Dr. Darko Bekić, vrlo utjecajan za vrijeme Tuđmana (ali mu je karijera započela još u Jugoslaviji), izjavio je kako je Otto von Habsburg, predložio Tuđmanu da on bude hrvatski kralj, a Tuđman da zauzme poziciju poput austrijskog ili njemačkog kancelara dok su te države bile parlamentarne monarhije.
Ne znam da li zbog svog ega, ili zato što je smatrao da su kraljevstva anakrona, ili nemoguća.
Moguće iz oba razloga.
Kao pravoslavac naravno da sam za kršćansku monarhiju, pramda bi u ovom slučaju monarh bio rimokatolik.
Što ne znači da treba preferirati demokraciju i republiku u odnosu na rimokatoličku monarhiju kakva je bila Austro-Ugarska, jer ta monarhija nije bila neprijateljska prema Pravoslavlju, štoviše pomagala je izgradnju pravoslavnih crkvi i manastira.
Mislim da među nama Hrvatima nema nekog istaknutog pojedinca ili familije koja bi bila dostojna i prihvaćena od naroda kao kraljevska.
Premda tradicionalno kod nas predsjednici država, koji su nešto kao ostaci kraljevog autoriteta, uživaju veći ugled od ostalih političara.
Što znači da smo skloni tražiti ili podržati autoritet jedne osobe koja će voditi narod, a što je bez sumnje na tragu oca naroda, patrijarha naroda, kralja.
Samo treba skinuti odnosno raskrinkati stoljetnu prosvjetiteljsku propagandu protiv monarhije.
Koja u konačnici ne mora biti nasljedna, može biti i izborna, kao što je to bilo njemačko rimsko carstvo (i ono starije rimsko carstvo) u kojem su carevi u mnogo slučajeva bili baš Habsburzi.
Sad je i pitanje kakav je bio Otto von Habsburg, je li bio na tragu onih 'demokršćanskih' političara koji su sanjali judeo-masonski globalizam u kojem je prvi korak bio EU, ili je bio stvarno orijentiran prema kršćanskoj monarhiji koja je ipso facto antiglobalistička.
General Franco je recimo imao krivu procjenu budućeg španjolskog kralja Juana Carlosa kojeg je odredio kao kralja nakon njegove smrti.
Jer je Juan Carlos bio liberalan i uvelike je kriv što se Španjolska nalazi u trenutnom jadnom stanju u kojem vladaju ljevičari, feminizam, sodomizam, globalizam te mnoštvo novopridošlih muhamedanaca prijeti ponovnim osvajanjem Španjolske, ali ovaj put iznutra.
Dakle, velika je mudrost izabrati pravog kršćanskog kralja koji ne će biti kukavičje jaje liberala i masona.
Zato bi trebalo čekati na neki znak s Neba, kao što je prorok Samuel pomazao Davida za kralja po Božjoj zapovijedi proroku Samuelu.
Prije toga narod mora iskreno tražiti i moliti od Boga da mu dadne pomazanika kralja.
Sumanjam da itko u Hrvatskoj za to moli.
To me je podsjetilo na dane mladosti kad sam odlazio u kapucinsku crkvu u Rijeci u kojem su ljudi znali na unutrašnjem zidu crkve napisati neke svoje molitve.
Tih 'grafita' više nema jer se je crkva ponovno ofarbala i taj polulegalni običaj je nestao.
Čitao sam da je u nekim istarskim crkvama nađeno natpisa na glagoljici koje su isto vjernici laici skrivečki pisali po zidovima.
Naravno malim slovima i ne sa sprejem, i sa smislom, a ne po narodnoj mudrosti imena luda nalaze se svuda i koja se je materijalizirala najviše u moderno naše vrijeme.
Dakle da se vratim na kapucinsku crkvu u Rijeci.
Na jednom mjestu, blizu samog bočnog ulaza u crkvu, sam pročitao grafit ranih 80-tih godina prošlog stoljeća i koji je otprilike glasio:
"Bože, daj po zagovoru Gospe Lurdske neka Hrvatska bude opet kraljevina!"
To mi je zvučalo tada (za vrijeme jugokomunizma, a bio sam tad već protivnik jugokomunizma) ridikulozno anakrono, vjerojatno kao što je poslije Tuđman reagirao na prijedlog Otta von Habsburga.
Za to imam objašnjenje.
Drugovatikanska revolucija uzela je duboke korijene među rimokatolicma tako da smo tada smatrali da su demokracija i republika pravi i jedino opravdani izbor za kršćane.
Naravno, kršćanski oci se nisu čitali niti tumačili u crkvama, nego što posljednji pape ili što nam drugi vatikanski koncil ima za reći.
Međutim sad već imamo tragično iskustvo vladavine strane oligarhije u demokraciji, preuzimanje od stranaca svih značajnih gospodarskih resursa, kao i sprovođenje Kalergijevog plana mješanja svih naroda i rasa kao podloge za antihristovo globalno carstvo.
Nezadovoljnici bi trebali spoznati da samo kršćanski kralj može obraniti na razini zemaljske države kršćanski moral (širitelji nemorala jednostavno bi završili na robiji pa neka tamo pokušavaju raditi predstave i ostala 'umjetnička djela') i suverenost države (pravi kralj bi onemogućio strancima da postanu vlasnici ičeg u kraljevini) i spriječiti nestajanje naroda.
Slijedeći korak je molitva Bogu za kršćanskog kralja.
Koliko je Hrvata došlo do tog koraka?
U "Hrvatskom tjedniku" objavljen je članak R.Oršulića o stranim vladarskim kućama koje su imale hrvatsku krunu.
A.Klarić objavio je tekst "Severina želi dio Thompsonove medijske pažnje" .
I to ću uklopiti u ovaj tekst o kralju.
Naime, javno moralno posrnula pevaljka Severina godinama daje globo-homo izjave u istim takvim medijima (to znači glavnostrujaškim medijima).
Sad je dakle izjavila kako Thompson izvodi dronovske predstave na koncertu, umjesto da se bori protiv korupcije u državi.
Da bi netko drugi žalio se na nedostatak morala u Hrvatskoj, još bi i imalo i malo smisla, ovako ispada lopov viče držite lopova.
Kako se može netko tko je javno moralno posrnuo, i nikad nije pokazao znakove pokajanja, javno bilo kog prozivati da se ne bori dovoljno protiv korupcije?
Pjevačku karijeru je započela s jeftinim pop pjesmicama koje su ubacivale u tekst Bogorodicu, vjeru, domoljublje, nogometni klub i slično, a nakon toga je okrenula pilu naopako, postala je poznatija po javnom prikazivanju snimke bluda s oženjenim hercegovačkim tajkunom nego po svojim pjesmuljcima, zatim se je neupješno udavala za srpske tajkune, od kojeg jednom nije htjela dati sina premda je sud tako presudio.
I to je vjerojatno njezin razlog da smatra RH korumpiranom državom.
Severina je kao antipod raskajane preljubnice kojoj je Hristos spasio život od kazne kamenovanja.
Zar netko misli da je raskajana preljubnica postala nekon tog novog života i novog početka politička komentatorica u Izraelu, te da je prozivala državu i one koji je vode zbog korupcije?
To bi bilo licemjerno, raskajani javni grješnik hrli u anonimnost, osamljenički život poput monaha pustinjaka, više ne gleda u tuđe grijehe nego smatra sebe najvećim grješnikom.
Raskajani griješnik više nikog ne osuđuje.
Severina je antipod tome, ona sebe ni ne smatra grješnicom, a želi suditi Thompsona kao nekog nemoralnog jer se ne bori tobož kao i ona protiv korupcije u državi.
Ali korupcija je stvarni problem i ona je jednostavno posljedica nestajanja vjere u Boga, jer moral bez vjere je žvakaća guma, a ne moral koji je apsolutan zato što proizlazi od apsolutnog Boga.
Severina se je svrstala na globo-homo stranu odavno, a to znači da je ona uz ostale globo-homose, razlog zašto je korupcija i nemoral u državi.
Zato ponavljam, Severina viče drž'te lopova, dok je sama u bandi lopova koji se bore protiv Boga iz kojeg izvire svako dobro, pa onda i moral.
Kako se onda boriti protiv korupcije u društvu?
Najprije i najvažnije, očistiti najprije sebe od korupcije, od pokvarenosti, od grijeha, od navezanosti za bilo koje strasti.
Onda se moliti za druge da i oni čine isto, i pomoći im koliko je do nas da se i oni oslobode, ali nikad sa stavom ja sam pravednik, a vi svi drugi ste grješnici.
Javni grijeh se treba osuđivati jer javno truje puk, i to radim u ovom slučaju lažnog prozivanja Severininog zbog korupcije.
Ostale grijehe ako ih se dozna treba zadržati za sebe i moliti se za takvog grješnika, ne bacati na njega kamen jer svima nama Hristos može na pijesku napisati naše grijehe.
I kad bi veliki dio naroda, ili barem onaj odlučniji dio, postao pokajnički, onda je moguće uz Božju milost, da se zakralji pravi kršćanski kralj* koji jedini može očistiti hobotnicu korupcije u državnoj upravi i spriječiti javno širenje nemorala.
To znači da bi Severina državnom-kraljevom silom otišla u anonimnost, simbolično zajedno s onim bubnjarima na trgu.
Kršćanstvo može postojati bez kršćanske zemaljske države odnosno bez kršćanskog kralja, ali je neusporedivo teže kršćanima živjeti u nekršćanskoj državi.
Nije li lakše kršćanskim roditeljima odgajati djecu u kršćanskom zemaljskom carstvu koje ima prvenstveni cilj omogućiti kršćanima odlazak u nebesko kršćansko carstvo te u tom slučaju kršćanska država i Crkva imaju isti cilj što je simbolično prikazano znakom rimskog dvoglavog orla?
Zasigurno, ali nakon stoljeća ili tisućljeće vjera u kršćanskom carstvu je oslabila i okopnila, a bilo je i slabih careva, tako da je prošlo zlatno doba kršćanstva, više nema kršćanskih država.
Po svoj prilici više ih ne će ni biti jer idemo prema kraju, prema Strašnom sudu.
Bez kršćanskog kralja kraj dolazi.
Mi svejedno se moramo moliti da naše države budu kršćanske, i još bolje, da budu kršćanske kraljevine.
Kralj svakako dolazi, Onaj s prvim velikim slovom, Bogočovjek.
Zato ne trujmo svoj um i srce idejama demokracije i jednakosti, jer još malo i otkrit će se vječno nebesko kraljevstvo.
Kako možemo biti u tom vječnom carstvu ako smo kontaminirani idejom da smo jednaki sa svim drugima, ako se suprostavljamo ideološki i duhovno hijerarhiji i patrijarhalizmu, monarhiji?
Dakle odbacimo od sebe sve ono što nas drži okovanim za ovu propadljivu i vremenitu Zemlju kako bi se digli u nebesko carstvo koje dolazi.
* Mislim da je nasljedna monarhija prirodnija i svakako uspješnija u borbi protiv bezakonja i korupcije u državi.
Jer kralj, kao otac naroda, prepušta svom najstarijem sinu očinstvo nad narodom nakon svoje smrti, kao što otac famije prepušta u normalnim uvjetima svoje očinstvo najstarijem sinu.
Tako se može teže dogoditi slučaj neodgovornog izbornog kralja koji nije siguran da li će monarhija pripasti njegovim sinu nakon smrti, ili nekom drugom.
Nasljedni kralj stoga brižljivo i marno upravlja, ako nije netko nedostajan kraljevske titule ili je nesposoban, sa svojim kraljevstvom kao sa svojom imovinom koju će naslijediti njegov sin.
Tko normalan bi imao sluge u koje nema povjerenja i koji ga potkradaju?
Zato nasljedni kralj jedini ima načina i razloga da se riješi loših državnih službenika koji su korupirani. Isto tako i bankara koji kamatare narod, ili stranaca koji su u tom cilju došli do vlasništva unutar kraljevstva.
Kao što dobri i savjesni otac štiti svoju djecu od stranaca, hulja, nasilnika i razbojnika, tako to isto čini kralj svojem narodu.
Stvarno je dirljiva himna Rimskog kršćanskog carstva, zato još jednom:
Treći Rim kako se je prozvala Moskva, nije po mojem sudu dostigla slavu drugog Rima.
Sinjska alka se slavi u čast pobjede nad Osmanlijama 1715.g.
Bitka odnosno presudni dan kad su Osmanlije pobijeđeni bio je na današnji dan, 14. kolovoza (po novom kalendaru, uoči blagdana Velike Gospe) pred 310 godina.
Dobro je reći prije toga da su Turci prethodnim kandijskim ratom s Mlečanima bili potisnuti iz Dalmacije, iako su rat pobijedili osvojivši Kretu (Candiu zato se i rat zove kandijski). Mlečani su tada bili već na zalazu svoje moći. Mlečani su u tom ratu pak pozvali stanovništvo (većinom pravoslavno koje je i došlo s turskim osvajanjima) koje je bilo dotad pod Turcima da se pobuni.
O tome govore dva susjedna sela u Ravnim kotarima, Islam Grčki (pravoslavni) i Islam Latinski (rimokatolički).
Očigledno su bili prije pod Turcima pa se zovu tim imenom.
Tako su nastali dalmatinski krajišnici (na zapadu kontinentalne Dalmacije većinom pravoslavni - koji nisu niti imali tada svog dalmatinskog episkopa koji će doći tek nakon napoleonskih ratova, a na istoku oko Sinja i Imotskog većinom rimokatolici) u službi Mletaka.
Dakle tada je opet izbio Tursko-Mletački rat i Turci, s mnogobrojnom vojskom (oko 40.000) u kojoj su bili čak i Tatari, krenuli su ponovno osvajati Sinjsku krajinu, vjerojatno s ciljem osvajanja cijele Dalmacije.
I kao što je Bog zapovijedio Gideonu (Suci 7 poglavlje) da odabere samo 300 ratnika protiv višestruko brojnijih neprijatelja, takav je sličan omjer bio između branitelja Sinja i osmanlijske vojske.
Jer kako bi se mogla pripisati Bogu pobjeda ako su vojske bile podjednake?
Ikona Presvete Bogorodice bila je u tvrđavi, i ondašnji branitelji i Sinjani od tada pobjedu nad Turcima pripisuju zagovoru Bogorodice.
Moderni ljudi imaju problema vjerovati u čuda, osim kad obole i kad ih pritisnu nevolje pa se počnu moliti Bogu, Bogorodici i svecima za čudo i zaštitu.
Stari Sinjani i Romeji (pripadnici Rimskog kršćanskog carstva) nisu se sramili pripisati pobjedu Bogorodici, ovi posljedni imali su svoju državnu himnu koja je pjevala o tome.
Dobro je da shvatimo kako Bog pripušta na nas nevolje, bolesti, ratove, prirodne nesreće, kako ne bismo zauvijek bili izgubljeni u nevjeri prema Bogu.
Kako ćemo biti vječno s Bogom ako Mu ne priznajemo da postoji ili da je svemoćan i sveznajući, i apsolutno dobar, milostiv i pravedan?
Zahvalimo Gospodu na nevoljama koje nam je dao kako bismo postali Njegova djeca, a ne više robovi Satane.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.