Krasna zemljo

Koncem 80-tih kao nacionalno osvješteni studenti znali smo pjevati hrvatske budnice.
Kriterij je bio - ako se u pjesmi spomene Hrvatska, onda je to naša pjesma.
Vjerojatno je u tome bilo i u priličnoj mjeri bunta protiv vladajućeg jugokomunističkog režima, pa sve ono što im smeta, to smo mi radili ili pjevali.
Tako smo jednom prilikom pjevali hrvatsku pobudnicu iz Istre, "Krasna zemljo":

Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog

Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim.

Slava tebi Pazin - grade
koj' nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek' vas mine tuđi sjaj!

Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.

Pjesma je napisana 1912. po narudžbi hrvatskog književnog društva sv.Ćirila i Metoda koje je bilo povezano s hrvatskim svećenstvom.
U našem društvu je bio jedan 'Fiuman' podrijetlom iz Istre koji je pjevao 'dome roda talijanskog' u prvoj strofi. Bio nam je prijatelj, te smo znali da ne želi namjerno provocirati, nego staviti do znanja kako su i Talijani autohtoni u Istri.
I nismo mu mogli zamjeriti, jer to je istina.
Bilo smo hrvatski nacionalisti, ali nismo bili poput nekih drugih nacionalista koji su spremni negirati povjesne činjenice u cilju svojeg velikosrpstva.
Lagati u ime ljubavi znači ne ljubiti. 
U zabludi su oni koji misle kako je opravdano iznositi neistine i raditi lažne konstrukcije u cilju probitka domovine.
To isto načelo važi i u obitelji, i u svakog prigodi.
Bog je Istina i Ljubav, te onaj tko se koristi s laži je neprijatelj Božji, pa onda ni ne zna što je ljubav.
Istra nakon sloma zapadnog Rimskog carstva je bila kratko u vlasti Bizanta, zatim pod novoutemljenom sv.Rimskom carstvu njemačke krvi - Francima, da bi nakon slabljenja tog carstva bila podijeljena na zapadni dio koji je gravitirao i pripadao Mlecima, dok je istočni ostao pod Francima-Germanima.
Svojevremeno sam naišao na povjesni dokument odnosno kopiju statuta grada Mošćenice koji je na kvarnerskoj strani Istre.
Na moje iznenađenja vidio sam kako je napisan na njemačkom jeziku.
Statut je bio iz vremena srednjeg vijeka.
Rijeka, odnosno grad s desne strane Riječine pripadao je jednoj drugoj njemačkoj markgrofiji (istarska je bila sa središtem u Pazinu), a onaj tko želi naći grobove gospodara Rijeke može ići u crkvu sv.Jeronima, danas je to dominikanski samostan iza Korza, dok je nekad bio samostan augustinijanaca.
Bezrazložno je pomisliti kako su tada u Istri živjeli samo Talijani i Hrvati, a da su nad njima vladala šačica Franaka-Nijemaca (iako je Francuska zemlja Franaka, međutim tamo se je dogodila mješavina Germana, Romana i Kelta stvorivši tako francuski narod).
Germani su se nakon izvjesnog vremena ili talijanizirali ili kroatizirali, jer danas više nema tragova Nijemaca u Istri, osim što neka prezimena odaju njemačko podrijetlo.
Hrvatsko kraljevstvo nije nikad prelazilo Riječinu.
Znamo kako je Hrvata bilo preko te granice, međutim oni se nikad nisu izborili za pripajanje hrvatskom kraljevstvu.
Devetnaesto stoljeće bilo je burno u Istri jer je propala Mletačka republika, kratkotrajno su bili na vlasti Francuzi pod Napoleonom, a u drugoj polovini 19. stoljeća Hrvati Istre, zajedno s romaniziranim stanovništvom i sa Slovencima, i zajedno s Hrvatima kvarnerskih otoka su pripali austrijskoj pokrajini Istri sa sjedištem u Poreču i tako će biti do kraja Austro-Ugarske.
Službeni jezik pokrajine bio je talijanski*.
Nakon prvog velerata, kao što su bile sile Antante obećale Italiji tajnim Londonskim sporazumom, po kojem su je pridobili da napusti sile osovine i pređe na njihovu stranu, Istra je pripala toj državi, plus otoci Cres i Lošinj, kao i Zadar.
Bez sumnje dogodila se je tada nepravda, budući su sile Antante promovirale ideju samoodređenja naroda, to jest da se referendumima stanovništvo odluči kojoj državi će pripasti.
Ali to se nije odnosilo na Istru, kao ni na južni Tirol koji je bio njemački, i kojeg je opet Italija dobila i bez ratne pobjede i bez referenduma stanovništva.
Recimo da je bio referendum u Istri tada i 49% stanovništva odluči za Jugoslaviju, ostali za Italiju.
Ne bismo smjeli biti iznenađeni da se tako odluče i neki Hrvati koji su kulturno i religijski bliži Italiji nego zemljama koje su bile pod Turcima i turskom kulturom te koje su činile većinu stanovništva u Jugoslaviji.
Nikako ne bi bilo u redu da cijela Istra pripadne ili jednoj ili drugoj strani ako je tako mala razlika u postocima na referendumu.
Po mojem skromnom mišljenju, Istra je trebala biti podijeljena otprilike onako kako je bila podijeljena između Mletaka i Franaka, zapadna obala Italiji, središte i južna obala Jugoslaviji (možemo mi fantazirati koliko god hoćemo, ali sile Antante nisu predvidjele hrvatsku državu, nego su hrvatske zemlje dijelili između Italije i Srbije, a priča o samoodređenju naroda je bila samo varka za naivne narode da prijeđu na njihovu stranu).
Znamo što je bilo nakon drugog velerata. Većina Talijana je pobjegla pred jugopartizanima, neki su od njih bačeni u fojbe, a u prazne kuće, stanove i vile došli su većinom Srbi iz Bosne ili Srbijanci.
Prije toga bilo je natezanje i popuštanje između engleske vojske koja je bila u Puli i Trstu i jugoslavenske vojske koja je zamalo dovela do rata kojeg bi najvjerojatnije Jugoslavija izgubila budući Sovjetski savez koji još nije imao atomsku bombu, nije htio riskirati svjetski rat sa zapadom.
Jugoslavija je neposredno nakon rata bila najradikalnija komunistička država koja se je uključila i u rat u Grčkoj ne bi li i tamo došli na vlast komunisti, tako da sam prilično uvjeren kako je Staljin 1948. htio umiriti ratoborne jugokomuniste koji su forsirali sukob sa zapadom. 
Vratimo se u Istru koja je tada, prije mirovnih sporazuma u Parizu i Londonu, bila podijeljena na zone A i B. I te zone opet su išle povijesnom podjelom Istre Mlečani-Franci.
Koliko sam upućen, presudno je utjecalo da većina Istre osim Trsta pripadne Jugoslaviji, obraćanje hrvatskih katoličkih svećenika na čelu s B.Milanovićem zapadnim saveznicima s podacima iz župskih matičnih knjiga po kojima su Hrvati bili većina u Istri.
Na wikipediji piše kako je vođstvo komunističke Jugoslavije bilo uvjereno kako će na referendumu većina stanovništva Istre htjeti Jugoslaviju, a ne Italiju.
Međutim referendum nije nikad organiziran i opet na wikipediji piše kako je izaslanstvo istarskih svećenika savjetovalo Beograd da ne ide na referendum, jer na referendumu bi imali pravo glasati i izbjegli Talijani, ali i da su mnogi Hrvati bili izloženi talijanizaciji te da će mnogi iz straha od reperkusija ako referendum bude za Italiju, glasati upravo za tu opciju.
Ovo mi je vrlo zanimljivo, budući se radi o svećenicima čiji su župljani i Hrvati i Talijani, a oni se ne orijentiraju kao privatne osobe za jednu stranu, nego kao zajednica svećenika, kao kler.
Gdje je tu bilo ono sv.Pavla - nema više Grk, nema više židov?
I dobro su znali kako nije Istra svugdje podjednako pomiješana, nego postoji jedan kraj u kojem su Hrvati većina, i postoji drugi kraj u kojem su Talijani većina.
Zašto su htjeli kao hrvatski svećenici dio Istre gdje Hrvati nisu u većini niti je to ikad povjesno pripadalo Hrvatima?
I što je najgore i najsablažnjivije, oni su htjeli da pod svaku cijenu cijela Istra pripadne Jugoslaviji iako je tada Jugoslavija bila komunistička država koja je u ratu i poraću ubila preko 600 hrvatskih katoličkih svećenika, redovnika i redovnica i koja se bori da nestane kršćanstva.
I vjerujem da bi bilo na tom nikad održanom referendumu Hrvata koji bi bili za Italiju baš radi toga što je alternativa bila komunistička Jugoslavija, a ne da su ti ljudi bili protiv hrvatske države.
Ta nisu samo Talijani bježali iz Istre pred komunistima, bježali su i mnogi Hrvati.
Iako Krk nije nikad pripadao Italiji osim za vrijeme okupacije tijekom dvije i pol godine velerata, znam za slučajeve kad su ljudi s Krka koji nisu bili Talijani, bježali u Italiju zbog komunizma.
I što se je dogodilo uskoro katoličkim hrvatskim svećenicima u Istri (jer većina talijanskih zajedno s biskupom su izbjegli u Italiju)?
Čim više nije prijetilo da će Englezi intervenirati u Istri, započela je komunistička revolucija, onemogućavane su Mise i sakramenti ali i gore od toga.
Najprije je u Buzetu onemogućena krizma tako da su skojevci upali u crkvu i rastjerali vjernike, a onda su drugi dan na Ćićariji u Lanišću gdje nije ni prije bilo Talijana, napali opet na crkvu za vrijeme Mise, ali su ovaj put naišli na otpor jer su svi muškarci izašli ispred crkve potući se s komunistima koje su kamioni doveli iz Kastavštine. 
Pala je i krv, neki skojevci su imali oružje, i onda se, kad su vidjeli da je situacija postala preozbiljna, pojavila milicija tobož da dovede red i mir. 
Muškarci su se vratili u crkvu, krizma je završena, ljudi su se vratili kućama, a svećenik koji je dijelio krizmu i njegov pomoćnik vratili su se u župni stan.
Tamo su ih dočekali skojevci, slovenskog svećenika su skoro ubili od batina, a mladog svećenika Miroslava Bulešića su zaklali.
Reći ću ovo bez obzira što će mi mnogi zamjeriti, prolivena krv mučenika M.Bulešića je i na rukama onih svećenika kojima je bilo važnije da Istra pripadne Jugoslaviji, nego da na vlasti u Istri budu oni koji ne će proganjati kršćane i Crkvu i koji ne će ubijati svećenike.
Nikad ne smijemo staviti niti svoju obitelj, niti svoj narod, niti svoju državu ispred vjere.
Nikad ne smijemo da bismo sebi ili svojoj obitelji ili svojem narodu i državi pribavili neku korist, otuđiti nešto što nije naše.
Zapadna obala Istre niti po povjesnom niti po prirodnom-demografskom pravu ne pripada Hrvatskoj.
Tamo ima više nagnuća prema Jugoslaviji i Italiji nego prema Hrvatskoj zbog doseljenog nehrvatskog stanovništva i desetljetne jugoslavenske propagande protiv hrvatskog domoljublja.
Na prvim slobodnim izborima 90-te upravo je u Pazinu, u srcu hrvatske Istre pobijedila HDS - Hrvatska demokratska stranka pokojnog M.Veselice.
Hrvatski duh je tamo opstao za vrijeme talijanskog fašizma i jugoslavenskog komunizma, ali nisam siguran dal je opstao za vrijeme liberalno-sekularne Hrvatske.
Možda nam se u Istri dogodilo oteto-prokleto.
I Rijeka u kojoj je većina stanovništva pobjegla pred jugo-komunizmom u Italiju, ne stoji najbolje s hrvatskim domoljubljem.
Dobili smo krajeve u kojima ljudi ne mare za Hrvatsku, a izgubili smo krajeve u kojima su ljudi davali najviše života za Hrvatsku.
Slaba i nemoralna je to trgovina.
Na koncu nekoliko zaključnih riječi.
Povijesno pravo je starije od demografskog.
Primjerice ako Srbija ima povjesno pravo na Kosovo u kojem je bila srednjovjekovna srpska država, onda je to pravo jače od demografije to jest činjenice kako su Albanci svojim nadprosječnim natalitetom istisnuli Srbe te postali tamo većinom.
Ali onda po istom načelu Srbija nema pravo na Vojvodinu koja je povjesno južna Ugarska i koju su dobili kao ratni plijen završetkom prvog velerata. Povjesna je činjenica kako su Srbi bježeći pred Turcima prešli Dunav te da su tražili od Mađara da se nasele s druge strane Dunava. Nije pošteno i kršćanski ako vam netko da dozvolu da se kao izbjeglica naselite u njegovoj kući pa da zatim kažete kako je ta kuća vaše vlasništvo.
U Istri i Dalmaciji je povjesna priča drugačija, budući Italija nije naslijednik davno nestalog Rimskog carstva pa se Italija ne može pozivati na povjesna prava, nego samo na demografiju.
Niti Hrvatska, a još manje bivša Jugoslavija, nema također povjesno pravo na Istru, Dalmacija je druga stvar jer je Dalmacija kolijevka hrvatske države**, slično kao što je Kosovo srpske države.
Znači u Istri je nakon pada Austro-Ugarske trebalo napraviti referendum po pitanju hoće li stanovništvo htjeti živjeti u Italiji ili novostvorenoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca kasnije nazvanoj Jugoslavija.
Prvi velerat ostavio je duboke posljedice ne samo na Istru, nego diljem Europe.
Kako je evidentno da se države Europe udružuju već pola stoljeća, onda bi prvi kriterij udruživanja trebala biti religijsko-kulturna sličnost i povjesno iskustvo živjenja u prethodnim državama.
Na našem području to je bez sumnje Habsburška monarhija, prije toga Hrvatsko-Ugarska unija po zajedničkom kralju.
Istra je danas podjeljena između Hrvatske i Slovenije, dok je najprirodnije živjela dok je bila pod Habsburgovcima.
Stoga sam mišljenja da bi za Istru, kao i za Hrvatsku, ali i za ostale dijelove nekadašnje Austro-Ugarske, bilo najprirodnije kad bi se ponovno udružili u kršćansku srednjeeuropsku državu u kojoj bi se poštivala kulturna autonomija povjesnih naroda, ali u kojoj bi trebali biti nadvladani uskogrudni nacionalizmi koji su bili podstaknuti od masonerije u 19.st. da se uništi ta povjesna kršćanska država.
Koji puta kad vlada veliko trvenje među susjedima oko međa, najbolje je da presudi neki stranac. Habsburgovci nisu bili njemački nacionalisti niti su imali projekt germanizacije svoje države.
Bilo bi dobro kad bi se iz te ili slične plemićke kuće pojavio novi kršćanski kralj da se obranimo od prevladavajućeg i moćnog, antikršćanskog novog svjetskog poretka.


* Koliko sam uspio vidjeti na posljednjem popisu stanovništva Austro-Ugarske 1910. po pitanju jezične pripadnosti bila je opcija srpsko-hrvatski jezik iako su tada istarski Hrvati svi govorili čakavicu. Opet, kad se pogleda 19.st. i ilirski pokret koji je smjerao na ujedinjenje južnih slavena te je poništio kajkavski i čakavski službeni jezik te uveo štokavski kako bi se napravio zajednički jezik sa Srbima, i kao što je biskup Strossmayer utemeljio JAZU, a ne HAZU, te da se tome nisu nimalo protivile vlasti u Beču, dolazi se do zaključka kako su najvjerojatnije vlasti u Beču planirale ili proširenje države na Srbiju ili su željele pridobiti Srbiju na putu prema Turskoj i Bliskom istoku gdje su bili izvori nafte. Austro-Ugarska 19. i 20.st. više nije bila kršćanska zemlja i desnica Crkve, vjerujem kako su masoni i liberali bili i te kako zastupljeni u vlasti.
Konačno, isti Beč prisilio je hrvatski državni sabor da legalizira 1917. muhamedanstvo, stari Habsburzi koji su se borili protiv Turaka vjerojatno su se okretali u grobovima.
Austrija je očito vodila samoubilačku politiku te je ubojstvo prijetolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu bilo kasno za buđenje. 

** Opet, povjesna je činjenica kako su neki dalmatinski gradovi na obali zadržali romansko stanovništvo koje je bilo pod zaštitom Bizanta ili im je hrvatsko kraljevstvo davalo autonomiju.
Također je bila nepravda kad su se dalmatinski Talijani iselili pred jugokomunizmom, kao što je i nepravda učinjena podunavskim Nijemcima koji nisu izbjegli dragovoljno, nego su najprije držani u logorima u kojima ih je dosta umrlo, da bi zatim bili istjerani bez ikakve naknade za razliku od Talijana koji su dobili kakvu takvu naknadu od bivše Jugoslavije. Podunavski Nijemci došli su na to područje nakon oslobođenja Slavonije i Ugarske od Turaka, tako da Njemačka nema povjesna prava nad tim područjem, ali u normalnim državama narodu koji toliko dugo boravi na nekom području i ako je tamo homogen, treba se priznati kulturna autonomija.

Riječi i magija

Riječi imaju moć.
Sve po Riječi postade i ništa što postade ne nastade osim po Riječi.
Riječ je druga božanska osoba, Riječ je spoznaja Boga o Sebi.
Riječ od Oca nastaje, ali Ona nije stvor.
Jer spoznaja o beskonačnom Ocu je isto tako beskonačna, dočim stvor ne može biti beskonačan.
Riječ je i božanska manifestacija volje Boga Oca.
Zato sve po Riječi nastade.
I ne možemo reć kako je Bog Otac nekad prije nastanka vremena rodio Sina, jer Otac vječno rađa Sina i ne možemo reć kako to rađanje nije završeno.
Mi ne možemo pojmiti beskonačnost i vječnost, a mišljenja sam da to ne ćemo moći niti u vječnosti, da je spoznaja o vječnosti i beskonačnosti beskonačna i zato je samo ima beskonačni Bog.
Riječ znači i misao, odnosno um Božji.
To pišem zato što neki misle da je Bog morao proizvesti neki zvuk kao manifestaciju riječi - npr. neka bude svjetlost i onda se je bezdanom zaorio Božji glas.
Riječ odnosno misao ne treba materiju da bi bila izgovorena kao što mi možemo izgovoriti misao bez da glasnicama zatitramo okolne čestice zraka ili da recimo koristimo tipkovnicu ili pero da bi riječ bila napisana.
Štoviše, riječ ili misao ne treba materiju mozga, um nije nakupina sivih stanica u čovjekovoj lubanji, um je bestjelesan, um je nešto što je temelj duhovnog svijeta.
Um je nešto što je nama najbliže tako da se može reći kako smo mi jednaki stanju našeg uma.
Ako nam je um kontaminiran sa zlim mislima, onda smo stvarno zli.
Djeca rane dobi znaju imati dar vidjeti stanje uma drugih ljudi, tako da bez problema vide da ih majka ljubi (ili ne ljubi kako je sve više slučaj u naše vrijeme) ili da je neki čovjek oko njih zao te se tada dadnu u plač.
Ne treba sumnjati kako anđeli kao čista duhovna bića vide stanje uma drugih anđela i ljudi.
Kad neki čarobnjaci čitaju misli drugih ljudi, onda se radi o tome da demon kojem su prodali dušu im otkriva što drugi ljudi misle. Ali daleko od toga da im demon uvijek govori istinu, jer demoni svih mrze uključujući i sebe i tog nesretnika koji misli da mu je taj demon u službi te da ga nikad ne će dovesti u zabludu ili mu naškoditi.
Božje pak misli Bog otkriva onom kome želi i u mjeri u kojoj odluči.
Anđeli i demoni ne mogu tako čitati misli Boga, nego samo 'čuju' ono što Bog želi da čuju.
Bog ništa ne prepušta slučajnosti, jer inače ne bi bio Bogom.
Sada ću se osvrnuti na katastrofalnu zabludu kabalista i drugih demonologa koji vjeruju kako moć proizlazi iz riječi ili iz glasova, tako da se daju u blasfemičnu potragu ne bi li došli do spoznaje koje riječi imaju najveću moć koju će onda oni dalje koristiti za svoje sebične ciljeve.
Otprilike to znači da kad bi točno znali koje je glasove Bog koristio dok je stvarao svijet, onda bismo mogli i mi stvarati paralelne svijetove.
Ako vas to podsjeća na laži edenske Zmije, onda ste potpuno u pravu.
Kabala i sva ostala magija ne temelji se na istini, nego na laži Zmije kako postoji neko skriveno Božje znanje koje će svakog tko ga zna podići na razinu Boga.
Kad bi to bila istina, Sotona bi mogao stvarno nadvladati Boga i izbaciti ga s Neba, i u tu ludost vjeruju svi sotonisti.
U naše sotonističko vrijeme koliko smo puta čuli parolu kako živimo u informatičko doba te da su informacije najjače oružje i najmoćnija tehnologija?
Ne sumnjajmo kako u tome ima prste Nečastivi.
Moderna znanost, posebno teorija relativnosti i kvantna fizika sve više i više su jednaki s kabalom.
Čak je u nečemu i luđa od kabale, jer moderna fizika naučava kako se bez ikakvog uzroka može negdje stvoriti neka subatomska čestica, dok kabala barem naučava kako postoji uvijek uzrok koji proizvodi posljedice kao što u to vjeruju svi zdravorazumski ljudi.
Jedna od najvećih zabluda našeg vremena je kako suvremena informatičko-elektronička tehnologija počiva na zasadama moderne fizike koja je protunaravna.
To ludilo je toliko uzelo maha da naizgled ozbiljni ljudi raspravljaju kako putovati u prošlost ili u budućnost, jer sve što postoji po njima odnosno Einsteinu je u nekom izmišljenom sustavu prostor-vrijeme pa ako možemo putovati po prostoru onda možemo i po vremenu.
Ja bih prvi izašao od ovog (ne)vremena dolazećeg Antikrista kad bi to bilo moguće.
Moderna znanost koja je najbrojnija i najbogatija svjetska lažna religija sve manje je religija, a sve više otvoreni sotonizam.
Jel vam poznato kako visoki svećenici te religije raspravljaju kako putovati u paralelne svijetove ili kako ih stvarati ili kako je cijeli svijet samo računalna simulacija nekog nepoznatog programera?
Malo koja od poznatih svjetskih religija je toliko luda.
I malo koji službenik neke svjetske religije uživa autoritet u društvu kojeg uživaju svećenici religije znanosti zvani znanstvenici.
Dakle u čemu je trik po kojem je Zmija zavela ohole ljude znanosti i one koji ih slijede?
Trik je u iluziji kako imati znanje znači imati moć.
Nekad su čarobnjaci mislili da izgovor riječi ala 'abrakadabra' ispunjava želje onog koji ih izgovara, ali je ustvari demon to činio kako bi mag povjerovao da čarobne riječi imaju moć.
Danas su te čarobne riječi malo složenije i obično su u vidu matematičkih formula i dokaza kako bi bile uvjerljivije ili mističnije za one koji su slabiji s matematikom.
Pa tako kad vide matematičke kobasice od početka do kraja školske ploče, neupućeni pomisle kako je onda sigurno istina to što im je maloprije tvrdio onaj tko je te formule napisao.
Bez sumnje, matematika se može iskoristiti da bi se 'dokazalo' kako postoje paralelni svijetovi ili kako stvor može postati sam svoj Stvoritelj, put u prošlost i u budućnost i sve ostale suvremene bajke.
Glavna pak poruka religije znanosti je kako je napredak znanosti neograničen, a kad se do tog sveopćeg znanja dođe, onda je sve čovjeku moguće, onda čovjek postaje Bog.
Zdrav razum pak govori - znanje nije dovoljno za imati moć, niti konačni stvor može doći do Božjih tajni. Štoviše sv.Pismo nas upozorava kako je vrlo opasno ili bolje rečeno smrtonosno žuditi za Božjim tajnama koje ionako nikad stvorenja ne će znati jer ih ni ne mogu imati zbog svoje ograničenosti. Kad je sv.Augustin žudio za spoznajom ili objašnjenjem sv.Trojstva te je tako šetao plažama sjeverne Afrike, naišao je na dječaka koji je more prebacivao u rupu koju je napravio u pijesku. Na pitanje što radi, dječak mu je odgovorio kako će prebaciti more u tu rupu. Augustin ga je pokušao odvratiti od te kontradiktornosti, da bi na kraju saznao kako mu je Bog poslao anđela u obliku dječaka kako bi spoznao da je konačnim ljudima nemoguće spoznati tajnu sv.Trojstva.
Danas više ne vidimo takve anđele, ali imamo demone koji nam šapću na uho kako treba težiti za božanskim znanjem koje će nas učiniti bogovima.
Magija pod krinkom znanosti nikad nije jača nego danas.
I moramo biti svjesni kako će magija pod Antikristom izvoditi čuda jednaka ili još većima od čuda koja su pred faraonom činili uz pomoć demona egipatski čarobnjaci.
Malo će biti onih koji ne će biti zavedeni od moći tih čuda, samo Božji izabranici kojih ne će biti mnogo u posljednjim vremenima će se tom sirenskom zovu rušenja Boga i stavljanja čovjeka na mjesto Boga odhrvati.
Um koji teži doći na mjesto Boga je već zaveden i već je zao bez obzira što još nije javno objavio što želi.
Takvi su danas većina ljudi, nemajmo imati iluzije kako je drugačije.
Zli um nesposoban je i slijep na istinu.
Istina jest kako moć ne proizlazi iz izgovorenih, napisanih, pročitanih ili odslušanih riječi, nego sva moć proizlazi od beskonačne Riječi u koju ne mogu proniknuti konačnici.
I jedino tako može biti, jer ne mogu postajati dva ili više Bogova.
Riječ je dala stvorevima različiti stupanj moći koju nazivamo naravnom moći budući dolazi u trenutku stvaranja.
Ali i tu moć održava Riječ koja može nekog stvora s manje moći učiniti moćnijim od nekog koji je u trenutku stvaranja imao veću moć.
Lucifer je bio moćniji anđeo od Mihovila, ali Bog je dao naknadno moć Mihovilu svladati palog Lucifera.
Bog često to radi kako bi ponizio oholice sa onima koji su od njih slabiji.
Svi oni koji se bave magijom ili sa znanošću kako bi stekli moć koju po naravi nemaju i koju žele da bi se uspeli nad drugima, bit će prije ili kasnije poniženi i ako ne prihvate pokornički i pokajnički to poniženje, biti će zauvijek poniženi u dubinama Pakla.
I ako ne može netko prihvatiti činjenicu kako Bog kažnjava vječnim ognjem, onda taj ni ne naslućuje tko je Bog koji je beskonačno uzvišeniji od cijelog svijeta kojeg je stvorio te svaka uvreda Njemu (a to je svaki grijeh) znači želju da Bog nestane ili da bude ubijen što pravedno zavrijeđuje vječnu kaznu.
Zaključak:
- riječi su misao, ali samo Riječ koja je Bog ima moć ostvarenja svojih misli, sam Bog kaže u sv.Pismu kako Njegove misli nisu ljudske misli, a to ne znači samo da su različite od ljudskih, nego da Božja riječ-misao ne može biti neostvarena
- ljudi još od Adama dolaze u napast povjerovati u laž Zmije kako se njihove misli mogu ostvariti kao i Božje, i to je temelj svake okultističke nauke i magije, 'kako na Zemlji tako i na Nebu' je moto okultista koji se utvaraju kako mogu svojim riječima i okultnim znanjem utjecati na stvarnost odnosno biti kao Bog
-moderna znanost se sve manje razlikuje od magije i počiva na istom načelu, spoznati tajne prirode odnosno tajne Boga i tako imati veću moć nego što je ljudi po svojoj naravi imaju
-takva moć je iluzija koju stvaraju demoni željni da sa sobom u vječnu propast povuku čim više ljudi koji će im povjerovati
- Riječ ima moć, a riječi ljudske ili anđeoske imaju moć ukoliko im to Bog dopusti
-riječi ljudske, to jest ljudske misli mogu biti usklađene s Riječi ili joj biti protivne, te ljudska vječna sudbina ovisi u kakvom stanju će biti ljudski um kad čovjek umre
-magija je prvotna i konačna pobuna protiv Riječi, te ohološću zasljepljeni magijski um ne vidi kako je ušao u rat s Bogom kojeg ne može dobiti
-nalazimo se u vremenima kad će demonska prijevara i magija biti na vrhuncu i biti će oličena u Antikristu.
Na koncu ovog teksta pogledajte dvije snimke.
Prva pokazuje kako su moderna znanost i kabala jedno te isto.

Druga pokazuje kako magija izvodi lažna čuda.
Ne, ne radi se o tome da su to potpune iluzije odnosno optičke varke, nego u pozadini nevidljivi demoni čine iluziju kako recimo čarobnjak sam po sebi hoda po vertikalnom zidu, dok ga u stvarnosti demoni kojih ne vidimo drže priljubljenog za zid.

Smrt fašizmu i svim narodima

Znamo da su kod nas antifašisti umjesto "Hvaljen Isus i Marija", ili umjesto "Dobar dan", jedni druge pozdravljali "Smrt fašizmu - sloboda narodu".
Prvo što moramo uočiti da kad netko nekog pozdravlja s prvom riječi 'smrt' da se takvom život okreće oko smrti, bez obzira što antifašist misli da se tu radi o smrti drugih, a ne njegovoj.
Spominjati smrt u pozdravu znači živjeti smrt, biti živim mrtvacem.
Normalni ljudi ne mogu tako činiti ma kakvoj civilizaciji i kulturi pripadali, osim jednoj - sotonističkoj.
Pozdrav antifašista ima sotonističke korijene budući je mržnja prema Bogu to jest prema Životu obilježje pobune Lucifera i ostalih palih anđela.
Željeti nekome smrt znači živjeti u smrti.
Možda će se neki ljubitelji antifašizma braniti kako oni ne žele smrt ljudima, nego ideologiji fašizma.
Samo naivci će im povjerovati, kad se zna da nisu antifašisti molili Boga da nestane fašizma, a da se fašisti preobrate u antifašiste, nego je značenje tog pozdrava - smrt fašistima, a to znači svima koje glasnogovornik tog pozdrava smatra neprijateljima koje treba nemilosrdno zatrti.
Prije antifašizma bilo je i nekih drugih zlokobnih pokreta koji su u svojim sloganima imali riječ smrt.
Neki masonima nadahnuti pokreti 19.st. za nacionalno ujedinjenje i koji se također nisu ustručavali korištenja nasilja sve do umorstava, imali su parole poput 'ujedinjenje ili smrt' ili 'sloboda ili smrt'.
Međutim, oni nisu imali kao prvu riječ 'smrt', njima barem formalno nije smrt bila prvi cilj, nego su vjerovali kako će radije umrijeti nego živjeti u neslobodi ili bez nacionalnog ujedinjenja.
Antifašisti su, koliko mi je poznati, prvi pokret u povijesti koji je smrt stavio ispred sveg drugog.
Smrt zapada je stoga koincidirala s ideologijom antifašizma kad su se okupile dovoljno velike snage nihilista i ljubitelja tuđih smrti da mogu preuzeti katedre sveučilišta, pera novina i knjiženosti, mikrofone medija, te kad mogu marširati ulicima i trgovima zapada u potrazi za fašistima koje treba likvidirati čim prije to bolje.
Tko god se zalaže za naravni moral za antifašiste predstavlja metu njihovog ubilačkog pozdrava.
Biti protivnikom sodomizma ili najezde muhamedanca znači biti proglašen fašistom koji se stavlja na listu za odstrijel.
Biti kršćaninom koji vjeruje u nauk Crkve i za čiju provedbu se zalaže, znači za antifašiste biti klerofašistom.
I kad bi antifašisti uspijeli ostvariti prvi dio njihovog pozdrava, onda bi nastala sloboda naroda?
Niti govora, jer koncept naroda i narodne države je fašistički koncept protiv kojeg su ustali antifašisti.
Antifašisti nisu tako uskogrudni, oni su tako širokogrudni da im cijeli svijet bez granica nije dovoljan.
Sloboda narodu je bio samo mamac za naivne koji su bili prevareni kako antifašizam donosi slobodu narodu ili narodima. 
Ili je pak parola istinita budući antifašisti misle kako je fašist izliječen od fašizma kad ga zemlja prekrije, a narodi postanu slobodni tad kad nestanu u amorfnoj masi čovječanstva jedne svjetske države.
Ima još jedan koji ima u svojem imenu 'anti' i koji donosi smrt.
To je Antikrist.
Teško se je oteti dojmu kako je to dvoje povezano.
Nedavni nemiri, nasilje, paljevine i pljačkanje antifašista u Hamburgu ukazuju da dolazi vrijeme kad će masa antifašista dobiti službeno svojeg globalnog vođu koji će biti vođa i političara protiv kojih su tobož antifašisti radili nerede.

Evolucija revolucije

Komunisti su znali, u cilju da zavedu naivne kršćane, reći kako je Isus bio prvi revolucionar to jest komunist.
Problem s tom izjavom je što je ona etimološki i stvarno istinita, ali praktično u glavama ljudi nije.
Manje više svi danas podrazumijevaju da je revolucija nešto što radikalno mjenja postojeće stanje i dovodi ga za jednu veliku stepenicu u napredak i u stanje kakvo nije nikad bilo dotad.
Međutim revolucija znači suprotno, revolucija znači vratiti nešto u prvobitno stanje.
Nebeska tijela su u revoluciji zato što se svaki dan odnosno godinu vraćaju u prvobitno stanje.
Isus je po pravom smislu riječi revolucije bio revolucionar jer je vratio po svojoj svetoj Žrtvi pobunjeno čovječanstvo još od Evinog i Adamovog grijeha u prvobitno stanje djece Božje.
Znamo, ne radi se o cjelokupnom čovječanstvu, nego o Božjim izabranicima iz svih rasa, naroda i staleža koji su po krštenju i po vjeri u Isusa Krista postali djecom Božjom.
Veće revolucije od te se ne može zamisliti, vratiti nekog od vlasti Sotone u stanje nevinosti pred Bogom je revolucija par excellence.
Dakle Isus je zbiljski Revolucionar, a komunisti i ljevičari su kontrarevolucionari poput najvećeg i prvog kontrarevolucionara Sotone.
Kako se je to dogodilo da je revolucija izgubila prvotni smisao i postala svojom suprotnosti u modernom vijeku?
Dogodilo se je to za vrijeme tzv. engleske 'slavne' revolucije (the Glorious Revolution) koncem 17.st. kad su engleski i nizozemski protestanti izbacili s vlasti engleskog kralja Jakova II Stuarta koji je bio katolik i koji je imao dvije kćerke protestantkinje. 
Kralju se je 1688.g. rodio sin Jakov koji bi po pravu muškog naslijeđivanja trebao naslijediti englesku i škotsku krunu i tako moguće restaurirati kršćanstvo to jest katolicizam na britanskom otoku.
Kćeri i njihovi muževi protestantski prinčevi bi tako izgubili potencijalnu krunu.
To je bio glavni razlog 'slavne revolucije'.
Do vladavine kralja Jakova II katolici nisu imali nikakva prava u Engleskoj, a on je uspio donijeti mjere koje su tu nepravdu ukidale i što je dakako smetalo protestantima.
Njihova 'slavna' revolucija značila je izbaciti s vlasti legitimnog kralja zato što je on bio katolik, učiniti veleizdaju tražeći da kraljev zet nizozemski protestant William iz Oranga napadne Englesku i preuzme vlast i krunu, te da se donese zakon koji je ukinut tek 2015. koji je zabranjivao engleskim kraljevima i kraljicama da se ožene za katolike.
I sad dolazi do stvarnog i opasnog prevrata u pojmovima, budući su protestanti taj sramni događaj nazvali slavnom revolucijom, to jest slavnim povratkom u prvobitno stanje koje je po njima protestantizam i koje je htio ukinuti 'zločesti' kralj katolik Jakov Stuart II.
Protestantizam nije vraćanje u prvobitno pravično stanje, protestantizam je stanje pobune protiv kršćanstva i Crkve, to jest stanje pobune protiv Boga.
Kralj Jakov II je ovdje bio ustvari revolucionar, ali ideolozi i propagandisti protestantizma zloupotrijebili su riječ revolucija i dali joj suprotan smisao.
Kasnije su marksisti pozdravili i definirali 'slavnu revoluciju' kao prvu revoluciju građanske klase protiv feudalizma i koja je prethodila poznatijoj i krvavijoj francuskoj revoluciji koja je opet bila pobuna, a ne restauracija ili revolucija u provobitno stanje.
Iako bi se možda mogla nategnuti teza kako su marksisti smatrali da je njihova izmišljena prvobitna zajednica izmišljenih pećinskih ljudi bila komunizam te je revolucija povratak u to prvobitno primitivno stanje uz pomoć razvoja tehnologije i uz njihovu ideologiju.
Kako god bilo, nakon Marksa svijet je prihvatio novo značenje riječi revolucija kao pravedan i nužan prevrat koji ruši tobož nepravedni stari poredak i usmjerava čovječanstvo u napredak.
U kojem sada i čije 'blagodati' uživamo tako da je zapad zahvaljujući krivoj interpretaciji riječi revolucija došao do stanja samoubojstva i totalnog raspadanja.
To je bio povjesni pregled kako se je laž ustoličila na zapadu ili kako je revolucija evoluirala u laž, u svoju suprotnost.
Dakako, istina ne može evoluirati, a pogotovo ne u laž, nego je evolucija druga izmišljotina koja je drugi čavao u mrtvačkom lijesu zapada.
Evolucija nije posve suglasna s revolucijom, evolucija ne znači vratiti se, nego nekamo napredovati, a da se ne zna je li to u pozitvnom ili negativnom smislu.
Revolucija je prispodobiva s kružnicom ili nekom drugom krivuljom koja se vraća u prvobitnu točku, dok je evolucija slična s pravcem koji se sve više i više udaljava od svoje početne točke.
Stoga evolucija revolucije znači ili negaciju revolucije, ili znači nešto poput konvolutivne spirale, ići nekamo gdje se približavamo sve više i više željenoj točki u ciklusima.
Također, većina suvremenih ljudi smatra kako je evolucija nešto pozitivno, kako evolucija nikad ne može značiti odlučan korak naprijed s ruba provalije u provaliju.
Evolucija ljudima znači lažnu vjeru kako je vrijeme na njihovoj strani, kako treba biti samo strpljiv i sve će biti dobro u budućnosti, sve će postajati boljim, savršenijim, zdravijim i sretnijim.
Međutim takva vjera koja prevladava u čovječanstvu je lažna odnosno kontradiktorna.
Jer kad bi evolucija bila istina, onda bi stvorenja u lancu evolucije postali bogovima, to jest jednaki svojem Stvoritelju. 
Ali Bog može samo biti jedan, jer Bog znači netko od kojeg se većeg ne može zamisliti, Bog mora biti apsolutni suveren, Bog ne može nikog imati iznad sebe po ničem.
Evolucija u smislu da netko može postajati s vremenom savršeniji od samog sebe ili da će manje savršeno prouzrokovati više savršeno je logično nemoguća.
Bog ne može evoluirati i mjenjati se kad je već savršen, kad je već Bog.
Stvorenja ne mogu evoluirati jer bi, kako sam prethodno obrazložio, kontradiktorno postali bogovima.
Dakle, evolucija u smislu da netko bez vanjske pomoći može postati savršenijim je laž.
Može li neki stvor postati savršenijim zahvaljujući pomoći nekog drugo stvora?
Ne može iz dva razloga.
Prvi je ovaj kojeg sam iznosio. Ne može čovjek kao stvor nekog drugog stvora učiniti savršenijim nego što jest, zato što bi tako opet u lancu evolucije neki stvor postao savršenim poput Boga.
Drugi je taj što Bog ne može ništa učiniti faličnim, stvoriti nešto s greškom koju će recimo ljudi sa svojim genetskim istraživanjima i s genetskom tehnologijom popraviti i učiniti boljim.
Iz tog razloga igranje s genima nije stvaranje savršenijih ljudi, životinja ili biljaka, nego stvaranje manje savršenih čudovišta i nakaza.
Stoga, jedini način da stvor stvarno evoluira je preko Božje intervencije.
Znamo kako je nakon istočnog grijeha smrt ušla u materijalni svijet,a to ne znači samo smrt materijalnih stvorenja nego i njihovu konstantnu dekadenciju, bilo izraženu kroz život jedinke, bilo kroz dekadenciju koja se naslijeđuje potomcima u vidu degeneracije.
Negdje sam pročitao kako svaki čovjek dok spolno sazri u prosjeku iskvari jedan gen koji se dalje prenosi potomcima, ali ista stvar se događa i u životinjskom i biljnom svijetu.
Iz ove činjenice dolazi pravilo da mlađi roditelji imaju zdraviju i manje degeneričnu djecu od starijih roditelja kojima se više gena pokvari dok začmu djecu.
Mišljenja sam kako je od samog stvaranja Bog držao smrt podalje od svojih stvorenja, znanstvenim riječnikom Bog je vanjski sustav s beskonačnom energijom koja spriječava porast entropije-nereda u stvorenom zatvorenom sustavu - svijetu.
Ako se Bog koji za sebe kaže da je Život, imalo odmakne od stvorenog svijeta, onda u tom svijetu raste nered, smrt. 
Kad je Eva htjela zamijeniti Boga na nagovor Zmije, i kad je papučar Adam poslušao Evu, Bog se je malo odmaknuo od njih da vide kako su goli, kako su jadni bez Boga i kako Zemlja više nije rajski vrt, nego dolina suza, znoja, krvi i smrti.
Od tada je rast nereda koju znanstvenici nazivaju entropijom prirodan proces te ne samo da evolucija nije prirodna, nego je suprotan proces prirodan.
Ipak, budale vjeruju u napredak bez Boga i protiv Boga, i to je najčešća lažna religija u svijetu.
Moderni vijek nastao je kad su ljudi povjerovali da će im napredak donijeti tehnologija te da će im strojevi biti sluge, a oni njihovi bogovi.
Dogodilo se je obrnuto, a da su imali zdravog razuma onda bi znali kako je evolucija ljudima i stvorenjima nemoguća te da svaki napredak u traženju evolucije znači propadanje čovječanstva u dublje živo blato. 
Jer kako rekoh, samo Bog koji je Život neizmjeran može spriječiti nered i smrt, te ozdraviti bolesni svijet i vratiti ga u savršeno stanje.
I to je prava revolucija, čak i više od toga, jer stanje djece Božje kudikamo je savršenije od stanja Adama kad ga je Bog stvorio.
Zato sam stavio naslov kako jesam, jer ako slijedimo Isusa Krista uz Njegovo milosrđe, onda nam se događa i revolucija i evolucija.
Imajmo to na pameti dok živimo u vremenima u kojima će nered i smrt dostići vrhunac.

Rođenje Bludnice

Danas se u SAD slavi dan nezavisnosti.
1776. prihvaćena je u kongresu SAD na današnji dan Deklaracija o nezavisnosti i 13 britanskih kolonija u sjevernoj Americi proglasili su svoju neovisnost.
Time je de facto era modernog vijeka koja je započela s renesansom okrunjena iako je rat za nezavisnost SAD tek uslijedio.
Nekoliko godina poslije dogodila se je druga značajna pobjeda religije humanizma i prosvjetiteljstva, francuska revolucija.
Važno je uočiti kako je američka i deklaracija i revolucija falša.
Recimo izdeklarirali su kako narod ima pravo uzbaciti tiranina, u ovom slučaju engleskoj kralja Juraja kad isti nameće velike poreze.
Istina je pak kako su britanske kolonije višestruko manje plaćali poreze od stanovnika britanskog otoka, i da su recimo Englezi plaćali puno, puno više isti čaj iz Indije nego što su ga plaćali Amerikanci, i famoznu pobunu u Bostonu s uništavanjem čaja inicirali su američki šverceri čaja.
Britanci su prije toga vodili rat s indijancima i Francuzima, a u korist kolonijalista, pa su htjeli da troškove rata podijele s istim kolonijalistima.
Stvorena je međutim atmosfera kako Britanija nema pravo uzimati poreze od svojih kolonija.
Sam rat s engleskom vojskom započeli su kolonijalisti koji su napali jednu postrojbu iz zasjede.
Neki smatraju kako je posrijedi bio prešutni dogovor između Britanije i kolonija kako bi se stvorilo novo carstvo koje ne će formalno biti pod britanskom krunom, ali će u stvarnosti to biti.
Tome u prilog ide činjenica kako je engleska vojska koja je tada bila najmoćnija u svijetu imala u sjeverno-američkim kolonijama tri puta više vojnika nego je bilo pobunjenika, kako se je stekao dojam da engleska vojska, iako pobjeđuje u bitkama, uvijek dozvoljava da general pobunjenika G.Washington pobjegne.
U međuvremenu započeli su nemiri u Indiji i dobar dio vojske je otišao tamo (vjerujem kako je Britanija imala kudikamo veće ekonomske koristi od Indije nego od 13 kolonija u Americi).
1783. ta vrlo moguća farsa je prekinuta jer je Britanija priznala neovisnost 13 kolonija koje su se nazvale SAD.
Iako su Britanijom dominirali tada masoni i sve više židovi kojima je sve do protestantske revolucije bio zabranjen boravak na otoku, SAD je postala prva država svijeta koju su formalno utemeljili masoni. Rijetki su bili potpisnici deklaracije koji nisu bili slobodni zidari.
Kad se u deklaraciji spominje Bog, onda se to podrazumijeva da se radi o Velikom Arhitekti čije oko se nalazi na američkom dolaru.
U takvog boga vjeruju masoni, ali i većina Amerikanaca.
Očevi američke nacije nisu bili niti protestanti, a kamoli kršćani.
Možete pročitati ovaj tekst i pogledati ovaj dugački video u kojem se otkrivaju masonsko-pogansko-deistička vjera glavnih utemeljivača SAD:

U ovom protestantskom filmu najbizarniji je detalj kad autori implicitno optuže G.Washingtona da je najveći izdajnik od svih očeva nacije zato što se je četiri sata prije smrti krstio i postao katolikom,  i kako je načelo slobode vjeroispovijesti podmukla herezea katoličke Crkve koju su podmetnuli očevima američke revolucije. 
Protestanti toliko mrze Crkvu da im prvi američki predsjednik i general manje smeta dok je bio mason i nije vjerovao u Bibliju, ali je nedopustivo što se je krstio od 'papista' prije smrti.
Ipak, bez obzira na uobičajene protestanstke bedastoće i krivovjerje, autori su nanizali niz dokaza kako su američki oci bili sve samo ne kršćani.
Ovo ustvari pišem zato što sebi i vama želim probuditi znatiželju s obzirom na tajnu Otkrivenja - tko je Bludnica koja se tamo spominje?
Netko tko je bio izuzetno bogat i utjecajan diljem svijeta, tko je širio sotonsku i protunaravnu ideologiju i 'pravo' na perverzije, s kime je cijeli svijet trgovao tako da će se svi začuditi kad bude Bludnica pala s kojom su trgovali i s kojom su bludili napuštajući vjeru i pravoga Boga.
Ovo na kraju dogoditi će se u neposrednoj budućnosti.
Svjedoci smo kako SAD puca po rasnom i ideološkom pitanju, ne postoji više jedinstvo američke nacije, a snaga SAD nije u industriji i proizvodnji, nego u naftnom dolaru bez kojeg bi ta država bankrotirala i kolapsirala.
Fatima je bez sumnje lažno ukazanje i zato što je ukaza pokazivala na Rusiju kao izvor zla, dok je izvor zla bio s druge strane oceana. 
Odakle je krenula u svijet ideja feminizma, hedonizma, pop kulture, legalizacije sodomizma i ostalih perverzija, legalizacije abortusa, razvoda braka, pornografije, sotonizma, istočnjačkih religija i duhovnosti, ako ne od one države koju su stvorile 13 kolonija pred dva i pol stoljeća?
Neki misle da je Bludnica drugovatikanska sekta, ali ista nije niti približno bila bogata i utjecajna kao SAD, s drugovatikanskom sektom nisu trgovali narodi svijeta.
Mislim da ćemo uskoro saznati i tu tajnu Otkrivenja.

Tehnologija i opasnost od moderne desnice

U više tekstova na blogu sam se osvrtao na problem tehnologije.
Pokušat ću još jednom i sada obuhvatnije.
Vjerojatno se prije modernog doba ta grčka riječ nije uporabljala za pojam umijeća, vještine, jer to je prijevod grčke riječi tehnologia.
Tehnologija je dakle znanost o uporabi alata, postupaka, energije i radne snage kako bi ljudi nešto proizveli ili polučili neki učin.
Tehnologija nije samo znanje kako stvoriti računalo, nego kako koristiti računalo da bespilotna letjelica ubije neprijatelje, ili kako koristiti računalo da se preko pornografije, video igrica, društvenih internetskih mreža, virtualne-izmišljene stvarnosti i elektronskog novca od ljudi učini računalne zombije.
Tehnologija nije po sebi ni dobra ni loša, kao što to nije npr. nož, nego ovisi o onom tko je koristi i zašto je koristi.
Ako je koristi čovjek koji je skrenuo s naravnog morala i bori se protiv Boga, onda čim je tehnologija moćnija, to će više zla taj čovjek učiniti i sebi i drugima.
Kako su svi ljudi rođeni s istočnim grijehom i u ropstvu Sotoninom koje se zove pužude, tako je posve jasno da će napredak na području tehnologije omogućiti da se požude multipliciraju s poznatim zlim posljedicama.
Sotonist A.Crowley nije mogao učiniti toliko zla dok se nije došlo do tehnologije tiskanja knjiga i dok nije mogao lako i brzo odlaziti s kontinenta na kontinent, bez obzira što je prva knjiga koja je tiskana bila Biblija.
Ne bi danas bili rijetki ljudi koji nisu tetovirani, da tehnologija modernih sredstava priopćavanja nije omogućila promidžbu perverzija i naopake kulture koju slijede mase hipnotiziranih ljudi.
Postoji posebna tehnologija koja preko slika, pokretnih ili nepokretnih, utječe na podsvijest ljudi.
Odavno se zna tehnologija glazbe s kojom se može utjecati na stanje ljudske duše, moderna glazba bila ona popularna ili klasična je jednostavno destruktivna za ljude.
I da ne nabrajam dalje, moderna tehnologija je poput ploda s edenskog stabla spoznaje dobra i zla.
Ne poznajem ljude koji taj plod nisu uzeli to jest koji nisu vjerovali da će im tehnologija donijeti ugodan život, spokoj i blagostanje.
Pogotovo su u to povjerovali europski, nekadašnji kršćanski narodi koji sad 'uživaju' u probavi tog ploda tako da su na granici demografskog, ćudorednog i inog samoubojstva i zamjene s drugim narodima koji su došli na zapad iz istog motiva zbog kojeg je zapadni čovjek prihvatio modernu tehnologiju, što znači da će se i došljacima vrlo brzo dogoditi isto.  
Da me se krivo na shvati, ne smatram kako je sva tehnologija štetna zbog toga što smo  grješnici, tehnologija po kojoj kovači naprave dobar plug ili tehnologija po kojoj se na prirodan način poljoprivrednik bori protiv korova i slično, teško da može ikad biti štetna.
Problem je nastao kad je tehnologija donijela strojeve, kad se je dogodila prva industrijska revolucija.
Jer je ona načela i uništila organsko društvo i tradicionalni način života i gospodarstva, ispraznila sela, ljude izvukla iz prirode i naselila ih u gradske košnice u kojima više nema pravog kontakta između ljudi, i ljudi više nemaju naravni odnos prema biljnom i životinjskom svijetu.
Znam da su oni iz mojeg sela, koji su otišli u gradove nakon drugog velerata, u pravilu prestali ići na Mise u gradovima, eventualno su išli kad su se vraćali na selo da se ne bi previše razlikovali od ostalih.
Tehnologija nakon prve industrijske revolucije je stravično utjecala na društvo i društvene odnose, na religiju i ideologiju, na umjetnost i općenito na kulturu.
Nekad su materijalisti fantazirali kako će s napredkom tehnologije čovjek imati sve više slobodnog vremena koje će iskoristiti tako da čita knjige, posjećuje izložbe i koncerte, odlazi u kazališta i općenito postaje plemenitiji, savršeniji čovjek nego što su ljudi bili prije industrijske revolucije.
Jel treba dokazivati danas kako je to bila tragična zabluda?
Ljudi ili koriste slobodno vrijeme da bi još više trčali za bogatsvom, ili ga koriste tako da se uštekaju u mrežu zabave, gledanja športa i konzumacije pop kulture koja ih sve manje čini ljudima.
Drugim riječima, tehnologija je omogućila bogatsvo i višak slobodnog vremena kako bi se s tim bogatstvom nabavilo neko kulturno-zabavno opojno sredstvo uključujući i prave droge za konzumaciju u slobodno vrijeme.
Prirodna znanost je uvijek bila povezana s tehnologijom i obrnuto.
Bez otkrivanja nekih sila u prirodi ne bi bila moguća moderna tehnologija.
Ne smije nas stoga iznenaditi kako su često vrhunski prirodo-znanstvenici bili okultisti.
Sotona vlada danas više nego ikad svijetom prvenstveno zahvaljujući modernoj tehnologiji, posebno onoj koja se temelji na elektromagnetizmu i koja omogućava emitiranje pokretnih slika i zvuka na daljinu i širinu i visinu, tako da se njegovo carstvo laži koje počiva na iluziji može lako i svugdje širiti.
Ideja i tehnologija transhumanizma je bez sumnje sotonska i smjera na to da ljudi više ne budu robovi Sotone preko elektronskih izvanjskih uređaja poput TV, računala i ekrana, nego da ti uređaji budu ugrađeni u ljudsko tijelo.
Propaganda se stalno vrši u medijima kako je čovjek slab, sklon bolestima te da ne može više evoluirati ako ne prihvati transhumanizam, ako ne prihvati u sebe elektronske uređaje koji će ga učiniti moćnijim, poput supermena.
S tim u vezi je još jedna posljedica napredka tehnologije, a to je centralizacija moći.
U vremenima tradicionalne tehnologije prije prve indutrijske revolucije moćnici su mogli biti na razini pojedinog sela i grada i to nikako u mjeri u kojoj su danas moćnici moćni.
Jer je seljak bio prilično neovisan, a nad takvim je teško imati moć osim sa grubom silom kojoj uvijek dođe kraj.
Međutim kad su došli strojevi, i kasnije u drugoj industrijskoj revoluciji strojevi i alati koji koriste elektromagnetizam, svi ljudi koji su tu novu tehnologiju prihvatili morali su ući u mrežu, ako ništa drugo u mrežu distribucije električne energije.
I sada, onaj tko kontrolira tu mrežu kao i druge koje je donijela moderna tehnologija, taj učinkovito kontrolira sve ljude. 
Moderno kamatarenje-bankarstvo kao i moderna država koja kontrolira socijalno-mirovinsko osiguranje kao i školstvo, ne može funkcionirati bez moderne tehnologije koja je sama po sebi dovela do tog stanja svemoći države, elektronskih medija, međunarodnog bankarstva i loža koji su upravljači nad svime. 
Ustvari gazda masonski loža je Sotona i tako smo došli do vrha piramide zemaljske moći koju je stvorila moderna tehnologija.
Sotona je, po dopuštenju Boga, okultistima znanstvenicima otkrio tajne elektromagnetizma kako bi se uspostavila ta naopaka piramida moći u posljednjim vremenima.
Gdje se tu krije opasnost od moderne desnice koju sam stavio u naslov?
Moderna desnica s pravom ustaje protiv nestanka europskih naroda, protiv pornografije i medija koji šire perverzije, protiv uništenja nacionalnih država, protiv feminizma, protiv destrukcije obitelji, protiv liberalizma bez kojeg se perverzije ne mogu širiti u društvu, protiv međunarodnog kapitala i bankarstva, protiv laži demokracije bez koje ne mogu postojati ispred navedeni međunarodni 'igrači' stvaranja globalne liberalne svjetske države.
Problem s modernom desnicom je što nije kršćanska, što nije ona desnica u francuskom parlamentu koja je bila protivnik francuske revolucije i za povratak na stari kršćanski poredak.
Srušiti jedno zlo, a ne uspostaviti dobro, znači donijeti novo zlo.
Moderna desnica koja ima veze s fašizmom i nacional-socijalizmom 20.st. ne vidi ili ne želi vidjeti kako društvo ne može postojati bez prave religije koja mora imati konačnu riječ u društvu kad su posrijedi ćudoredna pitanja, a njih ima bezbroj u politici.
Štoviše, mnogi pripadnici alt-right pokreta simpatiziraju poganstvo i drže zabludu kako je kršćanstvo oslabilo europske narode, slično kako je povjesničar E.Gibbon optužio kršćanstvo za pad rimskog carstva.
I vezano za ovu temu, alt-right nema svjesti o tome kako je put u Pakao popločen pločama moderne tehnologije.
Također mnogi od pripadnika tog pokreta fantaziraju o nekom silnom napredku kojeg će nam donijeti nove tehnologije, slično kao što su talijanski fašisti stvorili umjetnički pravac futurizam vidjevši u strojevima neku nepostojeću ljepotu kojoj se treba diviti.
Kršćani bi se po naravi svoje vjere trebali odmah distancirati od ljevice i liberalizma, štoviše boriti se protiv tih dekadentnih ideologija.
Ali je poseban problem ako prihvate sirenski zov moderne desnice u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
Jer ponavljam, alt-right nema ideoloških korijena u nauku Crkve, ne vidi kako društvo ne može postojati bez prave religije koja nije samo privatna stvar, nego mjerodavna i odlučujuća po pitanjima ćudoređa, ne vidi kako se može samo služiti Kristu Kralju ili biti protiv Njega, ne vidi kako nacionalne države nisu svetinja nego mora postojati vlast iznad država koja ih spriječava da ne postanu agresivne i osvajačke prema drugima i ta vlast je u onog tko ima ključeve sv.Petra.
Vjerujem da spoznaja o naravi moderne tehnologije može mnogima otkriti s alt-right, ali i ostalima, kako nema boljitka bez povratka u organsko kršćansko društvo u kojem tehnologija ne vlada nad ljudima.
Posve je jasno da zbog sotonske moći moderne tehnologije nije moguć, bez pomoći Božje, pokret koji bi ne samo smjerao, nego koji bi i omogućio povratak kršćanskoj državi. 
Ako dakle Bog nije predvidio da će se u 21.st. dogoditi taj povratak, onda ćemo svjedočiti uskoro novim 'čudima' moderne tehnologije s kojom će Sotona željeti uzeti dušu svih ljudi.
Borimo se i molimo da imamo Božju milost oduprijeti se tome.

Petrova

Jučer je bio blagdan sv.Petra, apostolskog prvaka i Kristovog vikara na Zemlji.
Zašto je njega Isus Krist izabrao za tu veliku ulogu ne znamo, možda to ne ćemo znati niti u vječnosti.
Sveta braća Ivan i Jakov, sinovi Zebedejevi nazvani su sinovima groma, jer su htjeli pozvati Boga da sprži neko selo koje nije htjelo prihvatiti Isusa.
To znači da u to doba nisu znali kako je Isus sam nestvoreni Bog, druga božanska osoba, jer onda bi znali da Bog s njima hoda, te da se ne trebaju okrenuti molitvom prema Nebu da bi selo bilo spaljeno.
Peter je odsjekao uho sluzi velikog svećenika kad je ovaj htio dignuti ruke na Isusa.
Ta trojica apostola bili su posebno privilegirana od Isusa, samo njih je pozvao na Goru preobraženja gdje su mogli vidjeti da Isus nije samo čovjek.
Jesu li se ti apostoli promijenili nakon što je Isus uskrsnuo, nakon što im je poslao Duha Svetoga?
Bez sumnje kao što se svi ljudi mjenjaju kad na njih siđe Duh Sveti.
Ali su u krivu svi oni koji bi pomislili kako nakon toga Petar više ne bi digao mač u obrani Isusa, ili kako sinovi Zebedejevi ne bi u obrani Isusove časti uništili sve one koji su spremni učiniti blasfemije protiv Isusa (a Ivan je pisao poslanice u kojoj se je čitateljima obraćao kao dječici učivši ih kako je Bog ljubav, ali istovremeno upozorivši ih da s hereticima ne sjedaju za isti stol).
Bogu ne smeta, nego štoviše Bogu je drago i Bog to od nas očekuje da smo uvijek spremni boriti se za Njega.
Petar je u tome bio izrazit, i zato pretpostavljam da Ga je izabrao za svog zamjenika kojem je dao ključeve Neba i Zemlje na Zemlji, to jest dok drugi put ne dođe.
Nema veće vlasti na Zemlji, osim Božje koja je apsolutna, koja bi bila jednaka vlasti onog tko ima Petrove ključeve.
To je vlast iznad svih ljudi i demona, iznad svih kraljeva i careva, UN, EU i NATO, masonskih loža i sinagoga, kao i prinčeva Pakla.
Tko ne poštuje te svete ključeve koje je dobio sv.Petar od Isusa, taj ne poštuje Isusa, makar otišao na križ radi Isusa (jer onda ne ljubi pravog Isusa, nego vlastitu krivu sliku Isusa).
Tko danas među živima ima ključeve sv.Petra?
Nitko.
Imamo lažnog pretedenta Bergoglia kojeg svijet priznaje za papu, za nasljednika sv.Petra, samo da bi uništio u čim većoj mjeri pravovjerje i Kristovu Crkvu.
Moramo znati da imati Petrove ključeve ne znači imati apsolutnu vlast koja pripada samo Bogu.
Jer netko može pomisliti da onda papa koji ima ključeve Neba, može izbaciti Boga i anđele od tamo i naseliti na Nebo demone.
Ili ovdje na Zemlji poništiti Božje zapovijedi i objavljenu istinu, ili naravnu istinu.
Oni koji u to vjeruju su tipični novoredni heretici papolatristi koji su Boga zamijenili s papom koji to ustvari nije, jer papa nikad ne može naučavati krivovjerje, nikad ne može voditi ljude u laži jer to znači voditi ljude u Pakao.
Crkva odnosno papa nema smisla ako ne vodi ljude k spasenju, ako kršćani nisu sigurni da ih Crkva i papa ne može učiti zabludama te da stoga moraju biti poslušni i papi i Crkvi.
Petar u smislu papinstva nije samo jedan živući čovjek, nego niz papa od prvog, od sv.Petra, do posljednjeg, živućeg ili mrtvog i nikad ne može neki pravi papa proturječiti nauku prethodnih papa, jer onda nije papa.
To je vrlo važan kriterij i naravna logična posljedica ili uvjet što ima ključeve Neba i Zemlje, papa ne može naučavati nešto što je protivno nauku Isusa Krista, bilo onoj objavljenoj u sv.Pismu, bilo onoj objavljenoj usmeno apostolima prije i poslije uskrsnuća, bilo zdravom razumu i naravnom moralu.
Za vrijeme prvog vatikanskog koncila kad se je vodila rasprava o dogmi o nezabludivosti papa, na dnevni red su došli primjeri iz povijesti Crkve koji bi išli u prilog ili bili protivni toj dogmi.
Što ustvari nije loš način rasprave, jer ako nešto držimo dogmom, odnosno Bogom objavljenom istinom, onda niti jedan povjesni događaj ne može poništiti dogmu, istina nikad ne može izgubiti od laži. 
Međutim problem je u povijesti što nikad ne možemo biti posve sigurni da imamo nužne povjesne istinite dokumente (a ne povjesne falsifikate) iz kojih ćemo isto tako sigurno znati što se je dogodilo.
Tako su protivnici donošenja dogme o nezabludivosti pape koji su očito bili heretici ako postoji ta dogma, izvukli na površinu slučaj (anti)pape Honorijusa I kojeg je posthumno osudio koncil Crkve u Carigradu kao heretika monoteletiste.
Ukratko, u to doba vodila se je žestoka rasprava i uz obračune do smrti oko pitanja Isusove božanske i ljudske naravi, te je dobar dio istočnih kršćana skrenuo u shizmu i herezu monofizitstva (Isus je samo Bog, da je čovjek je bio samo privid) i njoj blisku herezu monotelestva (u Isusu je samo jedna božanska volja). 
Egipat i okolne kršćanske zemlje bili su izgubljeni za pravovjerje (neki povjesničari Crkve kažu kako je najezda muhamedanca došla kao Božja kazna zbog shizme i hereze).
Carigradski patrijarh Sergije je htio nadići tu podjelu i opet ujediniti Egipat s ostatkom kršćanstva.
Ne kaže se bez razloga kako je put u Pakao popločen dobrim namjerama.
Tako je predložio heretičnu izjavu po kojoj se u Kristu nalazi samo jedna božanska volja, jer Krist ne može biti podjeljen u sebi (modernim riječnikom ne može biti shizofreničan, iako je to zabluda zato što se sjedinjenje božanske i ljudske naravi i volja u jedinstvenoj Isusovoj osobi ne može uspoređivati s nečim što je slično ljudima).
I kad se je zarazio s krivovjerjem, poslao je pismo (anti) papi Honoriju tražeći od njega podršku za 'plemenitu' ideju ujedinjenja s braćom koja su otišla u raskol.
Honorije je odgovorio potvrdno, a Sergije je iskoristio to pismo za širenje krivovjerja.
Nekoliko desetljeća nakon smrti i Honorija i Sergija, bizantski car je sazvao koncil Crkve u Carigradu na kojem se je javno čitalo navedeno pismo.
Koncil je anatamizirao i osudio Honorija, Sergija i sve ostale heretike monoteletiste, dok je ondašnji papa prihvatio odluke koncila, anatemizirajući sve navedene heretike.
U narednim stoljećima u tekst papine krunidbene zakletve svi pape su pojedinačno anatemizirali Honorija.
Kako ima previše povjesnih dokumenata o tome, očito se sa velikom sigurnošću može reći kako je Honorije bio heretik, bez obzira je li do tog pisma dobivenog od Sergija Honorije vjerovao kako je u Isusu i božanska volja i ljudska volja, ili što je htio zbog političkih razloga biti dobar s moćnim carigradskim patrijahatom i što je želio povratak raskoljenih egipatskih heretika kasnije nazvanih koptima.
Složiti se s krivovjerjem ili ne reagirati na izrečeno krivovjerje, znači biti heretikom.
I u tome su u pravu bili oni polemičari na prvom vatikanskom koncilu koji su bili bliski s protestantizmom, Honorije je bio heretik.
Međutim bili su u krivu što se tiče zaključka iz te povjesne činjenice kako pape nisu nezabludivi.
Druga strana koja je štitila istinu - dogmu o nezabludivosti, falsificirala je povjesne činjenice kako bi opravdala istinu. 
Oni su nastojali dokazati kako Honorije nije bio heretik, de facto time su optužili Koncil u Carigradu, ondašnjeg papu i na desetine papa poslije da su lažno optužili Honorija.
Što je dakako krivo, istina ne treba laži da bi se opravdala, i ako su ti desetine papa lažno optuživali Honorija, onda su i sami bili antipape, jer pravi papa ne može donositi lažne anateme.
I još jedan važni moment je bio u raspravi na prvom vatikanskom koncilu.
A to je pitanje kontinuiteta papinstva. 
Neki protestanti su bili spremni priznati istinu da je Isus Krist dao ključeve Neba i Zemlje sv.Petru, ali po njima ti su ključevi nakon toga bili izgubljeni, nitko nije nasljedio sv.Petra kao vikara Kristovog na Zemlji.
Stoga su ovi prvi bliski protestantima dokazivali uz pomoć Honorija kako nema kontinuiteta papinstva jer je Honorije bio heretik, a ovi drugi su se svim silama dali u obranu pravovjerja Honorija s motivom da tako moraju činiti da bi obranili istinu kako sv.Petar ima nasljednike.
Sve što sam gore naveo dovelo je u 20.st. do sadašnjeg stanja Crkve bez pape i hijerarhije.
Istina je međutim i da su i jedni i drugi bili u nekim stvarima u pravu, a u drugim u krivu.
Honorije je bio heretik, a budući da ga nisu htjeli u moderna vremena osuđivati kao heretika kao što je to bilo u ranom srednjem vijeku, onda je Honorije uvršten kao pravi papa.
A ako je Honorije bi pravi papa bez obzira ne sve povjesne činjenice o njemu kao osuđenom heretiku, onda pape mogu biti i pravovjerni i krivovjerni, glavno je da bilo tko bude papa.
Jer kažu - Isus Krist nam je obećao da vrata Paklena nikad ne će nadvladati Crkvu na Zemlji (što ustvari znači kako nikad Crkva ne će naučavati zablude, jer hereze su vrata Pakla).
Da, samo On nije obećao da će postojati papa kad On drugi put dođe na Zemlju, štoviše rekao je - hoće li naći uopće vjere na Zemlji.
Dakle najveća zabluda koja je proistakla od neodgovarajuće rasprave o Honoriju jest kako Crkva ne može postojati bez pape, to jest hijerarhije.
A to je temelj opasne hereze papolatrije po kojoj i Antikrist može postati Kristov vikar i kojeg kršćani moraju slušati i držati papom, budući netko mora biti papa da bi Crkva opstala.
Nemam više uopće razumijevanja i sućuti prema novorednim katolicima bili oni čvrsto u novorednoj sekti ili bili oni otpornici SSPX tipa koji lamentiraju i snebivaju se s bezbrojnim skandalima i javno izrečenim ili izvedenim herezama Bergoglia ili bilo kojeg novorednog biskupa i svećenika.
Zaslužili ste upravo takve pape, biskupe i svećenike koji vas vode u Pakao zato što radije birate za vas komfornu laž koja će vam dati privid svetih sakramenata nauštrb istine koja će vas osloboditi ma kako to izgledalo kao bolni rez.
Honorije nije bio papa zato što heretik nije kršćanin, a nekršćanin ne može imati ključeve Neba i Zemlje i tako voditi zemaljsku Crkvu.
Papinstvo nije prestalo zato što Honorije nije bio papa, kao što nije ni sada nestalo zato što Bergoglio nije papa.
Bog uvijek može, ako hoće, učiniti da opet nekom da ključeve sv.Petra.
Mišljenja sam kako to više nije slučaj i da smo već desetljećima u vremenu o kojem je pisao sv.Pavao kad će se ukloniti onaj tko je spriječavao dolazak Sotone iz dubine Pakla, a to je onaj tko ima vlast to činiti - papa.
Kao što sam pisao u uvodu, to je onaj tko ima Petrove ključeve.
Sv.Pismo nas više upućuje na to kako u posljednjim vremenima više ne će biti pape i hijerarhije, nego što su papolatristi krivo zaključili kako bez pape nema Crkve, odnosno kako je Isus obećao da će do kraja netko biti papom.
Tome u prilog ide i Objava po kojoj će se na kraju pojaviti Henok i Ilija, a zašto bi se oni pojavili ako netko drugi ima ključeve Neba i Zemlje.
Moram na kraju napisat kako ima dosta onih koji vide da je sv.Stolica prazna, ali opet ne žele priznati povjesnu činjenicu kako je Honorije bio osuđeni heretik.
Takvi obično pretpostavljaju kako je sve bilo idilično do Ivana XXIII, iako ima dokaza kako su pape i prije toga u 20.st. naučavali zablude. 
Pisao sam na blogu kako je Benedikt XIV na početku prvog svjetskog rata ustvrdio kako su svi ljudi djeca Božja.
Danas, na vrhuncu zablude humanizma, to svima zvuči kao kršćanska istina.
Ali to nije, dijete Božje postaje se samo u sakramentu krštenja i niti jedno djete Božje ne može završiti u Paklu, što znači da se status djeteta Božjeg može obnoviti samo u valjanoj svetoj ispovijedi (dovoljno je imati i iskreno pokajanje ako nema u blizini valjanog svećenika za ispovijed).
To isto znači kako je stolica sv.Petra bila slobodna u to vrijeme, a čini mi se niti poslije više nije bilo pravih papa, te su ti pretedenti sve više težili prema drugom vatikanskom koncilu kojeg bi vjerojatno zakazao Pio XII da je poživio i koji je bio radikalniji u izmjeni svete litirgije nego, za većinu sedevakantista prvi antipapa, Ivan XXIII.
Također, česta je zabluda sedevakantista kako se nakon jednog antipape prekida papinstvo, pa niti ne žele istražiti pravovjernost papa prije Ivana XXIII jer se boje da bi to onda značilo kako nitko nakon tog prvog antipape više nije bio pravi papa.
Ta zabluda dakako proizlazi od one strane koja je krivo polemizirala o Honoriju na prvom vatikanskom koncilu držeći da ako je Honorije bio heretik i antipapa da onda nakon toga više nama papa. 
Moramo dragi čitatelji prihvatiti istinu ma kako nam ona bila bolna trenutno.
Što se tiče nauka Crkve, mislim da nam više nije nužan papa, jer imamo danas više nego ikad u povijesti priliku upoznati u detalje taj nauk preko suvremenih medija i knjiga.
Nema niti jedne zablude niti će je biti koja nije dosad osuđena u nauku Crkve. 
Ne treba nam papa kako bi znali da su gay parade odvratne u Božjim očima, kako su sve moderne ideologije antikršćanske, kako su liberalna i sekularna država kao i globalizam protivni kršćanstvu i protiv koje se kršćani trebaju boriti.
Ne treba nam odluka pape i biskupa kako je brak neraskidiv i kako se preljubnici ne smiju pričešćivati. 
I tako dalje i tako dalje.
Najgora posljedica što nemamo živog nositelja Petrovih ključeva je to što više nema hijerarhije Crkve, niti jedan biskup ma kako bio pravovjeran i osuđivao drugovatikansku sektu ne može reći da je nadležan za neku svoju biskupiju na koju ga može postaviti samo papa. 
Posljedica je također da vrlo teško možemo doći do sakramenta za koje su nužni svećenici ili biskup.
Ostaje nam samo krštenje i ženidba. 
Kao japanskim kršćanima kad su vlasti istjerali svećenike, a kršćani su se sami krstili i ženili i tako je bilo desetljećima.

Neka za nas, za kršćane u posljednim vremenima, posebno moli sv.Petar kako bismo sačuvali vjeru i životnu trku otrčali do kraja kao što je pisao sv.Pavao, drugi veliki apostol koji se je slavio jučer i koji neka isto moli Boga za nas!

P.S. Dodatno objašnjenje Prvog vatikanskog koncila 1869-70. 
Isti se je održavao za vrijeme masonskog rušenja papinske države.
Najvjerojatnije su i Prusi pod Bismarckom napali Francusku kako bi se francuske trupe povukle iz Rima i kako bi se tako masoni i garibaldinci dočepali vlasti u Rimu. Bismarck je inače prijetio ratom ako se pokrene koncil koji će donijeti dogmu o papinskoj nezabludivosti jer bi to po njemu uvelike otežalo ujedinjenje njemačkih katolika i protestanata.
Koncil se je održavao u takvoj situaciji da nije nikad niti formalno završen, nego je zasjedanje prekinuto kad je došla u pitanje osobna sigurnost pape, kardinala i biskupa koji su bili na koncilu. 
I nije mi jasno kakvi su to koncili koji traju dvije godine, kao što je bio i drugi vatikanski. Nicejski sabor Crkve koji je razmatrao kudikamo teža teološka pitanja te koji je osudio arijanizam trajao je od 20.svibnja 315.g. do 25. srpnja iste godine.
Vratimo se na Prvi vatikanski koncil.
Papa Pio IX je sebe proglasio zatočenikom masona i garibaldinaca te je situacija između pape i novostvorene Italije razriješena tek s Piom XI u slijedećem stoljeću kad je potpisan lateranski sporazum s talijanskom državom koju je predstavljao Mussolini i kad se je talijanska država obvezala izvršiti Crkvi kompenzaciju zbog oduzete papinske države.
Vrlo je moguće kako to nije bio pravi sporazum ako su Pio XI i njegov prethodnik Benedikt XIV bili već antipapama.
Međutim kako sam već napisao, Prvi vatikanski koncil napravio je izuzetnu štetu na duhovnoj razini, budući su mnogi katolici zaključili kako Crkva ne može postojati bez pape, kako se bez obzira na sve blasfemije i hereze koje izvodi i širi čovjek koji je 'sjeo u sedlo' i stavio papinsku bijelu kapicu na glavu, istog mora priznati papom i ponašati se prema njemu kao da je on pravi papa.
Ustvari nitko nije vjerovao od katolika tada u 19.st. da će se pojaviti takvi heretici i blasfemičari u stolici sv.Petra kakvi su došli u slijedećem stoljeću.
Ali su bez sumnje imali krivu vjeru ako su smatrali da je dogma kako će Bog osigurati da uvijek bude živućeg pape.
Vrlo je opasno istraživati Božje tajne i stavljati Bogu u usta nešto što On nije rekao niti objavio preko proroka.
Mislim da naši naraštaji zbog toga snose posljedice koje mogu biti izvazvane Božjom kaznom zbog zablude 19.st. ali i da je to sve dio Božje providnosti koja dozvoljava oslobađanje okovanog Sotone iz Pakla i dolazak Antikrista kako bi Isusov trijumf u konačnom drugom dolasku na Zemlju bio čim veličanstveniji dok bude slavio pobjedu nad najmoćnijem okupljanju zla ljudi i demona od postanka svijeta.
A svijet i vrijeme se ne može bližiti svome koncu ako netko ima ključeve sv.Petra koje spriječavaju oslobađanje demona iz Pakla.
Mnogi protestanti vjeruju kako se u Cernu - Švicarskoj, u velikom torusu za ubrzavanje atomskih čestica eksperimentira kako bi se otvorila vrata podzemlja demonima da dođu na Zemlju.
To je još jedna u nizu protestanstkih zabluda, jer kakav bi to bio Bog koji bi dozvolio da netko oslobodi Sotonu iz Pakla zato što ovaj koristi neki veliki torus i troši enormne količine energije.
Protestanti su još uvijek preoholi da bi shvatili sv.Pismo do kojeg navodno jako drže u kojem se jasno nazire kako nema oslobađanja Sotone iz Pakla i dolaska Antikrista dok se na Zemlji nalazi živući papa u ulozi sv.Petra koji ima vlast nad Nebom i Zemljom, jer to znači imati ključeve.
Znajući sve to ne smiju nas sablazniti sve veće javne opačine i perverzije koje vidimo preko medija i uživo da se događaju po cijelom svijetu. 
Ali opet sve je to po Božjoj providnosti u kojoj se nadam da se i vi i ja nalazimo kao oni koji će svjedočiti za Krista u posljednjim vremenima.
Amen.

P.S.S. Zaboravio sam u tekstu spomenuti biblijski dokaz kako je krivovjerno vjerovati da Crkva ne može postojati bez živućeg pape.
Kad su apostoli pitali Isusa o Drugom dolasku, onda se je On između ostalog pozvao na Danijelovo proroštvo o grozoti pustoši na svetom mjestu i kako će tada prestati svakodnevna žrtva Bogu.
To isto navodi i sv.Ivan u Otkrivenju.
Znači Bog nam je objavio kako će malo biti katolika kad bude drugi puta došao, i da će prije toga prestati Mise, jer Misa je jedina valjana i Bogu ugodna žrtva koja se prikazuje nakon Isusove Muke i koja je uvijek mistično uranjanje u tu istu Žrtvu.
To se može jedino dogoditi ako tada više ne bude pravih svećenika koji imaju obvezu dnevno prikazivati Misu, baš kako je Danijel proročki opisao - svakodnevna žrtva.
Papa je istovremeno i svećenik, što znači da u posljednjim vremenima ne će biti ni pravog pape, ni pravih kardinala, ni pravih biskupa, ni pravih svećenika.
A biti će grozota pustoši na svetom mjestu.
Mislim da živimo u tim vremenima ili će ta vremena uskoro nastupiti kad umru posljednji valjano zaređeni svećenici koji služe valjanu Misu, a ne novorednu protestantiziranu misu.
Moram također spomenuti još jednu zabludu koja je opet najvjerojatnije došla iz krive obrane antipape Honorija.
Mnogi tumače Prvi vatikanski koncil to jest dogmu o nezabludivosti papa kako je papa samo nezabludiv u svom izvanredovnom nauku odnosno kada proglašava neke dogme.
Tako je tobož Honorije i dalje ostao nezabludiv jer je pismo carigradskom patrijarhu Sergiju bilo samo pismo, a ne svečano objavljena dogma kako je u Isusu Kristu prisutna samo božanska volja.
Dakle i to je opasna zabluda koja je prisutna kod mnogih 'tradicionalnih' katolika koji recimo drže da je Ivan Pavao II i dalje ostao papa to jest nezabludiv kad je poljubio kuran zato što to nije učinio svečano to jest u svom izvanredovnom učenju.
Papa po njima može javno činiti što god hoće, može pred kamerama držati Crnu misu nad tijelom gole žene, ili reći kako sodomizam ili preljub nije prepreka za pričešćivanje, ili reć da Deset zapovijedi više ne važe u razgovoru s novinarima u notornom letu zrakoplova, ali on će i dalje 'tradicionalnim' katolicima ostati Sveti Otac.
To je perverzija od svetog i nezabludivog učenja Crkve po kojem bi stvarno Antikrist mogao zasjesti u stolicu sv.Petra i mogao bi činiti i govoriti sve na što će ga Sotona nadahnuti i 'tradicionalni' katolici bi ga zvali Svetim Ocem sve dok ne bi javno i svečano proglasio neku novu dogmu.
Što reć na takvo idiotsko tumačenje o papinstvu nego da su zaslužili takvi 'katolici' da imaju Bergoglia ili stvarnog Antikrista za 'papu', za svojeg duhovnog oca koji će ih voditi u Pakao.