Ako vam je poznata filozofska rasprava između realizma i nominalizma, onda se postavlja pitanje može li se rasprava potegnuti i na pitanje hrvatskog ili bilo kojeg drugog naroda.
Je li hrvatski narod pojam koji stvarno postoji ili je hrvatski narod (ili srpski ili talijanski ...) samo ime s kojim se identificiraju neki konkretni ljudi.
Naravno, ako smo u toj debati na strani nominalizma, a to su u moderno doba *(od vremena prosvjetiteljstva) skoro svi ljudi, onda ne postoji kao stvarni pojam narod, a kamoli neki konkretni narod.
Nominalisti, makar ni ne znaju definiciju nominalizma (ponavljam, to je većina naših suvremenika), smatraju kako univerzalni pojmovi stvarno ne postoje**.
Primjerice, pojam čovjek je za nominaliste samo ime s kojim netko klasificira neke konkretne 'objekte' koji stvarno postoje i kojih poznajemo po imenu Mate, Jure ....
Tako Mate i Jure stvarno postoje, ali pojam čovjek ili ljudi ili narod ne postoji, to je samo ime ili atribut kojeg dodjeljujemo nekim konkretnim pojedincima ili ih oni sami sebe dodjele.
Vrlo aktualna i vrlo bolesna i štetna (duhovno i materijalno) ideja transgenderizma je logična posljedica nominalizma.
Ne postoji stvarno pojam ili univerzalija muško i/ili žensko, to su samo tako u prošlosti ljudi klasificirali ljude.
Zato možemo izmišljati nove spolove, jer je to ionako samo izmišljotina.
Svi stari filozofi vrijedni tog imena bili su realisti (osim srednjovjekovnih poput Ockhama i nekih drugih skolastika).
I nema smisla baviti se filozofijom, mudroslovljem, stjecati mudrost, to jest steći znanje o stvarnim pojmovima, ako oni ne postoje.
Kad neki filozof prihvati nominalizam, onda on prestaje biti filozofom, jer negira samu djelatnost ili predmet filozofije.
Marks i njemu slični 'mislioci' se stoga ne mogu zvati filozofima.
Čak se niti ateistički mislioci ne mogu zvati filozofima.
Jer da bi stvarno postojali stvarni univerzalistički pojmovi, da bi stvarno postojao realizam, moraju ti isti univerzalni pojmovi biti u umu beskonačnog Boga.
U suprotnom, onda bismo mogli reći kako postoji pojam jednoroga, ne nosoroga, nego onog izmišljenog konja s jednim rogom, zato što se isti nalazi u umu nekog čovjeka koji fantazira ili izmišlja svijet u kojem postoje jednorozi***.
U prethodnom tekstu sam se dotaknuo pitanja oblika Zemlje zato što je u suštini to pitanje nominalizma ili realizma.
Moderni ateistički znanstvenici u cilju negiranja Objave, stvorili su teoriju o postojanju gotovo beskonačnog Svemira, svijeta ogromne praznine i lopti i u kojem nema smjera gore-dolje, u kojem nema središta, u kojem nema mjesta istini - u početku stvori Bog Nebo i Zemlju.
Zato što Neba u toj teoriji nema.
A onda nema ni Boga, premda će neki koji misle da su vjernici reć kako se Nebo u kojem se nalazi Hristos, Bogorodica, anđeli i sveci nalazi u nekoj dimenziji izvan ili unutar Svemira, ili konkretnije Nebo za njih nije mjesto odnosno prostor.
Ili najkonkretnije, ono što oni nazivaju Nebom je samo izmišljotina njihovog uma, to jest takvo Nebo ne postoji.
Zato što sva stvorenja nužno moraju imati granice, inače su beskonačna, bezgranična, a to jedino može biti i jest Bog.
I zato što postoje mnoga stvorenja onda mora postojati stvorenje kojeg nazivamo ograničenim prostorom u kojem se ta stvorenja nalaze. Postoje samo dva takva prostora, Nebo i Zemlja, i tom rečenicom započinje Božja Objava koja se nalazi u Bibliji.
Oni koji to negiraju, a sebe nazivaju kršćanima, sami sebe zavaravaju.
Jer univerzalne pojmove anđela i svetaca praktično negiraju budući im ne daju mjesto gdje bi konkretni anđeli i ljudi egzistirali.
Odnosno tako definirani pojmovi anđela i ljudi koji su sveti je jednak pojmu konja jednoroga.
To je samo izmišljotina-fantazija u umu onih koji su povjerovali u teoriju Svemira i koji misle da su kršćani.
Dakle da bi univerzalni pojam stvarno postojao, isti mora biti u Božjem umu.
Ljudska mudrost je pojmiti iste univerzalne pojmove.
Zato je strah Božji početak mudrosti, budući se od Boga ne može nasilu dobiti istina o univerzalijama, nego prava mudrost dolazi od Boga prema poniznom, smirenom čovjeku koji traži od Boga pravo znanje, mudrost, koji od Boga traži prosvjetljenje (kojeg nema ako nema prethodno pokajanja i smirenosti).
Bog je zato ljude i stvorio, da steknu mudrost odnosno blaženstvo od Njega koji je Mudrost i Blaženstvo.
Da se vratimo na početno pitanje.
Postoji li univerzalni pojam hrvatski narod, ili pojam narod?
Je li Bog imao oduvijek pojam hrvatskog naroda (srpskog, mađarskog ...)?
Je li Bog oduvijek imao pojam nekog izumrlog naroda (babilonskog, asirskog, egipatskog, rimskog ...)?
Budući je Bog sveznajući, stvoritelj i svemogući, onda zasigurno možemo reć da je hrvatski ili neki konkretni narod univerzalni pojam****.
Jer u suprotnom Bog ne bi ni dozvolio da nastane hrvatski narod, odnosno ne bi stvorio svijet u kojem će nastati hrvatski narod.
Ali to ne znači da će u vječnosti postojati pojedini ljudi koji će se identificirati kao pripadnici nekog naroda koji je izumro.
A svi narodi će prije ili kasnije izumrijeti.
Ta sveti Pavao piše, nema više grka i židova, misleći pri tome da su u Crkvi kršćani nerazdjeljeni, da se više ne djele po narodima, spolu, statusu u društvu.
Tim više je to istina u vječnosti.
U početku nisu niti postojali narodi nego su svi bili Adamova djeca i potomci.
Tako će biti i na kraju, odnosno u vječnosti.
Djeca Božja po Gospodu Isusu Hristu, i oni potomci Adamovi koji to ne će biti.
Stoga se može reći kako postoje univerzalije-pojmovi čiji su pripadnici nastali u početku stvaranja, koji su nastali u vremenu nakon stvaranja (pojam narod i konkretni narod), i koji će vječno egzistirati.
Dakle pojam narod, i pojam nekog konkretnog naroda je stvaran-realan, ali ne će u vječnosti biti ljudi koji će biti identificirani s tim pojmom.
Povod ovom tekstu su rezultati posljednjih predsjedničkih izbora u RH, odnosno komentar jednog razočaranog desno-domoljubnog glasača kojeg sam pročitao.
Izlaznost je bila vrlo mala, prema dosad objavljenim vijestima do 16.30 izašlo je 36% birača .
A od tih izašlih desno odnosno domoljubno-suverenističkih bilo je manje od 20% (kad zbrojimo glasove za suverenističke kandidate).
Ne izlazim na izbore jedno 15-tak godina nakon što sam izgubio iluziju o demokraciji, odnosno kad sam postao kršćanski monarhist.
Ipak nisam nezainteresiran za stanje mog naroda, a koje se može ogledati na izborima.
Ne vjerujem da ima mnogo onih poput mene, takvi se mogu smatrati statističkom pogreškom.
Većina neizašlih su oni koji nisu monarhisti, nego oni koji su ili razočarani s demokracijom samo još nisu postali monarhisti ili komunisti ili fašisti *****, ili su razočarani s demokracijom u RH, ili se mogu klasificirati s pojmom idiota u grčkim polisima, idiot - onaj tko nije zainteresiran za opće dobro ili opću stvar.
Takvi su dakle većina.
A od onih koji se još uvijek nadaju u dobro demokracije, samo jedna petina u najboljem slučaju je za suverenu hrvatsku državu i za budućnost hrvatskog naroda.
Većina hrvatskog naroda je globalističkih razmišljanja i ne vidim mogućnost da će hrvatski narod postojati za pedeset godina (a tako će biti i s ostalim narodima).
Bilo bi stvarno glupo ili idiotizam zbog toga pasti u očajanje, uninije kako se to kaže na staroslavenskom.
Zato sam napisao ovaj tekst.
Kao pojedinci živjet ćemo vječno, ali naša pripadnost bilo kojem narodu nije vječna.
Brinimo se dakle za univerzalije koje će biti naša vječna odrednica.
* Možemo reć da je moderno doba započelo od Rene Descartesa. Njegova poznata rečenica - 'mislim dakle jesam' znači ono što mnogi ne vide iako tu izjavu znaju.
Ona znači - ono što ja mislim, to jest.
Ne postoji dakle objektivna stvarnost izvan ljudskog uma, ljudski um definira ono što je stvarno, ono što stvarno jest.
To je jedva prikriveni nominalizam i kojeg je moderni čovjek prihvatio.
Dobro primjerice nije objektivan-stvaran pojam, nego je to ono što ja definiram da je dobro, ili što se slože ljudi da je dobro.
Moderne države su nominalizam sveden na razini države.
Ako se pitanje dobra ili zla riješava u parlamentu, na vladi, u ministarstvima ili na referendumu, onda se radi o modernoj, nominalističkoj državi.
U predmodernim državama nije se nikad niti pomišljalo da se o pitanjima morala odlučuje političkim putem.
U kršćanskim državama pitanje morala je bilo jednom zauvijek riješeno Božjom Objavom, u muhamedanskim šerijatskim pravom.
Dok u modernim, sekularnim, ustav i zakoni su ono što definira dobro, i sve ono što nije dobro.
Naravno i ustav i zakoni se mogu mjenjati i mjenjaju se.
Kao i tumačenje ustava i zakona.
Pa u jedno vrijeme može neki Vrhovni sud moderne države tumačiti kako je čedoubojstvo zločin, a u drugo vrijeme i pod istim ustavom da je čedoubojstvo neotuđivo pravo žene.
Većina naših suvremenika su nominalisti, premda ni ne znaju što taj pojam znači.
** Ako univerzalni pojmovi ne postoje, onda nema prepreke da čovjek može stvarati bilo što čega se sjeti, onda ne mora biti ograničen 'unutar univerzalija'.
Mnogi smo kao djeca voljeli čitati romane Julesa Verna koji je opisao baš to, čovjek leti na Mjesec, ide u središte Zemlje (eto dva romana koja su 'dokazali' kako nema Raja i Pakla), ili smo voljeli roman ili filmove o "Dr.Frankenstein" po kojima moderna znanost može uskrsnuti čovjeka (baš kao i magija, u tome su slične).
I pomama za SF filmovima ima isti nominalistički korijen, ništa nije nemoguće, svijet se može stvoriti onakvim kakvim ga mi želimo.
Ne postoji objektivna stvarnost i limiti koje imamo kao stvorenja.
I jedenje zabranjenih plodova stabla spoznaje dobra i zla može se tumačiti kao nominalizam, Ti si Bože samo rekao da ćemo zacijelo umrijeti ako jedemo, ali mi Ti ne vjerujemo. Mi definiramo sami za sebe stvarnost, mi ne želimo biti robovi Tvojih univerzalija.
I znamo kako je završilo.
Tako će završiti i štorija o transgenderizmu, transhumanizmu i sve ostale tlapnje modernog čovjeka koji je pomislio da je gospodar svijeta.
*** Pisao sam na blogu o štetnom utjecaju Jonathana Pageaoa koji ima YT kanal "Symbolic world" i u kojem je primjerice objašnjavao kako Zubić Vila stvarno postoji zato što djeca vjeruju u nju. To je primjer platonizma svedenog na nominalizam. Tome su slični 'kršćani' koji vjeruju da postoji Nebo i koji ne mogu prstom pokazati na Nebo, jer za njih je Nebo nešto što postoji kao njihova fantazija, pa bi trebali prstom pokazati prema svojoj glavi (iako glava ili mozak nije um). Isti su oni koji tumače da je Raj ili Pakao stanje duše.
Da, mi se možemo vjerom uzdignuti u Raj-Nebo, možemo i svojim bezakonjem osjećati kao da smo već u Paklu, ali tamo, i u Raj i u Pakao doći ćemo tek poslije svoje smrti. Jer Raj i Pakao nisu stanje duše, nego mjesta u kojima se duša nalazi.
**** Da li Bog ima pojam zla?
Budući zlo postoji (ali ne kao biće, nego kao pojam), onda naravno da je pojam zla univerzalija u Božjem umu.
Je li Bog želi zlo?
Ne, jer je Bog apsolutno dobar.
A zašto onda dopušta zlo?
Zato što je imao pojam-univerzaliju stvorenja koja će biti stvorena na Njegovu sliku i priliku, odnosno stvorenja koja će imati slobodnu volju prihvatiti Boga ili Ga odbaciti.
Odbaciti Boga znači odbaciti dobro, te tako nužno postoji pojam zla kao posljedica slobodne volje anđela i ljudi.
Tako se može reći i za pojam naroda koji su nastali nakon rušenja babilonske kule.
Zbog ideje globalne pobune čovječanstva protiv Boga, Bog je imao ideju naroda s kojim će se razdijeliti čovječanstvo (da ne bi cijelo čovječanstvo nestalo).
Čovječanstvo se sada ujedinjuje, ne možemo negirati globalizam koji je prisutan i sve prisutniji je kod svih naroda i koji je znak nestajanja naroda.
Ali ujedinjeno čovječanstvo opet dolazi s motivom gradnje babilonske kule, odnosno s idejom da će postati kao Bog.
I to je posljednja i najveća pobuna nakon čega će prestati ovaj svijet i vrijeme, a započeti će vječnost s Bogom ili protiv Boga.
***** Od tih triju skupina komunisti su zasigurno najbrojniji, ne samo u RH nego i svugdje na Zapadu. Tu se ubrajaju stari komunisti kao i oni mlađi osobito među studentskom nadobudnom populacijom. Međutim iako takvi ne vjeruju u demokraciju jer su komunisti, oni ipak redovito i smjerno idu na izbore. Njihovi kandidati su oni iz sorošoida tipa "Možemo" i sličnih antifa organizacija koje je taj multimilijarder, a nije u tome usamljen jer i boljševike su financirali židovski bankarski bogataši, osnovao i financirao.
Nipošto se ne smiju oni ignorirati, tim više što vladaju Zagrebom kao i nekim drugim gradovima Zapada. Općenito se može reć kako su veliki gradovi oduvijek bili mjesta dekadencije i antipatrijarhalizma, općenito ljevičarstva. Jer gradovi su i nastali kao mjesta trgovine na koje dolaze seljaci razmijeniti svoja dobra, to je prva i najvažnija karakteristika gradova - trgovina. Dočim stanovištvo koje se bavi trgovinom ili poslovima oko trgovine je sklono svakovrsnoj dekadenciji. U stara vremena posao trgovca nije smatran časnim poslom (pravo ratničko plemstvo nije se bavilo trgovinom, nego su bili zemljoposjednici) a to nije bilo bez razloga.
P.S.
U sklopu SIPC nalazi se i jedan manastir u Francuskoj, u Normandiji.
Zanimljiva je povijest kako je do toga došlo, a ima veze s Rusima i Ruskom zagraničnom PC koja je egzistirala u Francuskoj i koji su došli u posjed dvorca koji je postao manastir i koji je odbio sjedinjenje RZPC s komunističkim Moskovskim patrijarhatom koji se je dogodio početkom ovog stoljeća. Te su došli tako pod jurisdikciju istinskih pravoslavaca SIPC.
Uglavnom manastir i parohija je aktivna i ima priličan broj francuskih konvertita.
Liturgija i obredi su na francuskom jeziku.
Ovdje je snimak krštenja četvorice odraslih Francuza.
Naslov je čudan - krštavanje Francuza, kao što sam snimak mojeg krštenja u Ateni nazvao krštavanje Hrvata. Htio sam aludirati na krštavanje cijelih naroda, odnosno kao moju želju da se rimokatolički narodi vrate Pravoslavlju.
Kako se i dalje u komentarima javlja netko tko misli da je kršćanin, a negira da je Nebo ono što se nalazi iznad nebeskog svoda zato što je ustvari gnostik i vjeruje kako se Hrist, anđeli i sveci nalaze u nekom tobožnjem duhovnom svijetu koji nema granica, onda navodim zgodu iz žitija sv.Grgura Omiritskog kojeg danas slavimo.
Svetac je bio episkopom u današnjem Jemenu, umro je koncem 6.stoljeća.
U to vrijeme na tom području živilo je mnogo židova koji su srušili i ubili kršćanskog kralja i postavili svojeg te izvršili progon kršćana.
Etiopski kralj, a Etiopija je bila ili prva ili između prvih zemalja koje su postala kršćanske, otišao je s vojskom preko mora i srušio to židovsko kraljevstvo. Kako su židovi bili poubijali kršćanski kler, tako je trebalo postaviti novog patrijarha i novog kršćanskog kralja.
Taj patrijarh je bio sveti Grigorije koji je rukopoložen u Aleksandriji.
Novi kršćanski kralj kao i etiopski tražili su od židova da se krste inače će biti ubijeni.
Suočeni s tom pogibelji, židovi su izazvali kršćane time da su rekli da će se krstiti ako im kršćani u debati dokažu kako je Isus Nazarećanin bio Hristos-Mesija te kako je i Bog.
I tako je počela višednevna rasprava između patrijarha Grigorija i rječitog i u svjetsku filozofiju i u SZ dobro upoznatog židova Ervana.
Grigorije je uspješno branio kršćanstvo, pa je tako Ervan rekao četvrti dan rasprave da će povjerovati u Isusa Hrista i krstiti se ako Grigorije učini ili pozove Bogočovjeka da Ga svojim vlastitim očima vide.
Upravo se je to dogodilo po usrdnoj molitvi svetog patrijarha.
Bio je potres, s istoka se je otvorilo Nebo, Bogočovjek je na oblaku i u slavi pojavio se vidljiv svima, i kršćanima i židovima i poganima.
Svi prisutni pali su ničice u velikom strahu.
Oni koji su htjeli pobjeć nisu mogli.
Židovi koji su svojom zlom voljom zatvorili svoje duhovne oči da ne vide kako je Isus Hristos koji je navješćen od samog početka svijeta odnosno pada Adama i kojeg su navještali starozavjetni proroci, i nakon što su svojim nedostojnim tjelesnim očima vidjeli u slavi Sina Božjeg i Sina Čovječjeg u istoj božanskoj osobi, oslijepili su (kao i sveti Pavao na putu u Damask).
Nakon što su se neki do njih pokajali, a prvi među njima je bio Ervan, zatražili su krštenje i opet su im se otvorile oči (kao i sv. Pavlu nakon krštenja).
Za našu raspravu ovdje važno je primjetiti kako i u žitiju svetog Grigorija piše da se je Bogočovjek pojavio i sišao s Neba onako kako je i uzašao, odnosno kako je rečeno u Svetom Pismu.
Nije se momentalno ili instantno pojavio mnoštvu ljudi u tom jemenskom gradu, nego su ljudi gledali kako se otvara Nebo i kako uskrsli Bogočovjek silazi u slavi i na oblaku.
Dakle nisu prisutni vidjeli da se je Bogočovjek odjednom 'materijalizirao' (kao što je idiotski prikazano u SF seriji "Zvjezdane staze' prema kojoj su ljudi imali tehnologiju prema kojoj u trenu se 'dematerijaliziraju' na jednom mjestu i 'materijaliziraju' u nekom drugom) nego je silazak Bogočovjeka trajao neko vrijeme.
Posve je jasno da i prema tom svjedočenju i prema Bibliji Nebo odnosno nebeski svod nije milijunima ili milijardama svjetlosnih godina daleko od Zemlje, te da Hristos nije tu udaljenost prešao instantno-momentalno niti pri uzlasku na Nebo niti pri silasku s Neba.
Naravno da se tu također nije radilo o satima ili danima.
Isto također duša ljudska putuje poslije smrti prema Nebu kroz mitarstva, ne milijunima godina, ali niti ne momentalno.
Nebo nije nešto što je potpuno izvan postojećeg svijeta, Nebo je upravo onakvo kako je opisano u Bibliji, kao stvoreni prostor iznad Zemlje a ne svuda oko Zemlje ili ispod Zemlje (tamo je Podzemlje) ili milijardama svjetlosnih godina udaljenim od Zemlje.
Onaj gnostik će i na ovo moje reć - ti su materijalist jer kako možeš u duhovnom svijetu koristiti pojam udaljenosti ili vremena, odnosno prostora.
On je posve nalik ovim jemenskim židovima koji ne vjeruju u ono u što se tobož kunu da vjeruju, starozavjetni proroci su točno opisali Mesiju, ali kad se je Mesija pojavio oni su zatvorili svoje 'oči' da ne bi vidjeli kako se je Mesija pojavio.
Zato su oslijepili kad su Ga stvarno vidjeli.
Gnostici, lažni kršćani, kažu da vjeruju u predanje Crkve, u Bibliju i pisanje kršćanskih otaca.
I kad čitaju nešto od tog, primjerice kad čitaju svjedočanstvo apostola koji su pratili Gospoda pri Njegovom putu na goru od koje je uzašao na Nebo, oni će reć da oni u to vjeruju, samo tu je riječ o metafori, a ne da se stvarno Nebo nalazi iznad naših glava.
Oni ne vjeruju apostolima, oni vjeruju propuhu u njihovim glavama.
I ako se ne smire, ponize i ne povjeruju ono što su svjedočili apostoli i Crkva, onda će im biti životno i katastrofalno iznenađenje nakon smrti kad budu vidjeli demone i anđele koji će ih voditi u smjeru 'gore' prema Nebu, prema stvarnom mjestu do kojeg ne će moći doći jer nisu htjeli vjerovati u Božju Objavu, a pravili su se mudrima koji bolje znaju što je Nebo i duhovni svijet od onog što je Crkva napisala o tome.
Danas sam dobio meditaciju o.Stevena Allena koju dijelim s vama čitateljima.
Ovdje je djelomični citat:
The main point St. Theophan is making in the passage we have quoted is that though the institutions of the Church are necessary for our salvation, which is why the saints have guarded them so fiercely in every generation, they are not an end in themselves. When we make them an end in themselves, we imitate three parties within the Jewish nation of Our Lord's time: we become either Sadducees, Pharisees, or political Zealots (like the Jews who revolted against the Romans): Sadducees worship the power structure (papism), Pharisees worship the outward manifestations of piety in individuals (elderism), and political Zealots identify the Church's interests completely with those of this or that national cause or political structure (ethno-idolatry). There are fierce partisans in all three of these camps today, and they do, indeed, give piety a bad name; they provide a handle for the self-righteous hypocrites of anti-Christianity to denounce the Church Herself. All three groups start out with a fundamentally sound insight: The papists (i.e., the patrarichate-or-jurisdiction worshippers) start out with the correct insight that the Church is indeed a visible institution with a God-established authority structure that normally should be revered and obeyed; the elder-worshippers start out with the correct insight that the holiness of the saints is a guarantee of their trustworthiness; the ethno-idolaters start out with the correct insight that God is not a globalist - He purposely divided man into distinct races and nations, and it is a sin to eradicate these distinctions by indiscriminately mixing with strangers and prioritizing the stranger over one's own. But all three groups go off the rails by what Richard Weaver so aptly labeled "fragmentation and obsession": Each takes his particular insight as The One Thing Needed, obsesses on this fragment of reality, and makes an ideology out of it. Some truly confused people manifest all three delusions at the same time.
Ovo je vrlo važno znati.
Svete tajne Crkve - sakramenti, ali i sama zemaljska Crkva nisu konačni cilj kršćana, već je cilj čistoća srca koja se dobiva preko usrdne, usredsređene molitve i svetih tajni Crkve.
Samo tako, ali i uz nužan napor i upornost koja rađa dobra djela, čisti se ljudsko srce od prljavštine grijeha, od prljavštine koja spriječava ljude da mogu Boga gledati, da mogu stati pred Bogom i biti s Njim u vječnosti.
Ako krivo shvatimo smisao Crkve i kršćanstva, onda ćemo biti kao i židovi koji nisu razumjeli Objavu i SZ Crkvu, pa su postali saduceji, otac Steven kaže da su oni slični papistima koji obožavaju moć Crkve koju oličava po njima rimski papa, ili farizeji koje on uspoređuje s nekim pravoslavnima koji bezuvjetno robuju 'starcima' ili bilo kojim klericima, ili zeloti koji se drže Crkve zato što misle da ne mogu biti dobri Hrvati ili dobri Srbi ili ... ako ne pripadaju rimokatolištvu ili pravoslavlju odnosno misle da je smisao Crkve braniti interese njihovog naroda, točnije što oni misle da je interes njihovog naroda.
To je potpuni promašaj, životni promašaj, biti na izvoru vode, biti u Crkvi, a vode se ne napiti.
Koliko sam upućen i sama grčka riječ koju prevodimo kao grijeh označava promašaj, kad netko ne pogodi metu, kad netko promaši cilj-metu-smisao života.
Tako se može reć i za one koji pravilno razumiju filozofsku debatu realizam protiv nominalizma, i zaključe kako su realisti u pravu, a ništa onda po tom pitanju ne rade, odnosno ponašaju se i dalje kao nominalisti, i dalje ne poštuju Božje zapovijedi odnosno ponašaju se kao da univerzalije ne postoje osim u Božjem umu.
Kakva im je korist ako čitaju filozofe realiste, ako i čitaju Bibliju i recimo Knjigu Mudrosti iz Biblije, ili pjevaju svaki dan Psaltir, kakva im je korist ako im se i objave neke univerzalije koje drugi ljudi ne znaju, kad su dobili time samo znanje, a ne i mudrost.
Jer mudar čovjek zna i tako djeluje, to jest moli Boga kao prorok David u pokajničkom 50-tom psalmu da mu Bog stvori čisto srce.
Znanje je ništa, ako srce ostane nečisto.
Radi se o istom kad sveti Pavao piše da je sve znanje svijeta, da su sva čudotvorstva i proroštva ništa ako nema ljubavi, to jest čistog srca.
Ako čovjek ne liči po čistom srcu, po čistoj ljubavi na Bogočovjeka, onda je promašio smisao svog života.
To imajmo stalno na umu, naravno mislim i na sebe pri tom.