Iza modernog doba je veliko Ništa

Oni skloni matematici znaju kako je svaki broj podjeljen s beskonačnim brojem jednak nuli.
Operacija dijeljenja znači uspoređivanje, razmjer, odnos.
Drugim riječima, uspoređivati nešto što je konačno s beskonačnim ne daje nikakav odnos, ili svaki broj je neusporediv s beskonačnim brojem.
Beskonačno beskonačno natkriljuje konačno.
Tako je i u stvarnom svijetu.
Boga ne možemo s ničim poznatim uspoređivati, čak niti s nečim iz svijeta apstrakcija ili svijeta filozofije.
Stoga su kršćanski oci razlikovali stvorenjima nedokučivu Božju suštinu i Božje djelovanje koje se još naziva Božjom nestvorenom energijom.
Ali i ta energija nije stvorenje, ona je beskonačna iako je stvorenja mogu po Božjem promislu osjetiti.

Ovaj uvod sam iznio kako bi čitateljima približio biblijsku-otkrivenu istinu; kuća ili bilo koje ljudsko djelo koje ne počiva na beskonačnom Bogu je prije ili kasnije ruševina, kuća sagrađena na pijesku.

Moderno doba je jedna takva ruševina.
Iako prosječni vjernik vjere u moderno doba misli da nije tako, oni upućeniji znaju kako čvrstog temelja nema, zato su i izradili filozofski sustav koji se naziva nihilizmom koji drsko i autodestruktivno proklamira kako jednostavno smisao ne postoji.
Znajući kako je sve što postoji neusporedivo s beskonačnim Bogom, rekli su sami sebi, nema smisla ništa vrednovati, ništa uspoređivati, sve je besmisao, postoji samo Ništa s velikim početnim slovom kako bi još više naglasili besmislenost.
U početku su govorili tepajući onima koje su željeli svjesno ili podsvjesno dovesti do ludila nihilizma - čovjek je mjera svih stvari.
Da bi se zadržala takva 'matematika' potrebno je izbaciti iz skupa koji se razmatra Beskonačno, potrebno je bilo iz ljudskog društva izbaciti Boga kako bi se zacario generični čovjek.
Čovjek koji je bio otac nihilizma, umro je od ludila besmisla i bio je prije veneričan, nego generičan, jer je bio i zaražen s veneričnom bolešću, sifilisom.
Pisao je u formi nekrologa i lažne sućuti prema Beskonačnom koje je tobož konačno izbacilo iz matematike - mi ljudi ubili smo Boga, šmrc.
Kako se može konačno uopće uspoređivati s Beskonačnim, znamo da je to usporedba koja završava na nuli, na ništici, na nihilizmu.
Stoga je doista završilo onako kako je pisalo ne nekom zidu: "Bog je mrtav 'potpis Nietzche'", a ispod "Nietzche je mrtav 'potpis Bog'".
S time da Bog ne treba nekog tko bi tu istinu napisao na zidu i potpisao se kao Bog.

Ne znati kako je konačno uspoređeno s beskonačnim jednako ništa, a krenuti ponovno i ponovno u istu ubitačnu matematiku utvarajući se mišlju kako beskonačno ne postoji, je ruševina golema koja je utemeljena na pijesku.
Ali kako izvesti tu kolosalnu prijevaru nihilizma i izgraditi modernu kuću na pijesku laži?
Kako uvjeriti većinu ljudi da su bogovi zato što nema Boga ili tako da se živi kao da Ga nema?
Tako da ih se izvuče od naravnog života koji sam po sebi upućuje na Boga, tako da ih se učini ovisnima o laži sekularne države, tako da ih se preseli u gradove, tako da ih se atomizira i izolira iz organskih ljudskih zajednica kao što je rod i narod.
I jedan izvanredno važan sastojak tog magičnog napitka nihilizma - uništenje pojma očinstva zato što je Bog Otac otac svim očinstvima na Zemlji kako kaže sv.Pavao.
Niti jedna revolucija, koja je uvijek jedan korak naprijed prema provaliji nihilizma, ne može uspijeti ako se ne naruši očinstvo, ako se ne naruši prirodna hijerarhija od Boga preslikana i uspostavljena.
Što je feminizam i ono što ga je pratilo i prati, nego borba protiv oca i uspostavljanje naopake hijerahije koja će na kraju zanijekati samog Boga Oca i izroditi demona nihilizma, i prave demone iznijeti iz podzemlja za prinčeve Zemlje?
Što je moderna demokracija nego nijekanje oca roda i naroda (kralja ili cara)?
Kako se može vjerovati u Boga koji je Otac svim očinstvima, ako se negira Njegov pomazanik kršćanski car i ako se djeca potiču na pobunu protiv svog krvnog oca, kao i oca naroda?
Kako mogu djeca biti normalna ako vjeruju da će oni nekog stranca izabrati sebi za oca na 4 godine i da će ih ovaj braniti i voliti kao pravi otac kojeg su ubili da bi tobož bili slobodni?
I kad više nema očeva, tko će vladati umjesto njih?
Neka struktura slična gradskoj upravi i gradonačelniku Sodome.
Kad više nema oca familije, roda i naroda, na koga će se sin razmetni, koji je otišao u grad i potrošio naslijeđe predaka na bludničenje, osloniti nego na sekularnu, feminizirajuću i sodomitsku državu?

Međutim, sve je to laž kratkog daha, jer matematika je neumoljiva, sve konačno uspoređeno s Beskonačnim je ništa, veliko Ništa.
Meni se čini kao da Beskonačno poručuje - pričekat ću da ovi koji Me niječu narastu čim više mogu (u zlu i pobuni), tako da budu ruševina golema.  
I kao da se primjećuju na toj kući modernog doba sve veće pukotine.
Kao da se Zemlja trese od grozote i drskosti Zemljana koji su ludo smjelo ušli u jednadžbu koja je za njih katastrofalna.