Dar mudrosti

Dar mudrosti kruna je darova Duha Svetoga i dar koji neposredno dolazi nakon dara razumijevanja.
Duša koja ima strah Božji i koja je stoga otvorena za druge darove naposljetku teži prema sjedinjenju s Bogom, to je prvi i konačni cilj, smisao postojanja, života i stvaranja i koji se naziva još dar mudrosti.
Nije teško znati i ponavljati svaki dan zašto smo na Zemlji, ali živjeti to znanje je nemoguće bez darova Duha Svetoga.
Kad kršćanin razumije i živi nauk Crkve, kad mu se otvore dotad skriveni motivi i razlozi Božji (ne svi jer samo Bog potpuno poznaje Sebe, konačni stvor nikad ne može spoznati do kraja Beskonačnost), onda je isti spreman imati dioništvu u Bogu, biti sjedinjen s Njim, tjelesno živjeti u vremenu i na propadljivoj Zemlji, a srcem u vječnom Nebu koje će sići na koncu vremena na Zemlju što sv.Pismo naziva silaskom nebeskog Jeruzalema.
Dar mudrosti dakle znači imati u konačnom ljudskom umu dijelić beskonačne Mudrosti.
Adam i Eva hodali su s Bogom, jer su bili čisti i nevini.
Međutim nisu imali dara mudrosti, nisu bili jedno s Bogom.
Da su imali dar mudrosti, Zmija bi pobjegla od njih, ne bi niti započela razgovor s Evom, jer Eva bi vidjela po daru mudrosti tko je Zmija, praroditelji bi vidjeli Zmiju onako kako ju Bog vidi.
Dar mudrosti se najbolje testira ako vidimo da nam je ama baš svaki grijeh (pa i onaj laki) odvratan kao što je Bogu odvratan, a da ljubimo ono isto što i Bog ljubi, i ljubimo to nadnaravno, jer dar mudrosti je Božji dar kojeg mi u naravi nemamo.
Ljubiti osobne neprijatelje nije naravno, za tu ljubav potrebno je vidjeti u tim ljudima koji nas mrze, one koji su potencijalno naši sudioničari u Bogu.
Nadam se da razumijete i razlikujete pravu ljubav prema osobnim neprijateljima koju traži Gospodin, i kukavičluk koji se lažno krije pod istim imenom i kojeg moderni psiholozi nazivaju stockholmskim sindromom kad žrtva, da bi opravdala svoj kukavičluk, počne idolizirati i idealizirati svoje mučitelje i osobne neprijatelje kojima se ne želi suprostaviti.
Naši suvremenici u velikoj mjeri takvima prikazuju muhamedance koji dolaze radi osvajanja koje je u njihovom sotonskom nauku.
Ljubljenje nogu muhamedancima kojeg Bergoglio javno manifestira izvrstan je primjer stockholsmkog sindroma i lažne ljubavi prema neprijateljima.
Vratimo se na dar mudrosti.
Mučenici umiru s tim darom, jer nemoguće je izdržati s osmjehom radosti na licu muke koje druge ljude straše i od same pomisli na njih, ako se nema dara mudrosti, ako čovjek nije sjedinjen s Bogom. 
Svetom Stjepanu, prvomučeniku, otvorilo se je Nebo, pomaknut je bio nebeski svod-zastor za njega, on je vidio ono što njegovi mučitelji nisu i zato mu tjelesna bol nije ništa značila. Možda je vidio u mladiću koji je sudjelovao u njegovom ubojstvu sv.Pavla koji će kao i on umrijeti mučeničkom smrću i ne samo vidjeti treće Nebo, nego biti tamo za vrijeme zemaljskog života.
Meni je uvijek fascinantan u muci sv.Lovro, poznati rimski đakon.
Dok su ga mučitelji pekli na gradelama, on im se je rugao da ga okrenu na drugu stranu, jer ova je dobro pečena.
I najveći luđak, kao i onaj pod najjačim drogama vrištao bi od boli, ali mučenici Kristovi ne vrište niti ne proklinju.
Zato što su sjedinjeni s Bogom, zato što imaju dar mudrosti, zato što vide kako muka i bol koju trpe ih čini još svetijima i još bližima Raspetom na Kalvariji.
Malo kršćana dobiju dar mudrosti još za života, a oni koji ga dobiju, oni odmah nakon smrti idu u vječni zagrljaj, jer su za vrijeme života postali anđelima dostojnima da zamjene pale anđele izbačene s Neba. 
Čistilište je mjesto na kojem kršćanin, koji je umro bez neispovjeđenih smrtnih grijeha, uz muku čišćenja postaje dostojan primiti dar mudrosti.
Zato niti u Čistilištu nema vrištanja i proklinjanja, kao što toga ima vječno u Paklu, a vatra je ista.
Stoga dragi čitatelji, težimo i žudimo za tim darom Duha Svetoga.
Ako nemamo niti one prethodne darove, onda molimo Duha Svetoga za njih.
Amen.

P.S. Poveznice na tekstove o darovima Duha Svetoga:
1. Strah Božji, pobožnost, znanje, jakost
2. Savjet
3. Razumijevanje 
4. Mudrost  

Širi osvrt na razgovor s Bergoglijem u 'La Croix'

Dat ću samo poveznicu na dobru emisiju vlč. Jenkinsa iz SSPV (Svećeničko bratstvo svetog Pija V) u kojoj je analizirao posljednji Bergoglijev heretično-apostatski intervju.

Vlč.Jenkins sporije govori, pa uzmite to u obzir.
Ipak dodat ću još jednu poveznicu s portala Henry Makowa, anticionističkog i antitalmudskog židova, a koja je ustvari prenešen tekst s poznatog katoličkog časopisa E.M.Jonesa "Culture Wars".
Poveznica. 
Zanimljivo je da dosad nisam primjetio da je E.M.Jones odnosno njegove publikacije tako otvoreno napao novoredne pape s obzirom na njihovu povezanost sa sinagogom Sotone.

Upoznajte muhamedanskog apologetu iz Vatikana

Više bi mi se sviđao snimak da nema prostačenja:

Bergoglio je dakle, da bi opravdao muhamedanstvo i najezdu muhamedanca na nekadašnje kršćanske zemlje zapada, rekao kako je Isusova zapovijed apostolima da idu do nakraj svijeta propovijedajući svim narodima Evanđelje, ustvari ideja osvajanja kakva se nalazi i u muhamedanstvu.
Ne znam dal je Bergoglio patentirao ovu apologiju džihada i kalifata, ili ju je čuo od svojih prijatelja muhamedanaca iz Argentine ili ju je čuo od onih kojima pere noge za Veliki četvrtak.
Ali u svakom slučaju Bergoglio podjednako dobro brani muhamedanstvo kao što napada kršćanstvo i zapadnu kršćansku civilizaciju.
Iako je ovu izjavu dao novorednim katoličkim francuskim novinama La Croix, ona je više usmjerena na sekularne ateiste koji su neobično dragi Bergogliju tako da im je obećao Raj ako kojim slučajem Bog i Raj ipak postoje.
Ne u ovom razgovoru, nego prije.
Poruka se dakle može čitati - ne brinite se više oko muhamedanstva nego što vas brine mogućnost obnove kršćanske države, jer obje te religije imaju za cilj osvajanje, i nije presudno važno dal će vas osvojiti riječima, dobrim djelima i svojim mučeništvom, ili će vas osvojiti sabljom i bombašima samoubojicama.
Jer uvijek se radi o osvajanju.
Samo slijepac ne vidi da 'papa' uvijek kudi katolike pogotovo ako su oni skloni tradiciji, a uvijek nalazi opravdanja za ateiste, komuniste, masone, sodomite i ostale perverznjake.
Zato ne smijemo pasti u zabludu pa pomisliti da ovo Bergoglio daje savjet katolicima u odnosu na njihov strah od muhamedanstva i padanja u stanje podređene ropske klase u kalifatu ili padanja doslovno glave s ramena od muhamedanskog noža*. 
Poruka je, kako rekoh, usmjerena sekularnoj Europi na koju Bog šalje muhamedance kao kaznu, dok Bergoglio opetovano želi učvrstiti sekularizam tako da izjednačuje kršćanstvo i muhamedanstvo kao dva zla koja osvajaju svijet i šire ratove.
Drugo što je poručio je nužno mješanje Europljana s muhamedancima, zato što Europa ima negativni priraštaj stanovništva.
A pred otprilike jednu godinu se je narugao Filipincima da se razmnožavaju kao zečevi, a još prije toga je ukorio katolike da su opsjednuti s pitanjem abortusa i straha od sodomije i uništenja obitelji.
Bergoglio valjda računa kako pamet njegovih slušatelja ne pamti ništa duže od mjesec dana (ili možda i manje) ili da je njihova pamet ishlapila pa da ne vide kontradikciju u njegovoj sadašnjoj tobožnoj brigi za demografiju u Europi, i prijašnje odbacivanje borbe protiv abortusa i perverzija koje uništavaju obitelji i prirodni priraštaj.
Tradicionalno Crkva nastoji spriječiti ženidbu katolika s nekatolikom znajući kako je vrlo vjerojatno da će se tom katoliku oslabiti vjera, pa sve do toga da bude zauvijek izgubljen. O tome piše još i sv.Pavao.
Bergoglio očito pak vidi kao pozitivnost gubljenje posljednjih tragova kršćanstva mješanjem kršćana i muhamedanaca.
Treće što se vidi u tom razgovoru je Bergoglijeva pohvala SSPX-u i njihovom predvodniku biskupu Fellayu. Govori kako su argentinski sspx-ovci dolazili kod njega dok je bio u Argentini novorednim nadbiskupom, klekli bi i tražili od njega blagoslov.
Prije (treba utvrditi datume, jer možda je i poslije) toga je on, a to je zabilježeno i na fotografijama, kleknuo pred protestantskim pentekostalcem koji je položio ruke na njega i blagoslovio ga. To znači (ako je Bergoglio bio prije kod pentekostalaca) da se je pentekostalni blagoslov prenio kasnije kod argentinskih sspx svećenika. 
Na koncu opet moramo doći do priče o carevom novom ruhu.
Bergoglio je gol, cijeli svijet to vidi, može se pročitati na youtube komentarima, ali opet novoredni katolici će njega držati svetim ocem i Kristovim vikarem na Zemlji.
Protestanti ga čak drže heretikom i apostatom, istočni shizmatici također. Muhamedanci ga drže ne znam za što, ali narodski rečeno kad se nekog drži za jaja onda ga se drži pod kontrolom. Masoni ga hvale i podržavaju, kao i svjetski mediji i političari.
Mnogi protestanti i istočni shizmatici još više pothranjuju svoju mržnju prema katoličkoj Crkvi radi Bergoglija, kažu - eto dokaza da je katolička Crkva bludnica iz Otkrivenja, ili u svojoj ludosti idu tako daleko da tvrde kako je katolička Crkva stajala i stoji iza Muhameda i muhamedanstva.
SSPX i slične bratovštine poručuju kako se ne smije podleći napasti te odbaciti Bergoglija i cijelu novorednu Crkvu, jer je to kao da bi iskočili iz Noine arke za vrijeme Općeg potopa. Ali barka s kojom kormilari Bergoglio je krcata 'nefilimima' i ostalim perverznjacima zbog koje je Bog pustio potopne vode i rekao retorički da je zažalio što je stvorio Zemlju. 
Crkva ne može naučavati zablude, Crkva ne može šutjeti da je muhamedanstvo kao i sve druge religije lažno.
Kad bi Bergoglio bio kormilar Petrove lađe, to bi značilo da nas je Gospodin Isus Krist prevario te da su vrata paklena-krivovjerje nadvladala Crkvu. 
Ako se ne bi skratili ti dani, i izabrani bi, kad bi to bilo moguće, izgubili vjeru.
Jesmo li došli do tih dana?


* To što režu glave s nožem, umjesto da je jednostavno odsjeku sabljom, znak je da uživaju u mučenju.

Dar razumijevanja

Prvih pet darova Duha Svetoga mogu se nazvati aktivnim.
Jer vjernika 'prisiljavaju' na djelovanje, na mjenjanje.
Šesti dar razumijevanja omogućuje čovjeku da razumije ono što vjeruje i što čini, da vidi u svemu tome Božju mudrost i providnost.
Bez sumnje, plod ovog dara je spokojnost i nada.
Kao i svaki dar, razumijavanje može biti veće i manje, i ako idemo putem Isusa Krista koji jedino vodi u vječni blaženi život, onda i ovaj dar mora nam sve više i više rasti.
Kako možemo vidjeti da imamo ovaj dar?
Tako što nam nije teško, štoviše privlači nas meditiranje o Isusovim riječima, o sv.Pismu, o životu svetaca i u tome vidimo prst Božji ili vidimo kako je sve što se događa opravdano iz viših razloga, kako Bog sve vodi prema savršenstvu u vječnosti.
Kad sam bio student išao sam na nešto što se je zvalo studentske konferencije koje je vodio poznati modernistički dominikanski profesor. Uglavnom on je sijao modernizam u duše onih koji su tražili Boga. Sjećam se kako je držao predavanja o zlu koja je započeo s tezom kako je to misterija i završio s istom tezom.
Usput je uvijek nastojao poticati u slušateljima oholost, u stilu vi ste pametni, vi ste intelektualci, niste kao babe koje ližu oltare. I tako napunivši nam ego, slušali smo predavanja koja nisu davala odgovor nego su još više zamućivala ono što je bilo mutno. 
Ali baba koja 'liže oltar' ako ima dar razumijavanja onda zna odgovor na pitanje zašto postoji zlo i na sva druga pitanja o kojima se pišu knjige, a da se ne daje odgovor na tisućama stranica. 
Dakako da nemam ništa protiv pisanja knjiga o 'teškim pitanjima', samo jao si ga nama ako dajemo krive odgovore, ako se pravimo da razumijemo, a ne razumijemo, ako zavodimo na kriv put one koji traže pravi put.
Dar razumijavanja se može negativno prispodobiti kroz poslovicu 'od drveća ne vidi šumu'.
Bez tog dara ostaje se samo na spoznaji da postoji nešto, a ne vidi se zašto to postoji.
Dar razumijavanja se može naći u onima koji čitaju sv.Pismo i u stvarnim likovima i njihovim djelima vide modele koji se ponavljaju tijekom cijele povijesti čovječanstva i kojih nalaze u svojim životima. Oni koji razumiju, oni vide da je cijelo sv.Pismo napisano oko Isusa Krista, da se od prvog retka knjige Postanka do posljednjeg retka Otkrivenja nalazi Jaganjac Božji i lav iz Judeje, da su primjerice hramski obredi u Jeruzalemu bili slika onog što će se dogoditi na Kalvariji.
Oni koji imaju dar razumijevanja, oni ne zijevaju na sv.Misi, jer znaju simboliku svakog pokreta i riječi sv.Liturgije, znaju primjerice zašto je oltar okrenut prema istoku, zašto je desni dio oltara na kojem se čita prvo čitanje s južne strane, a zašto se Evanđelje čita s lijeve sjeverne poganske strane i zašto se na kraju Misal vraća na desnu, židovsku stranu.
Dakako da se takvi ne pitaju zašto nam je 'svećenik okrenuo leđa' i zašto ga ne čujemo dok izgovara molitve na oltaru.
Kako napisah na početku ovog kratkog razmišljanja, dar razumijavanja osvjetljava naš um i ispunja naše srce s nadom.
K tome razumijevanje nam podiže ljubav prema Bogu, jer ljubiti nekog, znači poznavati ga. Prvi korak u ljubljenju Boga je strah Božji, a ovaj dar daje nam mogućnost da se naša srca dignu gore prema Nebu gdje se nalazi naš nebeski Zaručnik.
Ljubiti Boga čim više, znači poznavati Ga više, razumijaviti Ga više. 
Što na kraju dovodi do sjedinjenja, tako da ljubimo isto ono što Bog ljubi, mrzimo isto što On mrzi.
A tu smo na pragu sedmog, posljednjeg dara.

Dar savjeta

Jučer sam razmatrao četiri dara Duha Svetoga, strah Božji, pobožnost, znanje i jakost.
Dar savjeta se razlikuje od dara znanja iako izgledaju slični.
Dok nam dar znanja daje vječne i konačne istine, mogli bismo reći i znanje i prihvaćanje dogmi Crkve, dar savjeta nam omogućuje da donosimo pravedne i dobre sudove.
Ne bilo kakve, nego one najvažnije sudove koje se tiču duhovnosti.
A skoro da nema dana kad ne moramo donositi neki takav sud.
Najprije sud o sebi, a onda o drugima.
Ovaj prvi je najteži, jer smo skloni sebe suditi više dobrim nego što jesmo, nalaziti opravdanja koja ne postoje.
Kao dobri kršćani dužni smo na kraju svakog dana prosuditi sebe što smo činili taj dan, što smo učinili, a nismo smjeli, što smo propustili, a morali smo učiniti. Moramo na kraju suditi i naše misli tijekom dana.
To ne možemo učiniti kako treba ako nemamo dara savjeta Duha Svetoga.
Kako napisah, susrećemo se svaki dan s drugim ljudima koje moramo suditi. Suditi njihovo raspoloženje, namjere, potrebe, pa do suđenja njihovih djela, nedjela i propusta.
Eventualno moramo ih savjetovati, ukoriti, pomoći im, pa sve do iznimne situacije kad se moramo potući s njima da bismo obranili dobro koje oni napadaju.
Vjerujem da niste krivo razumili Isusovu poruku da ne sudimo, jer ćemo biti suđeni, pa da to znači da kad netko nekog siluje mi ne smijemo suditi o tome i suprostaviti se nasilniku, nego se praviti kako se to nas ne tiče jer mi ne sudimo nikome.
Radi se o drugom sudu koji je nama zabranjen, o konačnom sudu na vječno blaženstvo ili prokletstvo i kojeg ima samo Isus Krist.
U svim drugim slučajevima u kojima se događa kršenje Božjih zapovijedi pred našim očima, moramo suditi, da ne bismo bili osuđeni.
Kako ćemo suditi te ljude pravedno ako nemamo dara Duha Svetoga?
Zato nam Duh Sveti daje dar savjeta.
Kao i za sve druge nezaslužene darove, moramo biti svjesni da je to dar koji se može lako oduzeti ako se uzoholimo i pomislimo da sudimo pravedno zato što smo pravedni po sebi, a ne po Duhu Svetomu.
Suditi moramo i umjetnička djela koje rade drugi ljudi. Naravno da moramo suditi pravedno i svoja umjetnička djela.
Ljepota izlazi iz istine, a Bog je istina i istinska ljepota.
Ne možemo biti Božji ako se pravimo da je nešto lijepo što to nije zato što to većina ljudi drži lijepim, ili nam je stvarno lijepo nešto što je negacija ljepote i istine.
Ovaj dar Duha Svetoga nam omogućuje da i tu imamo pravedan sud.
Konačno moramo suditi razne medije, jer oni šire ideje koje mogu biti dobre i zle. 
Opet i tu smo nemoćni bez dara savjeta Duha Svetoga.
Dar savjeta nam je također potreban kad trebamo izabrati neke opcije koje imaju moralno-duhovne posljedice i koje nam nisu vidljive bez tog dara.
Molimo dakle Duha Svetoga da nam neprestance daje dar savjeta.

Strah Božji, pobožnost, razlikovanje duhova, jakost

Duh Sveti daje sedam darova.
Kad se nabrajaju darovi kreće se od najvažnijih, redom mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji.
Ali kronološki ili uzročno oni idu obrnutim putem, iako Duh Sveti može dati sve darove istovremeno.
Sveto Pismo nam kaže kako je strah Božji početak mudrosti.
Dakle, ne može se imati taj konačni dar Duha Svetoga bez prethodnih darova.
Nedostatak ova četiri dara koje sam stavio u naslov su glavni razlog zlog stanja u svijetu i zašto novoredni katolici ne mogu steći hrabrosti vidjeti kako je novoredni car gol.
Strah Božji nikad nije bio manji u svijetu i među 'kršćanima'.
U prvom redu razlog je što ljudi ne žive više naravnim životom, što ih je tehnologija demonski opčinila tako da su povjerovali kako su postali mali ili veći bogovi uz 'malu pomoć' oca laži i čovjekoubojice od početka.
Iako su svjesni da nešto ne valja i da nisu sretni te da imaju latentni strah, oni i dalje vjeruju kako je spas u znanosti, naprednijoj tehnologiji, demokraciji i sličnim zabludama.
Izmišljena bajka o beskrajnom nebu kojeg zovu svemirom i koji je tobož na dohvat ruke čovječanstva samo da se bolje poslože kockice u svijetu, odnosno da se čovječanstvo ujedini kao pod Nimrodom u vrijeme babilonske kule, služi istom cilju - ubiti u ljudima strah Božji.
Da bi se sam suprostavio i uputio druge na suprostavljanje tom demonskom trendu, počeo sam pisati ovaj blog s jasnom tezom kako Zemlja nije Lopta nego krug Zemaljski koji je omeđen gore s neprolaznim, smrtnicima i demonima, nebeskim svodom i u dubini s neprolaznim podzemljem, Paklom.
I taj 'kavez' ne bi nikog od ljudi trebao smetati, jer do granice ne može doći bez uporabe tehnologije koja većini ljudi nije dostupna. 
Kojeg normalnog čovjeka može smetati nebeski svod ako je on tisuću km udaljen od Zemlje? Ako to ne smeta pticama, zašto bi to smetalo čovjeku koji nema krila?
Kojeg normalnog čovjeka može smetati činjenica da se nikakvom tehnologijom ne može doći do Pakla u dubini Zemlje, da se ne može doći dublje od 12 km do kuda su došli svojevremeno u SSSR-u i dalje nisu više mogli jer su im se talili alati za bušenje?
Pa ipak većina ljudi u naše vrijeme drže kako to nije moguće ili ako jest, da je onda Bog zao, ili žele izmisliti neke izvanzemaljce koji su nas zločesto stavili u kavez.
Zato što čovjek želi biti slobodan od Boga, a to znači besmislicu i kontradikciju da živi u neomeđenom i beskonačnom prostoru zvanom svemir.
Tko tu istinu zna i o njoj bar malo meditira, mora dobiti strah Božji. Tko će ga u tu istinu uputiti? Duh Sveti. Nije bez razloga i bez Uzroka nakon pet stoljeća oživjela opet ideja o biblijskoj kozmologiji i krugu Zemaljskom.
Istina da smo konačni i zbog toga ograničeni prostorom, o čemu sam pisao, a da ne može sve biti konačno, nego da nužno mora postojati Beskonačnost prije konačnosti, mora u svim konačnim bićima stvoriti strah od Beskonačnosti odnosno strah Božji.
Tisuće i tisuće filmova, knjiga, slika, glazbe, doktorskih disertacija, školskih udžbenika je napravljeno kako bi ljude dovelo u zabludu kako ne žive u zatvorenom kavezu od kojeg ne mogu pobjeći.
Jedini pravi cilj te demonske rabote je uništiti ljudima strah Božji.
I kao što vidimo, gotovo su potpuno uspjeli.
Ako nema Boga, onda je sve dopušteno, napisao je pred stoljeće i pol Dostojevski. Ako nema Boga, onda nema niti izvora morala.
A da bi ljudi se uopće usudili ulaziti u takve besmislene ideologije, moraju najprije biti bez straha Božjeg.
Živim odvojen od stola i postelje od svoje žene, a koliko puta sam čuo prijateljski savjet - pa danas nije teško dobiti od (novoredne) Crkve rješenje o ništavnosti ženidbe, zašto to ne učiniš i tako si olakšaš život i nađeš neku drugu ženu?
Kad bi ljudi imali straha Božjeg, ne bi tako govorili, mislili i radili.
Drugi dar - pobožnost, naravno slijedi iz prvog.
Čovjek ne može ostati paraliziran od straha Božjeg, on mora stupiti u odnos s Beskonačnim. Taj put vodi preko pobožnosti.
Strah Božji nam kaže kako smo gotovo ništa prema Beskonačnom, a k tome smo krivi pred Njim zbog naših grijeha.
Pobožnost nam je dar, da uz spoznaju vlastite grešnosti, kleknemo pred Bogom, tražimo oprost, pokazujemo kajanje i čvrstu volju da vršimo Njegovu volju i ne kršimo više Njegove zapovijedi. 
Novoredna Crkva i Misa napravljene su da uguše i strah Božji i pobožnost.
Zato sad slijedi treći dar, razlikovanje duhova odnosno znanje.
Tko ima taj dar jasno vidi kako novoredna Crkva i Misa nisu prave, kako se iza njih krije otac laži i čovjekoubojica.
Dakako da ne će Bergoglio reć kako je protiv Krista Kralja i protiv Crkve, ali će reć kako kršćanske države nemaju budućnosti, kako su sekularne države pravo rješenje i kako Bog sve ljude voli tako da se mogu i ateisti spasiti.
Ima onih koji to ne mogu shvatiti, iako imaju strah Božji i pobožni su. Idu možda svaki dan na novorednu Misu, redovito se ispovijedaju, pričešćuju, idu na svibanjske pobožnosti Bogorodici, hodočaste, rade djela milosrđa, ali jednostavno ne žele ni pomisliti kako ih novoredna Crkva vodi u Pakao.
Taj defekt je često povezan s nedostatkom četvrtog dara jakosti, hrabrosti i ustrajnosti.
Jer taj koji ne želi razlikovati istinu od laži, boji se što će biti s njim ako nema više prave Mise u novorednoj Crkvi, gdje će onda primati svete sakramente, kako će se izabrati papa ako su svi kardinali i Bergoglio heretici i tako dalje.
Takav želi radije vjerovati u komotnu laž, nego u trenutno neizvjesnu istinu, i zbog toga s vremenom će izgubiti sve prijašnje darove Duha Svetoga koje je imao, strah Božji i pobožnost.
Ovo je vrlo važno znati - ako se želimo spasiti moramo imati svih sedam darova Duha Svetoga, jer ako na kraju ne budemo imali i konačni dar mudrosti, sve će nam se srušiti kao kula od karata.
Stoga je i dar jakosti presudan.
Mi ne možemo sami po sebi imati strah Božji, niti pobožnost niti ostale darove, jer to nije naše, to je nezasluženi dar Duha Svetoga.
Bez te nadnaravne jakosti mi se ne možemo suprostaviti zlu, ne možemo se suprostaviti zavođenju zla, ne možemo se suprostaviti ovom svijetu i tijelu koje nosi posljedice istočnog grijeha, ne možemo u konačnici podnijeti muku odnosno proliti krv kao svjedočenje vjere u Isusa Krista.
Budimo svjesni svojih slabosti te da darovi Duha Svetoga mogu lako ispasti iz naših ruku ako ne budemo stalno imali pred očima činjenicu zašto smo na ovom svijetu i da je svijet i Pakao protiv nas.
Neka darove Duha Svetoga dobiju svi oni koji ovo čitaju po zagovoru Blažene Djevice Marije!

Hoće li Vatikan biti sekularan?

Ustvari ništa novo nije Bergoglio rekao francuskoj novorednoj novini La Croix, sve je to rečeno pred 50 godina u Vatikanu na notornom, heretičnom i utemeljivačkom koncilu novoredne Crkve.
Države moraju biti sekularne, vjerske države nemaju budućnosti.
Što su čekali pola stoljeća? 
Zašto nisu vatikansku državicu proglasili sekularnom i organizirali izbore, uveli parlament i zabranili mješanje Crkve* u politiku vatikanske državice? 
Zar žele da ta država nestane, jer novoredni katolici vjeruju, kao što kaže Bergoglio, kako samo sekularne države imaju budućnost?
Nemojte misliti da pretjerujem ako kažem da Bergoglio ima tu nakanu, u stilu poslije mene potop, jer on je već ionako napravio sprdnju od službe pape. 
Ipak, lijepo je živjeti u Rimu kao kralj-papa, putovati svijetom kao nasljednik sv.Petra oko kojeg se vrte mediji, a šiparice, one ženske i muške, mlade i stare, vrište kao što su vrištale američke kad su se Beatlesi spustili u SAD.
Svega toga ne bi bilo Bergogliju na raspolaganju kad bi Vatikan bio sekularna država. 
On će nastojati čim duže uživati povlastice pape, ali nema sumnje da je herostratski raspoložen.
Ako nije, onda je hiper licemjer koji drugima savjetuje sekularnu državu, a osuđuje vjersku, dok to ne želi primijeniti u Vatikanu.
Samo i ovdje je u krivu, jer oni koje šverca zrakoplovom, koje posjećuje u Lampeduzi i Lezbosu i kojima pere noge, ne će ga niti u ludilu poslušati, nego će uspostaviti kalifat, ili će se boriti za kalifat. 
Iskreno, smatram da je bolje da Vatikan pripadne kalifatu, nego novorednim hereticima koji se pretvaraju da su kršćani. 
Jer situacija će biti jasnija.

* Jasno da ne mislim na pravu Crkvu, nego na novorednu, jer prava Crkva je izbačena iz Vatikana pred dosta vremena. Oni žele da Vatikan bude novoredna vjerska država zbog svojeg lagodnog života te da bi preko te državice širili sekularizam i ostale novoredne hereze svijetom.