I ova izjava bivšeg ukrajinskog ministra Kulebe svjedoči da se radi o jednom te istom sukobu u Ukrajini i na Levantu.
Ukrajinski 'pravoslavci' (koji su dozvolili da ih vode židovi) podržavaju muhamedanske ekstremiste, i time su se priključili američkim cionističkim protestantima koji su radi sigurnisti cionističke države organizirali i naoružali islamske fundamentaliste u cilju rušenja sekularnih arapskih država nesklonih Izraelu (što znači kako cionisti nemaju problema s muhamedanskim fundamentalizmom, dapače koriste ga i manipuliraju, tako je bilo i u prošlosti kad su ga koristili za borbu protiv kršćana).
Što je doktrina Izraela stara nekoliko desetljeća, ako ne i pola stoljeća, po istoj doktrini Izrael je u početku pomogao i financirao islamistički Hamas da oslabi sekularističkog vođu Palestinaca pok.Jasara Arafata, radi iste doktrine su SAD i EU financirali i organizirali 'arapska proljeća', radi istog cilja je srušen Sadam Husein i Gadafi, nafta je uvijek sekundarni razlog, prvenstveni cilj je uvijek bio cionizam.
Samo neizlječivi materijalisti ne vide kako postoje viši ciljevi koji nisu uvijek materijalni.
I onda eto nam poveznice s RH koja je po nalogu SAD-NATO pakta, za vrijeme vlade današnjeg 'rusofila' i predsjednika Milanovića naoružavala oružjem HV iste sirijske muhamedanske pobunjenike i teroriste (tada je s pravom Sirija objavila kako je INA odnosno RH izgubila prava na naftna polja u Siriji koja su vrijedila milijarde dolara).
Može li netko reć da je nakon svega poznatog RH neutralna i nedužna u ovim sukobima koji mogu biti iskra svjetskog velerata?
Hrvatski vladajući ali i oporbeni političari, slobodni drugorazdredni zidari (ako su na mješalici za beton oni to smatraju uspjehom) na privremenom radu u Briselu, a formalno naši vlastodršci, računaju da su na pobjedničkoj strani povijesti, oni to nazivaju kako su na 'pravoj strani povijesti' (to višekratno ponavlja predsjednik vlade A.Plenković).
Zaboravljaju, ako su ikad i znali, kako se povijest ne prekida i ne dovodi koncu s Antihristom, nego s Hristom koji dolazi suditi žive i mrtve.
Tada će se konačno i vječno znati tko je bio na pravoj strani povijesti, i narodi, i države i ponaosob svaki potomak Adamov.
I vjerujemo i znamo da će oni koji će dotad izgledati kao da su bili na krivoj strani povijesti, biti Hristovi izabranici, pobjednici rata koji je još započeo u Edenu.
Tko god je protiv Hrista, taj ne može biti pobjednikom.
Ne mislim naravno da su Rusija, Iran, Kina i njihove saveznice sile koje se bore za Hrista.
I one su za globalizam i opću kontrolu preko suvremene digitalne tehnologije.
Možda se tu radi o apokaliptičnim pojmovima Gog i Magog?
Zapad-NATO-Izrael kao Gog, ostali kao Magog ili obrnuto?
Vjerujem da će izbiti ili je već aktualan sukob 'Goga i Magoga', a da će ih ujediniti Antihrist.
U svakom slučaju ako smo Hristovi, onda ne očekujmo vojne pobjede, nego mučeništvo i katakombe u budućim događajima.
I dok muhamedanci tradicionalno i sad na Zapadu pripremaju djevojčice, ustvari djevojke na brak, dekadentni i nonsferatu, ni mrtvi ni živi, Europljani se tome čude i htjeli bi ih spriječiti, jer misle kako se te djevojke trebaju pripremati za 'siguran seks' te da im treba omogućiti da se osjećaju mladićima ili zombima ili jednorogim kobilama ljubičaste dlake i bezbrojnih tetovaža.
Za Zapad nema više nikakve nade, a pitanje je pred koliko stoljeća je još bilo nade.
Kad kažem Zapad ne mislim samo na zemljopisni pojam, jer je ideologija Zapada raširila se po cijelom krugu Zemaljskom, dok je ipak još uvijek najbolesnija na zemljopisnom Zapadu.
Kojeg smo idealizirali i čiju bolest smo htjeli čim prije dobiti.
Pa eto nam.
Nije drugačije ni s drugim narodima, narodi su izgubljeni, samo pojedinci i familije koje su spremne žrtvovati se, nositi križ i suprostaviti se većini apokaliptičnih zombija, se mogu spasiti.
I to jedino ako se prisajedine Hristu kao ud Njegovog tijela, Crkve.
Jučer je vladika Akakije odgovorao nakon svete Liturgije na 'agapeu', bratskoj trpezi ljubavi, na pitanje o znakovima posljednjih vremena, o žigu Zvijeri, o onom koji spriječava zacarenje Nepomjanika.
O ovom posljednjem rekao je da su neki kršćanski oci mislili da je kršćanski car onaj tko spriječava objavu Antihrista.
Mnogi su pak kršćanski oci vjerovali kako je to sveta Liturgija, odnosno dok Hristos silazi s Neba na Zemlju preko Liturgije i svete tajne Euharistije, Antihrist ne može objaviti svoju vlast.
Sklon sam u to vjerovati, jer ako uzmemo pretpostavku da je to kršćanski car, onda se je Antihrist trebao zacariti u prvoj polovini dvadesetog stoljeća nakon što je ubijen posljednji ruski car.
Dok su apostoli pisali kako već u njihovo vrijeme sila Antihrista djeluje na svijetu, ali je netko spriječava.
To onda ne može biti kršćanski car jer je prvi kršćanski car bio tek u četvrtom stoljeću.
Po mojoj prosudbi je to Duh Sveti, sveta Trojica, Hristos, kruh koji s Neba silazi.
A silazi pod vidom svete tajne na Liturgiji.
Prestane li Liturgija,nema više Onoga na Zemlji koji onemogućava zacarenje Nepomjanika.
Hrist i Antihrist ne mogu biti zajedno na Zemlji.
Zato će posljednjih tri i pol godine ljudske povijesti biti najgore, toliko će biti teške da ako se ne bi skratila vremena i kad bi bilo moguće, i izabrani bi bili izgubljeni. To nam je objavio Gospod Hristos.
Pretpostavljam baš zato što više ne će biti svete Liturgije, ne će više biti Kruha života koji s Neba silazi.
Hoće li biti poubijani svi episkopi i svećenici, ili će otpasti od vjere ili i jedno i drugo tako da Božanske Liturgije više ne će biti??
Tim više moramo sad dok još možemo živjeti svetotajinski liturgijski život.
Pripremiti se za vremena, ako nas Gospod sačuva za njih, kad ćemo biti bez Liturgije.
To je naravno samo moja pretpostavka, ali sad mi izgleda vrlo vjerojatna.
U svakom slučaju Liturgija je prevažna za svakog kršćanina, i tko ima vjere i ima iskustvo svete Liturgije, ne treba objašnjenja i razloge.
Onaj tko nema, taj ionako ne će vjerovati što god da mu se kaže i napiše.
Svjetski pravoslavci okupljeni oko o.Petera Heersa pod imenom "Orthodox Ethos" imaju sad zanimljivu pričicu kako je demon preko posjednute djevojke priznao kako on stoji iza protivnika novog kalendara i za one koji podržavaju tradiciju (ako primjerice tražite da svećenici i monasi u skladu s predanjem imaju brade). Ako ne priznajete ekumenističke i apostatske carigradske patrijarhe, onda morate znati da vas je na to natjerao demon.
Koji je dva sata držao pridiku brojnim okupljenima i priznao svoja nedjela tako da su 70-tih godina svjetski pravoslavci to nazvali Pentekostom (silaskom Duha Svetoga) u Americi.
Dobro da ih nisu tužili protestantski pentekostalci zbog nedozvoljenog korištenja njihovih autoriziranih fraza.
Čudi me da nije nešto slično bilo u modernoj RKC, ako se suprostavljate Pachamama papi Franji, onda ste pod utjecajem demona.
Mitropolit Dimitrije uvijek ima nadahnute pridike:
Dakle, vladika Akakije iz SIPC, s dvije monahinje (koje imam čast poznavati kao i vladiku), a tu je bio barem još netko tko je snimao, imao je svetu Liturgiju na Galicijskoj (negdje piše Galesijska, a ja sam pretpostavio da se na hrvatskom kaže Galicijska, odnosno da možda ima veze s Galima i Galicijom ili Galacijom koja jest bila u Maloj Aziji) gori, 20 km od Efesa, na kojem se je podvizao u 10-11 stoljeću prepodobni Lazar i na mjestu na kojem je bio sazidan manastir.
Sveti Lazar je umro u godini zapadnog raskola Crkve, 1054.g. stoga ne bi bilo čudno da ga i RKC drži svetim.
Nevazano za temu, sad nešto što govori o vremenu u kojem živimo.
Iz svijeta informatike, konkretnije komiteta ISO (međunarodne organizacije za standardizaciju) za standardizaciju C++ programskog jezika.
Član tog komiteta napisao je stručni tekst po pitanju "nedefiniranog ponašanja" koji je usko povezan za taj programski jezik.
E sad slijedi nešto orvelovsko ili montipajtonovsko ili kafkasijansko.
Izbacili su ga iz komiteta zato što je neke, koji vjerojatno i ne pripadaju komitetu, naslov tog stručnog teksta podsjećao na esej K.Marksa iz 1844.g. naslova "O židovskom pitanju".
Naslov je dakle okarakteriziran kao govor mržnje pod optužbom da je antisemitski.
"Pitanje o nedefiniranom ponašanju" programskog jezika C++ (kao i C) u izvjesnim situacijama pri čemu se dozvoljava kreatorima kompajlera da imaju slobodu većinom radi boljih perfomansi, neke je asocirao na naslov "O židovskom pitanju".
Možda stvarno oni koji se zovu židovima imaju nedefinirano ponašanje?
Ili je to ponašanje ipak definirano kao sinagoga Sotonina?
Znat ćemo uskoro.
O.Steven Allen na svom blogu prenio je esej monaha Teofana o ekumenizmu.
Monah Teofan je u trenutku pisanja pripadao Moskovskom patrijarhatu.
Ovo je pak nova reklama za nekad poznate sportske automobile iz Velike Britanije, "Jaguar".
Od auta niti slova 'c'.
Samo prikaz nekih bespolnih ili mnogospolnih (što je isto) spodoba čiji su preci možda bili ljudi i s neke izmišljene pustinjske planete.
Koje koriste od ove reklame može imati nekoć poznata automobilska tvornica?
Može imati koristi ako se te spodobe odluče kupovati jaguar automobile.
Ali oni su (zasad) mizerna manjina, nema neke vajde od toga (zasad).
Ako postanu većina to će biti kraj ljudske rase (dozvolimo im da ih ipak nazivamo potomcima Adama i Eve), što znači i kraj tvornice automobila kao i vlasnika tvornice.
Korist se ipak računa negdje drugdje, vlasnici tvornice i menadžeri iste šalju reklamom poruku Antihristu, mi smo tvoji, računaj na nas.
Dakle isti motiv kao što je onaj stihoklepac i pop pjevač iz jugomomunizma imao dok je pisao istoimenu pjesmu.
Blago rečeno konformizam, naški rečeno ljigavo.
Na ovu sliku sam naišao na H.Makow (koji je kanadski židov) blogu:
Kad se već spominju kvizevi, onda poznati skeč o tome:
Kako može ikome zdravog razuma biti važno poznavanje činjenica oko nogometnih utakmica?
Ali također, kako može ikome zdravog razuma biti važno poznavanje činjenica odnosno lažne filozofije marksizma?
Da ne bi ispalo kako marksisti imaju pravo znanje za razliku od nogometnih navijača.
Pretpostavljam da se je na Zapadu kad je nastao taj skeč smatralo da je marksizam ozbiljna i relevantna filozofija.
Znanje trebamo razlikovati od poznavanja činjenica.
Znanje je poznavati Istinu.
Istina je Bog, bez poznavanja Boga u mjeri koja je ljudima moguće, nemoguće je imati znanje.
Znati neke nevažne činjenice, primjerice koliko ima atoma u stvorenom svijetu (ako atomi kao čestice uopće postoje jer se tzv. atomske čestice mogu prikazati kao stojni valovi s istim efektima kao da su čestice), je potpuno nevažno za znanje (kao i znati rezultate nogometnih utakmica ili znati ridukulozne pojmove marksizma).
I nije Bog Bog zato što taj podatak zna, nego zato što pozna potpunu Istinu, to jest samoga sebe.
Prof.Vrček navodi u tekstu kako se poznavanje nevažnih činjenica naziva u modernom društvu znanjem.
Primjerice kad učiteljice ispituju djecu o pročitanoj literaturi pitaju potpuno irelevantne stvari kao kakvu je odjeću nosio neki lik.
Mnoge te knjige koje su obvezna školska lektira su u cjelini ne samo bez relevantnog upućivanja u znanje, nego čine suprotno, ili ne upućuju na znanje, ili odvraćaju čitatelje od znanja.
Jer odvraćaju čitatelje od Boga koji je Istina.
Moderno doba je doba koje veliča poznavanje nepovezanih činjenica kao vrijeme znanosti i znanja.
Ne, moderno doba je izgubilo znanje jer je hotimično odbacilo Istinu, a istinu je mislilo naći ako se istina prikaže kao mozaik malih istina, pa je uslijedila specijalizacija tobožnje znanosti na sve manje i uže područje te se je tako izgubila širina istine.
Od tih malih i nevažnih činjenica nemoguće je napraviti mozaik kako bi se vidjela istina odnosno dobilo znanje.
To se može usporediti s liječenjem bolesnika.
Pravi liječnik zna svojeg pacijenta i bolesti koje ima i način na kojeg će ga liječiti, njemu ne trebaju silne specijalističke pretrage i mišljenje i uske dijagnoze liječnika specijalista.
Pravi liječnik bolje liječi nego konzilij liječnika specijalista.
Tim više ako ima znanje da je grijeh uzrok smrti i bolesti, tjelesnih i duševnih.
Imamo primjere svetaca liječnika koji su tako liječili bolesnike.
Sveti Luka je bio liječnik, sveti Kuzma i Damjan i slični nisu niti htjeli uzimati novac od svojih pacijenata.
Jer su imali znanje, jer su poznavali Istinu koja je objavila - besplatno primiste (dar liječenja), besplatno dajte (liječenje).
Također treba osvijestiti prevažnu činjenicu, svako pravo znanje je djelatno, znanje nije samo sebi svrhom nego je cilj znanja da se život stavi na put Istine.
Stoga je grijeh ili veliki nedostatak kod nekih, ali nažalost mnogih ljudi koji se ne zanimaju za znanje jer to podrazumijeva da im nije važno ispuniti smisao svog života, a taj je postati po milosti Božjoj Božje dijete, biti bogom (s malim slovom).
Kršćani nemaju opravdanja ako ne znaju dogme vjere.
Jer time pokazuju da im nije stalo do svog spasenja, a spasenje je kao što je objavio Hristos, poznavati Boga.
Ne znati dogme znači nemati mogućnost upoznavanja Boga budući se onda o Njemu ima lažna slika kao i o svijetu kojeg je stvorio.
Poznavati Boga znači uskladiti svoju volju s Njegovom.
Zato Satan nema pravo znanje premda i te kako zna činjenicu da Bog postoji, da je svemoguć i svemilostiv, potpuno dobro, ali ipak ne želi uskladiti svoju volju s Božjom.
Svojevremeno su neki nadobudni skojevci (budući novinari i političari) po zadatku upisali RKC Bogosloviju koju su uspješno završili i diplomirali kao teolozi.
Kakva im vajda što su znali dogme Crkve kad u njih nisu vjerovali niti su živjeli po njima?
Može se s pravom reći da oni bez obzira na diplomu teologa, teologiju-bogosloviju nisu znali.
Svetog Ivana zovemo Bogoslovom, i prvi je i najveći među bogoslovima (još su dvojica svetaca dobili taj uzišeni atribut, sveti Grgur Nazijanski i sveti Simon novi Bogoslov), zato što je iskustveno imao znanje o Bogu, što je mogao s Bogom komunicirati budući Ga je dobro upoznao.
U svetom Pismu kad se kaže da je neki muškarac upoznao svoju ženu znači da je bio s njom prvi put intiman u spolnom odnosu.
Znati nekog ne znači samo to, nego biti s njim usko povezan, znati ga što se kaže u dušu, dijeliti njegove žalosti i radosti.
Znati nekog ne znači dobro naučiti njegovu biografiju, nego imati ga za pravog prijatelja.
Pravo znanje je kad čovjek postane prijatelj Bogu.
Sve ostalo je nevažno i nestat će kao da ga nije nikad ni bilo.
I još jedno što bi kršćani trebali znati, a prevažno je.
Pravo znanje dolazi od Boga, odozgo, a ne odolje, od samog Izvora.
Bog prosvjetljava svojom nestvorenom energijom pomućeni ljudski um te tako čovjek dobiva pravo znanje.
Prije toga nužno je da čovjek postane svjestan svojeg neznanja i grješnosti i zavapi ustrajno Bogu za prosvjetljenjem.
I naravno da se ne radi o osobnom grijehu (osim Adama i Eve) nego naslijeđenom.
Jesu li imali Kain i Abel i ostala djeca njihova krivnju zbog grijeha roditelja?
Nisu, ali su nasljedili zle posljedice, razne strasti prema grijehu*.
I to od trenutka začeća, nemali broj kršćanskih otaca vjerovao je kako se istočni grijeh ili grijeh predaka prenosi spolnim putem.
Neki će reć danas, nije to istina, jer vidimo da se djeca mogu začeti i u epruveti bez spolnog čina.
Međutim kako se je došlo do muškog sjemena osim masturbacijom u tim slučajevima?
Što je pak onda s klonovima?
Prvo, ne znamo da li je igdje napravljen ljudski klon.
Ako jest, onda je klon naslijedio stanje svog 'originala', a to je opet griješno stanje.
Međutim, zašto ovo ponovno pišem, nisam li već mnogo puta o tome pisao?
Zato što se stalno ponavlja teza među svjetskim pravoslavcima kako je RKC izmislila teologiju istočnog grijeha dobivši je od 'zločestog' Augustina, dok je Pravoslavna Crkva imala teologiju 'grijeha predaka' po kojoj se tek rođena djeca ne moraju krstiti, nego ako umru idu odmah u Raj.
To je dakako laž koja je proizašla kod svjetskih pravoslavaca u 20.st. okupljenih najčešće oko pokojnog i vrlo utjecajnog teologa o.Romanidesa (Grka koji je živio u SAD i koji je imao mnoge sljedbenike).
Tako se događa da neofiti-konvertiti kao što sam ja, bivši rimokatolici, dobijaju lažnu utjehu koja je vrlo važna roditeljima čija su djeca umrla prije krštenja ili su pobačena**.
To možete pogledati u slijedećem videu u kojem nadobudni monah (možda je oženjeni svećenik) s neprikladnom kapom na glavi, konvertit od rimokatolištva, objašnjava kako ne postoji istočni grijeh nego je to izmišljotina RKC (usput moderna RKC zajedno sa svjetskim pravoslavcima je odbacila nauk o istočnom grijehu jer oni vjeruju da se mogu spasiti i odrasli nekrštenici, ne samo djeca koja se ne krste):
Predavanje o istočnom grijehu nasuprot grijehu predaka počinje oko devet i pol minuta.
Što ćemo s Davidovim pokajnički psalmom i stihom:
"U grijehu zače me mati moja"?
Hoćemo li reć da je njegova majka začela ga u preljubu premda znamo da je on bio legalni to jest pravi sin svog oca, muža njegove majke?
Ne možemo jer bi to bila laž i velika uvreda svetom proroku Davidu koji je predak Bogorodice i Hrista.
Hoćemo li reć da je David lagao ili pretjerivao u svom pokajanju pa si je pripisao nešto što ne postoji, nego je to bila poetska sloboda?
Ne ćemo, jer onda bismo mogli odbaciti 'pola Biblije' pod tim argumentom, što su uostalom učinili već modernisti.
Što ćemo pak s Hristovim riječima izrečenim Nikodimu, odnosno svim ljudima - "Tko se nanovo ne rodi od vode i duha (sveto krštenje i krizma-miropomazanje op. Emil) taj ne će ući u carstvo Nebesko"?
Volio bih čuti od onog monaha da to objasni.
Što ćemo onda sa svetom tajnom-sakramentom krštenja koji u sebi nužno sadržava egzorcizam?
Zašto se egzorcizam to jest istjerivanje đavola vrši nad djecom koja tobož nemaju nikakvu ljagu grijeha (predaka) pa niti Satan tobož nema vlasti nad njima?
Svjetski pravoslavci nisu svjesni (ili možda jesu što je još gore) kako negiranjem istočnog grijeha negiraju svetu tajnu krštenja.
Time negiraju i dogmu kako su kršćani udovi Hristovog tijela, a ud Hristovog tijela se postaje, odnosno ulazi se u Crkvu izvan koje nema spasenja, preko krštenja.
Zatim slijedeći argument kontra promicatelja 'grijeha predaka' tumačenog kao što tumače protestanti anabaptisti (koji ne krste djecu, premda je i to njihovo krštenje odraslih heretično i krivo).
Ako nerođena djeca idu u Raj, onda nikad više nije bilo svetaca nego u naše vrijeme kad je legaliziran pobačaj i kad se milijuni djece ubijaju u majčinoj utrobi gotovo sotonističkim ritualom.
Zar ne bi onda po tom krivom i heretičkom tumačenju istočnog grijeha koji tobož nije prepreka za carstvo Nebesko, svaki čovjek koji se neuspješno i beznadežno (što je grijeh, ne uzdati se u Boga i Njegovo milosrđe) bori protiv strasti mogao reći svojom majci - zašto me nisi pobacila pa bih sada bio u Raju, a ovako ću možda završiti u Paklu?
Evo međutim teksta jednog židovskog konvertita na Pravoslavlje (čija videa sam stavljao nemali broj puta na blog, ime mu je Michael Witcoff i imam jednu njegovu knjigu), koji je čini mi se nažalost i dalje u svjetskom pravoslavlju, i kojem je svetac zaštitnik sveti Augustin te piše knjigu baš u obrani Augustina i nauka o istočnom grijehu:
The Fathers, Canons and Councils are in complete unanimous harmony about the necessity of Holy Baptism to enter the Kingdom of God (with the notable exceptions of Martyrs and those who can be canonically Chrismated-only).
Kršćanski oci, kanoni i koncili su u potpunoj harmoniji oko nužnosti svetog krštenja da bi se ušlo u carstvo Božje (postoji i krštenje krvlju).
There is not a single one who claimed that we are all born saved and do not lose that natural salvation until sinning at a later time.
Nema niti jednog (kršćanskog oca) koji je tvrdio da smo svi rođeni kao spašeni te da ne gubimo to prirodno spašenje dok ne učinimo prvi grijeh nakon toga.
There is not a single one who claimed that Baptism is just a nice thing to do for infants but has no bearing on their salvation.
There is not a single one who claimed that “we are all born like Adam and Eve” and the Fall doesn’t affect our souls until we have our own personal fall.
Nema niti jednog kršćanskog oca koji je tvrdio da je krštenje samo nešto lijepo učiniti za djecu (krstitke kako se kaže u Zagrebu) te da nema veze s njihovim spasenjem.
Nema niti jednog kršćanskog oca koji je tvrdio da smo svi rođeni kao Adam i Eva te da njihov pad nije utjecao na naše duše dok sami osobno ne padnemo u grijeh.
Saints did have different opinions on the mechanism by which original sin is transmitted from parents to their offspring, though 100% of them taught that it is essentially transmitted biologically. Some taught that a pure soul is infected by union with a body of flesh at the moment of conception. At least one taught that all souls derive from Adam the way all our bodies do and that’s how it’s transmitted. Most of them who spent any meaningful time on this topic agreed with St. Augustine that it’s through the lust involved in the procreative act.
Sveci su imali različita razmišljanja o mehanizmu-načinu po kojem se istočni grijeh prijenosi od roditelja djeci, premda se svi (100%) slažu kako se to suštinski događa biološki.
Neki su učili da se čista duša zarazi u dodiru s tijelom u trenutku začeća. Barem jedan je naučavao kako sve ljudske duše nakon Adama se prenose kao što se tijela prenose (to je traducianizam op. Emil).
Većina od njih (kršćanskih otaca) koji su proveli značajnije vrijeme razmatrajući ovo pitanje slažu se sa sv.Augustinom da se to događa preko spolne strasti tijekom začeća spolnim putem.
Many Fathers of the East and West used the word “guilt” to describe our pre-Baptism bond to the stain of original sin, though overwhelmingly they did not mean “personal guilt” (a few did mean this but they’re a minority).
Mnogi kršćanski oci istoka i zapada koristili su riječ "krivnja" kako bi opisali našu vezu prije krštenja s ljagom istočnog grijeha, premda većina od tih nije smatrala to osobnom krivnjom (mali broj od njih je to ipak smatrao).
Saints also had some variety of opinion on the fate of infants who pass to the next life without Holy Baptism. Almost without exception they taught that these souls do not enter the Kingdom of God but also do not suffer. There were one or two at the more extreme side of both ends, with a few teaching that they do indeed suffer in the afterlife and a few who *possibly* taught that God simply receives them but at a low degree of glory (I need to look more into these to make sure I’m understanding them correctly).
Sveci su također imali različita mišljenja o sudbini nekrštene djece nakon smrti. Skoro bez izuzetaka naučavali su da te duše ne ulaze u Božje carstvo ali i da ne pate. Postoje jedno ili dvoje ekstrema po tom pitanju, neki su smatrali da te dječje duše stvarno pate nakon smrti kao i neki da je moguće da ih Bog jednostavno primi ali sa manjim stupnjem slave.
In either case we have plenty of prayers and services for those who pass without Baptism and I personally believe that God will have mercy on the most innocent of us with no issue. If He had mercy on me, who devoted nearly a decade of my life to sinning as prolifically as I could, then it would be absurd for me to think He would have *less* mercy on an infant who had never sinned even once.
U svakom slučaju imamo mnoštvo molitvi i službi u Crkvi za one koji su umrli bez krštenja, i ja osobno vjerujem da će Bog imati milosrđa za najnevinije od nas.
Ako je imao milosti za mene, koji sam proveo desetljeća života griješeći obilno čim sam više mogao, onda bi mi bilo apsurdno misliti da će imati manje milosti djetetu koje nije nikad grijeha počinilo.
To što je napisao vrijedi i za mene griješnika.
Stanje duše u trenutku smrti je najvažnije za vječnost.
A stanje nije dobro ako je duša sklona grijehu, ako je rob strasti, ako je u vlasti demona.
Ne mora se niti počiniti grijeh u djelu da bi to bio grijeh (to valjda svi znamo).
Dovoljno je samo ga željeti i počiniti u mislima.
A stati pred Bogom mogu samo oni koji su čista srca, koji su možda u svom životu počinili grozna nedjela zbog kojih su robijali ili bili kažnjeni smrtnom kaznom, ali su ih pokajali i očistili svoje srce te više ne robuju Satani i strastima (kao desni razbojnik na Golgoti).
Nužnost za to je sveta tajna krštenja, i zato nitko tko se nije krstio ne može ući u carstvo Nebesko, niti mala djeca koja nisu još počinila osobni grijeh (a tko će to znat što je u njihovim srcima, sveti Augustin piše kako dojenče vrišti i negoduje kad njegova majka doji drugo dijete, a što je to nego egoizam i posljedica istočnog grijeha).
U prethodnim tekstovima sam navodio slučaj u jaslicama u Lovranu (ili negdje u blizini, zaboravio sam) pred nekoliko godina kad su mala djeca do krvi redom izjedala jednu drugu bebu kad su jedno vrijeme bili bez nadzora, pitanje je kako bi to na kraju završilo da nije prekinuto.
Zar su te bebe sa zubićima bili mali anđeli koji kad umru lete u Raj?
Trebalo bi prekinuti s tim lažima kako su ljudi inače dobri i sveti kad se začmu i rode kad to jednostavno negira sveto Pismo, kršćanski oci, kanoni, koncili, ali i sam ljudski život i iskustvo.
Ta laž je krenula od protestanata, a postala je općeprihvaćena u sekularnim društvima koji su izgubili svoje kršćanske korijene i koji su prihvatili ideju kako su ljudi prirodno dobri, samo ih društveni odnosi ili zločesta okolina i neznanje učini zlima.
Kako je RKC u 19.st. izgubila bitku za kontrolom zemaljske vlasti u društvu te je poražana od sekularne države, tako je u 20.st. promijenila (po tko zna koji put) svoju doktrinu, prihvatila sekularizam, modernizam što je onda uključivalo i odbacivanje nauka o istočnom grijehu.
Neki svjetski pravoslavci koji su prihvatili novi kalendar i koji su postali ekumenisti, ipak su htjeli pokazati da su oni u pravu, a ne po njima oduvijek truli zapad premda je zapad bio pravoslavan u prvom tisućljeću.
Tako su se uhvatili svetog Augustina kao tobož velikog heretika koji je bio veliki autoritet na zapadu, što bi značilo potvrdu kako zapad nije nikad bio pravoslavan.
Zato je o.Romanides napao nauk o istočnom grijehu kao veliku zabludu uz lažnu tvrdnju kako istok nije vjerovao u taj nauk, kao da je istok vjerovao pelagijanistički da nekrštena djeca idu u Raj.
M.Witcoff je gore prenio svoje istraživanje o stavu kršćanskih otaca po pitanju istočnog grijeha te je jasno kako je o.Romanides lagao o tome te da su mnogi svjetski pravoslavci prihvatili tu laž.
Istinski pravoslavci kojih čitam i koje čujem davno su prozrijeli te laži i svjesni su koliko zla je proizašlo iz istih laži.
Na koncu poruka, budite vrlo oprezni kad vas netko poučava o Pravoslavlju koje se tradicionalno oslanja na kršćanske oce, kanone i koncile.
To što vam isti govori trebalo bi biti potkrijepljeno s tekstovima svetaca (a ne modernih 'svetaca' svjetskog pravoslavlja).
* Zato što se tu radi o traducijanizmu o kojem sam dosta pisao na početku bloga. Novozačete duše djece stvaraju se od duša roditelja i zato preuzimaju stanje roditelja. Inače, ne bi bilo prave veze između roditelja i djece, bila bi samo tjelesna veza, djeca bi bila praktično kao novi Adami, čisti ali bez veze s roditeljima. I to bi stvarno bilo nepravedno i na tragu manihejstva-gnosticizma, čiste dječje duše ulaze u tijela i tako se onečišćavaju i postanu robovi strasti.
** Dočim je prava i istinita utjeha kako ta djeca ne trpe muku u vječnosti i još važnije, da je Bog dopustio da umru prije rođenja ili prije krštenja zato što bi u suprotnom završili u Paklu.
Istočni grijeh se dogodio u Edenu, vjerojatno u nekadašnjoj Mesopotamiji, ili Kaldeji.
Abraham, otac vjere bio je Kaldejac.
Pa sada nešto povezano s time, vrsni muzičar iz Kaldeje, Raad Hakeem, kršćanin iz Iraka, uveseljava jednu kaldejsku-kršćansku svadbu u SAD:
Ova svadba je bila u Australiji:
Svadba u Libanonu, muslimanska.
Ali arapski ples dabke je kod svih Arapa bez obzira na religiju.
Čerkeska svadba. Također svi kavkavski narodi bez obzira na religiju imaju slične plesove.
Krasi ih elegancija, dostojanstvo pokreta. Bez premca u svijetu.
Dvoboj kozačkog plesa i lezginke.
Opet na temu.
Premda je o.Trenham svjetski pravoslavac, u slijedećem videu kaže kako Crkva zabranjuje kontracepciju, spriječavanje začeća.
Nažalost u komentarima je vidljivo kako mnogi koji se zovu kršćanima ili čak pravoslavcima misle kako je kontracepcija u braku dozvoljena, a rimokatolici misle kako tzv. metoda izbjegavanja spolnih odnosa tijekom plodnih dana nije kontracepcija te da je dopuštena zato što ju je rimski papa dozvolio i preporučio.
Jedan komentator je naveo kako pravoslavci ne smiju imati spolne odnose 3/4 dana u godini radi posnih dana (svaka srijeda i petak, više 4 posna višetjedna razdoblja tijekom godine, više dani prije pričešća), te ako se toga drže da je onda nepotrebna bilo kakva kontracepcija ako bi i bila dozvoljena.
Rimokatolici imaju pravi post samo za Veliki petak, ali i tada jedu ribu, i nisu im niti taj dan zabranjeni spolni odnosi.
Protestanti nemaju uopće posta.
Kako se narušava zdravlje čovječanstva, što onda uključuje i spolno zdravlje, došli smo do toga da je teško začeti, a ne izbjegavati začeće.
Budućnost čovječanstva, pogotovo ovog dijela kojeg zovemo Zapadom, i koji je već dva stoljeća u moderni i u neprirodnom životu premreženom tehnologijom i hedonizmom, je upitna i problematična.
Trebalo je samo nekoliko desetljeća od 'ajmo uživati u seksu bez straha od začeća jer imamo antibebi pilule' do 'ne možemo začeti iako se trudimo' i 'nema tko da se brine o nama u starosti' (kućni ljubimci to ne mogu, ali niti država koja bi trebala biti surogat za djecu).
Ne može se dugo i drsko kršiti Božje zapovijedi i ne očekivati pravednu Božju kaznu.
Trebamo se ipak nadati da je ta kazna očinska i pedagoška te da nas upućuje na pokajanje i povratak k Bogu, a ne da je Bog digao ruke od nas.
Od propasti čovječanstva spasit će nas globalizam (sarkazam).
Ispod je poveznica na tekst koji će malo koga više šokirati.
Jesu li neki sotonisti nedavno preuzeli UN i UNICEF?
Nisu, globalizam je od početka sotonistički.
I isti je pobjedio u drugom veleratu.
Postavlja se pitanje kako bi bilo da je rezultat rata bio obrnut, da su ovi koji su osnovali UN izgubili?
Vrlo vjerojatno isto, samo možda malo sporijim ritmom.
Jer kao što sam već nebrojeno puta napisao, problem je u modernoj tehnologiji koja se nužno umrežava i tako radi mrežu svih mreža koja je temelj globalizma.
To znači i da bi oni koji su se borili za narodne (socijalističke?) suverene države na kraju postali globalisti.
Ako ne oni, onda njihovi praunuci.
Možda ne bi se u tom slučaju ovako drsko željelo djecu otrovati pornografijom i perverzijama, ali bi se imalo opet neko središnje i globalno tijelo ala UN i UNICEF.
Slično je kao što su slični u cilju globalizacije zemlje Zapada i BRICS-a.
Ovi prvi idu lijevim, perveznim putem u globalizaciju i vlast Antikrista, ovi drugi desnim putem.
A jedan i drugi put popločeni su s modernom tehnologijom.
Neiznenađujuće, D.Trump predložio je na rukovodeća mjesta buduće vlade izrazite cioniste.
Knjiga "Malleus maleficarum" ili prevedeno "Malj (za) vještice" (igra riječi na latinskom) objavljena je nekoliko desetljeća prije izuma tiskarskog stroja i bila je uskoro tiskana u mnogim primjercima.
Koliko se sjećam, jer sam samo fragmentarno čitao knjigu, autor dominikanac prihvatio je teza-antiteza dijalektički stil vjerojatno svog uzora i poznatijeg dominikanca Tome Akvinskog.
Nisam oduševljen takvim stilom jer je previše suhoparan, matematičko-logičko-znanstveni.
Sad će netko reć, čekaj malo, knjiga je o tome kako se boriti protiv vještica, pa kako se tu može raditi o znanosti kad znamo da vještice ne postoje osim u bajkama i u praznovjerju predaka.
Vještice sigurno postoje i postoje skoro oduvijek, jer ih i Biblija spominje, a Mojsije je prenio Izraelcima Božju zapovijed - ne daj vještici da živi.
Znanost (prirodna) ne može ispitivati duhovnu stvarnost jer se bavi samo s materijalnom stvarnošću, a negirati duhovnu stvarnost zato što se ista ne može ispitivati u laboratoriju je svojstveno zaluđenom modernom znanstvenom duhu te za takve primjedbe ne treba gubiti vrijeme odgovarajući.
S druge strane, ili bolje rečeno sadašnje, mnoge žene se ponosno deklariraju da su vještice i ne taje da se bave s magijom, odnosno s demonima.
Stvarnost demantira glupavu znanstveno-povijesnu tvrdnju kako vještice ne postoje.
"Malj vještica" napisan je za vrijeme renesanse baš kad je buknulo poganstvo, demonologija i vještičarenje, tako da je i tu jedna povjesna nedorečenost ili lažna tvrdnja kad se kaže da su progoni vještica bili u mračnom srednjem vijeku.
Nisu, barem ne u znatnijoj mjeri, nego od konca 15 stoljeća, pa u 16 i 17 stoljeću nakon kojih su nas tobož prosvjetitelji uvjerili-prosvjetili.
Sad vidimo da je to bilo čudno svjetlo, jer nasuprot tvrdnjama prosvjetitelja vještice ipak postoje.
K tome mediji zapadne provencijencije i nas na istoku koji nemamo tradiciju slavljenja Noći vještica, uvjeravaju da to i mi moramo ako želimo pripadati modernom, naprednom svijetu.
Jonathan Pageau objavio je zanimljiv video zanimljivog naslova - "Jesu li vještice na kraju pobjedile?":
Analizirajući knjigu "Malj vještica", koju je po njemu čak i inkvizicija odbacila (nisam siguran u to) donio je zaključak kako autor vidi i definira vještice kao žene (premda u manjoj mjeri ima u muškaraca vještaca) koje se protive životu, normalnim muško-ženskim odnosima, koje se trude da djeca ne budu od majčinog muža ili još bolje da budu pobačeni, te da muškarci izgube potenciju, da ne budu više muškarci odnosno da čak ostanu bez muškog uda.
A upravo u takvim vremenima feminizma, nedostatka patrijarhalizma, u vremenima kulture smrti gdje nas čeka demografska smrt, u kojima muškarci ispuštaju sjeme pornografijom slično kao što se je opisalo u knjizi da demoni u prividnom ženinom tijelu uzimaju sjeme muškaraca radi vještičjih razloga, i u kojima se lagalizira ne samo pobačaj, nego ubojstvo djeteta nakon rođenja, u kojima se djecu uvjerava kako trebaju promijeniti spol, u konačnici dječaci da odrežu (operacijom) muško spolovilo, živimo.
Dakle J.Pageau s pravom konstantira kako su vještice pobijedile.
Društvo je došlo u takav stadij propadanja i smrti da je nemoguće očekivati kako bi se vještice ponovno sudile i osuđivale (tehnologija i magija se ne razlikuju suštinski i obje su gotovo općeprihvaćene od čovječanstva da bi bila i najmanja nada kako se kotač povijesti može vratiti natrag).
Vještice su heroine i uzori.
Ne bi bilo iznenađenje da Noć vještica postane i formalno državni praznik.
Jonathan se nada kako će se pendulum (njihalo) koji je otišao u demonsku krajnost, opet vratiti na drugu stranu.
Vratit će se, ali iznenada kao kad udari grom i bljesne munja.
Na koncu Apokalipse.
P.S.
Napisah kako čedomorstvo i sprečavanje začeća ima veze s vještičarenjem.
YT kanal "Ubi Petrus" objavio je video u kojem s pravom kritiziraju modernu RKC koja u istim dokumentima ("Humane Vitae" pape Pavla VI i jedan prethodni prije ww2 pape Pia XI "Casti Cannubii") osuđuje kontracepciju i poziva rimokatolike da prakticiraju kontracepciju izbjegavanjem spolnih odnosa u plodne dane.
Nije šija nego vrat, nije to kontracepcija - spriječavanje začeća, nego je spriječavanje začeća 'prirodnom' metodom.
Dakle stvarno je licemjerno reći da je ta tobož 'prirodna' metoda izbjegavanja spolnih odnosa u dane kad bi se moglo dogoditi začeće dozvoljena, ali nije dozvoljeno prakticirati coitus interruptus, ili korištenje kondoma.
To je toliko vidljivo licemjerje da o njemu ne treba previše raspravljati.
Autori, koji su 'svjetski' pravoslavci međutim nisu daleko od licemjerja, samo su u tome skriveniji.
Oni kažu da ne postoji konsenzus kršćanskih otaca u osudi kontracepcije, i onda posebno osuđuju sv.Augustina da je on glavni krivac zato što se na Zapadu, sve do modernih vremena, gledalo na spolne odnose kao dopuštene samo ako imaju za cilj začeće.
To je po njima, a zato citiraju autore koji im pašu, zato što su ti zapadni kršćanski oci bili pod utjecajem stoika pa su takvo nekršćansko, nepravoslavno, nebiblijsko mišljenje prenijeli u RKC.
Zaista?
Zar ne čitamo u Knjizi Postanka kako je Bog smrću kaznio Onana jer je sjeme ispuštao izvan rodnice?
Opet, citiraju sv.Pavla koji kaže da je najbolje biti djevac/djevica, ali onaj koji se ne može suzdržavati od spolne pohote neka se oženi/uda, te da brak služi osim za stvaranje života i za to da se svlada i ugasi pohota.
Od tuda impliciraju, jer to ne kažu izrijekom, kako je kontracepcija dozvoljena jer služi za svladavanje pohote.
Pa kako se to zove svladavanjem pohote kad se ima odnose samo radi pohote, i pri tom se spriječava začeće?
To je ono kad kršćanski oci pišu da tada muž čini od svoje žene prostitutku.
Da, ali oni će vjerojatno reći da takvi spolni odnosi služe učvršćivanju ljubavi među supružnicima.
Onda bi se isto moglo reći da takva ljubav postoji između prostitutke i njezinog klijenta.
Mislim i vjerujem da se stvarno moramo vratiti na učenje kršćanskih otaca, a nikako lagati, kao što čine autori, kako taj konsezus nije postojao, te da su spolni odnosi dozvoljeni i prilikom kontracepcije, bila ona 'prirodnom' metodom izbjegavanja začeća, bila ona ispuštanjem sjemena izvan rodnice, bilo korištenjem kondoma ili korištenjem nekih drugih sredstava protiv začeća.
Svako korištenje spolnih organa radi dobijanja spolnog zadovoljstva, a koje nije otvoreno začeću, makar bilo u legalnom braku, je grijeh bluda.
Ako je cilj kršćanina svladavanje strasti, pa i one spolne, kako se može reći da je jedan od ciljeva kršćanskog braka korištenje istog radi zadovoljavanja spolne pohote?
Spolna strast se treba u kršćanskom braku gasiti, a ne održavati.
Spolni organi i spolni odnosi imaju smisao samo u začeću, ne postoji neki drugi opravdani cilj*, inače koja bi suštinska razlika bila između sodomitskog nedozvoljenog i 'dozvoljenog' u braku u kojem se spriječava začeće?
Moderno društvo je od početka krenulo s idejom 'oslobađanja' spolnih odnosa od vezanosti za začeće pa su spolni odnosi postali egoistička ljubav prema sebi da bi se utažila spolna strast.
I kakvo je onda čudo ili nepredvidljiva posljedica kako živimo u kulturi smrti, kako je demografska provalija pred gotovo svim narodima svijeta, ponajviše onima koji su ranije krenuli u moderno društvo i seksualnu revoluciju?
Dozvoljeni spolni odnosi su samo onda kad muž i žena imaju spolne odnose eksplicitno ili implicitno želeći začeće.
Ako se unaprijed pripreme da se spriječi začeće, onda se radi samo o spolnoj pohoti koja se lažno naziva ljubavlju.
Nažalost, izgleda da autori videa imaju to na pameti.
Skoro svi ljudi naših vremena imaju/imamo problema sa spolnom pohotom i padamo u grijeh bluda.
To trebamo priznati i biti u pokajanju, a ne sebe opravdavati s lažnim tumačanjem kako kršćanski oci nisu imali konsezus po tom pitanju pa spolna pohota uz kontracepciju u braku nije grijeh.
I ovdje među modernim kršćanima možemo reć, vještice su pobijedile.
* Trebamo se pitati zašto je Bog stvorio ljude sa spolnim organima?
I primjetiti da se životinje ne 'gone' osim u dane kad je moguće začeće.
Ako spolni organi životinjama služe ili imaju za cilj začeće nove životinje, zašto neki ljudi misle da je Bog stvorio ljudima spolne organe za neki drugi cilj?
Zato da opravdaju svoju pohotu s Bogom, odnosno oni kažu implicitno ili eksplicitno kao papa Ivan Pavao II u svojoj 'teologiji tijela', kako je Bog stvorio Adama i Evu s takvim tijelom odnosno sa spolnim organima kako bi oni mogli uživati u spolnim odnosima.
I onda to lažno nazivaju bračnom ljubavlju.
Možemo također primjetiti da sve strasti znače zlouporaba nečeg što je Bog stvorio s posebnim ciljem.
Primjerice strast za hranom znači da čovjek ne koristi hranu kako bi održavao materijalno svoje tijelo, bio u kondiciji i u zdravlju, nego da bi uživao u hrani.
I onda se prejeda ili traži za hranu samo poslastice.
Glad je prirodna kako bi čovjek znao da je došlo vrijeme nahraniti svoje tijelo ili će mu tijelo oslabiti ili konačno umrijeti ako ne bude više jeo.
Razlika spolne strasti od strasti prema jelu je u tome što čovjek može živjeti bez spolnih odnosa, ali ne može ako se ne hrani.
Spolna strast znači da čovjek ne koristi svoj spolni organ radi cilja kojeg mu je dao Stvoritelj a taj je stvaranje novog života, nego da bi uživao u spolnom činu.
Spolna sklonost međutim nije po sebi zla, Bog ju je dao kako bi ljudi tražili svojeg budućeg supružnika s kojim će imati spolne odnose i tako roditi djecu kako bi čovječanstvo nastavilo i dalje egzistirati na Zemlji.
Međutim kad ljudi zloporabe prirodnu spolnu sklonost i postanu robovi uživanja u spolnom činu, onda se radi o spolnoj strasti.
Koje se treba riješiti do konca života, kao i svih ostalih strasti.
Brak ima za cilj osim prvenstvenog rađanja novog života, i gašenje spolne strasti kod supružnika.
Zato je velika laž tvrditi da se spolnim odnosima uz izbjegavanje začeća radi o ljubavi između supružnika, jer ako se supružnici stvarno ljube, onda žele da se oboje posvete, oslobode spolne strasti i svih ostalih, i tako odu poslije smrti u blaženu vječnost.
Kršćanski brak treba biti sredstvo spasenja, a ne obrnuto.
Smisao kršćanskog braka je ovim redom:
1. Da se muž i žena spase, da žive kao kršćani, da jedno drugog pomažu u tom smislu kako bi nakon smrti došli u carstvo Nebesko.
2. Da rađuju djecu koju će naučiti da budu i oni spašeni.
3. Da gase spolnu strast kako bi je na kraju nadvladali jer nitko tko nije čistog srca, nitko tko je rob spolne strasti (ili neke druge) ne može ući u carstvo Nebesko.
Posve je jasno kad se to zna i tako živi da nikakva kontracepcija ne dolazi u obzir u kršćanskom braku.
Dodao sam neke komentare na gornja videa, i u jednom odgovoru neki rimokatolik je pokušao objasniti primjerom kako je kontracepcija metodom izbjegavanja spolnih odnosa u plodne dane koju promovira RKC znak ljubavi.
Tako on kaže:
"Zamislite da vaša žena boluje od "uterine prolapse" (kad se uterus spusti u vaginu - morao sam guglati da znam o čemu se radi, a očito ovaj ili ova to zna jer ili je liječnik ginekolog ili ima osobnog iskustva s takvim spolnim odnosom) nakon zadnjeg rađanja te joj je život u opasnosti ako bi postala opet trudna. I onda zaželi od vas spolni odnos, kako joj to možete odbiti ako ju ljubite?
To je vaša dužnost kao muža. I onda radi njenog zdravlja i života morate koristiti 'dozvoljenu' metodu kontracepcije."
Ako je to takva ginekološka bolest sumnjam da bi taj rimokatolik 'vodio ljubav' na dozvoljeni način, i prilično sam siguran da isti smatra oralni i analni seks dopuštenim.
Morao sam uzvratiti drastičnijim primjerom jer takve osobe ne razumiju kako spolna strast i spolni odnos nije vođenje i pokazivanje ljubavi.
Rekao sam mu - a sad zamisli da si muž žene koja je smrtno bolesna i leži na smrtnoj postelji. I ona zaželi posljednji put prije smrti 'voditi ljubav' s tobom.
Hoćeš li joj udovoljiti jer suštinski nikakve razlike nema od tvojeg primjera?
Čak je i ne moraš pitati jesu li joj plodni dani jer će ionako sutra umrijeti.
Hoćeš li na toj smrtnoj postelji imati spolni odnos s njom, i nakon toga zvati svećenika da je ispovijedi, dadne joj posljednju pričest i pomazanje na toj istoj postelji?
Na kraju sam napisao - ako ne vidiš da je bizarno to što sam opisao, onda isto znaj da pripadaš ovom propadljivom svijetu.
Ali isto tako je i bizarno ono što si dao kao primjer tobožnje ljubavi.
Spolna strast i spolni odnosi jednostavno nemaju veze s ljubavlju među supružnicima, i ako još nisu ugasili spolnu strast i ako žele imati djecu, onda im je spolni odnos dopušten-blagoslovljen, uz naravni uvjet da ne koriste nikakav metod kontracepcije te da vode normalan spolni odnos, a ne one koje sam naveo kao nedopuštene.
Demoni i vještice raduju se kad se ljudi prepuste spolnim strastima u kombinaciji s izbjegavanjem začeća, jer tako smrt pobjeđuje život u tim ljudima, a djeca ako se i začmu onda su ona neželjena i rezultat krive kalkulacije plodnih dana, ili slabe kvalitete kondoma, ili nevještog korištenju coitusa interuptusa.
Djeca tako začeta nikako ne mogu reći da su začeta u ljubavi matere i oca (toliko o laži da se tu radi o vođenju ljubavi).
I prije ili kasnije to će saznati, pa kako mogu takvi roditelji očekivati ljubav i poštovanje od svoje neželjene djece začete u strasti, a ne u ljubavi?
RKC je kako napisah, posebno u tome skrenula u apostaziju i/ili čak blasfemiju, jer je rimski papa Ivan Pavao II naučavao tzv. teologiju tijela po kojoj ljudska tijela služe da bi se imalo spolni užitak koji je u braku blagoslovljen, svet, užitak koji Boga proslavlja i kojem se Bog raduje kao da se radi o molitvi i liturgiji.
Zato je taj nauk demonska blasfemija dostojna najperverznijih vještica, taj nauk je ustvari legalizacija Crne mise u RKC.
Onaj gore navedeni rimokatolik ili rimokatolikinja je evidentno zavedena s tom đavolštinom.
Malj vještica bi trebao najprije udariti po Vatikanu.
Svjetski pravoslavci, kako objasnih prethodno, slijede ih na istom putu propasti.
Krivo korištenje 'ikonomije' dostojno je jezuitskih trikova po kojima se zlo opravdava tobož većim zlom ako se ne dozvoli 'manje' zlo.
Tako su primjerice jezuiti opravdavali odlazak u 'javnu kuću', jer u suprotnom muž može naći ljubavnicu, i slično kao što je prošli rimski papa Benedikt pravdao uporabu kondoma kod sodomita jer se tako štite od bolesti i 'brinu o drugom' što onda implicira da sodomizam nije zlo ako nema izravnih smrtonosnih posljedica.
I stvarno, ako je spolni užitak u braku svet i nije nužna želja za začećem, zašto ne bi bio i svet spolni užitak kod sodomita?
I jedni i drugi laprdaju da se ljube i vode ljubav, i jedni u drugi su jalovi, prvi ne žele stvoriti novi život, drugi ne mogu, i u pravilu 'vode ljubav' na nedopušteni način, ovi drugi bez iznimke.
Doduše ovi se ne trebaju bojati začeća, nego mnogih boleština koje se šire preko sodomije.
Zato im je rimski papa Benedikt dao blagoslov da koriste kondome i odonda je zlo sodomizma nestalo.
Ako ćemo se lagati ili govoriti sarkastično.
Dat ću primjer po pitanju drugog braka u Pravoslavlju.
Drugi brak (u nekim slučajevima je i treći dopušten) nije blagoslovljen, nego dopušten (odnosno tako je bilo i na Zapadu u prvom tisućljeću).
Ali je pri tom bilo dopušteno samo onoj strani u braku koja je bila žrtvom preljuba ženiti se drugi put. Preljubniku/preljubnici nije dopušten drugi brak (u Starom zavjetu bi slijedilo kamenovanje, a ne dozvola za drugi brak).
Danas se to dopušta uz korištenje riječi 'ikonomija', ali ekonomija nikad ne može biti protiv pravila, protiv zapovijedi i kanona.
Ako kanon dopušta epitimije-kazne u nekom rasponu, onda je tu moguća ekonomija od slučaja do slučaja, kao što i sudac može na sudu presuditi optuženog na veću ili manju kaznu s obzirom da li ima ovaj olakšavajuće okolnosti ili ako je iskreno izrazio pokajanje i želju da nadoknadi uzrokovanu štetu.
Kao što ne može osloboditi sudac nekog kome je dokazano ubojstvo nego samo dati minimalnu kaznu, tako se ne može dozvoliti drugi brak preljubniku, može mu se smanjiti epitimija, ali ne da se prekrši kanon Crkve i dozvoli drugi crkveni brak.
I obično onda se nađe opravdanje - ali ako mu ne dozvolimo drugi brak nikad više ne će dolaziti u Crkvu.
Slično tom razmišljanju, neki u Svjetskom Pravoslavlju se približavaju stavu RKC po pitanju kontracepcije, ili su čak i radikalniji od RKC (primjerice ovi iz "Ubi Petrus" YT kanala).
To je očita tendencija i ne smije se na to zatvarati oči ostajući u Svjetskom Pravoslavlju koje je kao i RKC otpalo od Crkve.
P.S.S.
U tijeku je prebrojavanje glasova na predsjedničkim izborima u SAD (izgleda da je pobijedio cionist Trump, dajmo još jednom mandat Q-u - sjećate li se te prijevare, da nas spasi kao što nas je spasio prošli put od LGTBQ, plandemije, globalizma, feminizma, kulture smrti, ludila antifašizma ...).
(ne ova vrana nije Kamala)
Mišljenja sam da nema suštinske razlike između oba kandidata (Trump samo daje lažnu nadu naivcima, to jest onima koji nemaju prave vjere, da će ih spasiti od zala modernog svijeta**).
Kao što nema niti između Zapada i BRICS-a.
Svi su globalisti, svi teže potpunoj digitalizaciji i kontroli, svi podržavaju plandemiju, svi iščekuju ujedinjeno čovječanstvo.
Čak i oni koji im se protive, jer kažu trebamo se ujediniti u borbi protiv globalizacije.
I kad ujedinjeni ih tobož pobjedimo, što ćemo onda s našom ujedinjenom 'antiglobalističkom' globalnom organizacijom?
Ona se ne će raspustiti nego će po drugi ili treći put biti 'nije šija nego vrat'.
Jedina pak oporba mogu biti oni koji se ludistički protive tehnologiji.
Jer tehnologija, ova moderna, je generator globalizma, i u konačnici Antihrista.
Slijedeći video pokazuje kako je praktično nemoguće pogasiti zapaljenu litijsku bateriju, ne pomažu aparati za gašenje, ne pomaže voda, ne pomaže spriječavanje pristupa kisika-zraka.
Litijska baterija je vrlo važna i presudna u digitalnoj svekontroli, jer ne mogu se svi elektromagnetski uređaju spojiti na elektromrežu, recimo 'pametni' telefoni koje koristimo, a ne priliči da se uz vrlo laki uređaj nose teške baterije poput olovnih baterija.
I električni automobili su praktično nemogući bez litijskih baterija.
Također električni bicikli, električne zubne četkice, ...
Litijska baterija slika je moderne tehnologije.
Moderno društvo bez nje ne može, i ista tehnologija nužno stvara mrežu, pa malo veću mrežu, pa mrežu svih mreža i tako se generira globalna mreža i konačno globalizam.
Međutim moderna tehnologija kad se aktivira prispodobiva je litijskoj bateriji koja kad se zapali, nemoguće ju je ugasiti.
Rješenje je maknuti sve zapaljivo oko litijske baterije da ne bi i to izgorilo i požar se proširio.
Rješenje je potpuno odbaciti modernu tehnologiju da ne bismo i mi s njom izgorili.
Ali malo nas ima koji smo na to spremni.
**Ovdje je popis želja Trumpovih glasača koje ovaj ne će ispuniti. Volio bih da griješim, ali ja ne mogu vjerovati čovjeku koji je duboko povezan s 'elitom' i koji je tu povezanost pokazao u prvom mandatu. Kako će on pokrenuti primjerice suđenje odgovornima za plandemiju, kad bi trebao onda tužiti sam sebe? Slično je kao što smo očekivali od Tuđmana da će pokrenuti lustraciju.
