicima (to bi bilo jedino da oni nisu bili urotnici).
Kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana 1907. našli su "Braća hrvatskog zmaja".
Oni su otprilike kao niža filijala masona koji su imali tada za cilj uništiti Habsburšku monarhiju.
Nekako mi se čini da su ti posljednji Habsburgovci bili naši posljednji pravi kršćanski kraljevi i vladari.

Muke fra Knezovića

Fra Knezović je novoredni hercegovački franjevac koji dosta piše u javnosti.
Povodom posjeta turskog predsjednika Erdogana RH napisao je tekst koji pokušava dati drugačije svjetlo na taj dogođaj od uobičajene euforije.
Posve je jasno zašto tako piše. Njegovi preci trpili su turski zulum, borili su se protiv Turaka, u posljednjem ratu ostalo je nemalo ožiljaka u sukobu s bosanskim muhamedancima, i suvremena bosanska država želi smanjiti čim više autonomiju Hrvata, te favorizirati muhamedanstvo.
Ali ima on i drugu muku.
Ta je što njegova novoredna Crkva naučava kako se katolici i muhamedanci klanjaju jednom Bogu i kako je kršćanska država bila ili jest zlo (jer u vrijeme drugog vatikanskog koncila Španjolska je bila kršćanska država), te da sve religije moraju imati jednaka prava u, njima jedino pravednoj, sekularnoj državi.
Dodamo li k tome ljubljenje kurana i muhamedanskih nogu koje čine njegovi pape, zatim jedva skrivenu nakanu Erdogana da se uspostavi kalifat i ukine turska sekularna država, onda je jasno da fra Knezović mora biti frustriran.
Stoga je takav njegov posljednji tekst.
Koji bi se mogao sažeti u jednu rečenicu:
- Erdogane, zašto želiš kalifat, kad smo mi kršćani odustali od kršćanske države, zašto ne bi bilo sve kao dosad, sekularna država kod vas, sekularna država kod nas.
Fra Knezović nije slijep, vidi kako je muhamedancima u Bosni, ali i u Europi, više stalo do šerijatskog prava i kalifata, nego do vlastitih nacionalnih država kojih ionako nema u kalifatu.
Zato zamišljeno kaže Erdoganu, evo mi katolici borit ćemo se da muhamedanstvo ima ista prava kao i kršćanstvo u Hrvatskoj, a ti Erdogane bori se da kršćanstvo ima ista prava kao muhamedanstvo kod vas. Zar to nije fer i u redu?
Ne, fra Knezoviću, to je možda tebi u redu, ali nije Bogu.
Jer Bog ne trpi kad Ga se uspoređuje i izjednačava s lažnim bogovima, odnosno demonima. To je muhamedancima jasno, sve je to napisano u kuranu i hadisima, muhamedancima traje džihad dok god se cijeli svijet ne pokloni Allahu i ne prizna Muhameda za njegovog proroka. 
Pri tome džihad se može voditi riječima - misionarenjem, bilo izgovorenim bilo napisanim, primjerom-djelima  i sabljom odnosno terorom, tjeranjem straha u kosti onima koji se ne žele pokloniti Allahu.
Ova dva posljednja načina, ubijanje protivnika i teroriziranje nemuhamedanaca dok se ne obrate ili ne pristanu na status dhimmije, su daleko najčešći način vođenja džihada koji su doprinijeli naglom širenju muhamedanstva.
Postoji još jedan način koji je suvremeniji i kojeg je spomenuo Gadafi, širenje muhamedanstva putem useljavanja u zemlje koje još nisu muhamedanske, zatim rađanje mnogo djece uz pomoć socijalne države tako da nemuhamedanci putem poreza plaćaju svoje buduće porobljivače i gospodare. 
Mogli bi to usporediti s muhamedanskom pticom kukavicom koja svoja jaja podmetne u tuđe gnijezdo.
Ali da bi se to dogodilo, ptica koja će hraniti mladu kukavicu, mora biti malo 'udrena u glavu' tako da ne vidi razliku između ptice kukavice i svojih potomaka.
Ptica udarena u glavu je moderna sekularno-liberalna država koju tako ponosno promovira novoredna Crkve, tako da ju, niti fra Knezović, koji se jasno boji vremena pred nama kad će muhamedanci nastojati i formalno uspostaviti kalifat, ne vidi ili ne želi vidjeti kao glavni razlog širenja muhamedanstva u drugoj polovini 20.st. i u 21.st.
Muhamedanci dakle znaju što žele i to više ni ne taje, i to nije nelogično ako je Allah Bog.
Osim kontradikcije da Bog koji je istina može opravdati ili čak zapovijediti muhamedancima da lažu 'nevjernike' kako bi ih doveli u zabludu tako da ne budu spremni obraniti se.
I kontradikcije da se može postati vjernikom zbog nasilja i terora.
Fra Knezović želi reći - evo mi u našem gnijezdu imamo vaša jaja, a zašto vi ne primate u vaše gnijezdo naša jaja?
Zašto u novorednim bogoslovijama ne uče studente o onome što stvarno piše u kuranu?
I zašto neki ne žele vidjeti kako je to tursko gnijezdo naše kršćansko gnijezdo koje su oni sabljom uništili i prisvojili kao svoje?
Gdje je prva Crkva bila najjača ako ne u maloj Aziji, Siriji i Egiptu? 
Fra Knezović mora doći do spoznaje kako je vjera u Boga važnija od svega zemaljskog, pa i od zemaljske države.
Tu istinu i dalje imaju muhamedanci, ali je više nemaju novoredni katolici.
Muhamedancima je jasno kako zemaljska država mora biti podvrgnuta Bogu, a ne obrnuto, dok novoredni katolici ni ne pomišljaju na to kako je Bog iznad svake zemaljske države te da niti jedna zemaljska država nema prava donositi i sprovoditi protubožje zakone.
Kako se može preobratiti i jedan muhamedanac ako mu se navješta lažna hipi slika Isusa Krista koji je još uvijek na križu, a koji nije Lav Judejski, Pantokrator-Svevladar kojem se moraju prignuti koljena svih nebesnika, zemnika i podzemnika?
Kako će se muhamedaci preobratiti kad vide da se u zapadnim sekularnim državama može najodvratnije rugati Isusu Kristu u kojeg kršćani vjeruju da je Bog? Gdje su kršćani kad se Isus Krist javno vrijeđa i ponizuje?
Pokorno u sekularnoj državi koja daje pravo svim ljudima na njihovo mišljenje i religiju, što u konačnici znači legalizaciju sotonizma i postavljanje Sotone na mjesto Boga.
Allah kalifata i bog sekularne države je ista osoba. O tome sam pisao kako će se muhamedanstvo i ljevica ujediniti, ali isto tako vjerujem kako će se mnogi muhamedanci i židovi preobratiti u to vrijeme, te da se i nama sve više sužava izbor, Božja država ili ljudsko-sotonska.
Maske sve više padaju, Gospodin nam je rekao kako će zvijezde padati s Neba, Mjesec ne će sjati, dok će Sunce potamnjeti.
Moguće je da to ima istovremeno bukvalno i metaforičko značenje da padaju oni koji su se lažno držali bogovima, papama, biskupima, svećenicma, dušebrižnicima, prorocima, vidjelicama ...
Fra Knezoviću na koncu poručujem ili preporučujem da nauči nešto od Erdogana i muhamedanaca - kako zemaljska država ne smije biti protiv Boga, odnosno kako je sekularna država velika zabluda i istovremeno temelj ideologije novoredne Crkve.

Ne možeš suditi papu

Mnogi novoredni katolici ne vjeruju da je sv.Misa žrtva, da je naš Gospodin Isus Krist stvarno i potpuno prisutan u sv.Euharistiji, da izvan Crkve nema spasenja ... mogli bi dalje nabrajati dogme Crkve, ali čvrsto vjeruju da se papu ne smije nikako suditi, osuditi i izbaciti iz sv.Stolice.
A to nije dogma, to nije istina.
Prvo, najprije vjeruju u laž da ako se je netko pojavio na balkonu crkve sv.Petra i da je odjeven u bijelo, da je on nužno papa.
Jer povijest poznaje desetine 'papa' koji su se predstavljali papom, vladali iz Vatikana, ali nisu bili pape, nego antipape.
Ili zato što je bio još živući papa kojeg su strpali u tamnicu ili u izgnanstvo, ili zato što su počinili herezu simonije - novcem su kupili papinsko mjesto, ili zato što nisu nikad ni mogli biti papom budući su odprije bili heretici.
Drugo, povijest poznaje nekoliko papa, dakle onih koji su stvarno bili pravi pape, katolici legalno i legitimno izabrani na stolicu sv.Petra, i koji su stavljeni na sud. Koji put su oslobođeni optužbe, koji put su osuđeni i izgubili Stolicu.
Koji put im je sudio rimski car, npr. Justinijan II, koji put su im sudili drugi. Navedeni bizantski car se smatra svecem zato što je ustrajao u borbi protiv krivovjerja te je zato i osudio i izbacio papu, te dao da se izabere novi.
Zašto je to sada skandalozno novorednim katolicima, a katolici prvog tisućljeća, uključujući pape, su podržali i pohvalili kršćanskog cara?
Zato što je kao lažna dogma nametnuto im da papa može učiniti bilo što, poljubiti kuran, reći da se je Bog svojim utjelovljenjem ujedinio sa svim ljudima, da između sv.Trojstva vladaju odnosi koji su slični ljudskim spolnim odnosima, da se ljudi mogu spasiti u lažnim religijama, papa može primiti na čelo kravlji drek kojeg će mu dati poganska svećenica, može reć da sodomisti nisu grješnici, može reć da i preljubnici nisu u smrtnom grijehu, ali oni će i dalje držati njega papom.
Papa može po toj ludoj vjeri i lažnoj dogmi javno otići na crnu misu, ali oni će i dalje čvrsto vjerovati kako nitko ne smije osuditi papu.
Zar je naš Gospodin Isus Krist osnovao tako ludu Crkvu na čije čelo može doći Antikrist, a katolici će ga i dalje držati svojim sv.Ocem?
Dati ću dalje u tekstu poveznicu na video u kojem je predavanje Richarda Josepha Michaela Ibranya (RJMI - dalje) zato što je on u tom predavanju obrazložio putem povjesnog pregleda raznih papa i antipapa kako je katastofalna zabluda o tome da se papu ne smije suditi.
Nitko se sve do pred nekoliko stoljeća od kršćana nije čudio što su neki pape bili osuđeni, što su neke pape anatemizirali koncili Crkve i istu anatemu ponavljali drugi pape, ili što je jedan papa dao drugog papu izvaditi iz groba i suditi mu.
Zašto su ih sudili, zašto su neki pape priznali sud i oslobodili se neutemeljenih optužbi?
Zato što su vjerovali u sv.Petra, u instituciju sv.Stolice, u nezabludivost papa i njihovu svetost, zato su sudili one koji su otpali od vjere ili činili javne skandalozne grijehe koje treba osuditi da bi se spasila sv.Stolica od ljage.
Papa kad je pravovjeran, onda on nema nikog od ljudi koji hodaju Zemljom koji može zanijekati njegov sud ili opovrći ga, jer on je vrhovni zemaljski sudac.
Ali isto treba znati da je to samo na duhovnom polju, da ne može poput Benedikta reći zemaljskim državama kako trebaju otvoriti granice za muhamedance. 
Papa može i to se je često događalo, donijeti krivi sud zato što nije imao sve potrebne informacije ili je povjerovao u lažno svjedočanstvo. Međutim, ako mu se daju sve nužne informacije, i on recimo oslobodi nekog optužbe za krivojerje, a isti je stvarno heretik, onda papa više nije papa, jer svjesno štiti heretika, a to je isto kao da je heretik. Time je sebe izbacio iz Stolice i treba ga osuditi da to svi katolici znaju, da se ne povode za heretikom koji ih vodi u Pakao.
Dakle, katastrofalna je zabluda izvući krivi zaključak da papa ostaje papom odnosno vrhovnim sucem bez obzira što je javni heretik ili javni zločinac. To znači negirati nauk Crkve i negirati zdravi razum.
Ili, ako je to ljudima bliskije dajmo primjer iz zemaljske države. 
Zar suci Vrhovnog suda mogu biti oni za koje javnost zna da su na platnoj listi neke druge države ili kriminalaca i zato što su na vrhu pravosuđa ne smije ih nitko optužiti i osuditi zbog veleizdaje i korupcije?
Jadna bi to bila država i narod koji bi dopustio da se tako nešto dogodi, odnosno vrlo su kratkog trajanja, jer su zbog lažne forme zakona usprotivili se zdravom razumu.
Ali upravo tako razmišljaju novoredni katolici za svoju Crkvu.
Njihov papa može javno negirati Božje zapovijedi, otić na hadž u Meku, osunetiti se, klanjati se zajedno s muhamedancima, podržavati ateizam i sotonizam, ali on će i dalje za njih biti papa. 
Što kaže RJMI, može im sodomizirati njihove sinove, ali oni ne će ništa učiniti da to spriječe i osude.
Koja je to ludost pod krinkom vjernosti Crkvi i Kristu!
RJMI drži kako je od 1130. g. nastupila apostazija u Crkvi kad pape, kardinali, biskupi nisu osudili povratak poganstva kroz desakralizaciju crkvi i veličanje poganske filozofije.
Mislim da je to prestroga ocijena.
Međutim siguran sam da je situacija u renesansi bila prilično katastrofalna kad su pape poput Aleksadra VI imali ljubavnice i bastardnu djecu koje su gurali na biskupske stolice koje su se kupovale i prodavale.
Tko je tu zatajio?
Manje više svi. Jer tko god je znao za nemoral papa, a šutio je i nije poduzeo ništa da se takve pape stave pred sud, učinio je smrtni grijeh propusta.
Dakle, u prvom redu kardinali i biskupi koji nisu sazvali koncil ili sud s papom, koji tu više nije papa, nego javno-sablažnjujući grješnik, na optuženičkoj klupi.
Zatim tu je kriv car sv.Rimskog carstva (mislim da su tada to bili Habsburgovci) koji je trebao učiniti isto što je učinio Justinijan u prvom tisućljeću, suditi papu-javnog grješnika i izbaciti ga iz stolice sv.Petra.
I kad se to nije dogodilo, onda je logično da je došla opća apostazija kojoj smo svjedoci.

Video je dosta dugačak, ali ga se isplati pogledati.

Iben Tranholm

Još jedna youtube snimka.
Iben Tranholm je Dankinja koja je u ovom razgovoru izrekla srž problema na zapadu kao i način na koji se zapad može izvući iz zla i uništenja.
A to je povratak na kršćanstvo. O tome najviše pišem na blogu.
Poštovana žena govori kako vidi nadu u Rusiji koja se je nakon 70 godina komunističko-ateističkog terora vratila kršćanskoj duhovnosti. Kulturni marksizam ne živi više na istoku, nego na zapadu kojeg je doveo do ruba samouništenja.
Iznosi dakako kritiku demokracije, hedonizma, feminizma koji je uništio i žene i muškarce na zapadu tako da su sad laki plijen muhamedanskom osvajanju.
Svakako preporučam da odvojite vrijeme i poslušate ženu koja ima što reći i koju ne ćete moći pogledati na državnim (ali i tzv. privatnim) televizijama i ostalim medijima.

Kazna za istinu

Ovaj put ne ću puno pisati.
Boris Le Lay je Francuz koji je dobio 6 mjeseci zatvora zato što je na youtube izjavio kako ne postoji crni Kelt.
Sudio mu je crni muhamedanac. Nakon što je o tome pisao na blogu, dobio je kaznu od dvije godine zatvora.
On je jedan od ne baš mnogo Francuza koji se javno bore za opstanak Francuza i protiv invazije i osvajanja muhamedanaca.
Nadam se da nakon posjeta Erdogana našoj domovini, ne će neki hrvatski sudac dobiti slični zadatak kao francuski suci u njegovom slučaju. 
Erdogan je već takav nalog dao 'njemačkoj' premijerki Merkel zbog jednog komičara koji mu se je narugao, a sad je zaprijetio s prstom da se ne smiju producirati djela koja bi upućivala na genocid nad Armencima.
Ipak, što i on kaže, moramo biti svjesni da smo, hvala Bogu, blizu istočnoj Europi, gdje se još može kritizirati invazija muhamedanstva.
Spominje također (novorednu) Crkvu koja se po njemu (i meni) priklanja muhamedancima zato što računaju da je to strana koja će postati dominantna uskoro, žele se pokloniti svojim budućim gazdama.
Boris Le Lay kaže kako je sad u Francuskoj što se tiče slobode slična situacija s bivšom komunističkom Jugoslavijom te da je o tome govorio s nekim hrvatskim političkim disidentom.
Da dalje ne prenašam - pogledajte:

Pitam se koliko bi meni dosudili kazne?

Anketa

U jednoj talijanskoj školi rađena je anketa.
U razredu je bilo 25 trinaestgodišnjaka.
Dvadeset i troje je pozitivno odgovorilo na pitanje. To je 92%.
Učiteljica je u uvodu ankete govorila o ISIS-u, odnosno o kalifatu koji se stvara na Bliskom istoku, kako mnogi muhamedanci koji žive u EU i koji su rođeni u EU odlaze boriti se za kalifat, kako muhamedanci kad osvoje prijete smrću onima koji se ne obrate na muhamednastvo ili ih stave u ponižavajući položaj.
Pitanje je bilo - ako bi snage kalifata osvojili Italiju, biste li konvertirali na muhamedanstvo?
Teško je zamisliti da su se u 7 stoljeću radile slične ankete u školama kršćanske Svete zemlje, Sirije, Egipta, sjeverne Afrike i iberijskog poluotoka, ili 800 godina kasnije u našoj Bosni.
Ali da su se radile, pretpostavljam da bi rezultat bio obrnut, iako su sve te zemlje, bez velike borbe pale pod kalifat.
Znamo i zašto. Jer je kršćanstvo bilo u znatnoj mjeri kontaminirano raznim herezama, i mnogi su radije pristali biti dhimmi ili konvertirati na muhamedanstvo, nego biti pod vlašću pravovjernog rimskog cara i Crkve.

Dječaci često pokazuju veći prkos nego odrasli ljudi, pogotovo u doba puberteta kad muški hormoni počinju se više izlučivati, kad dječaci žele dokazati kako postaju pravi muškarci, kad su spremni potući se da bi se dokazali pred vršnjacima. 
Odrasli muškarci koji imaju obitelji često nisu takvi, oprezniji su, ne trebaju se dokazivati, a znaju da ne smiju olako riskirati svoj život kad njihova obitelj ovisi o njima.
To napisah, iako u članku nije navedeno da se radilo u muškom razredu, kako bi rezultati ankete bili vjerojatno i gori da je pitanje upućeno njihovim roditeljima.
Porazno. Možda će netko reć - ah, to su Talijani, oni nisu nikad bili ratnici, naša djeca su drugačija, mi imamo ratničku tradiciju, mi imamo naše junake s kojima se dičimo.
Prvo, mislim da je priča o kukavičluku Talijana napuhana kako bi se okuražio naš narod kojem su prijetila Talijanska osvajanja, i kako se to temelji na iskustvu dva svjetska rata kad je talijanska vojska bila slabo vođena. 
Međutim, prije toga Talijani su bili prosječni ratnici kao i drugi narodi, konačno borili su se protiv Muhamedanca i u presudnoj bitki na Lepantu.
Istina je međutim da ma kako bili hrabri preci, potomci mogu postati kukavice ako se prepuste hedonizmu, ako izgube smisao za žrtvu, ako se odcijepe od svojih predaka zanemarivši tradiciju, i što je najvažnije - ako izgube vjeru u prekogrobni život.
Preci Talijana su konačno bili Rimljani koji su bili širom svijeta poznati kao neustrašivi ratnici (dok nisu i oni ušli u dekadenciju, kad su počeli novačiti Germane, jer se njihovoj mladosti više sviđao lagodan život).
Muhamedanci su ludo hrabri zato što u svakoj bitci nemaju što izgubiti, nego samo dobiti. Ako pobijede i prežive, dobijaju ratni plijen poraženih, ako poginu čekaju ih vječne orgije.
Znamo da ih čeka nešto drugo, ali oni to ne znaju i zato su ludo hrabri.
Rezultati ankete su takvi zato što zapadna djeca (i odrasli) su izgubili svaki ideal za kojeg bi se isplatilo dati život.

Ako su nekad komunisti, koji ne vjeruju u Boga niti u vrijednost očuvanja naroda i tradicije, bili spremni dati svoj život za revoluciju, to je bilo zato što su to bili ljudi koji su imali u sebi ostatke kršćanskog odgoja i/ili kulture po kojoj se ljudi trebaju boriti protiv nepravde i žrtvovati život u toj borbi.
Bilo je pak onih koji su bili ateisti i nacionalisti, i oni su imali isti kršćanski civilizacijski pečat ili su jednostavno ljubili svoj narod i za kojeg su bili spremni dati svoj život.
Vjerojatno su i jedni i drugi, svjesno ili podsvjesno, računali da će ih posmrtno slaviti oni radi kojih su se žrtvovali.
Ali - kako će se djeca zapada odlučiti, niti samo hipotetski, na čim samožrtvovanja kad ih sekularno-hedonistička država, škola, mediji, a nažalost i roditelji ne uče kako postoje vrijednosti zbog kojih se treba žrtvovati, pa do krajne žrtve života? 
Kako će ta djeca izabrati put mučenika i križara, kad ih se u filmovima i u knjigama uči kako su to bili naopaki i opasni ljudi od kojih se trebaju ograditi i osuditi ih?
Kako će talijanska djeca reći ne muhamedanstvu, kad ih nitko ne uči da odaju počast svojim precima koji su se borili protiv muhamedanskih osvajača u bitci na Lepantu ili kako su gradili kule na obalama kako bi se obranili od sjevernoafričkih pirata koji su dolazili pljačkati ih, ubijati i uzimati u bijelo roblje?
Kako će se obraniti od muhamedanstva ako ne vjeruju da je Muhamed lažni prorok kojeg je prorekao Krist i ako ne vjeruju u Krista Kralja koji ima svu vlast na Nebu i na Zemlji?
Kako će se obraniti i suprostaviti osvajačima ako ne vjeruju da je njihova žrtva u obrani jednaka mučeništvu i da ih nakon smrti čeka kruna slave koju će im dati na glavu Onaj koji je pobijedio smrt?
Kako će se suprostaviti muhamedanstvu kad je 'papa' Woytila pred nekoliko desetljeća poljubio kuran, a pape su imali nadležnost pozvati kršćane u sveti križarski rat?
Kako će ostati ponosno na nogama i gledati smrti u oči, kad Bergoglio pere noge na Veliki četvrtak muhamedancima i tako simbolički, u ime novorednih katolika, stavlja se u ponižavajući-dhimmi položaj na koljenima pred muhamedanskim gospodarima?
I konačno, zašto se ne bi osunetili i rekli kako je demon Allah jedini bog, a Muhamed njegov prorok, kad ga svi uče kako je muhamedanstvo religija mira, a drugi vatikanski koncil uči kako se katolici s muhamednacima klanjaju jednom Bogu?

Anketa nije iznenađujuća za one koji znaju što se događa i što se je dogodilo proteklih stoljeća.
Anketa ne bi bila bitno drugačija da se je radila negdje drugdje na zapadu, a nisam siguran dal bi bila bitno drugačija da je bila kod nas. Možda drugačija u krajevima koji su bili pod muhamedanskom okupacijom i u kojima su ožiljci od prošlog rata.
Iako ne bismo smjeli niti tu biti u velikim očekivanjima, jer bosanski franjevci su pokazali kako im prija više dhimmi status, nego križarski duh.

Trebamo si posvijestiti da se svaki dan nalazimo u anketi pred Bogom, koji nas pita kao i Petra, ljubiš li Me? 
Jesi li spreman ići na križ radi Mene kao što sam Ja bio radi tebe?
Nemojmo se zavaravati da Ga ljubimo ako nismo spremni na žrtvu.
I ne smijemo se žrtve bojati tako da se paraliziramo i onda u tom strahu kažemo ovo što su rekli anketirani učenici.
Bog će dati snage, mudrosti, kuražnosti, ustrajnosti i svega što nam je potrebno da bismo izdržali muku po kojoj ćemo biti Njemu najsličniji.
Sv.Lovro nije sigurno sam od sebe dobio snagu da se ruga svojim mučiteljima te da im kaže neka okrenu njegovo tijelo na drugu stranu, jer jedna je već dobro pocrnila od vatre.

Ne znamo što nam Božja prividnost nosi u narednom razdoblju.
Budimo uvijek spremni obraniti i osvjedočiti svoju vjeru.


P.S. Pogledajte video poruku kelnskog novorednog biskupa:

Pred četiri mjeseca za Novu Godinu muhamedanci su divljali ispred 'njegove' katedrale bacajući petarde na nju i usput zlostavljajući Nijemice koje su se našle na trgu ispred katedrale.
Koliko je još potrebno ovom novorednom kleriku da pozove sve Nijemce da se predaju vlastima kalifata kako je učinio izdajnik i biskup Seville Don Oppas , nagovarajući prvog križara Don Pelaya da se preda muhamedancima, jer su oni premoćni?
Zar ovaj izdajnik ne zna kako se muhamedanci ne zaustavljaju dok se ne uspostavi svugdje u svijetu šerijatsko pravo, kako je to pravi nauk Muhamedov i kako oni nude primirje samo dok ne postanu sigurni da će osvojiti?
Ono malo Nijemaca koji se žele suprostaviti osvajanju, ovaj novoredni biskup proziva kao neprijatelje Njemačke uz jedva prikriven poziv da ih se zatvori i pošalje na robije.
Usput, u RH dolazi turski predsjednik Erdogan koji izgleda ima ambicije kalifa, odnosno oživljavanja posljednjeg otomanskog kalifata. To se ne događa slučajno, jer sada je 100 godišnjica priznanja muhamedanstva u hrvatskoj državi, a za par godina je isto 100-godišnjaca pada posljednjeg kalifata.
Zašto se naši telci ne upitaju, ako je tobož Turska sekularna država, znači ona kojoj je svejedno kojoj religiji pripadaju njezini državljani, zašto ista Turska pripada zajednici islamskih država i konačno zašto bi Turska trebala kao sekularna država biti ona koja će čestitati hrvatskoj državi što se je ona odrekla kršćanstva i prihvatila muhamedanstvo kao jednu od religija 1916. godine?
Muhamedanci točno znaju što hoće i znaju kako to učiniti, koristeći agresiju, šireći teror koji je vjerojatno onog jadnog kelnskog nadbiskupa obezglavio pa misli da će biti povlašten u kalifatu ako se zalaže za muhamedanstvo poput Don Oppasa pred 13 stoljeća, zatim koristeći se taqiyom - zavaravanjem neprijatelja o svojim konačnim ciljevima.
Što žele pak nemuhamedanci iz nekadašnjih kršćanskih država?
Da u miru i u relativnom blagostanju sprovedu svoj zemaljski život.
Erdogan i njemu slični će im ga ponuditi uz dvije varijante.
Konverzija u muhamedanstvo ili dhimmi status.
Kao što je anketa pokazala, većina je samo u dilemi što od toga izabrati. Možda kalkuliraju - bolje biti dhimmi dok traje džihad, a kad svugdje bude kalifat, onda konvertirati bez rizika gubitka života u ratu. Samo ipak ne znaju da su kalifi znali zabraniti dhimmijima preobraćanje na muhamedanstvo, ako bi to značilo da će prestati dotok novaca od poreza dhimmija. Kalifat ne može živjeti bez osvajanja-ratnog plijena i bez tlake raje. Kalif voli luksuz, uživanje, a to košta. Malo tko na zapadu nije zaslužio da bude raja koja treba sklanjati se s puta muhamedancu kad mu ovaj dolazi u susret, sjašiti s konja ako ga ima, ponizno plaćati reket za zaštitu.
Nadam se da će se pojaviti neki novi Don Pelayo i dobro isprašiti po turu don oppase i onda uz pomoć Božju i zagovor Bogorodice krenuti u sveti rat. Vrijeme premišljanja se bliži kraju.


P.S.S.
Evo što je izjavio naš ministar vanjskih poslova Kovač povodom posjeta budućeg kalifa:

"Hrvatska i islamska zajednica gradile su svoj odnos stoljećima. Dodiri s islamskim svijetom leže u samom korijenu postojanja nas Hrvata u ovom dijelu Europe."

Ovaj lik čini mi se pripada nekoj stranci naziva "Most", ali razmišlja kao da se je preveč napio alkoholiziranog mošta.
Zar se gradnja pozitivnih odnosa temelji na vjekovnim osvajanjima, odvođenjem u bijelo roblje, dankom u krvi i konačno ovim izgledom RH koja izgleda kao polumjesec jer joj je trbuh odgrižen muhamedanskim osvajanjima? 

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kazao je da iz Europe dođu kod nas po rješenje odnosa s islamskom zajednicom.

Licemjer, jer da nismo siromašniji od zapada, imali bismo iste probleme kao i oni, a on bi već razmišljao kako da ide u džamiju i privuče sve brojnije muhamedance na slijedećim izborima za gradonačelnika. Vjerujem da bi među hrvatskim političarima nastala trka tko će se prije osunetiti, ali kladio bih se najprije na njega.

P.S.S.
I dok se naš dio Hrvatsko-Ugarske klanja potencijalnom kalifu, ugarski dio stavlja svijetu do znanja kako je širenje muhamedanstva tamo zabranjeno po ustavu jer prijeti uništenjem mađarske kulture.
To je izjavio Viktor Orban, mađarski predsjednik vlade.
Možda nisam originalan, ali personalna unija s Ugarskom mi sve viši liči kao naš jedini spas.
Zasad neka ta osoba bude V.Orban.

Pop nije samo banalan

Skud je samo došla još ne znan
Uzela mi ruku rekla zajdi z namon van
Je bolje da smo sami ti i ja
Viruj meni da ti neće biti ža.

I ti njoj reci: neću, nisan za to
Bija bin munjen da nis poša za njon
Takovu najdeš samo jenu na sto
Znaš da bin bija zbalja da je nis prova.

Jenu noć, tu jenu noć
Da je nis prova
Jenu noć, tu jenu noć
Bija bin zbalja.

Više je ne zabin, vero ne
U meni je ustala z glave mi ne gre
Ki zna di je sada ča pensa
Da li se domišlja kako san se zva.

Neki dan sam bio na rođendanskoj proslavi 50-godišnjaka.
Slavljenika držim poštenim, dobroćudnim čovjekom na kojeg se možete osloniti.
Uzvanici su bili decentni, ozbiljni ljudi.
Dosta se pjevalo tu večer, i to dobro, tim više što slavljenik pjeva u nekoj dalmatinskoj klapi.
Za očekivati na repertoaru su bile uobičajene pop pjesmice, starije i mlađe.
Jedna od njih je bila i ova koja je gore citirana.
Postavio sam sebi pitanje, zašto ljudi koji žive prilično urednim obiteljskim životom, iza kojih nema javnih skandala, vole pjevati pop pjesmice čiji tekstovi odudaraju od njihovog života. 
Postoje po meni samo dva objašnjenja.
Imaju podsvjesnu želju živjeti raskalašeno, a to je najčešća tema u pop(rock) pjesmama, ili ih privlači pitka banalna glazba pa se ni ne osvrću na tekstove pjesama.
Moguća je dakako i kombinacija.
Postavlja se isto pitanje o autorima pop pjesmica koji možda isto žive smirenim obiteljskim životom, a produciraju pop pjesme koje su negacija njihovog trenutnog života.
Svi smo ljudi grješni, ali to nikako nije opravdanje da netko pjeva o svojim grijesima bez riječi osude samog sebe, bez žaljenja i pokore.
A to je najčešći motiv pop glazbe, zadovoljavanje tjelesnih požuda koje se krivo nazivaju ljubavlju, uz dodatni motiv nesretne ljubavi kad takva bludnička veza se prekine.
Nema ničeg u tome romantičnog ili tragičnog vrijednog pisanja i pjevanja.
Zar je neodgovorni jednokratni blud dvoje nepoznatih koji se ne sjećaju nakon toga ni imena 'ljubavnika' nešto vrijedno o čemu bi se trebalo pisati i uglazbiti to?
Kako se osjeća žena ili djeca autora pop pjesme dok ju slušaju?
Zar se muž ili otac opravdava - to sam izmislio da bi se bolje prodavalo, i ne budite licemjerni kad živite od mojih autorskih prava na tu pop pjesmu? 
Vjerojatno je situacija još i gora, pa ni ženi ni djeci, ali ni autoru nije neugodno, jer smatraju da je tekst sasvim moralno prihvatljiv. A moral je ono o čemu se dogovaramo, pregovaramo ili čak smatramo da svaki čovjek ima pravo imati svoj moral.
Još jedno moramo primijetiti. 
Veličanje grijeha bluda i preljuba u pop pjesmicama nije započelo s rock glazbom, nisu samo neuredni 'čupavci' pjevali o tome. 
O tome su pjevali oni u skupim odijelima i skupim večernjim haljinama prije njih. 
To je bilo još i gore zato što je izvana izgledalo uredno i normalno, etablirano i odobreno, javno reklamirano i hvaljeno.
Nisu dakle žrtve epidemije nemorala samo pedesetgodišnjaci, nego su to i stogodišnjaci ako su još živi.
Ono što se nekad nije moglo pjevati nigdje drugdje nego samo u opskurnim gostionicama u kasnim satima, sad pjevaju djeca na matinejama ili se izvodi na, od države financiranim, kazališnim daskama. 
Blud, preljub, drogiranje i sve druge perverzije postale su banalne i najčešće pokrivene s riječju ljubav.
Dva neznanca iz pjesme 'Jenu noć' vodili su 'ljubav', a ta 'ljubav' je vječita tema pop pjesama.
Mislim da u tom grmu leži Zmaj, a ne zec. 
Jer Zmaj je uspio ljude uvjeriti kako se ljubav nalazi u zadovoljavanju tjelesne požude, i procjenjujem kako mu je najveći trijumf kad je Woytila iznio teologiju tijela koja je blasfemično tvrdila kako je spolno sjedinjenje blisko odnosima između sv.Trojstva. 
Niti jedna sotonistička pop pjesma ne može toliko nisko pasti.
Kako se možemo oduprijeti banalnosti zla koje proizlazi iz pop kulture?
Jednostavno, isključimo se iz svih medija koje pop kulturu promoviraju. 
Ili, kad gledamo neki film ili slušamo glazbu, ili čitamo knjigu, zapitajmo se - bi li nam bilo neugodno da u tom trenutku ugledamo pred sobom Isusa ili Mariju?
Ako bi, onda bacimo daleko od sebe taj medij.
Tim više što vjerujemo kako Isus ne samo da vidi što radimo, nego zna što se nalazi u našem srcu.
Međutim to nije dovoljno. 
Moramo ljubiti svoje bližnje koji su, nažalost često, otrovani ili ovisnici o pop kulturi.
Recimo im to isto na čim bolji način - bi li s vama Isus pjevao tu pjesmu? 
Nadam se da ne bi odgovorili potvrdno, iako se tome ne bismo trebali čuditi kod novorednih katolika.
Pop kultura, odnosno Zmaj o kojem sam prije pisao, iznijela je providnu laž koju su mnogi progutali.
Ta laž je - postoje stvari u pop kulturi koje mogu 'konzumirati' djeca i odrasli, ali postoje one koje mogu samo odrasli.
Svi znamo da se tu radi o tekstovima ili scenama spolnih odnosa i nasilja. 
Primjerice, takva 'cenzura' će reć kako je pjesma 'Jena noć' dopustiva za djecu, jer se u njoj ne spominju prostački izrazi, a da se spominju, onda bi to bilo samo za odrasle.
To je tipično isusovačko laksativno licemjerje koje opravdava tobožnji manji grijeh s velikim. 
Ako ne znate, svojevremeno su isusovci pisali knjižurine o moralu u kojima je recimo pisalo da nije mužu grijeh ići kod prostitutke, ako bi u suprotnom muž učinio preljub i ostavio ženu i djecu. 
Naravno, govorili su da je blud s prostitkom grijeh, ali postoje posebni slučajevi i onda o tim slučajevima napišu knjigu.
Ratzinger je svojevremeno izjavio kako je pozitivno što sodomist prostitutka koristi kondom, jer tako pokazuje brigu o svojim klijentima. 
Bergoglio je inače isusovac i rekao je kako je preljub zlo, ali neka preljubnici koji imaju djecu, nastave živjeti zajedno zbog dobra djece, ili ovo posljednje - neka se pričešćuju jer sv.Euharistija je lijek protiv grijeha.
Tako se može reć i za pop kulturu koja 'pjeva' o bludu, bolje da ljudi pjevaju takve pop pjesmice, nego da stvarno odu u 'jenu noć'.
Na kraju ih noć sve proguta, jer pjevanje pjesme o bludu je smrtni grijeh, dočim smrtni grijeh povlači za sobom druge i teže, pa se na kraju završi tamo gdje je završio 'junak' pjesme. 
Laki grijesi, ako se ne borimo protiv njih, dovedu nas začas do smrtnih grijeha, a kamoli ne će manji smrtni grijesi dovesti do većih.
Sa zlom odnosno sa Zmajem ne smijemo imati ni najmanji kompromis.
Povijest dekadencije zapada svjedoči kako tolerancija manjeg zla dovodi uskoro do potpune trulosti društva.
Sadašnja pop* kultura je bila nekad podzemna, mogla se je odvijati samo među probisvijetom, međutim začas je postala oficijelna i službena čim ju se je počelo tolerirati.
Još se jedno može primjetiti. U skladu s laži zvanom demokracija, u suvremenom društvu gotovo da i nema druge kulture osim pop kulture. Političari i njihovo biračko tijelo, profesori i studenti, poslodavci i posloprimci, bogati i siromašni, svi su oni konzumenti iste pop kulture. Ne postoji više elitna kultura i pop kultura, jer postoji de facto samo ova druga.
Blitzkrieg pop kulture se isto slikovito ogleda u slučaju tetoviranja koje je živjelo nekad samo među kriminalcima, a sad je postalo skoro nužno da bi vas društvo prihvatilo normalnim. Gotovo se više ne može naći pop zvijezdu, političara ili nogometaša koji nije tetoviran.
Društvo je izgleda izgubljeno, zato će kršćani morati ići ponovno u podzemlje, ponovno u katakombe kako ne bi bili zaraženi od bolesti koje vladaju u ovozemlju.
Podzemlje ovdje znači figurativno, jer svjedočiti za Krista uvijek moramo, a to ne možemo nidje gdje nisu Njegovi protivnici, odnosno nigdje gdje ne vlada sotonska pop kultura.
Pitanje za kraj.
Jesam li bio party-breaker i rekao uzvanicima ovo što sam u tekstu napisao?
Nisam, jer uzvanici su tada bili na odlasku, i jer ove stvari se moraju govoriti u četiri oka i u drugačijem ozračju, inače se događa ono na što nas je upozorio Gospodin Isus Krist - ne bacajte biserje pred svinje.
Ako pratite moj blog, onda svakako pripadate onima koji su svjesni kako nešto ne valja s ovim svijetom.
Zalud je reći nekom tko veselo skakuće kao telac po polju zasađenom GMO biljakama kako su te biljke štetne i opasne.
Takvi nažalost najprije moraju dobiti alergiju da shvate kako nešto ne valja. 
I kad ju dobiju, pitanje je dal će prihvatiti istinu o GMO biljakama, jer mnogi ne žele vjerovati kako postoji urota, kako postoji Zmaj i ljudi koji mu služe.
Tako isto ne žele vjerovati da Zmaju u cilju destrukcije čovječanstva više služi pop kultura i mediji koji je promoviraju, nego GMO mikro-biolozi i njihove laboratorije u vlasništvu multinacionalnih super bogatih tvrtki i s potkupljenim političarima.
Glavna bitka se događa u ljudskim srcima.
Ako je Krist s nama, tko će protiv nas!
Stoga, nemojmo odbiti prihvaćanjem banalne i pitke pop kulture Onog pred kojim drhću Nebesa i Zemlja, nemojmo konzumirati ono zbog čega bi Isus i Marija okrenuli lica svoja od nas.

* Pop dolazi od engleske riječi 'popular' i označava nešto što je široko prihvaćeno. Riječ dolazi od latinskog kao što većina engleskih rječi ima korijen u latinskom - populus - narod. Budući se pop kultura mjenja s vremenom, onda se ne temelju nje može dobro zaključiti kakvo je stanje duha bilo u određenom periodu. Pop kultura nije nikad bila gora nego što je danas.

BDP

Ako ne pratite medije s engleskog govornog područja, onda vam kratica SJW ništa ne znači.
Kratica BDP u načem jeziku obično znači bruto društveni proizvod.
Ali, da li je društveni proizvod samo nešto tvarno što se dade izmjeriti kunama ili dolarima?
Ne bi se reklo, jer ekonomisti ubrajaju u društvene proizvode 'proizvodnju' usluga, recimo turizam.
Znači, BDP podrazumijeva sve ono, bilo tvarno ili ne, što proizvodi društvo i što se mjeri novcem.
Za Soroša ste čuli. Taj demonski milijarder širom svijeta financira tzv. nevladine udruge kojima je glavni cilj destrukcija svih vidova tradicionalnih društava kako bi nastao novi svijet bez granica i zdravog razuma.
I u Hrvatskoj, hvala ocu laži, imamo mnoštvo takvih udruga i vrijednih pregalaca koji pridonose svojim uništavajućim radom hrvatskom izvozu koji je sličan turizmu ili prostituciji.
Jer taj rad plaća Soroš, i tako u našu ekonomski napaćenu zemlju dolazi nužan svježi novac bez pokrića kojeg izdaje neka tiskara u SAD-u ili još češće fiktivni digitalni novac koji ne da nema pokriće u zlatu ili u nekoj stvarnoj tvarnoj vrijednosti, nego ga nema niti u papirnatim novčanicama.
BDP znači još jedno, borac za društvenu pravdu.
To je moj prijevod engleske kratice SJW, social justice warrior.
BDP su dakle oni koji doprinose BDP-u kao što virusi pridonose životu organizma. Virusi su neka vrsta živih bića, ali kad dođu u organizam, isti se mora dobro potruditi da nezvanog gosta izbaci jer u suprotnom prijeti mu smrt.
Čime se bave BDP-ovi konkretnije?
Recimo gongiraju. Molim? To znači - BDP-ovi organizirano nadgledaju izbore tako da su odjednom postali meritorni u kontroli izbora, davaju izborne ankete i slično, kako bi u konačnici postali sito i rešeto u ionako protunaravnoj demokraciji.
Zatim oni su veliki borci za zaštitu djece, tako da su izmislili dječja prava koja negiraju naravni autoritet roditelja nad njima.
Nemojmo nikako pomisliti da su BDP-ovci samo neuredni, prljavi, tetovirani, drogirani, obojani, pod maskama ljevičari-antife koji smatraju da imaju bogomdanu vlast na ulicama i koji kad se sukobe s desničarima očekuju da ih brani država odnosno policija, sudovi i mediji.
Jer BDP-ovci se, nakon stažiranja na ulicama, zapošljavaju u državnoj upravi, ministarstvima, zavodima, sveučilištima, državnim i privatnim medijima koje isto drže BDP-ovci poput Soroša.
Tada izgledaju urednije, stave se u odijelo da bi ostavili dojam kako su konzervativni dok rade ono isto što i prije, samo sad uz pomoć države kojoj žele čim prije poništiti suverenitet kako bi zaživjela jedna svjetska država bez granica.
Svjedoci smo tako da se je u vrijeme BDP-a formirala u svim državama koje teže samouništenju, državna pravobraniteljstva djece. 
Preciznije, formirane su državne pravobraniteljice djece, jer još nisam nikad čuo da je na toj državnoj funkciji bio muškarac. 
Cilj toga je kako napisah, kroz vid zaštite djece od nasilja, oduzeti naravni autoritet roditelja nad njihovom djecom, i taj autoritet dati njima, BDP-ovcima.
I u tome se je daleko odmaklo, jer roditelji praktično nemaju nikakvu mogućnost utjecati na odgoj njihove djece u školama.
Pročitao sam nedavno da će u SAD-u predškolska djeca odgovarati na pitanje svog spola. 
Mislim da znate o čemu se radi, da znate providnu igru s izmišljanjem novih značenja za stare riječi kako bi se legalizirala perverzija. 
Tako je riječ gender koja znači isto što i spol (muški ili ženski) dobila novo značenje. Gender znači ono što osoba misli da je s obzirom na spol, a ne ono što ta osoba jest. Tako će se djecu pitati - vidim da izgledaš kao dječak, ali dal se osjećaš kao dječak ili kao djevojčica?
Želiš li odlaziti u ženski zahod s curicama, ili u muški?
Nije važno što imaš pišu, važno je ono što ti osjećaš.
BDP-ovci pokazuju time kako su trijumfirali nad naravnim ljudima.
Jer ako se ovi drugi pobune, BDP-ovci će poslati na njih policiju, strpati ih u zatvor, dovesti pred sud koji će im oduzeti djecu.
BDP su djeca oca laži, zato vladaju pomoću terora i laži.
Pod krinkom borbe za društvenu pravdu, nimalo se ne ustručavaju primijeniti državnu silu nad onima koji vide i koji se žele suprostaviti protunaravnim perverzijama koja se nalaze u imenu društvene pravde.
Toga su gotovo svi svjesni, zato ima malo onih koji im se suprostavljaju. A bilo je vrijeme dok su im se ljudi mogli suprostaviti, dok su BDP-ovci bili samo na ulicama i u sveučilištima. Međutim, zbog slijepoće i lijenosti, zbog neopravdane tolerancije zla, to se nije dogodilo.
Kad normalni ljudi počnu tolerirati nenormalne koji ne kriju da žele zadobiti vlast nad njima, onda je to znak da su kapitulirali. I to se je dogodilo na zapadu pred pola stoljeća.
BDP-ovci ne kriju više kako imaju plan da se izmiješaju sve rase, da više nitko nema svoju domovinu i zavičaj u kojem su mu živjeli preci, i ono što je bilo nezamislivo pred pola stoljeća, da imigranti teroriziraju starosjedioce, a ovi ih pozivaju da još u većem broju dođu kako bi još više bilo gradova ili četvrti u koje ne mogu zaći, jer su postali stranci u vlastitoj domovini.
Jel znate onda koji je najveći živući BDP-ovac?
Tko najviše u svjetskim medijima govori o borbi protiv društvene nepravde i tko javno govori kako ljudi trebaju biti tolerantni prema pervertitima?
Bergoglio, Društveni Pravobranitelj
(eto, nisu samo žene pravobraniteljice, i Bergoglio je pravobraniteljica i to velikog kalibra).
On će u jednoj rečenici osuditi nepravdu prema djeci, a u drugoj će izraziti sućut prema sodomitima koji su najčešći pedofili odnosno nasilnici prema djeci.
On će govoriti kako su ugrožene obitelji i kako je ugrožen brak, a primiti će u privatni posjet dvije 'oženjene' španjolske lezbijke koje su bile 'proganjane' u njihovoj župi.
On će reći kako je za zaštitu braka, i istovremeno će ga obezvrijediti držeći kako su oni koji su u preljubu, koji su izdali brak i sakrament ženidbe, dostojni primiti Tijelo i Krv Kristovu.
On će reći kako su različitosti bogatstvo svijeta, dok će javno podržati ilegalne imigrante čiji dolazak uništava starosjedilačku kulturu i stvara podlogu za samo jednu svjetsku kulturu vladavine Antikrista.
On će reći da su svi ljudi djeca Božja i onda dignuti kažiprst prema nebu pokazujući smjer u kojem se nalazi otac svih ljudi,
ali istovremeno će negirati Božje zapovijedi i istinu kako nitko od ljudi nije dijete Božje dok se ne krsti i ne uzvjeruje u Isusa Krista.
I tako oni koji povjeruju ovom svjetskom društvenom pravobranitelju ne će više tražiti spasenje odnosno krštenje, kad već jesu spašeni, kad već jesu djeca Božja.
I taj prst koji je BDP pokazao prema gore ovaj put nije lagao.
Jer ispod svoda nebeskog koji dijele voda od voda, nalaze se prvo nebo čiji je knez, kako piše sv.Pavao Efeženima, knez vlasti zraka koji djeluje u onima koji su neposlušni Bogu.
Stoga na koncu prava definicija BDP.
To su oni u kojima djeluje knez ovog svijeta osuđenog na propast, koji su prijetvorni i lažljivi kao i njihov otac, koji je otac laži. Koji u ime borbe za pravdu, čine i šire nepravdu i pobunu protiv Boga.
Na nama je svakako boriti se protiv njih, kao i protiv kneza ovog svijeta.

Protokol smrti Petra Hintjensa

Peter Hintjens napisao je danas svoj posljednji tekst.
Barem je tako obznanio na svojem blogu.
Tko je Petar Hintjens?
Belgijski programer koji je napisao značajne software, poput biblioteke i protokola ZeroMQ koji služi za razmjenu podataka između različitih programa i operacijskih sustava.
MQ u nazivu vjerojatno znači Message Queuing - red poruka, a Zero je zero - ništa, promašaj, nula, ništica.
I dok je naslovio taj svoj posljednji tekst - protokolom smrti, ovo Zero sve više dobija na značenju.
Hintjens je obolio od raka i sad rezignirano, a možda i ubrzano i nestrpljivo zbog bolova ili straha od bolova, čeka eutanaziju.
Koja će se održati u Belgistanu, naprednoj zapadnoj zemlji u kojoj su nekad živjeli katolici. Protestanti su većinom bili U Nizozemskoj, iako su Flamanci i Nizozemci skoro isti narod, a sad su skoro iste vjere - ateisti.
Čitao sam ili strelovito sam pregledao komentare na ovu vijest na programerskim portalima, i svi komentari su isto u duhu protokola smrti. 
Ljudi koji se bave s informatikom, bilo hardwareom ili softwareom su nadprosječno bez vjere, bez ideala, skloni feminizmu i odobravanju perverzija, gotovo uvijek izgledaju kao ostarjeli hipici ili njihov pomladak. 
Kad drže predavanja ili prezentacije uvijek su odjeveni 'casual' odnosno onako kao što su nekad bili kauboji, poljoprivrednici u polju ili građevinski radnici na gradilištu.
Samo što ovi drugi nisu nabijali ruke u džepove, jer su s tim rukama morali raditi. Gotovo uvijek nastoje odglumiti ležernost i spontanost, zato nabijaju ruke u džepove i smišljaju kako će poput standup komičara ili političara nasmijati publiku. Jednom riječju - ljevičari.
U silnim komentarima sućuti pronašao sam samo jednog koji je bio protiv eutanazije. Napisao ga je neki istočni shizmatik, vjerojatno Rus, i rekao da eutanazija za njega nije opcija zato što je on pravoslavac. Iako je taj odgovor iskočio od drugih u pozitivnom smislu, nije niti to bio pravi. Ne zato što je autor istočni shizmatik.
Nego zato što je odgovor trebao biti - eutanazija je smrtni grijeh, zato što je Bog tako objavio, a ne zato što to ovaj mora držati i skoro se pravdati da bi i on bio za eutanaziju da nije pravoslavac. 
Zašto dakle ljudi koji se bave nulama i jedicama, koji stvaraju virtualnu stvarnost koja nam sve više pokazuje svoje drugo stravično i sotonsko lice, nisu ljudi naravnog morala, ako već nisu kršćani?
Zato što je ta tehnologija kojom se bave nenaravna i kad se podvuče crta - nije donijala čovječanstvu stvarni napredak i blagostanje. Štoviše donijela je dekadenciju, destrukciju i suicidalnost društva.
Takvi ljudi osim što stvaraju nešto što nije prirodno i što je otuđujuće, i žive u takvom svijetu, su zato nadprosječno bliski lijevim i ateističko-materijalističkim ideologijama.
Možda je jedan od začinjalaca takve tehnologije, Englez Alan Turing, bio prorok ili egzemplar budućih vremena.
On je u prvoj polovini 20.st. sa svojim sodomitskim životom i htijenjem da stvori umjetnu računalnu inteligenciju, označio put kamo će se zapadno, ali i šire, društvo kretati.
Početkom šezdesetih ili krajem pedesetih godina prošlog stoljeća na američkim sveučilištima događale su se ne manje revolucionarne stvari od seksualne i hipi revolucije. Profesori podržani od američke elite dali su se poput nekadašnjih alkemičara i čarobnjaka u potragu za umjetnom inteligencijom. 
Što ih je motiviralo? Isto ono što je zagrijalo srca milijuna onih koji su navijali da moćno IBM-ovo računalo pobijedi Kasparova u šahu. 
I ti nadprosječno inteligentni profesori i njihovi studenti, stvarno su verovali u tim 60-tim da samo što nije stvoreno računalo i napredan program koji će učiniti da stroj postane svjestan sebe i svijeta oko sebe, kao što je to prikazano u sotonskom filmu "2001. Odiseja u svemiru".
Mislim da je to onda vjerovala i većina ljudi. Toliko je Sotona već tada bio moćan. 
Ne treba nas iznenaditi da se je paralelno s potragom za AI događao drugi vatikanski koncil i kasnije 'proljeće Duha Svetoga u Crkvi'.
Naravno, um nije u eletronskim krugovima niti u moždanim stanicama, um je u racionalnoj-umskoj duši koja nije materijalna. 
IBM računalo je pobijedilo Kasparava ne zbog inteligencije, nego zato što je netko napisao inteligentni program za računalo koje može jako brzo obraditi mnoštvo informacija, ali to nije inteligencija.
Da se vratim u srž stvari. 
Informatičari su se dali na uzaludnu trku za umjetnom inteligencijom iz istog jalovog motiva po kojem su biolozi radili isto tako jalove eksperimente kako bi dokazali kako život nastaje od neživota.
Taj motiv se zove mržnja prema Bogu.
Ona je toliko destruktivna da bi profesori stvorili bez oklijevanja, samo da mogu, umjetnu računalnu inteligenciju koja će biti njima superiorna, odnosno da se ljudi dovedu u situaciju da budu robovi takve umjetne inteligencije.
Jer bi tako sebi dokazali kako svijet sam po sebi evoluira, odnosno svijet ili ne treba Boga, ili će se razviti iznad Boga.
Biolozi su voljni stvoriti bića superiornija ljudima kako bi dokazali evoluciju.
Ali niti su prvi mogli stvoriti umjetnu inteligenciju, a drugi primitivnu novu vrstu bića, a kamoli superiorna.
Međutim na velika vrata su pustili u društvo drevno biće koje je nama superiornije i po inteligenciji i po snazi, i kojeg Isus Krist naziva ocem laži i čovjekoubojicom od početka.
Prva generacija informatičara poput Turinga, Churcha, McCarthya ... koji su tragali za umjetnom inteligencijom su umrli, neki pred par godina, ali su već desetljećima prije spoznali kako umjetne inteligencije nema. 
Jesu li se onda odrekli lažne vjere u evoluciju i napredak, jesu li sebi postavili pitanje koje postavljaju i mentalno retardirani - nije li nužno da postoji beskonačno biće koje zovemo Bogom, jer ako ne postoji onda ništa ne može postojati? I zar nam zdravi razum ne govori kako manje savršeno biće ne može stvoriti savršenije ili ne može samo po sebi postati novom savršenijom vrstom? Nisu li ti profesori učili o drugom zakonu termodinamike koji to isto kaže?
Ne, oni su odlučili biti prokleti do kraja, oholi do kraja, nikako spustiti gordu šiju i pokloniti se Bogu, a htjeli su se pokloniti nemogućoj umjetnoj inteligenciji.
Petar Hintjens pripada drugom naraštaju informatičara koji nemaju katedre, često su samouki, ali i na njih dolazi red da stanu pred Suca. 
I dok bi normalan čovjek u spoznaji kako mu je ostalo još malo vremena do smrti, žurno tražio izmirenje s Bogom, vršio pokoru i pokušao nadoknaditi štetu koju je učinio svojim grijesima i Bogu i ljudima, informatičari smatraju da je došlo vrijeme za pozvat naredbu 'shutdown -h now'.
I to im je zadnja zabluda. Jer tu zapovijed može izdati samo Onaj tko im je dao život, tko je Gospodar života i smrti.
Hintjens ne poznaje protokol smrti, kad ne poznaje niti protokol života, i u zadnjem uzaludnom bijegu od Boga, osuđen je pasti u Njegove ruke.

Statistika

Malo statistike o blogu.

Unos	Prikaza stranice
Hrvatska	18707
Bosna i Hercegovina	1874
Sjedinjene Američke Države	1376
Njemačka	780
Crna Gora	456
Austrija	222
Rusija	207
Ukrajina	181
Francuska	176
Australija	170

Najčitaniji postovi:

Unos	Prikaza stranice
Ne osuditi znači suditi 15. ožu 2016., Broj komentara: 6	550
Uloga N.O. Crkve u suicidu zapada 20. ruj 2015.	499
Katoliban 22. ruj 2015., 1 komentar	431
Sedevakantizam bez muke 21. ruj 2015., Broj komentara: 21	395
Proročanstvo 6. tra 2016.	338
Bližnji i neprijatelj 1. ožu 2016.	306
Očinstvo 10. velj 2016., Broj komentara: 23	296
Hell's Amazing Grace 25. ruj 2015., 1 komentar	270
Antifašistička predstava 13. velj 2016., Broj komentara: 7	267
Posljednji novoredni egzorcist 15. velj 2016.	261

Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Mt,5:17-18

Ponukan pitanjem jednog čitatelja, odlučio sam napisati tumačenje navedenih Isusovih rečenica.
Ovo je povezano s brojnim zabludama koje su prethodile protestantizmu, ali su ove protestanske nama dnevno pred očima.
Naime, ako se pročita samo prva rečenica, onda se dolazi do zaključka kako i dalje važi Mojsijev zakon, kako se muška djeca moraju obrezati, kako treba opsluživati sve obrede koje je naveo Mojsije, kako treba donijeti životinju-žrtvu svećeniku u Jeruzalemu kako bi je on prinio radi naših grijeha, treba i dalje štovati subotu, a ne nedjelju ...
Svakome tko ima zdrav razum mora biti jasno da je vršenje Mojsijevog zakona već dvije tisuće godina besmisleno, jer Hrama više nema kao što nema više niti svećenika koji bi prinosili krvne žrtve. Tko pak pozna Bibliju, zna da je Zakon dobar, međutim po Zakonu su svi ljudi prokleti jer ga ne mogu izvršavati, jer su griješni, jer imaju istočni grijeh, jer konačno krv životinja ne može podmiriti nepravdu nanesenu Bogu putem naših grijeha.

Oni koji su zalutali u prvoj citiranoj rečenici obično podržavaju antikristovsku cionističku državu na Svetoj zemlji, smatraju da su prokleti od Boga oni koji je ne podržavaju isto kao oni što ne podržavaju talmudiste, pa do krajnih slučajeve protestanata unitarijanaca, poput mormona i jehovih svjedoka koji su zanijekali sv.Trojstvo jer Njega ne spominje Mojsije.

Isusove citirane rečenice su iz poglavlja u kojem Gospodin besjedi mnoštvu na gori. Govori o blaženstvima, o blaženima siromašnim duhom, o blaženima onima koji su ožalošćeni, o blaženima koji su krotki, o blaženima koji su gladni i žedni pravednosti, o blaženima milosrdnog srca, o blaženima čistog srca, o blaženim mirotvorcima, o blaženim progonjenima zbog pravednosti i na kraju blaženima koji su progonjeni zbog Njega.
Dalje nastavlja kako su ti koji Ga slijede svjetlost svijeta, sol zemlje, odnosno kako se ne mogu sakriti dobra djela koja se čine u Njegovo ime.
Dalje Gospodin nastavlja s rečenicama koje sam citirao i dodaje:

Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."

Zar Gospodin ovdje govori o opsluživanju Mojsijevog zakona u pogledu obreda, obrezivanja, štovanja subote ...?
Ne, On govori o moralnim zapovijedima koje je objavio preko Mojsija.
I vidimo da ne samo što ih On ne ukida, On ih pooštrava.
Nisam navodio daljnje citate, ali u njima Isus pooštrava moralne zapovijedi.
Mojsije je primjerice dopustio Izraelcima otpustiti svoje žene, a Isus je to strogo zabranio, Mojsije je rekao ljubi svojeg bližnjeg, a mrzi neprijatelja, Isus je zapovijedio - ljubite neprijatelje.
Očito su neki mislili kako je Mojsijev zakon težak, pa su očekivali, ako je Isus Mesija, da će ga olakšati. Prevarili su se*.
Što onda reć onima koji su novi farizeji, kojima nije stalo do tih novih zapovijedi ljubavi koje je kudikamo teže ili nemoguće sprovesti bez Božje milosti, a kojima je važnije ono što je bilo vremenito-prolazno u Mojsijevom zakonu?
Isus je Mesija i Bog, On je mogao ukinuti Mojsijev zakon i u obredima i u zapovijedima i bez da ga ispuni kao čovjek.
Mogao je reć Izraelcima - ne držite se Mojsijevog zakona (što je istina, sv.Pavao to lijepo tumači kako je Zakon prokletstvo jer ga ne mogu ljudi ispuniti), prema tome Ja ga ukidam.
I imao bi potpuno pravo to učiniti, jer ugovor-zavjet je nevažeći ako ga jedna strana ne ispunjava, druga strana, u ovom slučaju Bog, onda više nema nikakve obveze poštivati ga.
Mojsijev zakon odnosno Stari zavjet bio je nepotpun zato što krv životinja nije mogla namiriti pravdu koju je čovjek poremetio grijesima Bogu. Stoga su proroci navještali Mesiju koji će trpjeti.
To je Isus rekao u drugoj rečenici - došao sam ispuniti Zakon.
Jer Zakon je bio nepotpun.
Kad ga je ispunio, a to je bilo na Veliki petak, kad se je hramska zavjesa pocijepala od vrha do dna napola, je značilo da je Zakon ispunjen, prolivena je sveta Krv koja je nedostajala u Zakonu da se izbrišu grijesi i podmiri Božja pravda.
Zakon je ustvari bio testament-oporuka. Testament ne vrijedi dok je onaj tko ostavlja testament živ. Testament isto ne važi dok se ne ispuni obveza uz testamenta, nasljednik ne može dobiti ostavštinu ako ne zadovolji klauzule oporuke.
Tko je ispunio Stari testament, Stari zavjet?
Isus Krist dok je umirao na križu, dok je prolijevao Krv koja briše grijehe.
Isus je i Bog i čovjek, kao čovjek ispunio je stari testament prema Bogu i tako je postao nasljednik svega što je Bog stvorio.
Ali Isus je i umro na križu. Zar je svijet onda ostao bez svojeg Kralja? Nipošto, jer treći dan je uskrsnuo od mrtvih i tako svojom smrću ubio smrt.
Ispunivši Stari zavjet, Isus je uspostavio Novi, savršeni, potpuni i vječni po kojem mi, koji u Njega vjerujemo, koji se Njemu utječemo, i koji po Njemu dobivamo milost izvršavati Novi zavjet-testament-zakon koji je strožiji od starog, naslijeđujemo sve ono što On ima - a to je sve vidljivo i nevidljivo.

Isus Krist ispunio je Zakon da mi ne bismo, kako piše sv.Pavao, bili robovi ili prokleti zbog Zakona kojeg ne možemo izvršiti.
Time su nestali svi obredi Zakona koji su bili nepotpuni, poput obrezanja ili prinošenja krvne životinjske žrtve u Hramu i svi slični obredi, jer oni su bili privremeni dok Krist ne dođe ispuniti Zakon.
Stoga vršiti i dalje te obrede znači biti i dalje pod prokletstvom Zakona, jer se time oni koji ih čine, odriču Isusa Krista koji je ispunio Stari zakon, i donio Novi potpuni, savršeni i vječni.
Nikako međutim ne smijemo smatrati kako su moralni zakoni iz Starog zavjeta poništeni, jer oni su pooštreni, ali dana nam je Božja milost da ih ispunjavamo.
Amen.

 

* Upravo suprotno je učinio lažni prorok Muhamed. On je naime, opisao svoj let na Nebo na nekoj čudnovatoj životinji, kao konj s krilima, i tako je došao do sedmog Neba. Ne, nije bio trudnica koja je u sedmom nebu, nego se je umislio kako je došao na vrh Neba - kod Allaha. A put je bio isto čudnovat jer umjesto da životinja krene ravno od Meke do Neba, ona je otišla najprije u Jeruzalem - zato su se isprva muhamedanci klanjali put Jeruzalema, a kad židovi nisu htjeli prihvatiti Muhameda za Mesiju, oni koji nisu doživjeli glavosjek, mogli su vidjeti da se Muhamed više ne klanja put Jeruzalema, nego put Meke kao što se je klanjao dok je bio poganin (iako Crkva muhamedance stavlja u kategoriju pogana).
Tamo mu je lažni bog dao zapovijed kako svaki muhamedanac mora dnevno izmoliti 50 molitava. U šestom nebu je Mojsije i kad se je Muhamed spustio do njega, ovaj mu je rekao kako je to previše molitava. Onda se je Muhamed opet popeo (ne znam dal liftom, stepenicama ili na toj čudnovatoj životinji) na sedmo nebo i tamo u stilu dobrog arapskog trgovca spustio broj molitvi na 40. Nakon toga mu je Mojsije opet rekao kako je to previše. I onda je Muhamed išao gore-dolje dok nije spustio broj molitava na 5.
Možemo ustvari biti zahvalni Muhamedu na pazarenju, jer zamislite da moramo 50 puta na dan slušati mujezina s minareta? Doduše bilo bi isto manje problema, jer ako se muhamedanci moraju klanjati svakih pola sata, onda bi teško bilo koju bitku dobili ili se uopće upustili u nju.

Savijest je postala opravdanje za grijeh

Već sam pisao o ovoj temi.
Francuski novoredni biskup Stanislas Lannane je na radiju izjavio kako pedofilija nije nužno grijeh.
Doduše, rekao je kako je pedofilija zlo.
Kad su reagirali normalni ljudi na ovu sramotnu izjavu, novoredni biskup je opet uletio u medij i izjavio kako se ispričava zbog svoje izjave.
Međutim isprika je bila prazna forma, jer je ponovio staru isusovačku priču za laku noć javnim grješnicima - pedofilija nije grijeh ako pedofil nema grižnju savijesti.
Sve se je to kasnije pokazalo u sudnicama kad su fiškali svoje klijente koji su počinili zločin, opravdali s njihovim psihičkim problemima. Lakše je glumiti luđaka i letiti oko kukavičjeg gnijezda nego robijat ili završit na električnoj stolici.
Nikad prije modernog vremena nisu ljudi bili oslobađani krivnje ako su počinili zločin zbog tog razloga, nikad prije nisu sudski vještaci (zanimljiva riječ) bili psiholozi, niti su ikad prije u Crkvi postojali svećenici koji su pravdali griješnika s njegovim psihičkim problemima ili s nedostatkom grižnje savijesti.
Ako ćemo 'stetoskopirati', svi grješnici su bolesni, svi demoni su bolesni od oholosti i ostalih grijeha. Zar su zbog toga opravdani?
Juda Iškariotski je sigurno bio u strašnoj psihičkoj situaciji kad je izdao Isusa, bio je u velikom očaju i depresiji.
Bergoglio je nedavno nazvao ga raskajanim i jadnim čovjekom nad kojim se trebamo smilovati.
Sudski vještaci bi danas napisali elaborat kako je Juda Iškariotski bio bitno smanjene uračunjivosti, pogotovo prije nego što se je objesio. Imaginarna porota i sudac rekli bi - nije kriv.
Ipak, Evanđelje nam kaže - bolje bi mu bilo da se nije ni rodio.
Što je kristalno jasan znak kako je završio u Paklu.
Svi normalni ljudi se sažalijevaju i imaju sućuti prema mentalno retardiranima. Ti umno bolesni ljudi mogu biti benigniji da ih se ne može zamisliti benignijima, mogu biti poput anđela u ljudskom obličju.
Ali neki od njih mogu biti svirepi kao demoni. Mogu uživati u nanošenju boli drugima, mogu konačno učiniti grozne zločine.
Jesu li opravdani zato što su mentalno retardirani?
Ako su opravdani ovi zli, onda nisu niti nagrađeni oni prvi koji su poput anđela.
Apsolutno nigdje u sv.Pismu nije rečeno da kršenje Božje zapovijedi nije grijeh zato što je to učinila mentalno retardirana osoba ili zato što je to učinila osoba koja nije imala grižnju savijesti. 
Postoje nehotimična ubojstva poput ubojstva u prometnoj nesreći, ali to su isto ubojstva. 
Ako je netko ubio nekog zato što je vozio pijan ili drogiran, ili zato što je razgovarao na mobitel ne vidjevši pješaka kako prelazi cestu preko pješačkog prijelaza, onda je taj učinio ubojstvo iz nehata. 
Sigurno da je to manji grijeh (ali je i dalje smrtni grijeh) nego hotimično i isplanirano ubojstvo te je stoga manje kažnjivo.
Ali ne može niti nije nikad opravdano. Ne postoji opravdanje - nisam znao da će se tako nešto dogoditi.
Isto tako ne postoji opravdanje - nisam znao da je samoubojstvo smrtni grijeh, ili nisam znao kako je pedofilija odnosno blud s djecom smrtni grijeh, ili nisam znao da postoji Bog i da postoje Božje zapovijedi.
Kao što postoje gradacije u kažnjavanju ubojstva, tako postoje gradacije u kažnjavanju drugih smrtnih grijeha.
Međutim to ne znači da manja kazna opravdava ili kaže da nešto nije nekom smrtni grijeh zato što nije bio dovoljno svijestan.
To će Bog suditi, ali čovjek nikad ne smije, poput tog novorednog biskupa, doći u poziciju da ispravlja Božje zapovijedi, da nešto što je Bog zabranio pod kaznom smrtnog grijeha, opravdava ili kaže da nije smrtni grijeh iz bilo kojeg razloga.
Svjedočimo vlastitim očima kako je civlizacija otišla u provaliju, a glavni razlog je što se već stoljećima zlo opravdava na bilo koji način. 
Pedofil ima opravdanje što je i sam bio napastvovan i silovan kao dijete, pa ne ćemo valjda žrtvu još jednom kažnjavati. 
Netko tko je mentalno retardiran učini zločin, pa ne ćemo ga valjda još jednom kažnjavati kad ga je već priroda (Bog) kaznila. 
I tako dalje, i tako dalje dok nismo došli do kraja.
Ima puno slučajeva kad su ubojice prijevremeno pušteni iz zatvora zbog 'dobrog vladanja' ili samo na vikend, u kojem ubiju nekog drugog čovjeka. 
Inače za hotimično ubojstvo jedina pravedna zemaljska kazna je smrtna. 
Tko je onda kriv osim ubojice za to novo ubojstvo? 
Svi oni koji su protiv smrtne kazne sudjelovali su u tom ubojstvu. 
Ili tko je kriv kad mentalno retardirana osoba učini hotimično ubojstvo? 
Njegov staratelj, bilo roditelj, bilo rođak, bilo država koja mu je postala staratelj.
Ali krivnju treba ispaštati i ubojica i staratelj inače vlada nepravda.
Stoga staratelj u ovom slučaju mora biti adekvatno kažnjen, država je kriva i mora kazniti onog iz državne uprave koji nije imao pod kontrolom mentalno retardiranu osobu koja je sklona zločinu.
Kao i za ubojstvo, tako je i za pedofiliju jedina pravedna kazna smrtna. 
Takav grozan zločin koji je najčešće sodomitski, vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Ako ljudsko društvo ne kažnjava adekvatno taj zločin, onda ide sigurno u svoju paklenu propast.
Fiškalska igra sa saviješću odnosno s odobravanjem ili traženjem razumijevanja za zločine i zločince, znači da se žrtve zločina još jednom ponižavaju i siluju. 
I to pod krinkom čovjekoljublja, a vjerujem da novoredni biskup blasfemično opravdava zločine putem lažne slike Krista koji nikad ne kažnjava i ne vrši pravdu, nego je uvijek i jedino milosrđe.
Ako se za išta može naći primjer izreke - 'put u Pakao popločen je dobrim namjerama', onda to nalazimo u korištenju savijesti kao opravdanja zla. 
Ne bih niti rekao da se ovdje radi o dobroj namjeri. Jer ne kažnjavati zlo nije nikako dobra namjera.