Može dakle Biden biti i otvoreni Satanist (mislim da mu malo nedostaje), ali ako će on nešto učiniti 'pozitivno' za Kosovo ili Albaniju, onda smo mi (Albanci) za njega.
subota, 23. siječnja 2021.
Opasnost islamizacije Hrvata
Može dakle Biden biti i otvoreni Satanist (mislim da mu malo nedostaje), ali ako će on nešto učiniti 'pozitivno' za Kosovo ili Albaniju, onda smo mi (Albanci) za njega.
nedjelja, 17. siječnja 2021.
Operacija (ne)Povjerenje
Luditi su bili pijetlovi koji su rano zakurikali pred opasnošću tehnologije, svi drugi su ih smatrali opasnim luđacima koje treba strpati u zatvor jer onemogućavaju napredak.
Vidim da nema više gornjeg videa na YT koji govori o stvaranju sovjetskog patrijahata i koji me je nadahnuo da o tome pišem (video nije izbrisan nego je sad pod drugim 'imenom').
nedjelja, 10. siječnja 2021.
O šipku, kalendaru, dogmama, kanonima i svetim tajnama
Hristos se rodi! ☦️
Pravoslavnim kršćanima koji su pred 3 dana proslavili Roždestvo Hristovo svako dobro i obilje Božje blagodati želim!
Zahladilo je i na otoku, bura prilično jaka puše.
Nije bilo razumno previše se junačiti na vrhu brda dok bura puše, pa sam se spustio niže do 'apoteke'.Šipak se nalazi uz put i prije sam se tu zaustavljao po 'dnevnu dozu C vitamina'.
Međutim, sada na vrhuncu zime, ili netko će reć na dnu zime, ta divlja trnovita voćka u čijoj porodici su i jabuke, je najzrelija za branje i konzumiranje.
Ako pod zrelošću smatramo da se plod može sirov jesti, da je mekan i da ima najviše korisnih sastojaka (C vitamin se termički razara pri kuhanju, tako da šipkov čaj i pekmez nisu u 'apoteci').
Prilično je zanimljivo da to koincidira s vremenom kad su vitamini najpotrebniji, i kad drugog svježeg voća nema.
Netko s velikim početnim slovom se je pobrinuo tako za one koji žive prirodnim životom bez ovisnosti o međunarodnim trgovačkim lancima i tvrkama niti od milosti sekularne države, koji ne žele nositi brnjice kao znak predaje antihristovskoj uroti, koji ne gledaju kao tele u šarena vrata konzumerizma i globalizma.
Ako nas budu 'resetirali' onda ćemo morati vratiti se prirodnom načinu života. Ili ćemo pristati da nas slijepe slijepci vode.
Čim bude proglašeno obvezno cijepljenje protiv neidentificiranog patogena, s cijepivom u čijem sastavu je tkivo dobiveno od ubijene abortirane djece, i sa sastojkom koji želi igrati se Boga, onda znajmo da je vrijeme povratka ili bijega u normalni život započelo.
Svatko treba imati nekakav plan, makar i krivi, što tada učiniti. Računati preuzetno na Boga, a pri tom ništa osobno ne činiti niti planirati, je grijeh protiv Duha Svetoga.
Tako su me učili u RKC, ali mislim da je tako Crkva od početka učila, činiti sve kao da sve ovisi o nama, i pri tome se nadati u Božju pomoć i blagodat, a ne lijeno i pasivno očekivati od Boga da nas spasi od pogibelji. U ovom slučaju se ne radi o tjelesnoj, nego o puno ozbiljnijoj duhovnoj pogibelji.
Nu, da se vratimo šipku.
Kako to da je tek sada skoro potpuno zreo, a ne pred pola mjeseca?
Ima li to veze s kalendarom?
O tome ću pokušati razmišljati.
Sav život na Zemlji, i biljni, i životinjski, i ljudski, ovisi o Suncu i Mjesecu.
Točnije o njihovom položaju u odnosu na Zemlju, oko koje se vrte s različitim periodama.
Ako ste se ozbiljnije bavili poljoprivredom, onda znate da poljoprivredni radovi ne ovise samo o položaju Sunca, to jest ima li u pravoj mjeri Sunčeve topline i svjetlosti, nego i u kojem je položaju Mjesec prema Suncu.
Znaju to i ribari, kad je Mjesec u određenom položaju prema Suncu znaju da nema smisla loviti.
Svi znaju da žene imaju mjesečnicu, a često rasoloženje nekih ljudi opet ovisi o položaju Mjeseca.
Stoga su ljudi od davnina koristili kalendare, bilo mjesečeve, bilo sunčeve, bilo kombinaciju sunčevog i mjesečevog kalendara.
Bog je primjerice Izraelcima objavio kada, to jest u kojem proljetnom mjesecu, se slavi Pasha i ostali blagdani.
Štoviše Bog je objavio po Mojsiju da je stvorio Sunce i Mjesec ne samo da budu nebeska svjetlila ljudima nego da im reguliraju blagdane (to jest da služe za kalendar).
Kad se je dogodila francuska revolucija, revolucionari su izvršili odmah na početku i revoluciju u kalendaru.
Zato što su oni bili preteče onih koji su kod nas pjevali - imam kapu na tri roga, borim se protiv Boga.
Tko god radi kalendar ignorirajući ono što je Bog dao ljudima kao osnov kalendara, radi nešto sotonski protiv Boga, a samim time protiv stvorene prirode i stvorenog čovjeka.
Mjesečev kalendar je najjednostavniji zato što ga je lako utvrditi.
Svatko zdravih očiju može vidjeti u noći kad je pun Mjesec i koliko vremena prođe do novog punog Mjeseca.
Problem je što Mjesečev ciklus nije cjelobrojni (prirodni) broj dana (period Sunčevog obilaska oko Zemlje).
Drugi problem je što ni godišnji period putanja Sunca oko Zemlje kojeg zovemo sunčevom godinom nije opet prirodan broj dana.
Znači ne postoji apsolutno točan kalendar kakvog ga god odredili, svaki kalendar ima nepreciznost, veću ili manju.
Mjesečev kalendar ima, kao što mu kaže ime, temelj u periodi Mjeseca.
Godina u tom kalendaru ima 12 mjeseci i kao što znamo to nije sunčeva godina.
Sunčev kalendar je teže pratiti budući treba pratiti periodu Sunca koja ima nešto više od 365 dana i teže se određuje.
Obično se prati solsticij (suncostaj), bilo ljetni bilo zimski.
Tada je duljina sjene nekog tijela najkraća ili najduža (k tome je treba pratiti dok je Sunce u zenitu, dakle u podne).
To je složenije mjeriti nego jednostavno pogledati u nebo noću i vidjeti je li pun Mjesec (iako i tu treba iskusno oko da se vidi kad je potpun mjesec, a ne da je to sutradan ili je bilo jučer).
U nekim starim crkvama znali su se napraviti uski otvori na južnom zidu i pod kutem koji odgovara zemljopisnoj širini lokacije crkve, tako da se je u vrijeme solsticija u podne pojavila Sunčeva zraka na suprotnom zidu.
Ljudi obično misle da stvarno građanska godina (gregorijanski kalendar) započinje 8 dana nakon zimskog solsticija i to točno u pola noći.
Ne, jer zimski solsticij nije uvijek u isti datum gregorijanskog kalendara, niti on bude u isto vrijeme dana, niti je lokalno vrijeme pravo vrijeme, nego je dogovorno zaokruženo po zemljopisnim meridijanima, a da se i ne govori o političkim odlukama ima li ili nema ljetnog ili zimskog računanja vremena.
Dakle nigdje u svijetu se ne koristi potpuno precizni sunčev kalendar, niti je takav moguć (iz gore objašnjenih razloga cjelobrojene nedjelivosti). Možda nam je i ovom necjelobrojnošću razmjera perioda Sunca i Mjeseca Bog htio poručiti kako ništa ljudsko i ovozemaljsko ne može biti savršeno, drugim riječima da ne tražimo zemaljsko carstvo, nego nebesko.
Zato nikakve težine nema argument da je gregorijanski kalendar bolji od julijanskog, jer sve je stvar dogovora.
Nova godina i u jednom i u drugom ne počinje u vrijeme solsticija ili ekvinocija niti je uvijek u isti dan nakon tih referentnih trenutaka.
I sad opet na šipak :)
Ne čini li vam se da je tek poslije julijanskog Božića zahladilo te je za vrijeme tog Božića bio 'white christmas'?
Malo o dogmama, nedogmatskim kanonima Crkve i o svetim tajnama.
Prvo što moramo znati i vjerovati kako dogme i nedogmatske kanone Crkve donosi Duh Sveti koji vodi Crkvu na Njezinim valjanim saborima.
Sv. Jakov jasno zaključuje sabor, kako čitamo u Djelima apostolskim, kako je pravorijek spora donešen na apostolskom saboru Crkve u Jeruzalemu djelo Duha Svetoga koji se je osobno složio ili vodio do zaključka sabora.
To je temeljni način kako Bog vodi Crkvu kao Hristovo tijelo.
Je li bila odluka tog sabora dogmatska ili disciplinarna, to jest da se novokrštenici ne trebaju ili ne smiju obrezivati?
Posljednje, jer dogma kao vječna i nepromjenjiva istina koju Bog, koji je Istina, objavljuje ljudima ne može početi biti na snazi od nekog vremena, ona oduvijek važi jer istina nema početka niti kraja.
Kršćani koji su se obrezali prije, ili nakon krštenja, a prije tog sabora Crkve, nisu bili heretici, jer ih Crkva nije dotad spriječavala da se obrežu.
Ali nije ni obvezivala.
Sv.Petar koji se je prilagodio judaistima je tu bio u krivu, ali nije bio heretik i pod anatemom zbog te svoje zablude ili slabosti.
Tek da se nije složio s Duhom Svetim na saboru u Jeruzalemu, ili da je i dalje bio snishodljiv s judaistima, tada bi bio heretik i pod anatemom.
I svaki kršćanin od tada, koji bi se obrezao nakon krštenja, ili bi nagovarao druge da to čine, je pod anatemom te je heretik.
Heretik ne označava onog koji vjeruje u laž i širi istu, nego onog krštenika koji ne vjeruje proglašenim dogmama i kanonima (koji nisu dogme, ali su potpuno obvezujući dok se ne promijene) koje je donijela Crkva.
Što znači da niti arheretik Arije nije bio heretikom dok nije odbio ispovijedati Simbol vjere donešen na saboru u Niceji i Carigradu.
Heretik može biti samo onaj tko se poziva da je kršćanin. Muhamed recimo nije bio heretik, on je bio nevjernik iako je defacto vjerovao ono isto što i Arije.
Ali Arije je bio kršten i javno se nazivao kršćaninom.
Shodno tome, kao i po pitanju obrezivanja, Crkva je definirala pitanje datuma Uskrsa, ali ne od početka.
Svaki rimokatolik je po tom pitaju heretik, jer RKC ne poštuje taj uskrsni kanon po kojem Uskrs nikad ne smije biti u nedjelju prije židovske pashe (jer je Gospod Hristos uskrsnuo nakon Pashe).
Slično je i u pitanje liturgijske godine.
Crkva se je kanonima vezala uz službeni julijanski kalendar Rimskog carstva.
Malo i o svetim tajnama.
Predaja kaže da su se svi krštenici krštavali tri puta potpunim uranjanjem u krsnu vodu.
Moguće da se i neki nisu tako, ali dok Crkva nije službeno definirala da se mora tri puta uranjati vodom, ovi su bili kršteni.
Nakon toga dvojbeno je svako krštenje koje nije u skladu s kanonom Crkve.
I oni koji ga negiraju su pod anatemom i heretici (kanon definira i mogućnost polijevanja vode kad zbog vanjskih okolnosti nije u žurbi moguće uranjanje). Svakom rimokatoliku mora biti jasno da je i ovdje pod anatemom, jer RKC ne krsti trokratnim uranjanjem, a to znači da niti oni nisu kršteni, samo se nazivaju kršćanima.
Crkva je u pogledu svete tajne Euharistije definirala da se koristi kvasni kruh (zabluda mnogih rimokatolika je da je Gospod Hristos na Tajnoj večeri koristio beskvasni kruh).
Rimski pape u svom antihristovskom duhu su odjednom počeli koristiti beskvasni kruh i ne više pričešćivati vjernike Krvlju Gospodnjom.
Nisam siguran da je u ovom slučaju predmet kanonske naravi, ali ako jest, onda su i zbog toga svi u RKC pod anatemom i smatraju se hereticima.
Svako unošenje novina u svete stvari kao što je sveta Liturgija mora se smatrati vrlo ozbiljnim i teškim kršenjem predanja Crkve, a ako se pri tom krše kanoni onda dileme nema.
Sad malo i o svetoj tajni ženidbe, omiljenoj temi rimokatolika kad žele ukazati da su pravoslavni heretici.
Svakom ozbiljnijem kršćaninu, ali i onom koji je kao nevjernik čitao Bibliju, jasno je kako je Bog dopuštao višeženstvo u SZ.
Dakle, pitanje same ženidbe nije dogmatsko pitanje, nešto što važi zauvijek i za sva vremena.
Slično je i pitanje obrezanja - to je nešto što je Bog donio kao obvezujuću odluku u određenom vremenu, ali ne i nužno da mora zauvijek važiti.
Niti je Gospod u SZ, niti osobno niti preko proroka, niti osobno u NZ niti preko apostola, to jest Crkve definirao da je sveta tajna ženidbe takva da se nikad ne može smatrati neobvezujućom.
Sam apostol Pavao piše kako dozvoljava da se oženjeni ponovno ožene ako jedan od supružnika ne želi postati kršćaninom.
Crkva pak nakon apostolskih vremena nije na niti jednom saboru Crkve, koliko mi je poznato, postrožila svetu tajnu ženidbe kakvom je drži RKC.
Slično je pitanje oženjenih svećenika, to jest svete tajne ređenja.
Predanje je jasno čim je bilo oženjenih apostola, oženjenih patrijarha i episkopa, da i rimskih patrijarha (ne mislim na one odstupnike renesansne pape koji su imali ljubavnice i bastardnu djecu, nego na pravoslavne rimske patrijarhe prvog tisućljeća koji su bili oženjeni).
Opet tu RKC želi iskočiti i samostalno donijeti takvu odluku jer joj je to politički odgovaralo u borbi za cezaro-papizam.
Kad je htjela pridobiti pravoslavne za papizam, odmah je dozvolila unijatima ređenje oženjenih.
Dakle o nikakvom tu revnovanju se ne radi u RKC, nego uvijek i jedino o politici kako Crkvu, a onda i cijeli svijet podrediti 'slatkom Hristu iz Rima'.
Tako sad RKC de facto dozvoljava ponovno ženidbu, jer svatko može na sudu RKC dokazati neslaganje karaktera i puj - sveta ženidba nije nikad i sklopljena, možete se ženiti.
Razlika je što Crkva po predanju, a vjerojatno i kanonima, dozvoljava drugu ženidbu koja ima i drugačiji, gotovo pokornički karakter, dok RKC se pravi kako se tu radi o mladencima.
Ako sam negdje u tekstu napravio greške, molim da mi se u komentarima ukaže, rado ću se ispraviti ako sam stvarno pogriješio.
U svakom slučaju i svakom rimokatoliku dobre volje treba biti jasno da je RKC u tisućgodišnjem raskolu i krivovjerju.
Sad, pogotovo na kraju vremena dolazi na vidjelo da je vrlo moguće Bludnica iz Ivanovog Otkrivenja baš ona ista.
Ludost golema, a pogotovo osobna, je postati 'mučenikom' Bludnice, umjesto potražiti Crkvu-Ženu koju će Bog sakriti u pustinju (ili već je što onda i meni postavlja pitanje da je potražim) od progona.
P.S. Iako nisam optimist da će se bilo što promijeniti glede antihristovske agende (a ona je po dopuštenja Boga na snazi jer je u sklopu Božje nepogriješive agende), ipak obraduju ovakvi članci. Novinar i urednik vlastitih mrežnih novina R.Valdec rijedak je primjer slobodnog novinara kod nas, ali i šire (preporučujem da pročitate ostale članke i da ga pratite). S druge strane Poljska vodi prilično suverenističku politiku i s pravom je detektirala međunarodne judeomasonske internetske socijalne mreže kao prijetnju slobodnom mišljenju, a pogotovu tradicionalnim moralnim kršćanskim nazorima. S pravom Valdec ukazuje na naše žalosno stanje, ali i u svim okolnim državama, da nismo suvereni niti da političari osluškuju bilo naroda i bore se za njegovo dobro. Oni procjenjuju da je jedino dobro njihovo osobno, a to dobro vide u poslušnosti skrivenim vladarima svijeta koji imaju moć upravljanja nad svjetskim medijima. Kad budemo vidjeli da se u našem saboru raspravlja o ovoj temi i donese sličan zakon, onda ćemo znati da se nismo uzalud krvavo borili za slobodu. Dotad imamo pravo svakog političara, makar bili oni iz braniteteljske populacije, osim rijetkih izuzetaka, smatrati (vele)izdajnicima. Ali ne očajavajmo, ionako ovaj svijet prolazi kao sjena.
Kako se dramatične stvari događaju u SAD eto poveznice ovom blogu poznatih vlogera:
Ne treba niti posebno naglašavati kako se zakonom spojenih posuda događaji ili atmosfera prelijevaju s malim zakašnjenjem s ove strane Atlantika.
Evo zanimljivih komentara na tekst - desnica samo želi da je se pusti na miru, ljevica želi istrebljenje desnice. Prenijet ću jednog:
"I'd have to disagree with you here. The right shouldn't just want to be left alone, it's how we got here in the first place. Conservatism as a proactive set of traditional Christian values can easily deal with progressivism, but once it accepted the liberal, individualistic ethos, it shot itself in the foot, losing its ability to deal with progressives in the culture war.
Now any proactive conservative request has to be made ad hoc, and makes it seem hypocritical, because American conservatives are just classical liberals who like some trad stuff, but have destroyed their ability to preserve/reinstate them."
nedjelja, 3. siječnja 2021.
Iza modernog doba je veliko Ništa
Operacija dijeljenja znači uspoređivanje, razmjer, odnos.
Drugim riječima, uspoređivati nešto što je konačno s beskonačnim ne daje nikakav odnos, ili svaki broj je neusporediv s beskonačnim brojem.
Beskonačno beskonačno natkriljuje konačno.
Tako je i u stvarnom svijetu.
Boga ne možemo s ničim poznatim uspoređivati, čak niti s nečim iz svijeta apstrakcija ili svijeta filozofije.
Stoga su kršćanski oci razlikovali stvorenjima nedokučivu Božju suštinu i Božje djelovanje koje se još naziva Božjom nestvorenom energijom.
Ali i ta energija nije stvorenje, ona je beskonačna iako je stvorenja mogu po Božjem promislu osjetiti.
Ovaj uvod sam iznio kako bi čitateljima približio biblijsku-otkrivenu istinu; kuća ili bilo koje ljudsko djelo koje ne počiva na beskonačnom Bogu je prije ili kasnije ruševina, kuća sagrađena na pijesku.
Moderno doba je jedna takva ruševina.
Iako prosječni vjernik vjere u moderno doba misli da nije tako, oni upućeniji znaju kako čvrstog temelja nema, zato su i izradili filozofski sustav koji se naziva nihilizmom koji drsko i autodestruktivno proklamira kako jednostavno smisao ne postoji.
Znajući kako je sve što postoji neusporedivo s beskonačnim Bogom, rekli su sami sebi, nema smisla ništa vrednovati, ništa uspoređivati, sve je besmisao, postoji samo Ništa s velikim početnim slovom kako bi još više naglasili besmislenost.
U početku su govorili tepajući onima koje su željeli svjesno ili podsvjesno dovesti do ludila nihilizma - čovjek je mjera svih stvari.
Da bi se zadržala takva 'matematika' potrebno je izbaciti iz skupa koji se razmatra Beskonačno, potrebno je bilo iz ljudskog društva izbaciti Boga kako bi se zacario generični čovjek.
Čovjek koji je bio otac nihilizma, umro je od ludila besmisla i bio je prije veneričan, nego generičan, jer je bio i zaražen s veneričnom bolešću, sifilisom.
Pisao je u formi nekrologa i lažne sućuti prema Beskonačnom koje je tobož konačno izbacilo iz matematike - mi ljudi ubili smo Boga, šmrc.
Kako se može konačno uopće uspoređivati s Beskonačnim, znamo da je to usporedba koja završava na nuli, na ništici, na nihilizmu.
Stoga je doista završilo onako kako je pisalo ne nekom zidu: "Bog je mrtav 'potpis Nietzche'", a ispod "Nietzche je mrtav 'potpis Bog'".
S time da Bog ne treba nekog tko bi tu istinu napisao na zidu i potpisao se kao Bog.
Ali kako izvesti tu kolosalnu prijevaru nihilizma i izgraditi modernu kuću na pijesku laži?
Kako uvjeriti većinu ljudi da su bogovi zato što nema Boga ili tako da se živi kao da Ga nema?
Tako da ih se izvuče od naravnog života koji sam po sebi upućuje na Boga, tako da ih se učini ovisnima o laži sekularne države, tako da ih se preseli u gradove, tako da ih se atomizira i izolira iz organskih ljudskih zajednica kao što je rod i narod.
I jedan izvanredno važan sastojak tog magičnog napitka nihilizma - uništenje pojma očinstva zato što je Bog Otac otac svim očinstvima na Zemlji kako kaže sv.Pavao.
Niti jedna revolucija, koja je uvijek jedan korak naprijed prema provaliji nihilizma, ne može uspijeti ako se ne naruši očinstvo, ako se ne naruši prirodna hijerarhija od Boga preslikana i uspostavljena.
Što je feminizam i ono što ga je pratilo i prati, nego borba protiv oca i uspostavljanje naopake hijerahije koja će na kraju zanijekati samog Boga Oca i izroditi demona nihilizma, i prave demone iznijeti iz podzemlja za prinčeve Zemlje?
Što je moderna demokracija nego nijekanje oca roda i naroda (kralja ili cara)?
Kako se može vjerovati u Boga koji je Otac svim očinstvima, ako se negira Njegov pomazanik kršćanski car i ako se djeca potiču na pobunu protiv svog krvnog oca, kao i oca naroda?
Kako mogu djeca biti normalna ako vjeruju da će oni nekog stranca izabrati sebi za oca na 4 godine i da će ih ovaj braniti i voliti kao pravi otac kojeg su ubili da bi tobož bili slobodni?
I kad više nema očeva, tko će vladati umjesto njih?
Neka struktura slična gradskoj upravi i gradonačelniku Sodome.
Kad više nema oca familije, roda i naroda, na koga će se sin razmetni, koji je otišao u grad i potrošio naslijeđe predaka na bludničenje, osloniti nego na sekularnu, feminizirajuću i sodomitsku državu?
Međutim, sve je to laž kratkog daha, jer matematika je neumoljiva, sve konačno uspoređeno s Beskonačnim je ništa, veliko Ništa.
Meni se čini kao da Beskonačno poručuje - pričekat ću da ovi koji Me niječu narastu čim više mogu (u zlu i pobuni), tako da budu ruševina golema.
I kao da se primjećuju na toj kući modernog doba sve veće pukotine.
Kao da se Zemlja trese od grozote i drskosti Zemljana koji su ludo smjelo ušli u jednadžbu koja je za njih katastrofalna.