Danas slavimo svetog Marka, evanđelistu i prvog misirskog-egipatskog episkopa kojeg je rukopoložio sveti Petar, te tako je Aleksandrija, uz Rim i Antiohiju, petrovska episkopska stolica.
Aleksandrijski episkop nosi naziv pape kao i rimski episkop, što znači isto što i pop, jer te riječi označavaju oca, a ne nipošto neku posebnu ulogu u Crkvi.
Ove povijesne činjenice obeskrijepljuju papizam.
Simbol svetog Marka odnosno njegovog evanđelja je lav.
Marko je i bio lav kao kršćanski mučenik u Aleksandriji, te je ubrzo Misir, kao zemlja magije i svakakvog zla, postala sveta zemlja mučenika i stotine tisuća monaha i pustinjaka.
Njegova prolivena krv bila je sjeme iz kojeg je izraslo kršćansko stablo golemo.
Sveti Marko spominje se i kao zaštitnik odvjetnika.
Nastavak teksta ću posvetiti pitanju prava, pravnika, stručnjaka u pravu kao i odvjetnika.
Pravnik i odvjetnik nije isto, sudac je pravnik, ali nije odvjetnik.
Odvjetnik jest pravnik, ali nije i ne može biti sudac.
Odvjetnik je onaj tko nekog zastupa u nekom pravnom sporu, bilo na sudu bilo izvan suda.
Može to raditi gratis-besplatno, ili uz plaću.
Znamo kako svako ljudsko pravo može imati pravu snagu i obvezatnost ako nije u suprotnosti s Božjim zapovijedima i općenito s Božjom Objavom ljudima.
U pravu se recimo definiraju pravne osobe, i koliko sam upućen to su sve do modernog doba uvijek bile samo i jedino ljudske osobe koje imaju mentalne sposobnosti da razumiju pravo.
Primjerice ljudi znatno mentalno uskraćeni nisu mogli biti pravne osobe, nego za njih se je brinuo i za njih odgovarao neki staratelj.
Niti su se djeca do zrelog uzrasta uračunala u takve osobe, nego je njihov staratelj bio otac ili majka kad nije bilo oca (ako su ovi bili pravno sposobni).
Kako napisah, u moderno vrijeme, vjerojatno od renesanse*, počinju se u pravo ubacivati udruge ljudi kao pravne osobe, to su bile banke i druge trgovačke tvrtke-društva, nakon toga i ostala udruženja.
Zašto se uvodi ta novina?
Zato da ljudi koji su u tim udrugama osobno ne odgovaraju na sudu za svoja nedjela i prijevare.
I onda kad se na sudu utvrdi nastala šteta koju je ta pravna osoba učinila nekoj drugoj ili drugima, i kad nema tvrtka, banka ..., dovoljno imovine kako bi se šteta isplatila, ista jednostavno objavi bankrot, stečaj, pojeo vuk magare.
I dok su ljudi koji nisu mogli platiti svoje dugove odlazili u zatvor odnosno robiju na kojoj su robijali da bi isplatili dugove, tvrtke i slične pravne osobe to ne mogu, jer one ustvari nisu osobe, oni su izmišljotina nemoralnih ljudi koji planiraju pokrasti druge ljude, a da pri tome ne snose posljedice kao 'pošteni' lopovi koji završe na robiji.
Kako se većina važećih zakona odnosi i na te izmišljene pravne osobe, možemo slobodno reći da je postojeća zakonska regulativa nemoralna i samim time protivna Bogu i Objavi.
Mi kršćani, živimo u postojećem društvu s postojećim zakonodavstvom i sudstvom bez obzira ne nemoralnost istih.
Ne možemo, barem ne većina kršćana, reći - ja ne priznajem tvrtke kao pravne osobe, ja ne ću kupovati niti prodavati od njih i njima, ja ću to raditi samo s pravim pravnim osobama, s ljudima.
Znači osuđeni smo raditi kompromis (osim ako nismo monasi pustinjaci), ali ne bismo nikad smjeli zaboraviti kako je aktualna sudska i pravna praksa već stoljećima nemoralna i štetna za normalne ljudske odnose.
Poduzetnici kršćani trebali bi biti obrtnici koji svojom osobnom imovinom odgovaraju za svoje poslovanje, a ne da stvaraju tvrtke ili da ulaze u vlasništvo tvrtki kao dioničari.
Drugo što smatram velikom zamjerkom aktualnom pravu je negiranje patrijarhalizma što ne treba posebno obrazlagati.
Kršćani se ne bi smjeli nikad pozivati na zakone ili na članke zakona koji su u suprotnosti s patrijarhalizmom.
Možemo i moramo trpjeti štetu koju nam nanose takvi protubožji zakoni, ali nikad ne smijemo, jer mislim da je to grijeh, oslanjati se na antipatrijarhalne zakone.
Treće, a vezano je uz drugo, kršćani ne bi smjeli podržavati antimonarhističke zakone, kao niti sudjelovati u lakrdiji zvanoj demokratski izbori.
Doduše, možda je moguće opravdanje ako se osnuje neka stranka koja će u svom programu imati ukidanje demokracije i uspostavu monarhije, premda nisam uvjeren da se monarhija može uvesti putem demokratskih izbora.
Četvrto, smatram da je potpuno nemoralno da kršćanski odvjetnici brane na sudu osobe za koje znaju da su krive te da bi trebale izgubiti spor, te se pri tome služe pravnim smicalicama i lažima.
Također smatram da ne postoji pravo optuženog ili onog koji optužuje da laže na sudu te da se za svaku laž treba odgovarati gubitkom časti, ali i gubitkom prava da je ta osoba i dalje pravna osoba, drugim riječima da ih se za kaznu pošalje na robiju.
Potpuno je nedopustivo da osoba koja je u pravu i na pravdi Boga izgubi spor na sudu zato što nije imala dobrog odvjetnika, ili je suprotna kriva strana imala vrsnog (u laži) odvjetnika.
Čemu služi sudac u tom slučaju?
Zar bi car Solomon krivo presudio da je ona zla žena koja je nesmotreno ugušila svoje dijete te je htjela prisvojiti tuđe dijete imala 'dobrog' odvjetnika?
Peto, suci bi trebali biti najugledniji članovi društva, visoko moralni s dobrom obiteljskom tradicijom i čašću.
I ne mogu biti svete krave kao što su u moderna vremena kad se je izmislio pojam pravosudna vlast (uz zakonodavnu i izvršnu što su isto bedaste, ali zlonamjerne izmišljotine), nego moraju odgovarati monarhu koji ih treba strogo, mnogo strožije od drugih, kažnjavati ako se utvrdi da nepravično sude ili da su korumpirani.
Vjerojatno bi za takve slučajeve trebala biti i smrtna kazna.
Šesto, pravna regulativa - zakoni, trebaju biti u normalnom društvu u ograničenom broju, lako razumljivi i pamtivi, te temeljeni na običajnom nepisanom pravu i što je najvažnije temeljeni na Božjim zapovijedima.
Jednostavan život prate i jednostavni zakoni te u tom slučaju većina ljudi se mogu sami braniti na sudu, ne trebaju im fiškali, prevrtljivi i lažljivi pravnici.
Ali moderno društvo je sve ne samo jednostavno, ne zna se najčešće tko je stvarno odgovoran za bilo kakvu štetu, posebno onu najveću na razini države, te takvo složeno i neodgovorno i nehijararhijsko društvo nužno treba mnoštvo zakona i propisa koji su često i međusobno kontradiktorni (to proizlazi često iz namjere, ali nerijetko je nemoguće pri takvoj količini zakona paziti da oni nisu protivrječni).
Zato su pravnici vrlo traženi u moderno vrijeme, pogotovo ako znaju te hotimične ili nehotimične 'rupe' u zakonima, ako su uspješni glumci bliski sa sucima i političkim i medijskim moćnicima.
Čim je veći broj zakona, veći je broj pravnika, veća je nepravda i zlo u društvu.
Ali to se ne može administrativno ukinuti bez da se cijelo društvo ne vrati na normalniji i jednostavniji način života.
To su neka moja razmišljanja o modernom pravu.
Neka bude zaključak i preporuka, nikad svojoj djeci ne preporučujte da idu studirati pravo, jer dobit ćete glumce koji lako odglume negativce (lažove), a što znači i da će onda stati s lijeve strane od Boga na Strašnom sudu.
Takvo vječno zlo ne smijete željeti svojoj djeci.
U moderna vremena nema razlike između pravnika i glumaca, svaki od njih se može svakog dana uživljavati u posebnu ulogu, jedan dan može tvrditi jedno, drugi dan sasvim suprotno.
S razlikom što većina barem misli kako glumac na pozornici glumi, dok većina misle kako to pravnik ne čini.
Pravnici su bolji glumci od glumaca.
* Renesansa je bila i rođenje kapitalizma i industrije. Dotad je proizvodnja uvijek bila manufakturna-radionička, manja po obimu, uz veliko znanje i vještinu majstora, uz malo učešće strojeva.
Premda su prvi tvorničari bili osobni vlasnici, ubrzo su vlasnici postale tvrtke, a prve tvrtke prije tvornica bavile su se kamatarenjem i nazvane su bankama.
Dotad je kamatarenje bio smrtni grijeh i sramota, nakon renesanse bankari postaju ugledni građani, i sa sve većim i većim utjecajem pogotovo nakon kamatarenja prema kraljevima (i rimskim papama) kojih su za koje stoljeće zamijenili s demokracijom jer im je tako lakše vladati.
Moderna industrija jeftine proizvodnje jeftinih proizvoda koji su, osim loše kvalitete, često uz štetne uzgredne ekološke i biološke (nus)pojave, ne bi mogla postojati da ne postoje međunarodne tvrtke.
Zato je novina ubacivanja tvrtki kao pravnih osoba bila nužna za dovođenje do ovog stanja antihristovskog svijeta.
P.S.
Raskolnički i heretički Rimski patrijarhat dobio je novog rimskog episkopa, papu koji se je nazvao Lavom što bi značilo da je XIV Lav po redu.
Zanimljivo je što sam jutros obilježavajući blagdan sv.Marka stavio njegovu ikonu s lavom i nešto malo sam napomenuo tu vezu.
Ja dakle o lavu, a Lav se pojavi s vatikanskog balkona.
Znam da bi rimokatolici voljeli to protumačiti kao prst Božji, odnosno da je Bogočovjek izabrao Lava za svog nezabludovog zamjenika baš za blagdan svetog Marka.
Malo ću ih razočarati, blagdan je po starom kalendaru kojeg su oni napustili prateći savjete renesansnih astronoma-astrologa te usvajajući tako novi kalendar koji je izazvao toliku pomutnju u Pravoslavlju početkom 20-tog vijeka.
Ali ako je to tako bilo, onda je to Bog dopustio radi većeg dobra.
To je urodilo time da su mnogi odnosno većina otpali od Crkve jer su htjeli biti sa svijetom odnosno s RKC.
I to je dobro jer su otpali oni koji Crkvi zapravo nisu ni pripadali srcem.
Kako ipak ništa nije slučajno, možemo se zapitati kakav bi to bio znak?
Pa evo malo nagađanja.
Mislim da će se RKC i svjetski pravoslavci uskoro ujediniti.
I ne će to biti onako kako su nekad rimokatolici papisti-montanisti htjeli da se pravoslavni pokaju i vrate u RKC (što je besmisleno jer je RKC samo jedan heretički patrijarhat, a ne katolička-saborna Crkva svih patrijarhata), nego će rimski papa priznati svjetskopravoslavnim istočnim patrijarhatima autokefalnost.
Praktično onako kako je bilo prije velikog zapadnog raskola.
Pa ne će li time biti izliječene rane i postignuto ponovno jedinstvo svih patrijarhata?
Nisu li pravoslavni od početka to tražili u dijalogu s RKC?
Problem je u tome što su svi patrijarhati, a ne samo rimski u raskolu, u raznim herezama i apostaziji.
Njihovim ujedinjavanjem ujedinjuju se lažne Crkve koje se nalaze izvan jedne, svete, saborne-katoličke i apostolske Crkve.
Samo jedna laž i mnoge istine čine zajedno laž, a kamoli ne sve laži.
Stoga mislim da će RKC biti spremna na sve kompromise, da je spremna izbaciti filioque, i prihvatiti nauk Crkve o razlikovanju Božje suštine i energije, da je spremna ukinuti obvezatni celibat (unijati su u RKC i za njihove svećenike ne važi celibat prema tome nema razloga da ga se drže ni u latinskim obredima), da je spremna ponovno uvesti drevno pričešćivanje pod obje prilike, da je spremna uvesti ponovno kvasni kruh u Euharistiju, da je spremna pričešćivati djecu, da je spremna prihvatiti stari kalendar.
Eto možda je to znak današnjeg dana, RKC je spremna prihvatiti stari i važeći kalendar Crkve.
Cijeli svijet se ujedinjuje pred pojavu Antihrista, tako će se ujedinjavati i oni koji su otpali od Crkve i bili su dosad razjedinjeni.
Ta nisu dosad odlazili skoro već cijelo stoljeće na sjednice Svjetskog vijeća Crkvi samo radi dnevnica i provoda.
Na kraju ću se ispraviti.
Nisu pravnici najbolji glumci.
Nadmašili su ih ovi koji su otpali od Crkve i koji glume kršćane i Crkvu, a ustvari pripadaju Bludnici.
P.P.S.
(iliti post post scriptum, pisano poslije poslije prvog pisanja)
Još jedna znakovitost četrnaestog Lava.
Lav deveti ** je bio onaj rimski papa koji je umro u 1054. godini velikog zapadnog raskola.
On je poslao kardinala Humberta u Carigrad da ekskomunicira carigradskog patrijarha ako se ovaj ne pokloni papizmu, što je ovaj učinio prekidajući svetu Liturgiju u svetoj Sofiji, katedralnoj crkvi.
Doduše prije samog tog čina je papa Lav IX umro, tako da formalno Humbert više nije mogao predstavljati rimskog papu.
I eto nam novog Lava koji može reći - moj prethodnik i Lav po imenu umro je prije raskola u vremenu interregnuma te je raskol nevažeći, i ja kao novi Lav to obznanjujem urbi et orbi.
** Kao što se dade izčitati i iz gore nevedene wikipedije, Lav IX je bio blizak rodom s njemačkim carem, bio je bratić cara Konrada koji mu je davao podršku. Rimski kler je tada bio vrlo nemoralan i ovi su tražili reforme, ali te reforme krenule su u krivom pravcu, krenule su u papizam. Nazivaju se često kao Hildebrandove reforme po nositelju koji je bio kasniji papa Grgur VII pa se nazivaju i kao Grgurovske reforme. Istinski pravoslavci zapadnog obreda kojih volim pratiti na net-u često napominju kako su za vrijeme tih reformi žene i djeca svećenika prodavani kao roblje, jer su ti reformatori ustvari pravi začinjavci papizma-rimokatolištva žestoko se obrušili na oženjene svećenike. Može se reći da je za te reforme na Zapadu praktično trajao vjersko-građanski rat čiji pobjednici su zapečatili sudbinu Zapada za idućih tisuću godina.
Ne bi bilo čudno da sad Lav XIV ukine svećenički celibat i krene u protureformaciju (gregurijanske reforme), ali kako navedoh, raskolnici i heretici ne mogu nikad reći - mi smo odbacili prijašnje zablude i sad smo mi opet Crkva.
Ne, Crkva uvijek postoji i uvijek je nezabludiva, ma kako malena bila. A raskajani heretici i raskolnici mogu postati opet kršćani ako joj se obrate molbom i zatraže ulazak u Crkvu.
Svjetsko Pravoslavlje nije ta Crkva jer su otpali svojim krivovjerjem, svojim ekumenizmom, modernizmom, svojim sergijanstvom-sekularizmom koje se je najbolje ogledalo za vrijeme kovid plandemije.
Dakle ako bi Lav XIV odbacio sve zablude papizma posljednjih tisuću godina ne bi ponovno ušao u Crkvu ako se ne bi pokajanjem obratio Crkvi da njega i one koji ga slijede primi.
Ne vjerujem da će se to dogoditi, iako bih se tome uvelike radovao.
Jer živimo u posljednjim antihristovskim vremenima kad će Crkva biti u katakombama, kao Žena (Crkva) koju je Bogočovjek sakrio u pustinju, a ne da će u posjedu imati Vatikan.
*** Da, reći da postoje bolji od najboljih je logička ili jezična kontradikcija.
Ali sam naslovu to dodao naknadno jer se u međuvremenu dogodio izbor novog rimskog pape.
Vjeruje li Lav u evoluciju, papa Lav?
Pita se retorički P.Helland:
Naravno da vjeruje, ne bi bio biskup, kardinal i sad rimski biskup da ne vjeruje u tu sotonsku laž.
I mala ispravka navoda u videu, svijet nije star oko 6 tisuća godina, nego živimo sad u 7533 godini od stvaranja svijeta.
Rimski pape mogu javno posumnjati u bilo koju dogmu Crkve, mogu podržavati sodomizam, mogu reći da ne znaju zašto je Bogočovjek umro na križu kao što reče prethodnik Lava, ali nikad, ama baš nikad, ne smiju posumnjati u znanost, to jest evoluciju koja je temelj moderne znanosti.
Znam da će mnogi reć, ali to je nevažno za život kršćanina, vjerovao isti u evoluciju ili u stvaranje to nema veze s njegovim duhovnim životom.
Laž je to izrečena od onih koji žele pripadati svijetu i Hristu, pa onda u svemu gdje se svijet (znanstvenici) ne slaže s Božjom Objavom kažu - ma to nije važno.
Vjerovati u evoluciju znači vjerovati u slučaj i slučajnost, a to istovremeno znači ne vjerovati u Boga jer ako postoji Bog onda nema slučajnosti.
Vjerovati u evoluciju podrazumijeva vjerovati u laž da će sve samo po sebi postati bolje, a to je lažna vjera u napredak, dok je istina da nakon istočnog grijeha samo zlo i nered napreduje (čak su tu istinu znanstvenici nazvali entropijom) samo po sebi, a da treba uložiti veliki trud i moliti od Boga milost i blagodat da bi se ljudi sačuvali od zla i napredovali k cilju zemaljskog života.
Lavu izgleda svi ne priznaju status kralja rimokatoličke savane (a ne đungle jer tamo su carevi svjetskopravoslavni tigrovi).
Rimokatolik u tom videu, koji nosi odjeću franjevačkih monaha i pretpostavljam da je zaređeni franjevac u RKC, najprije kaže kako niti jedan rimski papa nakon Pavla IV nije stavio izvan snage njegovu bulu-javno objavljeni dokument-pismo "Cum ex apostolatus officio" te da je se treba primjenjivati i u slučaju Lava koji je po njemu heretik koji je podržao notornu bulu papa Frana "Fiducia supplicans" koja je legalizirala sodomiju u RKC.
Prvo, sve je to istina, nitko od papa poslije nije stavio ad acta bulu po kojoj javni heretik ne može biti biskup, odnosni ni rimski biskup, te je izgleda istina kako je Lav bio sklon javnom podržavanju sodomije te je prihvatio i hvalio isti heretički dokument heretika i apostate papa Frane.
Drugo, a što previđa govornik je istina da nije papa Pavao IV donio neku novinu, to jest da su do njega heretici mogli biti arhijereji u Crkvi, pa bi se ta novina mogla i ukinuti.
Nego oduvijek Crkva, od apostola do današnjih dana i do vjeke vjekova naučava kako su heretici izvan Crkve ipso facto čim javno izreknu, podrže ili djelima pokažu da su krivovjernici.
To je dakako ušlo i u kanone Crkve, kanoni recimo šesto-sedmog ekumenskog sabora Crkve u Carigradu precizno navode kako svi u Crkvi što dakako uključuje kler i laike imaju pravo i obvezu prekinuti općenje-zajedništvo s heretičkim klerikom, kako imaju pravo javno ga optužiti za krivovjerje te da se sinoda**** Crkve mora sastati kako bi se donio sud je li optužba protiv tog klerika utemeljena ili nije.
Ako jest naravno da se taj klerik i formalno (a ne samo ipso facto) anatemizira i naravno detronizira makar bio patrijarhom(papom).
I krivo bi bilo zaključiti kako od tog sabora Crkve to je tako.
Ne, sabori Crkve ne donose novinu, od apostolskih vremena heretici su se izbacivali iz Crkve.
Tu je suštinski problem heretičkog i raskolničkog Rimskog patrijarhata koji počiva na herezi kako je rimski biskup nezabludivi zamjenik Hristov pa da on može dogme i nauk Crkve svezati i razvezati na Zemlji i tako će biti na Nebu (dok se smisao te Hristove rečenice odnosi na otpuštanje ili neotpuštanje grijeha i nije dan samo sv.Petru nego svim apostolima).
Pa jedan papa može reć kako ipso facto javni heretik prestaje biti klerikom, a drugi papa nakon njega može to odbaciti.
Zato franjevac donosi u početku besmilicu u Crkvi kako nitko od papa nije poništio "Cum ex apostolatus officio" pa je ista i dalje na snazi i onda na temelju te činjenice gradi slučaj protiv Lava te priziva rimski vjerni puk da tradicionalno***** izaberu pravog rimskog biskupa.
Treće, nauk Crkve odnosno vjera nije samo ono što formalno prihvati sabor Crkve kao dogmu.
Bilo bi besmislica kad bi se pojedinačno svaka istina iz Božje Objave prihvaćala i proglašavala dogmom jer bi takvih dogma bilo na tisuće.
Kršćani moraju vjerovati Bogu odnosno Božjoj Objavi.
I ako je Bog objavio kako je stvorio svijet u šest dana, onda je nepotrebno tu istinu posebno proglašavati dogmom.
To se radi tek ako se uoče da postoje u nekom vremenu heretici koji istinu iz Objave negiraju.
Pretpostavljam da je Crkva negdje već i formalno anatemizirala modernu znanost u slučaju teorije evolucije.
Ako nije, onda su u tome zakazali arhijereji Crkve jer je ta pošast mnoge vjernike odvukla iz Crkve u ateizam ili neku vrstu poganstva.
Stoga bi, da je Lav pravi papa na čelu pravovjernog Rimskog patrijarhata, morao odgovarati pri rimskoj sinodi na pitanje - vjeruje li u evoluciju ili u Božju Objavu izrečenu na prvim stranicama Svetog Pisma?
I to bez izmotavanja u stilu vjerujem figurativno, ali ne vjerujem da je to stvarno bilo tako kako piše u Bibliji.
RKC je prihvatila teoriju evolucije koncem 19. i u 20.st. zato što je u to vrijeme modernizam prevladao u RKC, a koji je našao opravdanje u ideji razvoja teologije i njezinog nauka, u napretku RKC koja svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje.
Napredak je toliko očit od srednovjekovne slike kako većina čovječanstva završava u Paklu, do riječi pokojnog papa Frane kako on vjeruje da je Pakao prazan.
Nije li to divna evolucija u nauku RKC!
Samo kad bi bila istina:
- što se je babi, rimskom papi, snilo, to se je i zbilo.
Kad smo kod baba, onda pogledajmo što se događa s ruskim babuškama koje nose crvenu petokraku i krst s tendencijom da im ostane samo prva ljubav, crvena petokraka sa srpom i čekićem:
**** U papizmu to je nemoguće jer su pape iznad sinoda biskupa.
U papizmu ne postoji mehanizam po kojem bi RKC detronizirala heretičkog papu jer je dogma papizma - papu nitko ne može suditi, a on može svih.
Stoga ne postoji niti mogućnost da se papisti vrate kao cjelina u Crkvu, oni moraju najprije odbaciti papizam.
Bula iz 16.st. rimskog pape Pavla IV "Cum ex apostolatus officio" je zato neprovediva premda kaže istinu kako heretik ne može biti arhijerej u Crkvi (kad bi RKC bila Crkva), jer ne postoji u RKC sinoda koja bi mogla suditi i detronizirati rimskog biskupa.
RKC je stoga kao začarani krug iz kojeg nema izlaza za one stvarno pobožne i koji se Boga boje osim da iskoče iz tog kruga.
***** Jer tako je u svakoj eparhiji-biskupiji od početka Crkve. Ne mogu ljudi izvan biskupije birati biskupa u toj biskupiji.
Zato i postoji u Crkvi pravilo da kad se rukopolaže episkop da se traži od vjernog puka na obredu da jednodušno kažu - aksios - dostojan je.
Ako se to ne čuje ili ako se čuju glasovi - anaksios - nije dostojan, onda se rukopoloženje prekida.
Zašto bi kardinali iz cijelog svijeta birali biskupa rimskog puka?
U Crkvi to sigurno ne može proći, ali u RKC to traje već tisuću godina jer je rimski papa bio politički najutjecajniji čovjek Zapada, a to što je bio rimski episkop bilo je sekundarno, a ustvari je najvažnije.
Kako hrvatski papisti reagiraju na činjenicu da se je pojavio ponovno Lav u Vatikanu:
Tko je Robert Francis Prevost? Osim što znamo da je rodom iz grada Chicaga, znamo da je vrsni pravnik, profesor je Kanonskog prava, i Sveti otac Lav XIV, zamjenik Boga na Zemlji, unijeti će pravo i red u državu Vatikan, koja stoji pred financijskim slomom, On će nemilosrdno uvesti red i napuniti državnu blagajnu svježim sredstvima, jer bez sredstava ne može se voditi politika....
Nekad sam ga nazvao najhrabrijim predsjedničkim kandidatom u RH, ali hrabrost nužno ne podrazumijeva razum.
Smatrati bilo kojeg čovjeka zamjenikom Boga na Zemlji, znak je bezumlja.
Kao i tvrditi da Crkva ne može egzistirati bez pune blagajne.
Trežnjenje od tog bezumlja mnogih hrvatskih papista bit će bolno, ali svakako neka bude u ovom životu, jer je inače prekasno.
Kako će odgovoriti Bogu na pitanje - kako ste se usudili birati Mojeg zamjenika na Zemlji?
Zar sam ja invalid ili Me nema na Zemlji da Mi treba zamjenik i to kojeg ćete vi izabrati!
Pridika je to o.Stevena Allena za prošlu četvrtu uskrsnu nedjelju - nedjelju oduzetog.
Koji je strpljivo 38 godina čekao na čovjeka koji će mu pomoći da uđe prvi u kupku koja je jednom u godini postajala čudotvorna (jer je tad anđeo s Neba silazio nad tu vodu zatalasati je) kako bi se oslobodio svoje paralize i nije u tome uspijevao jer su drugi bili brži od njega paralitičara.
Na kraju, nije mu pomagao čovjek da prvi uđe u kupku, nego Bogočovjek koji je gospodar nad svim stvorenjima i koji je tako nagradio strpljivost i vjeru bolesnog čovjeka.
Znajmo da bez te pomoći propadamo, i budimo strpljivi, i ne tražimo samo tjelesno zdravlje nego prvenstveno duhovno jer je ono vječno i beskonačno važnije.
Danas, 14. svibnja đakon Nektarije iz Grčke IPC u SAD objavio je komentar na reakciju Svjetskog Pravoslavlja povodom novog papa Lava u RKC.
Ništa iznenađujuće, oni, svjetski pravoslavci, ostaju i dalje na heretičkom ekumenističkom putu.
Izgleda da je najviše u pohvalama novom heretičkom papi otišao drugi heretik, patrijarh Porfirije iz SPC:
Undoubtedly, nothing takes place without the providence and holy will of God. Thus, the fact that the College of Cardinals of the Roman Catholic Church discerned in Your Eminence the worthy successor to the late Pope Francis is a clear expression of divine economy. The blessed Pope Francis will remain in our memory—both personally and in the collective consciousness of the Serbian people—with the deepest respect and most cherished remembrance...
... We pray to Saint Leo the Great that, through the intercessions of the Holy Apostles Peter and Paul, you and the entire Christian clergy may be granted strength and support in your efforts to preserve Christian unity...
Znači za Porfirija, odnosno SPC, pokojni apostat papa Frane je bio Božji instrument u nebeskoj ekonomiji spasenja čovjeka te vidi kako će to biti i novi papa Lav.
I to dok mnogi tradicionalni rimokatolici osuđuju pokojnog papa Frana kao heretičkog papu.
Nadalje, Porfirije tvrdi kako u toj čestitki papa Lavu i gotovo kanonizaciji papa Frane ne iznosi samo svoje uvjerenje i čestitke, nego cijelog srpskog naroda.
Ni hrvatski papisti. uključujući hrvatske biskupe, ne bi govorili kako u svojim panegiricima (kod biskupa se radi dakako o tipičnom ulagivanju novom papi koji ih može u svakom trenutku detronizirati ako mu se prohtje) tek izabranom papa Lavu, predstavljaju u tom hvaljenju i divljenju carevom novom ruhu cijeli hrvatski narod.
Također Porfirije smatra kako su kršćani, a u što podrazumijeva i sve heretike i raskolnike, ujedinjeni te se moli u ime SPC svetom rimskom papi Lavu (kojeg mi pravoslavni slavimo kao sveca i koji je spasio Rim od Atile) i svetim apostolima Petru i Pavlu, da novi papa Lav sačuva to jedinstvo.
Jedinstvo heretika i raskolnika iz Svjetskog vijeća (heretičkih) Crkvi, a ne jedinstvo Crkve.
I dok mnogi rimokatolici počinju sumnjati u papizam, odnosno sve manje vjeruju kako Bog bira svog nezabludivog zamjenika lišavajući slobodne volje kardinale (jer kako bi Bog inače utjecao na izbor kardinala konklave koji su redom svi heretici, odnosno papizam je blasfemija prema Bogočovjeku koji ne treba zamjenika za Zemlju niti Bogočovjek ikada od anđela ili ljudi radi robote bez slobodne volje), dotle Porfirije smatra kao pravi papist da je Bog izabrao i papa Frana i papa Lava.
Naravno i njega, malo manjeg papu, premda neki kažu da se je i tu ponovio isti obrazac i način izbora kao kad su jugokomunističke vlasti nakon drugog velerata birale patrijarhe SPC.
Široki put vodi do tih vratiju.
I skoro smo svi na tom putu.
Morat ćemo vrlo brzo iskočiti od njega ako želimo ostati djeca Božja.
Amin.
Znam, mnogi će reć, ne će meni nitko u nos (kako piše da se planira) ili bilo gdje ugraditi digitalne implatante s kojim ću ući u svjetsku mrežu digitalnih uređaja i ljudi-robota-humanoida.
Da, dobro je da se tome neki ljudi suprostavljaju barem verbalno sada.
Ali neka onda budu spremni na ostracizam, izbacivanje iz društva, zatvaranje u logore ili mučenja, jer to će uslijediti onima koji se budu opirali antihristovskoj vladavini.
Uvijek je život na Zemlji bio borba za ili protiv Boga i Njegovih zapovijedi.
I nitko nije ušao u carstvo Nebesko ako se nije borio do kraja, ako se nikad nije predao bez obzira na sve teškoće i muke.
Ne očekujmo stoga da ćemo mi, vjerojatno među posljednjim naraštajima, biti pošteđeni.
Život zemaljski je kratak, muka je još kraća, a carstvo Nebesko vječno.
Da nam um nije pomućen strastima (koje su naslijeđene istočnim grijehom, i koje se ponovno rađaju i nakon krštenja ako opetovano padamo u grijeh koji nam tada postaje pogubnom navikom), lako bismo se odlučili za blaženu vječnost.
Stoga, ne čekajmo više na obraćenje i čišćenje srca i uma, jer bez toga čišćenja ne ćemo pobijediti mnogo opasnije neprijatelje nego što su ovi koji provode antihristovski agendu, a to su naše strasti.
Premda mislim da je molitva za bolesno dijete žarča u crkvi pred ikonom Hrista i Bogorodice.
Ne moramo imati pred tjelesnim očima onog za kojeg se molimo, dovoljno je imati ga u srcu.
Možda je baš suprotno, jer u molitvi se moramo usredotočiti na Boga ili svece kojima se molimo, zato se molimo pred ikonama.
I zato bi trebale biti ikone u kršćanskim bolnicama u kapelama i na zidovima bolesničkih soba.
I posljednja poveznica je na pridiku o.Stevena Allena jučerašnjeg Evanđelja.
Otac Steven je primjenivši taj dio Evanđelja i tumačenje sv.Augustina o istom, upozorio nas da se klonimo opasnosti moderne internet kulture i socijalnih mreža koje potiču samoljublje, traženje ništavne slave i popularnosti, lažne slobode strasti i sveg onog zlog i protubožjeg što će doseći vrhunac u Antihristu.
Budimo svjesni da smo već mali antihristi ako tražimo svoju slavu, makar pisanjem blogova (bez želje da se branim, želim da se čim više blog čita, a ponekad ne samo radi širenja kršćanstva, nego radi moje slave - moram to izbjegavati), objavljivanjem svojih fotografija na mrežama, ako smo po nekoliko sati dnevno na mrežama i ako sanjamo i maštamo da ćemo postati 'zvijezde'.
Od milijuna ili milijarde antihrista jedan će dobiti prvo veliko slovo.
I bit će slavniji od svih ostalih, jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena (to je iz Otkrivenja).
I ne će mu biti teško vladati jer će poticati, ohrabrivati i omogućavati zlo u svim podanicima koji će biti navedenog sebeljubnog duha.
Zemlja će se tada toliko opoganiti da će biti u gorem stanju nego pred Opći potop.
Zato će izgoriti u ognju i Hristos će stvoriti novo i vječno Nebo i Zemlju i vječno će razdvojiti ovce od jaraca, vječno će razdvojiti one koji nisu tražili svoju slavu, nego su davali slavu Bogu i vršili i trudili se vršiti Njegove zapovijedi, i onih koji su se utvarali da su nešto, da su bogovi, da im drugi trebaju odati slavu te su tako širili zlo Zemljom.
Završit ću s riječima svetog Augustina (nije citat):
Čovječe, sjeti se da si stvor i da moraš dati slavu Bogu koji te je stvorio i održava u životu i postojanju!
Hristos voskrese!
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.