Tko je moj bližnji?

Manje više svi znamo Hristovu parabolu o dobrom Samaritancu.

Židovu kojeg su napali i ranili razbojnici bliži je bio inovjerac i inoplemenik Samaritanac, nego suvjernici i suplemenici židovi.

Znači odgovor na pitanje tko je tvoj bližnji jest - onaj tko ti pomaže u nevolji.

Za očekivati i normalno i prirodno u ljudskom društvu je da su čovjeku najbliži oni koji su čim više krvno povezani s njim.

Prirodno je da su nam najbliži otac i majka, braća i sestre, onda bliža rodbina, pa daljnja rodbina, pa onda oni iz našeg plemena (ako živimo tradicionalno u plemenima), pa onda oni iz našeg naroda, pa onda oni koji su nam rasno slični, koji sliče na nas.

Ali često se zbog bezakonja i bezbožništva ljudi događa da to ne bude tako, i o tome govori Gospod Isus Hristos, kako se zna dogoditi da onaj tko nam je stranac bude bližnji od onih koji bi to trebali biti.

Nije li čedomorstvo najveći dokaz tome?

Majka koja bi trebala biti najbliža svojem djetetu, koja bi trebala žrtvovati svoj život radi svojeg djeteta, odluči ubiti svoje dijete i učini to, i kad je to ozakonjeno i smatra se pravom žene, nije li to neoborivi dokaz kako je društvo otvoreno ustalo protiv Boga i Njegovih zapovijedi?

I ne samo majka, nego često i otac slaže s čedoubojstvom, nerijetko 'razumijevanje' ima i bliža i daljnja rodbina.

Tko je onda tom ubijenom djetetu bližnji, kad svi krvno bližnji su sudionici njegovog ubojstva?

Naravno Bog, a Bog je i milosrdan i pravedan, i bez velikog pokajanja onih koji su sudjelovali u čedomorstvu, bili aktivno ili pasivno, ove čeka pravedna i vječna ognjena kazna.

I razmislimo malo šire, naša bezbožnička država podržava čedoumorstvo.

Znači svi mi u toj državi, ako se ne protivimo javno čedoubojstvima, smo odgovorni i snosit ćemo pravednu kaznu.

Ne samo razmislimo, nego zakukajmo i pokajmo se.

Da se vratimo na priču o milosrdnom Samaritancu.

U moderno vrijeme bezbožništva kad su svi bijeli narodi legalizirali čedoubojstvo, a Božje zapovijedi zaboravili ili im se izrugali, kod tih naroda (kod dijela naroda kojeg zovemo ljevicom i liberalima) došlo je do ideje, vrlo naopake i protunaravne, kako su im bližnji ljudi oni koji su im čim dalji, koji se čim više razlikuju od njih.

Oni koji se bilo rasno bilo kulturno bilo vjerski najviše razlikuju od njih, postali su im najbliži.

U njihovoj mašti, u njihovoj duhovnoj iluziji, u prelesti.

To im je bio surogat i zamjena za kršćansku vjeru koju su napustili, pomagati ne onima koji su im najbliži, nego pomagati onim najdaljnjim,

I ne samo pomagati im na daljinu, nego pozvati ih u blizinu, pozvati ih u svoje države, dati im državljanstvo i sva socijalna prava i čak i veća nego što njima bliski starosjedioci imaju.

I čak kad ti dalnji za kojih su čvrsto vjerovali da su im bližnji, teroriziraju ih i njihovu djecu (ako je imaju jer napuštanje Boga znači i demografsku propast), oni su nemoćni da im se suprostave jer ne mogu nikako doći k sebi i reći - pa ovi nisu moji bližnji.

Dakle, ono što se naziva kod bijelih naroda ljevicom i liberalima, a pravo ime je izdajnici svojeg naroda i predaka, žive u svojoj izmišljenoj i nepostojećoj 'zbilji' koju nemilice uništava prava zbilja, prava realnost, pravi život (koji je postao i postaje sve više pakao na Zapadu).

I ovako se dolazi do paradoksa, da su stranci, koji svi redom imaju prirodne odnose prema svojim bližnjima, koji preferiraju svoju rasu i svoju vjeru, koji su patrijarhalni, su bliži onoj manjini bijelih tradicionalista nego što su im bliski dekadentni i degenerični sunarodnjaci s ljevice.

Jer nitko ne voli izdajice, i neprijatelji su bliži od izdajica.

Jer neprijateljstvo između dvaju naroda ili skupina (rasa) može prestati i nastupiti dobrosusjedski odnosi između sukobljenih naroda koji su svaki na svojem teritoriju, ali izdajnici nemaju mjesta niti kod jednih niti kod drugih.

Izdajnici se bore za ukidanje naroda i narodnih država, za globalizam.

I ima ih puno, previše, zato se i bliži vrijeme Antihrista.

Nešto o tome u slijedećem videu:

P.S.

Ovo su njemačkoj ljevici i liberalima bližnji.

Slična stvar u Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, ...

I mi ćemo biti uskoro u tim trima točkicama ako se izdajice ne izbace s vlasti i ako narod ne shvati da je narod.

Kako mogu biti Nijemci ti maloljetni banditi samo zato što su rođeni u Njemačkoj?

Dakle, treba najprije ukinuti protunaravni zakon da je netko državljanin narodne države samo zato što je rođen u toj državi.

Pilić se može izleći u konjskoj štali, jel ga onda možemo smatrati i držati konjem?

U što se je Njemačka pretvorila od nekada ovog u stanje da stranci u Njemačkoj teroriziraju Nijemce:

U svakom se narodu to događa kad u njemu prevlada ljevica i liberali (doduše ovi u Njemačkoj su došli preko poraza Njemačke u veleratu, njih su saveznici instalirali i još uvijek ih podržavaju).

I sad da se prisjetimo onih koji stoje iza moderne inverzije prispodobe o bližnjem i kojima odgovara urušavanje sveg tradicionalnog, kršćanskog i patriotskog (osim njihovog naravno):

I na kraju obavijest od Googla poslata i na email (s napomenom da ne primaju odgovore).

Zbog njihove "Politike Protiv Govora Mržnje", po drugi put su mi izbrisali tekst "Antijudita i Anticrkva".

Nema smisla više postavljati tekst kad će mi ga opetovano brisati.

Nema smisla pozivati se na moje ljudsko pravo da mrzim, jer ljudska prava ne postoje.

Ali Bog je zapovijedio da moramo mrziti zlo.

To je jedino mjerodavno.

I još jednom ponavljam ono što je izbrisano.

Ako smatrate da je neki tekst vrijedan snimite ga, jer je vrlo moguće da će nestati kao i cijeli blog.

Nastavljam s temom tako da idemo u srž pitanja - tko je moj bližnji ako sam kršćanin.

Evanđelje po Mateju, 12 poglavlje, 46-50 redak:

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47 Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 48 Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« 49 I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Matej 15, 21-28:

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24 On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26 On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27 A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28 Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Odgovor je - ako smo pravi kršćani, onaj tko je bližnji Bogu, taj je i nama bližnji. Bogu je bližnji onaj tko vrši volju Njegovu, čuva u svom srcu zapovijedi Božje i stalno je usmjeren prema Bogu kao dobri sluga koji neprestance čeka na znak gospodara (takvi ljudi su onda slični anđelima).

Kako je volja Božja da se svi ljudi spasu, to oni koju su sluge-rabi Njegovi, Njegovi bližnji, ne mogu a ne željeti spasenje svih ljudi te su uvijek spremni u tom spasenju sudjelovati sa svojim doprinosom.

Zato su pravi kršćani uvijek i zauvijek braća i sestre makar se nisu nikad u zemaljskom životu vidjeli, jer su udovi istog Tijela-Crkve, jer u drugim kršćanima vide Boga odnosno sebe (Boga koji se nastanjuje u ljudskom čistom srcu, a ne u smislu panteizma da je sve što postoji Bog).

Na takve se možemo prije pouzdati nego na svoje najbliže po krvi koji nam na kraju krajeva mogu biti i najveći neprijatelji, a to znači neprijatelji našeg spasenja.

Bratstvo po Hristu daleko je jače od bratstva po krvi, narodu, ideologiji, kulturnim afinitetima, sportskom navijanju i slično.

Neka mi bude dopušteno nadopuniti gore citirano, od svih ljudskih i anđeoskih stvorenja najbliža nam je Bogorodica, jer Ona je najbliža Bogu.

Bogorodica ne prestaje moliti se za naše spasenje, a Njezina molitva Bogu je najjača, najusrdnija, najispunjenija jer je najbliža Bogu.

Drugo što moramo primjetiti da Hristos nije tajio kako je prvenstveno došao spasiti izgubljene ovce doma Izraelova. Oni su bili tada Bogu najbliži, i Hristos ih je spasio uvrstivši ih u svoje stado. To su apostoli, veći (12-torica) i manji (70-torica), i svi židovi koji su povjerovali navedenim apostolima te su se krstili i povjerovali u Evanđelje, to je prva Crkva.

A onda i mi koji nismo krvni potomci Abrahamovi, ali jesmo po vjeri jer smo primili vjeru apostola (preko njihovih nasljednika - episkopa), krstili se i živimo u pokajanju i nadi u spasenje.

Susret Isusa Hrista s Kaananejkom, pogankom, završava tako da Gospod pred svojim učenicima hvali njezinu vjeru u Njega premda je On iskušao njezinu vjeru na 'grublji' način. Time je de facto poručio svojim apostolima da je Kaananejka uvrštena u pravi i vječni Izrael-Crkvu iako nije krvni potomak Abrahamov.

Vjera jača je od krvi, jer je Hristos rekao židovima koji su Ga odbacili i tražili da se ubije, kako oni, premda su krvni potomci Abrahamovi, nisu djeca Abrahama, nego djeca Sotone.

I tako je bogoizabrani narod ili postao Hristovo mistično tijelo - Crkva, a to znači pravi Izrael na kojem se izvršilo Božje obećanje Abrahamu, ili je postao satanoizabrani narod, narod najneprijateljskiji Hristu i ljudskom spasenju.

Toga moramo biti duboko svjesni jer je taj narod najmoćniji na ovoj propadljivoj Zemlji, daleko su najbolje organizirani, najbogatiji, lukavi, te znaju kako (ta imaju i protokole o tome) mogu kršćane odvući iz Crkve znajući njihove ljudske slabosti te postati tako njihovi gospodari (što mnogi, mnogi bivši kršćani već jesu).

S druge strane opet znamo na temelju Pavlovog proroštva, da će na koncu vremena i među njima ponovno nastati podjela jer će mnogi od njih shvatiti da je Isus Hristos bio pravi Mesija, Sin Božji, Spasitelj cijelog svijeta, te će se priključiti Crkvi, pravom Izraelu.

Ovo gore je bio (jer ga je u međuvremena cenzura s YT maknula) Nick Fuentesov govor "Bijelci izumiru, pa što!?!" o tome kako se već predugo, a sad bez imalo skrivanja, može reći da bijela rasa treba nestati, te da su u tome glavnu ulogu imali oni koje je Hristos nazvao sinagoga Sotonina.

Izgleda da je razdoblje o kojem se je moglo kritizirati gospodare svijeta u medijima bilo vrlo kratko.

Možda se to odrazi i na budućnost ovog bloga.

Drveno željezo, judeo-kršćanstvo i kršćanski cionizam nije samo prisutan kod angloameričkih protestanata, nego i kod rimokatolika, pogotovo Vatikana.

Toga su svjesni i neki poljski rimokatolici:

Čekam da se to dogodi s nekim hrvatskim rimokatolicima.

Imam ili jednog ili dva stalna (za)pratitelja bloga koji se najčešće javljaju u komentarima i koje u pravilu brišem.

Ako se radi o jednoj osobi onda je ta osoba anacionalni sodomit, globalist, ljevičar.

Ako postoji drugi, onda je on to sve osim što nije sodomit, ili u svojim komentarima ne daje sodomističke izjave.

K tome se herostratski raduje (u jednom izbrisanom komentaru veličao je Kalergija i njegov plan) što bijela rasa nestaje, takvu frustraciju s vlastitom rasom mogu imati samo sodomiti i/ili liberali, jednom riječju degenerici koje bi se u normalna vremena otjeralo negdje daleko od sela i od ljudi.

U posljednjem komentaru pitao me je da dokažem gdje su podaci da, napisa tzv., bijela rasa nestaje.

Odgovorio sam - tzv. statistika.

Kome ne fali daska u glavi ili svjesno i licemjerno laže, zna da je to istina.

Dovoljno je ići na izlet u bilo koji zapadnoeuropski grad.

To je sad već toliko očito da se i ne brišu videa na YT o tome, naravno uz pisanu poruku onih koji su gospodari YT da je to još jedna od 'teorija urote'.

T.Carlson nije baš nepoznati novinar, malo koji novinar može reći da je intervjuirao vođe najvećih država svijeta kao on.

I baš o tome je govorio pred dva dana (premda se ne bih iznenadio da taj video 'nestane'):

Naravno da je to plan stariji od Kalergija.

Međutim, prva indikacija kako elite više ne skrivaju plan je za mene bila negdje za vrijeme vladavine Billa Clintona koji je držao govor u nekoj dvorani u SAD.

Publika je bila većinom bjelačka, dupkom puna dvorana.

I netko je objavio na razglasu da se u američkim rodilištima taj dan po prvi puta rodilo više nebjelačke djece od bjelačke.

Zaorio se je pljesak prisutnih uz odobravanja Clintona.

To je bilo pred tridesetak godina.

Broj bijelaca se je oštro smanjio nakon toga, pogotovo među mlađom populacijom.

Jedino se nije smanjio broj bijelih liberalno-ljevičarskih degenerika koji su sad svoju djecu našli među kućnim ljubimcima, ili somalijskim ilegalnim imigrantima, u EU nekim drugim.

Promjena je ta što su mnogi bijelci i te kako toga postali svjesni i javno o tome govore.

I vide kako ideja nestanka bijele rase nije započela s Bidenom ili Clintonom, nego da vuče korijene od onih koji su isplanirali i prvi i drugi velerat u kojima je bijela rasa izgubila svoje najbolje sinove.

I da mnogi ponavljaju riječi najpoznatijeg američkog generala u drugom veleratu, George S. Pattona, borili smo se na krivoj strani.

I povratak na temu.

Ako netko pripada nekom narodu ili rasi, i raduje se što njegov vlastiti narod i/ili rasa nestaje, taj ne može voljeti nikog, taj ne može biti bližnji niti susjedu niti rođaku, niti čovjeku iz drugog naroda i rase.

On je otpadak ljudskog društva - čovječanstva općenito.

Poveznica na Nick Fuentesov govor o situaciji u Minessoti.

Pirova pobjeda ludita

Pirova pobjeda, ali pobjedi se ne gleda u zube.

Luditi su i i ovdje na wikipediji krivo prikazani.

Oni nisu bili proleteri, oni su bili majstori raznih zanata prije nego što su nastali proleteri i kapitalisti, prije nego što su nastale tvornice.

Oni su bili nasljednici onda izumirujućih srednjovjekovnih cehova koji nisu vidjeli svoje neprijatelje niti u kapitalistima niti u proleterima, već u samoj neljudskoj ili protuljudskoj tehnologiji.

Glupani, rekli bi ljudi 19 i 20 vijeka, kako su mogli biti protiv strojeva, kako su mogli biti protiv tehnologije kad nam ista donosi napredak, odnosno boljitak?

Trebali su samo oštricu svojeg bunta usmjeriti na kapitaliste, a ne na strojeve kapitalista.

Tako su govorili marksisti, kojima je osnovni motiv za političko djelovanje zavist odnosno vruća želja zamjeniti kapitaliste sa njima samima, da oni postanu 'avangarda radničke klase' koja će se useliti u vile kapitalista i preuzeti upravljanje nad istim tvornicama, ali sada licemjerno u ime radnika.

Dakle, nije stvarno bio problem u kapitalistima, nije problem bio niti u marksistima, problem je stvarno u tehnologiji koja je već onda pokazivala znakove da će ljudski rad učiniti bespotrebnim.

Ali ne samo tjelesni rad, nego i umni.

Do toga smo došli i svi znamo da znanje AI i njezina brzina analiziranja i sintetiziranja podataka te donošenja odluka daleko nadmašuje bilo kojeg ljudskog genijalca.

Netko će reć, dobro nije tako loše, AI će zamjeniti one u kancelarijama, ali bit će potrebni uvijek vodoinstalateri, zidari, električari, čistačice, vojnici, policajci, smetlari, bolničarke ...

Zar niste vidjeli kroz posljednje desetljeće kako su napredovali roboti?

Nema ljudskog rada u modernoj civilizaciji kojeg ne može zamijeniti stroj.

I slike može izrađivati, i glazbu skladati, i filmove snimiti prema svojem scenariju i bez ljudskih glumaca, a ono što ljudi gledaju na takvom filmu izgledat će kao su ljudi od krvi i mesa. 

Zašto su dakle luditi, koji možda nisu tog ni bili svjesni, pobjedili pirovom pobjedom?

Zato što Bog postoji.

Za 'prosvjetitelje' početka modernog vijeka (znači pred 3 stoljeća) znanost i tehnologija bila su sredstva da se pobjedi Bog, da se ljudsko društvo organizira tako da mu više ne treba Bog, i da se dokaže masama kako nema Boga.

Hvala Bogu nema Boga kako su govorili poslije drugog velerata novopečeni komunisti koji su nekad bili kršćani.

Ali na njihovu žalost, Bog je samo digao zaštitničku ruku od njih, i nije nestao.

Prepustio je tu pobunjenu djecu Adamovu pobunjenim demonima.

Obećanje o novom tehnološkom raju na Zemlji pretvorilo se je u tehnološki pakao za kojeg sam siguran da kontrolu imaju demoni i čija inteligencija nadmašuje i ljudsku i onu umjetnu.

Gdje je rješenje, gdje nam je spas od nadmoćne-superiorne tehnologije odnosno demona?

Tamo od kuda su 'prosvjetitelji' željeli pobjeći.

Bolje je pitanje tko nam je spasitelj u ovoj nevolji u kojoj ne vidimo izlaza?

Spasitelj se je prekjučer objavio svijetu, Bog se javio ljudima.

I javlja se uvijek kad se smirimo, kad odustanemo od sulude oholosti i želje da budemo bogovi.

Ovaj svijet uključujući i nama strašnu i neprijateljsku tehnologiju broji zadnje dane (da me se ne uhvati za riječ, mogu to biti dani, ali i desetljeća).

AI i sva tehnologija koja ima demonske korijene u cilju je uspostave carstva Antihrista.

Ali to carstvo vrlo će kratko trajati jer Strašni sud dolazi.

Koliko god bilo teško u posljednjm vremenima biti kršćaninom, znajmo da se sve ovo što nam se čini strašno i protuljudsko, i pred čime se osjećamo nemoćnima, dogodilo po Božjem dopuštenju radi obraćenja Njegovih izabranika posljednjih vremena.

I da će se ta vremena skratiti radi istih izabranika.

Ako smo kršćani, onda se moramo nadati da smo uvršteni u te izrabranike, moramo se silno truditi da budemo uvršteni u njih, a Bog će onda dati blagodati da izdržimo do kraja.

Autor slijedećeg videa vrlo studiozno analizira društvena zbivanja.

U ovom analizira pop rock kulturu i njezin negativan utjecaj na društvo, odnosno kulturu.

Krivo shvaćeni patrijarhalizam i kršćanska vjera

Moliti Boga, Bogorodicu, svece, anđele je nužno za spasenje.

Nužno za spasenje je prihvatiti patrijarhalizam, jer Bog je otac svim očinstvima, i jasno je u Božjoj Objavi stavljen muškarac-muž-otac na odgovorno hijerarhijsko mjesto (što znači da je Adam bio odgovorniji od Eve za prvotni grijeh jer je bio njoj nadređen, tako da ne bi neki muškarci pomislili kako hijerarhija znači privilegije bez odgovornosti).

Potrebno je dakle moliti se da muškarci i žene postanu svjesni nužnosti patrijarhalizma.

Ali, ali ...

Ali postoji mjesto i vrijeme za zajedničku molitvu, pa i molitvu za patrijarhalizam, a postoji i mjesto gdje se ne moli ista zajednička molitva.

To mjesto nije nipošto riječka katedrala i molitva koju će voditi prosodomitski i profeministički i proglobalistički riječki biskup Mate Uzinić.

To je isto kao da se vjernici idu moliti u neki riječki klub lezbijki i to na njihov poziv.

Slična je stvar moliti se klečeći na trgovima i ulicama koja su mjesto svakakvog nemoralnog i nekršćanskog ponašanja.

Na neprijateljskom i antikršćanskom terenu nema mjesta klečanju i zajedničkoj molitvi, nego je to mjesto borbe.

I križari kad su išli u boj protiv muhamedanaca, nisu se molili pred muhamedancima na bojištu, nego su se prethodno molili na svetoj Liturgiji i onda krenuli u juriš.

Isto tako i Izraelci kad su se borili protiv Božjih neprijatelja.

Mojsije je na brdu držao ruke ispružene prema Nebu, a u dolini Izraelci su u rukama imali mačeve, koplja i druga oružja.

S druge strane, kako muškarci koji kleče, umjesto da se bore, misle da će predstaviti se društvu i ženama kao patrijarsi, koji su oduvijek bili i ratnici?

Kakav je to muž patrijarh ako moli svoju ženu na koljenima da ga prihvati kao patrijarha*?

On može moliti Boga da njegova žena odustane od modernih feminističkih i za vjeru i civilizaciju pogubnih ideja, ali ne smije nipošto moliti pred ženom, pogotovo ne na koljenima, da mu bude prava žena.

Ipso facto on je time sebe obesnažio kao patrijarha.

Inače, već i srednjestrujaški mediji konzervativnijih nazora vide kako su mnoge žene postale antijudite:

Dakle 'klečavci', nipošto se ne sramite što klečite pred Bogom i Bogorodicom, ali budite muževni tamo gdje trebate biti muževni, nemojte dozvoliti da vam se u lice nekažnjeno rugaju leftardi i ostali bezbožnici, jer oni se ne rugaju vama nego vašoj vjeri odnosno rugaju se Bogu.

Kršćanin nikad ne smije preklinjati bezbožnika da se prestane rugati Bogu, nego mora učiniti ono što se mora učiniti s javnim bezbožnikom.

Ako pak smatrate da su neprijatelji Božji toliko nadmoćni da im se ne možete suprostaviti, zašto idete onda na njihove trgove i ulice i eventualno molite policiju da vas zaštiti?

Ulice i trgovi su mjesta kršćanskih procesija-litija i javnih molitvi samo u dva slučaja - kad su kršćani spremni suprostaviti se Božjim neprijateljima na licu mjesta, odnosno kad su spremni biti mučenicima, ili kad je taj grad ili država kršćanska te zemaljska vlast štiti svojom silom kršćansku molitvu odnosno represijom i robijanjem prijeti svim neprijateljima Božjim ako ometaju molitvu.

Ovo sad nije niti jedno niti drugo, pa ne samo što na krivi način branite patrijarhalizam, nego na krivi način branite kršćansku vjeru.

* Boležljivi srednjovjekovno-renesansni romantizam koji je produžio život do modernog vijeka stvorio je muškarce koji su bili opčinjeni ženama (najčešće zbog tjelesne strasti) da su ih predstavljali kao božice kojima se mora klanjati, kojima se ispod prozora moraju pjevati pjesme (tzv. trubadurske) koje golicaju ionako njihovu prenapuhanu gordost, da im se mora poljubiti ručice, kad ih se prosi da ih se mora zaprositi na koljenima ...

Stoga je ova moderna nemuževnost muškaraca vrlo dubokih i dalekih korijena.

Možemo čak reći da ide od Adama koji je Evu stavio ispred Boga to jest ispred Božje zapovijedi.

Sigurno to nije bilo kasnije kad se je 900 godina kajao, niti je naša pramajka Eva bila pustolovna feministica kao u Edenskom vrtu.

P.S.

Apropos inspiracije za tekst, tu je neizbježan i neiscrpan izvor nadahnuća 'naš riječki Mate' kojeg obožavaju Božji neprijatelji. U ovom slučaju bio je sekundarni Mate.

Jer sam jutros odgovarao na pitanje jednog brata u Hristu, istinskog pravoslavca iz Srbije, kojem nije bilo jasno što se to događa u RH da se potpisuje peticija protiv 'klečavaca'.

Uglavnom što se njega tiče, ali vjerujem i ostalih istinskih pravoslavaca, oni cijene napore i cilj 'klečavaca', čak uspoređuje ih s prvim kršćanskim mučenicima.

I ja cijenim, samo upućujem ih da se borba za povratak patrijarhalizma treba voditi na drugim mjestima, i na drugi način.

Ovo je prilika da se iskaže činjenica da su tradicionalni rimokatolici, a da to možda i ne znaju, bliski sa istinskim pravoslavcima.

Još kad bi se riješili zablude da je u Rimu nezabludivi Hristov vikar ...

Vratimo se na bojišnicu kulture u jednu od mnoštva bitaka u kojem je civilizacija smrti, onda smatrana napredkom, pobijedila.

Film i pop glazba su nesumnjivo u tome odigrali ključnu ulogu.

Rusko-židovski autor Ira Levin (čije podrijetlo nikoga više ne bi smjelo iznenaditi) napisao je 'satirično znanstveno-fantastičnu horor' novelu "Stepford wives" koja je nekoliko godina nakon toga ekranizirana u poznatoj tvornici laži zvanoj Hollywood.

O tom filmu:

Novela i film imali su za cilj narugati se majkama domaćicama usporedivši ih sa robotima, u noveli i filmu te normalne žene prikazane su stvarno kao roboti.

I većina ljudi ili nisu umijeli, ili nisu željeli primjetiti inverziju, žena kojoj je Bog dao ulogu da bude majka i da se brine o djeci i domu - da bude domaćica, prikazana je kao stroj-mašina, a žena koja prestane biti ženom i postane robot u nekoj tvornici, ili bude na raspolaganju nekom drugom muškarcu, a ne svom mužu, prikazana je kao slobodna i u pravom smislu žena.

Film, iako nije bio nešto gledan, dobio je kultni status pa su se žene koje nisu postali roboti i koje nisu išle za karijerom robota, koje su bile prave žene, majke i domaćice, nazivane posprdno Stepford ženama.

Zašto ovo treba znati?

Kao i u bolesti, da bi se našao lijek, treba naći uzročnika bolesti.

Jest, ovu bolest koja je desetkovala sve zapadne narode, ali i istočne, i južne i sjeverne, širili su najčešće 'levini', a mogli su zato što je već imunološki sustav društva bio ozbiljno nagrižen pa nije mogao se obraniti od virusa/bakterija modernog društva.

Svaka bolest, i tjelesna, i duševna, i društvena, dolazi zbog pobune protiv Boga koji je izvor svakog dobra, pa onda i zdravlja.

Dugo i neraskajano kršenje Božjih zapovijedi dovelo je do te smrtonosne bolesti društva i pojedinaca u društvu.

Nažalost ima još mnogo onih koji se nazivaju kršćanima, a onda prije spavanja uživaju pogledati neku filmsku laž iz tvornica laži.

Uvijek se pitam i ponekad pitam one koji to vole gledati - pa zar ne primjećujete što vam taj film želi poručiti, kako i zašto želi utjecati na vaše misli i osjećanja, zašto se dragovoljno prepuštate da truju vašu dušu neprijatelji vašeg dobra i spasenja?

Mislim da se to zove misterij zla.

Bog se javi!

Vaistinu se javi!

Tako pravoslavni kršćani pozdravljaju jedni druge za vrijeme Bogojavljenja koje je bilo jučer.

Također poznati su različiti običaji s kojima se slavi krštenje Hristovo u Jordanu, i koji su uvijek vezani za vodu.

Mir Božji! Hristos se rodi!

Za ovu blagdansku priliku dati ću čitateljima tekst prebačen iz srpske ćirilice na latinicu koristeći AI (jer većina čitatelja ne zna ćirilicu).

Radi se o knjizi svetog Dimitrija Rostovskog: "Letopis - Istorija sveta od postanja do rođenja Hristovog" u prijevodu Mladena Stankovića.

Knjigu čitam i eto baš 'slučajno' danas, za Roždevstvo Hristovo pročitah te stranice koje snimih i poslah AI da mi uštedi trud.

U tom dijelu knjige sveti Dimitrije opisuje gradnju Babilonske kule i kaznu koju je ljudima koji su je gradili dao Bog.

...

time postajali su kao bez uma, jer ih je obuzeo strah usled nevidljivog dolaska Gospodnjeg, pa su prestrašeni jurili s vrha kule do dna. Istovremeno, po promislu Božijem počeo je da duva silan vetar, i nastalo je nevreme, koje je razorilo veći deo kule i ubilo mnoge od njenih najusrdnijih graditelja.

Tako su ljudi prekinuli svoje delo i shvatili negodovanje Božije. Tražili su onoga ko bi mogao razumeti šta drugi govori. Nakon toga prozvali su ono mesto i grad Vavilon, što znači „smutnja", jer tamo je Gospod smutio grešne ljude i pomešao njihove jezike. Takođe je i zemlja prozvana Vavilonija.

Posle ove smutnje i mešanja jezika, ljudi su se razišli po svetu, svak u svoj kraj koji mu je praotac Noje odredio. Simovo pleme, koje vodi poreklo od sinova i unuka Simovih, rasejalo se u istočnim zemljama po Aziji. Jafetovo pleme je zauzelo Evropu, zapadne i severne zemlje. A Hamovi potomci su se delom udaljili u južne zemlje Afrike, dok su delom ostali u Aziji, Simovom nasledstvu, u vreme Nevroda, koji se – kao bogoprotivnik, mada ga je obuzeo veliki stid jer se njegov plan nije ostvario i započeto delo je propalo – ipak nije udaljio odatle, nego je sa svojim najbližim srodnicima ostao tamo, živeći u gradu Vavilonu, i izgnanši Sitovo pleme iz te vavilonske zemlje.

Gospod ne samo da je pomešao ljudske jezike, nego je i lepotu ljudskog lika u mnogo čemu promenio, i jedva da im je ostavio sličnost sa ljudima. Jer od tih graditelja kule, pometenih gnevom Božijim, proisteklo je svakojako nakazno potomstvo, kao izrodi ljudske prirode, napola zveri, napola ljudi, o kojima ćemo sada ponešto i reći.

Kao prvo, na različitim mestima po gorama i u pustinjama pojavila su se bića nalik ljudima, koja se zovu šumski ljudi ili satiri, a žive sa zverima, nagi, kosmati, s kozijim nogama i roščićima na glavi. Toliko su brzi, da satira ne može da stigne nijedna životinja, sem kada je bolestan ili kad ostari.

Zatim kentauri, koji imaju ljudsku glavu i prsa, a ostatkom tela nalik su konju, s konjskim nogama i repom.

O oba ova čovekolika bića napisano je u žitiju prepodobnog Pavla Tivejskog. Jedanput je Antonije Veliki pošao u pustinju kako bi pronašao ugodnika Božijeg Pavla. Bilo je podne i velika žega pa je starac iznemogao telom, ali bio je bodar duhom i nije se vratio s puta koji je preduzeo. Pošto nije znao kuda tačno treba da ide, krepio se govoreći: „Verujem Bogu da će mi pokazati slugu Svoga, koga mi je obećao pokazati". Posle nekog vremena ugledao je čoveka nalik konju, koga jelinski pesnici nazivaju kentaurom.

Videvši ga, starac se osenio spasonosnim znamenjem krsta i smelo je upitao: „Slušaj, gde živi sluga Božiji?" Zver se pokloni na ove reči svetoga i, pošto nije mogla da govori, rukom mu pokaza u kom pravcu treba ići do sluge Božijeg, pa se velikom brzinom udalji od svetog Antonija. Starac se zadivi prizorom ove zveri i pođe gde mu je pokazano.

Došavši na neko kamenito mesto starac ugleda drugu zver, koja je bila dopola nalik čoveku, dok je ostatak njenog tela bio životinjski – kozije noge i rogovi na glavi. Starac se zaprepasti pred bićem koje vidi, ali ga, budući naoružan nepokolebljivom verom, bez straha upita: „Ko si ti?" 

Zver mu pruži plod urme kao zalog mira govoreći: „Ja sam jedan od smrtnika što žive u pustinji, koje ljudi pomračeni zabludom nazivaju satirima i poštuju ih kao jedno od svojih božanstava; poslan sam u ime svoga stada da te zamolim da se pomoliš za nas zajedničkom Vladiki, Koga smo, kada je došao u svet, prepoznali, jer po svoj zemlji izađe glas Njegov (upor. Ps. 18,5)".

Dok je zver ovo govorila, lice umornog pustinjaka oblile suze radosnice. Obradovao se slavi Hristovoj i propasti satanskoj, i ujedno zadivio tome kako je uspeo da razume reči satira. Udarivši štapom o zemlju prepodobni reče: „Teško tebi, grade Aleksandrijo, jer umesto Boga poštuješ čudovišta! Teško tebi, grade bludni, u koji su se sabrali demoni čitavog sveta! Kakav ćeš odgovor dati, kada i zveri ispovedaju silu Hristovu, a ti šumska strašila poštuješ kao bogove?" Dok je sveti ovo govorio, zver uteče u pustinju.
Što se tiče ove zveri, neka niko ne misli da to nije tačno, jer je u vreme cara Konstancija takva čovekolika zver, koja se zove satir, bila živa dovedena u Aleksandriju na veliko zaprepašćenje čitavog naroda. A kada je izdahnula, njeno su telo, da ne istruli, usolili solju i poslali caru u Antiohiju, da bi preko njega bilo poznato i drugima.
Androgini, ili hermafroditi – svaki od njih ima obe prirode, i mušku i žensku; grudi su im – desna muška, a leva ženska.
Arimaspi imaju samo jedno oko na sred čela i neprekidno se bore s grifonima oko bisera i zlata; ono što grifoni iskopaju u gorama, ovi arimaspi im nasilno otimaju.
Astomi žive u dalekim oblastima Indije, uopšte nemaju usta, ništa ne jedu i ne piju, žive samo od toga što kroz nozdrve udišu mirise povrća. Udisanje tog mirisa služi im kao hrana.
Tanefi imaju tako velike uši, da im pokrivaju čitavo telo.
Nevri – ponekad se privremeno pretvaraju u vuka i proždiru čoveka koga uhvate.
Pigmeji to su vrlo mali ljudi, visine svega jednog lakta; žive u planinama Indije; nisu dugovečni: njihove žene rađaju s pet godina, a sa osam su već stare. Ovi pigmeji jašu na ovnovima ili jarčevima i gađaju iz malih lukova. Zbog hrane su stalno u ratu sa ždralovima, jer ždralovi jedu ono što pigmeji poseju. Zato pigmeji s proleća sabiraju veliku vojsku i s oružjem polaze na obalu mora Okeana, blizu koga se nalazi njihova zemlja, tamo traže gnezda ždralova i jedu njihova jaja i ptiće, kako se ždralovi ne bi umnožili i savladali ih.
Kiklopi antički pesnik Vergilije kaže da žive na Siciliji, (i) pod planinom Etna. Za njih se (kao i za Arimaspe) kaže da imaju samo jedno oko i to na čelu.
Mantikori žive u Indiji i imaju samo glavu i lice čoveka, a ostatak tela im je lavovski.
U tim zemljama Indije postoje i mnoga druga čovekolika čudovišta, koja nemaju ni glave ni vrata, jer im se oči nalaze na ramenima, a usta na prsima.
Tamo se u pustinjama može pronaći još jedno čovekoliko čudovište ono se naziva kinokefal. Glava mu je pseća, i ispušta strašan škrgut zuba.
Ihkočkodan ili pitik samo donekle liči na čoveka.
I mnoga druga slična čovekolika čudovišta mogu se pronaći pod kapom nebeskom; po rečima zapadnog učitelja Avgustina, ona, kao i mi, potiču od praoca Noja, ali su u vreme gradnje kule, smućena gnevom Božijim, izgubila lepotu ljudskog lika i um. Od toga doba ova bića više nisu bili potpuni ljudi, već napola zveri i čudovišta. I u tome nema ničeg čudnog, pošto se i kasnije dogodilo nešto slično: jer se Navuhodonosor ...

Satiri nisu izmišljotina, to su ljudi i njihovi potomci koje je Bog kaznio zbog gradnje Babilonske kule na način da ih je preobrazio u čudovišta, pola ljudi pola životinje.

I sad najzanimljivije, taj satir kojeg je sreo sveti Antun Pustinjak (ili Antun Egipatski pod drugim imenom, pravoslavci kod nas ga zovu Antonijem Velikim) govorio je ljudskim jezikom kojeg je razumio svetac, i satir je znao da je Antun veliki svetac i velik u Božjoj blagodati.

Te ga je zamolio da se pomoli za njega i njegove (satire) jer su prepoznali da se je Bog utjelovio pred nekoliko stoljeća (kad se je taj razgovor vodio prošlo je toliko od rođenja Hristovog) i spremni su pokloniti Mu se kao svome vladiki-vladaru-caru.

Svecu su od uzbuđenje suze potekle vidjevši da čudovišta znaju tko je Hristos, da su u pokajanju te su spremni pokloniti se Božiću kao i Njegova presveta Majka, očuh Josip, pastiri, anđeli, trojica mudraca s istoka.

Jesmo li spremni pokloniti se i klanjati Mu se u vječnosti kao i anđeli?

Ili su nas pretekla čudovišta?

Poklonimo Mu se do poda i ne gledajmo u Njemu nemoćno djetešce, nego Vladiku sveg stvorenog!

P.S.

Homilija o.Stevena Allena o Roždestvu Hristovom.

Mogao bih sad nizati video snimke u kojima se vidi da su narativi o dobrim momcima koji su pobjedili u drugom veleratu nepovratno otišli, ne treba biti genije za shvatiti da je današnje katastrofalno stanje Zapada izravno povezano s tim 'dobrim momcima', globalistima, pobjednicima posljednjeg svjetskog rata.

A da nije dobro samo na Zapadu, govori i ova informacija iz Kine.

Do 2100 g. (ne vjerujem da će svijet do tada trajati) Kina će izgubiti pola svojeg stanovništva.

Treba znati da ne će tada ostati pola mladih Kineza, nego staro stanovništvo koje ne može trend okrenuti, ali niti brinuti se o sebi.

Što reć nego da to već je sada na Zapadu i kod nas.

Gledah neki dan kad sam bio u gostima (jer nikada ne gledam doma TV) emisiju HRT "Dobro jutro Hrvatska" koju vode oni koji su je vodili i pred 20 godina, ondašnji sredovječni ljudi, a današnji starci.

Žene ofarbane i zategnutih bora, ali nije teško otkriti da kao i uvijek na taj način skrivaju svoje stare godine i glume da su mlađe i izazovnije.

U emisiji (liberalnog radioaktivnog zračenja) prilog je bio o 'neotuđivim ljudskim pravima invalidne djece' kako bi gledatelji dobili dojam kako smo mi pravedno i milosrdno društvo. Dočim u normalnom organskom društvu o toj djeci se brine njihov rod i ljudi dobre volje koji od srca i zbog Hrista pomažu tu djecu, a ne da se protukršćanska država lažno brine o istoj djeci iz svog proračuna te da onda postoje plaćenici od države koji se o toj djeci brinu. Djeca pak lako otkriju (pa i ona mentalno zaostala) kad se netko bez plaće i interesa, a iz ljubavi brine o njima, a kad to netko radi zbog interesa.

Na taj načim dekadentno društvo nastoji sakriti istinu kako umiremo i nestajemo. 

Moderno društvo se šminka i prikazuje onakvim kakvim nije. Isto kao i žene (prave žene se ne šminkaju jer ove slabog morala samim šminkanjem priznaju da se bave glumom, zavođenjem i pretvaranjem u nešto što nisu, nekad su se samo prostitutke šminkale).

Kakva prava! Kad je Bog ikad dao ljudima nekakva prava!?

Dao je zapovijedi, i rekao birajte život ili smrt!

Ako budete poslušni zapovijedima, onda ćete imati Božji blagoslov i život.

Ako budete pobunjenici protiv Boga i Njegovih zapovijedi, onda imate smrt.

Radi se o tome da su ljudi ozakonili protivljenje Božjim zapovijedima, štoviše kršenje Božjih zapovijedi se u modernom društvu smatra poželjnim i vrlinom.

Što može uslijediti u naopakom društvu nego naopaka situacija, da umjesto života ima smrt?

Ako se nešto ne preokrene, emisija protubožjeg liberalizma na državnoj TV, može se slobodno preimenovati u "Laku noć Hrvatska" i emitirati se i dalje ujutro. 

I na engleskom jeziku, jer više nitko od stanovnika RH ne će znati hrvatski jezik.

Pa što mi je trebalo da pokvarim tekst o Roždevstvu Hristovom ovim crnilom?

Tako da jasnije (u kontrastu ili chiaroscuro) prikažem taj veliki blagdan Života.

Oni koji su postili za Božić, oni su se radovali Božiću i mogli su ga roditi u svom srcu.

I nije važno da li su mladi ili stari, jer u ljudskom srcu je vječni Mladenac, i takav čovjek se raduje budućem vječnom životu u nebeskom Jeruzalemu.

Takav zna da ovaj svijet, baš zato što je u pobuni protiv Boga, mora umrijeti i ne želi se vezivati za njega.

Takav zna da je bezumno slaviti Božić prije Božića na "adventima" i prezire te događaje koje hotimično žele uništiti Božićni post i iščekivanje mladog Sunca Pravde u zimi ovog svijeta.

Moderno društvo se silno trudi da i dalje traje zima i mrak, društvo koristi umjetna svjetla elektromagnetizma kako bi sakrili 'sveta od sveta' (Svjetlo od Svjetla kako se izgovara u Simbolu vjere o Gospodu Isusu Hristu).

Ali Svjetlo se je rodilo i nikakvi Herodi ovog svijeta Ga ne mogu pogasiti.

I kako je naglasio vladika Akakije u homiliji, daje nam Mir koji ovaj svijet ne može dati.

Štoviše, taj istinski Mir bori se protiv lažnog mira ovog svijeta.

U toj borbi moramo sudjelovati htjeli ili ne htjeli.

Pretrpimo dakle braćo i sestre još malo nevolja prolaznog života i svijeta, čeka nas nakon toga naš Vladika nad vladikama s vijencem vječne slave priređenim u vječnosti za naše glave ako ustrajemo do kraja u vjeri, nadi i ljubavi!