Skrupula

Zanimljivo je kako se latinska riječ 'scrupulum' različito tumači u hrvatskom i srpskom jeziku.
Prema Hrvatskom jezičnom portalu skrupula ima dvojako značenje:

1.  izražen osjećaj obzira prema drugima, poštivanje ukusa, dobrih običaja i morala [čovjek pun skrupulā]; savjesnost, obzirnost 
2. sumnja, dvoumica 

Dok prema jednom srpskom portalu skrupula znači:

1. sumnja u ispravnost sopstvenih postupaka, duševni nemir, sumnjičavost, bojazan; oklevanje, neodlučnost;

2. preterana tačnost, savesnost, sitničavost, pedantnost u poslu;

3. istorijski: stara mera za težinu, dvadeset četvrti deo unce.

Vrlo je to znakovito jer nam govori o različitom mentalitetu tih naroda.

Među nama Hrvatima skrupulozan čovjek je moralan čovjek to jest društvo ne može postojati ako u njemu nema ljudi sa skrupulama, jer je inače 'čovjek čovjeku vuk'.

Kod Srba izgleda da je skrupulozan čovjek onaj koji je slabić, koji je neodlučan i uvijek pasivan.

Svetosavska ideologija srpskog imperijalizma očito ne treba skrupulozne Srbe.

Međutim i jedna i druga definicija slažu se kako skrupula znači i sumnjičavost.

Meni se stoga čini da smo mi moderni Hrvati sve više skrupulozno sumnjičavi i neodlučni, a manje skrupulozno obazrivi prema drugim sunarodnjacima.

Očito nema ni među nama ni među njima ravnoteže u naravnoj obazrivosti među pripadnicima društva i nužne odlučnosti da se učini korak koji je koji puta nužan i bolan da bi se izbjeglo propadajuće stanje naroda.

Primarni motiv za ovaj članak je tekst jednog sedevakantiste o 'suradnji katolika sa Zlom'. 

Može li se katolik zaposliti kao poštar znajući da će povremeno raznositi po kućama pornografske časopise i heretičke knjige?

Odgovor autora je nimalo skrupulozan, ne smije jer tada surađuje sa Zlom.

Zanima me gdje autor članka radi, jer ne vidim niti jedno radno mjesto u SAD koje nije nimalo izravno ili neizravno u dodiru sa Zlom.

Ako radi na željeznici ili bilo gdje u prometu, onda mora biti svjestan kako se takve knjige i časopisi transportiraju kroz neku prometnu djelatnost.

Ako radi kao drvosječa onda mora biti svjestan kako će se od drva napraviti papir na kojem će se tiskati pornografija. 

Ako radi u informatičkoj industriji onda mora biti svjestan da radi u 'industriji' koja najviše širi pornografiju.

Ako radi kao čistač ulice onda mora znati da plaća porez državi koja isti porez usmjerava na širenje sodomije i ostalih perverzija.

Uostolom sve zapadne države su legalizirale pornografiju, a da ne spominjemo kako iste publiciraju i šire heretičke knjige, stoga neskrupulozni autor bi morao odreći se državljanstva SAD i praktično biti u otvorenom ratu sa svim državama svijeta.

Kako sam prilično siguran da to nije slučaj, onda je jasno kako se iza neskrupuloznosti krije licemjerje.

Koji je onda kršćanski stav?

Čitamo kako je naš Gospodin Isus Krist odgovorio na provokativno pitanje farizeja je li moralno ispravno plaćati porez rimskom caru tako da je rekao poznatu rečenicu 'dajte caru carevo, a Bogu božje'.

'Neskrupolozni' bi, ako nije licemjer i da ne zna Isusov odgovor, rekao kako to nije moralno jer plaćati porez poganskoj državi znači surađivati sa Zlom.

Stoga nije suradnja sa Zlom raditi kao poštar koji svako toliko dobije za isporučiti u neprozirnom omotu neku pornografiju. 

Nedopustivo zlo je izravno širiti zlo, što znači raditi u tvrtkama ili društvima koje se bave širenjem nemorala.

Nemoralno je recimo biti zaposlen u strankama koje u svom programu šire nekršćanske ideje.

U takvim tvrkama, društvima i strankama kršćanin ne smije raditi niti kao portir.

Ali bez sumnje sve države su postale izravni ili neizravni nositelji ili širitelji zla jer su legalizirale nemoral.

Bitka koju su trebali voditi kršćani bila je pred stoljeće i pol kad su bez velikog otpora liberali uništili kršćanske države.

Stoga će biti sve gore i gore i zaista će doći trenutak kad će svi preostali kršćani morati biti neskrupulozni ili više ne će biti kršćani.

Kad države budu onemogućavale kršćanske roditelje da odgajuju svoju djecu kršćanski, kad će zaposlenje u tvrtkama ili u državi biti uvjetovano prihvaćanjem sodomitskog braka i ostalih nastranosti i kad svi državljani budu prisiljeni prihvatiti nemoralne zakone i deklaracije i slično tome, onda će kršćani imati samo jedan put do spasenja - mučeništvo.

Zrno i zid

Ovaj tekst nadovezuje se na jedan drugi od ovog bloga na kojem sam objasnio zašto stvoreni svijet što ga modernim riječnikom zovemo svemirom ili univerzumom mora biti ograničen.
Ukratko, sve što je stvoreno mora imati granice, jer ako ih nema, onda je beskonačno, onda je to Bog, i onda to nije stvorenje.
Moderne teorije temeljene na Velikom Prasku evidentno imaju za posljedicu konačan svemir koji se širi iz prvobitne točke izmišljene prvobitne eksplozije ničeg u nešto, ali da bi odbacili ideju konačnosti odnosno granice, dana je slika svemira kao površina balona koji se napuhuje i tako se sve više udaljavaju međusobno svemirska tijela, ali opet ne postoje granice jer nitko ne može putovati nikamo ako to nije po površini napuhanog balona.
To je dakle trik kako bi se postiglo da su sve ovce na broju i da je vuk sit.
Ovce mogu putovati kamo hoće i ne će naići na zid, a vuk ateist je sit budući je svemir tobož beskonačan.
Zašto ta ideja kako svemir mora biti beskonačan to jest bez granica?
Jer time se  stvorenje lažno čini Bogom, a svemir ili kako neki kažu priroda je naizgled idealan bog zato što nema moralnih zapovijedi, zato što ne osuđuje požude i grijeh.
Stoga zabluda o beskonačnosti svemira ima svoje dublje korijene u istočnom grijehu, u ropstvu čovjeka Sotoni preko požuda.
Ali što je s beskonačnosti u suprotnom smjeru, u beskonačnosti prema unutra, u beskonačnosti prema sve manjem i manjem?
U filozofiji prirode imamo dvije grčko-poganske škole koje se dalje dijele, ali u osnovi su to atomistička škola i Aristotelova ideja o neprekidnosti materije.
Kao kršćani, uvijek moramo biti skeptični prema nauci pogana i staviti ih pod lupu Božje objave. 
Atomisti poput Demokrita držali su da oduvijek postoje praznine i atomi, promjene koje vidimo su po njima promjene uzrokovane novim razmještajem atoma u prostoru.
Atomi su nedjeljivi i osnovna građa prirode.
Praznine su nužne inače se atomi ne bi mogli micati i stvarati nove strukture ili micati te strukture kroz prostor.
Aristotel je pak naučavao kako ne postoje atomi, kako je materija beskonačno djeljiva, kako nije zrnasta, kako nema konačne 'sitnoće' ispod koje se ne može naći ništa sitnije, nego uvijek postoji nešto manje od tog što držimo najmanjim.
Aristotelov učitelj Platon je bio atomist, samo 'idealnog' tipa.
On nije vjerovao kako postoje atomi kao materijalna tijela, nego postoji ideja o atomima koja je u sferi matematike odnosno geometrije. 
Atom je po toj zabludi trokut od kojeg se sastavljanjem može dobiti kocka, tetraedar, oktaedar ... koji su ideje što se materijaliziraju u nama vidljivom materijalnom svijetu. 
Ne smijemo dovesti se u zabludi pa pomisliti kako je Platonov idealizam put prema Bogu, jer taj put vodi u magiju, traganje za skrivenim znanjem o tom svijetu ideja koji je superioran materijalnom svijetu i koji je stvaran, a materijalni je samo blijeda slika idealnog svijeta (sjetimo se priče o Platonovoj pećini).
Oni koji se bave s grafičkim programiranjem znaju kako je temelj računalnog prikaza na ekranu trokut, to je dakle analogija s Platonovom idejom atomizma.
Kroz povijest zapadne civilizacije naizmjenično su se prihvaćale i odbacivale ideje atomizma, bile one materijalističkog Demokritovog tipa ili idealnog Platonovog, i ideje beskonačne djeljivosti materije Aristotela.
Parafrazirajući Marksa možemo reći, ne radi se o tome dal je materija beskonačno dijeljiva ili nije, nego se radi o tome da odbacimo sve filozofije koje ne počivaju na Božjoj objavi kao istini koja nam je dana da bi razumijeli svijet oko sebe i u nama kako bismo postigli cilj zbog čega smo stvoreni.
Što je dakle istina - postoje li atomi - nedjeljive čestice ili ne postoje?
Kako ne postoji beskonačnost prema vani, tako ne postoji niti beskonačnost prema unutra, jer samo Bog je beskonačan.
Aristotel je bio sigurno u krivu kao što je bio i u ideji kako je materija beskonačna i nestvorena i koja paralelno egzistira s Bogom.
Doista je bila zabluda skolastika što su Aristotela uzeli kao autoriteta.
A pitanje tih temeljnih 'božjih čestica' jesu li one sve iste to jest postoji samo mnoštvo istih atoma (nije važno dal tu nedjeljivu česticu-atom definirali kao skup protona, neutrona i elektrona ili to definirali s tzv. Higgsovim bosonom što još nazivaju 'božjom česticom'), ili je Bog stvorio nekoliko vrsta najsitnijih čestica, sve je to de facto bavljenje s magijom, alkemijom i sigurnim putem da se Sotona ubaci u spoznaju ljudske znanosti kako je to već bilo kod neoplatonista i u spoznanju elektromagnetizma kao temelju druge Zvijeri iz Otkrivenja o čemu sam prethodno pisao.
Po mojem sudu potraga za 'božjom česticom' jednaka je želji da se okusi zabranjeni plod sa stabla spoznaje dobra i zla odnosno to je ideja da oni koji spoznaju 'božju česticu' dobiju znanje koje će im dati moć biti bogovima.
Biti će samo još veći robovi Sotone, ali budući da u tim potragama sudjeluje većina država onda će poplava demonizma, ako već i nije, biti obilata, ili onakva kakva je opisana u Otkrivenju za posljednja vremena.
Organizacija CERN je službeno promatrač u UN, ali mogli bismo reći promatrač s posebnim statusom i ulogom.
Organizaciju čine zemlje zapadne i istočne Europe s ciljem nuklearnih istraživanja, čitaj traganja za Božjim tajnama.
CERN je utemeljen još 1954. i ako čitate ovaj blog onda je dobro znati kako je web (mreža svih računalnih mreža) pokrenut baš od te organizacije 1990., a 1993. se je otvorio i za 'neznanstvenike' to jest vas i mene.
U mreži smo dakle zahvaljujući organizaciji koja ima ovaj logo:

I koja ima u svojem sjedištu u Švicarskoj kip poganskog hinduskog boga uništenja Shivu:

Logo ima koliko vidim šestice u sebi.
Navodno nuklearni akcelerator CERN-a koji je u Švicarskoj i najveći je u svijetu troši električnu energiju kao neke manje države (vjerojatno su i elektromreže europskih država umrežene kako bi se između ostalog lakše opskrbljivalo energijom takve enormne potrošače).
Nisam još čuo da je i jedan političar javno postavio pitanje u sabornicama diljem Europe zašto njihove države daju toliko mnogo novaca poreznih obveznika za CERN odnosno koji je cilj i kakva se blagodat očekuje od rezultata rada tog projekta?
I nitko ovdje nije nevin ako se ne protivi navedenim eksperimentima koje žele 'pobožanstveniti' čovječanstvo to jest sotonsku elitu.
Sv.Pavao je napisao Solunjanima u petom poglavlju poslanice:

Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.

Možemo reći i dok bude čovječanstvo očekivalo blagodati koje će im donijeti znanost i tehnologija pogotovo putem projekata tipa CERN, zadesiti će ih iznenadna propast i grozota vlasti demona.
Jer da postoji mogućnost da stvorenja spoznaju Božje tajne i tako postanu jednaki Bogu, Sotona i demoni odavno bi izbacili Boga s Neba ili bi postali stvoriteljima koji stvaraju svoje svijetove ex nihilo.
Nema nikakve nepravde što je Bog dopustio da Adam i Eva zajedno s njihovim potomcima postanu robovi Sotone.
Htjeti biti Bogom znači željeti smrt pravom Bogom bez obzira što je to tek pusta i neostvariva želja.
Dakle, isto tako vlast i grozota vlasti demona nad ljudima biti će kao nikad u povijesti i veličinom i kakvoćom jer gotovo svi ljudi implicitno ili eksplicitno stoje iza ideje i želje otkrivanja nedostupnih Božjih tajni. 
Mudri ljudi ne trebaju ići u ekspediciju u kojoj će doći do neprobojnog zida, jer mudri ljudi znaju da su konačna stvorenja koji moraju negdje imati među koju ne mogu prijeći.
Štoviše, takva putovanja imaju u sebi skrivenu želju da granica nema, da ne postoji zid kojeg se ne može preskočiti ili razrušiti, to jest da su beskonačni poput Boga.
S druge strane isti ljudi žele doći do zrna materijalnog stvaranja jer misle da će onda moći slagati zrna kako im se prohtje i tako se igrati Boga ili rušiti pravog Boga.
Stoga nije čudno da CERN ima skulpturu indijskog boga uništavanja.
Morat ćemo se dragi čitatelju odijeliti od svih organizacija i projekata edenskog tipa ako ne želimo dočekati našeg Gospodina Isusa Krista pod sjenom laži Sotone.
 

Zvijer koja je izašla iz zemlje

Iz Otkrivenja 13 poglavlje:

I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj.
Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana.
Čini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi.
Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje.
I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.
Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo,
i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.
U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.

Prva zvijer sa sedam glava i deset rogova izašla je iz mora.
Ako mislite da nam ovdje Bog otkriva kako u morskim dubinama postoji neko takvo čudovište, ili da će ljudi stvoriti genetskim promjenama prvu zvijer Apokalipse, onda ste zalutali na ovaj blog.
Prva zvijer simbolizira ljudska carstva koja se bore protiv Boga i Njegovih izabranika.
To su redom Egipat, Asirija, Babilon, Perzija, Grčka, Rim i Velika Britanija odnosno britansko carstvo koje je prostorno bilo najveće u povijesti.
U tome će se složiti mnogi protestanti iako to što su protestanti moraju prvenstveno biti zahvalni posljednjoj glavi prve zvijeri.
Bog nam otkriva kako sila, vlast i prijestolje prve Zvijeri dolazi od Zmaja, a Zmaj je Sotona.
Možda će se netko upitati nije li to u koliziji s naukom iz iste Biblije kako svaka vlast dolazi od Boga te da kršćani trebaju biti poslušni vlasti?
Ne, nema kontradiktornosti jer Bog je Istina ili kako kaže Biblija to jest sv.Pavao Rimljanima - neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac.
Zvijer dakle je imala i ima vlast na Zemlji zato što je Bog dopustio, budući da je to u Njegovom vječnom naumu, da Sotona preko svojih ljudskih pomagača i utjecaja na sve ljude koja ima po istočnom grijehu, formira kroz ljudsku povijest velika carstva koja se bore protiv Boga.
Kako sam više puta pisao to je učinio zato da bi se Njegovi izabranici posvetili u borbi protiv Zvijeri odnosno Zmaja.
I dok su ta carstva fizički pobjeđivala i usmrćivala Božje svece, isti su zbog svoje odanosti Bogu sve do smrti, dobijali vječnu nebesku krunu slave od Boga.
Dakle zbog tih neprocjenjivih vječnih kruna Zmaj je dobio privremenu vlast nad Zemljom koju je dalje dao prvoj Zvijeri.
Ali kršćani ne smiju biti buntovnici bez razloga to jest revolucionari.
Kršćani trebaju biti poslušni vlasti i zakonima Zvijeri sve dok poslušnost tim zakonima ne bi bila u kršenju Božjih zapovijedi.
Primjerice liječnik nema opravdanja što vrši abortus kojeg je legalizirala država.
Učitelji nemaju opravdanja ako djecu uče spolnom i inom nemoralu budući se isto nalazi u školskim programima koje je pečatirala Zvijer.
U takvim slučajevima neizbježan je sukob kršćana i Zvijeri, a kršćani ne smiju biti malodušni u toj borbi jer nam je otkriveno kako Zvijer nadvladava svece, a Isus je poručio neka se radujemo u tom trenutku jer velika nam je plaća na Nebu dok svjedočimo za Istinu po cijenu svojeg života.
Drugim riječima Zvijer postoji i ima vlast samo radi tih presudnih trenutaka stjecanja nebeske krune.
Vratimo se na početak teksta, na činjenicu da prva Zvijer izlazi iz mora, a druga Zvijer iz zemlje.
More simbolizira narode, protubožja carstva su proizašla iz naroda, bilo to Egipćani, Asirci, Babilonci, Perzijanci i Medijci, Grci, Rimljani ili Englezi.
Kad sam već spomenuo posljednje onda je britansko carstvo sa svojom judeomasonerijom i njegov 'drugi rog' SAD glavni krivac što se je zabluda kako vlast proizlazi iz naroda raširila svijetom.
Vlast dolazi od Boga koji je svemoguć i kojem se nitko od stvorenja ne može suprostaviti. 
Bezumno je dakle vjerovati kako netko može imati vlast a da Bog ne želi da isti ima vlast na bilo kojem području.
Kako napisah Bog je privremeno Zmaju dao vlast na Zemlji, a ovaj je vlast dao Zvijeri što u konačnici znači kako vlast Zvijeri neizravno dolazi od Boga.
Zmaj ima vlast nad ljudima zbog istočnog grijeha, ali da bi još više ih potaknuo na oholost i pobunu protiv Boga, onda im je usadio zabludu kako su potpuno slobodni, kako oni po sebi imaju vlast koju onda predaju na demokratskim izborima nekom tko će vladati u državi.
I sada dolazimo do druge Zvijeri Apokalipse koja izlazi iz zemlje, ne iz mora.
Tko danas može dobiti izbore i vlast ako ga nema nigdje u modernim sredstvima javnog priopćavanja?
Nitko.
Tko danas ima vlast koja je jača od vlasti onih koji su dobili izbore?
Onaj tko ima vlast nad medijima.
Mediji odnosno pripadajuća tehnologija su druga Zvijer Otkrivenja.
Oni nisu proizašli iz naroda-mora, nego iz tehnologije-zemlje.
Prenošenje zvuka i slike na daljinu i to milijunima ljudi istovremeno je moć kojoj nema premca u modernom društvu.
Zato što su ljudi poput noćnih leptira koji su opčinjeni sa umjetnim svjetlom u noći i prema kojem lete sve dok ne sprže svoja krila.
To nije pravo svjetlo, to je vatra koja isijava svjetlo.
Ljudi su u proteklih sto godina i malo duže postali dragovoljni robovi druge Zvijeri koju slušaju i poslušaju dok im govori kako se trebaju klanjati prvoj Zvijeri, a time neizravno Zmaju koji je stvorio drugu Zvijer iz zemlje.
Od početka bloga pišem kako je moderna tehnologija 'čudesni dar Pakla'.
Sve donedavno nisam bio svjestan kako je taj 'dar' bio naveden u Otkrivenju  kao druga Zvijer.
Druga Zvijer nije samo tehnologija slike i zvuka, to je sva moderna tehnologija koja ovisi o elektromagnetizmu - svjetlosti.
Lucifer znači lučonoša, onaj koji nosi svjetlost.
Ali to nije ona prava Svjetlost koja proizlazi od Boga i za koju možemo reći da je nestvorena jer prema sv.Pismu Isus Krist je novo i vječno Sunce koje će svjetliti svecima i anđelima u nebeskom Jeruzalemu.
Nestvoreno Svjetlo nema kraja ni početka, Ono je neiscrpno, Ono ispunjava duše svetaca.
Umjetno svjetlo je ono svjetlo koje na kraju sprži krila onih koji prema njemu lete.
Sv.Ivan Evanđelista piše kako druga Zvijer savjetuje pozemljarima da načine kip prve Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali preživje.
Po mojem mnijenju radi se o tome da je britansko carstvo - sedmi rog prve Zvijeri bilo smrtno ranjeno nakon prvog, a posebno drugog velerata kad se je de facto to carstvo uništilo.
Nije li s primjenom moderne tehnologije kroz vidove filma, pop glazbe, pokretnih slika i zvuka, interneta i internetskog poslovanja i širenja pornografije i nemorala to carstvo ponovno oživjelo?
Engleski jezik nikad nije bio rašireniji nego u naše vrijeme i to opet zahvaljujući modernoj tehnologiji koja k tome širi perverzije i nemoral svijetom brzinom svjetlosti jer upravo koristi tehnologiju svjetlosti.
Što je to onda žig s imenom Zvijeri s tri šestice?
Najvjerojatnije se radi opet o sredstvu moderne tehnologije i proizvodnje koje koristi računala za prepoznavanje proizvoda, ali sve više i ljudi i koje se može 'odgonetnuti' u bar kodovima.
Naime bar kod započinje s širinom koja znači broj šest, iza kojeg dolazi šifra zemlje proizvođača i samog proizvođača, zatim dolazi opet šestica nakon koje dolaze drugi podaci o proizvodu, te na kraju opet šestica kao znak završetka bar koda.
Ali taj žig Zvijeri ne mora biti samo vizualan, on može emitirati identifikacijski signal preko elektromagnetskih valova.
Većina modernih zemalja prve Zvijeri već su propisali da se stoka mora identificirati sa žigom Zvijeri, govedima se primjerice obično stavlja takav pasivni (jer ne treba izvor energije) uređaj na uho.
Također svi ljudi već imaju svoje identifikacijske brojeve koje traži moderna tehnologija (druga Zvijer), mediji nas polako uvode u vrijeme kad će ljudi imati u sebi ugrađene pasivne elektromagnetske uređaje za identifikaciju kao stoka.
Ta ne želite valjda biti žrtvom informatičkog razbojstva krađe identiteta?
Druga Zvijer vam nudi rješenje u obliku žiga Zvijeri.
Zasad samo nudi, poslije će svi biti prisiljeni, a oni koji se budu odupirali već će unaprijed biti prikazani u medijima kao teroristi i zločinci koji zbog svojih zlih namjera žele sakriti svoj identitet odnosno ne primiti žig Zvijeri.
Nadalje sv.Ivan nam piše kako druga Zvijer čini znamenja velika, kako i oganj spušta s neba na zemlju naočigled ljudi.
Nisu li već milijuni ljudi ubijeni zahvaljujući tehnologiji koja omogućuje bacanje raznih bombi i raketa koji izgledaju kao vatra koja s neba pada na zemlju?
Ima li koji narod koji se ne želi klanjati Zvijeri koja je umrla, a ponovno oživjela u vidu novog svjetskog poretka, taj će biti suočen s primanjem vatre s neba i uništen (imamo primjer Libije).
Moramo biti duboko svijesni kako kršćani ne mogu uništiti Zvijer jer nju će uništiti Isus Krist kad drugi put dođe u slavi.
Tim više što živimo u vremenima u kojima se može ustvrditi da je ostala na Zemlji samo šačica kršćana koji nisu robovi ni prve ni druge Zvijeri.
Nažalost, mnogi koji se nazivaju kršćanima ne žele vidjeti istinu kako je moderna tehnologija temelj sadašnjeg zlog stanja svijeta koji prelazi opačine Sodome i predpotopne Zemlje.
Oni doista liče noćnim leptirima uživajući dvojbene blagodati tehnologije i modernog društva a da nisu svjesni kako su im, ili će im, izgorila krila za let prema pravoj Svjetlosti, prema našem Gospodinu Isusu Kristu.
Ne odijeliti se od ovakvog svijeta znači imati žig Zvijeri.
Bog će se pobrinuti za one koji Ga slijede ne obazirujući se na zemaljske poteškoće i tjeskobe.
Kako sam napisao u prethodnom tekstu, moramo biti spremni na orlovske letove.
 








 

Smokva i orlovi

U sv.Pismu smokva je treće drvo koje se spominje imenom.
Prva dva su drvo spoznaje dobra i zla, i drvo života.
Kad su spoznali svoju golotinju Adam i Eva stavili su na svoje intimne dijelove tijela smokvin list.
Međutim, smokva je u Bibliji i simbol Izraela.
U Sucima 9:11 se smokva spominje u slijedećem redku:

Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?'

Farizeji su se odrekli Isusa Krista jer nisu u Njemu vidjeli kralja koji će ih učiniti vladarima nad drugim narodima.
Ako postoji danas jedan narod koji vlada nad drugima onda je to židovski narod.

U  Pjesmi nad pjesmama 2:13 spominje se također smokva:

Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.

U toj biblijskoj knjizi opisana je ljubavna drama između Boga i čovjeka.
Bog je aktivan i opisan je kao zaručnik, čovjekova duša je pasivna i opisana je kao zaručnica.
Međutim osim slike pojedinačne sudbine čovjeka s Bogom, pjesma se može tumačiti i kao odnos Boga s Njegovim izabranicima kao cjelinom.
Slika zaručnice je slika Božjih izabranika.
Ne kaže li nam taj redak - kad smokva izbaci prve plodove onda izabranici Božji dolaze kod Boga?

U Evanđelju je opisan događaj pred Isusovu Muku kad je On prokleo smokvu koja nije imala ploda. 
Čitamo u Mateju 21:19

Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

Ta jalova smokva slika je židova koji nisu prihvatili obećanog Mesiju.
Proklestvo židova zbog bogoubojstva obistinilo se je za vrijeme istog naraštaja kad su Rimljani 70-te uništili Jeruzalem i Hram.
Od Hrama nije ostao kamen na kamenu, a pokraj bivšeg Hrama Rimljani su izgradili tvrđavu Antoniju pred čijim zidom (a to nije zid Hrama) suvremeni farizeji i političari svijeta koji su im sluge, plaču, diraju zid rimske tvrđave kao da im je to neka draga osoba i rade pokrete slične kopulaciji. 
Nije li to prava slika lažne demonske religije ovog svijeta:

Sudbina nevjernog Jeruzalema i starog Izraela opisana je još u recima proroka Jeremije 8:13

Htjedoh u berbu k njima - riječ je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; čak je i lišće uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.

U Mateju 24 poglavlju čitamo kako su apostoli pitali Isusa o jeruzalemskom Hramu, a On je opisao rušenje Hrama i to isprepleo s krajem svijeta i sudnjim danom.
Rušenje Jeruzalema i Hrama te grozni pokolj židova koji je bio neopisivo veći nego što su nas učili o drugom veleratu, slika je svršetka ovog svijeta i vremena.
Isus navodi apostolima koji će znakovi pratiti ta dva događaja, ali opet nam daje sliku smokve:

"A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto.
Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"

Što je to blizu?
Znak Sina čovječjeg na nebu i skupljanje svih ljudi za suđenje svijetu.
Ovo pišem zato što mi je palo na pamet kako se spomenuta Isusova slika smokve koja je omekšala i lišće potjerala radi o događaju kojeg naviješta sv.Pavao i zbog kojeg se na sv.Misi najprije misal nalazi s desne židovske strane oltara, zatim ga se premiješta na lijevu pogansku stranu, da bi ga se na kraju Mise vratilo opet na desnu stranu oltara.
Radi se dakle o slici obraćenja židova na kršćanstvo u posljednjim vremenima, kad će im, kao što se moli za Veliki Petak, pasti veo s očiju i vidjeti će Onog kojeg su proboli.
Znamo da postoje već nekoliko desetljeća tzv. mesijanski židovi koji usnama prihvaćaju Isusa Krista, ali ne i Njegovo tijelo, to jest Crkvu.
To zasigurno nisu kršćani niti oni koji prihvaćaju pravog Isusa Krista, kao što niti protestanti se ne mogu zvati kršćanima.
Ali moguće je to tumačiti kako je grana smokve omekšala te da je blizu vrijeme kad će Crkva imati kao u prvim vremenima većinu članova židovskog podrijetla.
Ti budući posljednji kršćani morati će prihvatiti sve dogme i nezabludivi nauk kojeg je Duh Sveti objavio po Crkvi.
Morati će prihvatiti Isusovu instituciju sv.Petra kao stijene na kojoj je sagradio svoju Crkvu, morati će prihvatiti papinstvo iako najvjerojatnije više živućih papa ne će biti.
Iz istog Matejevog poglavlja je i ovaj redak:

"Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi."

Više se ne možemo skupljati oko pape jer ga nema.
Strvina ovdje označava meso prema kojem lete orlovi, ustvari lešinari.
Orlovi lete visoko i daleko dok ne nađu meso.
Vjerojatno se pod mesom misli na sv.Euharistiju.
To nije pričešćivanje kod najbliže novoredne crkve, jer orlovi lete daleko.
Mislim da je u toj slici opisana trenutna situacija kad kršćani moraju stotine km putovati da bi došli do prave Mise.
Ako ne budemo letjeli kao orlovi, onda ne ćemo biti Kristovi.
A Gospodin je blizu, na vratima.
Letimo prema Njemu!

Goli ručak, štakori i Bergoglio

Priznajem nisam pročitao roman W.Burroughsa "Goli ručak" niti sam gledao film koji je snimljen po istom romanu.
Otprilike znam o čemu se radi u romanu i tko je autor.
U normalnim vremenima taj roman ne bi bio izdan, a autor ne bi bio uvršten u književnike.
Zbrčkani svijet narkomana to jest pakao kojeg su sami izabrali ne može se opisati u nekom književnom djelu a da nema u tom djelu neprikrivene i jasne osude tog istog svijeta.
Dakle, roman o paklu droge i fantazijama koje ista izaziva mora imati moralnu crtu kao i svaka umjetnost.
U suprotnom takva 'književnost' propagira zlo, a to je u naravnom društvu, kojeg više nema, nedopustivo.
U naravnom društvu, pogotovo ako je to društvo ujedno i kršćansko, nezamislivo je također da u hramu Božjem, u crkvi, netko objeduje.
Doduše ako je taj netko miš, recimo poznati crkveni miš, onda kad isti jede u crkvi to nije lijepo, ali nije ni skandalozno.
Jer miš ne zna što je crkva niti zna za pojmove, pa ni za pojam skandala.
Sablažnjivo i blasfemično je dakle kad ljudi objeduju u crkvi.
Ne znam više točno je li to bilo u španjolskom ili meksičkom ratu, ali postoji fotografija u kojoj neprijatelji Crkve, nakon što su uništili sve što im se je činilo svetim da treba uništiti u jednoj crkvi, su napravili pijanku i prežderavanje u crkvi i onda su se ponosno fotografirali.
Kako tu fotografiju više ne mogu naći, našao sam jednu drugu, suvremenu:

Kad bi to barem bili crkveni miševi na fotografiji!
(iz prijezira što rade u crkvi u daljem tekstu ću ih nazivati štakorima)
I kad bi to barem bili narkomani iz 'golog ručka' koji imaju barem (polu)opravdanje da brkaju stvarnost i fantaziju uzrokovanu drogom.
Jer to su kudikamo opasnije štetočine, a na čelu, a ovdje na sredini stola bolonjske katedrale, je 'papa' novoredne sekte Bergoglio.
Više teksta i fotografija o tom recentnom događaju možete pročitati i vidjeti ovdje. 
Doduše dati ću još jednu fotografiju da vidite kako su fantazije iz 'golog ručka' mačji kašalj za ove 'crkvene miševe':

Vidimo da se je napunila katedrala s drugim miševima koji su tamo došli kako bi gledali izabrane miševe koji imaju goli ručak na stolu ispred oltarske ograde.
Kako je poznato da Bergoglio voli tango, znate onaj ples koji je nastao u argentinskim javnim kućama u kojem plesači naglim pokretima okreću glavu od drugog plesača kojem smrdi iz usta, te da je jednom već dokumentirano da se je nakon njegove 'mise' plesao tango pred oltarom, onda me čudi da nisu miševi i mišice, štakori i štakorčice, poslije golog ručka zaplesali tango.

I ne trebate biti bijesni toliko da spremate bič i želite prevrtati ovaj stol, a štakore istjerati.
Jer ipak u ovoj otetoj katedrali od prave Crkve, više nema Presvetog već pola stoljeća kao i u svim otetim crkvama.
Na novorednim misama se ne događa pretvorba, i više nema svećenika i biskupa jer su izmjenili i najvjerojatnije izgubili svete sakramente svećeničkog reda.
Glavni štakor nije ni papa, ni biskup, ni svećenik.
Jer je zaređen po novom nevaljalom obredu.
Jel još uvijek idete na Mise koje su u zajedništvu s tim čovjekom bezakonja?

Ite, missa est

Zapadna riječ za svetu liturgiju je Misa.
Pred nekoliko mjeseci imao sam prepisku s jednim čitateljem oko pitanja što je to Misa.
Tradicionalno se tumači kako je Misa beskrvna žrtva koja je istovjetna onoj Kalvarijskoj.
Dakle žrtvuje se Isus Krist radi grijeha svijeta. 
Žrtvuje se Bogu da se namiri nepravda Njemu izazvana s grijesima.
Svaka žrtva Bogu mora biti konzumirana, uništena.
Stoga, Misa može biti samo mistično putovanje vjernika koji su na Misi na događaj pred dvije tisuće godina nakon kojeg se je jeruzalemska hramska zavjesa pocijepala od vrha do dna označivši tako da je Hram postao besmislen. 
Sve hramske žrtve bile su samo slika Kalvarijske savršene žrtve.
Većina tradicionalnih katolika nisu svjesni kako se na Misi ne obnavlja Kalvarijska žrtva, zato što nisu svjesni što bi to značilo dok tobož pobožno sebe uvjeravaju kako nas Isus toliko silno voli da se na svakoj Misi ponovno žrtvuje za nas Bogu.
Da, to krivo tumačenje značilo bi da je Isus već možda milijardama puta koliko je bilo sv.Misa u dva tisućljeća bio na križu i dao se potpuno do kraja, do smrti kao Žrtva Bogu Ocu radi nas.
Bogohulno je pomisliti da se na svakoj Misi ponovno Isus razapinje i ubija.
Isus je uskrsnuo i uzašao na Nebo, nad Njim smrt nema nikakve vlasti, On ne može više umrijeti, biti mučen i žrtvovan.
Misa je otajstvo zato što ne možemo znati kako se na svakoj Misi putuje kroz vrijeme i bude se na Golgoti pred Križem na kojem je Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta i ta Žrtva-Misa ima koristi baš u sadašnjosti u kojoj se Misa daje.
Naravno znamo kako se je u novorednoj Misi htjelo čim više prikriti žrtveni karakter Mise, a naglasiti onaj gozbeni, euharistijski.
Što je krivo jer nam je sv.Pavao rekao da onaj tko nedostojno blaguje Tijelo Kristovo kriv je zbog Njegove smrti.
Po mojem sudu to je baš zato što se na Misi događa otajstvo vremena o kojem gore pišem.
Onaj tko nedostojno blaguje taj je sličan lijevom razbojniku na križu.
Isus se je žrtvovao radi grješnika, radi nas, ali nipošto ne radi onih koji Mu se rugaju na križu i svjesno ga ponižavaju i muče i koji bi Ga ponovno razapeli kad bi to bilo moguće.
S druge strane mišljenja sam, a kojeg sam dobio u razgovoru s navednim čitateljem, kako se je u zapadnoj Crkvi preveliki naglasak dao na žrtveni karakter Mise nauštrb euharistije.
Po njegovim riječima među istočnim katolicima (i shizmaticima) Mise ili kako oni zovu svete Liturgije su nezamislive ako nema puka koji bi se pričestio, jer je smisao njihove svete liturgije pričešćivanje - euharistija.
Mi na zapadu vjerujemo da Misa ima milosti od Boga makar na Misi bio samo svećenik.
Zato je nekad u zapadnim crkvama s više oltara i više svećenika, znalo biti paralelno nekoliko Misa.
Zato na zapadu su svećenici obvezni, ako im je to moguće, imati svaki dan Misu, privatnu ili javnu.
Čudno je kako se po tome razlikuju latinska i istočna (grkokatolička) Crkva ili istočni dio Crkve prije raskola.
Možemo se zapitati, ako je svaka Misa de facto ista bio na njoj puk ili samo svećenik i svaka Misa je prvenstveno korisna zbog milosti kalvarijske Žrtve, zašto onda ne bi svećenici misili non stop uz prekide zbog spavanja i fizioloških potreba, jer tako bi više milosti i blagoslova Božjeg bilo u svijetu?
Doduše odgovor može biti - nisu niti u SZ svećenici prikazivali non-stop žrtve, ali svaka žrtva je imala konkretnu nakanu prema određenoj osobi koja je donijela živinče da se izbrišu njezini grijesi.
Mise se uvijek daju za konkretne nakane, nikad kao u fatimskoj molitvi za sve ljude svijeta.
I Misa je po mojem sudu korisna u mjeri u kojoj je plemenita i pravovjerna nakana Mise i koliko onaj tko naručuje Misu ima vjere u Misu i Boga i koliko vjere i čistoće od grijeha imaju oni koji su na Misi.
Vjera nije samo deklariranje usnama Vjerovanja, nego obdržavanje Božjih zapovijedi to jest poslušnost Bogu.
Za svećenika koji daje Misu kažu 'ex opere operato', što bi se moglo prihvatiti u vremenima dok nije bilo apostazije.
Zar netko misli da ima pravu vjeru odnosno poslušnost Bogu ako naručuje Mise svećeniku za kojeg zna da sa smrtnim grijesima misi, ili koji možda nema niti vjere u samu Misu i Boga?
Ili koji je zaređen po dvojbenom novorednom obredu?
Na koncu da se povežem s naslovom.
Misa je dobila naziv po posjednjim riječima Mise: "ite, missa est".
Tim riječima svećenik otpušta vjernike iz crkve jer je Misa završena.
Misa etimološki dolazi od latinske riječi 'mittere' što znači otpust.
Stoga je smislenije nazivati Misu svetom Liturgijom prema grčkom jeziku, ali ostala je takva tradicija pa je riječ misa dobila drugo značenje od korijena riječi.
S druge strane čitamo na srpskoj wikipediji kako liturgija znači službu pričešćivanja, službu euharistije pa se opet vraćamo na pitanje je li Misa prvenstveno mistično obnavljanje kalvarijske žrtve, ili je to euharistija - pričešćivanje.
I nešto što je motiv ovom pisanju.
Ako svećenik kaže - idite, otpušteni ste', zašto se očekuje da ljudi ne idu nego da ostanu moliti sa svećenikom? 
Zašto Misa ne završava kad svećenik kaže da je završena?
Ako se nakon Mise nastavlja neka molitva kao molitva sv.Mihovilu o kojoj sam prethodno pisao, ne bi li trebalo da svećenik skine misno ruho i moli izvan oltara?
Jer ako je Misa najuzvišenina molitva u što čvrsto vjerujem budući se radi o mističnoj Žrtvi Kalvarije, onda se ne bi smjele druge molitve ubacivati u tu najuzvišeniju ili da se stekne dojam kako su te molive sastavni dio Mise.
Ipak, dok čitate ovaj tekst sjetite se da je danas blagdan svetog arkanđela Mihovila koji je moćan da po Božjoj zapovijedi sveže sve demone i baci u Pakao, koji je zaštitnik Izraela to jest Crkve (Crkva je novi i vječni Izrael)  i koji je blizak Bogu tako da nas može dobro zagovarati kod Njega.
Sveti Mihovile, moli za nas!
Amen.

P.S.
Želim naglasiti kako je ovo samo moje mišljenje o žrtvenom karakteru Mise, da ću ga javno opovrći ako me netko uputi na nezabludivi nauk Crkve koji negira ovaj tekst.
Dakle što mi je još došlo na pamet.
Možda se na Misi ne događa mistično putovanje na Kalvariju, možda je Žrtva na Misi Isus Krist pod prilikama kruha i vina.
Kao što sam napisao, žrtva Bogu mora biti konzumirana, uništena.
U Hramu je ona tako zaklana i spaljena, svećenici su mogli konzumirati ostatke.
Međutim kod Presvetog oltarskog sakramenta naš Gospodin je cijeli u svakoj čestici Hostije, i ipak nije uništen kad se vjernik pričesti s istom sv.Hostijom niti ima patnju kad se lomi Hostija.
Stoga je moguće kako je na svakoj Misi žrtva Isus Krist pod prilikama kruha i vina, koji se konzumira od vjernika nakon prikazanja Bogu Ocu, kako su nekad svećenici konzumirali prikazanu žrtvu Bogu u Hramu.
U tom slučaju, kako napisah, svaka Misa je nova žrtva Isusa Krista u kojoj se žrtva konzumira, ali to ne izaziva niti patnju niti smrt Jaganjca Božjeg koji je jednom zauvijek podnio Sebe Bogu Ocu.
Kako sam na početku napisao, ovaj tekst kao i još jedan prethodni, motiviran je s jadanjem jednog čitatelja koji nije mogao prihvatiti istinu kako je svaka Misa žrtva Isusa Krista.
Pokušao sam i njega i sebe uvjeriti kako je to moguće.
Nadam se da će i ovaj tekst pročitati te reagirati ako nalazi nevjerodostojnost u obrazloženju kako se na Misi ne obnavlja Kalvarijska Žrtva, niti se mistično putuje unatrag na Kalvariju, već se prikazuje Jaganjac Božji pod prilikama kruha i vina i pri tome je konzumiran kao i svaka žrtva, ali Mu to ne izaziva niti bol niti usmrćenje.

Istina i samo Istina

Istina će nas osloboditi, poručio nam je Gospodin Isus Krist.
Nije rekao poluistina, nego istina, ili bolje rečeno Istina.

Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."
Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi."
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" (Iv 1:45-47)

Primijetimo kako Isus ima samo lijepe riječi za Nataneala iako je on prije rekao kako ne vjeruje da je Isus Mesija zato što je iz Nazareta.
Gospodin ga cijeni zato što Natanael ljubi istinu, što u njemu nema laži i prijevare, i zbog toga Natanael ne prihvaća nešto kao istinu ili ispunjenje proročanstva dok ne vidi dokaze kako je to istina.
Bog koji je Istina ljubi ljude koji mrze laž a žude za istinom i koji se ne daju prevariti.
Isusu su mrski svi koji lažu ili koji su lakovjerni te bez ispitivanja prihvate laž za istinu.
Natanael nije bio nevjerni Toma, on je povjerovao Petru da je Isus uskrsnuo zato što je Isus ispunjavao sve ono što su o Njemu pisali proroci.
Dakle, ljubiti istinu ne znači biti skeptik koji vjeruje samo u ono što vidi svojim očima (demoni najlakše i najčešće varaju ljude upravo preko optičkih iluzija) ili što dodirne svojim prstima, nego znači ispitati sve ono što netko tvrdi da je istina s obzirom na poznate činjenice Objave i zdravi razum (jer vjera nije nikad protivna razumu).
Bio sam jučer na Malom Lošinju i tamo na jednom brdu ima neka kapelica u koju hodočaste ljudi iz Hrvatske (možda i šire?) zato što vjeruju da se tamo pojavljuje BDM, a koliko se sjećam pred desetak godina su neki pričali da se tamo pojavljuje i sam Gospodin Isus Krist.
Poruke su više nego banalne (kao i Međugorje) i svaki kršćanin mora takva lažna ukazanja odbaciti.
Gospodin nam je rekao kako će se pojaviti lažni proroci, lažni Kristi, te da će govoriti Krist je ovdje, Krist je ondje te da se ne damo zavesti.
Zašto ti 'kršćani' slijede lažne proroke i svoje emocije koje su izraz njihove oholosti, a ne više nego jasnu Gospodinovu poruku u sv.Pismu?
Zato što ne ljube istinu, zato što će bez problema izmiješati istinu sa začinom laži da je mogu lakše 'probaviti'.
U konačnici zato što više ljube sebe nego Boga koji je Istina.
Već sam pisao na blogu kako sam pred desetak godina bio u okolici Malog Lošinja, u Ćunskom gdje je tada boravio lažni prorok Zlatko Sudac.
Ljudi koji su tada dolazili tamo, uključujući mene, tražili su istinu i mislili su da će je naći u "Betaniji" kod tog poznatog 'karizmatika'.
Problem je kad se ne traži iskreno istina, nego se traži tumačenje istine koje će opravdati grijehe.
Tako je Z.Sudac na pitanje jedne Amerikanke koja je živjela u drugom braku iako je prvi bio valjan Crkveni brak, dao odgovor kako se ne treba brinuti jer ljubav će na kraju pobijediti.
I potekle su joj suze radosnice zato što je čula ono što je htjela čuti, te je našla lažno opravdanje za kršenje Božjih zapovijedi budući je to rekao tobožnji tumač volje Božje u našim vremenima.
I jel joj rekao istinu koja će je osloboditi?
Formalno je rekao istinu, jer Bog je ljubav i Bog će na kraju svako zlo pobijediti i kazniti.
Međutim, on je implicirao kako su istina i ljubav u zavadi, pa je istina o grijehu preljuba u ratu s ljubavi koja ovozemaljski znači de facto ispunjenje sotonske Crowleyeve krilatice - čini što god hoćeš, to je jedini zakon. 
Tu je samo dodano - i onda to nazivaj ljubavlju.
Možda, budući kao i svi ovdašnji svećenici pripada novorednoj sekti, nije ni mislio da su istina i ljubav u zavadi, nego je neka prevladana tradicionalna istina koja to ustvari nije, u ratu s ljubavlju.
U svakom slučaju Sudac nije svjedočio niti za istinu niti za ljubav, jer Bog je Istina i Ljubav i nikakve unutarnje kontradiktornosti nema u Bogu pa je Bog čas istina, čas ljubav.
Neki dan sam čitao pisanje nekog kršćanskog monaha koji kaže da se Bog ne ljuti ako nekom pošalje poruku kroz san, a isti u to ne vjeruje jer misli da je san došao od demona.
Doduše, ja ne vjerujem da Bog može išta uzaludno raditi, pa ako je nekom svom izabraniku poslao poruku kroz san, kao što se je sv.Josipu objavio anđeo u snu rekavši mu kako je Marija trudna po Duhu Svetomu ili kad mu je objavio isto preko anđela u snu da bježi pred Herodom u Egipat, onda to sigurno znači kako će Božji izabranik povjerovati kako je taj san Božja poruka.
Budimo ipak svjesni da mi nismo izabrani da budemo poočimi Isusu, te da gotovo sigurno možemo reći da su naši snovi većinom ili plod naše podsvijesti ili način da nas obmane demoni.
Ako pak imamo snove kao poruku Božju, onda ti snovi ne mogu biti naša pohvala, jer Sotona je taj koji nam podilazi s lažnim hvalama, Božje poruke uvijek idu za tim da promijenimo naš grješni život.
Ako sanjamo zmije, npr. da ne možemo nigdje stati da ne zagazimo na zmiju (što sam često sanjao), taj san je najvjerojatnije Božja poruka kako smo zaglibili u grijehu, kako smo okruženi demonima-zmijama od kojih trebamo pobjeći.
'Lijepi' snovi koji podilaze našem egu, osjećajima i požudama su demonskog podrijetla.
Većina ljudi želi da se takvi snove ostvare, da su ti snovi istina koja će se u budućnosti poistiniti.
Zanimljiva je ta naša riječ 'istina'.
Korijen riječi je zasigurno 'isto'. Ali s kime isto?
S Bogom. 
Kad smo u istini, onda smo isto s Bogom koji je Istina.
Apropos snova, pravilo je da se ne smijemo tijekom dana baviti s našim noćnim snovima, fantazirati o njima ili tražiti načina kako da ih ispunimo jer time samo raste naša oholost i život u laži to jest u oblacima.
Ne vjerovati u snove je kršćanski stav, a ako nam Bog želi nešto poručiti, onda budimo sigurni da će nam to učiniti i bez snova (iako ponavljam ako sanjamo nešto što nas opominje makar nam se to činilo kao noćna mora, onda ozbiljno počnimo mjenjati naše grješne navike).
Dosta o snovima, vratimo se u javu, ali opet s idejom vodiljom kako trebamo tražiti potpunu istinu bez imalo primjesa laži.
Ovih dana je upućeno javno pismo Bergogliju nekih novorednih vjernika i teologa u kojem isti deklariraju kako sumnjaju u pravovjernost Bergoglia glede tumačenja šeste i devete Božje zapovijedi u notornom novorednom dokumentu "Amoris Laetitia".

Reklo bi se, evo konačno ljubitelja istine koji se suprostavljaju heretiku Bergogliju.
Jer svaki heretik je lažac, a ovi brane istinu.
Brane li je?
Ne, oni brane samo dio istine koja se tiče grijeha bluda i preljuba, a oba oka zatvaraju i stavljaju na njih dlanove kad se krše ostale Božje zapovijedi, prvenstveno mislim tu na prvu.
Gdje su bili kad je Woytila ljubio kuran?
Gdje su bili kad se je isti molio s predstavnicima gotovo svih lažnih religija svijeta u Asiziju?
Gdje su bili kad se pred njima promovira heretički drugovatikanski dokument kako se katolici i muhamedanci mole jednom milosrdnom Bogu?
Gdje su bili kad njihovi 'pape' javno odlaze u sinagoge i džamije u kojima se laže o Istini?
Gdje su bili kad se heretici i shizmatici nazivaju kršćanima?
Gdje su bili kad se svugdje u novorednoj sekti negira dogma o spasenju ?
I kad se već brinu za Božje zapovijedi glede zlouporabe spolnosti, gdje su bili i gdje jesu kad se brak tumači kao legalizacija bluda pa se katolicima kaže da mogu ili im čak preporučaju da sprječavaju začeće izbjegavanjem spolnih odnosa tijekom plodnih dana?
Ali nije to samo krenulo s drugim vatikanskim koncilom.
Pio XII je to isto poručio talijanskim ženama, međutim tradicionalni katolici uključujući većinu sedevakantista ne žele uopće razmotriti je li prije V2 bilo heretičkih 'papa'.
Spremni su zbog toga čak reći kako je dopušteno hotimično spriječavanje začeća na taj način, samo da ne bi bila narušena njihova lažna slika o početku apostazije tek u 60-tim godinama prošlog stoljeća.
Koja li je razlika između Onana koji je svaki put izbacivao sjeme izvan rodnice, i 'katolika' koji to nikad ne čini, ali se jako pazi kao i njegova žena, da ne ubaci sjeme u rodnicu kad postoji mogućnost začeća?
Opet je dakle isti problem kod modernih ljudi koji se čak samodeklariraju da su protivnici modernizma, nedostatak ljubavi za istinu.
Nije li u sv.Pismu prorečeno kad budu ljudi izgubili ljubav za istinom da će im Bog dati lažne proroke i lažne učitelje?
U tekstu glede molitve sv.Mihovilu na kraju Mise koje je započelo s Lavom XIII napisao sam kako je kontradiktorno moliti za nešto Boga što Bog ne smije učiniti jer bi inače bio lažac.
Ne može se Boga moliti da zapovijedi sv.Mihovilu neka opet sveže Sotonu, ako je prethodno objašnjeno u tobožnoj viziji Lava XIII da je Bog uslišao molbu Sotone i dao mu sto godina slobodne ruke.
To je jednostavno laž jer Bog ne može davati lažna obećanja.
Muhamed je naučavao kako Alah za sebe kaže da je najveći prevarant i obmanitelj, ali to je demon,  ne pravi Bog.
Zašto smo se svi uspavali i nismo primijetili da molimo za nešto što je laž?
Zašto smo se uspavali dok smo molili krunicu s fatimskom dodatkom u kojem molimo Boga da spasi sve ljude iako nam je na toliko mjesta rečeno u Objavi da se svi ljudi ne spašavaju?
(lakše je moliti za sve ljude, za svo čovječanstvo, nego pojedinačno u molitvi spominjati konkretne osobe s kojima se sjedinjujemo i molimo Boga da im se smiluje, tako da ta molitva osim što nije pravovjerna, odražava lijenost molitelja da se iskreno mole).
Zato što nismo ljubili Istinu iznad svega, pa je Bog dopustio da nas otac laži zavede.
Svaki dan moramo dokazivati i sebi i Bogu da Ga ljubimo svim srcem svojim, svom pameću svojom, svim svojim bićem.
Svako popuštanje grijehu je dokaz kako još nismo došli do ideala, kako još nismo sveti.
Svako pristajanje i na najmanju laž, znak je kako moramo još žarče moliti Boga da nas vodi u istini preko svojeg milosrđa.
Prije toga zamrziti laž kao i Natanael, pa će Gospodin reći - evo istinitog Mog sljedbenika u kojem nema prijevare. 
Amen.

Ovo ti pišem u nadi da ću ubrzo doći k tebi,a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. (1 Tim 3)

Crkva je stup i uporište (temelj) istine.
Ovaj tekst sv.Pavla razoružava sve heretike protestante i slične koji traže istinu neprestance čitajući Bibliju misleći da će im tako Duh Sveti ju otkriti (niti je Isus niti su apostoli rekli u Bibliji - čitajte Bibliju i onda ćete naći istinu).
Gospodin je ostavio svoju Crkvu da čuva i daje istinu koju je dobila od Njega preko Duha Svetoga svima onima koji je iskrena srca traže (da nema Crkve ne bi bilo niti Biblije, nitko se nije nikad obratio samo čitajući Bibliju).
Tim više moramo biti spremni, ako slijedimo Istinu, razlučiti gdje je Crkva, a tko su oni koji se lažno predstavljaju Crkvom kako bi širili laži u ime Crkve.
To nije toliko teško razlučiti jer su nam danas pristupačni dokumenti Crkve koji nekad nisu bili pristupačni većini katolika.
Presudno je imati ljubav za istinom koja podrazumijeva mržnju prema laži i razotkrivanje svih koji laž šire kao istinu.