Fatima II

Anđeo

Najprije o knjizi na koju se pozivam. Zove se "Istinita priča o Fatimi" i napisana je 1947. i možete je pročitati na engleskom jeziku na situsu koji se zove "Fatima - međumrežni križar". 
Dakle knjigu su napisali oni koji promoviraju i vjeruju u fatimski kult.
1915. knjiga navodi, kako se je četvorici fatimske djece, dok su se igrali u polju, ukazalo biće koje je izgledalo kao oblak ljudskog obličja.
Među djecom je bila Lucija de Jesus dos Santos koja je tada imala osam godina. Praktično sve što znamo o fatimskom ukazanju temelji se na njezinom svjedočenju, jer su Jacinta i Franjo umrli prije nego što je lokalni biskup pokrenuo istragu o događajima u Fatimi. Dakle, i ovo što čitamo se temelji na Lucijinom svjedočenju, osim ako autori knjige nisu 'uredovali' njezine riječi. Knjiga je izdana dok je Lucija bila živa, zato možemo pretpostaviti kako se je ona složila s naracijom u knjizi.
U knjizi nije niti navedeno koja su to druga djeca bila s njom. Ukaza se je još dva puta ukazala djeci bez ikakve komunikacije s njima.

Prvo ukazanje

A nakon toga, navodni anđeo (a možda i neki drugi, međutim autor knjige odnosno Lucija implicira kako je to bio isti anđeo) se je slijedeće godine ukazao konkretnije. Ovaj put je Lucija bila sa svojim mlađim rođacima, Jacintom i Franjom, i skrivali su se od iznenadne oluje u pećini.

Oluja je prestala, razvedrilo se, bilo je mirno, i u jednom trenutku djeca su čula kako snažni vjetar savija krošnje drveća.
Tako su vidjeli da se iznad drveća nalazi providno biće ljudskog oblika koje im je prišlo i predstavilo se kao anđeo mira.
Djeca su naravno bila prestrašena i bez riječi od tog čudnog vjetra i čudne pojave, ali pojava im je rekla da se ne boje.
Sumnjam da se je Gabrijel na sličan način ukazao Bogorodici.
Ne vjerujem da su se u Nazaretu tada savijale krošnje stabala od iznenadnog vjetra ili da se je događalo išta slično što izaziva strah.
Ukaza je kleknula na zemlju i s dubokim klanjanjem izgovorila molitvu: 

"Moj Bože, vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, nadam se u Tebe i ljubim Te. Molim oproštenje za sve one koji ne vjeruju u Tebe, ne klanjaju Ti se, nemaju nade u Tebe i ne ljube Te."

Djeca su isto kleknula i zajedno s ukazom tri puta ponavljala molitvu. Nakon toga je ukaza ustala i rekla djeci da se tako mole, te da su Isus i Marija jako pozorni na njihove molitve.
U čemu je problem u ovom događaju?
Isus je rekao apostolima - ovako molite i naučio ih je temeljnu molitvu Očenaša. Gospodin nije trebao moliti - 'oprosti nam duge naše ...' zato što On duga nije imao, bio je bez grijeha i nije mogao biti doveden u opasnost zla. Ali On se je solidizirao s griješnim ljudima zato što se je utjelovio i postao čovjekom.
Zato Gospodin može moliti Očenaš i moliti za svoju ljudsku braću pred Ocem koristeći u molitvi Očenaša plural.
Međutim, anđeo nije čovjek, on ne može moliti Očenaš u drugom dijelu. Može li anđeo moliti za ljude? Vjerujem da može i da to naši anđeli čuvari rade pred Bogom. Ali jedino bekonačna Žrtva Isusa Krista je dostojna da oprosti grijehe. Štogod anđeli učinili, njihova molitva za nas može samo preko Isusa Krista doći do Oca, jer On je jedini pravi veliki svećenik koji Sebe prikazuje Ocu i samo Njegova žrtva je Bogu ugodna.
Mnogi katolici vjeruju kako svaka Božja milost dolazi preko ruku Bogorodice ili da svaka molitva prema Bogu isto tako ide.
Koliko mi je poznato, Crkva se nije odredila o tome, to može biti istina i zabluda, i moramo biti jako oprezni da ne bismo Bogorodici dali atribute koje ima Njezin Sin, bez obzira što je Ona svake naše hvale i slave dostojna.
To znači da ne možemo izbjegnuti Isusa i reć kako Marija mimo Njega upućuje naše molitve Bogu Ocu.
Vratimo se navodnom anđelu.
Anđeli ne mogu reći kako oni vjeruju u Boga i kako imaju nadu u Njega. Ovo prvo ne mogu zato što oni, kao i sveci u Nebu, ne vjeruju u Boga, vjera u Boga je moguća samo ljudima koji Boga ne vide. Također i nada, jer samo ljudi na krugu Zemaljskom mogu se nadati u Božje milosrđe i spasenje, u vječnosti spasenje je zauvijek zapečaćeno i zacementirano. Ili ga netko ima, ili ga nema. Onaj tko ga nema, taj niti nema nade da će ikad napustiti Pakao.
Kao što naglašava poetski sv.Pavao, u vječnosti ostaje samo ljubav.
Dakle, ako je istinito prenesena ova zgoda s 'anđelom mira' koji dolazi uz huk vjetra, onda je taj anđeo izveo predstavu, a ne stvarnu molitvu Bogu. On je mogao reći djeci - evo ovako molite, kleknite i izgovorite ove riječi koje ja ne mogu izgovoriti srcem jer Boga gledam i ne znam što je nada kad se grijeh anđela ne prašta.
Drugo što se ne može moliti je molitva Bogu da oprosti onima koji nemaju niti vjere, niti nade, niti ljubavi prema Bogu.
O tome sam prethodno pisao - nepravovjerni fatimski dodatak u krunici. Za takve ljude možemo samo moliti Boga da im dadne milosti vjere-obraćenja po kojoj će kasnije sami moliti Boga da im oprosti grijehe.
Krivovjerno je moliti Boga da oprosti grijehe demonima i ljudima koji su u Paklu, ili su na Zemlji prihvatili svojim srcem pakao te mrze Boga.
To je temeljna zabluda koju su prinčevi Pakla poslali preko Fatime i koju šalje novoredna sekta šireći laži kako se ljudi spašavaju bez vjere i pripadnosti Crkvi ili da čak nisu ni potrebni spasenja.
Posljednja rečenica 'anđela' ustvari smjera da u djeci pobudi duhovnu oholost. Jer Isus i Marija su posebno pozorni na njihove molitve. Slične stvari je Faustini Kowalskoj je poručivala ukaza koja se je predstavljala Isusom rekavši kako samo zbog nje i njezine molitve nije tih dana uništio svijet.
Jasno je kako treba djeci, ali i odraslima, posvjestiti činjenicu kako ih Isus i Bogorodica ili sveci slušaju dok izgovaraju molitve, ali reći kako su posebno pozorni na njihove molitve znači raspirivati požar duhovne oholosti koji je gori od materijalne.

Drugo ukazanje

Trebalo je doći ljeto da se ukaza drugi put ukaže.
Djeca su za vrijeme ljetne sparine odmarala se pod krošnjama stabala, kad se je odjednom pokazao 'anđeo' i rekao im, pretpostavljam ljutito:

"Što radite!"

Pa mogao je vidjeti kako se odmaraju u hladovini.

"Molite, molite puno! Srca Isusa i Marije imaju plan milosti s vama! Dajte bez prestanka Presvetom molitve i žrtve! Dajte sve što je u vašoj moći kao žrtvu Bogu kao čin nadoknade za grijehe koji su Ga povrijedili i kao molitvu za obraćenje griješnika. Tako ćete prizvati mir nad zemljom (Portugalom). Ja sam anđeo čuvar, Anđeo Portugala. Iznad svega prihvatite i podnositi patnju da vas Bog može poslati."

Knjiga dalje navodi kako su samo Lucija i Jacinta mogli čuti anđela, Franjo ih je stoga stalno zapitkivao - što je rekao, što je rekao?
Franjo je kasnije umro od španjolske gripe, a ubrzo i Jacinta iz čudnih zdravstvenih razloga. Pronašao sam podatak kako je Jacinta, kao djelo pokore, pila prljavu vodu od koje joj je bilo slabo. Ne znam dal je od toga umrla, ali to nam govori kako su djeca imali slabog 'anđela' učitelja te su držali kako je narušavaje osobnog zdravlja djelo pokore. Da im je netko rekao kako su premladi, kako još nemaju ni 10 godina, za sprovoditi pokornički i mortifikacijski život koji mogu imati odrasli ljudi, vjerojatno bi rekli - što ti znaš, nama Isus i Marija šalju poruke preko Anđela Portugala i ako ih poslušamo spasit ćemo svijet, ako ne barem Portugal.
Usput, knjiga odnosno Lucija implicira kako su Anđeo Mira iz prvog ukazanja i Anđeo Portugala jedna te ista anđeoska osoba.
Sad malo o patnji Isusa i Marije.
Kao što vjerujemo, Isus i Marija su u Nebu, u vječnosti.
Mi to ne možemo pojmiti, zato što nam je beskonačnost i vječnost izvan naše sposobnosti poimanja, ali kad dođemo u Nebo, u što se ufam, onda ćemo na svoj ograničeni način oćutiti beskonačnost odnosno Boga.
Kod Boga, odnosno u Nebu ne postoji vrijeme, vječno sada znači kako su svi vremenski događaji stalno pred očima.
Ali ne kao patnja ili loše uspomene, jer u Nebu s Bogom nema patnje.
Stoga Isus nakon smrti kao ni Marija, ne može patiti.
Naši grijesi uzrokovali su Njima patnju za vrijeme zemaljskog života. Ludost je vjerovati kako sad Isus pati zbog toga što sotonisti imaju crne mise. Oni samo sebi navlače (i drugima koji znaju za crne mise ali im se ne suprostavljaju) veću vječnu kaznu i mizeriju u zemaljskom životu, ali Isusu više naškoditi ne mogu.
Stoga sva ukazanja koja kažu - Isus ovih dana mnogo pati kao i Marija, te ako netko ne učini pokoru za grijehe svijeta, sutra će biti kraj svijeta, su demonsko podmetanje koje želi raširiti zabludu kako na Nebu postoji patnja.
Jedno lažno ukazanje (mislim da je Međugorje) je imalo poruku ukaze - Isus i ja (navodna Bogorodica) jedva smo uspjeli ovih dana smiriti bijes Boga Oca, inače bi bio danas Posljednji sud.
Kako je žalosno i duboko krivovjerno stanje katolika koji su spremni povjerovati u takva ukazanja.
Da, dobro je vršiti pokoru i ubijati požude preko mrtvljenja, ali ako netko umišlja da će s time spasiti svijet koji je ionako već osuđen, taj živi u duhovnoj oholosti od koje se mora čim prije otrijezniti.
Usput, mnogi sumnjaju kako je Lucija bila dominantna nad Jacintom i Franjom, te je tako ona postala glasnogovornica ukaze, dok je Jacinta zaboravljala, a Franjo je blejio i ništa nije čuo.
Valjda je ipak u prvom ukazanju čuo 'anđela' koji je 'molio', ili je samo ponavljao ono što je čuo od Lucije i Jacinte.

Treće ukazanje

U knjizi se dalje navodi kako su djeca zaključila da ne mogu ništa učiniti, reći ili igrati se nakon drugog ukazanja.
'Anđeo' im je bio stalno na pameti, on je bio važan.
Zvuči kao opsjednuće.
Došla je jesen, vrijeme berbe plodova.
Djeca su marno molila molitvu koju ih je naučio 'anđeo'.
Opet u polju, između poznatih portugalskih hrastova plutnjaka koji su imali kod pogana mistično značenje, ukaza se je treći put pojavila.
U jednoj ruci je imala kalež, u drugoj 'hostiju' iz koje je kapala krv u kalež. 
Onda se je prostrla na zemlju, a kalež i 'hostija' su nastavili levitirati u zraku.
Tri puta je u tom polažaju izmolila slijedeću molitvu:

"Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko ti se klanjam i dajem Ti Presveto Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo istog Sina Isusa Krista, prisutnog u Svetohraništima svijeta, kao nadoknadu za sva svetogrđa, uvrede i nemarnosti s kojima je On sam povrijeđen. I s beskonačnim zaslugama Njegovog svetog Srca i Bezgriješnog Srca Marijina, molim Te za obraćenje grješnika."

Ukaza je zatim ustala, uzela levitirajuću 'hostiju' te s istom pričestila Luciju, a Jacinta i Franjo su pili iz kaleža kojeg im je dala ukaza.
Pričešćeni su uz riječi 'anđela':

"Uzmite i pijte Tijelo i Krv Isusa Krista, strašno uvrijeđenog nezahvalnošću ljudi. Učinite naknadu za njihove zločine i utješite vašeg Boga".

*
Ako nisu nešto zbrljali autori knjige ili vidjelica Lucija, kako se može Tijelo popiti? I tko je dao slobodu anđelu da mjenja taj tekst iz kanona Mise koji se navodi još u počecima Crkve?
Tko ga je ovlastio da čini ono što mogu činiti samo svećenici Crkve?
Jacinta i Franjo su bili mladi tako da još nisi ni imali prvu pričest.
Tko je ovlastio 'anđela' da ih pričešćuje sa smrtnim grijehom, jer još nisu bili ispovijeđeni?
Kad bi ih 'anđeo' ispovijedio prije, a što nije rečeno, tko ga je ovlastio da otpušta grijehe za što je Isus Krist ovlastio samo Crkvu, odnosno svećenike?
Nadalje, na Misi se moli Boga da pošalje svojeg anđela kako bi Žrtva, odnosno posvećena Hostija i Vino, Tijelo i Krv Isusova, bila preko njega prinešena na nebeski oltar.
Kome je dakle ovaj 'anđeo' prinosio Žrtvu?
Zar je bio tu neki drugi anđeo, kojeg djeca nisu vidjeli i koji je prenio Žrtvu Bogu Ocu?
Ništa od toga, nego je ukaza najvjerojatnije htjela tim činom srušiti kršćansku vjeru kako anđeo prinosi od Zemlje na Nebo Žrtvu.
Time se mic po mic, uništavala istina o sv.Misi koja je kasnije dokrajčena nakon drugog vatikanskog koncila kad je to postalo okupljanje oko stola i sjećanje na Posljednju večeru, a ne na žrtvu Velikog petka.
Nikakvo čudo što je Lucija kasnije postala novoredna karmelićanka i što je tako prihvatila heretički drugi vatikan kao i novorednu misu.

** 
I opet vidimo demonsko ruganje i izvrdavanje istine kako je Bog neutješan, odnosno nesretan, pa Mu je nužna utjeha ljudi koji će vršiti pokoru i naknadu zbog grijeha.
A istina je jedina kako je Isusovo Žrtva bila preobilna i izmirila je Nebo i Zemlju, odnosno sve grijehe oprala u Krvi Jaganjčevoj.
Problem s 'Fatimom' je što se nameće zabluda kako Bog pati ako Mu ljudi ne daju plodove svoje pokore, ako se ne mrtve.
Kao da je Bog odjednom sretan i utješen što je Jacinta umjesto čiste vode popila prljavu vodu od rublja, ili ako se je neki monah popeo na stup i proveo ostatak života tamo.
Pokora služi za čišćenje grješnika koji pokoru sprovodi, jer tako svladava požude kojima je sve do prije bio rob.
Nikako da bi Bog bio sadist koji uživa gledati kako se ljudi muče i onda tako zaboravi da su ga drugi ljudi uvrijedili grijesima.
Fatalna fatimska zabluda je uvjeriti se kako možemo spasiti i otkupiti svijet mrtvljenjima i pokorama.
Ne možemo ni sami sebe, a kamoli svijet, jer spasenje je Božje milosrđe i izabranje.
Fatima je jedan oblik pelagijevskog krivovjerja i kao što je Pelagije bio asketski monah duhovno ohol radi svoje tobožnje svetosti koju je stekao monaškim asketizmom, tako i pobornici Fatime, brojeći i moleći brojne krunice kako bi 'sveti otac' konačno posvetio Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, vjeruju kako će s tom svojom žrtvom spasiti svijet i donijeti mu mir.

* Na fotografiji je skulptura "Anđela Portugala" kako pričešćuje djecu. U pozadini je hrast plutnjak koji ima u okultizmu simbolično mistično značenje i iz kojeg se je pojavljivala i druga ukaza (možda i ista), navodna Bogorodica. O tome ću više pisati drugom zgodom.
** Čini mi se da sam negdje vidio fotografiju kako se 'redovnica' Lucija pričešćuje 'na ruke', ali je nisam mogao sad naći.

Libido Dominandi

"Libido Dominandi" je knjiga E.Michaela Jonesa iz 2000.g.
Puni naziv knjige je "Libido dominandi - seksualno oslobođenje i politička kontrola".

Naziv je Jones uzeo iz Augustinove "Božje države" u kojoj sv.Augustin spominje 'libido dominandi' prevedeno na naš jezik - požudu ili želju za vladanjem nad drugim ljudima.
U drugoj knjizi "De Doctrina Christiana", Augustin je objasnio kako ova požuda, kao i sve ostale, proizlazi iz oholosti koja ne želi prihvatiti istinu kako su po naravi svi ljudi jednaki.
Ljudska narav je jednaka u idiotu i genijalcu, u crncu i bijelcu, u siromahu i bogatašu.
Niti jedan čovjek nema zbog svoje naravi Bogom dano pravo da vlada nad drugima.
Međutim, Bog daje nekima u životu vlast da upravljaju, ali ta vlast se može lako oduzeti, ona nije po svojoj prirodi vječna i nepromjenjiva.
Vlast muža nad ženom je naravna, ali nije vječna.
Kao što nam je poznato, Augustin je podijelio ljudsku povijest, pojedinačnu i ukupnu, na dva grada ili države.
Grad Čovjeka ili Zemaljski Grad koji ljubi sebe do toga da izgubi ljubav prema Bogu, i Božji Grad ili Nebeski Grad (kraljevstvo) u kojem čovjek ljubi Boga do toga da izgubi ljubav prema sebi.
Prava sloboda i ispunjenje čovjeka je biti u Božjem Gradu, dok u Gradu Čovjeka isti ima onoliko zlih gospodara koliko ima požuda.
U Božjem Gradu Bog je kralj i ljudi kraljuju s Njim, dok u Gradu Čovjeka ljudi nisu kraljevi nego robovi požuda koje ih uništavaju.
Svi se rađamo u tom zemaljskom, posrnulom Gradu Čovjeka, a po milosti Božjoj možemo, ako smo Božji izabranici od vječnosti, postati i ostati državljanima Božjeg nebeskog Grada.
Dakle, presudno je nadvladati po Božjoj milosti naše požude.
Tjelesna požuda, o kojoj sam pisao, je najraširenija i za mnoge najopasnija.
E.M.Jones u svojoj knjizi obrazlaže tezu kako su oni koji su raširili požar pornografije i spolnog hedonizma u posljednja dva stoljeća, to učinili radi toga da kontroliraju ljude koji su postali robovi tjelesne požude.
Nešto slično kao moto kasnog Rimskog poganskog carstva - dajte ljudima kruha i igara kako bi bili zabedačeni i tako lakše upravljani od vlasti.
Međutim, s požudama nitko ne može upravljati, nitko ne može širiti pornografiju i spolnu razuzdanost, a da i sam ne postane robom iste tjelesne požude. 
Kao što po Augustinu zlo odnosno grijeh nema bitak, nego je nedostatak dobra kojeg ima bitak jer je od Boga koji je Bitak, tako isto možemo reći kako 'igranje' s požudama kako bi se tobož tako kontroliralo ljude koji postanu robovi požuda, je jalov posao kao kod onog koji bi otrovao jedini izvor vode iz kojeg će i on, prije ili kasnije, morati piti.
Niti Sotona ne može upravljati s požudama, jer i on je vječni rob požude oholosti.
On je vješt u širenju požara požuda i ima mnoge ljude pod svojom kontrolom koji su na vlasti i imaju jak utjecaj na čovječanstvo
te tako šire duhovnu zarazu koja nikad nije u ovakvoj mjeri zabilježena u ljudskoj povijesti (osim ako pretpostavimo da je bilo slično uoči Općeg potopa). 
Mislim da je jedan od glavnih razloga tome suvremena tehnologija koja sve više liči na edenski plod s drveta spoznaje dobra i zla.
U konačnici, Sotona dovodi svoje robove požuda u Pakao (ustvari on je samo tužitelj protiv robova požuda na Božjem sudu) u kojem on nije slobodan, a kamoli kralj, već je najvećma mučen.
Točnije rečeno, Sotona ne baca ljude u Pakao, nego ih na vječnu kaznu osuđuje Bog, zato nam je naš Gospodin Isus Krist rekao da se ne bojimo onih koji mogu ubiti tijelo, nego Onog koji može ubiti i baciti čovjeka u Pakao.
Tako da je teza E.M.Jones o onima koji su širili ideje seksualnog oslobođenja i koji izravno ili neizravno upravljaju s
pornografijom i svom industrijom zabave koja se vrti oko poticanja spolne požude, kako bi tako držali pod kontrolom mase ljudi, samo polovično točna.
Jer nesretni robovi požuda ustvari ne robuju nikom tko stvarno postoji, nego robuju nebitku.
I ne mogu nikog drugog krivit zbog svog stanja, nego sami sebe.
Oni koji su im davali mamce požuda i sami su prije uhvaćeni i postali robovi kad su uzeli mamac s udice.
Sotona je prvi sam sebe upecao i postao robom nebitka i nakon toga strmoglavo pada u bezdan dok se trudi kako bi i drugi anđeli i ljudi pali s njim.
Seksualno oslobođenje o kojem su pisali panegirike filozofi uoči francuske revolucije, bilo je ustvari mizerno stanje markiza de Sada
koji je bio utamničen u Bastilji uoči napada na tu tvrđavu kao početak revolucije koja je obilježila vrijeme od onda do sada.
Markiz je izašao iz tamnice u kojoj je imao 600 knjiga i pokućstvo o kojem su zavidili oni koji su napali Bastilju, i u kojoj je pisao
pornografsko štivo najgore vrste, ali njegov izlazak iz tamnice nije mu donio pravu slobodu. 
A još manje slobodu čovječanstvu, jer duh koji je pušten iz razbijene boce francuske revolucije i seksualnog oslobođenja je bio zloduh.
Jones radi zanimljive usporedbe. Tako recimo citira jednu rečenicu de Sada s kojom bi se posve složio sv.Augustin.
Zvuči paradoksalno, ali nije. Jer revolucija koja je inicirana od onih koji se klanjaju Sotoni, je izokrenula stvari naopačke.
Pa tako ovaj piše kako je u nepomičnom stanju mirovanja čovjek koji se boji Boga, koji je religiozan.
A oni koji su odbacili Boga su u stalnom pokretu, u stalnom traženju.
Dok je kod sv.Augustina i normalnih ljudi stanje mirovanja Božansko i ljudima poželjno stanje jer Bog je uvijek isti, a čovjek teži svojim bićem da se smiri u Bogu, dotim revolucionari drže to stanje jadnim, a veličaju stanje ljudi koji su stalno u pokretu, koji nemaju mira.
Jones to lijepo pokazuje prateći u knjizi živote seksualnih i revolucionarnih emancipatora koji su bili poznati književnici, engleski i francuski.
Za njih se je moglo reći da su bili preteče onih koji koriste tjelesnu požudu kako bi kontrolirali druge ljude.
Ali svi su od njih imali mizerne živote, pune preljuba, abortusa, razočaranja, uspješnih i bezuspješnih samoubojstava bliske rodbine ali i njih samih.
I vrlo vjerojatno nisu ni pretpostavljali kakav kaos i teror će izazvati revolucija.
Tjelesna požuda puštena s lanca uskoro dovodi do razvoda i abortusa, a pojedinačna ubojstva dovode do stanja opijenosti s nasiljem i masovnim ubijanjem te mučenjem.
Gnjusne stvari o kojima je maštao i pisao de Sade, sad ne više markiz, nego Građanin de Sade, počeli su se događati na pariškim trgovima, samo u punoj većoj mjeri.
Prije giljotine ili 'običnog' klanja, muškarcima i ženama rezali su se spolovila i grudi, jednoj princezi su čak nakon toga, na odrezanoj glavi radili frizuru.
Mnoge glave su 'nedužni' građani dalje nosili na bajunetama ili kopljima kao svoje trofeje ili suvenire.
Izraz 'revolucija jede svoju djecu' nastao je tada kad je ludilo terora postalo takvo da su revolucionari međusobno jedni druge počeli giljotinirati.
Francuska je bila u stanju anarhije i raspada, što bi se i dogodilo da se nije pojavio neveliki mladi general iz Korzike.
Slično je bilo 120 godina kasnije nakon boljševičke revolucije kad su revolucionari u svom demonskom žaru abolirali brak i spolni moral, a na ulicama sprovodili crveni teror s kojim su se javno hvalili. 
Staljin je ipak ublažio revolucionarno ludilo Lenjina i Trockog (ustvari židova koji su planirali i izveli revoluciju), inače bi revolucija pojela ne samo svoju djecu, nego svu djecu i Rusije više ne bi bilo.
Dakle, da se nije dogodila 'kontrarevolucija', u navodnicima zato što se nakon pada Napoleona nije uspostavilo predrevolucionarno stanje,
iako je bilo u 19.st. u Francuskoj mnoštvo kršćanskih monarhista, revolucija bi samu sebe pojela da se je uspjela raširiti cijelim svijetom.
To je zato, ponavljam, zato što zlo nema bitak, ništavilo ne postoji. 
Kad se društvo prepusti požudama - zlu, pitanje je samo vremena kad će to društvo nestati.
Devetnaesto stoljeće je u svom početku skršilo udarnu šaku francuske revolucije, ali su liberalne ideje, koje su nedopustivo nicale i klijale uoči revolucije u Francuskoj, ubrzano bile raširene po cijeloj Europi. 
K tome je došla industrijska revolucija koja je seljake odvukla u gradove koji su bili kudikamo bolji inkubatori revolucije od sela.
Bilo je dakako ideološke ali i one prave borbe između revolucionara i kontrarevolucionara, ali trend je bio u korist revolucije.
Stubokom se stvari u korist revolucije mjenjaju nakon drugog velerata. 
Vrhunac je bio u revolucionarnim 60-tim prošlog stoljeća u kojima je oživjela seksualna raspuštenost viđena u francuskoj i boljševičkoj revoluciji. 
Ubrzo je uslijedila legalizacija pornografije, razvoda braka, abortusa. Sodomizam se je onda počeo tolerirati, a vidimo da su sada sodomiti, feministice i muhamedanski imigranti  postali suvremeni jakobinci - stjegonoše i izvršitelji revolucije.
Dugo odgađani (zbog kontrarevolucionarnih aktivnosti u međuvremenu) plodovi revolucije pred dva stoljeća pokazuju nam pravo lice.
Demografsko uništenje zapada i nesposobnost istog da se obrani od muhamedanske najezde, iako je zapad, dok nije umirao od revolucije osvojao cijeli svijet, govore da je zapad došao do posljednje faze seksualne i ine revolucije - do smrti, do ništavila.
Augustin je ponovno bio u pravu. 
Zemaljska ljudska država teži svojoj smrti u mjeri u kojoj ignorira Boga.
Kad se čovjek i društvo 'oslobode' Boga koji je život i koji daje život, onda se nalazimo pred vratima apokalipse.
Spolna požuda je jedina požuda od koje kršćanin mora bježati, odnosno nikad joj se ne prepustiti.
Možemo popiti čašu vina da ne budemo pijani, ali ako želimo biti slobodni od spolne požude onda ne možemo ni trenutak pustiti 'očima' da se 'napasaju' pa makar to bilo gledanje reklama u kojima je vrlo važno da zgodne žene, po mogućnosti u kratkim suknjama i razrezima na prsima, reklamiraju recimo motornu pilu.
Francuska uoči revolucije već je bila na sličan način kontaminirana.
Moda je bila ruglo, muškarci i žene s perikama, nije bilo minica, ali su bili razrezi i isticanje ženskih grudiju, dok su muškarci nosili pripijene 'tajice'.
Pomama za raskošnim životom i hedonizmom bila je evidentna u aristokraciji koja je uvijek bila vođa naroda.
Zar je onda čudno što se je narod u revoluciji poveo za pozivom na seksualno 'oslobođenje' i zadovoljavanje ostalih požuda, pa i one iz naslova - libido dominandi?
Kako je aristokracija mogla obraniti kršćansku monarhiju, kad su mnogi aristokrati postali vodeći masoni, kad je konačno de Sade bio aristokrat?
Kako je revolucija mogla biti onemogućena kad su filozofi-ideolozi revolucije gotovo neometano izdavali svoje otrov knjige i često bili sponzorirani od bogatih aristokrata?
Dostojevski u "Demonima" daje sliku ruskih aristokrata koji šire ideje liberalizma i revolucije i tako unaprijed plaćaju svoje grobare.
Poznati francuski kontrarevolucionar Barruel u svojoj "Povijesti jakobinizma" (koja je u mnogočemu izvor podataka i misli kod Jonesa) piše kako je francuska revolucija prvenstveno Božja kazna Francuskoj koja je dragovoljno postala klijalište revolucionarnih, antikršćanskih misli i djela.
Očito je kad se želimo osloboditi od Boga, kao što je francuska aristokracija zavoljela hedonizam i grijeh, pa je postala indiferentna prema Bogu i kršćanstvu,  ili je se stavila u službu Božjih neprijatelja, onda Bog stvarno miče svoje zaštitničke ruke od nezahvalnika koji Ga se žele riješiti.
I umjesto Boga koji im obećaje vječno sukraljevanje i koji je radi spasenja ljudi bio na križu, pojavljuje se otac laži i čovjekoubojica od početka koji znade jako dobro posrnulu ljudsku narav nakon istočnog grijeha kako bi ljude po pozlaćenim pločicama požuda čim prije doveo do paklenih vratiju i rekao Bogu - ovi nisu ništa suštinski bolji od mene.
Velike kontrarevolucije vjerojatno više nikada ne će biti. 
Drugi dolazak Isusa Krista će biti i konačna kontrarevolucija, odnosno konačno uništenje zemaljske Države Čovjeka.
Jedna od zabluda protestantizma, kao i novoredne sekte, je kako je kršćanstvo samo intimna stvar između kršćanina i Boga, to jest kako je bila greška svetog cara Konstantina što je uspostavio kršćansku državu, kao i svih kasnijih kršćanskih vladara i Crkve koja je smatrala normalnim i pozitivnim da na području gdje su kršćani većina i utjecajni, zakoni i vlast u državi budu kršćanski.
I onda se konzervativniji protestanti i novoredni katolici bune protiv sodomizma, abortusa, sotonizma na 'uspješan' način na koji se i čovjek bori protiv svoje sjene. 
Jer tko će onemogućiti to društveno zlo ako ne kršćanska država koje su se oni odrekli?
Kako su takvi isto protivnici križara i inkvizicije, onda je jedino logično objašnjenje kako oni očekuju da će se umjesto njih Bog boriti protiv sotonista ili poslati u borbu anđele. Najžalosnije da pri tome ne vide kako zbog svojih zabluda i kukavičluka smatraju sebe iznad Boga, jer oni ne žele prljati svoje ruke u borbi protiv Božjih neprijatelja, a od Boga to traže. 
Za takve se nadam da će čim prije shvatiti kako još ne pripadaju Božjem Gradu, jer nitko ne može biti kršćaninom na krugu Zemaljskom ako ne pripada vojujućoj zemaljskoj Crkvi. Koja nije samo po nazivu vojujuća.
Postojanje kršćanske države ipso facto opravdava postojanje inkvizicije koja je osuđenike zbog širenja laži to jest krivovjerja prepuštala zemaljskom sudu, kao što su opravdani križari koji se odazivaju na poziv pape na obranu kršćanske zemlje od napada nevjernika i da se okupirane kršćanske zemlje oslobode.
Kršćani ne mogu dopustiti da laž prođe bez da joj se suprostave u ime Istine. 
Ne postoji pravo na laž niti u Paklu, a kamoli u zemaljskoj državi koja je kršćanska i kojoj je prvenstveni cilj da njezini državljani još na Zemlji, i u čim većem broju, postanu državljani Božje vječne države.
U mnogočemu francusko kraljevstvo napustilo je tih predrevolucionarnih godina slavu svojih slavnih kršćanskih kraljeva i križara.
Ta još u 16.st. je kralj Franjo sklopio pakt s muhamedanskim Turcima, a Francuska je pomagala nizozemske i njemačke protestante u borbi protiv svetog Rimskog carstva koje je htjelo skršiti protestantsku pobunu i revoluciju.
Zboga napada iz Francuske, poznati vojskovođa Eugen Savojski koji je pobjedonosno došao do Skopja, morao se vratiti i tako su se Turci ponovno vratili te se je u Srbiji i Bosni dogodila velika seoba naroda prema zapadu, odnosno sjeveru na područje Ugarske i Hrvatske.
Nije dakle francusko kraljevstvo imalo samo grijeh propusta što je toleriralo hedonizam i širenje antikršćanske ideologije, nego su bili posrijedi i drugi grijesi koje stoljeće još stariji.
Na koncu želim naglasiti obvezu nas koji se smatramo građanima Božjeg grada da se moramo boriti svim svojim silama i uz nužnu Božju milost protiv nama neprijateljskog Grada Čovjeka.
Kao što kaže sv.Pavao, u tom neprijateljskom gradu pravi gospodari su demoni i naša je duhovna bitka protiv njih.
Ali demoni imaju svoje ljudske robove koji sudjeluju u istoj borbi, samo na ljudski način koji je nama vidljiviji, iako može biti za neupućene skriven.
Laž o seksualnom oslobođenju je jedna od najvećih laži u koju upada najveći broj ljudi.
Jedno je kad padamo zbog slabosti svoje volje odnosno tijela, a drugo je kad taj pad želimo racionalizirati i opravdati, ili čak sebi prikazati kao oslobođenje.
Ljudi neprijateljskog grada već dva stoljeća vrše propagandu, danas sve uspješniju jer im od ruke ide tehnologija koja je vragomdana za pornografiju, kao i strahovit utjecaj pop kulture u kojoj su oni više nego dominatni, također ista stvar je u medijima i u 'umjetnosti', kako je prepuštanje svakojakim spolnim užicima pravo svakog čovjeka i put prema sreći.
Ako je to možda teško bilo previdjeti pred sto godina, danas svatko zdravog razuma vidi kako je zapad poharan i spaljen najprije od seksualne revolucije, a da su nakon toga došli muhamedanci u zemlje koje se više nisu mogle braniti kad su svi njihovi stanovnici ili većina bilo robovi 'spolnog oslobođenja'.
Ljudi koje je vodio libido dominandi dovedeni su u jamu iz koje teško da ima izlaska.
Libido dominandi - požuda za vladanjem, ne očituje se samo kod onih koji koriste spolnu požudu da bi upravljali s onima koji su robovi spolne požude.
Jer jalova spolnost, a to je svaka nedopuštena spolnost koja ne smjera na začeće, je masturbatorska, odnosno ljudi koje se toj požudi prepuste, vide druge ljude samo kao sredstva za postizanje sladostrašća.
A što je to nego imati vlast nad drugim čovjekom koji služi tom griješnom cilju?
Završit ću s jednom rečenicom iz Jonesove knjige iako ne znam tko je autor.
Mnogi budalaši (slobodno nabrojati suvremene hrvatske redatelje) lako i bez posebnog napora napune kazalište publikom, ali jako malo ima genijalaca poput sv.Ivana Zlatoustog koji će uvjeriti ljude da napuste kazalište.
Drugim riječima - lako je ljude pod posljedicima istočnog grijeha uvjeriti kako im je nužno seksualno oslobođenje, ali je teško iste ljude uvjeriti kako su robovi spolne požude. 
Argument protiv kazališta iznosio je i sv.Augustin (koji je prije obraćenja volio kazalište), napisavši kako niti u poganskom Rimskom carstvu, glumci nisu mogli biti punopravnim građanima. Imali su status sličan kao prostitutke, ali je ustvari kazalište opasnije, jer kroz vid umjetnosti ubacuje drame koje se gotovo uvijek vrte oko manje ili više prikrivene spolne požude, preljuba i sličnih poroka. Nije teško zamisliti kako ljudi koji su ovisnici o takvim dramama, ili danas TV sapunicima, istu 'dramu' naprave u svom životu.


Neka u našim srcima vlada Krist Kralj!
Onda će biti iz srdaca izbačeni svi tirani koji nas drže u ropstvu preko kratkotrajnih užitaka.
Kršćanska tajna je u napuštanju sebe kako bi se kraljevalo s Kristom.
Amen.

Fatima I

U nekoliko članaka napisati ću svoje razmišljanje o navodnom ukazanju Bogorodice u Fatimi 1917.g.

Ime 

Fatima je najmlađa kćerka Muhameda i njegove prve žene, prijašnje udovice, Kadije.
Muhamedovo potomstvo, usprkos tome što je imao nakon smrti Kadije devet žena i tko zna koliko seksualnih robinja, nastavilo se je samo u liniji Fatime koju muhamedanci, i suniti i šijiti drže uzor ženom isto kao što drže Mariju.
Šesnaest stoljeća poslije života Fatime, uspostavila se je veza između nje i Marije, točnije 1917.g. ukazanjem u Fatimi, malom portugalskom gradiću kojem su portugalski rekonkvistadori stavili ime najdraže Muhamedove kćerke. 
Znam za priču kako je neka saracenska princeza imenom Fatima živjela u tom mjestu i bila je oteta od kršćanskog plemića u kojeg se je zaljubila i kasnije udala, a prije toga se krstila i uzela novo kršćansko ime. Čudno je zašto bi se mjestu dalo ime bivše muhamedanke, a ne njezino kršćansko ime.
Jel ukaza* u Fatimi pred sto godina bila Bogorodica?
Ili se radi o sličnom ukazanju koje je Muhamed imao u pećini?
U normalnim vremenima katolici bi se trebali povinuti sudu Crkve.
Crkva je imala nekad inkviziciju kako bi se borila protiv krivojerja, kako bi ga sasjekla čim ranije, i kako ne bi lažni mistici zaluđivali katolike s lažnim proroštvima i ukazanjima. Znamo kako nema više niti inkvizicije niti hijerarhije Crkve, te zbog toga moramo sami sprovoditi istrage kako ne bismo postali žrtve krivojerja i lažnih ukazanja. Ludost je povjerovati nekom kao autoritetu po pitanju vjere, ako nam vlastite oči i uši svjedoče kako je taj samo po imenu kršćanin, dok riječima, djelima i propustima radi suprotno.
Vratimo se na fatimsko ukazanje.
Ako je hijerarhija Crkve funkcionirala 1930.g. onda je ukazanje autentično .
Te je godine biskup Dom Jose Alves Correla da Silva koji je bio na čelu biskupije Leirie-Fatime deklarirao kako se je Bogorodica prikazivala djeci-pastirima od 13. svibnja do 13. listopada 1917.g. te da se dozvoljava štovanje Naše Gospe od Fatime.
Iako je u onom linkanom tekstu navedeno kako je biskup poslušao mišljenja časnih savjetnika, nisam ta mišljenja uspio naći.
Kako nam je poznata apostazija onih koji se nazivaju suvremenim katolicima, svećenicima, biskupima i papama, to ne možemo vjerovati na riječ biskupa iz 1930.g., makar je on u izjavi pozivao u pomoć Duha Svetoga i Bogorodicu.
Zato nam ne preostaje drugo nego poslušati savjet (kojeg bi i inače trebali) našeg Gospodina koji nam je rekao kako ćemo po plodovima spoznati radi li se o pravom ukazanju Bogorodice ili o ljudskoj mašti povezanoj s demonskim utjecajem.

Plod Fatime - dodatak u krunici

Prvi plod je novi kult Fatimske Gospe kojeg je službeno odobrila ondašnja Crkva.
To nije samo po sebi niti dobar niti loš plod. Moramo otvoriti ljusku i vidjeti kakvu je pobožnost potaknuo novi kult. Iako se može generalno reć kako svaki novi kult Bogorodice dovodi po svojoj naravi do inflacije postojećih. Zamislite da svaka biskupija ima službeno potvrđeno Marijansko svetište. Postojeća svetišta, a pogotovo ona u kojoj se je dogodilo autentično ukazanje, gube ne vrijednosti kao što vam novac iz novčanika manje vrijedi čim se tiska više papirnatog novca.
Ako molite krunicu onda znate, pretpostavljam, kako se je nakon Fatimskog ukazanja izmijenila molitva krunice, odnosno dodao na kraju svake desetice ovaj tekst:

“O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.”

Crkva je odobrila molitvu krunice koju je Bogorodica objavila sv.Dominiku u 12.st.
Nalazim čudnim kako osam stoljeća kasnije Bogorodica radi izmjenu i dopunu molitve. Marija je rekla sv.Dominiku neka se moli 150 puta Zdravo Marijo i 15 puta Očenaš. Vjerovanje na početku, kao i molitva Zdravo Kraljice nije ubacivanje nove molitve u krunicu, nego dodavanje dvije molitve prije i poslije krunice.
Kao što se mogu proizvoljno dodati na kraju još Lauretanske litanije ili bilo koja druga molitva, jer to nije mjenjanje Krunice.
Međutim fatimski dodatak je mjenjanje Krunice.
I što je dodano?
Dodana je molitva koja sve do prve riječi 'i' izgleda pravovjerno i pobožno.
Iako mi se ne dopada imperativni stil. Molitva Bogu ne može biti izrečena u imperativu. Pogledajte molitve koje izgovora svećenik na sv.Misi, one uvijek započinju kao molba, kao apel - "Bože udostoji se ...", "Bože molimo te ...".
Netko će reć da prve riječi - 'o, moj Isuse" imaju istu molitveno značenje, ali to jednostavno nije istina. Kad nam netko kaže 'o moj prijatelju' i onda kaže 'učini to i to', onda to nije molitva nego zahtjev koji ima samo prije toga riječi pozdrava ili oslovljavanja.
Također nije jasno na čije se grijehe misli kad se kaže 'oprosti nam naše grijehe'.
Grijehe onih koji mole zajedno krunicu? Grijehe nekih drugih ljudi?
Ako su drugi ljudi u pitanju, moramo znati da im Bog ne će i ne može oprostiti ako se ne pokaju, odnosno hoće ako nisu znali što čine, pa su se poslije, kad su saznali, pokajali. Isus je molio Oca da oprosti ljudima koji ne znaju što čine dok griješe protiv Njega. Isto tako je molio i sv.Stjepan jer mu je Bog otkrio kako među onima koji ga kamenjuju ima onih koji ne znaju što čine, odnosno ubijaju Božjeg sveca.
Znamo da je jedan koji je sigurno bio među njima bio Savao, koji će se preobratiti i postati sv.Pavao.
Ili, zar neko sumnja da je Isus lagao Oca dok je molio za ljude koji griješe protiv Njega (a to znači svi mi grješnici), jer je ustvari molio i za one koji znaju što čine?
Dakle riječi 'naše grijehe' su upitne, jer su pravovaljane ako se odnose na ljude koji mole Boga da im oprosti, a mogu biti nepravovjerne ako se s time misli na druge ljudi koji se ne kaju niti će se u budućnosti kajati.
Molitva ne bi smjela biti dvosmislena pa da jedan smisao bude pravovjeren, a drugi ne.
Kako napisah, nakon 'i' dolazi nešto što nije dvosmisleno, i nije pravovjerno.
Jer fatimski dodatak nalaže Isusu da dovede sve duše u Raj.
Kad kažemo sve duše, onda to znači duše od Adama do posljednjeg čovjeka.
Posve je jasno da to podrazumijeva i duše u Paklu, to jest ova imperativ-molitva je Origenova apokastaza - krivovjerje kako će na koncu vremena Pakao biti prazan.
Netko će reć - ali ja kad to izgovaram mislim i molim za duše u Čistilištu.
Fatimska molitva to ne kaže.
Kad bi se reklo - 'sve duše' podrazumijava sve živuće duše, dakle ne i one koje su u Paklu, opet se radi o krivovjerju. Jer niti Isus Krist nije molio za svijet, to jest za sve ljude, nego za one koje Mu je Otac dao i koji će povjerovati u Njega.
Jedino pravovjerno je moliti za ljude koje poznajemo i koje su nam neki drugi ljudi preporučili za molitvu i/ili za neke ljude koje možemo nekako razlikovati od ostatka čovječanstva, recimo za naše sugrađane, za pripadnike naše župe (kojih više nema, jer Crkva više nema hijerarhije), za one koji čitaju ovaj blog i slično,  i/ili za sve duše u Čistilištu.
Sve ostalo smjera na Origenovo krivovjerje.
U nastavku se kaže još nešto što je problematično.
"Osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe."
Kome je to najpotrebnije? Pada mi na pamet Juda Iškariotski.
Ili ako se radi o živućim ljudima, onda oni koji su tu molitvu izgovarali u vrijeme i nakon ukazanja, su molili za Alistera Crowleya, čovjeka koji se sam sebe proglasio Zvijeri iz Otkrivenja, koji je bio korifej sotonizma i svih devijacija u 20.st. uključujući i pop-rock glazbu (poznate 'grupe' poput Beatlesa stavljali su ga na posebno mjesto i na omotima ploča, kao i u tekstovima kao inspiraciju).
Da me se krivo ne razumije, ne kažem kako je svaka molitva za sotoniste uzaludna, ali velika većina od njih su u grijehu protiv Duha Svetoga koji se ne prašta. I prilično je nerazumno moliti za nekog kog se uopće ne pozna, nekog kog niti naš neki poznanik nije preporučio za molitvu i koji možda ima grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno moliti za onoga koji će zasigurno završiti u Paklu.
Takve molitve su jalove, jer onaj tko moli nema nikakvu, pa niti emocionalnu vezu s onim za kojeg moli. Molitva mora biti žarka, a moliti se za nepoznatog, ali najvećeg sotonistu, je prazna molitva koja nikakvog ploda ne može donijeti.

Prva fatimska tajna

Djeca-pastiri dobili su od ukaze tajne.
Tu odmah nastaje problem.
Ako vam netko u povjerenju povjeri tajnu, onda je ne smijete učiniti 'javnom'.
Kad vam Bog ili Bogorodica povjeri tajnu, onda tajna mora ostati tajnom, inače izravno vrijeđate ili bogohulite Boga ili Bogorodicu što je kudikamo gore nego kad vam prijatelj povjeri tajnu a vi ga izdate.
Nisam nikad čuo ili pročitao, osim u slučaju Fatime, koja je upitna i zato o njoj pišem, da je Bog nekom čovjeku povjerio tajnu koja nije ostala tajnom.
Zašto bi uostalom Bog ili Bogorodica povjerio nekom tajnu koja se tiče spasenja svih ljudi? To bi bila ludost, jer tajna mora ostati tajnom, a u ovom slučaju tiče se spasenja svih ljudi i ne bi smjela biti tajnom.
I kad pravi prijatelj daje svojem prijatelju tajnu, onda to čini zato što će njegov prijatelj od te tajne, koja dakako mora ostati tajnom, imati koristi.
Bog stoga ne može dati tajnu nekom koja se ne tiče samo njegovog spasenja, nego spasenja svih ljudi.
Zato postoji proroštvo. Kao što je Bog objavio proroštvo Joni o uništenju Ninive ako se Ninivljani ne odvrate od zla i ne daju pokoru.
Dakle, da se je stvarno radilo o Bogorodici, onda bi Ona objavila proroštvo, a ne tajnu.
I Bog nije nikada dao proroštvo nekom kog ljudi kojeg se to proroštvo tiče ne će smatrati prorokom.
Ima ona priča o klaunu i požaru. Za vrijeme cirkuske predstave u selu,  klaun je primjetio kako neka kuća gori, i uletio je u predstavu prestravljeno vičući o požaru. Seljani su se smijali, jer on je klaun koji je tu da ih zabavlja, a ne da javlja o požaru. I tako je selo izgorilo.
Bog nije u Ninivu poslao klauna, jer Bog je znao kako će se Ninivljani pokajati i izvršiti pokoru.
Nemoguće je zamisliti da bi Bog objavio proroštvo nekoj djeci u Ninivi, jer malo tko bi od Ninivljana takvo proroštvo uzeo zaozbiljno.
Djeca nisu mogla onda (ali ni sada) nigdje biti vjerodostojnim svjedocima na sudu, jer se nisu smatrala zrelim osobama koja jasno razlikuju istinu od laži, maštu od stvarnosti i imaju pojam časti i nepovratnog gubitka časti ako ih se uhvati u laži.
Znamo i sami, ako nas netko dijete prevari, da to ne ćemo niti približno uzeti zaozbiljno kao u slučaju kad nas odrasli čovjek prevari.
Ista stvar je i s onima koji su mentalno usporeni, te se nisu nikad smatrali na niti jednom sudu vjerodostojnim svjedocima, nego su pod starateljstvom neke druge osobe.
Zar će Bog preko takvih davati važna proroštva čovječanstvu?

Evo prve tajne koju je ukaza otkrila Fatimskoj djeci prema ovom linku :

 Žrtvujte se za grešnike

Prvi dio njezine tajne odnosi se na viziju pakla koju je sestra Lucija de Jesus dos Santos, posljednja vidjelica iz Fatime, opisala ovako:

"Nakon što je izgovorila te riječi ("Žrtvujte se za grešnike..."), opet je raširila ruke kao dva puta prije. Svjetlost je probijala u zemlju i mi ugledasmo ognjeno more. U taj oganj vidjeli smo uronjene vragove i duše osuđenih. Izgledale su kao užareno ugljevlje, tamnoputi i crni, ali posve prozirni, u ljudskom obličju. Plivali su u vatrenom požaru. U zrak su ih izbacivale plamene erupcije, a sami su izgledali kao ognjena baklja, umotana u oblak dima. Čuli su se krikovi i bolni uzdasi, puni očaja, koji su tjerali strah u kosti, od kojega smo se tresli. Padali su na sve strane kao iskre u golemu požaru. (Mora da sam pri tom prizoru uskliknula: Jao! To su neki čuli, kako kažu.) Vragovi su se razlikovali od ljudi po stravičnim oblicima, slični gladnim, stravičnim i nepoznatim životinjama, ali uvijek prozirni i crni kao usijani ugljen."

Neka mi netko pomogne ovdje pronaći neku tajnu.
Opis muka u Paklu?
Prosto je nevjerojatno kako su katolici u 20.st. ovo mogli progutati kao tajnu.
Pa tu tajnu znaju i oni kojima je Fatima uzor žena, odnosno muhamedanci koji vjeruju u postojanje Pakla.
Ali i ovdje se nalazi ubačeno krivovjerje - "žrtvujte se za grešnike ...".
Ljudi se ne mogu žrtvovati niti za oproštenje svojih grijeha, jer uvreda beskonačnom Bogu je beskonačna te ju može namiriti samo beskonačna Žrtva, a ta Žrtva je žrtva Isusa Krista na križu koji je čovjek bez grijeha i ujedno Bog te su s tom Žrtvom podmireni svi grijesi onih koji u Njega povjeruju.
Kad su patrijarsi SZ prinosili žrtve radi svojih grijeha i grijeha onih čiji su bili očevi-patrijarsi, kao i kasnije žrtve u jeruzalemskom Hramu, onda su te žrtve (životinje) bile samo slika buduće savršene Isusove žrtve, Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta.
Ovdje ukaza kaže da se moramo žrtvovati za druge ljude-grešnike, a ne kaže ono što bi bilo pravovjerno - da podnosimo svoje križeve prinoseći tako križu našeg Gospodina Isusa Krista kako je pisao sv.Pavao ili jednostavnim riječima: molite za obraćenje grješnika. Molitve, djela milosrđa ili postovi radi obraćenja grješnika nisu podnošenje žrtvi za grješnike. Čim se upotrebljava riječ 'žrtva za grješnike', obezvređuje se prava i jedina Žrtva i zna se tko to želi učiniti.

Druga fatimska tajna

Rusija će se obratiti

Drugi dio tajne jest Gospina poruka: "Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog želi ustanoviti u svijetu pobožnost prema mome Prečistom Srcu. Ako ljudi prihvate ono što ću reći, mnoge će se duše spasiti i bit će mir. Rat je pri svršetku. Ali, ako ne prestanu vrijeđati Boga, za pontifikata Pija XI. počet će drugi, gori. Kad budete vidjeli noć obasjanu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to velik znak što vam ga Bog šalje, znak da će kazniti svijet zbog njegovih zlodjela, i to ratom, glađu i progonstvom Crkve i Svetog Oca. Da to spriječim, doći ću tražiti posvetu Rusije mome Prečistom Srcu i, kao zadovoljštinu, svetu pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako ljudi prihvate moje zahtjeve, Rusija će se obratiti i bit će mir. Ako ne, ona će proširiti zablude u svijetu, koje će izazivati ratove, progonstvo Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će trpjeti, različiti narodi bit će uništeni. Napokon će moje Srce trijumfirati. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, koja će se obratiti, pa će svijetu biti darovano jedno razdoblje mira..." 

Neki pišu kako je ove tajne objavila Lucija-vidjelica post festum, to jest u samostanu u kojem je boravila. Ali idemo povjerovati kako ih nije 'prilagođavala' nego ih je prenijela od riječi do riječi prije nego što su se događaji dogodili.

Jel se to Rusija preobratila? Ako slušamo 'papa' Franu, ona se i ne treba obratiti, jer misionarenje prema istočnim shizmaticima je veliki grijeh.

Novoredni pape su nekoliko puta već posvećivali Rusiju, ali ništa od toga.

U čemu je u ovoj tajni zli plod?

U lažnoj nadi i u zatvaranju očiju pred činjenicom kako Crkva više nema hijerarhiju. 

Mnogi tradicionalni katolici se i dalje usrdno mole kako bi papa po tko zna koji put ponovio posvećivanje Rusije te da bi se tako ista obratila, Bogorodica trijumfirala i nastupilo vrijeme mira. 
I tako dok nam se sve više bliži grozota pustoši koju spominje Gospodin i prorok Danijel, kad će prestati svakodnevna žrtva, a to jedino može biti prava Misa, i kad će Antikrist predstaviti se Bogom, pobornici Fatime vjeruju kako će do tada proći još 'mnogaja ljeta', jer najprije će Rusija postati katolička, onda će Marija trijumfirati za neko neizvjesno razdoblje mira, i tek nakon toga stupa na scenu Antikrist. 
I kako to može Bogorodica trijumfirati kad nakon Njezinog trijumfa dolazi vladavina Antikrista? 
To izgleda kao u onoj metafori - operacija uspjela, pacijent umro. 
Kome odgovara takva konfuzija katolika koji se mole Mariji tako da izgube pojam posljednjih vremena Antikrista? Mariji sigurno ne.
Katolici koji vjeruju u fatimsku ukazu moraju prihvatiti i Antikrista za papu.
Jer po tajni koju cijeli svijet zna, a ipak se to zove tajnom, papa mora posvetiti Rusiju Bogorodici. 
Prva prilika je propuštena i tako je buknuo drugi svjetski rat. Kako se Rusija nije obratila i kako ne vlada mir, onda još nije papa kako treba posvetio Rusiju, ali on to mora jer - Bogorodica mora trijumfirati, prije ili kasnije. Antikrist neka se strpi dok Marija ne trijumfira.
I tako sljedbenici Fatime ne mogu nikako prihvatiti činjenicu kako su oni koji se zovu papama ordinarni heretici i apostate i kako je nestala hijerarhija Crkve odnosno kako smo vrlo blizu vremena u kojem će nestati svakodnevna Žrtva-Misa i u kojem će samo šačica vjernika dočekati Isusa Krista.
'Pape' mogu ljubiti kuran, ići na hadž u Meku, javno se obrezati i pozvati na stvaranje jedne svjetske religije, ali oni i dalje za takve zabludjele katolike ostaju papama. Jer netko mora posvetiti Rusiju ukazi iz Fatime.
Naravno, rečeno je kako će 'Sveti Otac' mnogo patiti, pa kad je Woytila ljubio kuran ili kad se je molio sa svim predstavnicima lažnih religija u Asiziju, ili kad je Frane prao i cjelivao noge muhamedancima i transvestitu za Veliki četvrtak, oni koji vjeruju u Fatimu, zamišljaju kako je 'papa' jako patio zbog toga.
Kako da ne, to su pravi mučenici vjere kao i pape u prvim stoljećima Crkve!

Treća fatimska tajna

Rat protiv duša koje idu Bogu i križu

Vatikan je 26. lipnja 2000. objavio i treću fatimsku tajnu

»S lijeve strane naše Gospe vidjeli smo anđela s vatrenim mačem u njegovoj lijevoj ruci. Iz vrha mača su izbijali plameni jezici i izgledalo je da će zapaliti svijet. Međutim, vatru je gasilo blještavilo koje je, kao štit, usmjeravala naša Gospa svojom desnom rukom u pravcu anđela. Anđeo je pokazujući desnom rukom na zemlju, jakim glasom uzviknuo: »Kazna, kazna, kazna!« Tim je jednostavnim riječima doživljaj viđenja Majke Božje opisala sestra Lucia, koja je naučila pisati tek nakon toga ukazanja.

» Pod snažnom svjetlošću zatim smo vidjeli...svećenika obučenog u bijelo. Činilo se da je to Sveti Otac. Prije dolaska na vrh strme planine, Sveti Otac je prolazio polurazrušenim gradom, skrhan bolom i moleći za spas duša bezbrojnih leševa koje je susretao na svom putu. Kad je na vrhu planine kleknuo pred velikim križem, ubila ga je skupina vojnika pogodivši ga vatrenim oružjem i strelicama. U istom trenutku umiru i svećenici, žene i muškarci raznih klasa i staleža, koji su prije Svetog Oca stigli na vrh planine. Ispod križa su ostala dva anđela koja su skupljala krv mučenika u kristalne posude i njome ispirali duše koje su se približavale Bogu.« 

Vatikanska sekta u liku 'pape' IP2-Woytile tumačila je kako je Marija spriječila ubojstvo 'pape' od strane turskog atentatora Ali Agce i da se je tu radilo upravo o toj slici ubijanja pape. Kako je evidentno da Woytila nije ubijen u atentatu, i da nisu na njega pucali vojnici, nego jedan atentator i kako nema niti drugih kršćana koji su tada ubijeni, moralo se je izmisliti priča kako je fatimska ukaza skrenula smrtonosni metak te kako je skrenula i svoju treću tajnu. 'Bogorodica' je tako odlučila da je dovoljno da 'papa' bude ranjen i time je ispunjena treća tajna.Woytila je metak stavio na krunu fatimske ukaze.
Čini mi se da je tako i Lucija pisala te tajne, post festum. 
Čini mi se kako bih i ja mogao objaviti sad nekoliko tajni. Nakon toga ću objaviti reviziju tajne tako da ću reći kako tajna nije obistinjena zato što se je netko molio Bogu pa su događaji išli drugim tijekom.
Podcrtao sam nešto što je opet problematično što se tiče pravovjerja, a to je tekst kako anđeo skuplja krv mučenika s kojom se ispiru duše koje se približavaju Bogu.
U Otkrivenju čitamo:

I rekoh mu: "Gospodine moj, ti znaš." I reče mi: "Ovo su, koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj.(Otk.7:14)

To je povezano s porukom u prvoj tajni koja govori o žrtvama, a ne o Kristovoj Žrtvi.
Naši grijesi se ne brišu u našoj krvi niti u krvi drugih ljudi, nego u krvi Jaganjčevoj. Tko to ima interesa da omalovaži Krv Jaganjčevu kao jedinu koja skida krivnju grijeha? Sigurno ne Bogorodica. I taj anđeo koji skuplja krv može biti samo pobunjeni anđeo.

* Kad pišem 'ukaza', onda nipošto ne želim omalovažiti Bogorodicu, ne dao Bog takvo nešto ikad od mene. Riječ koristim zato što nema dokaza da se u Fatimi ukazala Bogorodica. 

Znakovita ubojstva

Prvo ubojstvo

 

Pred pet godina, na jučerašnji dan, ubijen je libijski vođa Muamar Gadafi.
Došao je na vlast vojnim pučem, svrgnut je u kratkotrajnom građanskom ratu u kojem su njegovi protivnici - džihadisti, bili uvelike potpomognuti zapadnim silama. Libija je sada u rasulu i bez prave vlasti, postoje dvije kvazi vlasti, jedna u Tripoliju, druga u Tobruku.
Međutim, ne ću pisati samo o političkoj situaciji, ovaj tekst će pokušati osvjetliti Gadafijevo ubojstvo (a ubijena je i cijela njegova obitelj) s duhovne mračne strane.

Gadafi je ubijen u svom rodnom mjestu Sirti u koji je pobjegao nakon gubitka vlasti u Tripoliju. Nakon izgubljene bitke u Sirti, navodno se skrivao u odvodnoj cijevi ispod zemlje.

Pobunjenici su ga nakon uhićenja smaknuli. Ne odmah, jer trebalo je s njim uzeti 'selfije' dok je bio živ, mučen i na koncu ubijen.
Da je znao kako će završiti, vjerojatno bi izvršio samoubojstvo ili izvršio samoubilački juriš prema neprijateljima.
Osim što je bio isprebijan od gomile ljudi željnih njegove krvi, bio je i sodomiziran s nožem.
Gadafi nije bio svetac, dakako kad nije bio ni katolik.
Ali nije bio po ničemu gori od modernih političara.
Evo jedne koja je kumovala Gadafijevoj smrti na izrazito podao način i koja se je s time čak hvalila i izbijala šalu, ali opet mnoge američke žene (i žene muškog roda) dat će joj glas na izborima samo zato što je ona žena.

Gadafi je bio osebujan, često bez dlake na jeziku kad je opisivao međunarodnu politiku i političare, a opet je bio skoro intimni prijatelj s vodećim zapadnim političarima koji su ga se odrekli kad je stigao signal da ga treba rušiti.
Po svoj prilici bio je inspiriran s egipatsko-arapskim nacional-socijalistom Naserom, obojica su htjeli osloboditi se stranog utjecaja i napraviti bogatu nacionalnu socijalističku sekularnu državu. Slični su im bili irački Sadam Husein i sirijski Asad(stariji i mlađi) koji su pripadali istoimenim arapskim nacional-socijalističkim strankama. Jasno je kako je došlo vrijeme stvaranja globalne (iako ne postoji globus - lopta) super države, i nacionalisti trebaju biti pacifizirani ili eliminirani na cijeloj lopti.
S time da prioritet u eliminaciji imaju oni koji su na strateškim pozicijama i/ili im država ima veliko prirodno bogatstvo i/ili imaju velik utjecaj u svijetu kakav ga je imao Gadafi u Africi.
To je bio glavni krimen u međunarodnoj politici za Gadafijev odstrijel, a ne to što mu nije bio strano korištenje terorizma* i hedonizam u kojem je zajedno uživao s gore spomenutim zapadnim političarima.

Drugo ubojstvo

Šesnaestogodišnja Argentinka Lucia Perez ubijena je pred nekoliko dana.

T.Shoebat** o tom slučaju je napravio video .
Od prije nam poznate argentinske feministice dale su se tim povodom ponovno na ulice. Ne kao prostitutke u doslovnom smislu, nego kao prostitutke prosvjednice protiv toga što je tobož to ubojstvo dokaz kako su žene izrabljivane i ubijane samo zato što su žene (iako statistika govori drugačije, muškarci su kudikamo veće žrtve nasilja odnosno ubojstava).

Nisam primjetio da su igdje muškarci prosvjedovali kad je ubijen ili mučen na sličan način Gadafi.
Jer, Lucia Perez umrla je od toga što je sodomizirana s nečim oštrim što joj je uzrokovalo krvarenje i smrt.
Kao što je primijetio Shoebat mlađi, možemo i mi vidjeti kako i ubijena i ova prosvjednica smjelo krše Božju zapovijed kako se ne smije sakatiti svoje tijelo, odnosno u ovom slučaju lice.
Shoebat dalje iznosi činjenice kako nisu Luciju Perez oteli neki nepoznati ljudi iz škole, nego kako je ona sa svojim 'dečkom' kupila marihuanu od dilera, nakon čega je uslijedilo njezino grupno silovanje i na kraju slična sodomizacija kao kod Gadafija.
Iako ne možemo definitivno reći kako se nije možda radilo o 'seksu bez granica', jer Luciju Perez su navodni silovatelji ostavili u bolnici za rehabilitaciju narkomana rekavši kako se je predozirala.
Ako su je htjeli ubiti, zašto bi je napola živu ostavili u bolnici? Da ih policija lakše nađe?
Moja je pretpostavka kako je 'ekipa' bila sva drogirana ili bolje rečeno opsjednuta od zloduha.
Zašto se onda feministice ne bore protiv legalizacije marihuane, kad je jasno da do ovog ne bi ni došlo da nije Lucia Perez već bila konzument marihuane?
Vrlo vjerojatno kad bi se dala analiza onih prosvjednih feministica, većina bi bila pozitivna na korištenje marihuane, ali one opet krive 'muško šovinističko društvo' zbog toga što su ustvari dragovoljni robovi Sotone. 
Takve su prve za legalizaciju droga i prve protiv kršćanske države koja lako riješava problem droge ili bilo kojeg drugog javnog narušavanja naravnog Božjeg reda i poretka.

Dakle, zajedničko ovim ubojstvima je svirepi način mučenja koji je nadahnut zloduhom Sodome. Koristiti analni otvor za bilo što osim za izbacivanje izmeta je protunaravno i znači pobunu protiv Boga koji je stvorio ljudsko tijelo sa svojim organima koji su stvoreni za određenu namjenu.
Nije stoga teško zaključiti kako iza nereda u svijetu, iza ruganja ljudskoj spolnosti koju se mješa s izmetom, stoji čovjekoubojica od početka, kao što stoji i iza ova dva ubojstva.
Zašto to Bog dopušta? Zašto ne spriječi zloduha i tako sačuva ljude od ovakvih groznih, bolnih i ponižavajućih smrti?
Ako čitate ovaj blog, onda odgovor znate.
Bog čuva one koji se Njega boje. 
Strah Božji početak je mudrosti, kaže nam Biblija.
Tko god se suprostavlja Bogu, taj nema straha Božjeg i neka sebe zove luđakom. 
Jer i ovakva smrt nije ništa prema vječnoj kazni, prema vječnoj drugoj smrti u jezeru ognjenom. 
Ljudi se rugaju Bogu smjelo kršeći Njegove zapovijedi kao da Njega nema, i usput u tome nalaze kratkotrajno zadovoljstvo. 
Bog dakle takve, po pravdi, prepušta onom tko ih je zaveo i koji na kraju pokaže svoje pravo demonsko lice.

* Gadafi je svojevremeno izjavio, odnosno 'jadao se' zašto zapad dozvoljava J.B.T. ubijati hrvatske političke emigrante u Njemačkoj, a to njemu ne dopušta za libijske. Znao je dobro ukazati na licemjernost zapada.

** Problem s Shoebatima je što su oni još uvijek indoktrinirani s cionizmom (iako su Palestinci) i što na sličan način su dovedeni u zabludu glede istočnih shizmatika. Tako možete u tom videu pogladati kako Shoebat mlađi skida krivicu za prvi svjetski rat s 'crne ruke' odnosno masonski upravljane srpske teroristički organizacije koje je izvršila atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu trudnu ženu u Sarajevu, i za taj svjetski pokolj optužuje Austriju 'koja je htjela istrijebiti srpsku rasu(!!!)'. Slično svaljuje drvlje i kamenje na ukrajinske grkokatolike, a ne zna, ili još gore pravi se da ne zna, kako su pod komunizmom ukrajinski grkokatolici bili više proganjani od istočnih shizmatika kojima je komunistička vlast predala nekretnine grkokatolika u vlasništvo. Možda je ipak najbizarnije kad pišu kako su njemački nacisti organizirali masovnu invaziju muhamedanaca u Njemačku. Jedan ojađeni čitatelj, očito njemačkog podrijetla, ih je u komentaru pitao koliko dobijaju od Izraela za svoje pisanje, ali odgovor nisam našao.

Vezni igrači protiv fundamentalizma

Pred godinu dana pisao sam o mjesečniku krčke biskupije vatikanske sekte . Svećenik te biskupije Božidar Mrakovčić koji je stalni pisac mjesečnika "Kvarnerski vez" i ujedno profesor novoredne bogoslovije u Rijeci, pokušao je objasniti odnosno lagati kako je Bog protivnik nasilja, kako je Onaj koga sv.Pismo naziva Jahve nad vojskama protivnik svake vojske.
Da biste šutke prihvatili takve i slične modernističke argumente morate biti lobotomizirani ili mentalno retardirani, jer on citira sv.Pismo i onda pokušava objasniti kako je poruka sv.Pisma upravo suprotna od onog što je citirao.
Kako se ništa dobro ne može očekivati od te sekte, tako se je i u broju mjesečnika za listopad ove godine nastavilo utabanim stazama besmisla modernizma.
Na četvrtoj i petoj stranici nalazi se razgovor s fra dr. Darkom Tepertom, "našim uvaženim stručnjakom za Sveto Pismo", a s njime je razgovarao Zvonimir Badurina Dudić, glavni urednik mjesečnika i pretpostavljam novoredni svećenik.
Evo dakle što muči glavnog urednika kao i papu Frana Kaosa Nereda:

zašto mnogim katolicima danas predstavlja problem tumačenje vatikanske sekte Svetog Pisma, kad kaže Badurina Dudić, to je znanstveno tumačenje?
(nisu bez veze te titule s fra dr. itd.)
Taj znanstvenik s titulama odgovara:
Postoje dva uzroka. 
Prvi je što zalutale ovce misle kako je Bog diktirao riječi svetim piscima. 
Da mi je samo znati gdje se je vrli fra znanstvenik susreo s kršćaninom koji smatra kako je Sveto Pismo napisano kao kuran.
Fra modernist dalje obrazlaže prvi uzrok. 
Ne, nije to bio diktat, nego je Bog te pisce nadahnjivao tako da su oni polazeći od svojeg 'iskustva' Boga i razumijevanja Božje poruke, i u skladu sa svojim vremenom pisali.
Ovdje fra logičar radi klasično zamućivanje bistre vode kako bi u mutnome lovio. 
Jer ne postoje samo dvije opcije*, ili je Sveto Pismo kao kuran, ili su biblijski pisci poput puškoškolaca kojima je Bog dao domaću zadaću, a onda oni pišu doma, pitaju mamu i tatu, baku i djeda i susjede kako najbolje tu zadaću napisati. 
Što znaći da mogu, ako su slabi pačići, posve krivo napisati domaću zadaću, odnosno krivo prenijeti Božju poruku.
I eto nam grdnih problema, imamo debelu knjižurinu zvanu Biblija u kojoj ima na desetine takvih domaćih zadaća koje treba netko ocijeniti, dati im prolaznu ocijenu ili neprolaznu. Bog? Ni govora, zašto bi se On zamarao s ocjenjivanjem zadaćnica, kad imamo moderniste s titulama i izgubljenim godinama na bogoslovijama u čitanju i proučavanju modernističkog smeća, koji će nam prenijeti pravu Božju poruku, i usput reći gdje je neki biblijski pisac 'promašio ceo fudbal'. 
Tako smo vidjeli pred godinu dana kako nam je Božidar Mrakovčić lijepo objasnio kako su gotovo sve zadaćnice iz Svetog Pisma dobile neprolaznu ocjenu jer u njima stoji kako je Bog svesilan, kako koristi nasilje i kako se zove Jahve nad vojskama.
Fra modernist dalje obrazlaže tezu tako pa kaže kako su četiri evanđelja u nekim pojedinostima kontradiktorna. Vjerojatno je to pročitao u nekoj borbenoj ateističkoj literaturi koja je obvezno štivo na modernističkim bogoslovijama.
Što je drugi razlog 'fundamentalizmu'?
Fra znanstvenik odgovara - lijenost.
Umjesto da katolici idu gubiti najbolje godine svog života na bogoslovijima kako bi mogli ocjenjivati zadaćnice, oni čitaju Bibliju i shvaćaju je onako kako tamo piše. Lijeni su, idu linijom manjeg otpora, a trebali bi čitati Kanta i Hegela, eventualno i Marksa, kako bi razumili sv.Pismo.
Fra expert Tepert tako se hvali kako se njemu više otvaraju pitanja nego odgovori dok čita sv.Pismo. 
To je pravo čitanje Biblije. 
Kad pročitate Jahve nad vojskama, onda se ne smijete diviti Bogu, Njegovoj svesilnosti i strašnoj anđeoskoj vojsci, nego se morate pitati kako je mogao biblijski pisac tako pogriješiti pa dati takav atribut Bogu? 
Jel to ima veze sa ondašnjim jadnim stanjem Izraela koji je bio pobijeđen od babilonske vojske, pa su Izraelci, uključujući pisca Biblije, izmišljali kako je Bog sa svojom svesilnošću iznad Babilona i da će jednom potući svu zemaljsku silu koja je protiv Njega?
Neću više pisati o ovom veznom igraču, jer je lopta prebačena kod našeg od prije poznatog veznog igrača, Božidara Mrakovčića.
Naslov teksta je "Dostojanstvo i uloga žene kod sv.Pavla".
Ovo će biti pravi primjer kako 'znanstvenici' bacaju u koš 'zadaćnice', u ovom slučaju poslanice sv.Pavla.
Kad primjerice sv.Pavao kaže kako ne dopušta da žene budu gologlave ili da naučavaju u crkvi, ili da budu poslušne muževima ili da ne govore na sastancima Crkve, onda se to ne smije tako doslovno shvatiti, kaže nam znanstvenik.
Jer kaže on, sv.Pavao je napisao "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" (Gal.3:28).
Znanstvenik upravo u ovom citatu čini ono što fra Expert podmeće da čine lijeni katolici, doslovno shvaćaju rečenicu izvan konteksta.
Jer ako ćemo doslovno ovo shvatiti mimo ostalog što je napisao sv.Pavao i ostali sveti pisci Biblije, onda su odavno kršćani morali imati samo jedne zahode, nipošto odvojene za muške i ženske**, jer više nema muško ili žensko. 
Kako onda protumačiti kad isti sv.Pavao zahtijeva poslušnost robova svojim gospodarima, te da gospodari budu dobri svojim robovima, ako nema više robova ni robovlasnika? 
Ili kako to da nisu svi narodi nestali kad je kršćanstvo postalo vladajuće budući je sv.Pavao rekao - nema više Židov ili Grk?
Odgovor je jednostavan, radi se o nebeskom kraljevstvu u kojem nema više muško-žensko, rob-slobodnjak, Židov-Grk, nego svi ujedinjeni u Isusu Kristu, svi udovi tijela koje se zove Crkva i čija je glava Isus Krist.  
Providan je dakle motiv Mrakovčića zašto krivo interpretira sv.Pavla.
Zato što se kao i svaki muški papak, želi svidjeti ženama feministicama, tako da kaže kako su muškarci i žene jednakopravni, suprotno od onog što piše u sv.Pismu, odnosno suprotno od onog što piše sv.Pavao. 
Ako su muškarci i žene jednakopravni, onda imaju ista prava i iste obveze, onda žene imaju istu obvezu kao i muškarci da idu u rat, da rade iste teške i opasne fizičke poslove kao i muškarci. Svi dobro znamo da to nije naravna istina, i da su muškarci i žene jednakopravni, onda ne bi Bog tražio odgovornost najprije od Adama, jer Adam je bio odgovoran i za Evu, ne bi postojali samo patrijarsi, nego i matrijarsi, ne bi postojali samo svećenici, nego i svećenice, ne bi sv.Pavao zapovijedio ženama da slušaju muževe, nego i obrnuto. Samo onda više nema glave niti tijela, nema više Krista kojeg treba poslušati Crkva.
Mrakovčić nadalje slaže priču kako su u Korintu muškarci nosili kratku kosu, a žene dugu i da je to bio znak ženine podređenosti. A onda je nekim ženama, kaže Mrakovčić, pao mrak na oči, jer su kao i on, shvatile da su jednakopravne s muškarcima. 
I tako su se ošišale kratko. 
Ovo je vrlo zanimljivo povezati s nastankom feminizma u 19.st. Prvi znak je bio kratka kosa kod nekih bogatašica, kao i odijevanje u odijela i hlače, te pušenje cigareta. 
One su tako izvanjski govorile kako se smatraju jednakopravne s muškarcima. 
O nastavku priče sam pisao . Ako su žene jednakopravne, onda kad mogu hodati muškarci golih prsiju, mogu i one. Ako mogu muškarci u ratovima ubijati neprijatelje, onda mogu i one u svojoj utrobi.
Mrakovčić tumači dalje kako duga kosa zamjenjuje veo kojeg sv.Pavao traži da nose žene, jer je kosa 'dana mjesto privjesa'. 
Eto ga na, katolici zapadnih i istočnih obreda dvije tisuće godina krivo(doslovno) tumače sv.Pavla (ali to nije od sv.Pavla, Izraelke su imale pokrivene glave) da žene ne smiju biti gologlave u crkvi (ali bilo je to i u društvu, odnosno izvan crkvi), a sad nam je znanstvenik otkrio kako umjesto vela mogu nositi dugu kosu. Kao da nisu žene ispod vela ili marame nosile dugu kosu. Zna Mrakovčić kako su one bile feministice punkerice, samo su to skrivale pod velom.
A sad nešto tipično za one koji se puste godine bave s modernizmom.
Naš vezni igrač tako kaže kako su Pavlovljeve poslanice bile veliki korak naprijed (u smislu 'oslobađanja' žena) u odnosu na poganski svijet u kojem su žene bile podređene.
Molim? Pa u tom poganskom svijetu žene su bile svećenice, proročice, da, čak i feministkinje u Sparti koje su u odsustvu muževa-ratnika postale gazdarice koje su odbijale rađati djecu, te je Sparta ubrzano propala radi feminizma i paralelnog sodomizma kao što se danas događa u modernom društvu.
Mrakovčić se tako čudi, što je nakon Pavlovog teksta koji je tobož emancipatorski za žene, uslijedila prva poslanica Timoteju u kojoj stoji:

Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom.

Znanstvenik ne samo što piše krivo kako se radi o drugoj poslanici Timoteju (što je manje važno) nego implicira kako tu poslanicu nije uopće napisao sv.Pavao i kako je ta poslanica problematična jer 'svu krivnju za prvi grijeh svaljuje na ženu zbog čega ona mora ispaštati trajnim podlaganjem muškarcu'.
Dakle, zadaćnica - prva poslanica Timoteju, ma tkogod ju je napisao, ocjena nedovoljan.
Zaključak drugog veznog igrača protiv fundamentalizma - problematični tekstovi u Bibliji koji naglašavaju podložnost žene muškarcu su odraz ondašnje patrijahalne kulture, a nisu nipošto trajne vrijednosti koje važe i dan danas***.
Rješenje je u 'podlaganju muža i žene u međusobnoj ljubavi i služenju'.
Nema dakle glave u obitelji, ali nema glave niti u vatikanskoj sekti.
Ako im je Frane Kaos Nered glava, bolje im je da su kao muhe bez glave.

I vi koji ovo čitate, i istovremeno držite moderniste pravim svećenicima i vatikansku sektu Kristovom Crkvom, zapitajte se što o vama misle oni koji smatraju kako ne možete razumijeti poslanice koje je sv.Pavao pisao običnim kršćanima pred dva tisućljeća, nego vam ih oni moraju protumačiti onako kako tamo ne piše.

* Treća opcija je pravovjerna i nju nisam u gornjem tekstu naveo.
Biblijski pisci su dali svoj osobni pečat u biblijskoj knjizi koju su napisali, ali njihov tekst je nezabludiv. Inače je kontradiktorno Bibliju nazivati Svetim Pismom ako u njoj ima zabluda.

** Za očekivati je da neki modernistički znanstvenik iskoristi tu rečenicu za podršku protunaravnoj politici u SAD-u koja prisiljava vlasnike ugostiteljskih i inih objekata da dopuštaju transvestima ulaz u zahode suprotnog spola.

*** U ovozemaljskom životu ne postoji jednakopravnost između muškaraca i žene. Izjednačavati nešto što nije jednako i jednakopravno znači vršiti nasilje nad naravi odnosno nad redom kojeg je stvorio Bog i koji nam je objavljen u Bibliji. Međutim, kako napisah, u vječnosti žena više ne će biti podređena mužu i može biti u višoj hijerarhiji svetosti od svog zemaljskog muža. Podrazumijeva se da takva svetica nije bila feministica, to jest ona koja se protivi Božjem redu jer takve i takvi (muški papci koji podržavaju feminizam) su pobunjenici protiv Boga i ne mogu stati pred Njega.

Učini srce moje po Srcu Svome

Evo jedan test vaše pravovjernosti.
Pogledajte slijedeći video i bez čitanja daljnjeg teksta zaključite koje krivovjerje izriče dotični novoredni svećenik Zlatko Sudac:

Ne, teatralnost nije krivovjerje ako je to vaš odgovor.
Niti to nije ženskasti sentimentalizam, iako je to vrlo vjerojatno put prema krivovjerju.
Naslov teksta može vas uputiti o čemu se radi.
Ovdje se radi o negaciji dogme o istočnom grijehu.
Što je srce o kojem panegirike izriče ovaj n.o. svećenik koji je poznat i s druge strane Atlantika?
Srce nije kako implicira Sudac, organ ljubavi ili organ za osjećaje.
Srce je ljudska slobodna volja i ona je nakon Adamovog pada nepovratno postala zarobljena od Sotone. 
Niti jedan čovjek nakon Adama, a izuzetak su Isus i Marija za koje vjerujem da su im ljudske duše stvorene prije Adamove (pogledajte moj tekst o traducianizmu ), ne može više sam po sebi niti željeti dobro, a kamoli ga činiti. 
Kako kaže sv.Pavao, Bog nam ne daje samo milost činiti dobro, nego prije toga htjeti činiti dobro. 
I nema nam spasa ako se nanovo ne rodimo, ako nas Bog ne preporodi u kupelji krštenja tako da budemo novo stvorenje, novo dijete Božje.
Stoga kad se Sudac poziva na ljudsko srce, pa čak i na osjećaje kao one koje moramo slijediti, on nas zove da slijedimo onog koji nas je zarobio i koji nas vodi preko naših sebičnih osjećaja, naših strasti i požuda, u Pakao.
Naša molitva mora biti da nam Bog stvori novo srce prema ljudskom srcu Isusa Krista, da nam vodilja bude ispunjavanja Božje volje i Božjih zapovijedi kao što je sveto Srce vodilo Isusa tijekom Njegovog zemaljskog života.
Naslov je iz molitve Zlatne krunice, i bjelodana je negacija tog što poručuje Z.Sudac.
Molitva kaže drugim riječima - učini Isuse da me ne vode moji osjećaji, moje srce, nego neka moje srce postane i bude poput Tvojeg koje je imalo jedino za cilj vršiti volju Boga Oca.
Još su i pogani zaključili kako čovjeka mora voditi razum, a ne osjećaji.
To je i glavni razlog zašto su gotovo sva društva do modernog doba bila patrijahalna, jer je u ljudskoj prirodi, odnosno Bog je tako stvorio, da su žene više sklone osjećajima, a muškarci racionalizmu te muškarci moraju biti glave obitelji i glave svoje žene (kao što je Krist glava Crkvi) i glave u društvu, to jest suci, kraljevi, vojskovođe, svećenici - oni koji vode narod.
Dok žene imaju presudnu ulogu kao majke, zato su i više sklone osjećajima.
Zar netko očekuje da će biti zadovoljena pravda ako je parnica na sudu kod suca koji je jako emocionalan, pa dobra predstava odvjetnika i igranje na osjećaje presuđuje kod tog suca?
Usput, jeste li primjetili kako ima sve više sutkinja, a manje sudaca?
I sve više ministarica, predsjednica vlade, te da se većina ljudi time ravna pa više slijede osjećaje, a manje zdrav razum, odnosno Boga?
Zar je kralj Solomon trebao biti ženskasti plačimačak dok je presuđivao spor između onih dviju prostitutki koje su istovremeno rodile, pa je jedna nehotimično ubila svoje dijete i htjela prisvojiti dijete ove druge?
Zar konačno ne trebaju biti svećenici pravi muškarci, odnosno ponajbolji kao što je to Bog tražio u sv.Pismu, a ne oni koji izgledaju kao rame za plakanje?

Novoredna sekta je ustvari religija humanizma, zato se daje toliki naglasak na ljudskim osjećajima kao da su oni mjerilo koje treba slijediti kako kaže ovaj n.o. svećenik.
Humanizam odnosno veličanje čovjeka, uz poznato pozivanje na njegovo dostojanstvo (kakvo dostojanstvo može imati grješni Adamov potomak dok ne zaniječe sam sebe i ne postane stvarno dijete Božje?), kod nezrelih ljudi izazvati će ushit, možda i suze, a kod nekih i pentekostalno valjanje po podu, govor u 'jezicima' i slične sprdačine koje nažalost nazivaju darovima Duha Svetoga.
Humanizam je naizgled lijepa kula. Samo od karata ili s temeljima u pijesku.
Jer ne uzima u obzir posrnulu narav Adamovih potomaka.
Da, Isus Krist je bio sućutan i svi mi moramo imati sućuti jedni za druge.
Ali prava sućut znači uputiti bližnjeg ili čovjeka u nevolji k Bogu, ne tako da mu se lažno tepa kako je velika stvar što ima osjećaje i što je čovjek i tipično dodati kako ga Bog ljubi baš takvim kakav jest, nego mu reći istinu kako je grješnik koji može biti spašen ako napusti samog sebe, odnosno svoje osjećaje koji su sebični zbog Adamovog grijeha, te da tako nosi svoj križ vršeći, ne više svoju volju, nego Božju.
Kršćanin mora se svaki čas pitati - što Bog hoće od mene da sad učinim.
Nikako slijediti savjet ovog lažnog proroka humanizma te činiti ono što nam naši osjećaji govore.
Poznajem ga osobno i bio sam svojevremeno u Ćunskom na otoku Lošinju kod Sudca na 'duhovnoj obnovi'. 
Slučaj je htio da su pola 'obnovitelja' bili naši ljudi, a pola Amerikanci, Sudac nam je rekao da svatko nađe svog 'anđela' iz druge države. 
Moj 'anđeo' je bila žena koja je ustvari bila Argentinka, ali se preselila u SAD-e, oženila i imala tamo djecu. Ali nešto ju je mučilo, znala je plakati zbog toga. Mučilo ju je što živi u preljubu, jer je imala prije toga sakramentalni brak u Argentini. 
I u suzama je pitala Z.Sudca što joj je činiti. 
On ju je 'utješio', rekavši da se ne brine, sve će to ljubav razriješiti. 
Vjerujem da se je i taj put Sudac vodio osjećajem, kao što to preporuča i drugima u videu. On je iz lažne sućuti prema njoj, odnosno prema njezinim osjećajima, izrekao laž odnosno zatajio istinu kako mora prekinuti s preljubom i napustiti tog drugog čovjeka koji joj nije muž.
Kako smo svi tada (ja sam tada slabo poznavao nauk Crkve) vidjeli u njemu svetog čovjeka s Isusovim ranama i čudnim križom na čelu, izgledalo je kako je to izgovorio sam Bog koji je eto pun sućuti prema svojim ljudskim stvorenjima tako da se pravi kako ne postoji šesta i deveta Njegova zapovijed.
Možemo pogledati još jedan Sučev video u kojem kroz priču želi dokazati kako je 'ljubav' jača i od osme Božje zapovijedi:

Vjeruje li Sudac u prekogrobni život?
Ako vjeruje, zašto navodi tu priču (koja je možda i istinita) o obmanjivanju starca koji umire s čovjekom koji mu se pretvara da je sin, kad će starac čim umre saznati da je to bila laž, da to nije bio sin?
Što drugo pomisliti nego da Sudac, a zajedno s njim Bergoglio* i mnoštvo novorednih klerika, drži kako je jedino važno olakšati ljudima muke na Zemlji, ići im niz dlaku i na prstima kako im se ne bi povrijedilo osjećaje, kao tom starcu ili onoj Argentinki. A to je humanizam, nikako kršćanstvo.
I to olakšavanje muke je više nalik uzimanju narkotika, nego izliječenju.
Jer samo Istina će nas osloboditi kaže Gospodin. 
Laž, makar bila umotana u sućut, dolazi od oca laži i čovjekoubojice od početka, te nema u njoj pravog mira i blaženstva niti na Zemlji, a kamoli u vječnosti.
Istinu moramo najviše ljubiti, jer Bog je Istina. 
I nema prave ljubavi, ako nema i prave istine i pravde.
Vraćamo se na početak. 
Istina istočnog grijeha ruši kulu od karata zvanu humanizam. 
Neka nas ne vode naši osjećaji, nego vršenje Božje volje neka bude naš glavni pokretač.
Zato molimo našeg Gospodina Isusa Krista;
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu Svome.
Amen.

* Bergoglio je motiviran s istim (zlo)duhom kad iz lažne sućuti prima u Vatikanu dvije žene koje glume muža i ženu, kad ljubi noge za Veliki četvrtak muhamedancima i crnom transvestitu, kad odlazi na talijanski otok Lampedusu kako bi ohrabrio muhamedance da još u većem broju dolaze ilegalno u Europu, kad kaže - tko sam ja da sudim kako ne bi osudio i smijenio sodomite koji su u vrhu vatikanske sekte, kad kaže kako se oni u preljubu mogu pričešćivati ...