Tko je ubio glazbu

Nedavno sam odslušao neobično predavanje E.Michael Jonesa o svemu i svačemu, ali glavna tema je bila popularna glazba i njezin utjecaj na seksualnu i inu revoluciju.

U ovom tekstu kratko ću se osvrnuti na njegovu tezu - gramafonska ploča započela je s ubijanjem glazbe.
Jednostavno za razumiti, kad glazba postane samo reproduktivna, a ljudi samo pasivni slušatelji, ona više ne živi u ljudima, i tada je ona mrtva za ljude. 
Pitanje je dal ljudi mogu živjeti bez glazbe kad prava glazba upućuje ili slavi onog tko je izvor života i nedostižne ljepote, Onog koji je uzrok vječnom pjevanju anđela.
Život bez ljepote je pakao, i tu se krije demonski motiv zašto je uništena ljepota u umjetnosti općenito.
Glazba se mora izvoditi da bude živa, živi ljudi uživo ju trebaju izvoditi i uživati u njoj. Inače je mrtva, inače je samo mehanika ili elektronika, odnosno tehnologija.
Sigurno da nije mogla u 19.st. biti reproducirana na gramafonskim pločama pop glazba koja se danas sluša, jer bi ljudi jednostavno odbacili od sebe taj disk koji stvara neljudsku paklenu buku.
I tako je kroz vid dotad neviđene 'demokratizacije' glazbe koja je omogućula jeftin i lako dostupan način slušanja, gramofonska ploča dobila iznimnu popularnost.
Dalje su slijedili novi mediji reprodukcije glazbe, radio, film, TV, magnetne vrpce, digitalni diskovi, internet.
Nikad ljudi nisu lakše i jeftinije mogli doći do glazbe, i nikad nije glazba bila lošija i nikad ljudi nisu manje pjevali, svirali, pjevušili ili zviždali glazbu.
Zato što je industrija reprodukcije glazbe bila u službi onog tko je naumio da tako bude, nema slučajnosti pa niti u umiranju glazbe.
Princ ovog svijeta dobio je moć i dopuštenje da poništi ljepotu i učini pakao na Zemlji.
Zato mu je bila potrebna tehnologija koja će ubijati ljepotu i život na daleko i na široko, brzo i jeftino.
Gramafonska ploča bila je početak tog plana.
Pričali su mi kako je djed znao nakon težačkog dana u polju navečer zasvirati i zapjevati sa susjedima, dok su djeca pjevala i plesala na tu glazbu. Ljudi dok su radili u polju pjevali su, pojedinačno ili skupno.
Tko normalan može raditi i pjevati uz današnju modernu pop glazbu? 
Ili tko može ostati normalan ako mu se takva pop glazba i dalje vrti u glavi?
Tehnologija koja je obećavala slobodu i bogatstvo svima ubila je u većini život i ljepotu, kao što korov kojeg se ne iščupa guši plemenite biljke u vrtu.
Ali, još ima plemenitih, korov još nije sve uništio.
Kao što sv.Pismo kaže - pjevajmo Gospodinu pjesmu novu.
Svojim glasom, bez tehnologije, slavimo Onog koji dolazi u slavi.

Pakao u Meksiku

Posljednu godinu dana pratim pisanje oca i sina Shoebat, kao i njihovih suradnika.
Walid Shoebat je bio pripadnik muslimanske braće u Palestini.
Obratio se je na cionističko protestantstvo. Oženio je meksičku katolikinju s kojom ima djecu, od kojih sin Teodor izlazi u javnost kao borac za kršćanstvo zajedno s ocem.
Zanimljivo je bilo pratiti kako je Walid sve više napuštao protestantizam, a nalazio kršćanstvo samo među katolicima i istočnim shizmaticima, Crkvama koje imaju apostolsko naslijeđe.
Kako je on relativno dosta popularan, povukao je za sobom dosta protestanata koji su se počeli zanimati za pisanje kršćanskih otaca, za nauk o svetim sakramentima Crkve, o Euharistiji, o Bogorodici, o križarima i inkviziciji, o kršćanskoj državi.
Dakle, bilo je samo pitanje vremena kad će Shoebati početi kritizirati novorednu Crkvu, drugi vatikanski koncil, Bergoglia.
Sad sam pročitao da je otvoreno napisano na njihovom portalu kako su postdrugovatikanske pape antipape i heretici.
Također vidljivo je da podržavaju tradicionalnu latinsku Misu kao i drevne obrede istočnih kršćanskih Crkvi.
Osim što imaju nakanu povratiti ljude u Crkvu, Shoebati vode križarski rat perom da posvjeste zapadnjacima istinu o zlu muhamedanstva, redovito iznose dokumente o svirepom nasilju nad kršćanima u Aziji i Africi, te im organiziraju pomoć. K tome alarmiraju kako je cilj muhamedanstva osvajanje Rima odnosno cijele Europe.
Walid je inače sklon objašnjavanju Otkrivenja, i po njemu Turska ima presudnu ulogu u promoviranju Antikrista, kalifa svjetskog kalifata. 
Mišljenja sam da nije dobro previše energije i vremena gubiti na naše projekcije o posljednjim vremenima, jer tu je vrlo vjerojatno da ćemo imati krive prosudbe.
Što se tiče SAD-a, uvelike podržavaju predsjedničkog kandidata D.Trumpa, jer u njemu vide onog tko će možda preko poluga državne vlasti zaustaviti širenje muhamedanstva, perverzija, ljevičarenja BDP kao i najezdu ilegalnih imigranata koji dolaze iz Meksika.
Budući da mu je žena Meksikanka, ne možemo nikako reć da Walid ili sin Teodor, ima neku mržnju prema Meksikancima.
Štoviše, oni se dosta trude kako bi im pomogli i očito vole meksičku kulturu.
Ali ipak se zalažu za Trumpovu ideju podizanja zida na meskičkoj granici.
Zašto?
Prvo, mislim da bi svaki lojalni građanin države morao htjeti i inzistirati da država štiti svoje državne granice od onih koji nepozvano i protuzakonito je krše.
Država koja ne može ili ne želi braniti svoje granice de facto ne postoji, a ako i njezini građani žele da nema granica, onda ta država više nema smisla. Stoga sam mišljenja da je D.Trump odnosno pokret koji se je spontano oko njega okupio, posljednja šansa da SAD-e opstane kao država i kao narod.
Drugo, što je važnije jer se radi o duhovnom svijetu, Shoebati dulje vremena prate što se događa u Meksiku s narko kartelima i kako istima odgovara šuplja granica sa SAD-om.
O tome sam nešto pisao prošle godine.
Narko karteli nisu samo meksička mafija. Oni su puno više (ustvari niže prema dubinama Pakla) i puno su opasniji od tradicionalne talijanske mafije ili bilo kojeg drugog organiziranog kriminala. 
Oni su opasni sotonistički kult koji oživljava aztečko poganstvo.
Dati ću na kraju poveznicu na posljednji tekst Shoebata o tome i koji se zove "Pakao preko granice".
Moram odmah napisati kako se u članku nalazi njihov dugački dokumentarni film istoimenog naslova i kojeg neka ne gledaju oni koji ne mogu podnijeti slike nasilja. 
Jer ovo je nešto najstravičnije što sam gledao, dijabolično do kraja. 
Bit će vam mučno ako budete gledali prvi dio filma.
U filmu se nalaze snimke koje su snimali članovi sotonističkog kulta tijekom mučenja i kasapljenja svojih žrtvi i čije scene ste mogli vidjeti na slikama Azteka za vrijeme njihovih sotonističkih obreda ili koje ste mogli vidjeti u odličnom M.Gibsonovom filmu "Apokalipto". 
Ne znam dal se ovdje radi o malom apokaliptu, ili je ovo uvod u pravu Apokalipsu.
U Meksiku se vodi rat čije žrtve nisu puno manje nego u Siriji, a svirepost je puno veća nego kod muhamedanskih glavosiječa.
I osim Shoebata, i možda još nekih sličnih, ali ipak malih portala, nitko u svjetskoj javnosti o tome ne piše.
Na filmu ćete vidjeti svjedočenje policijskih inspektora koji opisuju svoja saznanja o sotonističkom kultu.
Jedan od njih kaže kako meksički mediji i školstvo, već duže vrijeme idealiziraju Azteke, a demoniziraju španjolske konkvistadore i katoličku Crkvu.
Što nije čudno, jer kristerosi nisu vojno izgubili rat, ali su ih ondašnji papa i biskupi izdali masonima koji upravljaju s Meksikom cijelo vrijeme, vjerojatno još od vremena kad su odijelili Meksiko od Španjolske.
Ovo je i zasluženi udarac kazne i da dođu pameti oni lakovjerni katolici koji su prihvatili protestantsku propagandu protiv španjolskih katolika pa su kao papagaji ponavljali laži da su Španjolci istrijebili američke domoroce, ili kako je Cortes bio veliki zločinac, a Montezuma i Azteci plemeniti. A sad će ili uskoro moliti da Bog pošalje anđele ili nekog novog Cortesa da ih oslobodi sotonista.
Kršćani ne mogu dugo vremena biti pod vlašću masona ili pod liberalno-sekularnom državom, a da se ne pobune kao kristerosi, ili da izdaju svoju vjeru i priključe se masonima odnosno oživljavanju sotonskog aztečkog poganstva.
Pogledajmo kod nas na naše tužne prilike, koje još hvala Bogu nisu došli do razine Meksika.
Minimalno sto godina se već u školama vrši propaganda protiv Crkve, isprava blaga, a sad sve bjesomučnija. Slična je stvar u medijima. Otvoreni sotonizam kuca i nama na vrata.
Na koncu, jedno je važno za znati u ovom slučaju.
Sotona je, kao u slučaju Joba, morao zatražiti od Boga da prerešeta kao kroz sito vjeru Meksikanaca koji su oduvijek slovili kao pobožni katolici.
Vidimo da je Bog dozvolio da Sotona i preko masonske države i preko narko-kartela žestoko udari na meksičke katolike kao što je svojevremeno žestoko udario na Joba.
Ali to je sve u cilju čim veće slave onih koji će biti spašeni kroz vid mučeničke smrti, ili koji će pasti u ruke sotonista ili koji će izgubiti svoj život u borbi protiv njih.
Sotonisti prikazuju svoje ljudske žrtve demonu kojeg nazivaju Santa Muerte - Sveta Smrt. Vidimo da je to demonska karikatura naše Gospe. 
Ne vjerujem da će dugo vremena proć dok Marija ponovno i možda zauvijek ne skrši glavu Zmiji kao što je to učinila već u Guadalupe kad je preobratila milijunsko mnoštvo Azteka od ropstva Sotoni.
Neka Bogorodica iz Guadalupe da svoj zagovor, blagoslov i zaštitu meksičkim katolicima kao i nama ovdje koji smo voljni boriti se protiv zloga!

Evo poveznice.

 

Goli otok i Jasenovac

Goli otok i Jasenovac su dva zatvora-logora u kojima je komunistička Jugoslavija, odnosno NDH slala svoje neprijatelje.
Iako i tu treba odmah uočiti razlike.
Jer, Titova Jugoslavija slala je na Goli (u prvom razdoblju dok su tamo bili prosovjetski komunisti) neprijatelje koji nisu bili protiv Jugoslavije i komunizma, nego koji su bili protiv Brozove politike odvajanja od utjecaja komunističkog SSSR-a.
Dok je NDH slala u Jasenovac one koji su htjeli rušiti tadašnju hrvatsku državu.
Dakle ispravnije je reći kako su na Golom bili neprijatelji Brozovog komunističkom režima, ali ne i neprijatelji komunističke Jugoslavije ili općenito jugoslavenske države, dok su u Jasenovcu bili oni kojima je smetala hrvatska državnost, koji su bili protivnici i ondašnjeg režima i hrvatske državnosti.
Ima li koji izuzetak koji potvrđuje pravilo?
Predsjednik HSS Vladko Maček bio je u Jasenovcu zatočen od listopada 1941. do ožujka 1942.
Jel on bio protivnik ustaškog režima? Nema sumnje.
Jel bio protivnik hrvatske državnosti? I u to nema sumnje.
Njegova državnost nije išla dalje od Banovine Hrvatske u Jugoslaviji. 
Njemu su najprije Nijemci ponudili vlast, ali ju je odbio, budući je bio anglofil i nije se nikad odrekao jugoslavenstva.
Povod inače za njegovo uhićenje je spoznaja da su Nijemci s njim kontaktirali u ideji ponovnog stvaranja jugoslavenske države koja će biti saveznica sila osovine, odnosno vraćanje na stanje kad je kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, ali ovaj put bez kralja koji je pobjegao u London.
Dakle, V.Maček je bio neprijatelj hrvatske državnosti, on nije izuzetak. 
Bilo je s njime još nekih HSS-ovaca, iako su u ogromnoj većini HSS-ovci s oduševljenjem prihvatili uskrsnuće hrvatske države. 
Ne znam za te pojedinačne slučajeve, ali sumnjam da su takvi bili bliski Mačeku ili čak pristaše oružane pobune protiv NDH, odnosno partizani.
Na Golom otoku, kažu da su završili neki koji ni nisu bili za Staljina, a protiv Broza, nego oni koji su se tamo 'slučajno' našli, jer su imali osobne neprijatelje koji su ih lažno optužili da su staljinisti kako bi ih se tako riješili.
Slijedeće što moramo konstatirati je da niti Goli otok, niti Jasenovac nisu bili logori smrti.
Logor smrti je mjesto na kojem neka vlast organizira logor u cilju da najprije tamo zatoči svoje protivnike, a onda da ih sustavno, planski ubije.
Niti jedna država, koliko znam, nije nikad službeno organizirala logor smrti, jer bi je ta činjenica ipso facto optužila u svjetskoj javnosti da je sotonistička. 
To bi značilo kao da sabor donese zakon o osnivanju logora u kojem će se sustavno ubijati protivnici države.
Neki kažu da su prvi logori smrti bili u JAR-u kad su Englezi u njih strpali buntovne Bure u englesko-burskom ratu i kad su u tim logorima mnogi Buri umrli od gladi i bolesti.
Možda je VB to zaista učinila, ali nije sigurno službeno objavila kako stvara logore smrti u JAR.
Goli otok i Jasenovac su bili logori za preodgoj političkih protivnika ili njihovo pacifiziranje.
Niti jedna vitalna država u slučaju ratnog ugroza ne libi se zatočiti svoje protivnike i držati ih pod kontrolom.
SAD-e je to učinio, manje više neopravdano, za svoje državljane japanskog podrijetla, samo radi sumnje da bi se eventualno priključili na stranu Japana u ratu.
NDH nije nipošto nešto slično učinila za recimo Srbe, nego su zatočenici u logorima bili samo oni koji su bili zarobljenici nakon pobune, ili za koje se je dokazalo da se bave protudržavnom djelatnošću.
Stoga je dominikanac Prcela na pridici u Splitu, mogao dodati - a što se predsjednice ponižavaš pred američkim veleposlanikom zbog NDH, kad NDH nije bacila atomske bombe i spržila njemačke gradove niti je imala logore za Srbe, rome i židove, kao što ste vi imali za Japance.
Goli otok i Jasenovac su bili i radni logori.
Koliko sam gledao svjedočanstva iz Golog, za vrijeme dok su bili staljinisti tamo zatočeni, nikakvog korisnog rada nije bilo, nego se je 'tucao' kamen, prebacivao iz hrpe na hrpu, svojim tijelima morali su na ljetnom žarkom suncu raditi hlad boru koji je rastao, i slično samo da bi se zatočenici tjelesno iscrpljivali, kažnjavali i bili u stalnom strahu i poniženju.
Jasenovac je i prije nego što je postao logorom, imao nekoliko radionica, bila je škola za zanat, neki su logoraši ostali raditi i nakon što im je istekla logorska kazna.
Osim tih radionica, logoraši su radili na nasipima uz rijeku Savu.
Sad dolazimo do razlika.
Goli otok je bio de facto državna tajna prvih godina.
Na video kojeg ću dati na kraju, vidjet ćete kako su se logoraši na Golom morali baciti na zemlju (ustvari kamen) i skrivati kad je slučajno jedan brod ostao bez pogona i plutao prema otoku.
Nikakav kontakt s vanjskim svijetom nije bio dozvoljen.
Jasenovac je bio pak službeni logor za kojeg se je znalo, imao je redovite posjete Crvenog križa, funcionirala je pošta - logoraši su primali pakete izvana, događala se je kulturno-športska razmjena s društvom izvan logora.
Zašto je prvi bio državnom tajnom?
Prvo, zato što se nije htjelo, za vrijeme potencijalnog sukoba sa SSSR-om, da javnost zna gdje su zatočeni staljinisti.
Drugo i važnije, na Golom otoku se je događalo nešto najstravičnije što se moglo događati samo u komunističkim logorima i zatvorima. Čitao sam jednu knjigu koja opisuje isti užas kojeg su radili rumunjski komunisti prema antikomunistima, a izgleda da je to bila praksa svugdje gdje komunisti osvoje vlast.
Sotonizam Golog otoka (i sličnih komunističkih zatvora) se ogleda u tome da se od žrtve napravi mučitelja kojem je do krajnih granica isključena ljudskost, sućut prema žrtvama, prosudba zdravog razuma i mnimalno povjerenje prema drugim ljudima.
Tko god je preživio Goli otok, više nije bio ne samo isti čovjek, nego je u mnogočemu ostao ljuštura od čovjeka.
Zamislite da ste podvrgnuti takvim torturama i poniženjima, tako da u želji da ih izbjegnete, sami pristajete biti mučiteljima drugih koji trpe kao i vi.
Svi logoraši Golog morali su biti u 'špaliru' tukući, psujući, ponižavajući one koji su se iskrcali na otoku i koji su morali proći tako od iskrcavanja na rivu do logorskih baraka.
Morali su postati bešćutnim zvijerima kako ne bi bili više žrtvama.
To je mogao smisliti samo um opsjednut Sotonom.
Pokušao sam se zamisliti u tim logorašima koji moraju proći kroz špalir. 
Trčati čim brže izbjegavajući udarce, ili stati pa neka me ubiju od batina?
Kad ne bih znao što me poslije čeka, vjerojatno bih kao i drugi trčao. 
Ili bih možda dobio dodatni impuls Duha Svetoga i želju za mučeništvom? 
To bi sigurno bilo najbolje.
Ali ovi logoraši su bili ponosni komunisti i ateisti, vrlo vjerojatno bi, da je Staljin okupirao Jugoslaviju, oni bili onima koji proganjaju titoiste, čak na tom istom otoku.
Kako su oni mogli snaći snage da se odupru sotonskom zovu da postanu mučiteljima, kad su već povjerovali u sotonski komunizam i možda pjevali pred par godina partizansku pjesmu - nosim kapu na tri roga, borim se protiv Boga?
Ovdje dakako govorim o Golom otoku dok su na njemu bili logoraši komunisti, a ne kasnije kad su na njega pristizali politički protivnici komunizma i Jugoslavije ili još kasnije kad su dolazili kriminalci. 
Zanimljivo je znati kad se je prekinulo s tom sotonističkom praksom od žrtve mučenja učiniti mučitelja.
Sveti Pavao je pisao poslanice u zatvoru, posjećivali su ga kršćani dok je bio u okovima.
Rimski pogani su bili 'anđeli' prema vjernicima u komunizam koji su smatrali da nikakvo nasilje prema nekomunistima nije previše, da tkogod javno posvjedoči kako vjeruje u Krista zaslužuje da mu se začepi gubica, istrgne križ ili doslovno ubije Boga u njemu.
Borci za društvenu pravdu - BDP ili antife, ili oni koji se pozivaju na borbu protiv govora mržnje tako da onemoguće javnu djelatnost svih koji se drže naravnog morala, budući su čuvari Golog otoka i pokazat će ne manju svirepost i sotonizam od onih pred 60-tak godina.
Kao što su komunisti bili manjina, tako su i oni manjina.
Ali su bučni, dobro se služe medijima, zastrašuju protivnike i ako im se ne suprostave organizirano kršćani, oni će lako pojedinačno slomiti svakog tko bude prošao kroz njihov 'špalir'.
Osim naravno onih u kojima prebiva Duh Sveti.

Neprocjenjivost vjere

No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. Iv.16:7

Danas sam pročitao iz "Liturgijske godine" zanimljivu rečenicu.
Ako imamo vjere, onda znamo više o Isusu nego što su znali apostoli dok su Ga gledali kako uzlazi k Ocu.
I imamo više hrabrosti od njih svjedočiti za Krista.
To je bez sumnje visoko podignuta letvica za naš skok u vis.
Zar mi znamo više od onih koji su tri i pol godine bili Njegovi učenici, vidjeli Ga uskrslog i još se s Njime 40 dana družili do Uzašašća?
Ako imamo vjere onda znamo više (ne zaboravimo, usporedba je s apostolima prije silaska Duha Svetoga).
Kad dobro promislimo o tome, onda nam je posve jasna Isusova citirana izjava.
Kao i ona koju je rekao sv.Mariji Magdaleni kad Ga je vidjela uskrslog, pa je pala ničice htijući Mu poljubiti noge, a On joj nije dozvolio.
Ili treća rečenica koju je izjavio sv.Tomi nakon što je Toma stavio prste u Njegove rane - blaženiji su oni koji će povjerovati, a ne će staviti prste u Moje rane.
Vjera je, dragi čitatelji, neprocjenjiva na Zemlji.
Ne, nije to sloboda o kojoj je pjevao Ivan Gundulić i s kojom su bili opčinjeni Dubrovčani.
Jer sloboda je svojstvena Bogu, a ljudi se mogu samo zavaravati da su slobodni, kao što su bili 'slobodni' Dubrovčani plaćajući Turcima svoju 'slobodu'.
Dočim vjera nas stvarno čini slobodnima u smislu da niti jednom stvoru ne robujemo. 
Kad su apostoli dobili dar vjere preko Duha Svetoga, nestao je njihov strah pred židovima, pred sinedrijem, pred mučiteljima i progoniteljima, pred demonima i smrću.
Oni su prije vjerovali da je Isus Bog i Spasitelj, ali nisu imali pravu vjeru koja je nezasluženi dar Božji i koja daje snage micati planine i smijati se smrti u lice.
Zato sv.Ivan apostol kaže - vjera pobjeđuje svijet.
Magdalena nije savršeno ljubila Gospodina iako znamo kako je njezina ljubav bila žarka, dok nije dobila dar vjere. 
To je razlog zašto joj nije Uskrsli dozvolio da Mu poljubi noge, On joj je odlučio dati više, dati vjeru s kojom će Ga potpunije ljubiti.
Toma je rekao - Gospod moj i Bog moj, ali još nije bio spreman položiti život za Gospodina dok nije dobio dar vjere.
Vjera dakle nije samo znati sve dogme Crkve, nego i čvrsta želja vršiti volju Onog koji je uzašao na Nebo sve do cijene vlastitog života.
Zato vjera raste ili pada, ona ne može stajati niti se da ona naučiti na vjeronauku ili na bogoslovijama (ako su novoredne tamo se najprije izgubi).
Zamislimo Penelopu koja čeka Odiseja. Ona vjeruje da će se on vratiti. Ta vjera joj daje snage da odbaci sve svoje prosce.
Da je posumnjala, bio bi to kraj njezine ljubavi prema mužu.
Ovako ga je ona više ljubila nego da se nije nikad odvajala od njega. 
Vjera produbljuje ljubav,a gubitak vjere ju uništava.
Mi nismo nikad vidjeli svojim tjelesnim očima Gospodina, ali Ga više ljubimo, ako imamo vjere, nego da je On ostao živjeti u Jeruzalemu te da smo se preselili tamo živjeti s Njim.
Ljubav je kruna svega jer Bog je ljubav, ali temelj ljubavi je vjera i rast u vjeri znači rast u ljubavi.
Dok Ga ne ugledamo oči u oči, kako piše sv.Pavao.
Kad nam više vjera ne će biti potrebna, jer smo postigli puninu ljubavi i susreli se sa Zaručnikom naše duše.
Na blogu često pišem o sadašnjim i budućim nedaćama koje čekaju kršćane. 
Njih je nemoguće izdržati bez jake i čvrste vjere.
Stoga njegujmo svoju vjeru, zalijevajmo je s dobrim djelima, nadasve molimo Boga da nam je umnoži kako bismo mogli svladati svijet i svjedočiti ju pred onima koji ju preziru i mrze.
Duh Sveti čiji blagdan je ovu nedjelju, prava je božanska osoba jednaka Ocu i Sinu, i kako vjerujemo, On je u nama ako smo izmireni s Bogom.
Ako u to čvrsto vjerujemo, zar ćemo činiti smrtne grijehe koji će nas lišiti Onog koji se ne da s ničim usporediti?
Zar ćemo se bojati smrti kad vjerujemo da nam je smrt tek početak vječnog i blaženog života i da ako ta smrt bude mučenička, da će tim veća naša slava biti pred Bogom?
Moram se dotaći i heretika protestanata koji krivo tumače sv.Pavla o opravdanju i spašavanju vjerom.
Da, vjera spašava zato što se u svakom tko vjeruje nalazi Duh Sveti.
Isti Pavao kaže neka se ne zavaravaju grješnici da će ući u kraljevstvo Nebesko.
Što to znači, zar grješnik onda gubi vjeru?
To znači da čim napravimo smrtni grijeh, nas napušta Duh Sveti i mi vjere više nemamo, jer smo je napustili čim smo prestali biti pozorni protiv grijeha.
Da smo imali vjere, onda ne bismo počinili smrtni grijeh, da smo imali jaku i pravu vjeru koja miče gore, onda ne bismo popustili požudama raznog tipa, ne bismo poslušali vraga niti ovaj svijet koji je protiv nas.
Vjera nije samo znanje dogmi ili izgovaranje Vjerovanja apostolskog.
Prije nego što počinimo smrtni grijeh, mi smo već izgubili svoju vjeru ako se ne odupremo napasti.
Kako može netko izgovoriti Vjerovanje iz srca, ako je u smrtnom grijehu i nema nakanu ispovijediti se i pokajati?
Takav sam sebe zavarava da je vjernik, kao što protestanti sebe zavaravaju da su kršćani.
Stoga je katastrofalna M.Lutherova zabluda koja se je proširila svijetom kako reć - Isus je moj Spasitelj, znači imati vjeru koja spašava i koja briše prošle i buduće grijehe.
Vjeru treba sačuvati i/ili ponovno dignuti nakon pada koristeći se svetim sakramentom ispovijedi, pričešćivanjem, pobožnim životom, djelima milosrđa i pokore, svim onim što su protestanti odbacili kao nepotrebno.
Ponavljam, molimo se Gospodinu Isusu Kristu da nam umnoži vjeru i pošalje darove Duha Svetoga.
Amen.

Majčin dan

Majčin dan ove godine sekularni svijet je proslavio prekjučer, drugu nedjelju u svibnju.
U novorednom katoličkom kalendaru vidim da je danas Majčin dan uz Gospu Trsatsku i spomendan Ivana Merza.
Sjećamo se kako je u komunističkoj Jugoslaviji Majčin dan bio označen kao kapitalistička podvala i urota protiv 'osmog marta', međunarodnog praznika žena koje hoće biti jednake s muškarcima.
Vjerujem da većina ljudi ima najtoplije osjećaje prema svojim majkama. Tako bi trebalo biti, ali je sve manje.
Zašto?
Zato što živimo u društvu koje slavi Majčin dan, ali sve čini da bi bilo manje majki, a onda da te majke budu slabe majke svojoj djeci i slabe žene svojim muževima.
Hvala Bogu da nemam tog iskustva, jer pretpostavljam da je najveće moguće razočaranje kod čovjeka onda kad spozna da ga majka ne ljubi, ili ne ljubi dovoljno.
Stoga i Sveto Pismo uporabljuje usporedbu Božje ljubavi prema čovjeku; ako bi i neka majka zapustila svoje dijete, Bog nikad ne će. Bog kaže, moja ljubav veća je od majčine ljubavi.
Nikad ta usporedba nije manje značila nego danas kad žene biraju biti ubojicama svoje nerođene djece, a koji puta i rođene, nego da im budu majke.
Država i društvo ih u tome podupiru.
Ima li itko obraza nakon svega ovog reć zašto nas Bog kažnjava raznim nedaćama, bolestima, depresijama, ratovima, prokletstvima?
Čovjek je narušio ili srušio tu temeljnu sponu između ljudi na kojoj se sve drugo gradi. Zato se mnogo toga ruši kao kula od karata pred našim očima, a toga će biti sve više.
Dajem poveznicu na predavanje RJMI o:
temi o porođajnim mukama žena, brigi o djeci, poslušnosti mužu.

RJMI je otvoren - Bog je zbog Eve prokleo žene na porođajne muke, nemoguće je izbjeći to prokletvo da ne dođe neko još gore.
Jel rješenje za izbjeći prokletstvo ne rađati više djecu?
Ne će imati porođajne muke, ali će dobiti druge muke nakon kojih ne će imati zaborav porođajnih muka i radost vidjeti svoje dijete i hraneći ga na svojim prsima svojim mlijekom.
Jedan sebičan naraštaj može se na takvo nešto odlučiti, ali to je posljednji naraštaj tog naroda nakon kojeg dolazi novi narod koji nije još izokrenuo potpuno ljudsku narav.
Zanimljivo je da nije nikad bilo toliko raka ženskih genitalija i grudi dok se nisu žene odmakle od naravnog poriva da budu majke.
I kad ženske grudi služe za javno podsticanje požude, za reklamiranje, za privlačenje pažnje s ogromnih panoa koje pokrivaju fasade zgrada koje se ruše zajedno s gradom i civilizacijom, umjesto da služe za ono za što ih je Bog stvorio - dojenje male djece.
I prosto je za ne vjerovati kako to većina ljudi ne vidi.
Čak oni koji to vide, ne vide još jednu veliku zamku nečastivog, a to je liberalno-sekularna država koja se tobož brine za majke i djecu tako da onemogućuje ocu da ima primanja koja bi zadovoljila potrebe njegove obitelji, pa onda sve čini kako bi majke čim prije napustile svoju djecu i prepustile je jaslicima, vrtićima, školama, jer - ne smije stradati karijera žene-majke.
Što znači provesti zakone po kojima žene moraju biti isto zastupljene kao i muškarci u upravljačkim strukturama društva, ako ne da prestanu biti majkama? Zar može otac zamijeniti majku, zato što majka ima bolju plaću od njega? I kakva će to djeca biti ako budu tatu zvali s onim osjećajima kad se zove mama?
Nije li i to mogući razlog širenja sodomizma, zamjena uloge majke i oca u obitelji, s time da su pravi odgojitelji djece mediji i država?
Budimo svjesni da je društvo trulo do srži, i da većina ljudi ili toga nije svjesna ili jednostavno vole truloću i zlo.
Ipak, moramo se i dalje boriti za Krista Kralja, kao da će sutra opet zasjati zemaljska kršćanska država.
Tako ćemo biti dostojni nebeske države.
Svim majkama koje čitaju blog, i majkama onih koji čitaju, neka bude Bogorodica uzorom i zagovorom.
Kao što je o Marijinom - neka mi nude po tvojoj riječi, ovisio dolazak Emanuela s Neba, tako i budućnost čovječanstva ovisi o vama i ne dopustite ocu laži i čovjekoubojici od početka da vas zavede s pričom kako je biti majkom ropstvo žene.

Ugašena svijeća

Danas se gasi uskrsna svijeća koja je gorila 40 dana.
Na taj način se simbolizira odlazak našeg Gospodina Isusa Krista k Ocu u Nebo.
Ako pratite blog, onda znate zašto je danas važno odbaciti Loptu.
Pomišljao sam danas prevesti tekst opata Guerangera o Uzašašću, jer je uistinu poetski i nadahnut. 
Ali je poprilično dugačak, pa sam odustao.
To ne znači da moj tekst ne će biti dugačak :)
Vrijeme danas ne odgovara vremenu Uzašašća.
Oblačno je, nije vedro, prohladno, kišica, puše vjetar kod mene. 
Takvo je i vrijeme u kojem živimo.
Omađijali su nas, sakrivši nam Nebo s Velikim praskom, evolucijom i svim lažnim dogmama lažne religije znanosti.
Kako će tako hipnotizirani kršćanin vjerovati u Uzašašće?
Kamo je to Isus uzašao, gore, dolje, lijevo, desno, istočno, zapadno, odakle Ga to očekuju da dođe?
Nema više Neba kod modernih kršćana, svijeća vjere mnogih ugašena je pred nekoliko stoljeća kad je Kopernik puhnuo u nju, a onda su mu se pridružili milijuni zapalivši baklju prosvjetljenja koju vidimo da drži poganska božica ili Apolon (Lucifer) nazvana Kip slobode.
Ali bez vjere se ne može živjeti. Vjera u napredak i prosvjetljenje pokazala se je lažnom. 
U što sad, ili kome sad vjerovati da bi život bio podnošljiv, da ne bi usahla svaka nada?
Ili još važnije, kako dočekati smrt? Zar je baklja napretka i evolucije utjeha nekom tko umire? Što ako smrt nije kraj?
Mnogi pritisnuti nedaćama i strahovima, odluče povjerovati Isusu Kristu, i često ih u tome vodi Duh Sveti, jer nitko ne može izreći s vjerom sveto Ime, ako ga nije nadahnuo Onaj tko izlazi od Oca i Sina, i čiji silazak na Mariju, apostole i učenike ćemo proslaviti za deset dana.
Međutim, kamo takvi mogu podignuti oči ili 'susrsum corda' - srca gore, kad 'gore' više nije nigdje, kad su ga uništili vjerom u budalaštinu zvanu Big Bang?
Uobičajeno se tada hvataju za lažnu slamku spasa, Gospodin Isus Krist, anđeli i sveci žive u nekoj drugoj dimenziji koju mi ne vidimo i koju ne možemo osjetiti. Često se tome pridruže na još veću budalaštinu zvana Einsteinova teorija relativnosti, po kojoj postoji prostor-vrijeme, odnosno idiotarija kako je vrijeme dimenzija.
Po tome je Nebo u petoj dimenziji, u vječnosti, tamo gdje nema ni prve, ni druge, ni treće, ni četvrte - vrijeme dimenzije.
Ta dimenzija bi se zapravo trebala zvati prazna slama, jer se nalazi u glavi koja je prazna.
Zato je danas važno slaviti Uzašašće kad je Gospodin Isus Krist, na Maslinskoj gori, istočno od Jeruzalema, u podne, pred 120 učenika i pred svojom Majkom, digao ruke po posljednji put nad njih blagoslivljajući ih, i polako se digavši prema gore, napustio ovu dolinu suza.
Prisutni su Ga pratili pogledom dok nije nestao iza oblaka.
Učenici su i dalje gledali prema gore, kao što i mi gledamo u daljinu i pozdravljamo drage osobe koje odlaze od nas.
I tko znako koliko bi i dalje gledali prema gore, da ih nisu prekinula dva mladića odjevena u bijelo, anđeli.
Rekavši im - neka prestanu gledati gore (zašto gledate prema gore Galilejci), jer kao što ste vidjeli da je Isus uzašao gore na Nebo, tako će i sići dolje.
Zar nije blasfemija vjerovati da je to bila laž, da se je Isus samo prebacio u petu dimenziju (ubacio u petu brzinu)?
Zašto bi uzlazio prema gore sve do točke nestajanja u perspektivi ili iza oblaka, ako je jednostavno skliznuo u nama nedostupnu dimenziju?
I kako će Ga svi ljudi na Zemlji vidjeti kad drugi puta dođe, ili vidjeti Znak-križ Sina Čovječjega, ako će iskočiti iz pete dimenzije u našu trodimenzionalnu Loptu kad Ga onda većina čovječanstva ne će moći vidjeti?
Stoga je jako, jako važno da odbacimo od sebe sva djela đavolska, a to djelo ili nedjelo je laž o Lopti, o Big Bangu, evoluciji i napretku bez kraja.
Naš Gospodin Isus Krist je opipljiv i vidljiv kako nam svjedoče apostoli i pogotovo sv.Toma, i nalazi se na trećem Nebu koje je iznad drugog i prvog i sva su ona u smjeru gore.
Učenici su Isusa gledali samo dok su mogli u prvom nebu, ali On je išao i u drugo kamo je ljudima nedostupno do smrti i još gore do trećeg neba gdje je vječnost, gdje je sv.Trojstvo i anđeli.
Ne postoji ni jednodimenzionalan, ni dvodimenzionalan, ni četverodimenzionalan ... prostor, to su samo matematički konstrukti ili konstrukti nečije mašte. Postoji samo jedan svijet koji ima granice koje se ne mogu prijeći bez Božjeg dopuštenja, vrata Neba koje je Isus na Uzašašće otvorio ljudima, nisu ulazak u neku drugu dimenziju, nego u prostor u kojem ljudi nisu imali pristupa zbog Adamovog i svojih grijeha.
Naša vjera mora biti čvrsta kao što su čvrsti temelji Zemlje koji se ne daju pomaknuti kako nam je Bog objavio preko sv.Pisma.
Đavolska laž o dimenzijama je podmetnuta ljudima kako bi tragali uzalud za načinom kako prijeći u te nedostupne i izmišljene dimenzije. 
Postoje velike indicije kako je LCH eksperiment u Cernu pokušaj elita da otvore vrata za 'nove dimenzije'.
Zato maštaju kako otkrivaju čestice nazvane Božjima, a vrlo vjerojatno oni koji upravljaju s eksperimentom traže kontakt s demonskim svijetom, ili vjeruju kako će osloboditi demone iz paklenog zatočeništva te da će tako osnaženi s njima postati bogovi i gospodariti Zemljom, probiti nebeski svod i obračunati se s Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, odnosno sa sv.Trojstvom kojeg drže diktatorom koji ih je stavio u kavez između nebeskog svoda i Pakla.
I vrlo vjerojatno 'eksperiment' će biti uspješan, ne radi toga što će biti umješni fizičari i tehničari LHC-a i potrošena ogromna količina energije koja će otvoriti vrata Pakla za izlazak demona, nego zato što će Bog po svojoj providnosti pustiti demone i Sotonu (ili su već pušteni, a ovo je samo da bi 'elita' pala u još veću zabludu kako mogu tehnologijom nadvladati Boga) iz Pakla za konačni obračun i da bi se tako još više uzoholili ljudi kako mogu pobjediti Boga. 
Kao što sam napisao, Bog to sve dopušta radi dana zla, radi dana Božjeg gnjeva.
Sursum corda - srca gore, to je moja poruka onima koji vjeruju u Gospodina.
Živimo s objim nogama u dolini suza, ali srca neka nam budu gore u trećem Nebu. Velike demonske prijevare i čuda će se događati, Antikrist se treba pojaviti kojeg će slijediti većina čovječanstva u Armagedon, biti će veliki progoni preostalih kršćana vjerojatno slični progonima apostola i prvih mučenika, ali ako budemo imali srca gore vidjet ćemo u odsutnom trenutku otvoreno Nebo kakvog je vidio prvomučenik Stjepan.
I ako Bog da, odnosno ako ne umremo ranije, i ako izdržimo sve kušnje i ustrajemo u vjeri, radosni ćemo vidjeti Znak Sina Čovječjeg na Nebu kamo ćemo letjeti kao orlovi gledajući Onog kojeg su i s prikrivenom tugom rastanka, ali i s radošću što odlazi k Ocu, gledali učenici kako uzlazi gore na Nebo.
Uskrsla svijeća se je pogasila, neka svijeća naše vjere gori do tog trenutka slave.
Amen.

Prorok je među nama

Volio bih da pogledate slijedeći snimak.

Mislim da sam već napisao da sam ganutljiv.
Kad god osjetim da se nešto plemenito događa, nešto što je potaknuto našim Gospodinom Isusom Kristom, meni suze krenu.
Križni put, čitanje iz Biblije, životopisi svetaca, iskreno svjedočenje o ljubavi koju je neki čovjek pokazao nekom drugom čovjeku mogu mi izazvati ganuće. Koliko god puta da gledam M.Gibsonov film "Pasiju", biti ću ganut do suza.
Tako je bilo i s predstavljanjem Jima Caviezela kojeg ste, nadam se, pogledali na snimci. Za one koji ne znaju, on je glumac koji je glumio Isusa Krista u filmu M.Gibsona "Pasija".
Odmah me je dojmio svojom pojavom i nenametljivošću. Vidimo kako on nema potrebe da bi ispao duhovit publici, kako smireno govori, kako nije kao većina glumaca i zabavljača.
Zar nije i vas dojmio kad je opisivao svoja iskustva na snimanju filma, kad je trpio zato što je htio biti čim sličniji Isusu Kristu na križu, kad je imao srčanih problema zbog toga, kad je poplavio, kad ga je munja udarila na zadnjem snimanju u kojem je Isus umro na križu?
Zar nam nije bio još i bliži kad je govorio o stradanjima u Hrvatskoj od komunista, opisujući junačku mučeničku smrt franjevaca, najvjerojatnije onih iz Širokog brijega? 
I kad je Amerikancima poručio da imaju hrabrosti svjedočiti za Krista kao ti mučenici?
Znajući da su u publici najvjerojatnije protestanti koji bježe od križa i muke, otvoreno im je rekao da to više ne čine.
Osudio je abortus i mlakost modernih kršćana.
A onda je rekao - Bog progovara kroz mene. Nastavio je govoriti kao da Bog progovara u njegovom prvom licu.
U tom trenutku Jim Caviezel nam se je predstavio kao Božji prorok. Na snimci je to u 33 minuti - zanimljiva koincidencija.
Što je rekao?
"Volim vas. To ste htjeli čuti, zar ne?"
"To je prva točka. Druga točka. Svi idete u Nebo." 
Ovdje sam isključio emocije i uključio um (dakako da je bio i prije uključen, ali sam ga stišao radi emocija).
Prvo, dakako da nije nemoguće da Bog ima proroke i u naše vrijeme, samo moramo znati da je Božja objava završena. Sve će nam se razotkrivati kako bude s vremenom dolazilo u Otkrivenju koja je posljednja knjiga sv.Pisma. Svako daljnje proroštvo mora biti samo potvrda postojećih, kao recimo proroštvo sv.Franje iz Asizija koji je prorekao kako će njegov franjevački red apostazirati na kraju i kako će isto na kraju biti uništavač vjere umjesto pastira-pape.
Time nije sv.Franjo nimalo opovrgnuo sv.Pismo ili je otkrio nešto čega nema u istom, a što bi trebalo biti dio javne objave.
Nije mi poznato da je ikad i jedan prorok progovorio u Božje Ime da će netko drugi otići u Raj. 
Zapravo jako je malo bilo Božjih objava nekom svecu da će on osobno ići u Raj. 
Sveti Pavao piše kako sa strahom i trepetom razmišlja o svojem spasenju. 
Ne da nema nade, nego da se boji, trudi i ne dopušta sebi odmora u misionarskom radu radi kojeg je mnogo trpio, dok nije napisao u zatvoru pred svoj glavosijek - dobru sam trku otrčao, vjeru sačuvao i znam da me čeka vijenac slave kojeg će mi na glavu dati Gospodin Isus Krist u Nebu.
A sad je Bog objavio preko usta Jima Caviezela kako će se svi ljudi u dvorani spasiti?
Ne samo to, nego je gledavši u kameru 'Bog' poručio svima koji gledaju snimku da idu u Raj.
To znači da, dok ovo pišem, ima 113.519 njih koji su pogledali video na youtubu i koji idu tamo s onima u dvorani.
Glumac je nastavio dalje govoriti, ali ne mogu razaznati kad je prestalo proročanstvo, a kad je Caviezel počeo govoriti svoje misli.
Nastavio je o abortusu, rekavši da među ovima koji su spašeni u dvorani (a možda i šire) se nalaze oni koji su učinili abortus, ubojstva, preljube.
Bog im oprašta. Nigdje spomena kako moraju ići na sakrament ispovijedi i činiti pokoru. Još i gore, jer abortus je smrtni grijeh za kojeg je Crkva propisala da ga može odriješiti samo biskup. Nu, ako je Bog progovorio kroz Caviezela, onda je to malo više od biskupa. Ne trebamo dakle biti sitnjičavi.
A onda je uslijedila blago rečena đavolska laž - ne brinite se zbog tih milijuna abortiranih, oni su djeca Božja i Bog ih vodi 'doma' odnosno u Raj.
Vi koji ste učinili abortuse u publici ili koji gledate snimak, na vama je red da vas Bog dovede doma, nastavlja dalje prorok.
Kako? Vrlo elegantno, protestantski. 
Kad ste učinili neki zločin, kao što je abortus, zašto se idete povjeriti nekom prijatelju, pita prorok? I odgovara, zato što vas prijatelj ne će osuditi. 
Koliko vas tek više ljubi Bog od tog prijatelja, prema tome Bog vas nije osudio, Bog vam je oprostio.
Prije toga je rekao kako Bog ne osuđuje nikog na Pakao, nego da ljudi sami biraju Pakao.
Glumac nastavlja kako im je Bog upravo sada oprostio, i kako im je neopisivo zahvalan što su došli u dvoranu.
To me podsjetilo na Ukazu iz Međugorja koja se je, nešto manje puta od onog broja ljudi koji su pogledali video, zahvalila ljudima što su se okupili za vrijeme ukazanja Ukaze. 
Koji igrokaz i ruganje Bogorodici! 
Zar treba Bogorodica ljude, ili ljudi trebaju Bogorodičin zagovor kod Boga!
Koliko sam čitao, glumac je povezan s kultom iz Međugorja, ali evidentno i s karizmaticima-pentekostalcima.
Kraj proroštva je bio takav da se je glumac u ime Boga zahvalio prisutnima u dvorani, posebno naglasivši kako su mogli ići nekamo drugdje, ali su ipak došli u dvoranu.
To Bog ne može zaboraviti. Pogotovo ako su još kupili na kraju DVD-ove, odnosno audio Bibliju u kojoj glume stotine odličnih i vrstnih američkih glumaca, ljutih tradicionalnih katolika.
U dvorani se inače vide glazbeni instrumenti za izvođenje  uobičajenih pop-karizmatsko-pentekostalnih pjesmica za padanje u trans, ooops, počivanje u duhu.
Jedinstvena ispovijed tisuća ljudi pred Bogom tako je završena.
Bez posrednika, protestantski izravno kod Boga, jer glumac je predstavljao Boga, glumac nije bio posrednik.
Za pokoru glumac im je rekao kako su savršeni, kako bi Bog bez njih plakao.
Odriješenje je bilo na aramejskom.
Čitam komentare na youtubu. Svi su oduševljeni, a pogotovo su sigurni da su čuli Boga zato što je glumac govorio aramejski.
Pretpostavljam da je tako, jer ne znam aramejski.
Jer, pa ne će valjda toliki broj ljudi biti zaveden?