Tko je moj bližnji?

Manje više svi znamo Hristovu parabolu o dobrom Samaritancu.

Židovu kojeg su napali i ranili razbojnici bliži je bio inovjerac i inoplemenik Samaritanac, nego suvjernici i suplemenici židovi.

Znači odgovor na pitanje tko je tvoj bližnji jest - onaj tko ti pomaže u nevolji.

Za očekivati i normalno i prirodno u ljudskom društvu je da su čovjeku najbliži oni koji su čim više krvno povezani s njim.

Prirodno je da su nam najbliži otac i majka, braća i sestre, onda bliža rodbina, pa daljnja rodbina, pa onda oni iz našeg plemena (ako živimo tradicionalno u plemenima), pa onda oni iz našeg naroda, pa onda oni koji su nam rasno slični, koji sliče na nas.

Ali često se zbog bezakonja i bezbožništva ljudi događa da to ne bude tako, i o tome govori Gospod Isus Hristos, kako se zna dogoditi da onaj tko nam je stranac bude bližnji od onih koji bi to trebali biti.

Nije li čedomorstvo najveći dokaz tome?

Majka koja bi trebala biti najbliža svojem djetetu, koja bi trebala žrtvovati svoj život radi svojeg djeteta, odluči ubiti svoje dijete i učini to, i kad je to ozakonjeno i smatra se pravom žene, nije li to neoborivi dokaz kako je društvo otvoreno ustalo protiv Boga i Njegovih zapovijedi?

I ne samo majka, nego često i otac slaže s čedoubojstvom, nerijetko 'razumijevanje' ima i bliža i daljnja rodbina.

Tko je onda tom ubijenom djetetu bližnji, kad svi krvno bližnji su sudionici njegovog ubojstva?

Naravno Bog, a Bog je i milosrdan i pravedan, i bez velikog pokajanja onih koji su sudjelovali u čedomorstvu, bili aktivno ili pasivno, ove čeka pravedna i vječna ognjena kazna.

I razmislimo malo šire, naša bezbožnička država podržava čedoumorstvo.

Znači svi mi u toj državi, ako se ne protivimo javno čedoubojstvima, smo odgovorni i snosit ćemo pravednu kaznu.

Ne samo razmislimo, nego zakukajmo i pokajmo se.

Da se vratimo na priču o milosrdnom Samaritancu.

U moderno vrijeme bezbožništva kad su svi bijeli narodi legalizirali čedoubojstvo, a Božje zapovijedi zaboravili ili im se izrugali, kod tih naroda (kod dijela naroda kojeg zovemo ljevicom i liberalima) došlo je do ideje, vrlo naopake i protunaravne, kako su im bližnji ljudi oni koji su im čim dalji, koji se čim više razlikuju od njih.

Oni koji se bilo rasno bilo kulturno bilo vjerski najviše razlikuju od njih, postali su im najbliži.

U njihovoj mašti, u njihovoj duhovnoj iluziji, u prelesti.

To im je bio surogat i zamjena za kršćansku vjeru koju su napustili, pomagati ne onima koji su im najbliži, nego pomagati onim najdaljnjim,

I ne samo pomagati im na daljinu, nego pozvati ih u blizinu, pozvati ih u svoje države, dati im državljanstvo i sva socijalna prava i čak i veća nego što njima bliski starosjedioci imaju.

I čak kad ti dalnji za kojih su čvrsto vjerovali da su im bližnji, teroriziraju ih i njihovu djecu (ako je imaju jer napuštanje Boga znači i demografsku propast), oni su nemoćni da im se suprostave jer ne mogu nikako doći k sebi i reći - pa ovi nisu moji bližnji.

Dakle, ono što se naziva kod bijelih naroda ljevicom i liberalima, a pravo ime je izdajnici svojeg naroda i predaka, žive u svojoj izmišljenoj i nepostojećoj 'zbilji' koju nemilice uništava prava zbilja, prava realnost, pravi život (koji je postao i postaje sve više pakao na Zapadu).

I ovako se dolazi do paradoksa, da su stranci, koji svi redom imaju prirodne odnose prema svojim bližnjima, koji preferiraju svoju rasu i svoju vjeru, koji su patrijarhalni, su bliži onoj manjini bijelih tradicionalista nego što su im bliski dekadentni i degenerični sunarodnjaci s ljevice.

Jer nitko ne voli izdajice, i neprijatelji su bliži od izdajica.

Jer neprijateljstvo između dvaju naroda ili skupina (rasa) može prestati i nastupiti dobrosusjedski odnosi između sukobljenih naroda koji su svaki na svojem teritoriju, ali izdajnici nemaju mjesta niti kod jednih niti kod drugih.

Izdajnici se bore za ukidanje naroda i narodnih država, za globalizam.

I ima ih puno, previše, zato se i bliži vrijeme Antihrista.

Nešto o tome u slijedećem videu:

P.S.

Ovo su njemačkoj ljevici i liberalima bližnji.

Slična stvar u Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, ...

I mi ćemo biti uskoro u tim trima točkicama ako se izdajice ne izbace s vlasti i ako narod ne shvati da je narod.

Kako mogu biti Nijemci ti maloljetni banditi samo zato što su rođeni u Njemačkoj?

Dakle, treba najprije ukinuti protunaravni zakon da je netko državljanin narodne države samo zato što je rođen u toj državi.

Pilić se može izleći u konjskoj štali, jel ga onda možemo smatrati i držati konjem?

U što se je Njemačka pretvorila od nekada ovog u stanje da stranci u Njemačkoj teroriziraju Nijemce:

U svakom se narodu to događa kad u njemu prevlada ljevica i liberali (doduše ovi u Njemačkoj su došli preko poraza Njemačke u veleratu, njih su saveznici instalirali i još uvijek ih podržavaju).

I sad da se prisjetimo onih koji stoje iza moderne inverzije prispodobe o bližnjem i kojima odgovara urušavanje sveg tradicionalnog, kršćanskog i patriotskog (osim njihovog naravno):

I na kraju obavijest od Googla poslata i na email (s napomenom da ne primaju odgovore).

Zbog njihove "Politike Protiv Govora Mržnje", po drugi put su mi izbrisali tekst "Antijudita i Anticrkva".

Nema smisla više postavljati tekst kad će mi ga opetovano brisati.

Nema smisla pozivati se na moje ljudsko pravo da mrzim, jer ljudska prava ne postoje.

Ali Bog je zapovijedio da moramo mrziti zlo.

To je jedino mjerodavno.

I još jednom ponavljam ono što je izbrisano.

Ako smatrate da je neki tekst vrijedan snimite ga, jer je vrlo moguće da će nestati kao i cijeli blog.

Nastavljam s temom tako da idemo u srž pitanja - tko je moj bližnji ako sam kršćanin.

Evanđelje po Mateju, 12 poglavlje, 46-50 redak:

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47 Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« 48 Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« 49 I pruži ruku prema učenicima: »Evo«, reče, »majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Matej 15, 21-28:

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24 On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26 On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27 A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28 Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.

Odgovor je - ako smo pravi kršćani, onaj tko je bližnji Bogu, taj je i nama bližnji. Bogu je bližnji onaj tko vrši volju Njegovu, čuva u svom srcu zapovijedi Božje i stalno je usmjeren prema Bogu kao dobri sluga koji neprestance čeka na znak gospodara (takvi ljudi su onda slični anđelima).

Kako je volja Božja da se svi ljudi spasu, to oni koju su sluge-rabi Njegovi, Njegovi bližnji, ne mogu a ne željeti spasenje svih ljudi te su uvijek spremni u tom spasenju sudjelovati sa svojim doprinosom.

Zato su pravi kršćani uvijek i zauvijek braća i sestre makar se nisu nikad u zemaljskom životu vidjeli, jer su udovi istog Tijela-Crkve, jer u drugim kršćanima vide Boga odnosno sebe (Boga koji se nastanjuje u ljudskom čistom srcu, a ne u smislu panteizma da je sve što postoji Bog).

Na takve se možemo prije pouzdati nego na svoje najbliže po krvi koji nam na kraju krajeva mogu biti i najveći neprijatelji, a to znači neprijatelji našeg spasenja.

Bratstvo po Hristu daleko je jače od bratstva po krvi, narodu, ideologiji, kulturnim afinitetima, sportskom navijanju i slično.

Neka mi bude dopušteno nadopuniti gore citirano, od svih ljudskih i anđeoskih stvorenja najbliža nam je Bogorodica, jer Ona je najbliža Bogu.

Bogorodica ne prestaje moliti se za naše spasenje, a Njezina molitva Bogu je najjača, najusrdnija, najispunjenija jer je najbliža Bogu.

Drugo što moramo primjetiti da Hristos nije tajio kako je prvenstveno došao spasiti izgubljene ovce doma Izraelova. Oni su bili tada Bogu najbliži, i Hristos ih je spasio uvrstivši ih u svoje stado. To su apostoli, veći (12-torica) i manji (70-torica), i svi židovi koji su povjerovali navedenim apostolima te su se krstili i povjerovali u Evanđelje, to je prva Crkva.

A onda i mi koji nismo krvni potomci Abrahamovi, ali jesmo po vjeri jer smo primili vjeru apostola (preko njihovih nasljednika - episkopa), krstili se i živimo u pokajanju i nadi u spasenje.

Susret Isusa Hrista s Kaananejkom, pogankom, završava tako da Gospod pred svojim učenicima hvali njezinu vjeru u Njega premda je On iskušao njezinu vjeru na 'grublji' način. Time je de facto poručio svojim apostolima da je Kaananejka uvrštena u pravi i vječni Izrael-Crkvu iako nije krvni potomak Abrahamov.

Vjera jača je od krvi, jer je Hristos rekao židovima koji su Ga odbacili i tražili da se ubije, kako oni, premda su krvni potomci Abrahamovi, nisu djeca Abrahama, nego djeca Sotone.

I tako je bogoizabrani narod ili postao Hristovo mistično tijelo - Crkva, a to znači pravi Izrael na kojem se izvršilo Božje obećanje Abrahamu, ili je postao satanoizabrani narod, narod najneprijateljskiji Hristu i ljudskom spasenju.

Toga moramo biti duboko svjesni jer je taj narod najmoćniji na ovoj propadljivoj Zemlji, daleko su najbolje organizirani, najbogatiji, lukavi, te znaju kako (ta imaju i protokole o tome) mogu kršćane odvući iz Crkve znajući njihove ljudske slabosti te postati tako njihovi gospodari (što mnogi, mnogi bivši kršćani već jesu).

S druge strane opet znamo na temelju Pavlovog proroštva, da će na koncu vremena i među njima ponovno nastati podjela jer će mnogi od njih shvatiti da je Isus Hristos bio pravi Mesija, Sin Božji, Spasitelj cijelog svijeta, te će se priključiti Crkvi, pravom Izraelu.

Ovo gore je bio (jer ga je u međuvremena cenzura s YT maknula) Nick Fuentesov govor "Bijelci izumiru, pa što!?!" o tome kako se već predugo, a sad bez imalo skrivanja, može reći da bijela rasa treba nestati, te da su u tome glavnu ulogu imali oni koje je Hristos nazvao sinagoga Sotonina.

Izgleda da je razdoblje o kojem se je moglo kritizirati gospodare svijeta u medijima bilo vrlo kratko.

Možda se to odrazi i na budućnost ovog bloga.

Drveno željezo, judeo-kršćanstvo i kršćanski cionizam nije samo prisutan kod angloameričkih protestanata, nego i kod rimokatolika, pogotovo Vatikana.

Toga su svjesni i neki poljski rimokatolici:

Čekam da se to dogodi s nekim hrvatskim rimokatolicima.