srijeda, 13. prosinca 2017.

Et ne nos inducas in tentationem

Pisao sam pod ovim naslovom kako papa vatikanske sekte želi izmijeniti molitvu "Oče naša" u riječima "i ne uvedi nas u napast" obrazlažući kako je to krivi prijevod.
Kamo sreće da je to prva laž koju je taj čovjek bezakonja izrekao dok nosi bijelu haljinu i kapicu!
I starogrčki original i latinski prijevod Vulgate (prijevod sv.Jeronima) u Matejevom i Lukinom Evanđelju je baš takav, pa bi Bergoglio trebao nositi nos Pinokija, a ne klauna.



Sama drskost mjenjanja molitve koju je izrekao Isus Krist trebala bi izazvati bijes kršćana prema Bergogliju, pred nekoliko stoljeća papa koji bi to predložio bi bio bačen u Tiber i utopljen.
Međutim motiv ovom pisanju nije uništavanje njegovog lika i djela, nego ukazivanje kako ogroman broj kršćana i onih koji se zovu kršćanima stvarno ne vjeruje kako Bog Otac uvodi ljude u napast.
Bog ne treba političku korektnost da bi bio zaštićen, štoviše oni koji žele biti politički korektni kao u ovom slučaju gdje tobož brane Boga kako nije zao, ustvari negiraju Bogu da je Bog.
Ako Bog ne želi nikako da ljudi dođu u situaciju napastvovanja od strane demona, kako se onda može protumačiti da se napastvovanja događaju osim besmislenim zaključkom kako Bog ne može spriječiti demone da to čine ili još gore - ni ne zna kada to oni čine.
Besmislen zaključak je zato što onda Bog nije Bog.
Zar se je Zmija izmigoljila Bogu pa je onda neprimjećeno od Boga čekala na stablu spoznaje dobra i zla Evu kako bi je zavela?
Ili je to Bog vidio, želio je spriječiti, ali je Zmija bila moćnija?
Doista, tvrditi kako Bog ne uvodi u napast znači biti sotonistom, vjerovati kako je Zmija moćnija od Boga*.
Zapamtimo kako je sve krenulo od tobož dobrih namjera da se prikaže Bog kako je dobar, kako nije zao, a završava se u paklenskoj laži kako Bog nije Bog.
Ako se ne prihvati 'ne uvedi nas u napast' onda se Knjiga o Jobu može krivo protumačiti kako je Sotona na trik uhvatio Boga koji nije niti imao u planu iskušenje Joba (to jest da ga uvede u napast), nego je Job žrtva oklade Boga i Sotone.
Isus Krist naš Gospodin i Spasitelj upozorio nas je da su sinovi ovog svijeta lukaviji od djece Božje.
To u svakom slučaju jesmo ako nam Duh Sveti ne da dar mudrosti i razlikovanja duhova.
Ne smijemo biti telcima koje lako prevare djeca Sotone ili ovaj svijet.
Imajmo na pameti kako prevarant uvijek obećaje nešto što skriveno ili ne skriveno želimo, ali nije moguće, ili nije dobro za nas ili nešto što ne će ispuniti.
Kao što sam spomenuo u prijašnjem tekstu, ovdje se radi i o napadu na dogmu Crkve o Božjoj providnosti i predodređenju svetaca**.
Ta je dogma najteža za prihvatiti u naše vrijeme koje je uzdiglo čovjeka na Božje prijestolje, pa se u pravilu svaka istina koja negira slobodnu volju čovjeka, kako je danas definirana, apriori odbija uz često obrazloženje kako Bog nije nasilnik, kako Bog želi da se svi ljudi spase, pa prema tome Bog ne može uvesti nekog u napast jer onda će isti možda pokleknuti u napasti i završiti u Paklu.
Ali ljudi završavaju u Paklu i to većina, a tobož Bog to ne želi i nikoga ne uvodi u napast.
Zar je neko biće svemoćno i sveznajuće a njegove želje se ne mogu ispuniti?
Bog koji želi da se kompletno svi potomci Adamovi spase jednostavno ne postoji, to je lažna slika humanističkog boga čiji je original nacrtan Zmijinom rukom.
I kao kad se kaže da Bog ne uvodi u napast, tako se i ova laž na kraju svodi na negaciju božanskih atributa Boga.
Ako Bog ne može promijeniti sva ljudska srca koja je stvorio (indirektno preko Adama i Eve odnosno njihovog potomstva), onda Bog ne može kontrolirati što će se dogoditi, onda su sva proročanstva u Bibliji bila nagađanje i pogađanje, a ne nešto što Bog svojim Imenom jamči da će se dogoditi.
I kakav je to Stvoritelj koji stvara svijet a ne zna što će od tog svijeta biti nego je prepušteno slobodnoj volji ljudi, može biti kako Bog želi ako ljudi prihvate Boga, a ako ne prihvate onda će Bog biti razočaran i ne će Mu se ispuniti želje?
Nije li obrana Božja reći - Bog želi da se svi ljudi spase?
Ta tko će od ateista prihvatiti Boga koji ne želi da se i oni spase?
I tako u toj bezumnoj 'obrani' Boga nitko nema prave vjere u Boga jer Ga nitko s takvim lažima ne uzima zaozbiljno, nitko s takvim lažima ne može iz srca reći kako ima strah Božji koji je nužan za početak mudrosti, vjeru i spasenje.
Temeljna griješka većine ljudi kad razmatraju Boga je polazište od njih samih to jest od zablude kako su ljudi dobri te na tom pijesku grade kulu boga koji je u funkciji ljudi, koji se treba brinuti o svim ljudima, dati milost obraćenja svim ljudima, željeti da se svi ljudi spase i na kraju isprazniti Pakao.
Ako mislite da niste takvi, testirajte se čitanjem Knjige Postanka.
U kojoj je navedeno, a što citira sv.Pavao i na što se još kasnije poziva sv.Augustin u obrani doktrine predodređenja, kako je Bog ljubio blizanca Jakova, a prezirao brata blizanca mu Ezava i prije nego što su se oni rodili.
Prirodno nam je da postavimo pitanje zašto i štoviše da imamo sućuti prema Ezavu koji je kasnije na prevarantski način izgubio od Jakova prvorodstvo i očev blagoslov.
I tu činimo grješku jer ne vjerujemu Bogu kako ima stvarni razlog (a kojeg sada ne znamo) zašto je ljubio jednog, a drugog prezirao.
Još i više od toga, jer obojica su začeta u istočnom grijehu, obojica su zbog tog grijeha bila mrska Bogu, ali jednog je izabrao za spasenje, dao mu milosti da bude Izrael, drugom nije iako se je prvi rodio.
Kako kaže sv.Pismo, Bog nas ljubi i prije nego što smo mi ljubili Njega, dok smo Mu još bili neprijatelji.
To naravno ako nismo u situaciji Ezava, nadamo se da smo Božji izabranici.
Ezav nije nezasluženo bio omrznut od Boga, ali mi se olako dovodimo u situaciju da sudimo Boga zašto nije nešto učinio što bismo mi učinili na Njegovom mjestu.
A to je vrlo ozbiljan duhovni problem oholosti zbog kojeg se je sunovratio s Neba sin Zore - Lucifer.
Bogu moramo vjerovati kao i Job dok Bog dopušta da mu Sotona poubija djecu, uništi ogromno imanje i ostavi ga u teškim bolestima.
Ako krenemo suprotno od toga, ako počnemo suditi Boga ili Ga prikazivati kakvim On nije, nego kakvim mi želimo da bude, onda ćemo uskoro doći do očaja i beznadežnosti i pod okovima Sotone.
Spoznaja kako je Bog apsolutno suveren ne bi nas smjela dovesti u pobunu protiv Njega radi svoje lažne ljudske slobode-oholosti, nego do spokoja i nade kako Bog sve čini radi Sebe i radi onih koje ljubi te da takvi ne mogu nikada i nikako biti izgubljenima (a to rađa spokojem i nadom da smo izabranici Božji).

Bože, ako je Tvoja volja, ne uvedi me u napast, a ako nije, daj mi milosti da nadvladam u napasti Zloga jer Tebi želim služiti u vječnosti kao i sada.
Što god je Tebi mrsko želim da meni isto bude.
Zato ne želim pasti u napasti i zato Te molim da me ne uvedeš u napast jer sam svjestan svojih slabosti.
Ali znam da s Tvojom milošću mogu sve nadvladati.
Daj mi k tome milost da Te ljubim čim više i da ljubim sve ono što Ti ljubiš.
Hvala Ti što si me dosad održao na životu te mi tako dao još vremena za pokajanje grijeha i posvećivanje iako to nisam po ničemu zaslužio.
Molim te i za milost darova Duha Svetoga kako bih postao onakvim kakvim želiš da budem.
Amen.

* "Svi prenose papine riječi - đavao je inteligentniji od običnih smrtnika" 
Eto nakon ovog 'otpornici' će reć kako je Bergoglio ipak pravovjeran jer ne negira postojanje demona.
Ne, ne negira, samo implicira da su ne samo moćniji od običnih smrtnika, nego i od Boga.

** Bergoglio je pred nekoliko godina napao one koji se nastoje držati nauka Crkve kako su pelagijanci, kako su oni koji krivo vjeruju da se mogu sami po sebi spasiti, kako ne vjeruju u njegovog 'boga iznenađenja' koji ima mnoge trikove u rukavu.
Ustvari nije mogao biti dalje od istine s takvim izjavama, jer on je nepatvoreni pelagijanac koji ne vjeruje u predodređenje svetaca što je potvrdio s ovom nakanom izmjene "Oče naša".

Broj komentara: 12:

  1. stvarno je sotonska oholost ići se pravit pametan pa mijenjat molitvu Oče naš koja je u upotrebi već dvije tisuće godina. Ali mislim da u jednoj apostolskoj poslanici stoji da Bog nikoga ne napastvuje na zlo. Bog dopušta napast do određene granice da iskuša vjernost vjernika. Bog sigurno ima izabranike kojima daje posebne milosti jer ih zove na visok stupanj svetosti ali svi imaju milost da se spase jer je Bog svima dao zdrav razum. A zdrav razum vrišti da je Bog stvorio čovjeka i da mu se čovjek dužan pokoravat. Znači ateisti su u sukobu sa zdravim razumom i bit će osuđeni zbog toga što su išli protiv zdravog razuma i vjerovali da Boga nema. Znači, u Bibliji piše da Bog hoće da se svi ljudi spase. I Bog je radi toga svima dao zdrav razum. Ali svojim izabranicima je dao posebne milosti, posebne spoznaje. Neće nijedan prokletnik na Božjem Sudu moći reći: nisi mi dao milost da se spasim, nepošten si i nepravedan. Bog će mu odgovorit: dao sam ti zdrav razum i pomoću zdravog razuma si mogao zaključit da si stvoren od mene i da si meni dužan poslušnost.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. U molitvi "Oče naša" ne stoji da Bog napastvuje, nego "ne uvedi nas u napast".
      O tome sam pisao, kako Bog uvodi ljude u napast tako da ih prepušta iskušenju kod demona koji napastvuju.
      Kako objasnih, ako to Bog ne radi onda demoni mimo volje Božje napastvuju ljude pa su onda oni jednaki ili moćniji od Boga.
      Što je nemoguće te je zato ta molitva pravovjerna i bez da znamo kako ju je izgovorio sam Bog apostolima.
      S druge strane činjanica kako se je Bergoglio usudio tražiti izmjenu molitve koju je dao Bog, a da su to već prihvatili francuski 'biskupi' govori u kojoj mjeri je novoredna sekta duboko u apostaziji.
      Ovo je bio prikriveni sotonizam, ostalo je samo još otvoreno podržati Antikrista i Sotonu.

      Izbriši
    2. Bog je dao zdrav razum i milosti Adamu da se lako može odhrvati napastima Sotone.
      Adamu i Evi ništa nije nedostajalo niti su bili robovi požuda koje zamračuju zdravi razum, njima je bilo puno lakše odbaciti Zmiju nego nama koji smo začeti u istočnom grijehu po kojem smo robovi Sotone.
      Ali nemoj pogriješiti pa za to okriviti Boga ili Adama i Evu što smo od njih naslijedili ropstvo.
      Mi ne možemo postojati osim takvi kakvi jesmo, potomci Adamovi, mi nikad nismo bili dobri i nevini pa smo onda nepravedno postali zli radi istočnog grijeha.
      Dakako da se to ne može objasniti bez traducianizma.
      Također, nemoj doći u zabludu kako je Marija mogla odbaciti Boga, Ona je bila puna Božje milosti što znači da nije mogla činiti grijeha kao što ni Bog ne može učiniti grijeh, ili kao što u vječnosti niti anđeli niti sveci mogu napraviti neki grijeh ili pobunu protiv Boga.
      Ne postoji mogućnost da Bog ima nekog izabranika kojeg ljubi od vječnosti i prije nego što je ovaj nastao, a da taj bude izgubljen.
      Da zaključim, mi više nemamo čisti zdravi razum kakvog je imao Adam prije grijeha, mi se ne možemo spasiti bez Božjeg milosrđa, odnosno ne možemo se spasiti ako nismo Božji izabranici.
      Znam da je to teško prihvatiti jer mi želimo imati zasluge što smo izabrali Boga pa kažemo kako su se i drugi mogli spasiti, ali su odbili Božju milost.
      Sv.Augustin na tu uobičajenu našu primjedbu odgovara - ako tražite nagrade (zato što smo kao mogli odbaciti Boga, ali Ga nismo), dobit ćete samo kazne (jer onda možda niti ne ćemo biti spašeni, jer onda niti nemamo još Božje milosti za koju tek trebamo moliti).

      Izbriši
  2. mislim da je ovaj teolog dobro objasnio predestinaciju i razliku između nas katolika i kalvinista https://www.youtube.com/watch?v=8ofo82gVDm4

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Odslušao sam do kraja na kojem je jedno pitanje gledatelja o predestinaciji.
      S.Hahn kaže kako poslanica Pavlova zvuči kao argument za predestinaciju, ali to nije.
      I onda dalje argumentira kako je Bog odabrao Izaka a ne Išmaela, i Jakova a ne Ezava da pokaže kako bira one slabe, a ne jake ili one koji su prvi.
      Pa ako je odabrao Jakova za kojeg je rekao da ga je ljubio dok se još nije rodio, a odbacio Ezava provorođenog kojeg je mrzio prije nego što se je rodio, onda Boga izabire i predodređuje, s time da ja ne bih ulazio kao on u obrazalaganje kako Bog onda uvijek izabire drugorođene i slabe (zato što sam ja prvorođenac :) ).
      Ne može se reć kako Bog izabire ponizne da bi se tobož time poništio nauk o predoređenju svetaca.
      Jer sveci su ponizni zato što im je Bog dao milosti da to budu.
      Marija nije sama po sebi bila ponizna, nego po Božjoj milosti čije je bila puna.
      Marija nije bila sama po sebi oslobođena ljage istočnog grijeha, nego zato što ju je Bog izabrao za svoju majku i ujedno je oslobodio istočnog grijeha prije nego što je začeta.
      Marija u "Veliča" ne veliča sebe nego Boga koji joj je to sve uradio.
      Kako sam napisao u tekstu, mi ne znamo zašto je Bog jednog izabrao, a drugog nije, i tako isto tumači sv.Augustin koji je baš te iste redke imao kao neoborivi argument za predestinaciju.
      Iako sam to mnogo puta napisao, napisat ću ponovno.
      Nauk o Božjem predoređenju svetaca nije kalvinističko krivovjerje, jer njihovo krivovjerje je ovdje što su oni sigurni kako su izabrani, nego je to službeni nauk Crkve koji se temelji na sv.Pismu (i SZ i NZ), kojeg je razradio sv.Augustin i kojeg je službeno Crkva prihvatila na koncilima u Kartagi i Orangeu.

      Izbriši
    2. Još malo o istom.
      S.Hahn negira nauk Crkve o predodređenju svetaca tako da kaže - ako smo slabi i ponizni onda će nas Bog predodrediti i izabrati.
      Upravo to odbija sv.Pavao kad kaže nekima koji su se hvastali da su dobri - zašto se hvališ s nečim što si dobio kao dar od Boga kao da je to tvoje?
      Isto se može reći i za poniznost i općenito sve vrline.
      One su posljedica Božje milosti, jer nakon istočnog grijeha čovjek je rob Sotone i grijeha, te onda svako dobro (ali pravo dobro, ne prividno ili utilitarno) koje učini čovjek dolazi po nadahnuću Božjem, po Njegovoj milosti.
      Božje predodređenje svetaca se ne događa u vremenu, Bog je izabrao, predodredio svece u vječnosti prije nego što su oni stvoreni.
      Božja je tajna zašto je neke ljude izabrao, a druge nije, stoga je u najmanju ruku čudno što Hahn najprije kaže da nema predestinacije, a onda kaže da zna kako i zašto Bog predodređuje i izabire.
      Ovdje je prevažno naglasiti kako Bog nije kriv za one koje nije izabrao da su zli, oni su to sami po sebi.
      I oni koje je izabrao su bili zli, ali ih je izabrao, predodredio za svece.
      Tu jedino iskače Marija koja nije nikad bila zla, nije nikad bila rob Sotone, i djelomično Ivan Kristitelj koji je oslobođen od istočnog grijeha prije rođenja kad je Marija, noseći u svojoj utrobi Isusa, posjetila trudnu Elizabetu.
      Naravno, i kod Marije i Ivana opet se radi o Božjem izboru i predoređenju.

      Izbriši
    3. Na kojem crkvenom saboru je prihvaćeno da čovjek nema izbora hoće li prihvatiti Božju milost?

      Izbriši
    4. Ne da mi se sada citirati kanone tih koncila, a prilično sam siguran da ne glase onako kako si se izrazila.
      Bog ne prisiljava, Bog daje milost koja je superiornija od požuda. Čovjek ne može željeti sebi nego dobro, a Bog je beskonačno dobro, zato čovjek koji je Božji izabranik nije prisiljen, ali će uvijek prihvatiti Božju milost (to nije moje doumljavanje, to sam pročitao od sv.Augustina).
      Inače, kako bi Bog mogao uopće spasiti svoje izabranike?
      I kakav bi to Bog bio, a da je neki stvor koji je izvor požude privlačniji od Njega?
      Znam da sam negdje na blogu iznosio kanone koncila u Kartagi i Orangeu.
      Ako te zanima mogu ponovno o tome pisati.

      Izbriši
    5. Pronašla sam koncil u Orangeu. I koliko vidim, tamo je prihvaćen djelomičan Augustinov nauk, tj. onaj dio koji je bio potreban u osudi pelagijanizma. Ovaj dio o neodoljivosti Božje milosti ne, zato i pitam.

      Tako da, da, zanima me je li taj dio prihvaćen od Crkve na kojem koncilu.

      Izbriši
    6. Zapravo, kod Augustina se radilo o dvije vrste milosti, koliko razumijem, puko dostatna i uistinu dostatna. Ova uistinu dostatna bi bila ona koja beziznimno vodi k Bogu. Tako nešto?

      Izbriši
    7. Pročitati ću ponovno kanone, ali koliko se sjećam niti u tim kanonima nije definirano to što pitaš.
      U tome je i bio prijepor između jansenista, isusovaca i dominikanaca.
      Ne vidim kako bi Bog mogao osigurati da se Njegovi izabranici spase ako ne po 'mehanizmu' kojeg je opisao sv.Augustin (da je Božja milost superiorna požudama).
      Jer, ako Božji izabranik može odbiti Božju milost u smislu da su mu privlačnije požude od Boga koji mu se predstavlja osobno u njegovom srcu, onda Božji izabranici uopće ne postoje.
      A što je nemoguće jer se oni na toliko mjesta navode u sv.Pismu.
      Ne možemo biti fiškali poput isusovaca i reć kad čovjek izabere Boga, onda kažemo kako je on Božji izabranik, jer onda je Bog izabran, a ne da je Bog izabrao čovjeka (a sam Isus je rekao - niste vi izabrali Mene, nego Ja vas).
      Također, ako kažemo Bog daje svima milost, ali neki je prihvate i tih zovemo Božji izabranici, a drugi je odbace, onda opet kažemo isto.
      I ustvari dođemo do Boga koji nije suveren i koji ne može niti determinirati budućnost jer uvijek postoje onda ljudi koji će odbaciti Njegovu milost, a na koje računa da su Njegovi izabranici.
      Moramo biti onda svjesni da je mogao bilo tko od Adama do Marije odbaciti Božju milost te onda ne bi bilo Isusa, spasenja i otkupljenja od grijeha, cjelokupno čovječanstvo bi završilo u Paklu, Sotona bi uživao pirovu pobjedu u Paklu jer je sve ljude povukao sa sobom.
      Ne, Bog ne može baciti kocku i stvoriti takav svijet kaosa i nedetermiranosti u kojoj bi cijelo Njegovo stvaranje moglo biti promašeni projekt.
      Sv.Augustin je i te kako o ovome razmišljao i vjerujem da ga je Duh Sveti vodio.
      Pisao sam već da je on bio najveći autoritet u Crkvi sve do kasnog srednjeg vijeka kad je Abelard započeo s raspravom kako je Augustin bio okrutan i bešćutan dok je naučavao kako nekrštena djeca završavaju u Paklu, te su nakon toga skolastici izašli s idejom Limba u kojem nekrštena djeca uživaju veće blaženstvo nego itko na Zemlji.
      Nakon renesanse i humanizma kad se je htjelo uzdignuti čovjeka do Boga, počelo se je smatrati kako je nauk o predodređenju svetaca također okrutan jer ne daje čovjeku slobodu da bira zlo kad mu Bog nudi milost.
      Ali iz toga nije moglo ništa drugo izaći nego da onda Bog nije Bog, Bog koji moli ljude da prihvate Njegovu milost jer inače će mu propasti plan.
      Augustinova definicija čovječje slobode je različita od one koju moderni ljudi imaju (i o tome sam pisao).
      Sloboda nije bacanje novčića u zrak pa će možda novčić pasti na glavu ili na pismo, ili Bog ponudi milost a onda čovjek baci novčić da vidi hoće li ju uzeti ili ne će.
      'Mehanizam' je u tome što će čovjek (ili anđeo) uvijek uzeti ono što smatra da će mu dati veće dobro, nema čovjeka koji će sebi željeti zlo (to ne želi niti samoubojica).
      I kako će onda neki stvor koji je izvor požude tom Božjem izabraniku biti privlačniji od Stvoritelja?
      I tu nema ponavljam prisile, tko vide samo djelić ljepote Boga takvom je cijeli stvoreni svijet ništa, a požude koje su ga dotad privlačile postanu odvratnima.
      Raspisao sam se više nego što sam planirao.

      Izbriši
    8. Koliko mi je poznato pojmovi dostatne i učinkovite milosti Božje uvedene su u raspravu tek u 17.st. kad se je htjelo osporiti nauk o predodređenju svetaca jer tobož negira čovječju slobodnu volju.
      Ali ponavljam, ako Bog nije privlačniji od požuda, pa Božju milost nazivali jednom manjom-dostatnom, a drugi put većom-učinkovitom, opet se svodi na to da Bog ne može spasiti svoje izabranike i da ne može znati kako će se 'eksperiment stvaranja' završiti.
      Bog i ljudi ne mogu biti istovremeno suvereni, a zdrav razum nam onda kaže da je Bog suveren, jer inače bi bio kaos i besmisao.

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.