Srpsko-Bugarski rat 1885.

Dajem poveznicu na video predavanje Kirila, Amerikanca podrijetlom iz Makedonije koji se osjeća etničkim Bugarinom.

Dakle, slabljenje Otomanskog carstva na Balkanu, pogotovo zbog jake Rusije koja je zamalo oslobodila Carigrad ali su to zapadne sile spriječile pomažući tijekom cijelog 19.st. taj kalifat da ne propadne, dalo je priliku pravoslavcima Balkana da dignu ustanke te ratom i diplomacijom dobiju neovisne države.

Upravo radi diplomacije su se te nove države vezale za zapad, kneževina kasnije kraljevina Srbija za Austriju, kasnije za Englesku i Francusku nakon likvidacije Obrenovićke kraljevske loze.

Grčka se je vezala za Englesku, zato je masonorija tamo bila uvelike prisutna i vanjskopolitički Grčka iako pravoslavna država nije bila nikad saveznik pravoslavne Rusije.

Bugarska nije mogla dobiti vladara narodne krvi nego su joj zapadne sile dodijelili Prusa, dok je na međunarodno priznanje Bugarska čekala sve do početka 20.st.

K tome probudio se je etnofiletizam kao opasna hereza, stoga nije čudno da su novonastale pravoslavne države ratovale u 19. i 20.st.

To je velika sablazan i grijeh kad kršćani među sobom ratuju zbog etnofiletizma, te kad u takvom ratu traže pomoć od nekršćana protiv svoje braće u vjeri.

Stoga vjerujem da je i postojeće stanje neka vrsta Božje kazne zbog tih grijeha naroda.

Ideal je ipak ostao, kršćansko rimsko carstvo u kojem nije postojao etnofiletizam.

U predavanju u kojem Kiril čita izvode iz nekih povijesnih knjiga, čujemo kako je velesrprstvo garašeninovskog tipa izvorno bacilo oko na zapad, prema današnjoj BiH koja je bila pod Turcima, ali da se je tome suprostavio interes Austrije koja je smjerala na isto područje nakon povlačenja Turaka.

Kako je Austrija bila prejaka, ondašanja Srbija je prihvatila da joj Austrija bude saveznik i zaštitnik, a da svoje apetite za širenjem države ostvari na jugu (Makedoniji) i istoku (Bugarskoj).

Stoga je vrlo vjerojatno da je Austrija ne samo znala, nego i pokrivala napad Srbije na Bugarsku dok je bugarska vojska bila zauzeta prema Turskoj zbog očekivanog napada Turske radi ujedinjenja istočne Rumelije s Bugarskom.

Nakon bugarske pobjede u nizu bitaka, Austrija je zaprijetila Bugarskoj ratom.

I od tada (jer je Bugarska mogla tada slomiti Srbiju), iako ju je Austrija spasila od potpunog poraza, neki crnorukaški vladajući krugovi u Srbiju ponovno se okreću prema osvajanju BiH u kojoj je već tada bila Austrija kao okupacijska država, a kasnije ju je i anektirala.

Naravno da su u tome našli saveznike među Engleskom i Francuskom, tako da je ovaj rat bio klica srpskog prevrata 1903., balkanskih ratova, ali i prvog svjetskog rata koji je buknuo crnorukaškim atentatom na austrijskog prijestolonasljednika u Sarajevu. 

Ne treba posebno naglašavati da su sa stvaranjem pravoslavnih balkanskih država i slabljenjem Turskog carstva, neki pravoslavci u Austro-Ugarskoj počeli otkazivati lojalnost državi kojoj pripadaju i koja je legalizirala i dozvolila osnivanje autokefalne pravoslavne mjesne Crkve (kod nas u Srijemskim Karlovcima, tada je hrvatski ban potvrđivao izbor patrijarha te Crkve, a patrijarh Rajačić je primjerice ustoličio bana Jelačića 1848. u pravoslavnoj katedrali Preobraženja Gospoda u Zagrebu).

I tako su primjerice neki istaknuti pravoslavni intelektualci sudjelovali u buđenju hrvatske nacionalne svijesti u 19.st. (a jedan je i skladao hrvatsku himnu), neki su sudjelovali u pravaškoj Rakovičkoj pobuni, međutim sve to postaje rijetko u 20.st., jer je srbizacija učinila od mnogih da za svoju državu smatraju Srbiju, a ne državu kojoj pripadaju i kojoj su pripadali njihovi preci.

Mnogi Srbi će na ovo odgovoriti da su oni pripadali austrijskom carstvu, a ne hrvatskoj državi kojoj ne priznaju povijesnost (kao niti povijesnost Hrvata, dok Bugarima odriču da su Slaveni nego da su neki azijatsko-tatarski uljezi na području Balkana), iako je Hrvatska jedna od rijetkih država koja ima povijesni kontituitet državnog sabora u tako dugom razdoblju.

Kad bi to i bila istina, onda su sveisto izdali Austriju, makar oni koji su optuženi na veleizdajničkom procesu kojeg je aljkavo ili nikako vodila Austrija protiv velesrpske urotničke organizacije prije prvog velerata (primjerice poslije je Svetozar Pribičević priznao, za vrijeme kraljevine Jugoslavije, da su oni stvarno bili urotnici i veleizdajnici protiv Austrije što austrijski sud nije uspio, ili što je vjerojatnije, nije htio dokazati).

Vratimo se ipak na temu koja nije konkretni etnofiletizam pojedinog naroda, nego bilo kojeg naroda.

Iskustvo prvog, drugog velerata i posljednjeg rata (ili ovog srpsko-bugarskog) trebalo je podučiti kršćane da se više ne stavljaju u vojne redove kad zatrubi etnofiletistička truba.

Konačno, pred nama je vrijeme ustoličenje Antihrista, a ovaj će kao i otac njegov Sotona, iskoristiti etnofiletizam kako bi zbog takvih nekršćanskih etnofiletističkih ratova došao na vlast kao mirotvorac.

Stoga mora biti jasno svim pravoslavnim vjernicima da se neizravno stavljaju na službu Antihristu čim u miru potiču etnofiletizam makar to pokrivaju pravoslavljem ili željom da se pravoslavlje proširi.

Carstvo Božje se ne širi ratom, to bi trebalo biti svima jasno koji su kršteni.

Više nego prigodna poruka - progoni su ovdje, pred nama, učimo od svetaca kako se ponašati.
Slijedi tekst (u engleskom prijevodu) sv.Ciprijana koji je i sam mučenički stradao:

Taj video je nestao s YT, zato dajem podjednako dobro slovo o.Spiridona o demonskom napadu na čovječanstvo putem zapadne kulture:

Ipak 'nedostajući' video se je pojavio pod novom'adresom':

Svakako, žrtva u etnofiletističkom ratu, nikako nije žrtva radi Hrista (dakle žrtve u tom bugarsko-srpskom ratu, makar bili i civili kojih je netko sa suprotne strane masakrirao, ne mogu se smatrati mučenicima, ali ako je netko radi pravoslavne vjere odbio sudjelovati u zločinima ili ih je pokušavao spriječiti i zbog toga je stradao od svojih suboraca, onda on jest mučenik).

Netko tko je mučenik radi kršćanske vjere, mora biti mučen radi te iste vjere, a ne radi toga što pripada nekom narodu koji je u ratu s drugim narodom, bez obzira što je jedan narod pravoslavan, a drugi nije (tako ni u posljednjem srpsko-hrvatskom ratu nije bilo mučenika, barem što je meni poznato).

SPC je jednostavno proglasila stotine tisuća mučenika Jasenovca kao da su svi oni (bez obzira na broj koji je nedokazan) mučeni i ubijeni zbog pravoslavne vjere, a ne zbog toga što su se dali uspregnuti, na izravan ili neizravan način u etnofiletistički rat ne priznajući ondašnju novonastalu hrvatsku državu i/ili sudjelujući u pobuni protiv iste.

Što opet nije grijeh dakako, ali je čisti politički stav koji nema veze s vjerom.

A da se nije radilo o ratu protiv pravoslavlja svjedoči činjenica da je bilo visokih časnika pravoslavaca u HOS-u, u vlasti NDH, da je konačno NDH išla u postupak stvaranja mjesne pravoslavne Crkve HPC što je kontradiktorno ako je ta ista država bila u ratu protiv pravoslavlja.

Ako je netko u Jasenovcu ili bilo gdje drugdje u tom ratu bio prisiljavan da napusti pravoslavlje, i bio radi toga mučen i ubijen, onda je on stvarno bio svjedok krvlju da je Gospod Hristos uskrsnuo i da će doći suditi žive i mrtve.

P.S.

Nešto o plandemiji iz RPC na srpskom prijevodu:

Roosh je objavio video o slomu lanca dobave.

Užitak za srce i uši:

B.Augustin, čija sam videa prije davao na blogu, se je nedavno oženio (i usput izbjegao s ženom iz dekadentne Kalifornije).

Poslušajte ovo njegovo iskustvo, vrlo je važno u smislu razlikovanja bluda od spolnih odnosa u braku (iako spolni odnosi u braku mogu prerasti u blud ako se događaju u vrijeme posta, prije svete Liturgije, ako se koriste kontraceptivna sredstva i "tehnike" koje nisu dopuštene baš zato što su izraz bluda odnosno svjesno jalovih spolnih odnosa).

Vrlo korisno za poslušati je slijedeći razgovor između protestanta koji se raspituje o Pravoslavlju s jednom pravoslavkom Amerikankom grčkog podrijetla:

Brada

RKC danas slavi rimskog papu sv.Kalista.

Siguran sam da se on slavi i u Crkvi kao svetac i mučenik, kao i desetine drugih rimskih papa.

Ono na što želim ukazati pažnju je brada koju je imao, kao i brade ostalih klerika prikazani na slici ispod.

Svi su klerici, i na kršćanskom istoku, i na kršćanskom zapadu, kao i ostali odrasli muškarci nosili brade (na ikonama nema muškog sveca koji nije nosio bradu, osim ako je kao dijete ili dječak završio mučenički).

Znamo da se to ukida na zapadu pred kraj prvog tisućljeća, istovremeno kad rimski pape počinju pokazivati sve veću tendenciju da se smatraju ne više kao prvima u časti, nego kao prvi u vlasti u Crkvi.

Ima li to veze?

Ima.

Brada je simbol zemaljskog autoriteta, muževima u svojoj familiji, bilo kojem vladaru nad svojim podređenima.

I među poganima, kao i među Izraelcima, brijanje brade je bilo vrlo rijetko (šišanje da) i bizarno.

Znamo međutim da je makedonski car Alekdandar Veliki bio prvi car, ne računajući egipatske faraone koji se je redovito brijao.

Znamo i zašto, isto kao što se je među rimskim vladarima prvi počeo brijati Cezar.

Razlog je zato što se je gola brada smatrala simbolom vječnosti, faraoni su se smatrali bogovima, zato su se brijali (mislim da su brijali sve dlake na tijelu).

Anđeli se isto tako nikad ne prikazuju s bradom na ikonama.

Aleksandar Veliki se je za razliku od svojeg oca koji je imao bradu, smatrao božanstvom, Cezar isto tako, kao i svi rimski carevi nakon toga (osim par izuzetaka kod careva stoika).

Cezar je imao i naslov pontifex maximus - vrhovni svećenik, a poganski svećenici koji su pripadali nekoj vrsti kulta majke Zemlje su se isto brijali.

I rimski pape su u to vrijeme, koncem prvog tisućljeća, počeli sebe nazivati vrhovnim svećenicima - pontifex maximus, a znamo da je kasnije produbljivanje u oholosti rimskih papa dovelo do "dogme" da je rimski papa nezabludivi Hristov zamjenik kojeg nitko na Zemlji ne može suditi i osuditi, i kojem se svi koji se žele spasiti moraju podrediti kao nekom polubožanstvu, što je dakako isto što su o sebi mislili faraoni i cezari, i koji nisu imali brade.

Kasnije su rimski pape počeli zahtijevati od svih klerika da briju brade, kao i da ne budu oženjeni (dok je prije toga bilo svetih rimskih papa čiji je djed bio isto rimski papa).

Jel zbog toga RKC postala svetija i vječnija, više anđeoska?

Suprotno, sve više je tonula, sve više se feminizirala, pa imala i grdnih problema sa sodomizmom među golobradim svećenicima.

Na kraju, jasno je da moraju i bradati muškarci postati svecima, nalik anđelima.

To se međutim ne postiže brijanjem brade i simboličkim uništavanjem autoriteta koji im je Bog dao na Zemlji.

Tako je na zapadu nestalo (ne posve, jasno, ali teško da se mogu rijetki bradati muškarci na zapadu nazivati patrijarsima i pravim muževima koji imaju autoritet nad ženom i familijom) bradatih muškaraca, ali nije zapad  postao time više svet, nego feminiziran, antipatrijahalan, pa na kraju završava u novom poganstvu kao razdoblju pred pojavljivanje Antihrista.

 Video je bio inspiracija za tekst.

P.S. Posve je jasno da nije lijek za ovo feminizirano društvo da muškarci počnu ponovno nositi brade.

Brada je simbol, ona pokazuje kao i svaki simbol (pa i sakrament) koji je materijalan, na nešto nematerijalno, ali stvarno i stvarnije od materijalnog svijeta.

U ovom slučaju se radi o očinstvu-patrijahalizmu-autoritetu.

Dakle, brada da, ali prije toga ili istovremeno vraćanje na sliku i priliku čovjeka kojeg je Bog stvorio.

Jer i feminizirani muškarci mogu nositi brade kao i sodomiti.

Da ne spominjem da neke feministkinje uzimaju muške hormone kako bi dobile dlake na licu, kako bi glumile da su muškarci sa svojstvenim muškim autoritetom.

Rodna ideologija koja postaje vladajuća na zapadu (pročitajte ovaj tekst iz SAD , muški kriminalci se predstave da su žene, odu u ženski zatvor i tamo siluju prave žene kojima prijeti veća kazna ako za te kriminalce i silovatelje ne koriste ženske zamjenice) , ali se i širi na druge strane, je prvenstveno napad Sotone i njegovih ljudskih slugu na sliku i priliku čovjeka kojeg je Bog stvorio, Adama.

I muško i žensko stvori ih, žensko iz muškog, ali ne da bude kao muško, nego da mu bude pomoćnica i majka njegove djece.

Ako muškarac može reć da je žena i obrnuto, ako se može muškarac odjevati kao žena, ponašati se kao žena i obrnuto, što se kažnjava smrću prema SZ (ako se ne varam, u svakom slučaju je kažnjivo i nedopustivo), onda je to ideologija koja otvoreno ustaje protiv Boga, jer biti protiv onog što je Bog stvorio i za koje je rekao da je dobro, znači biti protiv Boga.

Brijanje brade je bio tek prvi korak prema rodnoj ideologiji i feminizmu, društvu u kojem živimo i koje nam je neprijatelj, jer je neprijatelj naše želje, htijenja i truda da steknemo vječni blaženi život.

Da bismo postali svecima, onda najprije trebamo biti pravi muškarci ako smo muškarci, i prave žene ako smo žene.

Moram primijetiti kako među novim naraštajima dječaci i mladići imaju sve više problema s nedostatkom muških hormona, što se na kraju zna ogledati i u nedostatku dlaka na licu.

Vjerojatno je fizički razlog tome trovanje kojem smo izloženi kroz neprirodnu hranu u kojoj se nalaze tvari koje tome pridonose, kao i mnogi drugi proizvodi (npr. plastični) koje nam je donijela na stol tehnologija (koja naizgled daje veću moć čovjeku nego onu koju on prirodno ima, ali pokazalo se da je to danajski dar, da su štete višestruko veće od koristi).

Duhovni je pak razlog, koji je stvarni i stvarniji od fizičkog, pobuna čovjeka protiv od Boga propisanog patrijahalizma.

Dakle, ako muškarci ne želi biti muškarcima u smislu da postanu patrijarsi, zašto je čudno da im nedostaje dlaka na licu ili više nisu tjelesno građeni kao muškarci?

Sve dolazi na naplatu, prije ili kasnije.

Djedovi (ne zaboravimo da su patrijarsi bili svećenici u svojoj familiji-rodu, dok u naše vrijeme i ono prije od naših djedova u crkvama su u pravilu žene - dakle djedovi više nisu bili pravi patrijarsi) su prihvatili feminizam i odbacili svoje dužnosti patrijarha, unuci su sodomiti ili prihvaćaju sodomizam kao nešto normalno, kao što i prihvaćaju rodnu ideologiju, i/ili nemaju bradu.

Imigranti, mahom muhamedanci, koji dolaze iz Afrike i Azije, legalno ili ilegalno na zapad, tradicionalno nose brade i patrijahalno su odgojeni.

Oni su dakle više nalik Adamu, nego zapadni muškarci koji su stoljećima malo pomalo, kao žaba koju se živu polako kuha, se feminizirali i stoga nisu sposobni oduprijeti se muhamedanskim osvajačima koji na dosad nezabilježeni način osvajaju tuđe zemlje.

Ali pokazuje se i pokazati će se da ti imigranti nisu došli na zapad da bi ga pretvorili u kalifat u kojem će biti patrijahat i šerijatsko pravo, nego da su došli radi hedonizma kojeg zapad obiluje.

Stoga će i oni, kao neka druga žaba koja se kuha, ali s bržim receptom, postati uskoro nepatrijahalni i feminizirani i slični starosjediocima (koji plaču zašto se imigranti ne asimiliraju, ali to će im se dogoditi i neće im biti nimalo lakše i bolje zbog toga, jer će se asimilirati u zlo, a niti zli ne mogu uživati u zlu dugoročno).

Nešto je trulo na zapadu i to već tisuću godina, i ne da se popravljati jer je u temeljima zapada.

Riješenje je samo u razvaljivanju tih temelja i povratku na izvorno kršćanstvo, ali se to po svoj prilici ne će dogoditi na društvenoj ili državnoj razinu, nego pojedinačno u svakom čovjeku dobre volje i iskrene potrage za Istinom.

Zato i zbog takvih pišem ovaj blog.

Na kraju, pala mi je misao vezana uz Poslanicu Rimljanima.

Bog objavljuje preko sv.Pavla da je zbog oholosti ljudske koja se ne želi klanjati Bogu, nego samom sebi i lažnim bogovima, prepustio ih zlodusima i zabludama zbog kojih 'muškarci liježu s muškarcima kao što se liježe s ženama'.

Tako se je rodio sodomizam i feminizam u poganstvu.

Rimski pape koncem prvog tisućljeća bili su 'do neba' prepuni oholosti jer su se smatrali bogom na Zemlji, i tako su odbacili nošenje brade, i prihvatili brijanje kao i faraoni i cezari.

Ali bogovima-anđelima u smislu oboženja nisu postali, nego su vodili zapad i sebe prema točki u kojoj se sad nalazimo, u novo poganstvo s opet 'cvatećim' sodomizmom i feminizmom.

Muškarac koji svjesno brije bradu kako bi postao simbolično besmrtan, ne diže se u Nebo, nego pada u Had.

I povlači za sobom mnoge.

To je put kojim je išao Zapad slijedeći obrijanog 'pontifexa maximusa'.

A sad malo vijesti s bradom.

Mnogobradati Roosh je objavio tekst o demonskoj naravi psihijatrije odnosno općenito suvremene medicine.

Slažem se i o tome sam već pisao.

Psihologija-psihijatrija etimoški dolazi od grčke riječi psiha - a to znači duša.

Dok te 'znanosti' ne predmnijevaju postojanje ljudske duše koja kao i sve ostalo ovisi od svog Tvorca, nego misle da stanje ljudskog raspoloženja ovisi u materiji, o stanju stanica ljudskog mozga i slično. 

Drugim riječima one negiraju nematerijalnu narav duše.

Svakako da neke tvari poput opijata, ali i 'lijekova', utječu na ljudsko raspoloženje, ali nikad ni nikako u pozitivnom smislu, nego one zombiraju čovjeka, one od čovjeka stvaraju nešto što sve manje liči na čovjeka.

Lijekovi ne liječe ljudsku dušu od uzroka njezine bolesti, ljudsku dušu može izliječiti samo Bog, jer je uzrok bolesti prekidanje općenja s Bogom koji je izvor svakod dobra i života.

Uzimanje materijalnih lijekova tipa opijata je neizravni grijeh jer se šalje poruka - osjećam se loše, nesretno i neispunjeno i ne želim se potruditi otkloniti pravi uzrok tome (prekid općenja s Bogom zbog grijeha) nego ću uzeti alkohol, drogu, medikament ili neku drugu ovisnost kako bih došao u stanje zomboida, meni će sad ta ovisnost biti moj bog, a ti mi Bože ne trebaš.

Stoga se suvremena medicina može smatrati kao obrnuto i naopako pričešćivanje, umjesto da se ljudska duša hrani nebeskim Kruhom ona uzima tvari koje čine da se čim više udalji od slike i prilike Božje.

Ako k tome dodamo i maksimalnu kompromitaciju medicine i zdravstva s plandemijom, onda se demonska slika upotpunjuje.

K tome htjeli ili ne htjeli, koristili ili ne koristili njezine usluge, ako smo zaposleni, medicina uzima dobar dio naših plaća.

U početku je također svima izgledalo kako će besplatno i obvezno školstvo biti svima na korist, a koristi prave nije bilo nego se je radilo o liberalnoj indoktrinaciji djece protivno volji mnogih roditelja, niti je bila besplatna jer je pokrivana porezima.

Isti obrazac važi i kod javnog i 'besplatnog' zdravstva.

Ponovno o nečem što je RKC gotovo dogmatski postavila, a nema veze s kršćanskom tradicijom, naukom kršćanskih otaca i sabora Crkve, nego je novina koju su prije RKC uveli razni heretici stoljećima ranije i koji su s razlogom bili optuženi da judaiziraju kršćanstvo.

To je korištenje beskvasnog kruha na svetoj Liturgiji.

Kao što je rečeno, kruh predstavlja život, aktivnost, dok beskvasni kruh smrt.

Beskvasni kruh su židovi obredno jeli kad su morali brzo otići i pobjeći od Egipta i to su ponavljali svake godine na Pashu koja označava prijelaz iz Egipta i Obećanu zemlju.

Gospod Hristos i apostoli nisu na Tajnoj večeri konzumirali beskvasni kruh, jer isti se je trebao konzumirati po židovskim obredima na Pashu koja je bila u subotu.

Tako su svećenici RKC bez brade uveli pričešćivanje s kruhom bez kvasca.

Kao i bez vina za laike.

I zabranili su pričešćivanje djeci.

Posljedice vidimo i znamo.

Ovaj video kojeg je učinio australijski plandemijski disident izbjegavši poveći logor Australiju (koliko sam čitao sad se nalazi u Meksiku, kao što i kaže u videu - samo ne će niti Meksiko izbjeći autralijski obrazac prije ili kasnije), govori nam ono što će uskoro biti i kod nas, bez pelcovanja ljudi će biti izbačeni iz ove propadajuće civilizacije.

Nemamo ustvari za ničim dobrim žaliti (jer to 'dobro' je bio mamac za stvarno demonsko zlo), iako dolaze teška vremena oskudice, vjerojatno i gladi za nas koji odbijamo primiti ove početne korake prema žigu Zvijeri.

Možda nas čeka i put ruskih mučenika kojih su izjeli štakori.

Mit o zarazi

Već sam pisao o tome kako su 1918/1919 u SAD radili veliki eksperiment koji je trebao potvrditi teoriju o patogenim mikrobima. 

Na desetine zdravih dragovoljaca koji su bili vojni zatvorenici spremni sudjelovati u eksperimentu uz dobitak izlaska iz zatvora, a uz rizik oboljevanja od španjolske gripe, sudjelovali su u tome.

Na sve moguće načine liječnici su pokušavali od oboljelih zaraziti zdrave.

I nisu uspjeli.

To je jasni dokaz da je teorija patogenih mikroba lažna.

Bolest međutim ipak se dobija, samo je pitanje kako ako nije zarazom mikrobima (iako kažu da virus nije živo biće) od čovjeka do čovjeka.

Nešto o tome možete pročitati u knjizi "Contagion Myth: Why Viruses (including Coronavirus) Are Not the Cause of Deaseas (na poveznici je knjiga koju možete skinuti).

P.S. Prema ovim uputama možete pregledati bazu podataka SZO i pogledati koliko i kakve reakcije imaju ljudi, uključujući one koji su umrli, nakon pelcovanja.

Ti brojevi su službeni, pitanje koliki je broj s onima neslužbenima.

Sve u svemu, može se s potpunom sigurnošću reći da je plandemija najveća zavjera zabilježena u povijesti i po posljedicama koje ćemo tek vidjeti, kao i s brojem uključenih ljudi u zavjeru u što su uključene gotovo sve vlade svijeta s pripadajućim državnim aparatom, školstvom, zdravstvom, znanstvenicima, vojskom, gotovo svi novinari, poznati umjetnici, sportaši i ostale "zvijezde".

Takvi će se samo čudom spasiti od uzimanja žiga Zvijeri.

Ima savijesnih učitelja koji su u manjini i koji su pod državnom istragom 'zbog širenja laži o plandemiji':

Ustani dušo moja,

Jer je kraj blizu i nema puno vremena za pokajanje.

Obično ovo navečer slušam nakon molitve, i u pravilu zaspim prije kraja.

Kako bi bilo blaženo zaspati s tim drevnim liturgijskim pjevanjem i nastaviti ga slušati (i pjevati) na vječnoj nebeskoj liturgiji!

Dotad, boriti nam se je protiv samih sebe i steći naviku prepoznavanja trenutka kad nam zloduh ubacuje zle pomisli i slike iz griješne prošlosti kako bi nas ponovno učinio svojim robom.

Povremeno molim dnevne katizme iz Psaltira, i sve više mi se pojašnjavaju metafore koje je sv.David opjevao po nadahnuću Duha Svetoga.

Silni i nemilosrdni neprijatelji koji se tamo nalaze i protiv kojih neprestance vojuje autor-David, su zlodusi podnebesja, i da imamo skroz otvorene duhovne oči, vidjeli bismo ih oko nas.

Moramo stoga biti stalno na straži prema njima, a ako budemo uporni i približimo se stupnju oboženja koji je cilj života, oni će pobjeći od nas, jer će u nama vidjeti Gospoda Hrista.

Tako, dok stvarno tjelesno, a koji put i duhovno, utječu negativno na nas ljudi koji su se uvukli u kolo plandemije, znajmo da nam oni nisu najveći neprijatelji, prema takvima štoviše trebamo imati sućuti, pa i moliti za njih kako nam je zapovijedio Hrist.

Jer su naši pravi neprijatelji oni koji su ih učinili svojim robovima, i za koje ni ne smijemo moliti prema Objavi, jer se oni ne žele pokajati niti će se pokajati (zlodusi).

Na kraju možemo promotriti aktualnu parolu novonormalnog - nemam ništa, ne posjedujem ništa, ali sam sretan.

I dok planeri plandemije u tomu vide sliku nekog budućeg svog roba koji je kao telac kojeg se tovi i u tome je sretan (ne znajući da mu slijedi klanje), a ničeg svojeg nema, mi kao kršćani možemo vidjeti sliku nas samih, oteti će od nas mnogoštošta što sad imamo, možda i sve, isprazniti bankovne račune, isključiti nas od svoje zajednice tako da ne ćemo moći kupovati ni prodavati, ali ćemo biti sretni jer ne ćemo biti robovi Sotone kao plandemičari.

Tko pak nije rob Sotone, taj je stvarno slobodan jer ga je Gospod Hristos oslobodio i pobratimio (jer smo po Hristu sinovi Božji kao i On, On po naravi, mi po milosti), i darovat će mu vječno ono što oko nije vidjelo niti jedno drugo ljudsko čulo osjetilo.

Nevolje ovog života će brzo proći ako smo na Putu, ako svaki dan i svaki čas uzdižemo misli i molitve prema Bogu.

Samo tako su mučenici mogli radosno otići na muke i podnijeti ih radujući se vječnoj kruni koju su stekli.

One i nas čekaju, budimo dostojni te časti! 

Amin.

Čuda se i dalje događaju:

To rade sveci, ljubitelji Boga i ljudi.

A evo čuda koje rade znanstvenici, za koje je više nego upitno da nisu ateisti, a kamoli da su ljubitelji Boga i ljudi:

Radi se o grafen oksidu koji je uvelike zastupljen u korona cijepivu.

I tako se vraćamo na početak, na mit o zarazi.

Bolesti suvremenog čovjeka, kao i ova koju nazivam plandemijom, prvenstveno su uzrokovane nezdravim življenjem (u kojem je gotovo izbačen zdrav rad u prirodi, prirodni ciklus rada, odmora, u kojem noć više ne služi za spavanje nego za gomilanje grijeha) i trovanjem ljudi na razne načine, što namjerno i nenamjerno zagađenom hranom, vodom, zrakom, štetnim elektromatnetskim valovima, a virusi su samo bjelančevine, kako to mnogi tvrde, koji otrove iznose iz čovječjih stanica.

Virusi nisu uzroci bolesti, nego su oni rezultat-posljedica bolesti i korisni su u čišćenju organizma od otrova (sličnu ulogu imaju i bakterije).

Dok znamo iz Objave da su smrt i prateće bolesti posljedica grijeha, i to je pravi uzrok našim nedaćama, bez obzira jesu li to naši osobni grijesi, grijesi predaka ili grijesi roda-naroda kojem pripadamo ili grijesi čovječanstva.

Pokajanjem iznesimo otrove grijeha iz naše duše, i sve drugo će onda doći na svoje mjesto.

Protestantski svećenik iz Kanade koji nije htio biti poslušan plandemiji, osuđen je na sudu na relativno veliku novčanu kaznu i da ubuduće "propovijeda znanost" kad govori o plandemiji.

Znanost je dakle državna religija Kanade, ali i ostatka svijeta.

Znanost je toliko naklona ljudima, kao što se vidi iz gornje slike iznad ove (novinski članci o mjestu u Irskoj koje je najprije pohvaljeno da ima najveći postotak pelcovanja, a nedugo zatim je opet došlo na vrh, ovaj put u postocima bolesnih), da su ljudi koji joj povjeruju skloni bolestima više od drugih.

Bespogovorno se vjeruje samo onom kojeg držimo Bogom.

Milijarde ljudi su sad pokazali da državu, medije, znanost i svjetsku elitu drže svojim bogom.

Zato kršćanima opetovano upozorenje, ne možete imati za Gospoda Hrista, i imati za Gospoda ovaj svijet, tu je pitanje "ili", a odgovor nikako ne može biti "i", i Hristos i plandemija (kao metafora za upravljače ovog posrnulog svijeta koji se bliži svojem kraju).