Kršćani samo po imenu ili novoredni blagdan Božanskog milosrđa

Ovaj tjedan je odvajkada Uskrsna osmina.
Stoga, nadam se da niste upali u heretičku novorednu osminu Božanskog milosrđa koju je Woytila proširio širom novorednog svijeta.
Crkva ne može tako presudnu Uskrsnu osminu ukinuti i zamijeniti je s, najblaže rečeno, dubioznim blagdanom Božanskog milosrđa, i na kraju preimenovati slijedeću Bijelu nedjelju koja postoji od početka Crkve.
Dajem poveznicu na tekst i video Theodora Shoebata koji je s pravom ogorčen na tzv. pro-life pokret u SAD-u koji je sad pokazao svoje pravo jalovo lice zato što se protivi povratku tradicionalnog zakona (čini mi se da su još stari Grci kažnjavali čedmomorstvo, Hipokratova liječnička zakletva izričito zabranjuje liječnicima činiti abortuse) po kojem je čedomorstvo ubojstvo i po kojem se moraju kazniti i osoba koja je ubojstvo nerođenog djeteta učinila, kao i 'majka' koja je na ubojstvo svog djeteta pristala ili ga zatražila.
Povod tom tekstu je stav predsjedničkog kandidata D.Trumpa po kojem treba donijeti (ili vratiti) zakon po kojem će biti kažnjeni izvršitelji abortusa. Svi su svjesni da bi zauzimanje takvog stava značilo gubitak predsjedničkih izbora. Većini ljudi draže je zlo nego dobro.
Zato je D.Trump nakon toga povukao što je izgovorio. S time se je stavio u poziciju Pilata. Osobno bi htio da se abortus kao nekad tradicionalno kažnjava kao umorstvo, ali se još više želi svidjeti Cezaru, odnosno puku-glasačima kojeg vode farizeji, to jest svjetska današnja elita i mediji, i koji viču raspni ga, raspni.
Samo drugim riječima - mi se povodimo za ljubavlju, milosrđem i praštanjem, mi nasljedujemo Krista, mi kažnjavamo čedomorce i čedomorke s ljubavlju, molitvom i praštanjem.
Drugim riječima - ubijajte i dalje nekažnjeno nerođenu djecu, mi smo tu da vam umirimo savjest i da vam kažemo kako vas Isus ljubi, kako je radi vas bio na križu, baš radi tog čedomorstva kojeg ste počinili.
Budale misle da mogu odvojiti Božje milosrđe od Božje pravde, ili potpuno odbaciti pravdu, ili čak možda misle da zato što je Isus bio na križu, da su zato svi grijesi oprošteni i na Zemlji i na Nebu, Pakao je prazan, a zemaljski zakoni koji kažnjavaju zločine trebaju se poništiti.
Takvi ljudi u ime Krista i milosrđa, pretvaraju Zemlju u pakao.
Ni ne primjećuju da se time oholo stavljaju u poziciju Boga kojeg tobož misle da će slatkorječivošću natjerati da odustane od pravde i da bude milosrdan tamo gdje mu oni kažu da bude milosrdan.
Ponašaju se gore prema Bogu koji je za njih bio na križu, nego što su se pogani ponašali prema svojim lažnim bogovima - demonima.
Nemojmo misliti da je u Hrvatskoj situacija bolja nego u SAD-u.
Većina nazovi katolika na referendumu bi bili za antikršćanske zakone, za legalizaciju abortusa, a ako je D.Trump rekao, pa povukao, izjavu o kažnjavanju čedomoraca, u Hrvatskoj nema niti jednog političara koji bi to javno izjavio. Koliko znam nema niti jednog novorednog biskupa koji bi se javno založio da se vrati stari predkomunistički zakon o kažnjavanju čedomoraca.
Nikad više nepravde na svijetu, nego kad se ljudi razbacuju riječima o ljubavi, milosrđu, praštanju i toleranciji.
Isus je isti jučer, danas, sutra i u vijeke. Isus je Zakonodavac koji je naložio kažnjavanje čedomoraca, i ako On nekom čedomorcu koji se pokaje oprosti grozni grijeh temeljem svoje Muke na križu, to ne znači da je time rekao kako zemaljska država više ne smije ili ne mora kažnjavati čedomorstvo.
I nemaju što licemjeri opraštati nekom čedomorstvo, kad oprostiti može samo Bog i dijete koje je ubijeno i eventualno otac ako se je protivio abortusu.
Oprostiti mogu samo oni koji su zločinom oštećeni.
Ako se pro-life pokret stavlja u poziciju onih koji praštaju, onda to znači da su se stavili u poziciju Boga, da su se umislili kao Lucifer, kao Eva i Adam, da će biti kao Bog.
Oproštati možemo dakle samo onima koji su nas osobno povrijedili, samo svojim osobnim neprijateljima, a ako kažemo da opraštamo onima koji su uvrijedili Boga, pa i tim odvratnim grijehom čedomorstva, učinili smo velike grijehe. 
Prvi je kršenje prve Božje zapovijedi - jer smo se stavili u poziciju Boga. 
Drugi - prekršili smo petu zapovijed - ne ubij, jer smo opravdali ubojstvo riječima da ne smije biti kažnjeno, i poslali smo poruku drugim ženama i liječnicima da se ne brinu što će počiniti buduća čedomorstva.
Neka ova Uskrsna osmina nam bude vrijeme u kojem ćemo učvrstiti našu bliskost s Uskrslim.
Neka Njegova volja bude naša volja.
Budimo najprije revni u sebi prema vršenju Božje volje, i onda ćemo tek, sa strpljivošću i ljubavlju koriti braću i sestre koji su se zapustili prema Bogu.
Nikad nemojmo pasti u napast osobnog lažnog milosrđa koje oprašta grijehe prema Bogu.
Božja pravda se mora namiriti, Isus ju je preobilno namirio na križu. Katastrofalna je zabluda kako se po toj Žrtvi dobija licenca činiti zlo i dobiti milosrđe bez pokajanja i primanja na sebe vremenite kazne.
Liječnik ili žena koja je ubila svoje čedo, dobija milosrđe i oprost od grijeha samo ako povjeruje u Krista i Njegovu žrtvu, i ako se iskreno kaje.
Iskreno kajanje znači prihvatiti vremenitu kaznu, makar ta vremenita kazna bila smrtna kazna.
Zlo će uskoro dostići enormne razmjere zato što je zloupotrebljeno milosrđe i Božje Ime, i zato što se stavljaju izvan snage naravni zakoni koji zlo kažnjavaju.
Mišljenja sam da je to posebno poraslo nakon što je Woytila proglasio tjedan i nedjelju Božanskog milosrđa.

Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

Uskrsnu kako je rekao!
Aleluja, aleluja!

Smrt i Sotona ugrizli su mamac kojeg nisu smjeli, na kojeg nisu imali pravo.
Čovjek bez grijeha koji je ujedno beskonačni Bog, ne može ostati u grobu.
Petak poslijepodne, petak večer, cijela subota i nedjelja ujutro su tri dana u kojima se je namirila Božja pravda koja je započela s krvavim znojem u četvrtak navečer. A možemo reći da je to započelo još u Betlehemu kad se je Isus rodio, kad je bio proganjan, kad je prolio krv obrezanja, a nije trebao jer je bio bez grijeha. I nastavilo se je kroz sve muke koje je imao i koje su vrhunac doživjele na drvu križa koje nas je spasilo od druge vječne smrti.
Isus je podigao ponovno Hram koji je bio razrušen u petak, u tri dana Ga je nanovo sagradio kako je obećao. Smijeh i ruganje koje je slušao zbog tog obećanja više se ne čuje, smrt je doživjela smrt, gdje je o smrti žalac tvoj - pita se posprdno i retorički sv.Pavao.
Ali hram Isusovog tijela je građen od novog materijala, kakvog još svijet nije vidio, niti anđeli niti demoni.
Materijal je to koji ne zna za raspadanje i uništenje, kojem je strana korupcija i drugi zakon termodinamike, koji prolazi kroz propadljivi ovosvjetski materijal kao što zraka svjetlosti prolazi kroz kristal.
Kao što je Riječ tijelom postala ne taknuvši Marijino djevičanstvo i kasnije rođenje koje je bilo bez trudova i porođajnih boli, tako je Isusovo uskrslo tijelo izašlo iz groba koji je bio zapečaćen velikim kamenom.
Naš Gospodin Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj, usmrtio je smrt, i sad je prvina od ljudi koji čekaju na uskrsnuće od mrtvih.
Radujmo se s Njime i s vojskom anđela i svetaca, jer ako smo s Njim umrli na križu, onda smo s Njime uskrsli danas. Jer mi smo udovi tog slavnog uskrslog mističnog Tijela, i uskoro će doći čas kad ćemo osobno uskrsnuti i ujediniti se s Pobjednikom nad smrću.

U Španjolskoj se je u ovo uskrsno jutro događao zanimljiv obred.
Iz dviju različitih crkvi, krenuli su dvije procesije. Jedna je bila procesija s Presvetim, a druga s kipom Blažene Djevice Marije pod velom.
Procesije su kretale još po noći, tako da su se susrele kad se Sunce pojavilo.
Tad se je otkrivao kip Marijin i od dvije procesije, nastala je jedna koja je kretala u crkvu da se proslavi Uskrs.
Značenje je očigledno, uskrsli Gospodin odmah nakon uskrsnuća posjetio je svoju Majku.
U to su vjerovali kršćanski oci, to je naravno i očekivano da Sin najprije posjeti i utješi majku Mariju.
Dva najbliskija srca susrela su se ponovno, Marija je vidjela svog Sina u slavi, Sin je vidio Majku kojoj se nije obratio kao na križu i u Kani Galilejskoj - ženo, nego sa slatkom riječi majko koja je tada bila već i naša Majka, odnosno majka Crkve.
U trenutku kad je đakon objavio kako je Isus uskrsnuo, vjernici su jedan drugom dali poljubac mira, a taj običaj ostao je još i danas među istočnim kršćanima.
Pokušajmo zamisliti kako je Veliki tjedan izgledao u doba prvog tisućljeća. Pustinjaci i redovnici koji su dobili dozvolu da mogu biti na pustom mjestu tijekom korizme, morali su za Veliki tjedan doći u grad i prisustvovati svim obredima u katedralnoj crkvi. I plemićima je tada bilo zabranjeno napuštati grad.
Slično kao što su pobožni židovi dolazili u Jeruzalem za pashu.
Nisu bili svi sveci, ali to se je moglo nazivati Božjom državom koju je opisao sv.Augustin.
Uz povremeno oživljavanje pobožnosti i pojavu novih redova s istim ciljem, od tada polako, ali sigurno pada vjera puka i raste pobuna protiv Boga. Nezamislivo je bilo nekad da bi se u korizmi netko javno zabavljao ili ne poštivao korizmeni post, ili da ne bi bio na obredima Velikog tjedna, a vidjeli smo pred mjesec dana kad je Bergoglio bio u Meksiku, kako su svećenici, sjemeništarci i redovnice napravili 'vlakić' i kao posljednji lunatici se radovali i plesali zato što ih je posjetio Bergoglio. Nezamislivo da se je to moglo tada događati, da su to onda vidjeli kršćani rekli bi kako su to djeca Antikristova.
Vratimo se Uskrsu.
Trebalo je posvjedočiti i svijetu da je Krist uskrsnuo. Kao i za Božić, tako i za Uskrs, Bog je pokazao kako Njegovi puti nisu i naši puti. Onda nije objavio silnicima svijeta kako se je rodio Krist i kralj Izraelov, nego je to objavio skromnim pastirima čiji ugled teško da je bio i u vlastitom selu.
Sada za prve svjedoke ne nalazi niti apostole, niti Pilata niti velikog svećenika, niti Cezara, nego žene koje su Ga vjerno pratile na križnom putu. U to vrijeme svjedočenje žene se nije prihvaćalo i uzimalo kao vjerodostojno. Bog nas opet iznenađuje, i ja se nadam ugodno, jer ako znamo Evanđelje i događaje koji su prethodili, onda znamo kako je Marija Magdalena žarko ljubila Gospodina, doduše tada još zemaljskom ljubavi bez potpune vjere, jer je htjela pod svaku cijenu mrtvom Isusovom tijelu dati još jednom počast i pomast.
Tako Ga nije mogla prepoznati kao Uskrslog, nego je u Njemu vidjela vrtlara za kojeg je mislila da je sakrio Isusovo tijelo. 
Zbog te zemaljske ljubavi, Gospodin joj nije dopustio da Mu poljubi noge. 
Marija Magdalena trebalo je još rasti u vjeri, jer prava ljubav je ona koja izlazi iz prave vjere.
Kad su pobožne žene došle prvi put do apostola i rekli im da je grob prazan, ovi još uvijek u strahu i sramoti, nisu mogli zbrojiti dva i dva.
Sv. Ivan svjedoči da je povjerovao kao je došao u prazan grob.
On koji je bio s Marijom i pobožnim ženama ispod Križa, prvi je povjerovao, a da nije vidio Uskrsloga.
Ostali i dalje nisu vjerovali. Svetom Petru, koji je izdubio svoje obraze od pokorničkih suza, uskrsli Isus se je pojavio kako bi mu pokazao da je grijeh zataje oprošten. I kao prvina od apostola, budući papa i Kristov vikar na Zemlji, Petar je prvi od apostola vidio Uskrsloga.
Ostali apostoli su zbunjeni, jer nije samo Marija Magdalena i sveti Petar vidio Isusa, vidjele su Ga i dvije pobožne žene, majka apostola Jakova mlađeg i Saloma, obje koju su bile pod križem.
Možda su se apostoli pitali - što se to događa s njima, zar su u silnoj tuzi počeli bulazniti i fantazirati?
Koliko ima onih koji imaju simpatije prema Isusu na križu, ali nemaju vjere da je On usmrtio smrt, da je uskrsnuo? Što je tome razlog?
Nedostatak vjere. Jer nitko ne vjeruje u Uskrsloga ako mu Uskrsli nije dao dar vjere.
Vjerovati u Uskrs znači pokloniti se Isusu kao Bogu i kao Otkupitelju, odnosno odbaciti daleko od sebe Sotonu i sve navezanosti njegove u kojima nas je držao u ropstvu.
A to nitko ne želi učiniti ili ne može sam učiniti. Zato je Gospodin rekao - ako vas Sin čovječji oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni.
Slobodni za što ili kako slobodni? Zar je Sotona slobodan koji je rob svoje mržnje i oholosti i koji još malo pa će zauvijek biti okovan u Paklu? Zar su slobodni oni koji su njegovi robovi, a misle da su slobodni zato što čine zlo i zadovoljavaju svoje požude?
Ne, sloboda je jedino biti u Kristu, uskrsnuti s Njim na život vječni.
Tko nema vjere, neka bude barem svjestan da je nema. Jer onda je može tražiti, krstiti se u vodi koja je potekla iz boka Kristova, ili obnoviti ponovno svoj krsni zavjet.
Onda će se Uskrsli pojaviti kao apostolima, navečer, dok su bili zaključani u strahu i nevjeri.
Blago nama ako vjerujemo, a nismo Ga vidjeli i opipali kao što su Ga apostoli.

Svim čitateljima čestitam Vazam!
Krist je uistinu uskrsnuo!



P.S. Poveznica na pridiku sv.Augustina za Uskrs
Druga poveznica na video u kojem se u ime borbe protiv masonerije ubacuje ideja kako je Uskrs proizašao od slavljenja poganske božice Ištar. Budimo jako oprezni prema lažnim prorocima koji mogu govoriti protiv Antikrista i novog svjetskog poredka, samo u cilju da nas zavaraju, da im povjerujemo u njihove tobož dobre namjere, a onda da nam unište vjeru u Uskrsloga.

Sašao nad Pakao

Ako se pitate zašto se u subotnjim večernjim obredima već slavi Uskrs, onda ću vam reć kako je to došlo u zapadnu Crkvu, prema knjizi Liturgijska godina od opata Guerangera, u 11 stoljeću.
Istočni kršćani i dalje slave Uskrs samo u nedjelju i nemaju Žrtvu Mise ni za Veliki petak, ni za Veliku subotu, a kako napisah tako je bilo i na zapadu do 11 stoljeća.
Posve je jasno da iščekujemo uskrsnuće Gospodinovo, ali danas moramo duhom biti s Gospodinom koji je nakon smrti na križu sašao nad Pakao, i s apostolima koji nisu vjerovali da će sutra njihov Gospodin i Učitelj uskrsnuti. 
Crkva se je u Veliku subotu sastojala samo od Marije koja je vjerovala i znala da će Njezin Sin uskrsnuti. 
Crkvi  ne mogu pripadati oni koji ne vjeruju u uskrsnuće Kristovo i ostale dogme Crkve, zato danas Crkvi nisu pripadali apostoli.
Stoga je svaka subota, u čast te vjere koju je jedina imala, posvećena Mariji.
Kad je Gospodin umro na križu, duša se Njegova rastala od svetog Tijela, ali Božanstvo Kristovo ostalo je s dušom i s tijelom. 
Dok su se anđeli klanjali svetom tijelu u grobu, Isus je otišao u podzemlje, nad Pakao.
Kako piše opat Gueranger, u najvećim dubinama podzemlja je Pakao u kojem su demoni i ljudi prokletnici.
Iznad toga je prostor Pakla u kojem su nekrštena djeca - ovo što pišem je teološka pretpostavka, jer toga nema u Objavi.
Zatim je Čistilište u kojima su svete duše koje se moraju očistiti od lakih grijeha i dati vremenitu nadoknadu-pokoru za ispovjeđene grijehe za koje nisu dali dovoljnu pokoru za života.
I na vrhu podzemlja, iznad Pakla, su bili pravednici Starog zavjeta koji su čekali Isusa da im otvori vrata Raja koja su bila zatvorena od Adamovog grijeha. 
Isus u Evanđelju, u prispodobi o siromašnom Lazaru, taj dio podzemlja naziva krilo Abrahamovo.
Zamislimo koji ushit i oduševljenje je kod Adama, Eve, Abela, Noe, Abrahama, izaka, Jakova, Mojsija, Davida,Ilije, Izaije, Jeremije, Josipa - Njegovog poočima, Ivana Krstitelja i svih proroka, patrijarha i pobožnih židova koji su iščekivali Mesiju, ali Ga nisu dočekali u zemaljskom životu, izazvao Isus sa svojom slavnom pobjedničkom pojavom!
Bog i Mesija, došao je kod njih. 
Adam koji se je sjećao kako je nekad hodao s Bogom u Edenskom vrtu, sad četiri tisuće godina poslije opet Ga vidi i klanja Mu se kao Bogu i kao Otkupitelju!
David koji je Duhom Svetim nadahnut ispjevao psalme koje opisuju Muku Kristovu, sad vidi Onog kojeg su mučili i radi njegovog zločina prema Hetitu Uriji i svih drugih grijeha. 
Ali Isus je i njegovo potomak za kojeg je napisao - reče Gospodin Gospodinu mojemu, sjedi mi s desne strane.
Ne postoje riječi s kojima se može opisati oduševljenje koje je danas bilo na vrhu podzemlja.
Ali i očaj koji je bio na dnu Pakla. Jer Sotona, koji Ga je iskušavao da mu se pokloni, i radi kojeg je pokrenuo pobunu izjavivši - non serviam, sad se je morao pokloniti Isusu Kristu.
Vjerujem da je u tom trenutku Isusove smrti Sotona bio stavljen u okove, od kojih je poslije tisuću godina, po Božjoj providnosti i planu konačnog obračuna, oslobođen.

što se liturgije tiče, ona je prebogata danas.
Obredi su započinjali u tri poslijepodne i trajali su do kasno u noć.
Započinje s blagoslovom vatre. 
U vremenima električne struje, mi teško možemo zamisliti ugođaj koji je stvarao blagoslov vatre koja se dobijala kresanjem kamena kremenca.
Slijedi blagoslov uskrsne svijeće koja je simbol uskrslog Krista.
Posebno je bio dojmljiv obred krštenja i krizmanja katekumena.
Tada su crkve imale krstionice (u kojoj se je mogla uroniti odrasla osoba) koje su bile izvan lađe crkve i u kojima je biskup tri puta uranjao, i to potpuno krštenika u vodu koja se je posebno blagosljivljala i u koju su stavljalo blagoslovljeno ulje.
Nakon krštenja, krštenici su sa svojim kumovima čekali u redu krizmu tako da je krštenik stajao s desnom nogom na desnoj nogi svojeg kuma kako bi se označilo jedinstvo vjernika u Crkvi.
Prije toga, odnosno nakon krštenja, krštenici su dobijali bijele haljine koje su nosili do iduće nedjelje poslije Ukrsa, Bijele nedjelje.
Kad im je biskup dao krizmu na čelo, đakon im je oko čela stavljao bijelu traku koja je imala za cilj da krizma-ulje čim dulje ostane na čelu.
Lagani udarac krizmanika u lice kojeg daje biskup znači oslobađanje roba, jer to je od davnina bio znak da rob postaje slobodan.
Ukupno ima 12 proročkih čitanja koja se večeras čitaju između kojih je molitva.
Nekad su se čitali najprije na latinskom, onda na grčkom i to je prilično dugo trajalo.
Na sv.Misi katekumena na ulaznim vratima više nije bilo, jer su se upravo krstili.
Njihove bijele haljine i očišćene duše od grijeha simboliziraju uskrslog Krista.
I mala djeca koja su se krstila, primali su i Euharistiju, svećenik bi umočio prst u Krv Kristovu pod prilikama vina, i dao im na usta.
I mnoge detalje dalje navodi opat Gueranger, a ja ih više ne ću navoditi.

Uživimo se u otajstvo Velike subote. Tužni što je Isus umro na križu u velikim mukama, što mu je sveto tijelo u grobu - suživimo se u toj tuzi s Marijom i apostolima.
Istovremeno, pokušajmo osjetiti blaženstvo koje su osjećale svete duše kad ja Isus sašao nad Pakao.

Osudimo Ga na smrt sramotnu

On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.
Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.
Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.
Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.
Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.

Citat je to iz Knjige mudrosti, druga glava.
Cijela Biblija govori o Isusu, a ovdje su retci koja je napisao Solomon inspiriran Duhom Svetim kako bi navjestio urotu židova protiv Mesije koji je njegov potomak.
Misterij zla o kojem sam pisao, ovdje dolazi do svog vrhunca.
Svećenička kasta židova dobro je poznavala Sveto pismo i imali su mnoštvo razgovora s Isusom u Hramu i izvan, vidjeli su da čini čuda, da Mu se nitko ne može suprostaviti kad uzme bič i rastjera nedolične ljude iz Hrama, vidjeli su uskrslog Lazara, i sve ih je upućivalo na zaključak kako Isus ne laže kad kaže da je Sin Božji. 
Zdrav razum upućuje ih da ozbiljno promisle o svom dosadašnjem odnosu prema Kristu, međutim oni se prepuštaju svojoj mržnji, griješe protiv Duha Svetoga nazivajuću zlim dobro i obrnuto.
I odluče se tako na konačnu probu koja sama po sebi znači njihovu vječnu propast.
Osudimo Ga na smrt sramotnu, pa ako siđe s križa, vjerovat ćemo da je On Mesija i Sin Božji.
Da je Isus sišao s križa i pokazao svoju božansku narav, kako bi ti luđaci koji se prave mudrima, mogli opstati bez da budu dolično kažnjeni? I koja je to dolična kazna za nakanu ubiti Boga?
Ako se igdje može pokazati da mržnja izjeda zdrav razum onog koji mrzi, onda se to ovdje vidi.
Jesu li se promijenili kad je Sunce tri sata neočekivano i nevjerojatno dugo pomrčalo, kad se je dogodio potres nakon toga, kad se je rascijepala teška zavjesa Svetinje nad svetinjama, kad su uskrsli mnogi mrtvaci? Ne, oni su se jezovito prepali, ali mržnju prema Isusu nisu nikad odbacili od sebe, oni i sad u Paklu dršće pred Isusom, ali ne odustaju od mržnje prema Njemu. Takvi su svi u Paklu, od Sotone do onog koji ima najmanju kaznu. Misterij zla.

Otac Solomonov, David, napisao je psalme koji, gotovo doslovno, opisuju Kristovu muku:

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

Ne, nije Bog ostavio Isusa, kad Isus jest nestvoreni Bog.
Isus je na križu, kao i većinom zemaljskog života sakrio svoju božansku narav od ljudi.
Jer je došao na Zemlju platiti beskonačnu otkupninu Sotoni za ljude koje je ovaj držao u svojim okovima grijeha, jer je On bio prorečeni čovjek boli čije nas rane izliječiše.
Isus je molio na križu i kako je trenutak smrti sve više bio blizu, tako je na red došao 21 Davidov psalam čiji početak je Isus glasno izgovorio, i prepustio duh svoj Bogu Ocu.
Nema sumnje da se je Isus prepustio svom čovještvu kako bi mogao trpjeti, pa čak i osjećati stravičnu napuštenost od Boga, ali Boga Ga nije mogao nikako napustiti.

Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.

To je citat iz Knjige postanka, 49:11, govor patrijarh Jakova o svom sinu Judi iz kojeg roda će poteći David, ali i Mesija. Kad će doći Mesija kojem će se narodi pokoriti? Kad Juda više ne će vladati palicom vladalačkom. Juda je pod vlašću Rimljana, židovi nemaju palicu vladalačku da bi osudili Isusa na smrt, zato traže od Pilata smrtnu presudu Isusovu. Svećenici znaju za proroštvo, ali opet ih je mržnja zaslijepila.
Uskoro će se narodi, odnosno pogani, pokoriti raspetom Mesiji, a židovima koji su odbili Mesiju i osudili Ga na smrt uslijedit će stravična kazna razaranje Hrama i Jeruzalema, njihovog raseljenja i lutanja do konca vremena kad će priznati svoj grijeh i prihvatit Isusa Krista prije nego što se On pojavi u slavi.

Svoje meditacije o križnom putu napisao sam ovdje.

I danas, kao i sutra na Veliku subotu, pobožni kršćani su sudjelovali u tenebraeu, noćnoj službi pjevanja i meditacije o psalmima (ne samo Davidovim, nego i Jeremijinim i ostalima) u kojima je opisana Muka našeg Gospodina Isusa Krista. 
Obredi se sastoje od četiri dijela; čitanja, molitve, klanjanje križu i Misa jučer posvećene Hostije - to znači da danas nema pretvorbe niti prikazanja Žrtve na Misi, jer danas je sve usredotočeno na kalvarijsku žrtvu.
Oltar je gol, svijeće su od žutog voska - sprovodne, križ je pokriven crnim velom, crno je ruho svećenika i ministranata koji se prostru na podu pred oltarom prije početka svetih obreda.

Iznijeti ću samo čitanja bez pjevanja i molitvi koje su između pojedinih čitanja.
Knjiga proroka Hošee, 6 glava

"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim. Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih; al' sud će tvoj izaći k'o svjetlost. Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

Tko su to oni koji će biti udareni, i treći dan podignuti i koji teže da upoznaju Boga Izraelova?
To su pogani, koji su se obratili i postali kršćani.
A Efrajim i Juda? To su židovi koji su odbacili Isusa Krista, koji su samo riječima ljubili Boga.

Knjiga izlaska, 12 glava

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

Pasha koju je Bog objavio po Mojsiju slika je prave pashe koja se događa danas.
Jaganjac Božji daje krv koja spašava one koji poškrope tom krvlju svoje dovratnike i nadvratnike kuća, to jest ulaze svojih duša. Meso pečeno na vatri je Tijelo i Krv Kristova - sveta Euharistija.
Jesti ga žurno znači ne obazirati se na prilike kruha i vina, nego srcem prihvatiti tajnu svete Euharistije.

Slijedi Muka po Ivanu

To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 

Ovdje svi pokleknu, a tamo gdje je običaj prostru se i poljube zemlju.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 

Đakon koji pjeva Evanđelje, sad odlazi pokleknuti na podnožje oltara.

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Sv.Pavao piše Hebrejima:

On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti.

Isus je dakle, dok je umirao na križu, sa silnim vapajem i suzama prikazivao molive i prošnje Bogu za nas grješnike, za naše spasenje.
Stoga sad Crkva, nakon čitanja Muke, moli sličnim tonom Boga za spasenje ljudi.
Ne ću prevoditi molitve, nego ću ih samo nabrojati.
U svakoj molitvi svećenik izgovara - pjeva molitvu, nakon koje narod poklekne, osim u molitvi za obraćenje židova koji su se Isusu klanjali da bi Ga izrugivali na Muci.
Molitve su za Crkvu, za papu (danas je to besmisleno kad ga nema), za kler, redovnike, redovnice i laike, za kršćanske vladare (ne znam kad je novoredna Crkva počela moliti za nekršćanske sekularne vladare, jer oni spadaju u drugu molitvu - za obraćenje nevjernika), za katekumene, za svijet - da se obrati, da prestane glad i druge nesreće, za zdravlje bolesnih, za mirni povratak putnika i pomoraca, za one koji su u mukama, koji su progonjeni, za heretike i shizmatike da se vrate u Crkvu, i na koncu pretposljednja molitva, prije molitve za obraćenje pogana(tu su uključeni muhamedanci) za perfidne židove kako bi im Bog dao milosti da izbace veo slijepoće sa svojih očiju.
Kako napisah - jedino za ovu molitvu se ne poklekne.
Polustoljetna (i još koje desetljeće) povijest izmjene ove molitve je povijest nastanka novoredne Crkve koja ima za cilj odpočetka izmiriti se sa židovima bez njihovog obraćenje, krštenja i vjere u Isusa Krista.
Promjene su donašane postupno tako da danas novoredni katolici mole da se židovi ne spase.
Jer kleknu Bogu da usliša molitvu koju je prethodno izgovorio svećenik i koja kaže neka židovi ostanu vjerni Starom mrtvom zavjetu, da ne povjeruju u Isusa Krista, da se ne krste i ne uđu u Crkvu izvan koje nema spasenja. Naravno da doslovno to ne mole, nego da židovi ostanu vjerni Mojsijevom zakonu, ali posljedice te molitve su onakve kakve sam napisao.
Ne dao Bog da je Bergoglio pravi papa, i da su novoredni biskupi i svećenici pravi, jer onda se židovi ne će nikad obratiti i spasiti, i zalud je sv.Pavao posebno molio Krista da se židovi obrate i dobio obećanje kako će se na kraju vremena obratiti i u velikom broju postati kršćani.

Nakon molitvi Velikog petka slijedi klanjanje svetom križu.
Križ je za židove kamen spoticanja, za pogane ludost, za nas znak trijumfa.
Crkva nas sad poziva da se poklonimo križu, da poljubimo drvo vječnog života na kojem je visio naš Spasitelj.
Klanjanje križu započelo je u davna vremena kad je sv.Jelena, majka cara Konstantina (kojeg istočni kršćani drže isto svecem, a mislim da bismo i mi trebali) pronašla Križ i kad su mu se kršćani za Veliki petak počeli klanjati.
Svećenik skida iz poniznosti svoje svećeničko ruho, pokloni se križu kojeg mu dodaje đakon te se okreće prema puku s križem.
Zatim pjevajući "Evo drvo križa na kojem je visio Spasitelj svijeta. Dođimo i poklonimo se!", otkriva dio po dio križa koji je pokriven velom.
Najbolje je da pogledate snimak obreda kojeg ću priložiti.

Četvrti i posljednji dio je Misa u kojoj se ne prikazuje Žrtva, kako prethodno napisah.
U novorednoj Crkvi se vjernici pričešćuju, ali nekad se je samo svećenik za Veliki petak pričestio.

Sudjelujmo u duhu na svim obredima Velikog petka, budimo u istom duhu s našim Spasiteljem koji je dao predragocjenu žrtvu radi nas, neka naš stari grješni čovjek umre s Njim na križu, kako bismo uskoro s Njim uskrsnuli.
Amen.

Mandatum

Veliki četvrtak je preobilan obredima i pobožnostima.
Opat Gueranger ih opisuje od 301 do 413 stranice u Liturgijskoj godini za Korizmu.
Mandatum je prva riječ antifone koja se pjeva prilikom obreda pranja nogu, 'novu zapovijed vam dajem ...'.
Dok sam čitao taj tekst, osjećao sam se kao židovi na obalama rijeka babilonskih dok su se sjećali Jeruzalema ili dok su slušali priče starih o Jeruzalemu.
Radi se o ovom drugom, jer Guearanger opisuje obrede koji su bili od davnina, neki nisu bili niti u njegovom vremenu 19.st.
Veliki četvrtak započinje s pjevanjem psalma u noći, i to se je zvalo Tenebrae - riječ koja označava mrak.
U svakom pjevanju oduzimalo se je uobičajeno Slava Ocu zbog Muke koja predstoji.
Svaki sat pjevanja završio bi s poznatim Davidovim psalmom Miserere.

Prilikom završetka pojedinog pjevanja, gasila bi se jedna svijeća kojih je bilo petnaest na posebnom mjestu kraj oltara više šest na oltaru. Svijeće su bile od žutog voska kao za sprovode. Na kraju bi ostala samo jedna, koju bi zatim stavili iza oltara, tako simbolično navještajući kako će Krist umrijeti i biti u grobu.

Ujutro, prvi obred bi bio pomirenje ili povratak raskajanih grješnika u Crkvu.
Tog obreda više nije bilo u novom vijeku.
Pokajnici ili pokornici koji su cijelu korizmu bili izvan crkve, obučeni u kostrijet, koji se nisu ni šišali ni brijali brade kroz razdoblje pokore od Pepelnice do danas, to ujutro su bosonogi ležali potrbuške na ulazu u crkvu u kojoj će biti Misa njihovog povratka koju će voditi biskup koji je u svetištu recitirao sedam Davidovih pokorničkih psalama.
Nakon toga su se molile litanije svetih prilikom čega je biskup tri puta slao klerika da prenese pokornicima izvan crkve riječi utjehe i ohrabrenja citirajući Isusove riječi iz sv.Pisma.
Tada je biskup krenuo iz svetišta prema njima i na pola puta bi sjeo na posebno pripremljenu stolicu.
Đakon bi tada obratio se biskupu u ime prostrijetih pokornika tražeći oprost grijeha.
Biskup bi ustao iz stolice i uputio se pokornicima riječima "Dođite, dođite djeco da vas naučim strahu Božjem!". Pokornici bi ustali i došli pred biskupove noge.
Svećenik bi zatim zamolio biskupa da blagoslovi pokornike kako bi se oduprijeli grijehu, a biskup bi ga pitao - jesu li oni vrijedni pomirenja. Svećenik bi posvjedočio kako jesu.
Đakon bi zatim pokornicima zapovijedio da ustanu i biskup bi jednog od pokornika uzeo za ruku, a ovaj bi za drugu ruku uzeo nekog drugog, drugi trećeg ... i tako bi biskup sve pokornike uveo u crkvu.
Uslijedile bi molitve, nakon čega bi svi klerici i laici, uključujući i pokornike, legli potrbuške pred Presvetim moleći Davidove pokorničke psalme. Biskup bi zatim škropio blagoslovljenom vodom, posebno pokornike, kadio ih tamjanom, nakon čega bi im uputio riječi - ustanite vi koji spavate, ustanite od mrtvih, Krist će vas prosvjetliti! Pokornici bi tada ustali i išli promijeniti pokorničku odjeću da bi tako s ostalim kršćanima mogli biti na sv.Misi i primiti sv.Euharistiju.
Slijedeće što se događa na Veliki četvrtak je obred posvećenja svetih ulja koje čini biskup sa klericima.
Posvećuju se ulje za bolesničko pomazanje, krizma i ulje za katekumene.
Gueranger navodi da su istočni kršćani koji su živjeli u toplijim krajevima u posvećeno ulje koje je uvijek maslinovo, stavljali 33 parfuma koji se nalaze u njihovim krajevima.
Nakon Mise pokornika, dolazila je glavna Misa za Veliki četvrtak.
Posebnost te Mise je što će se u njoj posvetiti jedna Hostija koja ne će biti konzumirana, nego će u posebnom obredu biti stavljena izvan crkve kako bi se sutra, na Veliki petak, u kojem nema posvećivanja, konzumirala od strane svećenika. Nitko drugi se ne pričešćuje.
Na koncu Mise se oltar ostavlja posve gol. Nema više zvuka zvona, niti prilikom prikazanja na ovoj Misi.
Također, na kraju se događa obred pranja nogu o kojem ću kasnije.

Prvo liturgijsko čitanje je iz prve poslanice Korinćanima.

Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje, a drugi se opija. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.

Evanđelje je po Ivanu, 13 glava.

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." 

Prvo čitanje nas može u uvodu zbuniti ako ne znamo da je u prvoj Crkvi bilo praznovanje koje je bio znak bratske ljubavi i koje se je zvalo Agape. Crkva ga je brzo napustila, vjerojatno zbog istog razloga zbog kojeg se je sv.Pavao ljutio na neke Korinćane.
Ako bismo to mogli s nečim usporediti danas onda su to sastanci protestanata koji ne vjeruju u stvarnu prisutnost Kristovu u Euharistiji, koji nemaju svećenike koji će posvetu i pretvorbu izvršiti, ali se sastaju i dajući jedni drugima kruh i/ili vino i misle da je tako bilo na Posljednjoj večeri.
Sv.Pavao u daljenjem tekstu kaže baš takvim protestantima ili novorednim katolicima koji ne vjeruju u Euharistiju kako se pri konzumaciji prave Hostije događa ista Žrtva koja je bila na Kalvariji. 
To se vidi iz rečenice:
Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Stoga poručuje dalje, budite smrtno ozbiljni odnosno sudite sebe strogo jeste li dostojni blagovati Tijelo i Krv Kristovu. Kad bi to bio običan kruh i obično vino pomješano s malo vode, onda bi takvo upozorenje bilo besmisleno. Koliko puta protestanti čuju ili čitaju ovu poslanicu, a nikako ne razumiju njezin, više nego jednostavan smisao? Isto se pitanje može postaviti novorednoj Crkvi koja je protestantizirala Misu.

U ovom ulomku iz Evanđelja bitno je znati da se Isusovo pranje nogu apostolima događa nakon židovskog pashalnog obreda kojeg je propisao Mojsije i kojeg je vodio Isus u Cenakolu ovu večer, a prije ustanovljenja novog obreda koji će poništiti stari i koji se događa na svakoj sv.Misi.
Bergoglio i novoredna Crkva rade sprdnju od ovog obreda tako da peru noge laicima, ženama, robijašima, muhamedancima, a lani je Bergoglio oprao noge jednom transvestitu.
Da, Gospodin Isus Krist nam je pokazao u ovom pranju nogu apostolima, kako je beskonačno ponizan, Bog koji pere noge ljudima zbog čijih grijeha će ići na križ, i pozvao nas da Ga u toj poniznosti nasljedujemo.
Samo nam je isti Gospodin rekao da ne bacamo biserje pred svinje, jer ćemo na kraju stradati od svinja.
Isus je prao noge apostolima i iz drugog razloga, a taj je da im pokaže kako moraju biti duhovno čisti prije nego što Njega blaguju, jer nakon pranja nogu Isus će posvetiti kruh i vino i dati im na blagovanje.
Isto ono što je poručio Pavao Korinćanima.
Pereći njihove noge poručio im je da budu slobodni od prašine ovog svijeta koja nam se hvata na noge.
Mi možemo biti čista srca, odnosno ispovijeđeni ili u stanju nakon krštenja, ali to nije dovoljno.
Moramo prezirati ovaj svijet, jer ako to ne činimo, opet ćemo pasti u grijeh.
"Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist!"
Ako smo bez grijeha - ne trebamo drugo prati nego samo noge - osloboditi se ljubavi prema ovom svijetu.
Što nam pak poručuje Bergoglio kad kao tobožnji Kristov vikar na Zemlji pere noge onima koji ne samo da nisu ispovjeđeni, nego ne vjeruju ni u Krista ni u Njegovu svetu žrtvu, nego su još i javni grješnici koji bi morali biti u kostrijetu, ležati potrbuške i bosonogi i moliti da ih se pusti u ckvu?
Poručuje nam - sve je to igra u kojoj ću ja pokazati pred kamerama da sam prvak svijeta u poniznosti.
Što mogu muhamedanci protumačiti kad im 'papa' pere i ljubi noge, i pri tom im ni najmanjim gestom ne kaže da vjeruju u lažnog proroka i da se moraju obratiti i krstiti?
Tako da si kažu - alahu akber - dao nam je na pladnju Rim i cijeli zapadni svijet o čemu je sanjao Muhamed.
Juda Iškariotski barem nije toliko glumatao.
Danas je Gospodin ustanovio svetu Misu i svećenički red kad je nakon prve sv.Mise, koja je anticipirala sutrašnju Žrtvu, rekao apostolima - činite to Meni na spomen.
Tim riječima dao je moć i ovlast apostolima da budu svećenici novog i vječnog saveza, a apostoli istu moć rukopolažu na svoje nasljednike i svećenike.
Na koncu, priložit ću snimak tradicionalnih obreda za Veliki četvrtak.

P.S.
Bergoglio Blasfemio ponovno je oprao noge ženama, muhamedancima, a ovaj put je dodao hinduse, rekavši da su svi ljudi djeca Božja bez obzira kojoj religiji pripadali. Nema većeg propagatora novog svjetskog poretka i nadolazećeg Antikrista doli novoredne Crkve.

Jučer sam pročitao da se hram Baala predviđa podignuti u Londonu i New Yorku idući mjesec.
Ako je to istina, Bergoglio će iduće godine prati noge otvorenim sotonistima i reć i njima kako su djeca jednoga te istog Boga kojeg oni zovu Sotona.
Slažem se, svi oni vjeruju u jednog te istog boga, koji je umislio da je Bog, kao što se je Bergoglio umislio da je Kristov vikar na Zemlji.

Muka po Luki

Danas, na srijedu u Velikom tjednu, Juda Iškariotski je izdao Isusa.
Srijeda je stoga odabrana za početak Korizme, srijedom se posti za početak godišnjih doba, kvatre.
Današnja liturgija ima dva starozavjetna čitanja i Muku po Luki.

Izaija, 62:11, 63:1-7

Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kćeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!
Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam! - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? - U kaci sam sam gazio, od naroda nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju. Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.

Nalazimo se pred Mukom Kristovom, ali Crkva nam ne zaboravlja reći kako je pred nama, ne više u mističnom liturgijskom smislu, nego u doslovnom, Dan Gospodnji.
Uništenje Jeruzalema i Hrama, pokolj židova o kojem svjedoči povjesničar i vinovnik židovske pobune Josip, slika je tog strašnog dana Božjeg gnjeva o kojem Isus govori paralelno s uništenjem Jeruzalema i Hrama. 
To je dan u kojem nema više molitve za obraćenje, nema više molitve za neprijatelje i za okretanje drugog obraza.
Luka Evanđelist kojeg danas čitamo, napisao je za taj dan:

"A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'"

Ako se snebivamo nad pokoljima koje bešćutno rade muhamedanci diljem svijeta, onda znajmo da će Božji izabranici, anđeli i ljudi, u taj dan konačne osvete, biti neusporedivo bešćutniji i strašniji.
Jer će radosno vršiti volju i zapovijed Onog pred kojim se klanjaju koljena svih nebesnika, zemnika i podzemnika, i koji je trpio beskonačno poniženje i muku u koju mistično ulazimo u ovom tjednu.
U svetom tekstu Izaija prorokuje:
Ogledah se, al' ne bješe pomoćnika! Začudih se, al' ne bješe potpore.
Što to znači? Hoće li Gospodin na kraju vremena biti sam kad bude satrjeo svoje neprijatelje?
Ne, jer doći će s Njim vojska nebeska i ako će On zapovijediti da se pred Njegovim očima smaknu oni koji Ga ne htjedoše za kralja, očito će tu zapovijed netko morati izvršiti.
Mislim da je u ovom redku prorečeno kako će biti malo vjernika na kraju, gotovo cijela Zemlja ustati će protiv svojeg Stvoritelja, vojujuća zemaljska Crkva biti će minimalna, ali će tada na Zemlju sići slavna nebeska Crkva i anđeli sa svojim Kraljem.
Vezano za recentne događaje u Briselu, prije u Parizu, nikako se ne smijemo solidarizirati niti s jednom niti s drugom stranom, jer obje su antikršćanske i obje čeka dan gnjeva i suda. Države koje su legalizirale sodomiju, čedomorstva i ostale gnjusobe, ne mogu biti nešto s čime se trebamo solidarizirati ili ne daj Bože, identificirati.
I nemojmo misliti da ima tamo mnogo nevinih, koji mogu biti samo oni koji javno prosvjeduju protiv nekršćanskih zakona i općeg bezakonja u zemlji, koji su eventualno u zatvorima ili će biti i koji osuđuju vlastite države i narod kao što su to činili starozavjetni proroci gnušajući se opačine i idolopoklonstva u koje su pali Izraelci.
Pogledajte ovaj zanimljiv govor T.Shoebata koji se osvrće na jadno stanje zapadne Europe koja živi kult smrti i sad prima udarce drugog kulta smrti.
Zapitajmo se koliko među nama Hrvatima još ima kršćana koji su spremni osuditi i vlastiti narod i državu, ako oni postanu otvoreno antikršćanski, a to se je ili već dogodilo ili će se uskoro dogoditi ako ne prekinemo sve veze s EU babilonskom kulom.
Vi koji još uvijek vjerujete u propagandu novoredne Crkve kako je Isus samo i jedino Jaganjac Božji koji ne zna za ništa drugo nego za milosrđe i muku, zastanite malo nad ovim tekstovima iz Svetog pisma i odbacite lažnu sliku Krista da ne bi vaša krv poprskala Njegove haljine u taj dan.
Uvijek budimo spremni za taj Dan.
Sveti papa Grgur Veliki napisao je kako nisu kršćani oni koji ne priželjkuju i ne raduju se tom danu, nego takvi srcem pripadaju ovom svijetu kojeg čeka sud i uništenje.

Izaija, 53:1-12

"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

Poetično Izaijino proroštvo o Isusu Kristu na Muci.
Onaj tko ne vjeruje u Njega, ne može povezati to i ono prvo Izaijino proroštvo o danu Božjeg gnjeva i osvete.
Tko su ti, koje spominje proroštvo, koji su Njegovo potomstvo? 
To smo mi koji vjerujemo u Njega, koji smo se krstili u Njega, koji u duhu idemo s Njim na Kalvariju, koji smo mistično s Njim na Kalvariji na svakoj sv.Misi i kojima je na koncu Muke ostavio svoju Majku za našu Majku.

Evanđelje po Luki, 22 i 23 glava

Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda. Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?" On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!" A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!" No oni navaljivahu: "Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!" Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: "Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti." # I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" On im treći put reče: "Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti." Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?" A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 

Kleknimo, poklonimo se Onom čije nas rane iscijeliše.
Negdje kršćani se prostru na pod i poljube Zemlju po kojoj je hodao Spasitelj svijeta.

Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!" I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 

Opat Gueranger piše za danas da su glavari svećenički vijećali kako uhvatiti i ubiti Isusa Krista.
Nikako nisu htjeli da se dogode neredi zbog toga. Bojali su se da će onda Rimljani poslati vojsku na njih i narod i onda više ne će biti niti ove okrnjene neovisnosti koju imaju.
Koliko hrvatskih političara i ljudi koji za njih glasuju, znači većina, razmišlja isto?
Spremni su odbaciti Krista Kralja ili Ga prodati kao Juda Iškariotski, da bi dobili novce iz pristupnih fondova sotonske EU, ili su spremni biti u NATO paktu koji će još malo pa stati otvoreno za Antikrista, jer misle da će tako biti sigurni od napada iz Srbije.
Poglavari židovski su vidjeli za Cvjetnicu kako su neki u Jeruzalemu oduševljeno primili Isusa kao Krista, i kako sad dolazi najveći blagdan Pashe te se u gradu nalazi mnoštvo židova iz Svete zemlje i dijaspore.
Zaključili su da će uhićenje i smaknuće odgoditi poslije blagdana kad se raziđe mnoštvo hodočasnika.
Slično vijećaju oni koji su ustrojili internet i tzv. socijalne mreže kako bi saznali tko im se suprostavlja i tko ne želi ući u vrli novi svijet Antikrista, kad će doći pravi trenutak da se s njima obračunamo, a da to ne izazove pobunu. 
Ali Bog je uvijek gospodar svega, i Pashu je odredio kao blagdan Izraelcima da to bude slika događaja koji će uslijediti za dva dana.
Tako i trenutak kad će početi otvoreni progoni kršćana, bit će onda kad je to Bog odlučio i kad je to zapisano u Otkrivenju.
Dok su tako vijećali, pojavio se je na vratima Juda Iškariotski i ponudio im Isusa.
I oni koji su znali Sveto pismo napamet od početka do kraja, ugrizli su udicu vidjevši kako mogu uz pomoć izdajnika kupiti Isusa za trideset srebranjaka, baš onoliko koliko se spominje u tom istom sv.Pismu.
Mržnja prema Gospodinu ih je zaslijepila, kao što je zaslijepila Lucifera.
Proroštvo će se obistiniti, za Pashu će biti žrtvovan pravi Jaganjac Božji, kamen koji odbaciše graditelji postat će kamen zaglavni.
Neprijatelji Kristovi dobro znaju za proročanstva, dobro znaju za prorečenog Antikrista i ograničeno vrijeme u kojem će vladati, ali ipak ponašati će se kao da za njih ne znaju i prihvatit će tog čovjeka za lažnog Krista.
To je misterij zla o kojem sam pisao.
Mi, koji slijedimo Isusa Krista, ne osvrćimo se unatrag da ne bismo postali stupovi soli poput Lotove žene, ne osvrćimo se prema staroj Zemlji koja je već osuđena i koja se sve više pretvara u Sodomu.
Svete probodene ruke na križu uzdignuti će nas od ove Zemlje, i spustit će s Neba novi, vječni i nebeski Jeruzalem.

Muka po Marku

Za tri dana Isus će biti podignut s križem.
Danas, na utorak, čita se u liturgiji Muka po Marku.
Prvo čitanje je iz Jeremije, 11:18-20.

Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.

Jeremija spominje drvo koji su zlotvori naumili iskorjeniti.
Isus je pribijen na drvo križa koje je natopio svojom svetom krvlju.
Tako da izgleda kao da je s križem jedno tijelo. 
Ovaj sveti tekst u engleskom, a čini mi se i u prijevodu Vulgate drugačije izgleda:
Let us put wood on his bread, and cut him off from the land of the living, and let his name be remembered no more.
Opat Gueranger tumači - "stavimo drvo na njegov kruh' znači stavimo otrovano drvo u ono što on jede, otrujmo ga. Ne znam zašto je hrvatski prijevod to izostavio.
Gueranger dalje vidi simboliku kruha u nebeskom kruhu odnosno svetoj Euharistiji.
U sv.Pismu križ je prokleto drvo jer na njemu vise prokletnici, Isus je postao proklet da mi ne bismo bili prokleti. 
Stoga se Jeremijin izraz može tumačiti kao namjera da se otruje Mesiju, da Ga se ocrni i da Mu se Ime nikad više ne spominje, što je i bila nakana farizeja i kasnijih talmudista.
Ali postoji i drugo značenje - staviti križ na Kruh koji je s Neba sišao.
Kad se u tekstu navodi - 'i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume' može značiti da Krist nije pokazivao izvana kako zna što Mu neprijatelji spremaju i da to nije znao u svojoj čovječjoj naravi.

Evanđelje po Marku:

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen." A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" A on im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!" A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: "Mi smo ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe? A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!" I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: "Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" A oni opet povikaše: "Raspni ga!" Reče im Pilat: "Ta što je zla učinio?" Povikaše još jače: "Raspni ga!" Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. # Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!" Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" Neki od nazočnih čuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 

Ovdje se poklekne, negdje gdje je običaj kršćani su se prostrli po podu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem. A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također isčekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

Sveti Marko Evanđelist, učenik je Petrov, stoga ovaj tekst možemo smatrati Petrovim pogledom na Muku.
Sveti Petar nimalo ne želi sebe uljepšati ili opravdati, on sebe optužuje za izdaju Krista.

U dijelu gdje bi se mogao pohvaliti kao onaj tko je imao hrabrosti uzeti mač i braniti Isusa, navodi kako se radi o nekom nazočnom anonimnom čovjeku.
Opet sebe optužuje što nije mogao bdijeti dok se je Isus krvavim znojem u agoniji znojio u Getsemanskom vrtu. Njemu se Isus osobno obraća i kori ga.
Petar sebe optužuje kako se olako i bahato hvastao prije Muke riječima - ako te ovi apostoli izdaju i sablazne, ja te ne ću.
Muka po Marku je javna ispovijed sv.Petra.
Veliki ljudi i sveci po tome su veliki.
Jer ne taje svoje slabosti, jer su ih svjesni, jer se bore snažno da ih nadvladaju.
Ne smijemo stoga nikako Petra smatrati slabićem ili mekušcem.
Ta Gospodin mu je rekao kako je on stijena na kojoj će sagraditi Crkvu svoju.
Ali Gospodin je oblikovao tu sirovu stijenu, i ovaj pad kojeg je Petar imao kad se je pijetao oglasio, bio je završni udarac dlijetom u Stijenu.
U Evanđelju se spominje jedan mladić koji je išao za Kristom dok su svi drugi apostoli pobjegli.
Znamo, radi se o apostolu kojeg je Isus najviše ljubio i kojem će ostaviti svoju Majku.
Ivan je bio obučen samo u plahtu. Očito je nastao metež kad je Juda Iškariotski poljubio izdajnički Isusa.
Pretpostavljam da su u tom metežu sv.Ivanu bile pocijepane haljine te da je zato odjenuo nakon toga plahtu prateći Isusa. Ali čitamo kako su razbojnici htjeli i njega uhvatiti, te se on otrgnu, odbaci plahtu i pobjegne im. 
Petar i Ivan ne će daleko pobjeći. Obojica će iz daljine pratiti Isusa. Međutim pobjeći više ne će, jedan će doći ispod križa, a drugi će tražiti da ga razapnu naopako da tim svojim posljednjim gestom pokaže kako se kaje što nije bio s Njim za Veliki petak.