Što je to znanje?

Svoje razmišljanje ću napisati kasnije.

Za sada kao uvod vrlo zanimljiv tekst prof.Vrčeka "Kad znanje postane predmetom pitalice".

Kad se već spominju kvizevi, onda poznati skeč o tome:

Kako može ikome zdravog razuma biti važno poznavanje činjenica oko nogometnih utakmica?

Ali također, kako može ikome zdravog razuma biti važno poznavanje činjenica odnosno lažne filozofije marksizma?

Da ne bi ispalo kako marksisti imaju pravo znanje za razliku od nogometnih navijača.

Pretpostavljam da se je na Zapadu kad je nastao taj skeč smatralo da je marksizam ozbiljna i relevantna filozofija.

Znanje trebamo razlikovati od poznavanja činjenica.

Znanje je poznavati Istinu.

Istina je Bog, bez poznavanja Boga u mjeri koja je ljudima moguće, nemoguće je imati znanje.

Znati neke nevažne činjenice, primjerice koliko ima atoma u stvorenom svijetu (ako atomi kao čestice uopće postoje jer se tzv. atomske čestice mogu prikazati kao stojni valovi s istim efektima kao da su čestice), je potpuno nevažno za znanje (kao i znati rezultate nogometnih utakmica ili znati ridukulozne pojmove marksizma).

I nije Bog Bog zato što taj podatak zna, nego zato što pozna potpunu Istinu, to jest samoga sebe.

Prof.Vrček navodi u tekstu kako se poznavanje nevažnih činjenica naziva u modernom društvu znanjem.

Primjerice kad učiteljice ispituju djecu o pročitanoj literaturi pitaju potpuno irelevantne stvari kao kakvu je odjeću nosio neki lik.

Mnoge te knjige koje su obvezna školska lektira su u cjelini ne samo bez relevantnog upućivanja u znanje, nego čine suprotno, ili ne upućuju na znanje, ili odvraćaju čitatelje od znanja.

Jer odvraćaju čitatelje od Boga koji je Istina.

Moderno doba je doba koje veliča poznavanje nepovezanih činjenica kao vrijeme znanosti i znanja.

Ne, moderno doba je izgubilo znanje jer je hotimično odbacilo Istinu, a istinu je mislilo naći ako se istina prikaže kao mozaik malih istina, pa je uslijedila specijalizacija tobožnje znanosti na sve manje i uže područje te se je tako izgubila širina istine.

Od tih malih i nevažnih činjenica nemoguće je napraviti mozaik kako bi se vidjela istina odnosno dobilo znanje.

To se može usporediti s liječenjem bolesnika.

Pravi liječnik zna svojeg pacijenta i bolesti koje ima i način na kojeg će ga liječiti, njemu ne trebaju silne specijalističke pretrage i mišljenje i uske dijagnoze liječnika specijalista.

Pravi liječnik bolje liječi nego konzilij liječnika specijalista.

Tim više ako ima znanje da je grijeh uzrok smrti i bolesti, tjelesnih i duševnih.

Imamo primjere svetaca liječnika koji su tako liječili bolesnike.

Sveti Luka je bio liječnik, sveti Kuzma i Damjan i slični nisu niti htjeli uzimati novac od svojih pacijenata.

Jer su imali znanje, jer su poznavali Istinu koja je objavila - besplatno primiste (dar liječenja), besplatno dajte (liječenje).

Također treba osvijestiti prevažnu činjenicu, svako pravo znanje je djelatno, znanje nije samo sebi svrhom nego je cilj znanja da se život stavi na put Istine.

Stoga je grijeh ili veliki nedostatak kod nekih, ali nažalost mnogih ljudi koji se ne zanimaju za znanje jer to podrazumijeva da im nije važno ispuniti smisao svog života, a taj je postati po milosti Božjoj Božje dijete, biti bogom (s malim slovom).

Kršćani nemaju opravdanja ako ne znaju dogme vjere.

Jer time pokazuju da im nije stalo do svog spasenja, a spasenje je kao što je objavio Hristos, poznavati Boga.

Ne znati dogme znači nemati mogućnost upoznavanja Boga budući se onda o Njemu ima lažna slika kao i o svijetu kojeg je stvorio.

Poznavati Boga znači uskladiti svoju volju s Njegovom.

Zato Satan nema pravo znanje premda i te kako zna činjenicu da Bog postoji, da je svemoguć i svemilostiv, potpuno dobro, ali ipak ne želi uskladiti svoju volju s Božjom.

Svojevremeno su neki nadobudni skojevci (budući novinari i političari) po zadatku upisali RKC Bogosloviju koju su uspješno završili i diplomirali kao teolozi.

Kakva im vajda što su znali dogme Crkve kad u njih nisu vjerovali niti su živjeli po njima?

Može se s pravom reći da oni bez obzira na diplomu teologa, teologiju-bogosloviju nisu znali.

Svetog Ivana zovemo Bogoslovom, i prvi je i najveći među bogoslovima (još su dvojica svetaca dobili taj uzišeni atribut, sveti Grgur Nazijanski i sveti Simon novi Bogoslov), zato što je iskustveno imao znanje o Bogu, što je mogao s Bogom komunicirati budući Ga je dobro upoznao.

U svetom Pismu kad se kaže da je neki muškarac upoznao svoju ženu znači da je bio s njom prvi put intiman u spolnom odnosu.

Znati nekog ne znači samo to, nego biti s njim usko povezan, znati ga što se kaže u dušu, dijeliti njegove žalosti i radosti.

Znati nekog ne znači dobro naučiti njegovu biografiju, nego imati ga za pravog prijatelja.

Pravo znanje je kad čovjek postane prijatelj Bogu.

Sve ostalo je nevažno i nestat će kao da ga nije nikad ni bilo.

I još jedno što bi kršćani trebali znati, a prevažno je.

Pravo znanje dolazi od Boga, odozgo, a ne odolje, od samog Izvora.

Bog prosvjetljava svojom nestvorenom energijom pomućeni ljudski um te tako čovjek dobiva pravo znanje.

Prije toga nužno je da čovjek postane svjestan svojeg neznanja i grješnosti i zavapi ustrajno Bogu za prosvjetljenjem.

Ustrajno jer inače takva molba nije iskrena.