Politika, izbori, Titanic

Završili su mjesni izbori.
Ne znam kako je kod vas dragi čitatelji, ali oko mene ljudi koji su se stavili na izborne liste većinom nemaju pojma što je politika ili kažu kako je to nekad u davna vremena značilo jedno, a sad nešto drugo.
Politika je etika na razini društva, ništa manje i ništa više.
Drugim riječima politika i ljudi koji pretendiraju u obnašanju vlasti moraju imati jasne stavove oko pitanja dobra.
A to znači imati jasnu i pravilnu ljestvicu vrijednosti dobara i Dobra. 
K tome velika većina dobara danas nisu uopće dobra, nego su to stvari koje stvaraju ovisnost uz kratkotrajnu ugodu i koje uništavaju duhovno i tjelesno ljude i narode.
Dakle, ta 'dobra' imaju učinak droge.
Jel dobro osjećati ugodno pijanstvo na račun kršenja Božje zapovijedi protiv neumjerenosti u piću, to jest na račun kršenja Dobra koje je vječno i nepromjenjivo?
Ista stvar je i s neumjerenošću u jelu i ludoj trci za slasticama.
Pročitao sam negdje kako je znak skorašnjeg pada i sumraka neke civilizacije i kulture kad kuhari ili slastičari postanu jako traženi i s velikom plaćom. 
Isto bi se mogle reći kad glumci, pjevači, sportaši dobiju takav status i k tome postanu idoli u društvu.
Jel dobro uzimati u sebe neku hranu koja je ugodna nepcu, ali koja uništava dugoročno zdravlje?
Jel dobro prskati nasade s herbicidima i gnojiti s umjetnim gnojivom i tako izbjeći mučno mehaničko pljevljenje korova i prirodno gnojenje s organskim stajskim gnojivom, kad će i plodovi i dugoročno zemlja biti kontaminirana i ne će više davati plodove?
Jel dobro kupiti automobil ili bilo koju nenužnu pokretninu tako da se proda zemlja koji su preci s teškom mukom stekli i obradili i tako potomke, ako ih uopće ima, ostaviti kao bezzemljaše proletere?
I konačno na razini društva, jel dobro imati materijalno dobro u društvu na račun rušenja javnog morala, religije, tradicije to jest veze s precima i iskorjenjivanja sebe i svojih potomaka od tog trsa da bi postali trstike ili slama koju vjetar ovog svijeta raznosi?
Naravno da nije. 
Sve su to primjeri kratkotrajnog dobra kojeg nemoralni i kratkovidni ljudi kupuju na štetu dugoročnog ili vječnog dobra.
Duhovno dobro je neprocjenjivo bolje i važnije od materijalnog dobra, ali to nije samo na razini osobe, nego i na razini društva.
O tom javnom dobru treba se brinuti politika, to je njezin temeljni zadatak.
Dati ću primjer turizma koji je vjerojatno najlakša i najbrža 'legalna' zarada.
Posljedica te lagane zarade je katastrofalna za javno dobro društva. Društvo koje se počne baviti s turizmom prestaje uskoro biti društvom, jer društvo u kojem se stranci ne dočekuju na način gostoljubivosti, nego radi zarade, uskoro postaje strancima u vlastitoj kući koji će i dubiti na glavi samo da privuču strance.
U pretprošlom tekstu sam napisao kako je turizam prostitucija na višoj razini, na razini društva.
Tako, kao što prostitutka ne može biti prava ljudska osoba s dignitetom i samopoštovanjem i s ravnopravnim statusom prema drugima, tako niti društvo koje se baci na turizam ne može biti pravim društvom.
Ali ovo sve što sam sad napisao trebali su znati političari pred pola stoljeća koji su donijeli odluku o ukidanju svih naravnih proizvodnih djelatnosti i u skakanju cijelog društva na glavu u bazen koji se zove turizam i koji ne drži vodu.
Trebali su to znati i ne samo oni koji su vodili narod u moralnu i inu propast, nego i oni koji su bili vođeni kao slijepci koje vodi slijepac.
Politika nije pitanje hoće li fontana biti na jednom trgu ili na drugom (iako je i to, samo je to efemerno pitanje), koliko puta će se prazniti kante za smeće i slično, nego je prvenstveno definiranje odgovora na pitanje što je to dobro jedne zajednice, kako se ta zajednica vidi u slijedećem razdoblju, kako će se u toj zajednici učvršćivati javni moral i onemogućavati one koji bi radili protiv morala i tako dovodili do destrukcije društva, kako će se u toj zajednici očuvati obitelji i organsko društvo-rodovi, tradicija, religija i tradicionalna kultura to jest veza s precima, kako će se zajednica suprostaviti strancima koji se ne žele i ne mogu asimilirati u zajednicu.
To su prava pitanja za politiku, ne samo na razini Zagreba, nego svakog sela. 
Selima treba po načelu supsidijarnosti omogućiti da sva ta pitanja suvereno budu u njihovoj domeni, a ne da središnja vlast ne u Zagrebu, nego u Briselu propisuje kako svako selo mora prihvatiti naravnima seksualne i sve druge perverzije.
I imovinsko-pravni odnosi trebali bi se riješavati na čim nižoj razini. Također, politika prema poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu treba biti u djelokrugu mjesne zajednice-sela, a ne da to političari i birokrati rješavaju na razini cijele države.
To nije nikakav novi model, tako su funkcionarila sela u Europi stoljećima prije pojave prosvjetiteljstva i apsolutizma.
Vratimo se modernim političarima.
Ako političari negiraju naravni moral, ili ako misle da politika nema veze s etikom, onda je put u propast društva zajamčen.
Mislim da vam je jasno kako se već nekoliko stoljeća negira, i to sa vodećih mjesta u društvu, u školstvu, medijima i u državnoj upravi i među gotovo svim političarima i vodećim intelektualcima, smisao i cilj politike.
Ali nije bolest ostala samo na vrhu, i dno ne vjeruje kako politika i etika imaju veze.
Tako se kaže kako je politika umijeće mogućeg, prevedeno to žele reći kako političari trebaju slijediti neke svoje posebne interese ili interese neke političke stranke ili masonske lože kojoj pripadaju, ali da to ne bude toliko otvoreno i svima vidljivo.
I same političke stranke su contraditio in adjecto, jer politika znači dobro-etiku na razini cijele zajednice-društva, dočim stranke po svojoj definiciji smjeraju na partikularne interese nekog dijela društva. 
Političke stranke nisu nekadašnji staleži ili cehovi, jer ovi potonji su bili udovi organske cijeline - organskog društva.
I kao što sam nedavno pisao - društvo više praktično ne postoji, jer ono što zovemo društvom je nakupina pojedinaca bez međusobnih organskih veza.
Najezda muhamedanaca u Europu kao i najezda nebijelih stranaca i koja praktično ne nailazi na bilo kakav ozbiljniji otpor, je pravi lakmus test da se može sa velikom sigurnosti konstantirati kako više u Europi ne žive narodi niti organizirane društvene zajednice.
Europljani su na mrtvačkom odru, ali nisu odmah i iznenada došli do toga.
Temeljni razlog je negiranje istine o politici i kako rekoh to već traje jako dugo.
Imamo sad tako mjesne izbore na kojima se natječu ljudi s programima koji se svode na to kako će isti uspješno isprosjačiti mrkve iz EU fondova, i da nikad ne će od iste Zvijeri iz Apokalipse dobiti batine nego će sve ispuniti što gazde u Briselu nalože, ili kako će sve učiniti da stranci čim lakše kupe nekretnine ovdje, a da njihovi glasači čim lakše iste nekretnine-djedovine prodaju, ili da će sve učiniti da se turisti osjećaju čim zadovoljnije, pa ako ti turisti budu sodomiti onda su spremni i njih zadovoljiti na sve načine.
Gdje je tu javno dobro, gdje je tu prava politika?
Nema je, kao što nema niti društva niti pravih vođa.
Kraljevi su bili očevi naroda, stoga su uvijek bili spremni dati život za narod, i reći narodu istinu ma kako ona bila ružna za njih.
Oca i kralja se ne bira, nego ga se sluša i slijedi (ali jao narodu koji slijedi moderne političare u njihovom nemoralu - jao si ga Francuzima koji već po tko zna koji put biraju moralno posrnule ljude za svoje vođe).
Moderni političari su negacija kraljeva i odgovornih očeva.
Političari su kao očevi koji su dobili mandat od četiri godine i koji znaju da su surogati pravih vladara te im je zato cilj čim više iskoristiti taj mandat za vlastiti probitak i osiguranje budućnosti kad više ne budu očevi. 
Kralj uvjek svojim životom odgovara za kraljevanje, političarima se odgovornost svodi na eventualni gubitak slijedećih izbora.
Tko normalan bi prihvatio i slijedio takvog neodgovornog (polu)oca?
Možda bi trebalo ispitati rodoslovlje modernih političara i vidjeti jesu li njihovi preci bili lude na kraljevskim dvorima, jer od luda se ne očekuje da govore istinu niti da su spremni braniti nju i opće dobro, nego da zabavljaju publiku.
Mjesni i nacionalni izbori su, čini mi se, poput izbora najsmiješnijih luda za koje opet glasaju lude.
Izbori u ovakvom destruktruiranom društvu su kao izbori u cehu neuračunljivih ljudi.
Ili kao izbori u salonu Titanica u kojem se bira koji valcer će se svirati dok brod tone.
Društvo tone jer je kao vlasnici Titanica zaratio s Bogom.
O Titanicu su vlasnici i projektanti govorili kako ga ni Bog ne može potopiti, moderno pak društvo vjeruje kako politika nema veze s etikom, a time ni s Bogom koji je izvor sveg dobra i mjera dobra.
Društvo nije kolabiralo neposredno nakon francuske revolucije zato što su tada još postojali kontrarevolucionari i s duhovnim i s fizičkim oružjem.
Kontrarevolucionari su bili leukociti društva. 
Kažem bili, jer ih sada više gotovo da i nema, pa je organizam društva na umoru od bolesti demokracije, demagogije i gubitka osjećaja pripadnosti društvu.
Uporedba društva s organizmom je više nego očita.
Kad se organizam više ne bori protiv stranih stanica, kad više nema leukocita koji napadaju i izbacuju neprijateljske bakterije i viruse, onda je to znak bolesti i umiranja organizma.
Kad društvo tretira strance kao svoje članove ili još i gore, dozvoljava strancima da žive na socijalni teret domaćih, i kad nema domaćih koji će se tome suprostaviti - kraj je blizu takvog društva.
Europa i sav zapadni svijet je u takvom stanju, i nije pitanje dal će Europa umrijeti, nego hoće li to biti kroz slijedećih nekoliko godina ili će umiranje trajati desetljeće dva.
A naši političari, kao i narod, slijede Europu u borbi protiv naravnog morala i Boga, i k tome svoju materijalnu perspektivu temelje na dolasku turista iz te umiruće Europe.
To je, ponavljam, jednako plesanju u Titanicu dok se je ovaj već opasno nagnuo pred potonućem.
Ali tu slika prestaje, jer je bilo malo luđaka na brodu kojima je ples bio važniji od života.
Dok u društvu gotovo svi plešu i prave se da politika nema veze s etikom i računaju kako će uvijek biti onako kako je danas i kao što je bilo jučer.
I tako u tro-četvrtinskom taktu na već nakrivljenom plesnom podiju misle kako ova sadašnja muzika ne će nikad prestati.
I da se vratim na glasače i na političare.
Nema tu nevinih, jer nema pravih vođa koji će bezkompromisno braniti naravni moral i opće dobro (ne dobro 'globusa', nego opće dobro zajednice koju vode), a opet ljudi idu na izbore i tako preuzimaju na sebe dio odgovornosti to jest krivice pred Bogom za stanje u društvu koje je u pobuni protiv Boga.
Stoga dragi čitatelju - zatraži čim prije Lađu koja je stvarno nepotopiva i ostani u Njoj.
Ovom Titanicu nema spasa i ne treba žaliti za njim.
Izvucimo, ako je to moguće i uz pomoć Božju, svoje najbliže i prijatelje iz broda koji će uskoro biti na dnu mora.
Brod koji tone je opasan ne samo za one koji su ostali u njemu, nego i za one koji plivaju oko njega i koje će brod povući preko vira za sobom.
Zato moramo biti u spasilačkoj Lađi, a ne samo iskočiti s Titanica.

Mir i sigurnost

Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. (Sol 1, 5:3)

Prošli petak računalni 'virus' WannaCry* poharao je ogroman broj računala na krugu Zemaljskom.

Četvrtak i petak nisam bio u virtualnom svijetu, ali sam posredno u petak saznao za taj 'ransom' virus zato što jedna rođakinja nije mogla u Rijeci uzeti lijek u ljekarnama - sustav je bio tada srušen barem u Rijeci, ako ne i šire. 
Ukratko zašto se zove 'ransom' ili 'ransomware'.
Zato što onaj tko je kreirao i raširio računalni virus šalje žrtvi poruku, kao što je ta na slici, u kojoj traži novac-otkupninu da zaraženo računalo 'ozdravi', u ovom konkretnom slučaju da se ponovno mogu dobiti čitljive datoteke koje je virus kriptirao.
Posebnost ovog virusa je što koristi rupe u Windows operativnom sustavu, preciznije u SMB protokolu koje su izgleda duže vremena poznate, a postale su šire poznate u hackerskom svijetu nakon što je objavljeno pred nekoliko mjeseci kako američka obavještajna organizacija NSA koristi tu, i ostale rupe u sustavu.
Druga posebnost je što se otkupnina u iznosu od 300 američkih dolara plaća u Bitcoinima**, virtualnoj valuti koja postoji na internetu.
Kako su sustavi ipak proradili, pitanje je da li se je platila otkupnina što bi bio ogroman iznos znajući da se radi o desetini tisuća računala u sustavima, ili je promptno reagirala neka protuvirusna tvrtka izdajući 'lijek' za taj virus - uništila virus koji se sam širi po lokalnoj mreži i našla način kako se mogu ponovno pročitati te 'otete' datoteke.
Dakle, ili je zaradio tvorac virusa, ili su zaradile antivirusne tvrtke, dakako manje od ucjenjivača (uvijek postoji opravdana sumnja kako isti ljudi stoje iza stvaranja virusa i obrane od virusa).
Možemo kao ilustraciju stanja računalstva u svijetu dati poveznicu na ovaj članak.
Svjetski proizvođači računalnih komponenti, u ovom slučaju srca računala - procesora, ugrađuju u te komponente druge komponente koje u pravilu niti ne dokumentiraju, a koje omogućuju da netko, recimo dobronamjerni administrator lokalne mreže, može dobiti kontrolu nad računalom s udaljenog mjesta. 
Pri tome računalo može biti i ugašeno, bitno je da je priključeno na struju ili da ima dovoljno struje u baterijama. 
Naravno, administrator ne mora biti dobronamjeran i ne mora biti u lokalnoj mreži nego izvan.
Praktično to vam znači da možete imati bilo koji operativni sustav, Windows, ili neki Unix ili BeOS ili Apple-ov sustav ili da operacijski sustav sami napišete, netko vam može, čim ste uštekani na mrežu, preuzeti kontrolu nad vašim računalom.
Ne treba biti veliki lumen pa zaključiti kako su ti hardware-ski backdoor-si (volio bih kad bismo koristili naše riječi) napravljeni uz znanje obavještajnih službi nekih država.
Isto tako možemo pretpostaviti kako hackeri mogu provaliti te tajne i kako su to već učinili.
Netko će možda reći - što me briga, ja nemam što tajiti, neka znaju sve što imam na računalu, neka znaju sve što čitam i pišem, ionako znaju preko facebooka kakve nazore na svijet imam, gledam li pornografiju ili ne gledam i slično.
To bi bilo u redu kad bi takav čovjek, koji tobož nema što kriti, živio izvan sustava, izvan mreže.
Ali jako malo takvih ima, svi smo manje više u mreži, ili smo vlasnici tvrtki koje ne mogu postojati izvan mreže, ili radimo za takve tvrtke ili radimo za državne institucije ili organizacije koje dobijaju novac od države, odnosno od mreže i preko mreže.
Ta danas su i samostani uključeni u mrežu, i mogu samo zamisliti pustinjake izvan mreže ili neke urođenike u divljinama prašuma ili pustinje ili tundre (iako će i oni doći na udar mreže prije ili kasnije).
Tako, tko god je uključen u mrežu mora misliti i ponašati se kako od njega zahtijeva mreža.
Problem se pak višestruko usložnjava zbog tzv. Internet of things (Iot).

Dakle, sve više i više električno-elektronskih uređaja u vašem domaćinstvu i izvan je povezano u mrežu.
Znate ono - imate vikendicu i kameru u njoj pa možete preko mreže gledati što se u istoj ili oko nje događa dok vas nema, ili možete uključiti preko vašeg tablet uređaja grijanje u vikendici ili u vašoj kući tako da ona bude zagrijana kad uđete u istu i slično.
Automobili nove generacije bit će svi umreženi, a mnogi već sada jesu, od najčešće primjenjene GPS navigacije do računalom upravljanog automobila u kojem 'vozač' samo promatra kako ga automatizirano vozilo vozi od točke A do točke B. 
Posve je moguće da se započne s propagandom u korist obveze umrežavanja svega u mrežu.
Recimo iskoristiti činjenicu da su prošli tjedan petorica poginuli u sudaru u Bjelovaru zbog najvjerojatnije prebrze vožnje i/ili razgovara s mobitelom za vrijeme vožnje, izazvati emocije kod puka kako se to više ne smije dopustiti, i onda predložiti rješenje - svi automobili moraju biti umreženi kako bi se mreža pobrinula da se takvi sudari više ne događaju. 
Jer automatizirani automobil može istovremeno omogućiti razgovor putnika u automobilu s bilo kime u mreži i istovremeno držati vozilo na desnoj traci i ne prelaziti dozvoljenu brzinu i istu prilagoditi uvjetima na cesti i eventualno na vrijeme zaustaviti se ako neka krava, koja još nije umrežena, nema GPS chipa, sa strane prijeđe na kolnik.
Ali sigurnosti nema, makar bila mreža upravljana i kontrolirana od strane tradicionalnih sestara milosrdnica.
Čim je sustav složeniji, isti je nesigurniji iako se ide na složenost radi povećavanja sigurnosti.
Složenost sustava ne znači njegovu savršenost, Bog je savršeno jednostavan, a ne savršeno složen.
Savršenstvo počiva na jednostavnosti, a ne na složenosti.
Čim imate nešto složenije, to je veća mogućnost da ne će funkcionirati i da će biti hackirano.
Ili u pogledu automatiziranog automobila, to je veća mogućnost kako će netko zlonamjeran, a tko zna rupe u mreži koja ne može biti savršeno sigurna, učiniti da se trezveni putnici automobila, koji inače ne bi brzo vozili i ne bi pričali na mobitel tijekom vožnje, sudare s nadolazećim automatiziranim automobilom. 
Ti hackeri ubojice ne moraju biti neki zli momci izvan mreže, nego mogu biti zapošljeni od mreže da elegantno likvidiraju one u mreži koji ne poštuju pravila mreže oko mišljenja i djelovanja, one koji nisu politički korektni.
Znanstvena revolucija, o kojoj sam u nekoliko navrata pisao na blogu, neminovno vodi do ovog o čemu pišem u ovom tekstu i što možete pogledati na slijedećem videu - upozorenje na kraju ima nepriličnih slika koje ilustriraju uporabu robota u prostituciji:

Kopernikanska revolucija ili zabluda nominalizma nije mogla dovesti do drugog nego do mreže u kojoj se možda već sad nalazi kao glava Antikrist ili će se to uskoro manifestirati javno.
Umjetna inteligencija ili nove metode koje se nazivaju čudnovato 'duboko učenje' računalnih strojeva ne mogu stvoriti um odnosno osobu, ali omogućuju da osoba koja je Bogu rekla 'non serviam' podmetnu svoju volju mreži pod vidom ili pod krinkom spoznaje do koje je došla mreža računala 'dubokim' učenjem koje pokušava imitirati ljudske neurone u mozgu.
Znakovito je što se to učenje naziva 'dubokim', gotovo neskriveno upućujući na dubine podzemlja od kuda dolazi onaj tko će biti pušten (ili već je) od okova prije drugog dolaska našeg Gospodina Isusa Krista.
Možda je dobro približiti neupućenim čitateljima kako 'umjetna inteligencija' izgleda.
Pred pola (i više) stoljeća znanstvenici su bili uvjereni kako će stvoriti umjetnu inteligenciju razvijanjem boljih i bržih računala i s boljim programiranjem 'znanja' istih računala.
To je praktično značilo kako su odgovori koje je računalo davalo bili sadržani u kodu programa računala i/ili da će računalo do novih istina dolaziti silogizmima - logikom, ili indukcijom i dedukcijom kao ljudi. 
Ideja je bila metafizički potpuno pogrešna, a svodila se je na to kako će se na kraju računalo samo sebe isprogramirati tako da će postati svjesno sebe, svojeg uma, biti kao osoba koja će dalje nastaviti evoluirati se boljim samoprogramiranjem***.
Metafizički odnosno ontologijski to je nemoguće, nitko ne može sebe učiniti savršenijim bićem nego što jest i nitko ne može stvoriti ili sklepati robota koji će biti savršeniji od njega.
Stvaranje novog uvijek znači stvaranje manje savršenog.
Ustvari ideja stvaranja umjetne inteligencije je sotonska ideja imitiranja Boga koji je stvorio anđele i ljude sebi nalik kao umna bića. 
Drugim riječima - mi, nadobudni ljudi novog vijeka, ćemo stvoriti umjetnu inteligenciju koja će stvoriti novu savršeniji umjetnu inteligenciju i tako u lancu evolucije dok ta umjetna inteligencija ne postane poput Boga.
Apropos stvaranja umjetne inteligencije, 80-tih godina prošlog stoljeća shvatilo se je kako je determinističko programiranje računala uz korištenje za to stvorenih programskih jezika kao što su Lisp i Prolog došlo u slijepu ulicu koju su još nazvali AI-winter.
Zima umjetne inteligencije zato što nisu postignuti ciljevi revolucije 60-tih koja nije bila samo seksualna, kulturna i narko revolucija, nego i revolucija koja je smjerala uništiti religiju i Boga putem umjetne inteligencije.
Zato se je krenulo drugim putem imitiranja ljudskih neurona u računalu koje proučava silne podatke od ljudi i onda programirano koristeći statistiku proizvodi zaključke ili tobož novo znanje.
Tako funkcioniraju programi koji mogu čitati ljudski rukopis ili prepoznati osobe na fotografijama ili igrati šah ili voziti automobil ili upravljati s nekom letjelicom koja ubija određene ljude ili komponirati melodije ili crtati slike.
To nije um, to je statistika i prepoznavanje od prije poznatih formi koje se događaju ogromnom brzinom zbog sve veće moći računala.
Prošle godine sam čitao kako su neki znanstvenici bili iznenađeni kako je takvo jedno računalo, koje je 'duboko' učilo iz izvora koje su mu dali, iznosilo politički nekorektne izjave i prosudbe, čini mi se čak opravdavalo A.Hitlera.
Ove godine sam čitao kako su programeri automatiziranih automobila priznali kako ne znaju na koji konkretan način njihovo računalo donosi odluke o vožnji.
Dakle oni znaju kako su ga isprogramirali, ali ne znaju točno kako je računalo, koje koristi mnoge softwarske neurone, došlo do konkretne odluke. 
To je zato što je ljudima teško pratiti sve informacije koje dolaze do pojedinih neurona i koje se dalje raspoređuju drugim neronima i tako dalje.
Nadam se da vam je sada jasnije zašto pojedini top poduzetnici poput E.Muska ili B.Gatesa govore o opasnosti umjetne inteligencije.
Da bi neki robot, ustvari računalo koje s robotom upravlja, bilo čim 'inteligentnije', to njegovo ponašanje to jest donošenje odluka mora biti manje determinirano od strane ljudi i to manje mogu ljudi znati zašto je računalo tako odlučilo. 
I pitanje koliko su ti poduzetnici iskreni u toj zabrinutosti, a koliko samo žele reći - evo mi nismo krivi, mi smo upozoravali i sad smo svi pod kontrolom zločeste umjetne inteligencije.
Dok u pozadini, u to sam zasad prilično uvjeren, umjetna inteligencija koja nije ništa drugo nego glupi elektronski sklopovi ne će i ne može stvarno donositi umne odluke, nego će zlodusi kojima nije problem nevidljivo ljudima upravljati s elektromagnetizmom u tim žicama, upravljati s mrežom pod krinkom 'objektivne' umjetne inteligencije.
Mislim da gotovo nema čovjeka koji nije prevaren u našem dobu oko tobožnje velike koristi koju donosi znanstvena revolucija i pripadajuće joj tehnologije i umjetna inteligencija.
Obećano nam je blagostanje, mir i sigurnost, ako se predamo mreži, ako se damo zaplesti u mrežu koja smjera stvoriti raj na Zemlji mimo i protivno istini o istočnom grijehu.
Mreža je napravljena da se ukine na krugu Zemaljskom vjera u Boga.
To je prvi i posljednji cilj mreže i umjetne inteligencije.
Moderni čovjek zagrizao je u tu jabuku koja mu je davala lažni okus pobožanstvljenja.
I zato se nemojmo čuditi što se nadamo miru i sigurnosti, a događati će se sasvim suprotno.
Izađimo iz mreže dok mreža nije izvučena na suho.
Ili bolje rečeno - uhvatimo se u Petrovu mrežu, jer onda ćemo biti u Petrovoj arki izvan koje nema spasenja.
Onda ćemo imati pravi mir i pravu sigurnost makar bili u novovjekim arenama pred zvijerima upravljanim umjetnom inteligencijom.

P.S. U slijedećem videu autor je dobro opisao predkomatozno stanje Europe i zapada. To sad svi vidimo i pravimo se kako će sve biti dobro kao dosad, mir i sigurnost. 
U skladu s tom iluzijom odvijaju se izbori u EU kao i kod nas.
U Hrvatskoj planiramo budućnost u turizmu, a ne vidimo kako su nam 'gosti' pred kolapsom te da će zapadna Europa slijediti još gori put nego JAR (južnoafrička republika) kad afrički imigranti postanu značajnija manjina, a autohtoni Europljani s malo djece odu u mirovinu koju nitko im ne će moći isplaćivati. 
Obratite malo pažnju na grafikon koji se pokazuje na videu.
Pred nešto malo više od pola stoljeća Europljana je bilo dvostruko više nego Afrikanaca, a pred jedno stoljeće bijela rasa, kojoj sad prijeti nestanak, bila je najbrojnija.
Treba li bolji dokaz o destruktivnosti liberalizma, demokracije, feminizma, zablude o ljudskim pravima koja su tobož iznad naravnog morala i interesa zajednice - naroda? 
Mislim da će mlađi naraštaji, ako prije ne dođe Sudnji dan, imati rat u svojem dvorištu te da će se neeuropski došljaci ponašati kao osvajači željni plijena kojeg im više ne će moći dati bankrotirana država 'blagos(r/t)anja'.

* Apropos ransom virusa koji je poharao mrežu, moguće je da je isti pušten od onih koji upravljaju s mrežom kako bi se unijelo 'više reda u mrežu'. Judeo-masonerija je svjesna kako sve manje ljudi vjeruje njihovoj propagandi u masmedijima, i kako su alternativni mediji uglavnom prisutni u mreži.
Zabraniti takve medije bi bio preočiti potez moćnika, ali zabraniti alternativne medije pod vidom borbe protiv nesigurnosti mreže koja je dokazana s tim virusom, lakše će proći kao opravdanje.

** O bitcoinima se stvorila slika kao o genijalnoj ideji nekog tobožnjeg anonimusa koji je pokazao ljudima kako pobijediti fiat novac, to jest novac bez pokrića kojeg izdaju banke, središnje ili manje središnje diljem svijeta. Potka je što ni bitcoin nema pokrića i postoji u virtualnom svijetu mreže iako se konkretne stvari i usluge, koje su često bile kriminalne (droge npr.), mogu kupiti s tim virtualnim novcem. Nestane li mreže - nema više bitcoina. Mislim da je stoga bitcoin kukavičje jaje mreže kako bi se ista opravdala u borbi protiv mreže. Što je dakako paradoks, ali mreža je inače sastavljena od paradoksa. Modernim ljudima teško se pali lampica kad naiđu na paradoks.

*** Kad bi se i mogla stvoriti prava umjetna inteligencija, kad ne bi postojala ta metafizička nemogućnost, onda bi umjetna inteligencija postala superiorna ljudima te bi im ili postala gospodaricom ili bi ih jednostavno odlučila uništiti. Ali duševni bolesnici zvani znanstvenicima i onima koji u znanstvenike kao novovjeke proroke i dobročinitelje vjeruju, spremni su prihvatiti i te posljedice samo da sebi dokažu kako nema Boga ili kako su s umjetnom inteligencijom ubili Boga.
Doista takvi ljudi, odnosno većina čovječanstva, zaslužili su da ih Sotona u mreži izvuče na suho u Pakao, jer oni mrze Boga i žele Ga ubiti kad bi im to bilo moguće.

Zagreb A.D. 2017.

Bio sam dva dana u glavnom gradu nakon nekoliko godina.
Nominalno je razlog boravka bio poslovni, ali ono što me je veselilo poslije tog dijela jest bio razgovor u četiri oka s Elvisom Dusparom.
Pred više mjeseci o njemu sam pisao na blogu, u međuvremenu je bio uspostavljen telefonski kontakt o temama koje nas zanimaju ili bolje rečeno muče.
Obojica smo se željeli vidjeti, a ne samo čuti.
Ako ne znate tko je Elvis Duspara ili bez obzira ako znate tko je on, vrijedi pogledati i poslušati predavanje koje je o temi demokracije održao koncem travnja u prostoru HKD "Sv.Jeronima" u Zagrebu.

Naslov predavanja napisan je u korijenskom pravopisu, barem tako pretpostavljam.
"Je li demokracija najbolje družtveno uređenje?"
Mislim da bi se mnoge stvari mogle bolje posložiti u družtvu, kad bismo ponovno, nakon ubacivanja fonetskog pisanja u drugoj polovici 19.st., uz kraći intermezzo NDH, vratili se korienskom korienu našeg jezika. 
Jer najčešće pravi i napatvoreni smisao riječi dolazi iz korijena riječi, dočim veliki problem modernog društva je često proturječno tumačenje riječi - pojmova.
Ako se ne možemo složiti oko smisla riječi, onda se ne možemo dogovoriti ili usuglasiti o ničem.
Ne ću više ubacivati korijenske riječi, jer nisam stručan i dovoljno upoznat da bih tako pisao.
Društvo očito dolazi od glagola družiti se.
Društvo ne može, u to sam uvjeren, postojati među ljudima koji se međusobno ne druže ili koji odbijaju druženje kad bi druženje bilo moguće.
Društvo čine ljudi koji su voljni biti drugovi s ljudima koji su im slični, s ljudima kojih veže nešto što nadilazi i pravladava razlike među njima.
Što je to?
Kultura?
Nisam siguran zato što se je ta riječ previše rasplinula u naše vrijeme i što mogu postajati ljudi koji pripadaju istoj kulturi, ali ne mogu biti drugovi.
Ideologija?
Isto tako ideje mogu približiti ljude raznih kultura, ali to nije to. Uvijek ostaje distanca među pobornicima iste ideologije ako ih ne veže ista kultura.
Povijest i povijesno pamćenje?
Sigurno je da se ne mogu družiti i biti drugovima 'francuzi' kojima je najveći prorok Muhamed i oni Francuzi kojima je Karlo Martel junak koji je Franke-Francuze spasio od muhamedanskog osvajanja.
Iluzija propalog i dekadentnog zapadnog društva koje de facto nije društvo, jest kako će to ono postati tad kad se Francuzi, Englezi, Nijemci, Talijani odreknu svoje povijesti kako bi prigrlili imigrante muhamedance koji se svoje povijesti nikada ne će odreći i nikad ne će reć kako je za njih Karlo Martel uzor kojeg se treba naslijedovati. 
Oni mogu privremeno zatajiti svoje mišljenje o povijesti i ponavljati autodestruktivnu mantru liberala o odreknuću povijesnih razlika, ali kad njihov broj dovoljno naraste, sve više će manifestirati ono što su prije skrivali.
I kultura i ideologija i povijesno pamćenje nužni su da se skup ljudi naziva društvom, ali to nije dovoljno. 
Nije dovoljno imati samo isti pogled na sadašnjost, prošlost i budućnost, i imati ista povjesna sjećanja i naraciju kao i pripadati istom kulturnom krugu.
Nužno je imati i isti odnos prema vječnosti, prema Bogu.
Štoviše, religija je mjerodavna i odlučujuća za sve ono što sam prije nabrojao.
Vjera u Isusa Krista to jest kršćanstvo ne može izroditi pop art ili kubizam ili rock'n roll ili kulturu idoliziranja niškoristi pop pjevača i istih takvih glumaca, ili kulturu kokakole i mekdonalds hrane.
Drugim riječima ne postoji više nigdje na zapadu pravo društvo jer zapad je multikulturalan, bez povijesti i svih ostalih vremenskih oblika osim hedonističkog prezenta - uživaj sad čim više možeš.
To su nakupine individua koje se povremeno druže kako bi si riješili problem usamljenosti ili zadovoljavanja požuda, ali pravih druženja, drugova i družtva više nema.
Grupa ljudi koja se jedino može složiti kako se ne mogu složiti niti o prošlosti, niti o sadašnjosti, niti o budućnosti, niti vječnosti, niti o istini i laži, niti o vrijednostima, niti o dobru niti o zlu - to je moderno društvo koje bezočno laže sebe kako je društvo.
Stoga E.Duspari mogu komentirati predavanje ili ga nadopuniti - demokracija je najbolje društveno uređenje za društvo čiju težnju ili žuđ za autodestrukcijom ispunjava.
Vratimo se Zagrebu, belom gradu.
Zagreb je lijep.
Kad to kažem, ne mislim na novi Zagreb, nego na dva zidinama (čji se ostaci tu i tamo vide) opasana brijega i nekad dva sukobljena grada i ono između njih i neposredno oko njih.
Zagreb žudi prodati svoju ljepotu strancima.
Prostitutka može biti lijepa kad počne s 'djelatnošću', ali kako 'radi', za razliku od majstora obrta, ona sve više nazaduje u ljepoti, sve više postaje samo meso i to meso sve slabije kategorije.
Turizam je prostitucija dignuta na višu razinu i ukrašena znanstveno-ekonomskim atributima i ostalim magičnim ispraznim riječima.
Zagreb će, ako već nije, izgubiti svoju prepoznatljivost i ljepotu jer želi živjeti od ljepote.
Moguće je i dati sliku grada koji gubi svoju dušu i gomila strance, kao žena koja gomila kile.
Ljepota mora ostati skrivena pred ovim svijetom koji ju profanira.
Ne radujte se Zagrepčani ako vam grad visoko kotira na ljestvici ljepote i privlačnosti gradova.
Biti 'Miss' gradova znači biti onom koja će ići u postelju sa strancima.
Ali da takva ljepota nije anđeoski čista, nego bliža palim anđelima mogu pokazati s dva svoja doživljaja.
Prvi je izložba cvijeća u Gričkom tunelu.
Tunel je izrađen tijekom drugog svjetskog rata kao sklonište Zagrepčanima pred 'savezničkim' zračnim napadima.
Kao što ime kaže, isti se nalazi ispod Gornjeg grada - Griča i ima višestruke ulaze/izlaze.
Mi 'venkari', ljudi izvan zidina, obavješteni smo, iako ja osobno nisam, kako se u Gričkom tunelu odvija fantastična izložba cvijeća. Treba ju pogledati. 
Ako se zagorski Martin vrati iz Zagreba, a da nije prošao kroz podzemlje Gornjeg grada i divio se izložbi svijeća, onda kao da nije bio u Zagrebu.
Inače mi je ta uzrečica ridikulozna jer pretpostavlja kako je zagorec Martin tabula rasa, i ako se nije promijenio nakon što je vidio Zagreb, onda je k tome i mentalno retardiran.
Sumnjam da je itko došavši u Zagreb doživio preobraćenje i pravo prosvjetljenje.
Osim dakako - masonskog 'prosvjetljenja' u nekom zagrebačkom 'tunelu'.
Tunel je dobar ako želite pješke i brzo doći od Kaptola do Tuškanca, i ako vam ne smetaju turisti koji se dive cvijeću koje visi naopako.

Neobično je izlagati cvijeće koje obično žudi za toplinom i svjetlošću Sunca tamo gdje Sunca kao niti 'savezničkih' bombi nema.
Cvijeće ili općenito biljke se suše kad se okrenu naopako, jer Sunce nije dolje, nego gore.
Tražiti u podzemlju ljepotu je ići stopama kojem nekom mirišu, ali ustvari daju po sumporu.
Nema demonske ljepote, to je privid kojom ružnoća privlači ljude u dubine.
Cvijeće koje visi naopako u tunelu ne bi me vjerojatno niti dovelo do ovog razmišljanja, da nisam izašao iz tunela ne jedan sporedan izlaz i popeo se stepenicama na Gornji grad.
I tako dok sam očekivao negdje Matoša na klupi, i nadao se da ne ću sresti niti jednog našeg 'vođu' to jest političara, naišao sam u jednom parkiću skulpturu koja me je iznenadila.
Kažu da nam je Google prijatel, pa dobro mi došel prijatel i evo što mi je prijatel odgovorio.
Kip ima naziv "Dječak", napravljen je još 1978. a pred dvije godine dječak se ne miče s Griča.

Otraga na fotografiji iz "Večernjaka" su stari dečki, i neka cura.
Dječaka, malo mutnog, gledamo s leđa.
Primjećujete li nešto čudno na dječaku?
Autor Tomislav Ostoja kaže kako kip predstavlja njegovog pokojnog sina.
Da je kipar kršćanin, vjerovao bi da je njegov sin, kojeg je trebao krstiti ako je kršćanin, sad anđeo na Nebu.
Jednostavno me bodu u oči rogovi koje dječak pokazuje s obje ruke.
Kad bi i slučajno u trenutku fotografiranja dječak tako stavio prste, zar je normalno da otac kipar mora takav detalj staviti na kip?
Nisam nikad primijetio da je netko spontano tako stavio prste i to na obje ruke.

Tko stavi tako prste ili se nekom ruga - pokazuje rogi, ili je svjestan kako pokazuje demonski znak.
Ako se je dječak držao za nešto što nije prikazano, onda se može reć kako se nitko ne drži s dva prsta kad se može s pet.
Objašnjenje kako je ovo sve bilo spontano i kako je eventualno kipar htio prikazati sina kakav je bio na nekoj fotografiji ne mogu prihvatiti.
Ponavljam, čak i kad bih vidio takvu fotografiju, pitao bih kipara zašto je napravio ovakvim kip svog sina koji sad eto stalno pokazuje 'rogi'.
Isto tako ne vjerujem kako kipar ne zna za simboliku i značenje tako postavljenih prstiju.
Kad i ne bi znao 1978. tu istinu o simbolu, zašto je dozvolio pred dvije godine da takav kip ugleda svjetlo dana na Griču? I to kip koji predstavlja njegovog sina.

Ne ću ulaziti sad u opis druge strane kipa, nego ću samo reć kako mi to nimalo ne liči na anđela.
Moram na koncu napisati kako ne vjerujem više u slučajnosti i spontanosti, podzemlje i cvijeće koje 'raste' naopako u tami, doduše pod umjetnom rasvjetom, ima poruku i poziv na djelovanje onima koji su u podzemlju i koji su sve samo ne cvijeće i ljepota.
Nevinost kojoj se 'slučajno' potkradaju simboli zla, je suprotnost nevinosti.
Mogao bih dalje nabrajati piramide koje postavlja suvremeni grad Zagreb, kao što je to Pariz postavio ili Rijeka-Sušak ili kao što gotovo nema metropole u svijetu koja nema javno izložene okultne simbole.

Kako ostati kršćanin u takvom okružju? Teško.
Zato živim na selu i vratio sam se iz Zagreba kao zagorski Martin.

Svibanjski pupoljci 1945. i pobuna Makabejaca

U svibnju cvijeta najljepše cvijeće - ruže.
Međutim, dok ne procvjetaju, vidimo samo trnje, listove i pupoljke.
Većina ljudi zna da će uskoro od neuglednih pupoljaka nastati mirišljavi i oku zavodljivi cvijetovi.
Tako će vrtlar rado riskirati ubod trnja ruže dok ju njeguje, jer zna da će biti nagrađen ljepotom nakon toga.
U svibnju svake godine moli se posebna pobožnost Djevici Mariji i obično su njezini oltari ukrašeni svježim ružama. 
To iskustvo imam iz djetinjstva, život u gradu lišio nas je i toga.
Zanimljiva je veza između Bogorodice i ruže.
Stari Latini su govorili - preko trnja do zvijezda.
Marija je bila Zvijezda i prije nego što je zasjala i zamirisala Crkvom, jer ona je Škrinja zavjetna u kojoj se nastanio i iz koje se je rodio Bog, naš Spasitelj, Isus Krist.
Ništa stvoreno ne može biti uzvišenije i ljepše od toga.
Ipak, ljepota je u ovoj suznoj dolini uvijek povezana s patnjom, cvijet ruže s trnjem.
Marija ima kao i Sin, probodeno srce na križu, božanska ljubav otvara srce u boli.

1945. u svibnju propupali su pupoljci nepoznatog cvijeta koje će uskoro ovladati svijetom.
Mislim dakako na pobjedu 'saveznika'.
Naracija i dan danas kroz školstvo i masmedije govori kako je to bio veliki mjesec pobjede nad Zlom.
Što je to zlo?
Da ne ulazim previše u obrazlaganje, zlo je sve što se protivi dobru, a dobro jest Bog.
Nije zlo kad je Bog uništio cjelokupno čovječanstvo, osim jedne obitelji, u vodama Potopa.
Nije zlo kad je Bog uništio gradove na obalama mrtvog mora zbog grijeha sodomije.
Nije zlo kad je Bog zapovijedio Izraelcima ljuto i potpuno uništenje Kaananaca.
Nije konačno zlo kad nam dođe bolest, patnja i kad na kraju umremo
(jedna od najvećih ludosti koje je donio taj svibanjski cvijet iz 1945. je eutanazija u kojem ljudi skraćuju zemaljske muke, kako bi čim prije započeli s beskonačno težim vječnim mukama).
Zlo je uvijek moralno pitanje, a ne pitanje ljudskih osjećaja i krivog ljudskog poimanja pravde i pravice.
Naši preci, ako nisu bili izrodi, i ako nisu to prije znali, saznali su ubrzo kako je iz svibanjskih pupoljaka 1945. procvjetalo cvijeće zla, jer komunizam je bio otvorena ljudska pobuna protiv Boga.
Onaj kome nije zasmrdio taj cvijet komunizma, taj je bio već u carstvu zla, što zbog kukavičluka i stockholmskog sindroma krive ljubavi prema zlostavljačima, što zbog toga što je inače inklinirao prema neredu, neradu i pobuni edenskog tipa.
Ali zapadni 'saveznici' nisu bili takvi, zar ne?
Vjerojatno znate za  Operaciju Keelhaul po kojoj su zapadni borci za 'slobodu' vratili Sovjetima, a u našem slučaju titoistima, sve antikomuniste kako bi se istočni antifašisti obračunali s njima.
Vjerojatno znate i za Morgenthauov plan o sustavnom istrebljenju Nijemaca i koji se nije odvijao brzinom kako je predviđeno, ali vidimo kako je danas pred realizacijom, ne samo u Njemačkoj, nego i u tobožnjim državama pobjednicama na zapadu.
Vjerojatno znate i za sustavno spaljivanje njemačkih gradova s ciljem ubijanja čim većeg broja civila, ili plan koji se obistinio o držanju njemačkih ratnih zarobljenika mjesecima nakon završetka rata u logorima bez krova nad glavom i često bez vode. 
Je li to bilo dobro ili zlo?
Po pitanju moralne odgovornosti zapadnih i istočnih antifašista to je bilo zlo, jer oni su unaprijed željeli uništenje protivničke strane koja nije htjela prihvatiti njihovo viđenje budućnosti u globalizmu, bilo kapitalističkom, bilo komunističkom (u suštini radi se o istom, isti sloj ljudi stoji iza jednog i drugog globalizma).
Sa stajališta Boga ne znam, moguće je kako su ti ratovi, pa i posljedice koje i danas vidimo, a koje su katastrofalne za budućnost zapada, pravedna Božja kazna za otpad većine kršćanskih naroda Europe od vjere koji se je dogodio u prethodnom 19. stoljeću.
Ipak ću vam dati poveznicu na jedan članak koji će onima, koji nisu opterećeni predrasudama, skinuti ružičaste naočale, ako su ih dosad imali, a kojima su gledali na zapadne antifašiste.

Na fotografiji u daljini je Bari, talijanski grad koji je u prosincu 1943., nakon kapitulacije Italije, bio važna luka zapadnog ratnog brodovlja i logistike.
Dim koji se diže posljedica je napada njemačkih zrakoplova na tu luku prilikom kojeg su potopili dosta brodova.
Ono što se je tajilo je činjenica kako su njemačke štuke napale između ostalih i brod koji je bio pun bojnog otrova i kojeg su antifašisti planirali upotrijebiti ako im ne uspije klasično osvajanje Italije.
Posada broda je poginula u groznim mukama.
Uzrok smrti je ostao tajnom koja je deklasificirana 1959.g. ali masmediji sigurno nisu izgarali od želje pružiti dokaz kako su u tom 'pravednom' ratu antifašisti planirali koristiti bojne otrove.
Bacanje dviju atomskih bombi, uz spoznaju da je više ljudi poginulo u jednom danu od bombardiranja fosfornim bombama u Dresdenu ili Tokiu, nego od tog novog oružja, uz spoznaju kako su ti 'vitezovi' bili pred započinjanjem kemijskog rata s mogućim stravičnim posljedicama za cijelu Europu, skinula bi pozlatu Churchilla ili Rooswelta i predstavljalo bi poteškoću u ostvarivanja plana globalizacije i uništenja nacionalnih država i naroda.
Zato o tome možemo čitati tek danas kad su već uništene strukture obitelji i naroda i kad postoje alternativni mediji poput situsa dr.Henry Makowa koji ovakve članke objavljuje.
Pročitajte u istom članku kako je Hitler izričito zabranio korištenje kemijskih otrova i kako se je suprostavio generalima koji su to tražili. Vjerojatno je i razlog tome što je bio i sam žrtva napada kemijskim oružjem u prvom svjetskom ratu.
Čitamo kako je poljska vojska prva upotrijebila kemijsko oružje te kako je Churchill blatantno lagao svoj narod preko radija kako njemačka vojska koristi kemijske otrove u ratu protiv komunističkog SSSR-a.
Čitamo kako je SAD imao u planu bacati na njemačke gradove kemijsko oružje s unaprijed izračunatim milijunskim žrtvama.
Slika o pravednim borcima protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva može biti samo još u glavama onih koji se nikad nisu makli od holivudskih proizvoda laži, ili naših jugopartizanskih, i sigurno nisu bez krivice što ne žele istražiti istinu. 
Jer onaj tko ne želi istinu, taj odbija Istinu.
Ne želim idealizirati drugu stranu na kojoj je bila ondašnja hrvatska država, ali sam prilično siguran kako se ta strana nije borila za uništenje nacionalnih država, naroda, obitelji, vjere i naravnog morala.
Antifašisti su se proglasili Ujedinjenim narodima na početku rata, prema tome nitko ne može reć kako se ta strana nije borila za uspostavu nadnacionalnih struktura koje danas vladaju svijetom.
Ako ima još živih ratnih veterana u zapadnim zemljama u kojima je na djelu zamjena autohtonog naroda s imigrantima i uz teror muhamedanaca, i ako bivši ratnici nisu dementni i ako su pri zdravoj pameti, onda se sigurno moraju zapitati - je li nas Churchill prevario kad nam je govorio da se borimo za svoj engleski narod kojem prijeti njemačka okupacija, a znajući danas, što je Churchill tajio, kako je Hitler nekoliko puta nudio mir Engleskoj te pustio 300.000 engleskih i francuskih vojnika iz okruženja i uništenja kao znak dobre volje za mirom ?
Dakle u prethodnom tekstu sam vam želio prikazati kako su mnogi domoljubi na zapadu i na istoku, na sjeveru i  na jugu, bili zavedeni s pričama kako su pred nacionalnom katastrofom ako se ne uključe u rat protiv sila osovine, dok su isti političari koji su ih lagali, stvarno radili na projektu nestanka svih naroda, ne samo njemačkog.
Svibanjski pupoljci 1945. imali su gori učin nego kad se je kemijsko oružje na brodu SS John Harvey aktiviralo u Bariju za vrijeme Došašća 1943. 

Što je s Makabejcima u naslovu?
Nekima je poznato kako je M.Gibson nakon filma "Muka" i "Apokalipto" htio snimiti film o pobuni Makabejaca. Talmudisti su i ovaj put išli protiv njega, iako su oni, a čini mi se i protestanti koji ih uvijek slijede, izbacili obadvije knjige o Makabejcima iz sv.Pisma.
Kronološki gledano, knjige o Makabejcima prethode dolasku Krista, zato ću vam dati jedan poduži video u kojem se daje paralela između tog razdoblja i vremena u kojem živimo.
Autori videa drže kako je Makabejski ustanak tip SSPX koji je ustao protiv Novoredne Crkve.
Što nikako ne može biti analogija, jer Makabejci nisu priznavali lažne svećenike i lažnog velikosvećenika koji su sudionici grozote pustoši koju je makedonsko-grčko-sirijski kralj Antioh učinio u Hramu, štoviše oni su svećenike koji su se stavili u službu pogana ubijali.
Znamo pak kako SSPX smatra Bergoglia pravim papom kao i novorednu sektu pravom Crkvom.
Dakle, nema paralele s Makabejcima i to sam u kometarima videa napisao, a čini mi se da niti autori videa nisu previše sigurni u to što tvrde u videu:

Pred prvi dolazak Kristov nastupila je globalizacija, najprije nakon osvajanja istoka od Aleksandra Makedonskog i helenizacije Bliskog Istoka i Egipta, a nakon toga istu politiku su nastavili Rimljani.
Uz važnu razliku što su Rimljani poštivali u većoj mjeri lokalne običaje i religiju, međutim ipak nastojali su sve religije staviti pod istu kapu, sve bogove staviti u Panteon, kako bi tako carstvo bilo jedinstveno.
Knjige o Makabejcima nam govore o zlu globalizacije, to jest kako je uvijek cilj ujedinjavanja čovječanstva dijaboličan i protivan pravoj vjeri i naravnom moralu (Grci su širili pedofiliju i sodomizam, kao i feminizam, a to uobičajeno prati poganstvo).
Bog pak daje snage i hrabrosti onima koji se u Njegovo Ime suprostave globalizaciji.
Ali bez zadrške, jer to je rat u kojem se lako gube životi i u kojem ne mogu ratovati kukavice.
Mel Gibson očito je to imao na umu, i pretpostavljam kako bi, kao i autori videa, ciljao na novorednu sektu kao na sliku lažnih svećenika koji su se kompromitirali s ondašnjim grčkim poganstvom.
Hoće li se i pred drugi Kristov dolazak ponoviti ustanak suvremenih Makabejaca protiv globalizma?
Ne znam, koliko mi je sad poznato nema dovoljno ljudi odvažnih poput Makabejaca, čije ime označava malj, i koji će nadvladati velike sile globalizacije te ih nadjačati.
Možda će se nešto slično dogoditi, jer Makabejci su nadvladali u 27 godina rata globaliste, i imali izvjesno vrijeme (77 godina) vlast u Izraelu, a nakon toga su bili osvojeni od Rimljana.
Drugi Kristov dolazak će biti na vrhuncu zla, za vrijeme vladavine Antikrista, nikako za vrijeme vladavine hipotetskih novozavjetnih Makabejaca.
Mi, kao dijelovi Kristovog Tijela moramo imati u sebi buntovnički duh Makabejaca.
Ne može se služiti Bogu i Bogu protivnoj globalizaciji ili biti i za Boga i za antikristovsku globalizaciju.
Razmišljajmo o tome, budimo budni i u molitvi.
Za Krista Kralja uvijek moramo biti spremni položiti svoj život.
Taj moment može nam doći iznenada i nikako ne smijemo tada zakazati.
I naš pupoljak mora jednom procvjetati.
Neka nas u tome podrži zagovorom Bogorodica, pogotovo u ovom njezinom mjesecu.
Amen.

P.S. Kad sam spomenuo u razgovoru s jednim sedevakantističkim biskupom iz Meksika kako smo u komunističkoj Jugoslaviji morali kao djeca (pioniri) dati zakletvu titi i komunizmu, on mi je odgovorio kako su naši roditelji trebali s nama pobjeći od takve antikršćanske države ili podnijeti mučeništvo. 
Trebao je još dodati - ili se pobuniti oružano kao Makabejci.
Što se je djelomično i dogodilo 1945. 
Znamo kako je bilo križara u šumama koji su se gerilski borili protiv komunizma još nekoliko godina. 
Da nije bilo engleske i američke izdaje na Bleiburgu koja je dio šire operacije Keelhaul o čemu sam gore pisao, komunisti bi bili kod nas sigurno poraženi, a mi bismo se oslobodili komunističke pošasti kao Španjolci između dva svjetska rata.
Komunisti su k tome podlo iskoristili neprijateljstvo između hrvatskih i srpskih domoljuba glede granica dviju država kako bi raširili bratoubilački rat u tim pojedinim narodima.
Bivša Jugoslavija imala je nekoliko puta više žrtava od svih balkanskih država zajedno baš zbog te pokvarene komunističke politike - čim gore to bolje. 
Ne treba ništa više reći nego citirati zločinca Mošu Pijadu koji je otvoreno rekao kako treba raditi sabotaže i diverzije u selima kako bi Nijemci išli u takva sela i radili odmazdu i paljenje kuća, te će tako ti seljaci koji se naravno suprostavljaju komunizmu, sad bez krova nad glavom, otići u šumu u partizanske redove.
Bez obzira što je srpski četnički pokret neprijateljski nastrojen prema hrvatskoj državnosti, oni su bili kudikamo razumniji i nisu htjeli da njihov narod izgine od superiorne njemačke vojske.
K tome treba dodati kako ženevska konvencija uopće ne štiti gerilce i civile koji surađuju s gerilcima.
Po međunarodnom ratnom pravu, kad vojska neke države kapitulira, onda svatko tko ne poštuje kapitulaciju više ne uživa pravo tretiranja kao legitimnog ratnog neprijatelja i zarobljenika.
Partizani su optužili D.Mihajlovića kako je izdajnik jer je surađivao s Nijemcima, što je laž jer on je vodio gerilske akcije protiv Nijemaca dok su komunisti bili u paktu s istima, ali kad je vidio da će zbog te gerile ozbiljno stradati srpski narod, on je odustao od takvih akcija i prebacio djelovanje preko Drine.
Sad više ne u gerili protiv njemačkih okupatora, nego u cilju rušenja hrvatske države.
Bez sukoba između hrvatskih i srpskih nacionalista, komunisti nisu imali šanse da se igdje održe.
Nešto o pokvarenoj politici sila Antante, to jest moderne Velike Britanije i moderne Francuske, uključivši i SAD kao prirepak Velike Britanije.
Te dvije države koje su imale zajedno skoro sve kolonije u svijetu, zabrinule su se zbog naglog jačanja industrije i tehnologije u Njemačkoj, ali i u Rusiji koja je pod carem hvatala korak u industrijalizaciji. 
Bojale su se kako će ih te dvije države prestići u moći, rat i revoluciju su odabrali kao način da se to onemogući.
Spomenute atlantske države u velikoj mjeri su bile i pod vlašću judeo-masona u 19.st, Engleska još i prije.
Da bi uništile rastuću Njemačku i Rusiju nisu mogli istovremeno udariti na obje.
I udarili su najprije na Rusiju potaknuvši rat Japana i Rusije početkom 20.st.
Ruski car jednostavno nije mogao dobiti ratni kredit, dok su isti međunarodni bankari financirali Japan.
Rusija je pretrpjela poraz i sramotu i tako se je srozao ugled ruskog cara kako bi Rusija bila spremna za revoluciju.
Slijedeća je bila na redu Njemačka, a s njom i Austro-Ugarska, ali i otomansko carstvo zbog tajnog cilja da se na jednom području tog carstva stvori cionistička država.
Sile Antante ili bolje rečeno judeo-masoni stvaraju mladoturke koji će srušiti sultana, ali i srpsku "Crnu ruku" i mladobosance. 
Prvi će tako srušiti u krvavoj kupki srpsku dinastiju Obrenovića koji nisu bili neprijateljski raspoloženi prema Austro-Ugarskoj i postaviti Karađorđeviće koji su bili u službi zapada i bili su masoni, a desetljeće kasnije mladobosanci će u Sarajevu ubiti austrijskog prijestolonasljednika i tako izazvati prvi svjetski rat.
Zapad, kako bi izbacio Italiju iz saveza s Njemačkom i Austro-Ugarskom, obećaje istoj dijelove južnog Tirola i dobar dio istočne jadranske obale, dok Srbiji obećaje ostatak Hrvatske osim dijelova oko Zagreba. 
Često se pitam, kako može i jedan hrvatski domoljub biti anglofil ili frankofil ako imalo znade povijest kako su te dvije države rovarile i organizirale ratove te uništenje Hrvatske.
Mogu razumijeti divljenje prema francuskim kraljevima križarima ili prema recimo engleskom kralju Richardu Lavljeg Srca, ali nikako diviti se onima koji su vladali s protestanstkom, antikatoličkom Engleskom, ili s masonskom Francuskom nakon revolucije.
Što su podli vladari u sjeni i oni izvan sjene tih država obećali carskoj Rusiji da je pridobiju u ratu?
Obećali su joj Bospor to jest Carigrad, davnu želju Rusije da izađe iz bazena Crnog mora na otvoreno Sredozemlje.
Međutim, to su Rusiji obećali s figom u džepu, jer cilj im je bio pridobiti Rusiju da krvari u ratu s Njemačkom i Austro-Ugarskom, ali i da se u tome iscrpi, da se eventualno dogodi revolucija kako ne bi Rusiji na kraju rata morali prepustiti Carigrad i blisku pravoslavnu Grčku, jer bi im tako Rusija postala previše moćna.
Tu leži i odgovor kako to da nisu mogle države pobjednice u prvom svjetskom ratu obraniti Rusiju od komunizma i dati pomoć ruskim domoljubima da nadvladaju boljševičku pošast.
Zato što nisu htjeli, zato što im je odgovarala uništena Rusija protiv koje su vodili rat još u 19.st. (Krimski rat) kako bi je spriječili da se dočepa toplih mora.
Zapad ne da nije rušio boljševizam, zapad ga je financirao. Američka tehnologija je ciljano odlazila u boljševičku Rusiju, jer judeo-masoni su htjeli doći na vlast u cijelom svijetu i preko internacionalnog komunizma i preko internacionalnog liberalizma.
Hvala Bogu, postoji Bog (ovo je parafraza na navodnu izreku nekog ruskog seljaka kojeg su bolješevici batinama uvjeravali kako nema Boga, a onda je on već slomljen rekao - hvala Bogu, nema Boga).
Zapad pada pred našim očima kao kula od karata. 
Bog najvjerojatnije koristi muhamedance kao svoj bič pokvarenom i izdajničkom zapadu.
Brine me to što neki u našoj domovini misle da su pametni ili domoljubni ako vode politiku da domovina sebe veže sa sudbinom zapada.
Današnji zapad nema veze sa zapadom križara, kršćanskih svetaca, redovnika, vitezova i katedrala.
On je suprotnost nekadašnjeg kršćanskog zapada i ne bismo smjeli nimalo žaliti što takav zapad propada. 
Bog kao i uvijek sve ima pod svojom kontrolom, i ako smo Njegovi, onda se ničeg ljudskog ili demonskog ne smijemo bojati.
Sigurno da bih bio jako ožalošćen ako bi Hrvatska nestala kao samostalna država Hrvata za koju sam se dragovoljno borio, ali ako je hrvatski narod većinom izdao Krista i svoje predke, onda je zaslužio sudbinu suvremenih Francuza i Engleza.
Moja prva domovina je na Nebu i ona nikad ne može biti izgubljena i poražena, i vjerujem da će se uskoro spustiti na oblacima na novu Zemlju u kojoj više intrige 'zapada' niti bilo kog drugog više ne će postojati. 
To je domovina za koju se se borili patrijarsi, proroci, Makabejci, apostoli, mučenici, naučitelji Crkve, milijuni kršćana diljem svijeta, i nadam se da ćemo se, kad započne vječnost, s gore nabrojanima naći u nebeskom Jeruzalemu.
Amen.

P.S.S. Ostao bih nedorečen ili krivo shvaćen ako se ne bih osvrnuo na drugu osovinsku stranu u velikim europskim ratovima.
1870. ujedinile su se njemačke državice u Njemačku, i u isto vrijeme ujedinio se apeninski poluotok u državu Italiju.
Oba projekta aktivno su vodili masoni.
Zašto je to bilo loše?
Prvo moramo znati kako je kršćanima važnije nebesko kraljevstvo od obitelji, a kamoli ne će biti važnije od stvaranja narodne države.
Na apeninskom poluotoku bila je gotovo tisuću godina papinska država koja je omogućavala papi to jest Crkvi samostalnost i duhovnu vlast nad kršćanskim zemaljskim državama.
U prvom redu takva država, koja je bila zemaljski mač Crkve, bilo je sv.Rimsko carstvo koje je i naslijedio i ustoličio kao carstvo njemačke krvi (to znači da su carevi njemačke krvi, a ne da su to svi podanici carstva) Karlo Veliki 800.g. kad ga je papa okrunio za cara.
Koliko je to važan događaj bio govori i činjenica kako svi Slaveni imaju riječ za vladara - kralj, i ta riječ dolazi od imena Karla Velikog.
Iako je Francuska po nazivu zemlja Franaka koji su Germani, a Francuzi mješavina Franaka, Gala i Rimljana, carsku krunu su dobijali izborom njemački prinčevi s druge strane Rajne i Alpa.
Većinom su to bili Habsburzi, ali kako rekoh, carska kruna nije bila naslijedna nego izborna, izbor su vršili nekolicina najistaknutijih biskupa u Njemačkoj.
Praktično to znači kako su Nijemci i Italijani dobili jednu posebnu ulogu koju drugi europski narodi nisu imali i koja je bila u korist Crkve to jest kršćanstva.
Posljedica toga je da oni nisu mogli voditi ekskluzivističku nacionalnu politiku. 
Kršćani nikad ne smiju nacionalizam staviti prije Crkve, ali pogotovo to nisu smjeli Nijemci i Italijani.
Ako već ne znate, onda vjerojatno pogađate, projekt ujedinjavanja desetine njemačkih kneževina u jednu državu, kao i ujedinjavanje država apeninskog poluotoka inspirirali su i vodili su masoni.
Nijemci su se tako ujedinili pod protestantskom Prusijom, a bez dotad vodeće katoličke Austrije.
Masonski vođen Pijemont tu je ulogu odigrao u Italiji, a vojsku garibaldinaca vodili su neskriveni masoni.
U isto vrijeme ujedinjavanja tih novih država, papa Pio IX sazvao je Prvi vatikanski koncil na kojem se je znalo da će se proglasiti dogma o nezabludivosti pape. 
Pruski kancelar Bismarck koji je ujedinio Njemačku, zaprijetio je papi ratom ako ne odustane od koncila. 
Netko će možda pitati - kako može prijetiti ratom kad nije u susjedstvu papinske države? 
Prijetnja se je odmah drugi dan ostvarila jer su Prusi napali Francusku, i tako se je francuska vojska koja je štitila papu i Rim od garibaldinaca, morala povući u Francusku. 
Francuska je bila uskoro sramotno poražena jer je njezina vojska bila brojčano puno jača od pruske vojske koja je ušla u Pariz, nakon čega su uskoro komunisti napravili krvavu revoluciju u istom gradu prilikom čega su palili i ubijali i istovremeno čuvali stražu pred Rotschildsovim nekretninama. 
Tako da se zna tko je gazda i tko vuče konce. 
Apropos Francuza, u drugoj polovini 19.st. osjećala se je apatija prema revoluciji i osuda revolucije, čak želja za povratkom na prijestolje Bourbonske kuće. 
Zato nije bilo čudno kako je francuska vojska štitila papinsku državu u Italiji.
Stoga možemo reći kako su neprijatelji Kristovi u 19.st. postigli cilj uništavanja papinske države i sv.Rimskog carstva njemačke krvi.
Nakon poraza od Prusa, Francuska se je posve okrenula prema antikatoličkoj Engleskoj i tako je bio utrt put prema katastrofalnim europskim ratovima 20.st.
Dakle, sile osovine, u kojoj su isprva bile Njemačka, Austro-Ugarska i Italija, nisu bile kršćanske države, iako je nominalno to bila Austro-Ugarska, nego su bile liberalno-sekularne.
Da su bile kršćanske, onda ne bi išli u savez s muhamedanskom Turskom.
Također, kršćanske države ne mogu biti centralizirane i apsolutističke države, u kršćanskoj državi vlada načelo supsidijarnosti koje kaže kako se zemaljska vlast mora spustiti čim više na niže razine koliko je to moguće, do razine sela. 
Antikršćanski babilonski projekt smjera u obrnutom pravcu, prema jednoj vlasti i to skrivenoj dok se ne otkrije Antikrist, koja će vladati čvrsto cijelom Zemljom.
Pri tome trebaju biti uništeni svi organski oblici ljudskog zajedništva, od obitelji, roda, sela, naroda.
Tridesetak njemačkih kneževina su prije bile slobodnije nego kad su se ujedinile pod protestantskim Prusima u jednu državu. 
Kod nas su posljednji Habsburzi 18. i 19.st., iako nominalno katolici, vodili politiku apsolutizma i brisanja starih pravica, mnoge seoske zadruge i katolička bratstva te samostani su izvlašteni u korist sve moćnije apsolutističke države pod vidom naopakog tumačenja prava kako nekretnine moraju imati titulara, a recimo selo ili rodovska zadruga nije pravna osoba.
Hrvatski sabor 1917. na pritisak Beča i Berlina legalizira muhamedanstvo. 
Ne trebam niti posebno pisati o tome da je A.Starčević i drugi pravaši, sa simpatijama gledao prema francuskoj revoluciji te da je držao narod važnijim od vjere, a bosanske muhamedance najčistijim Hrvatima.
Braća Radić su bili isti u tom pogledu, oduševljeni liberalnim idejama i borili su se da se odstrani utjecaj Crkve u državi.
To su nazivali antiklerikalizmom.
Sile osovine nisu imale krivnju izazivanja krvoprolića, ali nisu niti bili kršćanske države, a njihove vojske novovjeki križari.
Mnogi katolici 19.st. napravili su nedopustivi mir o nenapadanju s liberalizmom i čak s masonerijom u cilju stvaranja narodnih država.
Ratovi 20.st. su samo posljedica gubitka vjere.
Biti će ih i u ovom.
Samo se pitam hoće li u njima pojaviti se novovjeki Makabejci?

Um

Problem ljudskog uma je u tome što ljudi nemaju jedinstvenu definiciju o umu.
Kad bi i svi ljudi govorili jednim jezikom, to jest kad ne bi bilo problema s prevođenjem pojmova, opet ne bi imali svi ljudi isti pojam uma.
Definiranje pojmova nas dovodi do dileme - definiramo li nešto što stvarno postoji, ili definiramo nešto što ne postoji, ali će nam pomoći u definiranju nečeg što stvarno postoji.
Vratimo se duhom u kasni srednji vijek kad se je počela događati ljudska drama u čijem završetku ili kulminaciji mi živimo.
Radi se o nominalizmu koji je po svoj prilici bio kamen temeljac svih pravaca moderne filozofije i ideologije, iako su iste često u krvavom sukobu.
Slikovito to možemo predstaviti uobičajenim pitanjem koje ustvari nije retoričko - je li bila prvo kokoš ili jaje? 
Ispravan odgovor je - to je neispravno pitanje. 
Zato što pitanje pretpostavlja da kokoš i jaje postoje samo u vremenu, pa se stoga postavlja pitanje kad je nešto nastalo prije.
Kokoš i jaje postoje oduvijek. 
Zato što su to ideje u Božjem Umu, a Bog je vječan i nepromjenjiv.
Kad je Bog stvorio prvu kokoš, ili možda prvo jaje kokoši iako je mnogo vjerojatnije da je stvorio u peti dan stvaranja odrasle jedinke životinja, onda je samo materijalizirao svoju ideju kokoši i jaja.
Ideja ili pojam kokoši i jaja je ustvari dio generičnije ili nadideje o živim materijalnim bićima koje imaju u sebi mogućnost razmnožavanja, tako da jaje u suštini predstavlja ideju razmnožavanja materijalnih bića.
Ljudi koji poznaju povijest filozofije sigurno će reć -  autor samo ovdje prepričava Platonovu filozofiju, ali autor će odgovoriti - ideja o svijetu ideja nije Platonova, nego je opet to ideja u Božjem umu o kojem nam je pisao Platon.
Netko će možda reć - a onda je i Platon samo ideja u Božjem umu.
Ne, prvo zato jer takvo razmišljanje dovodi do istočnjačke zablude monizma i/ili panteizma u kojem je sav materijalni svijet samo jedan loš san Boga i kad se Bog probudi*, sve će opet biti dobro, bit će nirvana.
Drugo, Bog je svoju ideju o čovjeku materijalizirao u Adamu, a ne u Platonu.
Adam je stvoren bez grijeha**, Platon nije i Platon je rođen od roditelja od kojih je naslijedio osobine i griješnu, posrnulu ljudsku narav, dok je Adam stvoren od Boga, kao što su svi anđeli stvoreni od Boga. 
Međutim, ideja čovjeka-Adama podrazumijeva ideju razmnožavanja, dočim to nije kod anđela***.
Da se vratim na pitanje nominalizma koje je uskrsnulo u skolastici 13.stoljeća.
Nominalisti nisu bili ateisti-materijalisti koji negiraju postojanje Boga, ali su u 'obrani' Boga, s krivim razmišljanjem i s krivom argumentacijom, doveli do modernog ateizma, novodobnih religija i pokreta kao i do destrukcije zapadne kršćanske civilizacije koja danas negira postojanje i Boga i naravnog morala.
Naime, ako postoji ideja o dobru kao i sve druge ideje****, i one se nalaze u Božjem Umu, onda je li Bog stvarno slobodan ili svemoguć, kad ne može učiniti nešto protiv tih ideja?
Je li Bog rob tih ideja?
I drugi apsurd - nisu li onda ideje prije i starije od Boga što dovodi do ludila monizma.
Tako su nominalisti skolastici, od kojih je bio najpoznatiji Ockham još poznatiji po svojoj 'britvi', rekli kako ideje stvarno ne postoje, kako su ideje samo izmišljeni pojmovi ljudi kako bi međusobno mogli komunicirati. 
Ideje su samo ime bez sadržaja*****.
Tobožnja obrana suverenosti Boga od svijeta ideja dovela je za koje stoljeće do toga da se i sam Bog tumači u duhu nominalizma kao ime, samo kao riječ koju su ljudi izmislili.
Braneći Boga na krivi način, dovelo je tradicionalno kršćansko društvo do ateizma i negiranja naravnog zakona što ima za posljedicu opću dekadenciju.
Ako ne postoji dobro, nego je to samo riječ koju ljudi mjenjaju i prilagođavaju sebi i svojim požudama, onda ne postoji moral koji je nepromjenjiv, onda nema naravnog morala i zakona.
Onda je 'naravno' i da ljudi u jednom vremenu stave na inkviziciju Frljića, a u drugom ga drže uzorom. 
Jer i inkvizicija - ideja o istraživanju i kažnjavanju javnog nemorala, kao i uzor- ideja o naslijeđivanju nekog tko je dobar i plemenit, je samo ime.
Ovo je dakle priča kako je zapad, koristeći um više od svih ostalih civilizacija, uspio izvršiti samoubojstvo.
I eto nas na početku - što je dakle um?
Zar je um nešto što nas dovodi do ludila monizma ili do ludila nominalizma i destrukcije ljudskog društva?
Nije li onda bolje ne razmišljati, ne filozofirati, ne mudrovati.
Ne, jer Bog je Adama stvorio kao umno biće, a ne kao životinju.
Mi moramo znati zašto nešto radimo, što je konačni cilj, kako do tog cilja doći, a ako ne ćemo o tome voditi računa, nego ćemo samo životariti, bilo u opijanju ili radoholičarstvu ili skupljanju nekretnina ili u zabavama ili u posvećivanju sportu, onda smo neumna bića, onda smo poput životinja koje životare.
Um nije zamjenska riječ za mozak, jer um je ideja, ne materija.
Usput, kao što je ludost biti monistom ili nominalistom, tako je i ludost biti materijalistom koji negira postojanje nevidljivog svijeta, koji u konačnici sve vidi kao nakupinu molekula i atoma.
Pravog ateista niti nema, jer i samoubojica koji se ubija tobož zato što ne vjeruje u Boga i prekogrobni život, a ovaj život je samo patnja, ipak zna da postoji, a to znači da nije samo nakupina atoma. I kad mu bližnji nanose bol, onda dobro zna da mu bol ne nanose ljudske stanice.
Na koncu ipak moram razriješiti enigmu o umu.
Um je spoznaja umske osobe o sebi i svijetu oko sebe.
Božji um je apsolutan, jer On spoznaje u potpunosti Sebe i svijet koji je stvorio.
Štoviše, sama Božja spoznaja je druga Božanska osoba, Riječ po kojem je sve stvoreno, koji se je radi nas grješnika utjelovio i podnio Muku pod Poncijem Pilatom.
Um je naš Gospodin Isus Krist koji nam je rekao kako je Put, Istina i Život.
Isus Krist nam je objavio u proslovlju Ivanovog evanđelja kako:
"u početku bijaše Riječ, Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog i sve po Riječi nastade".
Kakvi su pak umovi anđela?
Bog je stvorio anđele raznih razina, raznih korova i svaki anđeo se razlikuje od drugog anđela kao što se razlikuju jedne vrste životinja od drugih. 
Imaju istu anđeosku narav, ali potpuno različite moći, a to znači različite umove, različite spoznaje o sebi i svijetu.
Te spoznaje anđeli su dobili od Boga u trenutku stvaranja, zato je um anđela intuitivan, oni ne moraju zaključivati kako bi povećali svoje znanje, oni jednostavno znaju.
Po mojem razmišljanju, samo jednu spoznaju im Bog nije dao kad ih je stvorio.
A to je spoznaja vezana o Bogu i sebi, to jest mogu li se pobuniti protiv Boga i nadjačati Ga.
Kad bi imali tu spoznaju od početka, onda ne bi trećina anđela postala demonima.
Imaju li anđeli spoznaju o nama kakvu je ima Bog?
Nemaju, zato što Bog ima apsolutnu spoznaju, Bog zna buduće događaje u najsitnijem detalju, anđeli to nemaju te tako niti ne znaju hoćemo li biti prokleti u Paklu ili uživati vječno blaženstvo u Bogu. 
Anđeli pak ne moraju kao mi, razmišljati o nekom pojmu ili biću, promatrati isto, uspoređivati****** s poznatim i onda doći do zaključka o tome.
Anđeoski um je intuitivan, instantan, on vidi stvarima onakve kakve one jesu ili kakvima im Bog dopušta da ih vide*******. 
Anđeli bez problema i instantno čitaju ljudske misli i vide čovjeka onakvim kakav on u tom trenutku jest, i u fizičkom materijalnom smislu, i u duhovnom.
Anđeli ne moraju promatrati ljudsko ponašanje pa onda o tome razmišljati i dovesti zaključak je li isti svetac ili ima koje grijehe i konkretne požude.
Anđeli ne moraju raditi eksperimente ili deduktivno razmišljanje kako bi spoznali neke prirodne zakone, jer oni te zakone znaju, oni su spoznaju o prirodi dobili od Boga u trenutku svojeg stvaranja.
Znamo pak iz povijesti znanosti kako su mnogi veliki znanstvenici istovremeno bili okultisti i alkemičari koji su dobili neko znanje o prirodi od demona (iako im oni ne daju potpuno znanje, nego znanje koje će dovesti do porasta zla, a često im daju spoznaje pomiješane s lažima).
Iz ovih nekoliko prethodnih rečenica opisao sam implikativno ljudski um.
On je samo u maloj mjeri intuitivan, a u svemu drugome je istraživački racionalan, bilo da istražuje istinu indukcijom - eksperimentima, bilo dedukcijom - razmišljanjem od prethodne spoznaje prema novoj ili kombinacijom indukcije i dedukcije.
Koji su to primjeri intuitivnog znanja koje nam Bog daje od početka?
Primjerice zakon kontradikcije, neka tvrdnja može biti samo istinita ili samo lažna, ne može biti oboje. Tu intuitivnu spoznaju imaju i retardirani ljudi.
Mala djeca je isto imaju, a često ista imaju intuitivno znanje, slično anđeoskom, o stanju odraslih ljudi. Tada se recimo nekom koga prvi puta vide vesele i raduju, a od drugih žele pobjeći i zbog njih plaču.
Mala djeca imaju nešto što psiholozi nazivaju magijska svijest, ali je to ustvari dio anđeoske spoznaje od Boga koja s vremenom odrastanja nestaje, ne radi toga što je takva spoznaja nekoristna ili štetna, nego zato što se akumuliranjem grijeha to gubi.
Puno svetaca svjedoče kako su od malih nogu vidjeli anđele i čudili su se drugima koji ih nisu vidjeli.
Mnogi ljudi se sjećaju kako su bez problema vjerovali u Boga dok su bili djeca, ali su onda to izgubili.
Onda se zavaravaju jer kažu kako su došli s godinama k pameti i spoznaji da Boga nema.
Ne, ljudski um intuitivno zna da postoji nevidljivi svijet ideja i umnih bića iznad kojih je Um, to jest Bog, ali ljudske požude i grijesi polako ili brzo pomračuju istu spoznaju.
Samo ljudsko razmišljanje, ako je um koliko toliko slobodan od požuda,  o svijetu koje mora imati početak jer u materijalnom svijetu ne postoji beskonačnost, kao i razmišljanje o ljepoti svijeta iza koje mora stajati Umjetnik, dovodi do ideje o Bogu.
Tako sv.Pavao Rimljanima kaže kako pogani ili ateisti nemaju opravdanja što nisu spoznali Boga koji je Stvoritelj i koji iznad vidljivog svijeta i koji nije u nekom kipu kojem se pogani klanjaju. 
Dakle, ljudski um ima vrlo malo, ali moćno, intuitivno znanje, a sve ostalo nadograđuje.
I tu nastaje dakako problem.
Jer nadograđivati spoznaju na laži je luđe od gradnje kule na pijesku.
Možemo tako pročitati ogromna djela filozofa ili znanstvenika o Velikom prasku i evoluciji svijeta i života, i reći im - odlično ste ovo i nadugačko razradili i radili skupe eksperimente, samo što ako postoji Bog? 
Onda je toaletni papir vrijedniji od vaših knjiga, jer na njemu obično nisu napisane laži i mekši je za korištenje.
Kako onda ljudski um može doći do prave spoznaje?
Vjerom i to onom pravom koja je Božji dar.
Vjera je slična nepogriješivoj anđeoskoj intuitivnoj spoznaji.
Zato što ista dolazi od Boga, ili bolje rečeno od Riječi koji je za sebe rekao da je Istina.
Platon je mogao doći do djelomične istine svojim umom, ali mu je ta spoznaja o istini bila nekoristna ako nije upoznao Istinu koja je druga Božanska osoba.
Tako je filozof koji se je proslavio sa svijetom ideja, širio u svojim djelima i opasne laži koje namaju veze sa stvarnim svijetom ideja, koje nemaju veze s Istinom.
Onaj tko je stvarno mudar, onaj tko ne želi lutati u prašumi lažnih filozofija, ideologija i religija, taj prestaje za potragom istine kad nađe vjeru u Istinu koja mu daje pravu istinu.
Poncije Pilat je bio metar do Istine u bukvalnom smislu, ali nije pričekao odgovor na pitanje što je istina, nego je okrenuo leđa Istini.
Sva ljudska mudrovanja su isprazna ako ne vode do Istine koja je naš Gospodin Isus Krist.
Oholost je glavni razlog svih grijeha, a oholost lažnih filozofa je gotovo beskonačna.
Od svih tih lažnih filozofa najopasniji su oni koji se predstavljaju kršćanima zato što Istinu poistovjećuju ili žele prikazati svojim čitateljima ili slušateljima istovjetnom s istinom ovog svijeta ili istinom lažnih religija.
Drugovatikanska sljedba temelji se na toj laži.
Manje štete rade otvoreni sotonisti, nego oni koji lažu o Istini tobož u ime Istine.
Stoga dragi čitatelju, ne želim ti ništa drugo nego da slijediš čista srca Istinu i odbaciš sve što sam napisao ako nije sukladno s Istinom. 
Skromno se nadam da nisam, u želji da te uputim na Istinu, napisao neistinu. 
Molim da mi Bog i čitatelji u tom slučaju oproste.
Apropos nominalizma, koje je osudila Crkva kao zabludu, isti se je raširio renesansom i tada je nastupio moderni vijek.
Moj odgovor na pitanje postoji li svijet ideja (općenitosti) je:
Postoji u Božjem Umu, u Riječi, ali ideje nisu bića, nego vječna i nepromjeniva misao Boga. 
Zato je primjerice moral nepromjenjiv kao što su misli Boga nepromjenjive i zato je ovaj svijet koji negira apsolutni moral pod osudom.
Bog ne može biti robom svojih misli i ne treba stoga upasti u nominalističku zabludu 'oslobađanja' Boga negiranjem svijeta ideja.
Ali pravo pitanje je - zašto se uopće došlo do tog pitanja?
Ako znamo da je Bog Istina i da je Istina Isus Krist, zašto ulaziti u stvorenjima nedostupan Božji Um u potrazi za istinom?
Sv.Pismo nas na nekoliko mjesta upozorava kako je opasna oholost tražiti Božje tajne, a skolastika kasnog srednjeg vijeka bila je na tom putu.
Mnijevam kako je uslijedila nakon toga Božja kazna koja se i nad nama izvršuje.
Vratimo se nepomućenoj i jednostavnoj vjeri apostola.
Istina u našem jeziku dolazi od riječi 'isti' što je vrlo zanimljivo.
Pravo ljudsko umijeće i pravi ljudski um nastoji biti u istini, biti isti s Istinom, a to znači biti nakalemljen na Isusa Krista, biti dio Crkve, Kristovog mističnog tijela.



* Istočnjačke monističke religije i filozofije su razrađeno ludilo, jer se odriču sveg što ima veze sa stvarnošću. Tako, ako je sve što vidimo samo san Boga, onda je moguće kako je san tog Boga san nekog drugog Boga koji sanja o Bogu koji sanja san o ljudima i materijalnom svijetu. I tako dalje u krugu ludila do viših Bogova koji svi sanjaju. A istina je - svi ti snovi su samo tlapnja monista koji su stvarni ljudi na putu prema Paklu, jer u odbijanju zapovijedi pravoga Boga, sebe su obmanuli kako je pravi Bog njihovo sanjajuće ludilo.
** Jer Bog ni ne može stvarati nego savršeno - Bog ne može stvoriti nešto s manama.
*** Zato su u zabludi svi oni koji vjeruju u apokrifnu Henokovu knjigu u kojoj se promovira zabluda kako se Nefilimi, pretpotopni ljudi, nastali razmnožavanjem palih anđela i žena.
**** Bog nema ideja zla, Bog ne može imati ništa što je zlo, pa tako ni ideju o zlu. Zlo, kao što objašnjava sv.Augustin ni ne postoji kao ideja, kao nešto, nego je zlo samo nedostatak ideje dobra.
***** Otuda ime romana U.Ecca "Ime ruže" koji je ustvari katastrofalno tumačenje svijeta srednjovjekovlja u obrani modernog svijeta. Šuplji roman za šuplje ljude šupljeg vremena.
****** Kažemo kad je netko mudar da je racionalan. Korijen te riječi je latinski i označava dijeljenje, uspoređivanje - ratio. U tome je sadržana istina o ljudskoj umskoj spoznaji koja nije intuitivna, koja mora uspoređivati nepoznato s poznatim kako bi došla do spoznaje o nepoznatom.
******* Tako Sotoni Bog nije dopustio da Ga prepozna u Isusu Kristu dok Ga je iskušavao u pustinji. Sotona je spoznao tko je Isus Krist kad je naš Otkupitelj umro na križu, kad je Sotona izgubio vlast nad Paklom.