Kako su neki heretici izbačeni iz Svete stolice

Danas je veliki blagdan velikih apostola, sv.Petra i sv.Pavla.
U tekstu ću se osvrnuti na neke nasljednike sv.Petra koji su izbačeni sa najuzvišenije Petrove stolice zato što su postali heretici.

U tom smislu da papa može postati heretikom i izgubiti svoju stolicu, papa sv.Hormisdas je 517. objavio u pismu Sažetak vjerovanja slijedeće (nalazi se i u suvremenom hrvatskom prijevodu Denzingera):

"... obećajem također da se u svetim otajstvima neće spominjati ime­na onih koji su odvojeni od zajedništva s Katoličkom crkvom, to jest onih koji nisu u suglasju s Apostolskom stolicom. Ako bi pak u bilo čemu pokušao odstupiti od svo­je ispovijesti, izjavljujem da bi, prema svom mišljenju, postao suučesnikom s onima koje sam osudio."

Sveti papa dakle svjedoči kako je Crkva izbacivala iz diptiha, o kojima sam u prošlom tekstu pisao, one biskupe i pape koji su postali heretici, kao i da se ista stvar odnosi i na njega, odnosno da on, kao i svaki papa može postati heretikom i tako izgubiti svoju pastirsku službu.
U prošlom tekstu sam također spomenuo papinu zakletvu prilikom krunjenja i koja se ne nalazi u Denzingeru (zanimljivo) pa ću je na engleskom prijevodu navesti u dijelu u kojem se svjedoči kako papa može postati heretikom i tako ipso facto biti ekskomuniciran:

" ... If I should undertake to act in anything of contrary sense, or should permit that it will be executed, Thou willst not be merciful to me on the dreadful day of Divine Justice. Accordingly, without exclusion, we subject to the severest ban of excommunication anyone, be it ourself or be it another, who would dare to
undertake anything new in contradiction to this constituted evangelic tradition and the purity of the Orthodox Faith and the Christian Religion, or would seek to change anything by his opposing efforts, or would concur with those who undertake such blasphemous venture."

Zatim citat također vezan uz prethodni tekst kako je u 16.stoljeću, bez sumnje uz znanje vrlo problematičnih, ako ne i heretičnih papa, ime Honorija izbačeno iz Rimskog brevijara zato što bi neki svećenici ili oni koji čitaju i mole iz Rimskog časoslova politički nekorektno zaključili kako pape mogu i kako su neki pape bili heretici.

"In the office of the Roman Breviary for June 28, the feast of S. Leo II, the name of Pope Honorius was included for some centuries in the lessons of the second nocturn amongst those Monothelite heretics who were condemned by the sixth General Council. The lesson has been falsified, ever since the sixteenth century, by omitting Honorius’s name; but the older editions, when not actually mutilated with a knife, exhibit it still.
- Church Quarterly Review, published by Spottiswoode & Co. London, 1879.

Ne samo da je 'cenzurirano' izdanje novog časoslova, nego se je u starim časoslovima pokušalo izbrisati ime Honorija. Kako honorično!
I to baš na jučerašnji dan, uoči blagdana sv.Petra i Pavla, a na blagdan pape sv.Lava II koji je anatemizirao antipapu Honorija.
Vi koji čitate i molite iz časoslova, pogledajte dal se u istom jučer spominjao i anatemizirao Honorije uz ostale heretike.

Pridika pape Inocenta III iz 1198.:

"The Roman Pontiff has no superior but God. Who, therefore, (should a pope ‘lose his savor’) could cast him out or trample him under foot—since of the pope it is said ‘gather thy flock into thy fold’? Truly, he should not flatter himself about his power, nor should he rashly glory in his honor and high estate, because the less he is judged by man, the more he is judged by God. Still the less can the Roman Pontiff glory, because he can be judged by men or rather, can be shown to be already judged, if, for example, he should wither away into heresy; because he who does not believe is already judged.In such a case it should be said of him: ‘If salt should lose its savor, it is good for nothing but to be cast out and trampled under foot by men.’"

Odlično rečeno citiranjem našeg Gospodina, onaj tko ne vjeruje, već je osuđen.
Onaj papa koji ne vjeruje, koji je heretik, već je osuđen i ako netko takvog heretika drži papom, onda osuđuje Isusa Krista koji kaže da je taj papa već osuđen. Ovo sam naveo radi onih (a to je ogromna većina novorednih katolika) koji drže kako papa ne može postati heretikom. Pape ih demantiraju svojim izjavama, a da se je to stvarno događalo za vrijeme života nekih papa iznijet ćemo kronologiju.

Papa sv. Marcelin (296-304)

Kako je to primjer pape koji je izgubio sv.Stolicu zbog hereze ako je proglašen svetim?
Ovaj papa je najprije izgubio papinsku službu zbog hereze, a onda je ponovno izabran nakon pokajanja za papu i uskoro svojom krvlju posvjedočio vjeru i kajanje što je bio heretikom.
On je bio papom za vrijeme progona kršćana pod carem Dioklecijanom. Bio je uhićen i doveden pred sud i mogao je birati; mučenička smrt koju su izabrali tisuće kršćana ili izdaja Krista tako da baci u vatru par zrnca tamjana na oltaru poganskih bogova. Učinio je ovo drugo. Ubrzo je postao svjestan groznog čina izdaje (to je također hereza, jer je tim činom izjednačio Isusa Krista s poganskim bogovima, kao što je Woytila s poljubcem kurana izjednačio Gospodina s demonom koji se Muhamedu predstavio kao Alah, samo je bitna razlika što je papi Marcelinu u suprotnom prijetilo mučeništvo, a Woytila je 'samo' htio s tim činom stvarati jednu svjetsku religiju i nije mu za vratom visio mač ako ne poljubi kuran).
Odjenuo se je u pokorničku odjeću i pokazao kršćanima da nije dostojan niti da više jest papom, Kristovim vikarom.
Međutim, okupljeni kršćani, vidjevši njegovo iskreno kajanje (čak je unaprijed prokleo one koji bi ga se usudili pokopati s drugim kršćanima jer je smatrao da je nedostajan) su ga ponovno izabrali za papu.
Dakle heretik ipso facto (čim je bacio javno zrnce tamjana) gubi papinsku ili biskupsku službu, ali ako javno osudi sebe zbog krivovjerja i javno se pokaje, onda on ponovno postaje kršćaninom i kao takav može ponovno biti izabran za papu.
Uskoro se papi Marcelinu pružila prilika i on je mučeničkom smrću posvjedočio svoju vjeru.

Antipapa Liberije (353-366)

U slučaju ovog pape koji je drugi papa koji je izgubio svoju službu zbog krivovjerja, ali koji nije ponovno izabran za papom, dobro je pratiti kronologiju zato što je njega na Stolici zamijenio sveti papa Felix dok je Liberije bio živ.

• 353.g papa Liberije izabran je za papu 
• 355.g. papa Liberije brani pravovjerje pred arijanskim rimskim carem Konstantinijem ( sinom cara Konstantina) koji ga je istjerao u progonstvo 
• 357.g. papa Liberije otpada od vjere, postaje arijanac i ekskomunicira sv. Atanazija 
• 358.g. kršćani su izabrali za papu sv. Felixa II 
• 358.g. antipapa Liberije se, pod zaštitom cara Konstantinija vraća u Rim, car izbacuje papu Felixa i ubija ga kao mučenika, kao i mnoge kršćane. Budući papa Damasus I pobožno pokapa tijelo svetog mučenika i pape Felixa 
• 358-366g. vlada antipapa Liberije, neki kažu i vjeruju kako se je prije smrti pokajao i napustio arijanstvo, ali ga to nije moglo postaviti na svetu Stolicu jer bi morao biti ponovno izabran za papu kao što je to bio sv.Marcelin 
• 366.g. slijedeći papa Damasus I osuđuje Liberija kao heretičkog antipapu i proglašava ništavnim sva njegova djela koja je činio dok je kao antipapa nelegitimno bio u sv.Stolici  
• 14.st. papa Grgur XIII radi reviziju Rimskog martirologija prilikom čega se radi istraga dal je Felix bio papa ili nije, jer ne mogu postojati u isto vrijeme dvojica živih papa. Ili je bio u godinama 357-358 papa Liberije ili je to bio papa Felix, nikako obojica. Ako je bio papa Liberije, onda je Felix antipapa i mora ga se izbrisati s popisa mučenika. Za vrijeme istrage događa se čudo u crkvi sv.Kuzme i sv.Damijana, jer se u njoj pronalazi tijelo Felixa II na čijem grobu je pisano: "Tijelo sv.Felixa pape i mučenika koji je osudio Konstantinijusa" te se ime pape Felixa II nalazu u Rimskom martirologiju dan danas. 

Antipapa Anastazije II (496-498)

U Njegovo vrijeme trajala je Akacijeva istočna shizma o kojoj sam isto pisao u prošlom tekstu.
Naime u to vrijeme postojali su heretici monoteletisti (u Kristu je samo jedna volja) i shizmatici koji su se okupljali oko carigradskog patrijarha Akacija koji nije držao nezabludivim kalcedonski koncil Crkve koji je osudio monoteletiste.
Akacije nije htio osuditi heretike, i samim time je postao heretik, iako nije vjerovao u monoteletizam. Bio je poput većine modernih katolika koji možda ne vjeruju u protestantsko krivovjerje, ali protestante ne drže hereticima, nego kršćanima. Akacije je smjerao napraviti kompromis s monoteletistima tako da se proglasi kako vrijedi samo Nicejsko Vjerovanje, i tako bi se monoteletisti vratili u Crkvu. Kao da Crkva odbaci dogmu o sv.Trojstvu kako bi jehovi svjedoci mogli ući u Crkvu ili sve ono što radi novoredna sekta u dijalozima s protestantima.
Međutim Akacije kao carigradski patrijarh bio je prilično utjecajan, tako da je car uskoro istjerao aleksandrijskog i antiohijskog patrijarha. 
Papa Felix III je osudio Akacija i ekskomunicirao ga. I tako je započela prva istočna Akacijeva shizma kad je Akacije maknuo ime pape Felixa III iz diptiha.
Hereza pape Anastazija II započela je onda kad je primio u zajedništvo one koji su bili u istočnoj shizmi, dok su prethodni pape inzistirali da shizmatici moraju maknuti ime Akacija s diptiha.
Prispodobivo bi to bilo kao da bi papa prihvatio u zajedništvo protestante, a da oni i dalje slave Martina Luthera.

Antipapa Vigilije (537-555)

On je bio antipapa koji nikad nije ni postao papom iz dva razloga.
Prodao je papinsku stolicu, a simonija je grozna hereza i samim time heretik nije mogao biti izabran papom.
Carica Teodora pozvala je Vigilija, tadašnjeg đakona pape Agapetusa, u Carigrad i dala mu je  700.000 sestercija(ogroman novac)  i obećanje da će ga postaviti papom ako poništi kalcedonski koncil i tako opravda carigradskog monofizitskog partijarha Antimija kojeg je papa Agapetus deponirao s patrijarske stolice.
Prije nego što je nelegitimno izabran za papu, bio je još živ papa sv. Silverije koji je naslijedio tada pokojnog papu Agapetusa.
Da toga nije ni bilo, Vigilije bi inače izgubio stolicu 553.g. kad je podržao heretična "Tri poglavlja" Teodora iz Mopsueste koja su bila na tragu arijanizma, zatim heretične tekstove Teodora s Cipra koja su bila nestorijanska, te pisma biskupa Ibasa iz Odese.
Sve te heretične tekstove koji su negirali osobu Isusa Krista osudio je drugi carigradski koncil iz 553.g. na inicijativu cara Justinijana i uz potvrdu pape Pelagija.
Počelo je tako što je car Justinijan odlučio maknuti iz Crkve hereze na način da sazove koncil koji će to pitanje razriješiti i da se pojedinačno anatemiziraju heretička pisma koja sam naveo.

• 547.g. antipapa Vigilije je u razgovoru s carom Justinijanom u Carigradu osudio "Tri poglavlja" Teodora iz Mopsueste
• 548.g antipapa Vigilije izdaje tekst Judicatum u kojem osuđuje "Tri poglavlja"
• 550.g. antipapa Vigilije anatemizira rimske klerike koji se protive njegovom Judicatum
• 550.g. antipapa Vigilije i car Justinijan sazivaju koncil i ponovno osuđuju "Tri poglavlja"
• 551.g. car Justinijan izdaje carski edikt o pravoj vjeri koji razriješava prividnu kontradikciju između efeškog i kalcedonskog koncila Crkve i ponovno osuđuje "Tri poglavlja"
• 551.g. antipapa izdaje Damnatio u kojem ekskomunicira sve one koji su se složili s carskim ediktom, ne radi toga što je on heretičan, nego zato što car Justinijan nije čekao da koncil razriješi konflikt
• 552.g. antipapa Vigilije povlači ekskomunikaciju onih koji su obećali da će pričekati koncil da se konflikt razriješi
• 553.g. antipapa Vigilije daje i povlači pristanak za koncil u Carigradu, umjesto njega car Justinijan otvara drugi carigradski koncil Crkve
• 553.g. car Justinijan je nekoliko puta pozivao Vigilija da nazoči koncilu, ali je ovaj svaki put odbio
• 533g. Vigilije izdaje Constitutum u kojem se suprostavlja koncilu i brani "Tri poglavlja" i tako postaje heretikom
• 533.g. koncil usvaja deklaraciju da se svaki klerik koji podržava krivovjerje i navedena "Tri poglavlja" lišava svoje službe
• 533.g. kad je car Justinijan informiran o Vigilijevom Constitutum i obrani heretičkih tekstova, promptno miče ime Vigilija iz diptiha, izbacuje ga iz sv.Stolice i šalje u progonstvo, te saziva izbor novog pape Pelagija
• 555g. Vigilije umire u progonstvu sedam mjeseci nakon svršetka koncila, ali je priznao prije svoje smrti  krivnju krivovjerja i pokazao pokajanje 

Slučaj (anti)pape Vigilija dokazuje kako se papa može i treba suditi, osuditi i kazniti ako javno manifestira krivovjerje. Kako sam već pisao, ne sudi se papinskoj stolici, nego heretiku koji je otpao sa stolice. 
Tko može suditi heretika koji je otpao s papinske stolice?
Svaki katolik. I treba ga osuditi jer je inače u zajedništvu s heretikom.
Ali što se tiče javnog suđenja, očito to mogu samo oni koji imaju vlast i autoritet među kršćanima da bi sudili.
U ovom slučaju vidimo kako je to bio pobožni i pravovjerni rimski car Justinijan.
Ja sam odavno osudio Bergoglia, ali nemam moć i vlast maknuti ga iz Vatikana.

Antipapa Honorije (625-638)

On je imao krivojerje kako Isus Krist ima samo jednu volju, bio je dakle monoteletist.
O njemu sam u prethodnom tekstu pisao.
Poslije smrti treći carigradski koncil 681.g. osudio ga je kao heretika zato što se je pronašlo njegovo pismo u kojem se slaže s carigradskim patrijarhom Sergijem koji je smjerao izmiriti pravovjerje i monoteletizam.
Budući pape sve do 11.st. su ga u papinskoj zakletvi anatemizirali. 
Renesansni pape pokušali su falsificirati povjesne dokumente i Rimski brevijar kako bi se sakrila istina o Honoriju, odnosno kako bi se učvrstila zabluda među pukom kako njih nitko ne smije suditi i osuditi (makar postavili poganske simbole u crkve i živili nemoralnije od poganskih careva ili, što se danas događa, izjavljivali sablažnjive izjave od kojih se čak ograđuju protestanti heretici i ateisti koji još imaju naravnog morala).

Ove podatke sam izvukao iz knjige R.J.M.Ibranya "Non-Catholics Cannot Hold Offices in the Catholic Church", i kako on drži da su svi pape od 1130.g. nadalje antipape, onda druge podatke o suvremenijim antipapama ne navodim. 
To je vrlo intrigantan stav. Teško je zamisliti da je bio neki papa koji nije nikad vidio kakvi se sve poganski likovi i demoni, zajedno s golotinjom, ne nalaze u crkvi sv.Petra u Vatikanu.
Danas je, kako napisah u uvodu, Petrova.
Ubiru se prve voćke koje rode za Petrovu.
Kakve plodove je donijela zabluda kako se papu ne smije nikako suditi makar cijeli svijet vidi da ovaj manifestira zablude koje se ne samo protive nezabludivom nauku Crkve, nego i naravnom moralu?
Živimo dakle u vremenima u kojima su rodile voćke zla koje su se zalijevale stoljećima ranije.
Tako 'pobožni' novoredni katolici za ovaj blagdan ulaze u crkvu sv.Petra u Vatikanu koju bi sv.Petar rukama rušio kad bi bio na Zemlji vidjevši koliko poganstva ima unutar crkve i izvana.

P.S.
Evo čitam što piše i kaže T.Shoebat o najnovijem 'biseru' Bergoglia kako se kršćani trebaju ispričati sodomitima. Poveznica.
Zanimljivo je pratiti reakcije čitatelja, tako da jedan piše:
"This is why I'm Orthodox. If a Patriarch gets out of line, he may end up swinging on a tree. The laity have just as much power, but the higher ups sometimes get drunk with power"

I taj izbjegava reći istinu - radi se o krivovjerju i Bergoglio zbog toga ne pripada Crkvi i nije papa.
Zbog te stoljetne zablude, heretici i shizmatici smatraju da kod katolika papa može trabunjati što god hoće, a da će ga i dalje katolici slijediti. Nemamo im što zamjeriti kad i oni 'tradicionalni' katolici koji idu na SSPX mise tako vjeruju.
Stoga je presudno da oni koji žele stvarno biti katolicima prouče što je nauk Crkve i u kojem će naći da papa može postati heretikom, ali da onda kao i svaki heretik otpada od Crkve, odnosno otpada od sv.Stolice. Katastrofalno stanje broja pravih katolika je posljedica, kako napisah, te stoljetne zablude oko klera koji postane hereticima. Međutim, to nam je prorečeno.
Velika bi već stvar bila kad bi se naučilo što znači diptih i zašto je on presudan.

Fotografija s Novus Ordo Watch uz tekst Bergoglija:
- Tako mi je žao Eltone!

Diptih ili una cum

Diptih je ploča na kojoj su na jednoj strani bila upisana imena papa, patrijarha i biskupa raznih crkvi, a na drugoj imena istih koji su umrli.
Tradicija diptiha je vrlo stara, kršćanski oci poput sv.Ciprijana je spominju.
Diptih je bio izrađen od drva, metala, slonove kosti, a kad je lista bila predugačka bio je izrađen od papira.
Za vrijeme svete Mise imena su se čitala kako bi se očitovalo zajedništvo živih i umrlih kršćana, kako bi se molilo Boga za žive pastire Crkve i kako bi se molilo zagovor umrlih svetih pastira. Dijelom je tradicija ostala na Misi kad se na njoj izgovaraju imena apostola i prvih papa, kao i kad se spominju lokalni živući biskup i papa što se označava latinskim izrazom Una Cum - 'zajedno s'.
Odnosno kad se moli Boga za zaštitu i mir Crkve zajedno sa Božjim slugom papom, lokalnim biskupom i svim pravovjernim ispovjednicima katoličke i apostolske vjere.
Razlika u odnosu na prvu Crkvu je u što su se na diptisima nalazila konkretna imena patrijarha i ostalih biskupa. Bez sumnje da su prvi kršćani bolje poznavali imena prinčeva Crkve nego moderni kršćani, jer su ta imena slušali na svakoj Misi.
Kako su diptisi označavali zajedništvo - komuniju kršćana u ovom i u prekogrobnom životu, onda je svaka hereza ili shizma bila označena na diptisima tako da su se imena biskupa, patrijarha ili papa koji su sebe izbacili iz Crkve svojim krivovjerjem ili raskolništvom, bila brisana iz diptiha.
I nije se samo radilo o živim biskupima, nego su se iz diptiha brisala imena pokojnih ako se je saznalo da su bili heretici ili shizmatici.
Tko je to brisao imena i dodavao nova? Lokalni biskup kao pastir Crkve na nekom području.
Krivovjerja i raskolništva ima od samog osnutka Crkve, njih spominju biblijski pisci i kršćanski oci, a sv.Pavao kaže kako su oni u planu Božjem da bi se očitovala ili istaknula istina odnosno pravovjerje u odnosu na laži.
Ono što pak ističe naše vrijeme je hladnoća ili indiferentnost prema istini i Istini.
Prvi kršćani su bili doslovno spremni na mučeništvo, progonstvo samo radi jedne riječi koja bi bila poluistina ili zabluda jer su čvrsto vjerovali kako nema kompromisa između istine i laži, kako nema mira između Kristovih koji su za Istinu i onih koju su istinu kontaminirali da bi se lakše prilagodili ovom svijetu.
Pogledajmo primjer 'filioque' ili drugi primjer istobitnosti Sina i Oca. Samo jedna riječ dovoljna je bila da se izbace heretici iz diptiha odnosno iz Crkve.
Kad su poluarijanci izmišljali formule vjere koji nisu bili sami po sebi krivovjerni, nego nisu sadržavali istinu o istobitnosti Oca i Sina, pravovjerni kršćani su takve izbacivali iz diptiha jer njihova formula vjere nije sadržavala potpunu istinu o sv.Trojstvu. Koja suprotnost s današnjim vremenom u kojem se stalno traži zajednički nazivnik svih ljudi, kad se pokušava oformiti zajednička formula vjerovanja koja će zadovoljiti sve ljude i religije!
Zatim velika razlika koja održava istu ljubav prema istini, je što su se imena brisala iz diptiha prije službenog Crkvenog suđenja heretiku, imena heretika su izbačena iz diptiha kod pravovjernih biskupa i kršćana prije nego što se je sastao koncil Crkve i osudio heretika i herezu.
Budući biskup Euzebije je javno i promptno prosvjedovao i optužio patrijarha Nestorija za krivovjerje, i svi su pravovjerni biskupi na čelu s papom pohvalili Euzebija, a nisu se držali lažne biskupske kolegijalnosti i ubitačne slijepe poslušnosti autoritetima po kojoj laik nema pravo osuditi biskupa, nego to mogu samo drugi biskupi i papa.
Dogma Crkve je kako se i mrtvi heretici moraju osuditi i izbaciti iz diptiha, iz zajedništva Crkve.
Papa sv.Lav Veliki na kalcedonskom koncilu Crkve anatemizirao je mišljenje kako se heretici ne trebaju osuditi nakon smrti.
Biskup Teodor iz Mopssuestie bio je nestorijanac prije Nestorija i nakon smrti je izbačen iz diptiha.
Antipapa heretik Honorije je umro 638., a 681. treći carigradski koncil Crkve ga je osudio kao heretika i naložio da ga se izbaci iz diptiha.
I to je učinjeno zato što je na koncilu pročitano pismo pape Honorija carigradskom patrijarhu i heretiku Sergiju u kojem on nije jasno osudio heretičke prijedloge Sergija koje su smjerale na stvaranje kompromisnog vjerovanja sa hereticima monoteletistima.
Sjetimo se da danas novoredna sekta službeno pregovara sa hereticima protestantima i shizmaticima kako bi se našlo kompromisno rješenje ili kompromisna formula vjere, a papa Honorije je osuđen zbog privatnog pisma u kojem nije jasno osudio želju i prijedlog za kompromisom sa hereticima.
I nije bio samo papa Honorije koji je kao papa proglašen heretikom i izbačen sa diptiha i nitko nije sve do modernog doba (od renesanse nadalje) bio skandaliziran s činjenicom da je neki papa bio osuđen kao heretik i izbačen sa vrhovne stolice.
Nakon pape Honorija, pape su davale zakletvu prilikom krunjenja. 
U njoj budući papa anatemizira vječnim prokletstvom papu Honorija i carigradskog patrijarha Sergija, zajedno s ostalim hereticima.
Zatim se zaklinje da će budno stražariti nad svetim kanonima i odlukama prijašnjih papa i Crkve te priziva na sebe vječno prokletstvo i najstroži Božji sud bez ikakve milosti ako nešto učini protiv ili ne zaštiti pravovjerje.
Dodaje kako se zaklinje na ekskomunikaciju svakog tko se usprotivi pravovjerju, uključujući samog sebe ako se usudi išta izmijeniti ili dodati pravovjerju.
Papina zakletva sadržavala je ispovjedanje vjere svih prijašnjih ekumenskih koncila Crkve i osudu svih hereza i heretika koje su osudili isti koncili.
Zakletva se je davala od petog do jedanaestog stoljeća u kojem je koindiciralo vraćanje poganstva u Europu tako da su se u crkvama počeli pojavljivati poganski umjetnički motivi i golotinja, kao i da se je revitalizirala dotad proskribirana antička poganska filozofija.
U šesnaestom stoljeću pape su izbacili iz Rimskog brevijara osudu heretika Honorija. Očito se je već tada stvarao suvremeni novoredni kult o tome da su pape nepogriješivi ili da ne mogu biti i postati hereticima, ili da ako postanu hereticima nitko ih ne smije i ne može osuditi što su heretici i izbaciti iz diptiha.
Drugi vatikanski koncil nije odjedanput nastao, prije toga su uvjerili kršćane laike kako moraju biti slijepo poslušni svojim biskupima i papi te da papa ne može učiniti ništa što bi bilo protivno vjeri i pravovjerju, odnosno kršćani moraju slijepo slijediti one koji se zovu biskupima i papi makar ih vodili u Pakao.
I jedan sedevakantistički biskup kojeg sam poznavao, pokušavao me je uvjeriti kako je papa Honorije bio pravovjeran, što implicira da je treći koncil u Carigradu bio krivovjeran koji ga je osudio kao i desetine papa koji su ga u papinoj zakletvi osuđivali kao heretika.
Dakle, potpuna je povjesna laž kako nije bilo papa heretika, kako oni nisu bili osuđeni kao heretici i izbačeni sa stolice za vrijeme života ili posthumno, i kako je stanje u Crkvi bilo idilično sve do drugovatikanskog koncila.
U prvoj Crkvi je bilo normalno da neki biskup izbaci drugog biskupa ili papu iz diptiha i bez da je isti bio formalno osuđen na sudu da je heretik.
Naravno da je trebalo uslijediti formalno suđenje u kojem je trebao isti biti osuđen kao heretik ili oslobođen optužbe, ali izbacivanje iz diptiha odnosno iz zajedništva nije smatrano nemoralnim ili heretičnim prije formalnog suda.
Primjerice, da je u ona vremena postojao internet, svi biskupi ili laici koju su vidjeli kako Woytila ljubi na fotografiji kuran, momentalno bi ga izbacili sa diptiha, odnosno ne bi ga čitali u sv.Misi, ne bi bili 'una cum' s njim.
Pretpostavimo da je fotografija lažna te da Woytila nije poljubio kuran.
Na sudu Crkve bi se to dokazalo, on bi bio oslobođen optužbe da je apostat i njegovo ime bi bilo vraćeno na diptihe širom Crkve.
Međutim nitko ne bi osudio one koje su ga prije toga izbacili s diptiha, štoviše osuđeni bi bili oni koji su vidjeli fotografiju te se nisu skandalizirali i nisu Woytilu izbacili iz zajedništva Crkve.
Jer ne osuditi krivovjerje odnosno ostati i dalje u zajedništvu s heretikom znači biti izvan Crkve u krivovjerju.
Prije velike istočne shizme iz 1054. postojala je manja koja je trajala pedesetak godina. Bila je zato što carigradski patrijarsi nisu izbacili iz diptiha jednog umrlog shizmatičkog patrijarha.
Papa je ispravno inzistirao da se shizmatik mora izbaciti iz diptiha, te su svi istočni patrijarsi i biskupi bili izbačeni iz zajedništva Crkve što nisu postupili pravovjerno, nego što iz sentimentalnih motiva prema pokojnom patrijarhu, a što iz motiva da budu neovisni od Rima, držali su istog shizmatičkog patrijarha na diptisima.
Shizmu je prekinuo pravovjerni bizantski car koji je naložio izbacivanje.

Što dakle možemo zaključiti iz ovog povjesnog pregleda?
1. pravovjerje nema cijenu, odnosno cijena pravovjerja je beskonačna - vječnost, jer izvan Crkve nema spasenja, a Crkvi pripadaju samo pravovjerni katolici 

2. svi kršćani su dužni osuditi krivovjerje i raskolništvo neovisno od toga odakle dolazi

3.pravedna i jedino opravdana zemaljska kazna za krivovjerje i raskolništvo je ekskomunikacija, ne biti više u zajedništvu s hereticima i shizmaticima

4. neosuditi krivojerje i raskolništvo znači izbaciti sebe iz Crkve izvan koje nema spasenja odnosno biti u zajedništvu s hereticima i shizmaticima

5. svi ljudi mogu postati hereticima i shizmaticima, niti jedan biskup ili papa nije oslobođen od mogućnosti da to postane

6. suditi i osuditi nekog heretika koji je formalno na biskupskoj i papinskoj stolici ne znači suditi biskupa ili biskupsku stolicu, nego čovjeka koji je zbog krivovjerja tu stolicu izgubio

7. činjenica da se biskupi i pape ispovijedaju znači da ih drugi ljudi-ispovjednici sude odnosno prosuđuju njihove grijehe i određuju kaznu-pokoru, tako da je i time dokazana apsurdnost teze da se biskupe ili pape ne smije suditi i osuditi

8. u povijesti je bilo papa koji su osuđeni kao heretici ili za vrijeme života ili poslije smrti

9. novoredni kult slijepog slijeđenja heretika koji je nelegitimno na biskupskoj ili papinskoj stolici započeo je pred mnogo stoljeća kad se više heretici (živi ili mrtvi) nisu izbacivali iz diptiha-una cum, koncili Crkve više nisu pojedinačno ekskomunicirali vođe krivovjerja nego su samo općenito osudili krivojerje, izbačeno je spominjanje da su neki pape u prošlosti bili heretici i stvaran je osjećaj kod katolika da osuditi heretika koji je na mjestu pape znači biti neposlušan Crkvi i biti nepravovjeran (primjerice za vrijeme Pia X je donešen zakon Crkve koji se protivi pravovjerju, tako da su heretici kardinali i dalje ostajali na svojim stolicama jer se je tobož u ime 'dobre namjere' da se ne spriječi konklava kardinala, reklo neizravno da je ona važeća makar kardinali bili hereticima, kao da je važnije imati bilo koga na stolici sv.Petra nego da stolica bude prazna dok se ne istjeraju heretici sa konklave)

10. osuditi heretika na bilo kojoj stolici se nalazio se mora čim on javno manifestira krivovjerje, odnosno ako ga izrazi riječima, djelima ili propustima

11. osuda krivovjerja mora biti javna i dosljedna, odnosno pravovjerni kršćanin mora braći kršćanima reći kako zbog krivovjerja više nije u zajedništvu s nekim heretikom, to jest ne može se privatno osuditi heretika, a javno biti u zajedništvu s istim

12. osuda može biti kriva, ali ako je u dobroj vjeri, onda ona nije grijehom i onaj tko je krivu osudu donio mora javno reći da je pogriješio u osudi i ponovno ući u zajedništvo s tom osobom koju je prethodno osudio

13. ako je neki kršćanin i dalje u zajedništvu s heretikom zato što mu nije poznato njegovo javno manifestiranje krivovjerja , on time nije u grijehu odnosno u herezi zajedništva s heretikom

14. kršćanin je pak dužan, pogotovo u današnje vrijeme opće apostaze, tražiti od onih koji se identificiraju da su kršćani, da osude krivovjerje i da nisu u zajedništvu s krivovjercima (npr. s novorednom sektom)

15. poznata teza kako se mora biti u zajedništvu s hereticima u novorednoj sekti zbog toga što je Isus Krist obećao da ju vrata paklena ne će nadvladati, je u potpunoj suprotnosti sa značenjem tog obećanja, jer vrata paklena su krivovjerja, odnosno Gospodin je obećao da će do konca svijeta postojati Crkva koja počiva na sv.Petru i koja ne će biti kontaminirana krivovjerjem.
Ako je novoredna sekta prava Crkva, onda nas je Gospodin prevario, a Bog ne može lagati - što znači da Isus nije Bog.
Drugim riječima, ako je Isus Bog, onda Bergoglio nije Njegov zemaljski vikar i oni koji su u zajedništvu s Bergoglijem nisu Kristovi, nisu kršćani.

16. to znači da je uvijek bilo i bit će biskupa i vjernika koji će osuditi krivojerje i krivovjernike, što znači isto da je bilo katolika u prošlosti koji su formalno bili u zajedništvu s hereticima zato što nisu znali da su ovi javno manifestirali krivovjerje

17. takva opravdana isprika danas ima sve manju težinu jer moderna sredstva priopćavanja većini katolika daje mogućnost da se informiraju i nema nikakvog opravdanja ako se netko ne želi informirati o pravovjerju i krivovjerju, odnosno kad i kako su moderni pape i biskupi postali heretici

18. tradicionalne sv.Mise koje daju svećenici SSPX i sličnih bratovština su 'una cum' sa svjetski poznatim apostatom Bergoglijem, što znači da su svi u bratstvu u zajedništvu s apostatom - znači da su i oni heretici i apostate, ali su to i oni koji idu na njihove sv.Mise. Moguće opravdanje je da žive negdje gdje nema pristupa ni TV, ni radiju, ni tisku, ni internetu te da tako nisu nikad čuli, pročitali ili vidjeli javno manifestiranje krivovjerja kod Bergoglija.

Neke povjesne podatke iz ovog teksta sam dobio od knjige R.J.M.Ibranya: "Non-Catholics Cannot Hold Offices in the Catholic Church".

Katekizam novoredne Crkve - što je to ženidba

Kao i uvijek, najtočniji odgovor dat će nam novoredni sveti otac, njihov vrhovni zemaljski učitelj. 
Kad je u nekoj zemlji podijeljenost oko nekog tumačenja zakona, onda vrhovni sud, recimo da se zove ustavni sud, ima ovlast mjerodavnog tumačenja zakona. 
Tako je to i u novorednoj Crkvi u kojoj je papa vrhovni naučitelj. 
Da, mnogi novoredni katolici će reć kako je njihov vrhovni učitelj Isus Krist, a kad ih pitate kad su zadnji put s Njime razgovarali, kad su zadnji put Ga pitali nešto što im nije bilo jasno iz sv.Pisma ili iz katekizma novoredne Crkve, ne ćete dobiti odgovor.
Ili ste možda te 'sreće' da pred sobom imate nekog novorednog katolika karizmatsko-protestantskog tipa koji će vam odgovorit da je njemu vrhovni učitelj Duh Sveti i da mu upravo sad šapće na uho što vam govori.
Dakle, vratimo se Bergogliju, novorednom vrhovnom učitelju i pitajmo ga što je to novoredni sakrament ženidbe.
Za divno čudo, on je jučer već znao (vjerojatno prati 'Krug zemaljski', pa se tu ne radi o pravom čudu) da pišemo o katekizmu novoredne Crkve te da obrađujemo sakramente, pa je tako isti dan, na pastoralnom kongresu novoredne rimske biskupije o tome govorio. 
Onda čujmo ga kako odgovara unaprijed na naše pitanje:

"I heard a bishop say some months ago that he met a boy that had finished his university studies, and said ‘I want to become a priest, but only for 10 years.’ It’s the culture of the provisional. And this happens everywhere, also in priestly life, in religious life"

Frane, nismo te pitali o novorednom sakramentu svećeničkog ređenja. I usput znamo da nemate prave svećenike.
Ne okolišaj, nego odgovori što je to ženidba.

"It’s provisional, and because of this the great majority of our sacramental marriages are null. Because they say “yes, for the rest of my life!” but they don’t know what they are saying. Because they have a different culture. They say it, they have good will, but they don’t know."

Sad je već jasnije zašto si Frane krenuo najprije govoriti o falšim novorednim svećenicima. Jer su isto tako falše novoredne ženidbe. Barem to je tvoj sud, a ti si mjerodavan u novorednoj Crkvi. Znači većina ženidbi u novorednoj Crkvi nisu važeći, ništavni su, zato što su novoredni katolici toliko mentalno retardirani da ne znaju što znači 'do kraja života' kad kažu svoj 'da' na ženidbi. Izgleda da ti, papa Frane, imaš lošije mišljenje o svojim vjernicima nego što ga o njima imaju ateisti koji stalno ponavljaju kako su inteligentniji od novorednih katolika. Mjerodavan si, valjda znaš bolje od ateista s kakvim se problemima susrećeš vodeći milijardu ljudi koji ne znaju što znači 'do kraja života'. Nije ti lako.

He spoke of his encounter with a woman in Buenos Aires who “reproached” him. She said that priests study for the priesthood for years and can get permission to leave the priesthood to marry and have a family. For the laity, this woman said, “we have to do the sacrament for our entire lives, and indissolubly, to us laity they give four (marriage preparation) conferences, and this is for our entire life.”

Bilo bi zanimljivo imati vremeplov pa vidjeti i čuti kako je papa Frane odgovorio toj 'simpatičnoj' Argentinki koja mu se požalila da se svećenici godinama pripremaju za novoredni svećenički red, a onda dobiju dozvolu da ga napuste, dok je ona jadna imala samo četiri novoredne konferencije u pripremi za sakrament ženidbe, a očekuje se od nje da bude cijeli život vjerna svojem mužu i bude u braku s njim.
Možemo barem reći da Argentinka nije toliko mentalno retardirana, da ipak zna što znači 'do kraja života'.
Nekako mi se čini da mi vremeplov ukazuje kako je papa Frane ohrabrio tu ženu rekavši kako zna kako će joj pomoć.
Reći će da je mentalno retardirana i da nije znala što znači 'do kraja života'. Slično kao što fiškali brane zločince na sudu pokušavajući sud i porotu uvjeriti kako su njihovi klijenti ili mentalno retardirani ili psihički bolesnici ili im se baš taj dan nešto dogodilo te se ne mogu okriviti za zločin koji su učinili.
Vrhovni učitelj novorednih katolika pokazuje kako je 'vrhunski' fiškal kad treba obraniti interese svojih novorednih ovaca.
Ali pred kime ih treba obraniti?
Pred Bogom, jer i u novorednom sakramentu ženidba se sklapa pred Bogom, budući supružnici daju doživotno obećanje jedno drugom pred Bogom.
Grdni problem papa Frana, uključujući milijardu ovaca koji ga slijede, je što Bog nije i ne može biti korumpiran kao neki suci koji prihvate fiškalsku lažnu obranu, niti je glup da ne bi vidio kako fiškal koristi lažne i prazne argumente.
Štoviše Bog oduvijek zna kako će Bergoglio koristiti ove tako providne fiškalske trikove i da će ga i dalje slijediti mnoštvo novorednih katolika kao 'svetog oca', čak je i dao proročanstvo sv.Pavlu i drugima kako će onima koji se zovu kršćani, a ne ljube ni ne slijede istinu, poslati za kaznu lažnog učitelja i pastira koji će ih voditi u vječnu propast.
Idimo dalje, papa Frane što nam još možeš reći o novorednim ženidbama?

He recounted his encounter with a man engaged to be married who was looking for a church that would complement his fiancée’s dress and would not be far from a restaurant.

Kako je riješio taj problem argentinski fiškal?
Zar je rekao Argentincu - ti nisi za ženidbu jer si papučar kojeg je konkubina poslala da traži crkvu koja će odgovarati njezinoj vjenčanici i da ista ne bude daleko kako se njezina vjenčanica ne bi zgužvala na dugoj vožnji do restorana? 
Pa fiškal je i sam papučar koji se klanja ženama zato što su žene i želi im omogućiti da budu svećenice.
Dakle, sumnjam da je Argentinac odbijen od ženidbe, ali je vrlo vjerojatno njemu i njegovoj budućoj ženi omogućen fiškalski način da se poništi njihov, pred Bogom sklopljeni brak -  niste znali što 'znači do kraja života' jer ste tražili crkvu koja odgovara kroju vjenčanice i koja je blizu restorana. 

"It’s social issue, and how do we change this? I don’t know," the Pope said.

A sad se ti papa Frane praviš mentalno retardiranim.
Tobož ne znaš kako se taj društveni problem ne može riješiti, a maloprije si rekao kako je većina brakova ništavno.
Zar si kao i tvoja pastva koja ne zna što znači 'do kraja života'?
Ne, papa Frane želi da jadnici na toj pastoralnoj konferenciji rimske biskupije dođu sami do zaključka - ako je toliko, odnosno većina brakova ništavnima, onda ubrzajmo i pojeftinimo još više proceduru za formalno deklariranje da su ti brakovi ništavni, a u međuvremenu dozvolimo da se preljubnici mogu pričešćivati.

He noted that as Archbishop of Buenos Aires he had prohibited marriages in the case of “shotgun weddings” where the prospective bride was pregnant. He did this on the grounds there was a question of the spouses’ free consent to marry.

Ova fotografija nije sa 'shotgun weddings', nego bi ju se  moglo opisati kako argentinski fiškal blagoslivlja konkubinat i predbračne spolne odnose u ime novoredne Crkve. Osim toga sablažnjivo je što stranac-muškarac stavlja svoje ruke na utrobu trudne žene iako se isti nastoji maskirati pa nosi bijelu haljinu kao i mladenke trudnice.
O tom događaju osvrnuo se je "Tradition in Action". 

"Maybe they love each other, and I’ve seen there are beautiful cases where, after two or three years they got married," he said. "And I saw them entering the church, father, mother and child in hand. But they knew well (what) they did."

Prvo, Crkva ne dozvoljava da mlade glume mlade koje to više nisu.
Bijela boja označava nevinost, a ako mladu gladi po trbuhu 'sveti otac', onda ta žena više nije nevina i ne može nositi više bijelu vjenčanicu. 
Drugo, da su se stvarno ljubili 'mlada i mladoženja', onda bi ostali nevinima dok njihovu ljubav ne blagoslovi Bog u sakramentu ženidbe. Papa Frane romantizira spolne griješne predračne odnose što je skandalozno, ili bi trebalo biti onima koji drže Božje zapovijedi i imaju straha Božjeg.

“They don’t know that it’s indissoluble, they don’t know that it’s for your entire life. It’s hard,” the Pope said.

Ako ste slučajno zaboravili da su novoredni katolici mentalno retardirani, papa Frane vas na to podsjeća, kao da ste to i vi, kao da ne možete zapamtiti što je rekao pred par minuta.

He added that a majority of couples attending marriage prep courses in Argentina typically cohabitated.
“They prefer to cohabitate, and this is a challenge, a task. Not to ask ‘why don’t you marry?’ No, to accompany, to wait, and to help them to mature, help fidelity to mature.”

Evo još jednog recepta papa Frana za mentalno usporene.
Ne smije se onima koji žive u grješnom konkubinatu reć - zašto se ne ženite, nego neka nastave dalje u grijehu kako bi provjerili sebe da su vjerni jedno drugom. 
Kad da se onda ožene? Pa kad dobiju djecu ili unuke, kad budu sigurni da su vjerni jedno drugom, kad postanu spolno nemoćni pa im preljub više ne će biti na pameti.

He said that in Argentina’s northeast countryside, couples have a child and live together. They have a civil wedding when the child goes to school, and when they become grandparents they “get married religiously.”

Ako ste mislili da sam pretjerao, pročitajte što je papa Frane ovdje iznad izjavio retardiranim rimskim ovcama.
Prethodne izjave se sasvim uklapaju u ovu priču o romantičnim sjeveroistočnim Argentincima.

“It’s a superstition, because marriage frightens the husband. It’s a superstition we have to overcome,” the Pope said. “I’ve seen a lot of fidelity in these cohabitations, and I am sure that this is a real marriage, they have the grace of a real marriage because of their fidelity, but there are local superstitions, etc.”

Papa Frane slavodobitno uništa. 
Zaključio je kako su konkubinati pravi brakovi koji imaju milost.
Zašto? Zato što su grješnici koji u njemu žive vjerni jedno drugom.
Kako to papa Frane može znati?
Prvo, Bog mu to ne može nikako objaviti, jer Bergoglio ne vjeruje u Boga i Bog ne može nikako odobriti život u grijehu.
Drugo, ako je to papa Frane saznao dok je ispovijedao bludnike koji žive u konkubinatu desetljećima, kako ih je papa Frane mogao odriješiti od grijeha kad oni ni nemaju nakanu osloboditi se od grijeha, oni su grijeh prigrlili i zavolili?
Odgovor je vjerojatno u jučerašnjem tekstu u kojem je papa Frane rekao kako je novoredna ispovijed reći učinio sam grijeh bluda, ali ću opet, jer to nije moj grijeh, sve moje grijehe preuzeo je Isus Krist na križu.

Kako vidimo raspletljavanje situacije u novorednoj sekti na čelu s papa Franom iz zemlje u kojoj se u novorednoj Crkvi žene bake i djedovi, vodi prema tome da se izbace riječi mlada i mladoženja, njih treba zamijeniti sa riječima stara i staroženja. Ili da stare riječi dobiju novi smisao suprotan pravom smislu kao što to inače radi ovaj svijet.
I ovo nije nova priča, nego ponavljanje stare priče iz Edena u kojoj je u ulozi zmije čovjek koji se predstavlja Kristovim vikarem na Zemlji i koji kaže da nije istina što je Bog objavio da će Ga moći gledati samo oni koji su čista srca, nego da retardirane ovce trebaju živjeti u nečistoći te da će tako postati bogovima. 
Nešto slično kao što je zmijski progovarao Woytila u teologiji tijela.
Možemo zaključiti kako je novoredni sakrament ženidbe formalizirana ili operativna primjena heretične teologije tijela.

"Novus Ordo Watch" je efektno postavio u komentaru na Bergoglijev govor rimskim ovcama o ženidbi gore stavljenu fotografiju s tekstom koje izgovara 'sveti otac':
"Zbogom sakramentu ženidbe!"
Mislim da se prije toga dogodilo - zbogom zdravi razume, dobrošla mentalna retardiranost koja će nas 'opravdati' pred Bogom zbog kršenja Božjih zapovijedi i slijeđenja lažnog pastira i lažne Crkve.
Bog se ne da izrugivati, Bog se na kraju posljednji vječno smije i izruguje onima koji su se drznuli Njega izrugivati tako da su se pravili bedastima.
Kad bi barem novoredni katolici došli do te spoznaje.



P.S.
Usput poznajem jednog starijeg novorednog svećenika s otoka Krka koji argumetira isto kao i Bergoglio - većina brakova su ništavni.
Siguran sam da ima mnoštvo takvih novorednih svećenika.
Znam da je dolazio kod preljubnika koji žive u konkubinatu i da im je to rekao. 
Drugim riječima, umjesto da im kaže otvoreno kako žive u grijehu te da trebaju hitno s time prekinuti, on im kaže, jedva da bi se moglo reći uvijeno, neka nastave i dalje.
Jer ionako je prethodni brak u kojem su bili ništavan, iako nije i formalno preko suda novoredne Crkve tako presuđeno.
Usput takav sud je smijurija, jer se u njemu stvarno prihvaća Bergoglijev argument - supružnici su mentalno retardirani i nisu znali što znači 'do kraja života'. 
Drugi argumenti koje sud prihvaća su slični.

Katekizam novoredne Crkve - što je to ispovijed

Najbolji odgovor može dati na to pitanje onaj tko je vrhovni učitelj novoredne sekte, njihov papa, a trenutno je to jedan Argentinac koji pokazuje praznovjerje numerologije jer ne želi primiti humanitarnu donaciju argentinske vlade budući iznos novca ima u sebi tri šestice. Iako je baš taj iznos tražila novoredna sekta, jer toliki je proračunski manjak jedne njihove novoredne ustanove.
Moguće je i da je Bergoglio ovim potezom 'odbacivanja Antikrista' ustvari umješao se u argentinsku političku arenu u korist oporbene ljevice, a protiv vladajućih.
Dosta nagađanja, nego pitajmo Bergoglija što je to njihov sakrament ispovijedi kojeg službeno zovu sakramentom pomirbe?
Evo odgovora novorednog pape:

"What is reconciliation? Taking one from this side, taking another one for that side and uniting them: no, that’s part of it but it's not it ... True reconciliation means that God in Christ took on our sins and He became the sinner for us. When we go to confession, for example, it isn’t that we say our sin and God forgives us. No, not that! We look for Jesus Christ and say: 'This is your sin, and I will sin again'. And Jesus likes that, because it was his mission: to become the sinner for us, to liberate us. ... "Christ became sin for me! And my sins are there in his body, in his soul! This it's crazy, but it's beautiful, it's true! This is the scandal of the Cross!"

Nisam se bavio proučavanjem pisanja M.Luthera, ali kad sam čitao taj citat, sa jednog drugog portala, mislio sam da citiraju začetnika protestantskog krivovjerja.

Luther je, kao i sva njegova duhovna djeca-protestanti, poznat po tome što je čak otvoreno pozivao ljude na grijeh, jer ako vjeruju u Isusa, onda ne mogu izgubiti spasenje. 
Čuli ste sigurno više puta protestantsko pitanje - jeste li spašeni, što podrazumijeva da osoba u tamnom odijelu koja vas to pita ima već pripremljenu ponudu koju se ne može odbiti - reci da je Isus Krist tvoj osobni spasitelj i onda si spašen sigurno. 
Ova pak osoba u bijelom odijelu, točnije haljini, i s bijelom kapicom na glavi, kaže suštinski isto. 
Da, formalno je Bergoglio rekao da se tu radi o ispovijedi, ali znamo dobro kako novoredna sekta naučava da se svi ljudi spašavaju bez obzira dal vjeruju u Isusa Krista, bez krštenja i bez ispovijedi.
To je najveća razlika između osobe u tamnom odijelu i novorednog pape, prvi kaže da morate samo vjerovati u Isusa Krista, drugi pak kaže da ne treba niti to, da će čak i ateisti koji negiraju postojanje Boga, biti od Istog spašeni.

Treba uistinu postaviti pitanje zdravog razuma novorednim katolicima.
Njihov vrhovni zemaljski učitelj kojeg nazivaju svetim ocem im kaže da su riječi kajanja na ispovijedi samo farsa, da je prava ispovijed kad se kaže grijeh svećeniku i odmah doda - opet ću taj grijeh učiniti, i taj grijeh nije moj, nego Isusov jer On je ponio sve grijehe svijeta na križ. 
I čovjek u bijelom (a možda i šmrče bijelo, ne bi me to nimalo iznenadilo) dalje kaže - Isus to voli.
Novoredni katolici će po tko zna koji put to prihvatiti kao da nisu nikad čuli da je pred zakonom i pravdom isto kriv onaj tko je čuo da se priprema zločin, a nije planirani zločin prijavio redarstvu ili ga nije spriječio.
Ovo što je Bergoglio izjavio je veći zločin nego bilo koji masakr, jer grijeh prema Bogu, blasfemija, nemjerljiva je s bilo kojim drugim grijehom.
Njihov papa predstavlja Isusa kao mazohistu koji uživa primati udarce zbog tuđih grijeha, a oni se tom blasfemičaru ne će suprostaviti. U nekom svojem ludilu misle da Kristov vikar na Zemlji ima veću vlast od Krista, da može Krista pljuvati, a nitko ne smije stati tome na kraj i reć da je čovjek u bijelom spreman za bijelu košulju koja se zakopčava sa stražnje strane.
Njima je katoličanstvo biti prijatelj sa sodomitima, prigrliti muhamedance i sve druge neprijatelje Kristove, ali stati na kraj s javnim blasfemijama prema Gospodinu, to je za njih pokazivanje mržnje prema 'svetom ocu'.
Kao da nisu nikad čuli da postoji grijeh propusta koji je sličan onom gore što sam opisivao. 
Ako netko predamnom govori neistinu o Kristu, Crkvi ili iznosi blasfemije, ja moram na to reagirati inače sam isti s onima koji iznose blasfemije. Ja se od blasfemičara moram odijeliti, makar mi to bio najbliži, jer u suprotnom sam i sam blasfemičar.
Milijarda novorednih katolika ima na sebi krivnju grijeha blasfemije, jer njihov papa javno izriče bogohulne izjave.
Kad bi barem malo o tome razmislili.
Kad bi barem malo dobili natrag zdravi razum i strah Božji.
Kad bi barem malo shvatili da to oni sami sebe zavaravaju kad kažu da je 'Crkva' danas na križu, te da je ne smiju napustiti.
Kao da je Isus dok je bio na križu bogohulio ili negirao istinu, naučavao pogubne zablude što čini novoredna sekta koja se smatra Kristovom Crkvom. 
Da, bogohuljenje je uspoređivati Kristovu muku s apostazijom koja se događa u novorednoj sekti.
Kad bi barem malo novoredni razmislili, da ako su roditelji, da bi to bilo u ludilu ili u totalno disfunkcionalnoj obitelji kad bi im dijete koje je učinilo neku nepodopštinu došlo pred njih i hladno im reklo u lice - da, ja sam to učinio, i opet ću učiniti, a vi to morate trpjeti zato što ste mi roditelji.
Ili da u prispodobi o raskajanom sinu, isti nije raskajan, nego dolazi gordo kod oca inzistirajući da mu mora otac dati još novaca, više od polovice imanja koju je već dobio, i onda ocu u lice reći da će te novce potrošiti na pijanstvo i na kurve, te da će se nakon toga ponovno vratiti tražeći nove 'pare'.
Eto, 'sveti otac' kaže da je to novoredna ispovijed. 
Dalje notorni blasfemičar kaže kako su njegovi grijesi (Bergoglijevi) u Kristovom tijelu, u Kristovoj duši.
Opet đavolsko podmetanje, jer ići umjesto razbojnika u zatvor ili na vješanje, znači da se dragovoljno ili nedragovoljno preuzima kazna, ali ne i krivica. 
Isus Krist je dragovoljno umjesto nas podnio žrtvu-kaznu, ali On nije time postao grješnik kao što smo mi bili prije nego što nas je opravdala Isusova žrtva križa.
Ovaj mjesec je 'čak i' novoredna sekta imala blagdan Presvetog Srca Isusovog i siguran sam da je Bergoglio negdje 'misio' (možda je to bilo tamo gdje nije htio kleknuti pred Presvetim, a muhamedancima i transvestima kleči dok im pere noge bez da ga bole križa ili koljena).
Kako se to novoredni katolici misle klanjati Presvetom, ako njihov papa kaže da Krist ima grijehe u tijelu i u duši?
Bog je presvet zato što je Bog, što nema grijeha i ne može učiniti grijeha, a Isus je Bog i čovjek koji je bez grijeha.
Zato se klanjamo Presvetom, zato se Njegovo Srce zove presvetim.
Bergoglio kaže da se novoredni katolici klanjaju nekom tko je prepun grijeha, nekom tko dakle nije svet, a kamoli presvet.
Nemojte više imati zajedništvo s blasfemičarem, jer inače ćete dijeliti njegovu sudbinu, inače i sami kažete sve ono što Bergoglio bogohuli.
Vremena nije ostalo mnogo za odijeliti se od zla.

Novoredna Marija Magdalena je službeno apostol apostola

Kako piše ovaj blog (a prema ovom novorednom dokumentu ) novoredna sekta će uzdignuti blagdan sv.Marije Magdalene na razinu blagdana apostola, de facto biti će postavljena na razinu apostola.
Ustvari i više, jer će novoredni svećenici na blagdan izgovarati na misi kako je ona apostol apostola.
Temelj tome je tobož pisanje kršćanskog oca sv.Hipolita iz trećeg stoljeća koji je sveticu tako nazvao.
I hoće li sad biti ispravljena grješka stara dvije tisuće godina?
Prvo, vjerujem da bi sv.Hipolit s gnušanjem odbio uvrštavanje Magdalene na razinu apostola, i rekao bi kako je s tim svojim tekstom htio naglasiti pozitivnu ulogu svetice za vrijeme Muke, i u dan uskrsnuća u odnosu na apostole, kao i da je ona donijela vijest apostolima kako je Grob prazan.
Hipolit se je poetski izrazio 'apostol apostolima' kako bi tu činjenicu objave apostolima o uskrsnuću Isusovom pojačao, a ne kako bi ju postavio u apostolski zbor.
Niti Bogorodica, koja je najzvišeniji stvor, nije podignuta u apostolski zbor, zašto se sada Bergoglio i njegova sekta prave da ne razumiju što je sveti Hipolit s tim riječima htio reći?
Odgovor je vrlo jednostavan, ovime se odškrinjaju vrata za ređenje đakonisa, svećenica, biskupica kao što su to učinili već druge protestantske sekte.
Zar treba Bergogliju reći kako Gospodin Isus Krist nije oprao noge Magdaleni, nego samo apostolima?
To njemu ništa ne znači, jer on pere noge muhamedankama i transvestima na veliki četvrtak.
On činjenicu da je Isus oprao noge apostolima tumači kako se Isus želi poniziti pred svim ljudima, vjerovali ili ne u Njega.
Prvo, oni koji vjeruju u Njega ne bi nipošto htjeli, kao što je rekao Petar, da im On, koji je njihov Spasitelj, Otkupitelj i Gospodin pere noge. Gospodin slugama ne pere noge, može biti samo obrnuto, jer sluge služe Gospodara.
Očito se ovdje radi o nečem drugom, o posvećenju ili duhovnom čišćenju kako je to Isus objasnio Petru, na što je ovaj odgovorio, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu.
Isus mu je odgovorio da su oni već okupani (osim Jude) te da je potrebno im oprati samo noge. 
O ovom događaju piše sv.Ivan i očito se radi o duhovnom čišćenju za službu apostola (zato se nikad za veliki četvrtak ne peru noge ženama i laicima, nego đakonima i svećenicima), a ne o bukvalnom fizičkom pranju nogu ili o želji Isusa Krista da se ponizi pred apostolima.
Mišljenja sam da se ovdje radi o posljednjem duhovnom čišćenju koje je nužno za svećenstvo. Osim što moraju biti bez smrtnih grijeha, odnosno čisti kako je rekao Isus Petru, svećenici se moraju očistiti od zemlje po kojoj hodaju, odnosno od navezanosti na materijalni svijet. I to im može dati samo Gospodin, samo On im može oprati prašinu ovog svijeta s njihovih nogu.
Što međutim želi 'Njegov vikar na Zemlji' Bergoglio?
On želi da se potpuno izbriše pravo i duhovno značenje pranja nogu, on želi da se pranje nogu protumači kao poniženje Boga pred ljudima, želju Boga da se samo brine o materijalnim potrebama čovječanstva, ili da se kršćanstvo pretvori u SJW, social justice warriors, borce za društvenu pravdu i protiv siromaštva i nezaposlenosti, za zaštitu 'majke Zemlje', za globalizaciju, za prava sodomita i pervertita, za prava onih koji negiraju Krista da budu opće prihvaćeni od kršćana kao njihova braća, za prava žena, pa i pravo žena da budu u svemu iste s muškarcima, što u ovom slučaju znači da budu svećenice.
Novus Ordo Watch pisao je pred mjesec dana kako se je Bergoglio složio s idejom formiranja  komisije za proučavanje pitanja đakonisa - ređenja žena. Argument je sličan kao i sa gore navedenim krivim citiranjem sv.Hipolita, o tome kako su navodno u prvo vrijeme Crkve postojale đakonise. Činjenica da su postojale žene koje su se brinule oko krštenja žena tumači se da su one bile đakonise. A svatko zdravog razuma može sam zaključiti da u vremenima kad su se odrasli ljudi krstili u baptisterijima u koje je stao katekumen cijelim tijelom, da su posebne žene, a ne izmišljene đakonise, pripremali te novokrštenice prije ulaska u baptisterij. To je isti razlog zašto u naravnom društvu muškarci ne mogu biti ginekolozi, pa tako nisu muškarci govorili ženama kad se moraju skinuti i dati im novu odjeću za krštenje.
 

Kao što su antikršćanski masonski pisci izmislili 'romane' o tome kako su Isus i Marija Magdalena bili tjelesno zaljubljeni ili da su se na kraju oženili i imali djecu, tako i Bergoglio stavlja sveticu kamo ona nije htjela biti, jer je dobro znala da Bog nije izabrao žene za svećeničku službu kao ni za službu javnog navještanja i naučavanja (istu taktiku zlouporabe svetica učinila je novoredna sekta koja je neke, poput sv.Tereze Avilske, proglasila naučiteljicma Crkve, dočim Crkva nije nikad žene proglasila naučiteljicama, jer je jasno sv.Pismo da žene nemaju ulogu javnog naučavanja).
Zlo se ubrzano širi svijetom*, to se može skoro promatrati iz dana u dan. Nije daleko vrijeme kad će Bergoglio i modernisti zarediti žene koje već dijele pričest, pridiču u novorednim crkvama, naučavaju u bogoslovijama.
Uzdignuće žena tamo gdje im nije mjesto, poklapa se s gubljenjem tradicionalne uloge muškaraca, obitelji (nije slučajno bijela kuga-demografska smrt naroda povezana s feminizmom i modernizmom) i sa sve većim odobravanjem sodomizma u društvu.
Izdržimo do kraja, vršimo pokoru, bez prestanka molimo, jer čini mi se da dolazimo u vrijeme koje je slično onom kad je Gospodin rekao Petru, Sotona je dobio dozvolu da vas prorešeta kao pšenicu. Ne dao Bog da budemo slama koja će se dati u vatru.
Ako smo pšenično zrno, onda moramo umrijeti ovom svijetu, možda i mučeničkom smrću, kako bismo donijeli plod.



* Nedavno je EU platila milijune eura kako bi se izvelo obredno sotonističko otvaranje tunela u Švicarskoj:

Kanada je de facto i de jure legalizirala bestijalnost:

Zapadni svijet je prihvatio stav kako su sodomiti uvijek jadne žrtve. Tako je svijet pun sućuti prema ubijenim sodomitima u Orlandu, SAD, i u ogorčenju prema radikalnim muhamedancima koji kažnjavaju smrću sodomite. Izgleda kako je muhamedanac, koji je izveo masovni pokolj u baru sodomita, isto sodomit. To ukazuje na činjenicu da među sodomitima vlada iznadprosječno nasilje uključujući i svirepa ubojstva, sasvim suprotno od nametnutog stava o njima kao o miroljubivim i nenasilnim ljudima (jeste li ikad vidjeli film u kojima su oni prikazani kao kriminalci).
Zar je to znak kako je kraljevstvo Sotone podijeljeno, pa se sukobe muhamedanci i sodomiti?
Ne, jer oni su samo pijuni Sotonskog kraljevstva. Onaj tko ih vodi i koji ih je naveo da ga štuju kao Boga i koji je ove druge zarazio sodomijom (iako uzgleda ima jako puno muhamedanaca koji su latentni sodomiti, ili manje latentni kao što je to u Afganistanu i Pakistanu) nema nimalo simpatije prema njima.
Ne možemo niti isključiti mogućnost Božje kazne, ali možemo sigurno znati kako se to nije dogodilo bez Božje volje, jer ništa se ne događa što Bog ne želi da se dogodi (zlo dolazi od ljudskog srca, ali čovjek ne može fizički manifestirati zlo kao ni demoni, ako to Bog ne dopusti, a znamo da to čini radi većeg dobra).
Nešto o tome je govorio Theodore Shoebat, pročitajte i vidite ovdje .

Prvi dokumentirani pogled čovjeka iz stratosfere prema Zemlji

1931. švicarski znanstvenik Auguste Piccard, zajedno s kolegom, u specijalno izrađenoj kapsuli od aluminja, podigao se na tada (možda je i sada, tko to zna) rekordnu visinu od 52.000 stopa, oko 17.000 m.
Ljudi koji su ih pratili sa Zemlje, držali su ih već mrtvima, jer su se tek vratili za 17 sati.
Usput su radili razna znanstvena ispitivanja, izmjerili su da je tlak na toj visini otprilike 1/10 od tlaka na razini mora, izmjerili su tada tajanstveno kozmičko zračenje.
I nešto su primijetili što se tiče ovog bloga.
Piccard je izjavio da Zemlja izgleda kao ravni disk s podignutim bridom.
Isto to je napisao engleski izumitelj S.Rowbotham u poznatoj knjizi "Zetetička astronomija" u 19.st, odnosno da su svi koji su tada imali rijetku priliku letiti balonima, svjedočili kako Zemlja, ma kako se visoko digli, izgleda ravnom. 
Dati ću poveznicu na skenirani američki časopis iz 1932. "Popular Science" koji je o tom događaju pisao kao i suvremeni video o istoj temi.
"Popular Science" iz 1932.

Ponovit ću važnost kruga Zemaljskog za vjeru i duševno stanje čovječanstva i svakog ponaosob.
Ako je Zemlja ravna, odnosno ako nije Lopta, onda nas sv.Pismo odnosno Duh Sveti nije prevario, nadahnujući biblijske pisce da pišu o ravnom izgledu Zemlje kako bi prenio nešto drugo (a što je to?), a u međuvremenu bismo mi povjerovali u zabludu da je Zemlja ravna. 
Zašto bi nas Bog htio time prevariti? Ako je stvorio Zemlju kao nevažnu Loptu u ogromnom svemiru, zašto je htio ljude uputiti da povjeruju sv.Pismu i vlastitim očima-čulima i zaključe kako je Zemlja ravna?
Bez sumnje ako je Zemlja ravna, a čovjek nadolje ograđen neistraživim i nedostupnim dubinama (pakla), a nagore nebeskim svodom iza kojeg su vode kako piše knjiga Postanka i ostale biblijske knjige, onda je evidentno i poludiotima kako Bog na nas gleda odozgor kao što čovjek gleda na skakavce (baš tako je dana biblijska slika), kako smo u Božjem kavezu i kako Bogu odgovaramo za naša djela. Pred Bogom se ne možemo skrivati.
Poganska heliocentrična slika u kojoj je Zemlja lopta ili suvremena acentrična slika u kojoj je univerzum praktično beskonačan, a Zemlja beznačajna točkica, jednostavno nameće pitanje - a gdje je tu Bog? 
Ako je Bog stvorio Adama da bude gospodar materijalnom svijetu kako piše Biblija, zašto ga je stvorio na beznačajnoj točkici i kako je to mislio da će Adam zagospodariti udaljenim planetama, zvijezdama, galaksijama do kojih ne može stići?
Dakle suvremena znanstvena slika svijeta je besmislena, jer ili negira Smisao - Boga, ili Ga čini kontradiktornim, besmislenim.
Jer Bog stvara ogromni univerzum koji ničemu ne služi, a Adam ne može zagospodariti s njim.
Poganstvo je bijeg od pravog Boga prema demonima koji obećavaju lažnu slobodu i lažni užitak. Nisu bez razloga lutajuće zvijezde odnosno tzv. planeti Sunca dobili imena poganskih bogova - demona.
Da bi se to postiglo, potrebno je od Zemlje učiniti Loptu, od smisla besmisao.
Ne će dugo vremena proći i svi će vidjeti kako profesor Auguste Piccard nije fantazirao dok je gledao kroz okno kapsule i Zemlja mu je izgledala kao ravni disk.
Nastojmo do istine prije doći nego što nam bude prekasno, jer i demoni znaju istinu, ali ih istina ne može osloboditi kad su postali nepovratno robovi svoje oholosti i grijeha.
Pitanje istine o izgledu Zemlje je izuzetno važno danas kao i uvijek.
Ako ljudi odluče ne vjerovati više svojim čulima, nego u nečije uvjeravanje, onda su moguća dva scenarija.

Prvi je da su naša čula stvarno u zabludi i da se nešto realno događa što čula ne mogu zamijetiti ili nam davaju krivu sliku stvarnosti.
To može biti trik iluzioniste koji koristi sporost našeg oka da bismo donijeli krivi zaključak o stvarnosti.
To može biti i 'trik' da se radi o triku, nego su u igri demoni koji 'pomažu' mađioničaru, budući su oni nevidljivi i brzi, te ljudi krivo zaključe kako mađioničar radi neki trik, a ne zaključuju istinu da su u igri demoni.
Evo videa o 'trikovima' mađioničara odnosno o demonima:

U prošli stoljećima, a vjerujem i sada, znanstvenici su često bili i mađioničari i ovi drugi mađioničari koji koriste demone.
Primjerice, našim čulima je nemoguće vidjeti elektro-magnetske silnice, tim više u vremenima kad prosječni ljudi nisu znali za elektromagnetizam, to su znali iskoristiti znanstvenici tako da su pred njima izvodili 'čuda' kao u cirkusu. 
Takvim čudima su često prisustvovali krunjene glave i visoko plemstvo (koje nisko pada, jer ubrzo nakon te mode uslijedila je krvava francuska revolucija).
S druge strane ne može se zanemariti činjenica da su najveći znastvenici poput Newtona bili okultisti, N.Tesla je vrlo vjerojatno isto tako bio. Opravdano se vjeruje kako su im demoni prenijeli neka znanja o prirodi koje anđeli intuitivno znaju, a ljudi ne. Ljudi imaju isto intuitivno znanje, poput znanja da Bog postoji, ali većinu ostalog znanja čovjek stiče učenjem, logikom-silogizmima i eksperimentiranjem. Često se događa da nas učenje, logika i eksperimnetiranje znaju dovesti do zablude, pravo znanje je intuitivno, anđeosko i kojeg im je dao Bog u trenutku stvaranja.
Kod anđela i demona novog znanja više nema, ali njihovo znanje je kudikamo superiornije ljudskom i ne pozna zablude.

Drugi mogući scenarij u kojima se naša čula varaju je nešto što nam objavljuje Bog kao istinu - dogmu. Za dogmu nema dokaza, nego se u dogmu vjeruje zato što ju daje Onaj tko ne vara i tko se ne da prevariti.
Takva je primjerice dogma o pretvorbi kruha i vina u tijelo i krv Isusovu u svetom sakramentu. Čula nam tu govore da je i dalje to kruh i vino, ali vjera nam kaže da je tu prisutan Gospodin u svojem božanstvu i čovještvu.

Dakle, ako nam čula govore da je Zemlja ravna i nepomična, zašto smo i kome povjerovali da je ona lopta koja rotira oko sebe, oko Sunca, oko neke izmišljene galaksije?
Jel nam to Bog objavio kao dogmu? 
Nije, štoviše Biblija svjedoči kako je Zemlja ravna, Sunce manje od Zemlje, a još su manje zvijezde koje će padati s Neba na Zemlju pred kraj vremena.
Kome smo to onda povjerovali i rekli sebi da nas čula zavode, a da je istina druga, da je Zemlja lopta koja se okreće, a zvijezde praktično beskonačno udaljene od nas?
Znanstvenicima, medijima, političarima i onima koji upravljaju s njima. 
Na kraju ili na dnu te obrnute piramide prijevare je onaj tko je strmoglavo pao s Neba kad se je pobunio protiv Boga i koji dobro zna da Zemlja nije lopta.
Moramo se dragi čitatelji, pitati svaki dan, svaki čas, kome smo povjerovali i dali smo povjerovali zato što nam je obećana lažna sloboda od Boga i nedozvoljeni užitak, ili vjerujemo zato što se sramimo ne vjerovati u isto što većina vjeruje, ili smo povjerovali Bogu koji nas preko križa, muke i trapljenja vodi do Neba i koji je radi nas bio na križu.
Onaj prvi ili oni prvi koji nas obmanjuju ne bi za nas ništa žrtvovali, štoviše njihova jalova radost je naš pad i put prema Paklu.
Dignimo naša srca gore, prema Nebu gdje se nalazi Onaj tko nas je najviše ljubio i tko nas najviše ljubi.

Majka svih crkvi, nova Misa, nova Crkva i novi bezimeni čovjek

Bazilika sv.Ivana u Lateranu je najstarija crkva i naziva se još majkom svih crkvi u Rimu i svijetu.
Sve do izgradnje te bazilike, crkve su bile u podzemlju, u katakombama.
Bazilike su inače postojale i prije, to su bile velike četvrtaste rimske građevine u kojima se je odvijao javni život grada.
Prvu kršćansku baziliku izgradio je prvi kršćanski car, Konstantin, na nekadašnjem posjedu obitelji Laterani, na jednom od sedam brežuljaka Rima.
Važno je napomenuti da je ta crkva-bazilika ustvari rimska katedrala, sjedište rimskog biskupa, patrijarha zapada i pape, a da to nije crkva sv.Petra u Vatikanu. 
Najvažnija je od 4 glavne rimske bazilike i zato se naziva majkom svih crkvi.
Četiri bazilike se smatraju rimskim sjedištima četiri patrijahata u Crkvi.
Tako je sv.Ivan Lateranski dakako sjedište rimskog patrijahata, dok je recimo sv.Petar u Vatikanu rimsko sjedište carigradskog patrijahata, bazilika sv.Pavla izvan zidina sjedište aleksandrijskog, bazilika sv.Marije Velike rimsko sjedište antiohijskog patrijahata.
U Crkvi postoji blagdan posvećenja bazilike koju je posvetio sv. papa Silvestar 319.g. Tada se je bazilika nazivala Crkva presvetog Spasitelja, da bi se kasnije, kad je u nju došla relikvija glave sv.Ivana Krstitelja nazvana još i crkvom sv.Ivana Krstitelja i sv.Ivana Evanđeliste.
Čak pet ekumenskih sabora Crkve održani su u bazilici.

Naravno, sadašnji izgled, koji podsjeća na crkvu sv.Petra dobijen je u istom razdoblju u stilu klasične renesanse.
Prilično sam siguran da je stariji izgled bazilike bio pobožniji, kršćanskiji, kao što je prijašnje razdoblje Crkve bilo isto kršćanskije od razdoblja renesanse.
U bazilici se služi novoredna Misa od kad je ona ustoličena u novorednoj sekti.

Izobličena fotografija dobro oslikava karakter novoredne Mise i sekte, sve je savijeno oko protestantskog stola, u središtu je čovjek i humanizam, Bog više nije u središtu.
Ali koji je to čovjek?
Novi Adam koji je još naziv za Isusa Krista sigurno to nije, jer on je Kralj sveg stvorenja, On ima poznato Lice kojem se kršćani klanjaju, On je svevladar - pantokrator i na slici je prikazan na svodu koje je umjetno umanjeno kako bi se povećala važnost onih koji su na podu, na Zemlji.
Novi čovjek je novi Adam renesanse i vrlog novog svijeta  i koji nema imena, a čovjek bez imena ne postoji, kao što ne postoje fantomi platonovskog svijeta ideja, sve što postoji ima ime. 
Bog je dao imena zvijezdama-anđelima, kao što je dao ime Adamu i kao što je dao Adamu vlast da dadne imena konkretnim životinjama koje je radi Adama stvorio. 
Kategorije su izmišljotina ljudskog uma, u stvarnosti postoje samo pojedinci koje je um svrstao u kategorije. Dosta o nominalizmu i vratimo se bazilici.
Novus Ordo Watch objavio je snimak iz bazilike koji pokazuje svu izgubljenost tog bezimenog čovjeka koji se ne uspijeva ili ne želi pokloniti Pantokratoru, nego pokušava da se svijet vrti oko njega. 
Taj čovjek izgleda poput muhamedanskih derviša koji plešu vrteći se oko sebe i tako stvaraju iluziju kako se svijet okreće oko njih.

Vidimo na snimci kako novoredni svećenici plešu u lateranskoj bazilici.
Naivni bi pomislili kako oni tim plesom pokazuju svoju radost što poznaju Krista i što Mu služe, dok pentekostalno-protestantska glazba izaziva rezonanciju u njihovim dušama tako da tijelo ponese u ples.
Ne, oni plešu radi plesa, oni plešu jer se žele zabaviti, oni plešu jer nastoje s tim plesom sebe staviti u središte.
Ne središte drugih ljudi, nego svoje središte. I to uzalud.
Iako bi se, površno gledajući, reklo da ples svećenika pokazuje njihovo zajedništvo, radi se o suprotnom.
Ali kad bi oni i plesali u kolu koje simbolizira zajedništvo, to ne bi bilo pravo zajedništvo, jer netko mora biti u središtu kola oko kojeg se kolo vrti. 
Samo Krist može biti u središtu, svi ostali su kratkotrajni uzurpatori. 
Ideje su dobre ili zle zato što izlaze iz dobre ili zle osobe.
Sve dobro jedino izlazi od Boga.
Pravo zajedništvo je stoga u Bogu, u Kristu. Zlo na kraju uvijek završava u autodestrukciji jer Bog je izvor života, dobra i ljubavi.
Ne postoji u Paklu ples vještica i demona, nitko tamo ne pleše kolo jer svatko svakog mrzi, uključujući samog sebe.
Krist nas prima u Sebe pojedinačno, ne u skupinama, makar to bile skupine koje plešu u ime Krista.
Općinstvo svetih nije kolo svetaca ili nešto poput plesa svećenika u lateranskoj bazilici.
Općinstvo znači biti jedno s Kristom, suobličiti Mu se.
Dok smo na Zemlji to postižemo s pobožnostima, meditacijama, molitvama, djelima milosrđa i pokore, trapljenjima kako bismo nadvladali strasti koje nas odvajaju od Krista.
Novoredni svećenici nisu toga svjesni. 
Oni žele plesati kao da time žele dokazati sebi i drugima kako su već sjedinjeni s Kristom. 
Dok su ustvari bezimeni ljudi humanizma koji se jalovo okreću oko sebe u ritmu ovoga svijeta.


P.S.
Novus Ordo Watch objavio je isto pred par dana snimku iz jedne druge katedrale u Italiji:

Ovakve stvari se u novorednoj sekti događaju od osnutka. Moramo biti svjesni da su pravoj Crkvi oduzete crkve i da se u njima događaju desakralizacije poput prikazanih. 
Slijedi snimka iz područja Europe u kojem su nekad živjeli Nijemci. 

Možemo li uskoro očekivati da će i kod nas doći val 'liturgijskih inovacija'?
Da će recimo angažirati Olivera Frljića da režira novoredni obred za blagdan Duhova?

Presveto Srce Isusovo

Ljudska duša se nalazi u srcu. To nije samo poetska uzrečica, nego je stvarnost. 
Kako sam već pisao , samo Bog je beskonačan, što znači da su čista duhovna bića - anđeli ograničeni, i po moći, umu, ali i prostorno. Tako je isto ograničena ljudska duša koja prebiva u živom čovjeku u njegovom srcu. 
Kad nam duša napusti srce, onda će naše tijelo biti mrtvo. Ali mi ostajemo živima, jer 'mi' - to je naša duša koja ne umire.
Naš Gospodin Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, ima i ljudsku dušu i ljudsko tijelo.
Nakon osmine Tijelova, danas slavimo Njegovo Presveto Srce.
Iako se u sv.Euharistiji nalazi potpuno božanstvo i čovještvo Isusovo, ovaj blagdan daje naglasak na Isusovo čovještvo, na Njegovu ljudsku dušu koja prebiva u Presvetom Srcu.
Ako pratite od početka moj blog, onda znate kako vjerujem da je prvi stvor, prije nego što je stvoreno Nebo i Zemlja, prije nego što su stvoreni anđeli, bila Mudrost odnosno Isusova ljudska duša koja je momentalno ušla u, kako se kaže, hipostatsku uniju s Riječi, odnosno s drugom Božanskom osobom tako da je stvorena ljudska Isusova duša i nestvoreno božanstvo jedna Osoba.
I trebalo je proći 4 tisuće godina od tog početnog stvaranja, da se ljudska Isusova duša nastani u srcu djeteta kojeg će roditi djevica Marija.
Kakva je ljudska duša Isusova, odnosno Njegovo Srce?
Ako moramo odgovoriti samo s jednom riječi - savršena, ne možemo zamisliti savršeniju ljudsku dušu od Isusove jer je ista sjedinjena s Bogom od samog stvaranja. To znači da je potpuno i savršeno podložna Božjoj volji, Isusova čovječja volja predaje se potpuno Isusovoj božanskoj volji.
Isusova duša nije napredovala u svetosti i savršenosti, ona je od svog stvaranja potpuno sveta i savršena. 
Prava mudrost sastoji se u sjedinjenju s Bogom, odnosno u podvrgavanju svoje volje Božjoj volji. Zato se u sv.Pismu Mudrost naziva ljudskom Isusovom dušom, prvostvorenjem.
Mudrost odnosno sjedinjenje s Bogom se može najbolje ogledati u Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu.
Dok trpi agoniju i traži od Boga da Ga mimoiđe grozna muka koju mi nikad ne ćemo moći upoznati jer je ta muka nosila sve grijehe svijeta, ipak kaže - ne, neka ne bude Moja volja, nego Tvoja.
Dalje što možemo reći, Srce Isusovo je bezgrješno, nikakvog nagnuća nema prema grijehu, Sotona se je uzalud trudio da nađe u iskušenjima u pustinji neku pukotinu po kojoj će u to Sveto Srce pustiti zloduh grijeha.
Srce Isusovo je prepuno sućuti i ljubavi prema ljudima.
Zato je lako ranjivo, i to bolno, jer je to nevino Srce kojem je svaki grijeh mrzak u mjeri koju ne možemo zamisliti, i istovremeno je sućutno i spremno pomoći, odnosno dati se ljudima koji čine grijehe i tako vrijeđaju Njegovo sveto Srce. 
Nema veće ljubavi u srcu, nego od Isusovog koje je otišlo na križ radi nas koji smo ga vrijeđali grijesima. Netko bi možda otišao na križ radi ljudi koji ga ljube, a Isus je bio na križu radi nas koji smo Ga vrijeđali grijesima. Kako piše sv.Ivan, Srce Isusovo nas je ljubilo i prije nego što smo Mu uzvratili ljubavlju.
To je konačno Srce koje je kopljem probodeno na križu i iz kojeg je potekla krv i voda našeg spasenja. 
Koplje je otvorilo Isusov bok kako kaže Evanđelje, i iz tog otvora nastala je Crkva sa svim svojim svetim sakramentima.
Kako se kaže u litanijama - Srce Ocu omiljelo, zaslužilo je da poveže ponovno Nebo i Zemlju, radi tog Srca Bog nas je posinio i oprostio nam naše grijehe koje nismo nikako mogli sami opravdati i sa niti jednom svojom žrtvom, pa i sa svojim vlastitim životom, oprati.
Srce Isusovo više ne pati, jer je Kalvarija prošla, ali mi možemo mistično sudjelovati sa tim Srcem u muci Kalvarije, i kako je Srce patilo zbog svih grijeha, pa i budućih, tako naše patnje iz 'budućnosti' ako se daju svjesno Srcu Isusovu kao naknadu za svoje i tuđe grijehe, mogu olakšati ili dati utjehu Srcu Isusovu.
Živimo u vremenima kad je zlo na vrhuncu, stoga dajmo utjehu i naknadu Srcu Isusovu za naše grijehe i grijehe naših bližnjih te naših suvremenika.
Tako ćemo biti jedno sa Presvetim Srcem.
Amen.