Zašto sveta Trojica, a ne sveto trojstvo?

Odgovor na to pitanje nije lingvistički odnosno to nije razlika između hrvatskog jezika u kojem je uobičajeno reć Trojstvo, i srpskog jezika, bugarskog, ruskog, ukrajinskog ... u kojima se kaže Trojica.

Ako naslućujete da se radi o bitnoj teološkoj razlici onda dobro naslućujete.

Prvo što se može primjetiti da se u Bibliji ne spominje sveto Trojstvo.

Spominju se naprimjer trojica anđela koje je ugostio patrijarh Abraham ispod hrasta u Mamri i koje je prikazao kao svetu Trojicu Andrej Rubljov na poznatoj ikoni.

Ako netko pročita kako se zove ova ikona na engleskom reći će, opet mulja ovaj bloger, radi slučaj tamo gdje ga nema, jer lijepo piše na engleskom jeziku Trinity, to jest Trojstvo, a ne Trojica.

Nadalje poznata u svijetu Britanska enciklopedija piše :

Trinity, in Christian doctrine, the unity of Father, Son, and Holy Spirit as three persons in one Godhead.

Što na engleskom jeziku znači Godhead:

Godhead (or godhood) refers to the essence or substance (ousia) of God in Christianity — God the Father, Son, and Holy Spirit.

Znači da Trojstvo ili Trinity označuje božansku narav-suštinu-esenciju-substancu što su sve prevodi grčke riječi 'ousia'.

Dakle nije isto klanjati se Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, i klanjati se božjoj suštini koju imaju tri božanske osobe.

Kršćani se klanjaju Trojici božanskih osoba, a ne  Njihovoj suštini.

Primjerice kad cjelivamo ikonu na kojoj je Hristos i Bogorodica mi ne cjelivamo božju i čovječju suštinu-narav, nego dvije konkretne osobe (grčki hipostasi) od kojih Hrist ima božansku i ljudsku narav, a Bogorodica čovječju narav.

Nego cjelivamo Hrista i Bogorodicu, cjelivamo osobe - hipostasi.

Kad se je dogodila ta zbrka na Zapadu da su se zapadni kršćani počeli klanjati božjoj suštini - trojstvu, a ne svetoj Trojici?

Tada kad se je prihvatila kriva teologija svetog Augustina o svetoj Trojici u kojoj je on ubacio u teologiju pojam trojstva kao Boga želeći time naglasiti kako su sveta Trojica jednaka ne samo po božjoj suštini, nego i kao božanske osobe.

Premda je napisao kako je to samo njegovo razmatranje, a da su u pravu istočni grčki oci (iz Kapadokije, to jest sv.Vasilije Veliki, sv.Grigorije Bogoslov, sv. Grigorije brat sv.Vasilija) koji su formulirali Vjerovanje - Simbol vjere na Nicejskom (325.g) i Carigradskom saboru (381.g) Crkve.

Usput sveti Augustin je sam priznao kako je bio u mnogim zabludama od kojih se odriče, također priznao je kako ne zna grčki jezik te zato nije ni čitao istočne grčke kršćanske oce.

I sad dolazimo do nečega što većina rimokatolika i protestanata nije nikad čula (osim onih koji studiraju teologiju) jer o tome ih nikad nisu učili na vjeronauku, a ustvari to je sadržano u Vjerovanju na samom početku u prvom članku Vjere.

Bog Otac je monarh.

Opet čujem 'opet nešto Emil mulja, želi biti veći pravoslavac od pravoslavnih pa radi razlike između RKC i Pravoslavlja tamo gdje ih nema'.

Vjerujem u jednoga Boga Oca Svedržitelja, tvorca Neba i Zemlje, svega vidljivog i nevidljivog.

Koliko Bogova ima? 

Jedan, Bog Otac, neuzrokovani Uzrok svemu, ne samo svemu stvorenom, nego i Sinu i Duhu Svetomu koji nisu stvoreni, i imaju Božju suštinu dobivenu od Oca.

Kršćanstvo je monoteizam, kršćanstvo kao posljednja Božja Objava nije suprotno Objavi iz Starog zavjeta u kojem je Bog objavio preko proroka da je Bog samo jedan i samo Njemu se treba klanjati.

Zar to znači da se ne smijemo klanjati Sinu i Duhu?

Nipošto, Sin se rađa vječno od Oca, Duh vječno proizlazi od Oca, oni su po Ocu božanske suštine i zato im se klanjamo.

Ali ne klanjamo se trojici Bogova, jer ne postoje tri Boga, nego samo jedan Bog Otac.

Bog sveto Trojstvo naravno ne postoji, nego postoje sveta Trojica.

I u jednoga Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg, Jedinorodnog, od Oca rođenog prije svih vijekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rođenog, ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo.

I nakon toga se u Vjerovanju opisuje što je Sin Božji učinio za naše spasenje te da je nakon muke radi nas i našeg spasenja, umro i pogreben, treći dan uskrsnuo od mrtvih po Pismu, da je uzašao na Nebo što slavimo ovaj tjedan, te da će doći u slavi na kraju vremena suditi žive i mrtve i Njegovom carstvu nikad ne će biti kraja.

Nakon toga dolazi članak vjere o Duhu Svetomu kojeg su rimokatolici iskrivili pozivajući se na Augustinovu krivu teologiju o svetoj Trojici.

I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornoga, Koji od Oca ishodi, Koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, Koji je govorio kroz proroke.

I Sin i Duh Sveti nazivaju se Gospodom (grčki Kirios), ali ne i Bogom, jer Bog je samo jedan, Otac.

I Sin i Duh Sveti imaju Očevu suštinu, ali kako sama riječ Sin znači, dobivaju je (jer je to vječno rađanje i proizlaženje) od Oca (Duh se ne rađa nego proizlazi od Oca).

Zato su Sin i Duh božanske osobe, nestvorene, svemoguće i sa svim božanskim atributima-imenima, jer su od Oca, a ne stvorene od ničeg kao što su nastala stvorenja u vremenu i koja zbog toga nemaju božansku suštinu.

U vrijeme arijanizma koji je negirao Sinu da ima Očevu suštinu odnosno da je nastao u vremenu, a ne da se rađa u vječnosti, neki vizigotski klerici u današnjoj Španjolskoj kako bi se borili protiv arijanizma, a Vizigoti kao i ostali Germani bili su arijanci, dodali su u taj članak vjere 'filioque' to jest da Duh Sveti proizlazi ne samo od Oca, nego i od Sina.

Ne kaže su uzalud da je put u Pakao popločen s dobrim namjerama.

Dakle u dobroj namjeri da se bore protiv onih koji negiraju božanstvo Hristovo, oni su izjednačili Oca i Sina ne u suštinama, nego u ulogama i u samom imenu.

Filioque kaže da su Otac i Sin dva Boga, a Duh Sveti je treći manji Bog jer iz Njega nitko se ne rađa, niti itko proizlazi.

Dakle rimokatolici slijedeći papizam, a treba naglasiti da su se pravoslavni rimski pape žestoko borili protiv ubacivanja filioque u Vjerovanje, te da je filioque prvi puta izgovorio rimski papa pred veliku zapadnu shizmu, više ne vjeruju u jednoga Boga, nego 

ili u tri Boga, jednog najvećeg Oca, malo manjeg Boga Sina koji se rađa od Oca, i najmanjeg Boga Duha Svetoga iz kojeg se nitko ne rađa i nitko ne proizlazi,

ili u sveto Trojstvo jer ne žele da im netko kaže da nisu monoteistička vjera nego da vjeruju u tri Boga, pa su izmislili taj teološki (krivi) konstrukt Bog sveto Trojstvo.

Pa se onda ne klanjaju Ocu, Sinu i Duhu Svetomu, svetoj Trojici, nego svetom Trojstvu, svetoj božanskoj naravi.

Jedno od najčešćih primjedbi na pravoslavnu doktrinu o svetoj Trojici koja je definirana na ekumenskim saborima Crkve je:

- ta doktrina negira jednakost između Oca, Sina i Duha Svetoga.

Sad bi trebalo pitati onog tko to iznosi na što misli kad kaže jednakost, da li misli na jednakost suštine koju su negirali arijanci, ili na jednakost u odnosima što je naravno suprotno s monarhijom Oca.

Ako je ovo prvo onda odgovaramo kako su sve tri Božanske osobe odnosno sveta Trojica iste božanske suštine, a to znači da imaju sve božanske atribute koji proizlaze iz iste božanske naravi-suštine, da su svemogući, sveznajući, nestvoreni ...

Ali ako je ovo drugo, u što ne vjeruju rimokatolici, onda odgovaramo da su Sin i Duh podređeni Ocu jer iz Njega, koji je Bog po svom imenu i koji nema uzroka, se rađaju i/ili proizlaze, a On je uzrok svemu što postoji.

Zato je Bog Otac monarh.

Zato Hristos na toliko mjesta u Evanđelju ponavlja da je došao vršiti volju Oca svojega, zato i kaže da je Otac veći od Njega, naravno ne po suštini, nego zato što je On Očev Sin.

I primjetite kad sveti Pavao ili drugi apostoli u Djelima apostolskim spominju Boga i Gospoda Hrista, onda se Bog uvijek odnosi na Boga Oca, a riječ Gospod, grčki Kirios, odnosi na Sina Božjeg odnosno Hrista.

Kako onda se kaže u nekim molitvama Bog Slovo?

Zato što Sin-Slovo-Mudrost-Logos-Riječ-Ikona Božja je božanska osoba, ima Božju suštinu, ali kad se zajedno spominje s Ocem onda je Otac Bog, a Sin Gospod, Sin Božji, jedinorodni, Svjetlo od Svjetlosti, Bog istiniti od Boga istinitog, odnosno da ima čast i božansku narav kao Sin Božji, Sin Boga Oca, jedinoga Boga.

Isto tako na početku Ivanovog Evanđelja stoji:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.

Riječ-Logos je Sin Božji, a Bog je Bog Otac.

Kad bi sad netko tko nema pojma o kršćanstvu i Božjoj Objavi pažljivo pročitao taj redak zaključio bi:

- da postoje dva Boga, Riječ i Bog,

- da je Bog Bog nekako veći od Boga Riječi jer se kaže da je Bog Riječ bila u Boga Boga, jer je veći netko od nekog ako se taj drugi nalazi u njemu.

Međutim, ako bi taj isti pročitao pažljivo cijelo Ivanovo Evanđelje i po nadahnuću Duha Svetoga onda bi zaključio o svetoj Trojici ono što je o Njima definirala nezabludiva Crkva, mistično Hristovo Tijelo na Njezinim ekumenskim saborima.

I još jedno protiv onih koji vjeruju u sveto Trojstvo odnosno da su potpuno jednaki Otac, Sin i Duh Sveti jer svi imaju istu božansku narav.

I u psalmima i u SZ i u NZ stoji kako će Bog postaviti s desne strane sebi Hrista, Sina Božjeg kad stavi sve protivnikove Njegove u podnožje nogama Njegovim. 

Jel to znači da Sin Božji nema svemoguću božansku narav, nego mu mora Otac pomoći da svlada svoje protivnike?

Nipošto, nego to znači da Sin nikad ne vrši svoju volju, nego vrši volju Oca.

Kao što je Otac poslao Sina u svijet da se utjelovi u čovjeka i svojom mukom spasi čovjeka-čovječanstvo (ali ne i one koji ne povjeruju da je Hristos bio Sin Božji), a Sin Ga je poslušao iako Ga je molio u Getsemanskom vrtu da Ga oslobodi Muke, ali ne kako je volja Sina, nego da bude volja Oca, tako je Sin poslušan Ocu i po pitanju eshatologije odnosno vremena kad će biti kraj vremena, kad će se Sin Božji zacariti kao Car svih stvorenja.

Čak je Hristos rekao svojim učenicima na pitanje kada će biti kraj svijeta, da to znade samo Bog Otac.

I time je još jednom naglasio kako je On poslušan svome Ocu.

Na kraju jedno moje razmišljanje zašto je Zapad ne samo otpao od Crkve, nego što je doveo do ovog antihristovskog stanja cijeli krug Zemaljski.

Ukratko, zbog krive nauke o svetoj Trojici, zbog krive triadologije.

Odbijajući Božju Objavu u temeljnoj istini da je Bog Otac monarh, da je On Jahve - Onaj koji jest, a Sin i Duh su božanski zato što se rađaju od Boga i zato što proizlaze od Boga (te su zato Bogovi ne po imenu nego po naravi te ne griješimo ako kažemo da je Hristos Bog i Jahve jer vrši volju svoga Oca koji jest Bog i tako Ga predstavlja*), te da su zbog toga poslušni Bogu Ocu koji je kako navedoh monarh,

Zapad je ubacio sotonsku luceferijansku klicu pobune protiv Boga Oca, a to znači protiv svih očinstava i hijerarhije.

Hijerahija etimološki i u pravom smislu znači vladavinu svetih na čijem vrhu je Bog, a ne vladavina ili diktatura bilo koga.

Jer i među demonima nisu svi jednaki, demoni imaju različite stupnjeve moći jer Bog nije anđele stvorio jednakima.

Sveti Pavao je napisao kako je Bog, a to znači Bog Otac, otac svim očinstvima na Zemlji, ali i na Nebu jer kako napisah anđeli, pravi i pobunjeni, postoje u devet korova, oni niži u hijerarhiji slušaju one iznad koji su im nadređeni.

Ako su pak kako je krivo naučavao Augustin, a RKC je prihvatila, Otac, Sin i Duh Sveti jednaki, a Otac nije monarh, onda je samo pitanje vremena kad oni koji u to vjeruju ne će reći da su oni jednaki s bio kojim drugim čovjekom te da mu ne trebaju biti poslušni, odnosno time negiraju hijerarhiju, patrijarhalizam, jer svi ljudi imaju istu čovječju narav (inače ne bi bili ljudi).

Tako smo došli i do zablude demokracije kako vlast ne dolazi odozgo, nego odozdola gdje su tobož svi jednaki, a znamo da nisu.

Tako smo i došli do zablude da su muževi i žene jednaki u familiji i u društvu što je dovelo do feminizma i demografske katastrofe kod svih naroda koji su odbacili patrijarhalizam.

A dugo se već promiče da su i djeca jednaka svojim roditeljima, pop rock i hipi revolucija poticala je djecu da se pobune protiv autoriteta roditelja.

Krivo Vjerovanje na Zapadu dovelo je do antipatrijarhalizma odnosno do globalnog komunizma i Antihrista.

Sad dajem poveznicu na prilično dugo video objašnjavanje o tome zašto je Bog Otac monarh, odnosno zašto je Vjerovanje izrečeno onako kako je izrečeno.

Dr. Joshua Sijuwade je nedavno prešao od RKC u Pravoslavlje, doduše svjetsko pravoslavlje.

Na starijim videima na kojima je branio Bogom objavljenu istinu o Bogu Ocu monarhu, ali je tada još bio rimokatolikom, neki rimokatolici su mu u komentarima s pravom prigovarali - kako možeš braniti monarhiju Boga Oca, kad je RKC prihvatila u drugom tisućljeću i to u 'nezabludivim dokumentima' suprotnu doktrinu o svetom Trojstvu odnosno o jednakosti triju božanskih osoba?

Zato je logično odbacio RKC (ne radi tih komentara naravno).

Ali nije bio dosljedan, jer arhijereji svjetskog pravoslavlja pod čijim se autoritetom sad nalazi drže RKC pravom kršćanskom Crkvom s kojom se žele ujediniti.

Kako se može ujediniti istina i laž, kako se može ujediniti istina o Bogu Ocu monarhu s laži kako postoji sveto Trojstvo kao entitet ili da su sveta Trojica u svemu jednaka i jednakopravna?

Crkva ne može naučavati zablude jer je sveto Tijelo Hristovo, jer nije ljudska tvorevina nego ima svoju svetu Glavu Bogočovjeka koji je božanska osoba i samim time nezabludiv.

RKC odnosno rimski patrijarhat treba priznati sve svoje zablude i priznati grijeh raskola pred Crkvom i tražiti od Crkve da ga primi ponovno natrag.

Ta Crkva naravno nisu niti svjetski pravoslavci koji nisu u puno boljoj situaciji od RKC, i oni se trebaju pokajati zbog hereze ekumenizma, sekularizma i modernizma i tražiti raskajano povratak u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.

Hristos voskrese!

* Da Sin predstavlja Boga odnosno Oca vidi se i po tome što se Sin naziva ne nekim mjestima u Starom zavjetu kao Anđeo Božji. Patrijarh  Jakov cijelu noć se je 'hrvao' s Anđelom Božjim dok ga nije Anđeo blagoslovio, i tada je Jakov dobio ime Izrael, onaj tko se je borio s Bogom. Dakle i Sin i Duh Sveti zovu se Bogom, Jahvom, zato što su naravi od Boga Oca, zato što su od Njega i Njemu su poslušni i ne mogu nikad ništa učiniti što bi se protivilo volji Boga Oca.

Zato je Bog samo jedan, zato vjerujemo u jednoga Boga Oca Svedržitelja.

P.S.

Par sličica iz predavanja Joshua Sijawade.

I evo drugih citata iz Biblije o monarhiji Boga Oca:

Zasad samo iz početka Djela apostolskih (da ne idem dalje s citatima):

Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« 7 On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 

2 »Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – 23 njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 

32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli:
Reče Gospodin Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna’
35 dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!

36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.« 

Posve je jasno da je po Božjoj Objavi u Bibliji Bog Otac monarh i Bog po imenu i jedini Bog, a da su Sin i Duh Sveti dobili odnosno vječno dobijaju božansku narav odnosno božanske atribute od Boga (rađanjem i proizlaženjem) čiji volju uvijek vrše.

Stoga nema konflikta među svetom Trojicom, iako sve tri božanske osobe imaju božansku narav odnosno svemoguće su, zato što je Bog Otac monarh te još jednom ponavljam, i Sin i Duh Sveti vrše Njegovu svetu volju.

I ne zaboravimo da smo ovdje na Zemlji u vrlo kratkom zemaljskom životu da bismo se odlučili dragovoljno vršiti volju Boga Oca koji je izvor svakog dobra.

Kratka, prolazna, vremenita i često lažna dobra moramo odbaciti kao manje vrijedna ili ništavna prema beskonačnom dobru koje dolazi i izlazi od Boga.

Zemaljski život nije ništa drugo nego niz iskušenja da pokažemo vršenjem Božje volje odnosno Božjih zapovijedi da smo dostojni vječnog blaženog života u Bogu.

I ako imamo dobru i čvrstu volju, ali je tijelo slabo i vjera možda slaba, onda se molimo Bogu da nam dadne blagodat svoju koja će to sve nadomjestiti.

Amin.

Budući da je čitateljica pitala gdje se nalaze kod kršćanskih otaca citati o monarhiji Boga Oca, onda ih dajem na engleskom jeziku jer pretpostavljam da većina koja čitaju blog znaju taj jezik.

Dajem citate svetih kapadokijskih otaca koji su kreatori Vjerovanja donesenog na ekumenskim saborima Crkve u Nikeji i Carigradu.

Citati su inače iz knjige gore spomenutog teologa dr Sijuwadea.

Sv.Grigorije Bogoslov, zvan isto Grigorije Nazijanski koji je bio carigradski patrijarh i prvi koji je nakon apostola sv.Ivana Bogoslova-Evanđeliste dobio titulu Bogoslova, u Propovijedima 25.15:

One God, unbegotten, the Father, and one begotten Lord, his Son, referred to as God when he is mentioned separately, but Lord when he is named in conjunction with the Father, the one term on account of his nature, the other on account of his monarchy; and one Holy Spirit proceeding, or, if you will, going forth from the Father … (Gregory of Nazianzus (2003), 170–171).

Sv.Vasilije Veliki, episkop Cezareje Kapadokijske:

‘There is one God and Father, one Only-Begotten Son, and one Spirit … We proclaim each of the hypostases singly … We have never to this present day heard of a second God’ (Basil, Spir., 18.44–45 (NPF2 8:28)) 

Sv.Grigorije episkop iz Nise, brat svetog Vasilija:

‘the God overall alone has as a special property of his hypostasis that is the Father and subsists from no cause, and again by this sign, he is recognized particularly’ (Gregory, Ep. 4) 

Sad citati kršćanskih otaca da je Sin Božji glasnik odnosno Anđeo Boga Oca.

St. Theodoret of Cyrus:

"The whole passage (Exodus 3) shows that it was God who appeared to Moses. But Moses called Him an “angel” in order to let us know that it was not God the Father whom he saw — for whose angel could the Father be? — but the Only-begotten Son, the Angel of Great Counsel.”

Dakle kršćanskim ocima, ali i nama koji smo naslijedili njihov nauk, nepojmljivo bi bilo da bi Bog Otac bio glasnik Sina, ali je sasvim razumljivo i naravno da je Sin Anđeo-Glasnik Boga Oca. 

Sin Božji, Hristos, Bogočovjek, jedna božanska osoba a ne dvije kako je krivovjerio Nestorije dijeleći Hrista u osobu Boga i u osobu čovjeka, bio je poslat od Boga Oca kao Anđeo Gospodnji i Mojsiju, i Abrahamu, i Jakovu, i na kraju se je utjelovio, podnio muku i križ, radi poslušnosti Ocu (naravno i radi ljubavi prema čovjeku, ali primarna je poslušnost prema Ocu - Monarhu).

St. Gregory of Nyssa in his works against Eunomius Book XI:

"For we too say plainly, that the prophet, wishing to make manifest to men the mystery concerning Christ, called the Self-Existent "Angel," that the meaning of the words might not be referred to the Father, as it would have been if the title of "Existent" alone had been found throughout the discourse. But just as our word is the revealer and messenger (or "angel") of the movements of the mind, even so we affirm that the true Word that was in the beginning, when He announces the will of His own Father, is styled "Angel" (or "Messenger"), a title given to Him on account of the operation of conveying the message." 

Saint Hilary of Poitiers:

"To discriminate clearly between the Persons, He is called the Angel of God; He Who is God from God is also the Angel of God, but, that He may have the honour which is His due, He is entitled also Lord and God." (On the Trinity IV)" 

Najbolje je završiti s Biblijskim citatem, Evanđelje po Ivanu, 5 poglavlje, 18-24 redak.

Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Jel ovo znači da su Otac i Sin jedno?

Da, jer imaju istu božansku suštinu-narav.

Ne, ako se misli da su Otac i Sin jednaki kao božanske osobe, jer Otac je otac, jedan Bog, Bog monarh, Bog je Njegovo ime, a Sin je sin Božji, samom činjenicom što kažemo da je Sin Boga, znači da je poslušan Bogu, to jest svom Ocu.

Sin je Bog zato što je sin Oca, Sin nije Bog sam po sebi, nego zato što Ga Otac, koji je Bog, rađa.

Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa,doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.

I ovaj 19 redak dokazuje ono što sam napisao gore, Sin ne čini ništa sam po Sebi, nego čini ono što Otac čini, a Otac čini ono što Bog čini, stoga Sin čini ono što Bog čini.

Zato se može i treba reći Bogočovjeku, Bogu Slovu, Bogu Riječi, Bogu Logosu, Bogu Mudrosti, Gospodu Isusu Hristu,  da je Bog, da je svemoćan, da je sveznajući, da je ljubav, da je apsolutno dobar i da dalje ne nabrajam božje atribute.

Ali Bog je samo jedan, Bog Otac, monarh, neuzrokovani Uzrok svega što postoji, uzrok i Sinu i Duhu Svetomu koji od Njega se rađaju i proizlaze, i svim stvorenjima koje je stvorio od ničeg kroz Sina po Duhu Svetom. I sve što čine božanske osobe Sina i Duha Svetog polazi od Oca i u skladu s Njegovom voljom. I ponavljam po tko zna koji put, zato je Bog jedan, Bog Otac.

Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.

Bogočovjek i ovom rečenicom dokazuje kako je Bog u pravom, nominalnom smislu te riječi Bog Otac, a da On ima božansku narav zato što je Sin Očev.

Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.

Sin dakle ima božanski atribut uskrisavati mrtve.

Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu
da svi časte Sina kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Ovo je važna Božja Objava; Bog Otac zato što je Bog, zato što je monarh, ima pravo jedini suditi.

Ali je sud prepustio Sinu.

I tko ne časti Sina, kojem je Otac prepustio sud, taj ne časti ni Oca.

To je poruka svim židovima koji nisu prihvatili Sina da ne padnu u zabludu kako će se moći utjecati Ocu na Strašnom Sudu kad Sin bude sudio žive i mrtve - ne nadajte se ničem dobru u vječnosti ako se niste klanjali, slavili, častili i zahvaljivali Sinu.

Muhamedanci i svim ostalima naravno ista poruka.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla,

ima život vječni i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.

Ne slušati Sina-Bogočovjeka, znači ne slušati Oca koji Ga je poslao.

A to znači 'uživati' u vječnoj smrti, u jezeru ognjenom u kojem je neprekidni jauk i škrgut zuba, i gdje crv koji izjeda nikad ne staje.

Nadalje dajem poveznicu na tekstove zapadnih blogera ( još jedna poveznica ) koji su bili iznenađeni s pravoslavnom-pravovjernom doktrinom Boga Oca monarha i prihvatili su je kao istinitu.

Izgleda da je to i slučaj s nekima koji su pravoslavni, a nisu upoznati s tom istom dogmom vjere nego su ni ne znajući prihvatili zapadnu zabludu o trojedinom Bogu tzv. svetom Trojstvu, i nisu dovoljno zapazili da taj bog sveto Trojstvo nije Bog koji se ispovijeda u Simbolu vjere već da vjerujemo u svetu Trojicu, ili svete tri božanske osobe, a ne u neki izmišljeni entitet Trojstvo.

Apropos nadređenosti Boga Oca Sinu i Duhu, još jednim primjerom u odnosu na čovječju narav-suštinu-bit.

Otac rađa sina, sin je naravno iste naravi kao i otac.

Otac je čovječje naravi, i iz oca se ne može roditi ništa drugo nego čovjek (a tako od Boga Oca se ne može roditi niti proizaći netko tko nema istu božansku suštinu kao i Bog Otac).

Ontološki su oni jednaki, jer su jednake-iste čovječje suštine (Otac, Sin i Duh Sveti su iste božanske suštine koju ima Otac).

Otac je čovjek, sin je čovjek (Otac je svemoguć, Sin je svemoguć, Duh Sveti je svemoguć, ali volja je samo jedna u Njima, to je volja Očeva zato je Bog jedan, i Sin i Duh Sveti ne mogu učiniti ništa protivno Očevoj volji, i zato je Bog Otac monarh).

Ali u relacijama jedan prema drugom oni nisu jednaki, otac je nadređen sinu zato što mu je otac, te je sin poslušan ocu.

Bez oca (i matere) sin ne bi postojao, ali ne vrijedi obrnuto (bez Boga Oca Sin i Duh Sveti ne bi postojali, ali ne vrijedi obrnuto, odnosno Bog postoji bez obzira da li se iz Njega rađa Sin i proizlazi Duh Sveti ili se ne rađa i ne proizlazi).

Tako bi barem trebalo biti među ljudima, zato je Bog dao zapovijed poštuj svojeg oca i mater.

Inače društvo, narod, a onda dugoročno niti ljudi ne mogu postojati.

A mi se nalazimo na putu nestanka ljudi i ljudskog društva baš zato što se ne poštuje patrijarhalizam, očinstvo, odnosno navedena Božja zapovijed.

Odnos otac-sin postoji između svete Trojice, Bog je Otac Sinu, a iz Njega proizlazi Duh Sveti koji je isto božanska osoba kao i Otac i Sin.

Sin i Duh su poslušni Ocu bez kojeg ne bi ni postojali, a Bog u pravom smislu te riječi ne ovisi o nikom, te je stoga Bog Otac monarh i Bog u pravom smislu riječi i imena.

Pa kad se u Bibliji u istoj rečenici ili pasusu spominje Bog Otac i Hristos-Sin Božji, onda se za Boga Oca piše i kaže ili Bog ili Otac, a za Hristosa se kaže da je Gospod (Gospodar) - Kirios.

Neki pravoslavni kažu, u što vjerujem, da Bog stoga nije nužno Otac** odnosno niti mora vječno rađati Sina i da iz Njega nužno proizlazi Duh Sveti, nego je Bog svojom voljom ljubav kako napisa sv.Ivan Bogoslov o Bogu te iz te ljubavi rađa Sina i proizlazi iz Njega Duh Sveti kao božanske osobe.

Po tome se onda može reć da Sin ljubi i poslušan je Ocu isto kao i Duh Sveti jer je Otac još prije, ne u smislu vremena nego u ontološkom smislu, ljubi njih, a oni se vječno rađaju i vječno proizlaze iz Boga radi Njegove ljubavi prema Njima.

Stoga su radi tog odnosa i ljubavi vječno poslušni Bogu Ocu i imaju jednu volju s Bogom.

To zovemo monarhijom Boga Oca. 

Dodajem još jednu činjenicu koju vjerojatno ne znaju rimokatolici i mnogi pravoslavni.

Rimokatolici kolokvijalno zovu nicejsko-carigradsko Vjerovanje doneseno na ekumenskim saborima Crkve kao dužu verziju Vjerovanja, a imaju i kraću verziju koju često mole i izgovaraju i zovu Apostolskim Vjerovanjem, ali nikad apostoli nisu sastavili to Vjerovanje:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni.

Što ovdje nedostaje?

Naslućujete, monarhija Boga Oca - nema 'vjerujem u jednoga Boga Oca'.

Međutim imaju još jedno Vjerovanje kojeg zovu Atanazijevo Vjerovanje premda nije od svetog Atanazija, niti je u sukladnosti sa službenim nicejsko-carigradskim Vjerovanjem odnosno nije pravovjerno-pravoslavno.

Dakako i ono ne donosi monarhiju Boga Oca, nego uvodi Boga Trojstvo kojeg nema u nicejsko-carigradskom Vjerovanju jer se to 'Atanazijevo' vjerovanje poziva ustvari na krivu teološku spekulaciju svetog Augustina o postojanju entiteta svetog Trojstva koje je nužno u obrani istine da je Bog jedan, a postoje tri božanske osobe i ne želi se priznati monarhija Boga Oca.

Nisam niti računao na to, kad sam otvorio temu, da danas na portalu Narod.hr podsjećaju kako RKC uskoro slavi Sveto Trojstvo.

Tu se (na toj poveznici) naravno ponavlja ona priča o svetom Augustinu za koju ne znam da je istinita, kako je Augustin šetao plažama sjeverne Afrike razmišljajući o svetoj Trojici o kojoj je pisao teološke traktate i onda je naišao na dječaka koji je more prelijevao u jednu malu rupu koju je napravio u pijesku, i na pitanje što radi odgovorio je Augustinu kako namjerava prebaciti more u taj mali šuplji bazenčić. Kad se je Augustin nasmijao i rekao djetetu da je to nemoguće, dijete - ustvari anđeo, odgovorio je Augustinu kako će prije on prebaciti more nego Augustin shvatiti svetu Trojicu.

I nije ju shvatio Augustin pa je napisao krivu teologiju triadologije koja je dramatično dovela u zabludu RKC (i protestante koji su nastali od RKC) ubacujući izmišljeni pojam svetog Trojstva umjesto monarhije Boga Oca.

I naravno trebamo znati da nije uopće teško ili nemoguće razumijeti nicejsko-carigradsko Vjerovanje ako ga se ispravno razumije kao monarhija Boga Oca, ali je problem i to neriješivi ako se to ne želi prihvatiti kao istinu pa se izmišlja pojam Trojstva kojeg slavi RKC, umjesto da slavi Oca, Sina i Duha Svetoga, svetu Trojicu.

I drugi i to golemi problem koji čini lažna doktrina o svetom Trojstvu je što židovi i muhamedanci, budući u pravilu ni ne znaju za nicejsko-carigradsko Vjerovanje ili ga krivo znaju u tumačenju RKC i protestanata odnosno ne znaju o monarhiji Boga Oca, dobijaju argument kako kršćani vjeruju u tri Boga, samo ga nazivaju trojedinim kako ne bi ispalo da su politeisti.

I tako ovi, mnogi od njih, ni ne razmišljaju da se obrate na kršćanstvo jer ga smatraju poganskim politeizmom.

Ta i lažni prorok Muhamed je diktirao u kuranu ili u nekoj drugoj muhamedanskoj pisanoj formi, da kršćani vjeruju u tri Boga.

Bez obzira što nije Muhamed govorio da su to Otac, Sin i Duh Sveti, nego Otac, Isa(Isus) i Marija (koju brka s Mojsijevom sestrom koja se isto tako zvala). 

Muhamedanci i talmudisti znaju kako je sveto Trojstvo izmišljeni entitet-pojam, kako sveto Trojstvo nije osoba pa nije onda niti Bog i onda tako zaključuju.

Umjesto da im se kaže da kršćani vjeruju u jednoga Boga Oca, od kojeg se rađa Sin i proizlazi Duh Sveti, ali je Bog u potpunom smislu te riječi odnosno da ne ovisi o nikom i ni o bilo čemu, samo Bog Otac koji je monarh (to i znači riječ monarh - vlast jednog, a ne dvoje ili troje ili više njih) čiju volju sprovode Sin i Duh Sveti i koji su božanske suštine i pripadajućih atributa zato što imaju svoje postojanje i suštinu od Boga Oca.

** U Starom zavjetu Boga se ne naziva Ocem, nego Bogom ili Jahveom - Onaj koji jest.

Dočim je u Novom zavjetu Sin, kojeg je Bog poslao, objavio kako je isti Bog iz SZ Otac, i to Njemu jer Ga vječno rađa, a onda i ljudima koji povjeruju u Sina, te onda mogu isti ljudi-kršćani Bogu reći "Oče naš" budući su vjerom u Bogočovjeka i krštenjem u ime Oca, Sina i Duha Svetog postali slični Sinu, te Bog onda u njima vidi svojeg ljubljenog Sina odnosno vidi Svoju djecu.

Ali Bog je Otac zato što je sam odlučio to biti i to kako napisah, radi ljubavi.

Bog ničemu ne robuje niti Ga išta može ograničavati, zato je krivo reći Bog je Otac zato što mora vječno rađati Sina i mora iz sebe proizlaziti Duha Svetog.

U tu zabludu često padaju rimokatolici pokušavajući opravdati lažni nauk o svetom Trojstvu pa kažu kako je u Božjoj suštini-naravi da je Otac, pa mora rađati vječno Sina.

Ne mora, ako mora, onda je ta izmišljena suština*** veća od Boga koja Ga primorava da bude Otac.

Onda je Božja suština Bog, a ne pravi Bog monarh.

Što je ustvari i temelj rimokatoličke zablude u svetom Trojstvu, dizanje Božje suštine, i to krivo shvaćene, na razinu Boga. 

*** Suština-narav-esencija(lat.)-ousia(grčki) postoji samo zato što je Bog stvorio svijet i onda je različitim stvorenjima dao različita svojstva što nazivamo njihovim suštinama. Tako je stvorio i Adama sa svojstvima koje imaju svi Adamovi potomci i koje nazivamo čovječjom naravi-esencijom-suštinom (ali istočnim grijehom ta je Adamova narav pala kod njega i svih njegovih potomaka, te je ponovno uspostavljena i proslavljene preko Sina Čovječjeg, Bogočovjeka koji je zato novi Adam, a oni koji povjeruju u Njega te se krste dobijaju tu uzdignutu i božansku narav djece Božje). 

Bog dakle prethodi suštini, zato je Bog veći od suštine to jest svih suština, ili formi kako je govorio Platon, koje se nalaze samo u Božjem umu i ne postoje mimo Boga niti mogu biti protivne Bogu ili da je Bog rob nekoj suštini. 

One nisu bića, kako fantaziraju platonisti, koje žive nekim svojim besmrtnim životom, oni su ideje u Božjem umu kakav svijet odnosno kakva stvorenja Bog želi stvoriti.

A može ga stvoriti kakvim god Mu se prohtje ili ga uopće ne stvoriti i onda nema nikakvih suština. 

Adam je, dok nije počinio istočni grijeh, imao uvid u suštine te je mogao, kako piše u Knjizi Postanka, dati imena svim životinjama.

Dati ime (pravo ime, a ne neku izmišljotinu i budalaštinu) nekom biću ili vrsti bića znači znati njegovu suštinu, znati njegovu narav, a to se ne može znati ako se nema od Boga prosvjećeni um koji ima spoznaju o suštinama stvorenja u Božjem umu.

Nitko od smrtnika nakon toga više takav prosvjećeni um nije imao, jer su se istočnim grijehom prekinule veze između Boga i ljudi.

Znanstvenici samo umišljaju da znaju narav stvorenog svijeta, a samo sebe i onih koji ih slijede dovode u slijepilo i propast prelesti.

Dakle, Bog je Onaj koji jest, Bog nikako ne može  biti rob nikakve suštine, nikakve naše ideje o Bogu koja je zasigurno lažna jer ljudski ograničeni um ne može spoznati beskonačnog Boga.

Zato ljudski govor (ili anđeoski) o Bogu ili ono što mi mislimo da je božanska narav je apofatičan, mi možemo u pravilu znati samo što Bog nije, a ne što Bog jest.

Stoga tvrditi da je Bog rob neke božanske suštine po kojoj On mora rađati Sina i proizlaziti Duha Svetog, ili stvoriti svijet, je bezumlje i ljudska prelest.

Još malo, ali važno,  dodati ću radi objašnjenja gornjeg teksta.

Sve do pred par dana, dok  nisam gledao onaj gore navedeni video, i pročitao u pravoslavnim komentarima kako Bog ima apsolutnu slobodu te istom svojom slobodnom voljom, a iz svoje ljubavi, a ljubav podrazumijeva slobodnu volju, rađa Sina i proizlazi iz Njega Duh Sveti, nisam htio o tome ni pisati iako sam o tome razmišljao.

Saznao sam tada također kako je o tome pisao pokojni grčki (svjetskopravoslavni) mitropolit Zizioulas, kojeg naravno ne smijemo odbaciti samo zato što je bio ekumenist.

Kao niti dolje spomenutog episkopa SPC.

Dodajem poveznicu na tekst Grigorija Durića , episkopa SPC naslova "Učenje Jovana Zizjulasa o načelu Boga Oca".

Koga zanima ova tematika neka pročita tu kratku knjižicu, a ja ću ovdje prenijeti sažetak:

Nаčelo monаrhije (samovlašće) Bogа Ocа jest nаjznаčаjnije bogoslovno nаčelo prаvoslаvne trijаdologije. Zаto nije čudno što je ono u središtu bogoslovnog zanimanja vodećeg suvremenog prаvoslаvnog teologа mitropolitа Jovаnа Zizjulаsа. Zizjulаs nаčelo monаrhije nаlаzi u stаrim simbolimа vjere i, prvenstveno, u teologiji Kаpаdocijskih otaca. Ovo nаčelo omogućuje kršćаnskoj vjeri dа bude monoteističkа, аli i dа osnuje trojstvenost. Vjerа u jednog Bogа podrаzumijevа vjeru u jednog Bogа Ocа koji rаđа Sinа i izvodi Duhа Svetog. Ono što je bilo od posebne važnosti zа kontekst 4. stoljeća kаo i zа Zizjulаsа jest pitаnje odnosа božаnske biti i ličnosti. Nаglаšаvаnje nаčelа monаrhije podrаzumijevа Bogа Ocа koji slobodno, neuvjetovano, uključujući i božаnsku bit, rаđа jednovremenog Sinа i izvodi Duhа. Zа Zizjulаsа znаčenje nаčelа monаrhije Bogа Ocа nije sаmo teološke prirode – ono je izraženo i u euhаristijskom iskustvu i u etosu Crkve.

Dakle onako kako i ja napisah premda nisam znao za taj tekst.

Bog je 'stariji' od suštine-biti-naravi-esencije, Bog nije rob onoga što neki ljudi misle da je Božja bit - a to da Bog mora rađati Sina i proizlaziti Duha Svetog.

To isto znači da je Bog ljubav, jer je svojom slobodnom voljom odabrao iz Sebe izvoditi druge dvije božanske osobe.

I ponavljam gotovo bez prestanka, zato je Bog jedan (zato i je monarh), i to Bog koji je svojom slobodnom voljom postao Otac.

O svetoj Trojici također govorimo kao o nerazdijeljivoj, jednobitnoj-jednosuštnoj i s jednom voljom Trojici.

A razlog i jednog i drugog  i trećeg je opet Bog Otac, a ne nikakva naša ideja o božanskoj biti.

Tu dolazi i logika u obzir, jer ne mogu dvije ili tri božanske osobe biti u sukobu i razdijeliti se, ljudi mogu i jesu razdjeljeni, ali to ne utiče na svijet jer ljudi nisu svemogući, ljudi nemaju božansku bit.

Zato se može reć, odlučivši u vječnosti da bude Otac, Bog je nužno morao iz Sebe, a ne izvan Sebe, izvesti Sina i Duha kako bi sveta Trojica bila nerazdjeljna, jednobitna i s jednom voljom.

Tako postoje tri božanske osobe, sveta Trojica, a samo jedan Bog, Bog Otac.

Hristos se uznese!

Kako izići iz antihristovskog društva?

Bez vjere nikako.

Nikako s mlakom vjerom.

Svakodnevno i svakog trena,ako je moguće, moliti se odnosno razgovarati s Bogom.

I odmah test, ako ne želimo ili ne čeznemo za svetom tajnom pričešća, uz nužno pokajanje i poniznost, onda nismo razgovarali s Bogom.

Sveti Simeon Novi Bogoslov pisao je  - ako se ne pričešćujemo sa suzama nismo dostojni pričesti.

Pričest nikako ne smije postati svakotjedna navika bez istinskog osjećaja da uzimamo, jedemo i pijemo Tijelo i Krv Hrista.

Zato se moramo dobro pripremiti za pričest uz nužni post.

Ovo što napisah nije recept za izlazak iz antihristovskog društva kao neki cilj, nego sama molitva i svete tajne učinit će nam antihristovski svijet mrskim i odbojnim te ćemo moći izići od istog i ostvariti svoj pravi cilj - život u Bogu i s Bogom.

To trebamo imati već za zemaljskog života, jer poslije smrti je kasno.

Ako imamo pravu vjeru onda smo već izašli iz tog gnjilog društva koje je u raspadanju jer nema u sebi Istočnika Života.

Premda već desetak godina ne izlazim na izbore, još uvijek pratim što se događa.

A događa se ono što je prorečeno o vremenima Antihrista.

Sve više i više ljudi smatra sodomizam kao i ostale perverzije normalnim.

Politička stranka koja bi stavila u svoj program obranu tradicionalnih kršćanskih vrijednosti osuđena je na propast.

SZO-Svjetska zdravstvena organizija kojoj nažalost pripada i RH prihvatila je sporazum koji obvezuje sve članice da sudjeluju u budućoj plandemiji.

Kod nas* nema niti jedne relevatne političke stranke koja bi se tome protivila.

Ljudi, drago mi je kako je to manjina, izlaze na lokalne izbore u kojima im obećaju demokratski vladari kako će im više uzimati iz džepa i iz toga graditi komunalne objekte koje će izgrađivati građevinske i ine tvrtke čiji vlasnici i uprava su u istom tajnom ili manje tajnom 'klubu' s vladajućim demokratskim političarima.

Najvažnija pitanja poput ovih - kako se suprostaviti budućoj plandemiji, demografskoj smrti naroda, pošasti globalizma i sodomizma, kako sačuvati tradiciju, tradicionalni moral i kulturu se uopće ne postavljaju.

Da, uskoro će nas stavljati u red za obvezno pelcovanje, ali taj red će biti ispod 'nastrešnice' koja će se kao u Novom Sadu metaforički svima u redu srušiti na glavu.

I tu nadstrešnicu financirat će lokalne vlasti, a legitimitet, naravno falši, dali su im idioti (u smislu grčke originalne definicije - osobe koja se ne brine za pravo opće dobro, ali redovito ide na demokratske izbore) koji idu na lokalne izbore i biraju one koji će njihovoj ulici ili selu bolje našminkati izgled.

Cirkusa i igara, nije li to oduvijek bio recept za uspjeti u demokraciji?

Još jedna novost koja i nije iznenađenje - dakle za dvije godine uvodi se porez ETS-2, porez na ispuštanje CO2 što znači da će gorivo, struja, plin, ugljen, naravno i hrana postajati sve skuplja tako da predviđam kako će samo oni bliski s globalističkim vlastima koje će biti nikad bogatije, imati mogućnost imati automobile i samostalno putovati. 

S druge strane ne očekujmo nikakvu pobunu protiv globalnih gospodara, oni su kupili svoje sluge s nadstrešnicama, cirkusarijama i GMO otrovnom, ali zaslađenom hranom.

Jedini koji će naredno razdoblje moći preživjeti kao slobodni ljudi su oni koji će izići iz antihristovskog globalnog društva.

To želim svima koji čitaju blog, i napominjem kao u uvodu, bez jake vjere u Bogočovjeka koji uskoro dolazi nakon svih nevolja carstva Nepomjanika, to će biti nemoguće.

* HZJZ se nalazi u Zagrebu, 'slučajno' u ulici koja se zove Rockefellereva. Dotični je osnovao IHD 1913.g. kao preteču SZZO ili u originalu WHO koja je osnovana kao rezultat drugog velerata 1945.

Liga naroda je prema tom tekstu osnovana nakon prvog velerata opet po pobjednicima tog rata na poticaj SAD predsjednika Wilsona.

Međutim u ovom opširnijem tekstu stoji pri kraju da ju je financirala Rockfellerova fondacija.

I kao što je IHD postala WHO 1945., tako je Liga naroda postala tada UN i opet je finanicirana od istih globalističko-judaističkih milijardera prema kojima je Bill Gates bio siromašak.

NZZJZ nosi naziv jednog koji je bio poznat Rockefellerovoj fondaciji, a to znači i Rockefelleru, Andriji Štamparu koji je i u komunističkoj Jugoslaviji uživao ugled te je bio prvi predsjednik skupštine WHO.

Ponovit ću ono što sam pisao u mnogim svojim tekstovima.

Industrijska proizvodnja odnosno moderna tehnologija nužno stvara globalizam, a što znači uništenje tradicionalnog načina života, patrijarhalizma, tradicionalnog morala,  religije i kulture.

Zbog industrije i tehnologije neki ljudi su postali basnoslovno bogati kao nikad nitko u povijesti, i to svoje bogatstvo su stekli radi globalne-svjetske trgovine i modernih sredstava komuniciranja i prijevoza roba i ljudi.

Isto bogatstvo, koje naravno nisu zbog svoje enormnosti mogli potrošiti na hedonizam, uložili su u stvaranje (anti)društveno-(anti)kulturne i medijske globalne infrastrukture.

Posve je jasno zašto su milijarderi onda i sada financirali ljevičare, feminizam, sodomizam i sve moguće perverzije kao i pop kulturu i dekadentnu umjetnost.

Zato što im je jedina opasnost prijetila od ljudi koji bi se vratili tradicionalnom načinu života, životu u obitelji i među rodom i svojim narodom.

I kad neki kažu da bi trebalo Soroša zatvoriti i čude se zašto još nije zatvoren, onda bi takvi trebali se zapitati zašto on financira ljevičarske i dekadentne stranke i pokrete i što je on utjecajniji nego predsjednici država, i još važnija bi nakon toga bila konstatacija -  da nema Soroša neki drugi milijarder bi radio isto, kao što je prije Soroša isto radio Rockefeller i ostali slični njemu.

A za rezultate izbora se nitko upućen ne bi smio čuditi.

Ona ulica se zove Rockefellerovom od drugog velerata, i ne slučajno.

I građani odnosno malograđani iz velegradova** su prvi među onima koji prihvaćaju dekadenciju i duhovne otrove s kojima ih neizravno truju najbogatiji ljudi svijeta.

Iza kojih naravno stoji čovjekoubojica od početka i otac laži. 

** Obično su se malograđani iz velegradova rugali seljacima na primitivnosti ili su ih nazivali malograđanima. To je međutim obrnuto razmjerno nazivu, čim veći velegrad, to više malograđana u njemu koji se smatraju (vele)građanima i koji bolesno žele da slijede trendove iz 'slavnijih' metropola. 

Mnogi danas primjerice u Zagrebu očajno žele da žive u srednjoeropskom gradu, i objašnjavaju kako je poslije rata došlo mnogo primitivaca u Zagreb pa su ga poseljačili.

Ne, nije ni prije Zagreb bio bez malograđanštine, a ovi koji su dolazili od sela su mu davali novu, zdraviju, svježiju krv.

Sad više ni toga nema, sad više Zagrebu i ostalim (vele)gradovima nema spasa od Volta i Bolta, od Sodoma i Gomora.

Apropos hrvatstva, njega su u Zagrebu nosili baš ti seljaci koji su dolazili u Zagreb iz dinarski krajeva Hrvatske, a njihova djeca i unuci su većinom postali kao i stari purgeri (ustvari treba burgeri, ali purgeri nisu baš znali pravu njemačku ili sanskrtsku riječ za grad-utvrđenje), anacionalni malograđani.

Hristos voskrese!

P.S.

Medicinski tehničar iz SAD poslao je poruku bivšem predsjedniku SAD Bidenu oko nedavno objavljene vijesti kako isti boluje od agresivnog i brzo napredujućeg raka prostate s metastazama koštane srži.

Svjedoči kako je to zadnjih godina postala epidemija radi plandemije-pelcovanja u SAD (naravno i svugdje drugdje).

Oni koji još nisu odbacili lažnu vjeru u znanstvenike i političare neka o tome dobro razmisle prije nego što ponovno postane aktualna plandemija 2.0.

Rusija je još daleko od pravoslavlja (kao i Moskovska patrijaršija):

Ovaj spomenik komunističkom zlotvoru je postavljen pred nekoliko dana na glavnoj stanici moskovskog metroa (bolje nazvat onda moskovskog podzemlja), a replika je spomenika kojeg je SSSR skinuo nakon smrti Staljina kad su se osuđivala Staljinova zlodjela.

Premda stvarno mislim da je Staljin bio manje zlo od Lenjina i Trockog i ostalih judeoboljševika.

O.Steven Allen za jučerašnje čitanje iz Djela apostolskih u kojima je sveti Pavao čudom Božjim oslijepio čarobnjaka Elimasa komentira kako su moderni kršćani bolesni od tolerancije na zlo u ime ljuuubavi te osuđuju takvo ponašanje svetog apostola (ako iskreno govore što misle).

Naslov je također provokativan za moderne uši "Ne uzimaj nož u borbi s puškama" (što je čini mi se američka poslovica i naravno da znači kako se s puškom treba boriti protiv neprijatelja koji ima pušku, a ne s nožem). 

Elimas se je dakle služio demonima i Pavao ga je oslijepio dokazujući tako nemoć demona protiv Boga i Njegovih slugu.

K tome Elimas je htio otjerati Pavla kako ne bi apostol preobratio velikaša koji je htio čuti od njega Evanđelje.  

Slično je Pavao kasnije zajedno s Petrom učinio u Rimu kad je Simon Mag izvodio demonska čuda, kad je uz pomoć demona Mag lebdio zrakom na zaprepaštenje i divljenje Rimljana i cara Nerona, a apostoli su znakom krsta otjerali demone od njega i ovaj je smrtno stradao padajući s visine.

I to je misterija za neupućene u vjeru, kako su nekad apostoli usmrćivali neke ljude kao što je, još jedan slučaj, Petar prokleo Ananiju i njegovu ženu jer su lagali Crkvu da su sve svoje prodali te su ovi momentalno pali mrtvi, a drugi put se prepustili da ih drugi ljudi zarobe, muče i ubiju.

Odgovor je stvarno u vjeri, jer onaj tko je stvarno u vjeri, u njemu živi Hrist kako kaže sveti Pavao, i onda Pavao ili Petar ili bilo koji svetac ne čini ono što mu se prohtje, nego sluša Božju volju.

Koja je bila tada da mag Elimas oslijepi i ne čini više demonsko zlo, te da velikaš za razliku od njega 'progleda' kako Pavao i Barnaba navješćuju pravoga i živoga, svemoćnog Boga.

Za današnje Evanđelje u kojem je Hristos čudom umnožavanja dvije ribice i pet hljebova nahranio pet tisuća ljudi, piše o.Steven kako su neusporedivo veća čuda kad iz sjemena nikne nova biljka, samo mi to ne vidimo kao čudo, nego smatramo da se to događa samo od sebe (prenosi tekst sv.Augustina o tome).

U tome leži i veliko zlo teorije evolucije, jer se samo čudo stvaranja, nastanka života, održavanja života i razmnožavanja smatra nečim što postoji bez Boga.

Ili je istinita teorije evolucije i Bog ne postoji, ili je obrnuto.

Ili je Bog Svedržitelj, ili Ga nema.

Ne postoji Bog deista-znanstvenika poput Newtona koji su Ga zamišljali kao stvoritelja koji je postavio prirodne zakone i onda se priroda samo po sebi održava i još evoluira kako je bogohulio Darwin i ostala protubožja znanstvena 'elita'.

Nemjerljivu i vječnu duhovnu štetu učinili su klerici koji su prihvatili teoriju evolucije i onda ju širili vjernicima.

Bolje bi im bilo da im je netko obijesio mlinski kamen oko vrata i bacio ih u morske dubine.

Najveće pak čudo, koje ne može bez ljudske slobodne volje, je kad Bog očisti ljudsku dušu od grijeha i podigne je na najveću moguću razinu, na razinu djeteta Božjeg.

To su postigli sveci, to trebamo i mi.

Amin.

Što ne valja s rimokatoličkim pričešćivanjem?

Prvo, ne pričešćuju se s kvasnim kruhom kako je tradicija Crkve od početka.

Na tajnoj večeri Hrist nije apostole pričestio s beskvasnim kruhom, nego kvasnim.

Drugo, ne pričešćuju vjernike laike s krvlju Hristovom,

Da, znam da su proglasili dogmom kako je u svakoj čestici beskvasnog kruha-hostije potpuno božanstvo i čovječnost Bogočovjeka, ali Bogočovjek je zapovijedio - uzmijte i pijte Krv Moju koja se prolijeva za otpuštenje grijeha mnogih, a ne samo jedite Tijelo Moje.

I što to znači da je u svakoj čestici hostije potpuni Bogočovjek?

Bog je neograničen, Njega se nikad ne može u potpunosti niti pojmiti, a kamoli konzumirati.

Hristos nam se daje kao duhovna hrana, a ne da je On potpuno u svakoj čestici.

Ta Toma Akvinski je napisao euharistijsku pjesmu u kojoj je Hrist uspoređen s pelikanom koji svojim mesom kadkad hrani svoje mlade, a ne da sebe daje u potpunosti svojim ptićima.

Da, u pretvorenom kruhu i vinu je pravo tijelo i prava krv Hrista, i zato je moramo ako smo dostojni konzumirati jer nam je to zapovijedio, a ne da stvaramo neku novu teologiju kako bismo opravdali novinu koju je uveo rimski biskup koncem prvog tisućljeća da laike više ne pričešćuje s Krvlju Gospodnjom.

Treće, ukinuli su post prije pričesti i tako se nedostojno rimokatolici pričešćuju većinom bez imalo posta.

Četvrto, njihovi svećenici uopće ne provjeravaju i ne poznaju koga pričešćuju, tako da se može dogoditi da se pričeste sotonisti ili muhamedanci kao ovdje:

Peto, pričešćuju ljude tako da im u ruke daju hostiju i time pokazuju nepoštovanje prema Presvetom Tijelu Hristovom.

Tradicija je Crkve od početka da samo klerici, svećenici i biskupi mogu se dotaći svetih posuda, samo oni mogu ih očistiti, a ovi ovdje daju u ruke neposvećenima Svetinju.

Na videu se vidi kako muhamedanac nije ni stavio u usta hostiju.

Što je učinio poslije s njom?

Jel možda isto što čine i sotonisti?

Šesto, ne pričešćuju krštenu malu djecu te time opet negiraju tradiciju Crkve koja je uvijek uz svetu tajnu krštenja miropomazala novo krštenike i pričestila ih bez obzira na uzrast.

Možda je razlog i u tome što je prestala laike pričešćivati s Krvlju Hristovom nego pričešćuje s hostijom pa je bio problem tako pričestiti malu djecu.

Ali ako je to tako, to je onda samo znak da onaj koji u nečem skrene s tradicije neopravdano, onda nastavlja kršiti tradiciju u drugim stvarima.

I konačno sedmo s čime se ne slažu svjetski pravoslavci jer su ekumenisti.

Svete tajne ne postoje izvan Crkve, a rimski patrijarhat je zbog svojeg papizma otpao od Crkve.

To znači da se ni na onom sablažnjivom videu ustvari nije dogodilo kako je muhamedanac 'ukrao' Tijelo Hristovo, ali niti da se stvarno ostali pričešćuju s Tijelom, a vidimo da se sigurno ne pričešćuju s Krvlju Gospodnjom.

Zar mislite da bi Bogočovjek dopustio da Mu se na sotonističkim misama izruguju stvarno, da stvarno neki sotonistički svećenik stavlja Tijelo Hristovo na neku nagu ženu i radi ostale perverzije jer se u toj rimokatoličkoj hostiji stvarno nalazi Tijelo Hristovo? 

Ili da važi lažna dogma RKC jednom svećenik zauvijek svećenik, pa RKC svećenik koji apostazira i prijeđe u sotoniste može napraviti pretvorbu kruha u Tijelo Hristovo, a vina u Krv Hristovu na crnoj misi?

Nisu svete tajne magija, pa kad svećenik koji je tobož zauvijek svećenik makar otpao od Crkve, izreče riječi Gospodnje i onda se događa sveta tajna pretvorbe.

Isto je tako i sa ostalim svetim tajnama, ne može krstiti neki svećenik koji je otpao od Crkve, niti može ispovijediti, niti može imati Liturgiju.

Može samo glumiti da izvodi svete tajne.

Kod heretika ne postoje svete tajne.

Ovo sam napisao jer su se pojavili glasovi nekih rimokatolika, koji videći da je svjetsko pravoslavlje podijeljeno i ekumenističko kao i RKC, govore kako oni imaju dokaze da je RKC ona ista Crkva iz prvog tisućljeća, a znamo da je skoro potpuno nakon raskola uništena tradicija Crkve u shizmatičnom rimskom patrijarhatu.

Te primat ili prvenstvo rimskog episkopa u Crkvi koji je bio prvenstveno radi toga što je Rim bio stoljećima glavni grad Rimskog carstva, i najveći grad kao što je i rimski patrijarhat bio teritorijalno daleko veći od ostalih patrijarhata, pokušavaju prikazati kako je rimski episkop imao vlast nad drugim episkopima.

Istina je međutim da nikad nije niti jedan biskup bio nadređen nekom drugom ma kako ovaj prvi imao veliku biskupiju, a ovaj drugi malu.

I patrijarh i mitropolit nisu ništa veći od biskupa nekog gradića.

I patrijarh i mitropolit su samo biskupi jer većeg polažaja u Crkvi nema, a biskupi većih gradova dobili su samo titulu mitropolita ili patrijarha, ali nisu bili iznad sinode biskupa u nekom patrijarhatu, te su često sinode biskupa smjenile neke patrijarhe, a ne da je patrijarh imao vlast mjenjati sebi ravnopravne biskupe manjih biskupija.

Da, mitropoliti su imali prvenstvo na sinodama kojima su presjedali, ali nikad nije glas jednog patrijarha-mitropolita vrijedio više od glasa biskupa malog gradića.

Kao što napisa vladika Henok , RKC stoljećima vodi fiškalsku prijevaru pretvarajući ili zamjenjujući prvenstvo rimskih biskupa što je tradicija Crkve, u supremaciju istog biskupa odnosno papizam.

Što se pokazalo, odnosno kako se ponaša nezabludivi Hristov vikar za Zemlju prije nego što će ju napustiti?

Zato kažem otvoreno rimokatolicima, ako vjerujete u papizam, odnosno da je Bogočovjek izabrao za svog nezabludivog vikara-zamjenika ovakve apostate, onda bogohulite.

Bogohulite samim time što vjerujete da Bogočovjeku treba zamjenik za Zemlju i to nezabludivi, te da umjesto Njega, Njegovog zamjenika biraju kardinali i kao da Bogočovjeku treba ne samo zamjenik, nego i staratelji koji će umjesto Njega izabrati Njegovog zamjenika. 

Ako se nije pokajao nakon ove javno objavljene apostaze u kojoj pred njim i za njega i uz njegovo znanje mole poganski monasi budizma, onda je tobožnji vikar Hrista za Zemlju nakon smrti otišao u suprotnom smjeru od Neba.

Video su objavili tradicionalni rimokatolici sedevakantisti očekujući da će valjda komentatori osuditi apostaziju papa Frana, a komentari na video su u stilu već poznatog 'santo subito' ili onako kako su se osjećali titoisti nakon Titine smrti.

I rimokatolici, i budisti, i hindusi, i ateisti veličaju ga i govore kako je svijet mnogo izgubio njegovom smrću, kako je on ljubio sve ljude i sve religije, kako je bio presvet.

Po tim komentarima se može zaključiti kako je svijet spreman za jednu svjetsku religiju koja će biti pokrov za sve lažne religije.

Svijet je spreman za Nepomjanika.