Čelovjek

 Mir Božji, Hristos se rodi!

Za Božićne blagdane bijah pri manastiru Utješiteljevo u Srbiji.

Arhijerarhijski Savjet SIPC dao je prigodnu Božićnu poslanicu:

I  nije samo prigodna nego se dotiče temeljnih pitanja kršćanstva u našem antihristovskom vremenu.

Ne zaboravimo da je to vrijeme neposredno pred drugi dolazak Hristov, te da je naša najveća zadaća ne zamjeniti Antihrista za Hrista.

Jer će mnogi koji se zovu kršćanima to učiniti kako je prorečeno.

Mala manjina ostat će vjerna do kraja, zato budimo izuzetno oprezni da nas ne zavede lažna svjetlost kako kaže vladika Akakije.

Naša kršćanska želja da se cijeli svijet obrati Hristu neka nas ne zaslijepi pa da se nađemo u mnoštvu i društvu onih koji se nalaze u drevnim i blistavim crkvama i hramovima vođenih idejom i herezom ekumenizma.

Zato Vam predlažem da podrobno i više puta poslušate Poslanicu i primite je k znanju i srcu.

Da se vratimo malenkosti, mojoj naravno.

Dobih na dar knjigu (između ostalih) "Pravoslavni Molitvenik i Psaltir" na crkvenoslavenskom, ili staroslavenskom kako se više kaže kod nas, ali ne na staroj tradicionalnoj ćirilici, nego modernoj, fonetskoj (ćirilici nakon V.Karadžića).

To je učinjeno iz vrlo praktičnog razloga, nije lako čitati staroslavenske tekstove, makar to bile molitve i psaltir koji bi nam trebali biti poznati čim se zovemo kršćanima, ako su napisani na starom i originalnom pismu koji se više ne uči u školama i kojeg malo tko više koristi za pisanje.

Cilj knjige je približiti staroslavenske svete tekstove modernim ljudima.

Jer se u njima nalazi veliko i skriveno duhovno bogatstvo te jezična poetika i ljepota koje se s vremenom, ustrajnošću čitanja-molitve i smirenim duhom otkrivaju.

Sad ću tako iznijeti jedan mali dragulj iz te neizmjerne riznice kojeg sam otkrio.

Na crkvenoslavenskom se za modernu riječ "čovjek" koristi riječ "čelovjek". 

Ovo što sad pišem kao tumačenje je moje osobno, iako sam prilično siguran da je bilo mnogih koji su o tome pisali.

Dakle nisam lingvist i ni u kom drugom smislu stručnjak pa ni u laičko-amaterskom smislu znanosti koja se bavi drevnim jezicima.

Ali jesam Hrvat, govorim jednu modernu verziju slavenskog jezika kojeg zovemo hrvatskim jezikom, govorim i stariji čakavski dijalekt koji je bliskiji staroslavenskim korijenima od modernog hrvatskog štokavskog i službenog jezika.

"Človik" je arhaična riječ koju sam čuo od svojih starijih, danas se je izgubila i govori se "čovik", očito slična riječ kao u štokavskom ijekavskom "čovjek".

Međutim u toj starijoj čakavskoj verziji primjećuje se onaj glas "L" kojeg nema u modernoj čakavskoj i štokavskoj verziji.

I taj glas navodi nas na staroslavenski korijen "čelo-vjek".

Nisam bez razloga tu riječ razdvojio, jer u korijenu ima dvije riječi, "čelo" i "vijek".

"Čelo" znači nešto što je isprijed, što je prvo, ali i ono što je iznad ljudskog lica na glavi, ono iza čega se nalazi um.

"Vijek" znači naravno vječnost.

Što znači da na staroslavenskom ili crkvenoslavenskom jeziku koji je majka svim modernim slavenskim jezicima, riječ za čovjeka znači nekog tko prvenstveno i svojim umom teži prema vječnosti.

Ili kao što je napisao sveti Augustin koji nije imao veze sa Slavenima nego je bio Latin berberskog podrijetla, "za Sebe si nas stvorio Bože".

Stvorenimo smo da težimo prema vječnosti, prema Bogu.

To je naš smisao.

I ako tome ne težimo, onda nismo pravi ljudi, nismo pravi čelovjek, nismo pravi čovjek.

Stoga želim čitateljima da u nastupajućoj 2025. godini nakon rođenja Hristova, a 7533. godini nakon stvaranja svijeta, postignu smisao svojeg postojanja, da svim umom svojim, svim srcem svojim, svom dušom svojom, ljubimo Boga koji nas je ne samo stvorio, nego se je beskonačno ponizio postavši jedan od nas kako bi nas otkupio od ropstva i vječnog prokletstva kako bismo po Njemu postali djeca Božja.

Da ljubimo Bogočovjeka vršeći Njegove zapovijedi, i kojeg u ovo doba godine zovemo malim Bogom, Božićem, i koji je jedini istinski Čelovjekoljubec.