Zbog primjedbe jednog papiste koji gornje pjevanje drži nešto poput njihovog NO pjevanja (iako je to razlika dan i noć), dajem i drugu verziju iste pjesme - psalma. Vjerojatno će biti s njom egzorciran od demona papizma pa će mi se javiti na email s željom da se krsti.
1. U nazivu su dali atribut istinski odnosno tradicionalni i time stavljaju do znanja da slijede pravoslavlje i rimokatolicizam onakvo kakvo je nekad bilo. Implicira se time kako istovremeno postoje neistinski pravoslavci i neistinski rimokatolici.
2. Neki među istinskim pravoslavcima držali su i drže kako 'reformirani' episkopi to jest oni koji su prihvatili novi kalendar i ekumenizam imaju i dalje validnost i apostolsko naslijeđe (potencijalno ili možda aktualno nisam siguran) pa nisu ni išli na novo rukopolaganje episkopa (florinci) dok nije prigorilo (jer je umro njihov episkop Hrisostom) pa su to učinili s episkopima RZPC (Ruska Zagraničnaja Pravoslavna Crkva), dok su to drugi zanijekali te drže jasan stav kako 'reformirani' episkopi su shizmatici i heretici to jest ne pripadaju Crkvi (to je stav tzv. matejevaca). Ovi drugi (matejevci kojima pripadam) su sami rukopoložili episkope (učinio je to najprije episkop Matej po kojem su dobili neformalno ime). Formalno je time prekršio kanone Crkve jer je trebao biti nazočan još jedan episkop, međutim taj kanon nije stvar dogme, te se u izuzetnim prilikama može prekršiti kad zato ima opravdanja (jer nije bilo drugog episkopa nigdje).
Kod tradicionanih katolika situacija je slična i različita. Oni koji se okupljaju oko svećeničkog bratsva SSPX kojeg je utemeljio pokojni episkop Lefebvre drže reformirane rimokatoličke episkope uključujući rimskog validnim-pravim episkopima, ali onima koji su prihvatili modernizam i ostale jeresi. Stoga su se razdijelili od njih. Oni su dakle slični (ne potpuno) florinskim istinskim pravoslavcima. Nadalje, Lefebvre je zajedno s još nekim episkopima rukopoložio nove episkope kršeći tako propis RKC koji uvjetuje dozvolu rimskog episkopa za novo rukopoloženje. On i SSPX to obrazlažu argumentom epikeje, to jest kad se formalnim kršenjem nekog propisa brani pravi smisao tog propisa (smisao propisa je rukopoloženje novog episkopa, a ako se ne može potpuno zadovoljiti forma, onda se opravdava smisao i bez potpunog zadovoljenja forme). Razlika između rukopoloženja kojeg je dao episkop Matej i rukopoloženja koje je dao rimokatolički episkop Lefebvrea je ipak značajna. Jer ovaj prvi nije imao drugog episkopa koji bi zajedno s njim rukopoložio novog episkopa, dok Lefebvre bi imao opravdanje epikeje samo kad ne bi bilo rimskog episkopa. Međutim Lefebvre nije bio sedevakantist te stoga njegovo pozivanje na argument epikeje otpada.
Treba reći isto tako da su florinci i matejevci bili ispočetka zajedno, to jest nisu se tako ni zvali nego samo istinski pravoslavci koji odbijaju novi kalendar i ekumenizam, ali su se podijelili po pitanju statusa episkopa i sinoda episkopa koji su prihvatili navedene hereze. Slično je bilo i kod SSPX. Lefebvre je prihvatio validnost rimokatoličkih episkopa uključujući rimskog koji su prihvatili modernističke novine koje je držao heretičnim. Međutim, među svećenicima SSPX bilo je dosta onih koji su držali kako su jedino oni RKC, to jest da su rimokatolički episkopi prihvaćajući krivovjerje drugog vatikanskog koncila RKC otpali od RKC. Štoviše, zbog izmjene obreda svetih tajni nakon drugog vatikanskog koncila neki od njih drže kako u 'službenoj' RKC više nema validnih rukopoloženja episkopa. Tako su devetorica tada mladih svećenika otpali od SSPX i formirali većinom u SAD svoje župe. Oni su se pak opet podijelili na one koji su htjeli rukopoloženje novog episkopa (sličnost s matejevcima) i one koji to nisu (slično s florincima). Ovi prvi (CMRI i slični) su dobili rukopoloženog episkopa od dvojbenog vijetnamskog episkopa Thuca*, dok su na kraju i ovi drugi tražili i dobili dvojbenog episkopa kad su vidjeli da im više nitko ne može zarediti nove svećenike. Razlika između tih sedevakantističkih rimokatolika i istinskih pravoslavaca (matejevaca) što je episkop Matej bio pravi episkop s pravim apostolskim naslijeđem.
3. Istinski pravoslavci i tradicionalni katolici su uistinu započeli svoju 'pobunu' protiv episkopata koji je prihvatio heretične novine tako da su svećenici i monasi zajedno s laicima se suprostavili krivovjerju odbijajući poslušnost 'reformiranim' episkopima. Dakle i u pravoslavlju i u RKC nitko se od episkopa nije pobunio kad su se dogodile heretične promjene. S time da je istinsko pravoslavlje kao nastavak Crkve započelo pola stoljeća prije tradicionalnih katolika i bilo je kudi kamo masovnije. Započelo je to 1923. kad je masonski heretični carigradski patrijarh Meletije Mataksakis sazvao skup koji nije bio ekumenski sabor Crkve s idejom prihvaćanja grgurijanskog kalendara kako bi svi kršćani zajedno slavili Uskrs. Dakako da je to heretično budući heretici i shizmatici su otpadnici od Crkve, oni nisu kršćani. Sinod Grčke PC krenuo je odmah u provedbu te je prihvatio grgurijanski kalendar. Međutim pobožni narod kojeg su poveli monasi se je pobunio, a grčka država koja je tada i te kako bila pod utjecajem Engleza i masona vršila je represalije prema svima koji nisu htjeli prihvatiti novi kalendar. Bilo je tu zatvaranja, mučenja i ubijanja. Znakovito odnosno nebeski znakovito je što se je na nebu u Ateni pojavio veliki znak križa vjernicima koji su se držali starog kalendara, ali i to što se možda najveće čudo nakon zemaljskog života Gospoda Isusa Hrista, to jest čudo svetog Ognja (jasno očitovanje nestvorene Božje energije) na Hristovom grobu u Jeruzalemu i dalje događa po starom kalendaru. Tek tridesetih godina prošlog stoljeća trojica grčkih episkopa su napustili grčku sinodu koja je prihvatila novi kalendar, pokajali se što su u istoj bili do tada, te je tako pokret istinskog pravoslavlja dobio vanjska obilježja Crkve, sinod episkopa.
Kod RKC isto tako pobunu protiv drugog vatikanskog koncila nisu započeli episkopi, štoviše poznati tradicionalni episkop Lefebvre potpisao je dokumente tog koncila, služio novu misu. Pobunili su se neki svećenici i to još za vrijeme drugog vatikanskog koncila poput o.Gommara de Pauwa . Tek koje desetljeće kasnije pobuni se je pridružio Lefebvre i tada pokret tradicionalnih rimokatolika dobiva na većoj brojnosti. Razlika je u tome što su istinski pravoslavci bili kudikamo brojniji (kažu oko trećina svih Grka, a u Rusiji katakombna PC se može smatrati istinskom pravoslavnom Crkvom) i što su svoju vjernost Crkvi plaćali mučenjima, tamnicom i smrću. Nadalje razlika je što su se episkopi istinske PC javno pokajali što su bili u heretičnom sinodu koji je donio novi kalendar i ekumenizam, dok se Lefebre nije nikad javno pokajao što je prihvatio potpisom drugo-vatikanske dokumente, što je služio novu misu kad je ona uvedena. 4. Istinski pravoslavci su se formalno pobunili na nešto što nije dogmatskog karaktera, a to je Crkveni kalendar. Uistinu Crkva kako je prihvatila julijanski kalendar u jedno vrijeme, tako može i u drugo vrijeme prihvatiti drugi. Međutim, kalendar Crkve mora važiti za cijelu Crkvu, ne može jedna mjesna Crkva imati julijanski, a druga mjesna Crkva gregurijanski ili neki treći kalendar. Dakle, promjena kalendara može se prihvatiti samo na ekumenskom saboru Crkve, tako je i julijanski kalendar prihvaćen. S druge strane ne postoji razlog zašto bi se odbacio dobro usklađeni julijanski kalendar s Crkvenim praznicima pogotovo s Uskrsom. Ta i sam heretični carigradski patrijarh 1923. je htio uvesti novi kalendar ne zato što bi on bio bolji od julijanskog (jer nije), nego zato da bi se učinio preduvjet za stvaranje masonske svjetske religije, a to je da se PC ujedini najprije s RKC tako da se najprije usklade kalendari. Konačno on to nije ni krio (naravno da je zatajio konačni cilj, ali nije ovaj prvi cilj ujedinjenja s RKC). Tradicionalni rimokatolici su se pobunili formalno iz sličnog razloga, a to je ukidanje njihove tradicionalne latinske mise i prihvaćanje nove protestantizirane. Misa-liturgija isto nije dogmatska stvar, ona nastaje kroz vrijeme i mjenja se. Međutim, tradicionalni katolici su jasno vidjeli kako ta nova misa više nije bogocentrična nego je čovjekocentrična te samim time su je s pravom držali heretičnom ili barem sablažnjivom. Svi smo vidjeli, ako ne uživo, onda na snimkama, kako ta novoredna misa poprima karakter cirkusa i tu su s pravom tradicionalni katolici prosvjedovali i odbili ići na takve mise.
Dakle, istinski pravoslavci i tradicionalni rimokatolici su se pobunili i formalni to jest površinski razlog nije bio dogmatske naravi, međutim s pravom su vidjeli kako su u dubini te izmjene heretične.
Razlika je u tome što su u Pravoslavlju te izmjene i formalno donesene na nedopušteni način, to jest izmjena je donesena bez odluke ekumenskog sabora Crkve, dok u RKC rimski papa ima formalno pravo mjenjati, ukidati i donositi nove misale.
5. Istinski pravoslavci, barem u Grčkoj, bili su najbrojniji tada kad je uveden novi kalendar, odnosno kako je vrijeme prolazilo u dvadesetim i tridesetim godinama 20.st. njihov broj je rastao. Zbog represalija i podrške koju je državna vlast i sila dala novom kalendaru mnogi su odustajali i prepustili se oportunizmu jer teško je i naporno plivati uzvodno (ali samo tako se stiže do izvora). Nadalje, kako napomenuh, uslijedile su shizme unutar same istinske Crkve.
Slično je bilo i s pokretom tradicionalnih katolika. On se je omasovio kad mu je pristupio episkop Lefebvre koji je u 70-tim godinama prošlog stoljeća mogao održati mise na stadionu. Danas je to već teže moguće. Da, tradicionalni katolici su se pojavili negdje gdje ih nije bilo 70-tih, kao u našoj domovini na primjer, ali njihov broj je opao tamo gdje su izvorno nastali kao u Francuskoj ili u SAD. Ipak, po proroštvu Hristovom u posljednjim vremenima bit će malo vjere na Zemlji, što istovremeno znači da će Crkva biti najmalobrojnija kad Gospod drugi puta dođe. I istinski pravoslavci i tradicionalni rimokatolici tako tumače svoje brojno stanje.
Zaključak: Istinske pravoslavce i tradicionalne rimokatolike povezuje zelotizam, volja da se u slijeđenju Božje volje i istine revnuje i ide protiv većine ako je nužno. Ne znam niti jednog istinskog pravoslavca koji je postao tradicionalni rimokatolik, ali sam puno puta pročitao kako je u SAD netko tko je pripadao pokretu tradicionalnih rimokatolika postao pravoslavcem. Može se to reći i usporediti s Hristovom rečenicom - nisi ni vruć ni hladan, zato što si mlak ispljuniti ću te iz svojih usta. Tradicionalni rimokatolici su protivnici ekumenizma (kao i istinski pravoslavci) i veći su papisti od sadašnjih papa, te drže pravoslavce hereticima i shizmaticima (a to ne drže moderni rimski pape). Oni nisu mlaki kao većina modernih rimokatolika. Zato su bliži pravoslavlju, pogotovo onom istinskom, iako su mu neprijateljski raspoloženi. Ono što im nedostaje je objektivno i čistog srca proučiti povijest Crkve i spoznat će kako papizma nije nikad bilo niti će ga ikad biti u Crkvi. *Dok sam bio sedevakantist išao sam na mise kod pokojnog slovačkog episkopa Oravca koji ima apostolsku liniju od tog problematičnog vijetnamskog episkopa.
Kao svježi pravoslavac naravno da ne mogu objektivno suditi nečije djelo o Božanstvenoj Liturgiji. Ipak ću izreći svoj subjektivni sud - ovo što ćete gledati u privitku o temi je odlično. Serija ima devet epizoda u trajanju od pola sata, dakle to je dugi film. Oni koji se dosad nisu susretali s liturgijom sv.Joana Zlatoustog, biti će iznenađeni koliko duhovnog bogatstva ima u Liturgiji. I više od toga, to je onaj biser o kojem je govorio Gospod Hrist kojeg čovjek nađe na njivi pa sve proda da bi se dočepao njive s neprocjenjivim blagom. Kao bivšem rimokatoliku rečeno mi je kako trebam biti na Misi poput nekog tko pasivno (ali sućutno) promatra Muku Gospoda na Kalvariji. Međutim prava sv.Liturgija je puno više od toga. Iako u crkvama postoji ikonostas (a čut ćete objašnjenje kako ikonostas nije ograda nego most prema vječnom Božjem carstvu), laici kudikamo više sudjeluju u službi nego kod latinskog obreda. Nije onda niti čudno što je u RKC u 19.st. započeo pokret liturgijske reforme. Dakle radilo se je o nakani oživljavanja liturgije latinskog obreda ne prema tada važećem tridentinskom misalu, nego vraćanju u prvo tisućljeće. Ipak ništa od toga nije bilo jer se je RKC ugledala na protestantizam, a ne na Pravoslavlje gdje Liturgija živi u kontinuitetu. Film je na srpskom jeziku, možda neke pojmove ne ćete odmah razumiti, ali u kontekstu, i ako se potrudite spoznati što je to Liturgija, znat ćete načelno o čemu se radi.
Jučer je bila mesopusna nedjelja. I ona to doslovno znači - kršćani ne jedu više meso od danas do Uskrsa. Međutim Veliki post (korizmeni) još ne počinje, jer kroz ovaj tjedan dozvoljeno je jest sir (i jaja odnosno nemesnu hranu), a slijedeća nedjelja je siropusna kad započinje post u kojem nema u hrani niti proizvoda od životinja (mlijeko i mliječni proizvodi kao i jaja). Kod rimokatolika pak korizma opet ove godine započinje tjedan ranije protivno odredbi ekumenskog koncila u Nikeji prema kojoj Uskrs ne smije biti prije židovske pashe. I dakako, u RKC mesopust znači oživljavanje drevnog poganstva, a ne nedjelja uoči Velikog posta u kojem Crkva polako uvodi kršćane preko lakšeg posta u strogi korizmeni post. Prilično sam siguran kako je kršćanski, tada pravoslavni zapad u prvom tisućljeću branio ili zabranio poganske maskirane ludorije, i da je vjerojatno s pokrštavanjem novih barbarskih pogana taj običaj prešutno toleriran, inteziviran u srednjem vijeku nakon raskola (da imali su tada maškare pristup jednom u godini i crkvama), a sad su maškare postale dio tradicije rimokatolištva (to je vidljivo u državama poput Njemačke u kojima su se narodi podijelili na rimokatolike i protestante pa su maškare kao poganski običaj ostale samo kod rimokatolika). Pa evo što ima o tome reći protestantsko-cionistički rimokatolik Elvis Duspara koji nije svjestan svojih zabluda protestantskog 'sola scriptura' oslanjanja na sv.Pismo u interpretaciji protivnoj nauci kršćanskih otaca i koncila (zato u svojoj oholosti se je dao na čitanje Biblije bez tumačenja Crkve pa vidi Boga Izraelovog koji je ustvari Gospod Isus Hrist kao demona kojeg štuju talmudisti i cionističku državu u Svetoj zemlji kao ispunjenje Božjih obećanja danih Abrahamu), ali u ovom slučaju osude poganskih maškara je u pravu:
P.S. Jedan komentator mi zamjera kako nepravedno, on kaže dusparološki, napadam RKC. Prvo, ja nisam rekao kako su maškare-fašnik-karneval službeni blagdan u papizmu. Nego sam iznio istinu kako je RKC taj poganski običaj tolerirala još od ranog srednjeg vijeka, a zatim ga je tobož kristijanizirala tako da ne samo danas, nego stoljećima već rimokatolici smatraju kako je posve normalno ići na te skupove tim više što se eto one zovu mesopust koji je pred Velikim postom to jest korizmom. 'Logika' je vrlo jednostavna - budući mesopust završava dan prije RKC korizme, onda su poganske maškare usklađene s RKC, onda su one porimokatoličene. Kako to da su onda kad je uspostavljeno kršćansko Rimsko carstvo i na zapadu i na istoku zabranjene slične poganske bakanalije i saturnalije? Zato što je to carstvo imalo moć i volju da ih zabrani i zato ih više nije bilo, zato što je Crkva tada bila u simfoniji s državom te je i Crkva tražila da se zabrani poganstvo (i na istoku i na zapadu). Ali upravo kad se je na zapadu počeo uspostavljati papizam koji znači ne samo uspostavu lažne vlasti rimskog biskupa nad svim biskupima i vjernicima, nego i vlast istog biskupa nad svakom zemaljskom vlasti, papizam počinje raditi komromise sa svima i svačime samo ako ti priznaju njihovu vrhovnu vlast. Tako su 'kristijanizirali' novopridošle poganske narode tolerirajući im poganske običaje pa tako i običaj maskiranja i tjeranja zloduha. Ako si ispovijedio kako je rimski biskup nezabludivi Hristov vikar na Zemlji, i ako si prekinuo maškare prije početka korizme, onda si mogao i dalje nastaviti s poganskim običajima. Ne samo da je RKC imala moći maškare zabraniti, nego je ona imala apsolutnu moć na zapadu, rimski biskup znao je 'neposlušne' franačke careve ostavljati bosonoge na snijegu tri dana. Dakle nikako ne stoji tvrdnja čitatelja kako maškare nemaju veze s RKC, jer da je RKC bila pravoslavna ne bi uopće maškara bilo na zapadu. To što danas maškare podržavaju i organiziraju ateisti, to ne može sakriti činjenicu kako je RKC mogla, ali ih nije htjela zabraniti u povijesti. RKC zbog svojeg papizma teži postati svjetska religija ovog svijeta, zato je izvodila unijaćenje pravoslavnih koji su i dalje mogli izgovarati Simbol vjere bez filioque i zadržati istočnu sv.Liturgiju, jedini uvjet je bio da priznaju kako je rimski papa Hristov vikar na Zemlji. Isto tako je bilo i s poganskim običajem maškara. Isto tako je i s globalnim ekumenističkim masonskim projektom, RKC nije važno dolazi li nešto od Boga ili od vraga ako to njihovog 'slatkog Hrista na Zemlji' ostavlja kao najvažnijeg čovjeka na zemlji. Nije problem u RKC nastao s drugovatikanskim koncilom, korijen je od samog početka (od kraja prvog tisućljeća) kad se je rimski biskup počeo smatrati Bogom (to jest Njegovim zamjenikom sa svim ovlaštenjima), pa je počeo sve tolerirati uz uvjet da mu to prizna kako je on najvažniji i najglavniji sa svom božanskom moći. P.S.S. I još nešto mi je palo na pamet. Prije početka RKC korizme, na utorak, pali se slamnata lutka kojoj se prije toga čita presuda za sva zla tijekom prošle godine. Međutim ta lutka se zove Mesopust!!! Mesopust je, kao što napisah, nedjelja (ustvari dvije jer ju slijedi siropusna nedjelja) prije Velikog posta kad se prekida s mesnom hranom. Ovako sad ispada da je predkorizmeno, ili u RKC korizmeno, ne jedenje mesa - mesopust, krivo za sva zla i treba ga spaliti. Ne znam kako to nije ni meni prije, kao ni rimokatolicima koji žele služiti Gospodu Hristu (bez obzira što su u zabludi papizma) palo na pamet.
