Antikristovski svijet laži u kojem živimo - čedomorstvo

Pogledajte ovaj video dok se može pogledati na youtube:

Youtube u skladu s PC (politička korektnost) upozorava da sadržaj videa nije primjeren, a onda isto dodaje - možda nije dobro da drugima daješ poveznicu na njega.
Nisam gledao dosad niti jedan video koji bi na tako snažan način osuđivao čedomorstvo i licemjerje kompletnog društva.
Usput, ovdje je poveznica na web stranicu, ako 'misteriozno' nestane video s youtube .
Trenutno dvostruko više ljudi je 'dislajkalo' (donio bih zakon po kojem se svako angliciziranje kažnjava jednim udarcem) nego 'lajkalo' video (ovako pišem jer zakon još nije objavljen u Narodnim novinama).
To je odličan pokazatelj bolesnog antikristovskog stanja SAD-a, ali i cijelog svijeta.
Autor videa, T.Russell Hunter (ovo na kraju je vjerojatno nadimak koji je zaslužio), se je mjesec dana 'pretvarao' kako je uobičajeni tragatelj urota, i bio je u tome izgleda vrlo uspješan. Jer je stekao mnoge poklonike kojima je najvažnije u životu saznati Božje tajne, kad će biti Sudnji dan i slično, ili razotkriti masone, iluminate ...
I onda je uslijedio hladan tuš s ovim videom.
Ukazao je na svu licemjernost onih koji se s tipovnicom i pred ekranom bore protiv bjelosvjestkih urota i isto takvih zločinaca, a u njihovom susjedstvu se nalazi oltar Sotone na kojem se daju žrtve čedomorstava.
Pokazao je prstom na one koji gledaju video i koji se ne protive čedomorstvu, a tobož su protivnici Sotone i borci protiv masona - vi ste isto zlo kao i elita koja je legalizirala čedomorstvo. 
Mislim da je to glavni razlog zašto video ima mnogo 'dislajkova' (evo trećeg udarca).
I vjerojatno najjača njegova rečenica - nije Sotona neprijatelj SAD-a, nije to ni Bahomet, nisu to ni masoni, ni iluminati, nego je to Bog. 
Narod koji pristaje na žrtvovanje djece Sotoni, koji se ne pobuni i ne izbaci elitu koja je legalizirala sotonizam, dobija najstrašnijeg neprijatelja koji je beskonačno strašniji od Sotone. 
I koji odlaže kaznu kako bi se kalež gnjeva prelio, odnosno kako bi kazna bila čim strašnija. 
Sveto pismo, odnosno sv.Pavao nam kaže u poslanici Hebrejima - strašno je pasti u ruke Boga živoga.
Jao si ga onima koje Bog odmah ne kažnjava i s kaznama ih usmjerava na put pravde i istine! 
Jao si ga onima pred kojima Bog šuti i ne želi ničime pokazati da postoji!
Jao si ga onima koji Ga ustrajno vrijeđaju, a On i dalje trpi šutke uvrede!
I budimo sigurni da su u ovo antikristovsko vrijeme takvi većina kao što pokazuju komentari na video.
Jedan mi je zapeo za oko. Najprije je jedan gledatelj komentirao kako žene kažu da je dijete u njihovoj utrobi njihovo vlasništvo, kako ga one hrane i kako ga imaju stoga pravo odstraniti iz utrobe, a istovremeno se raznježe i rasplaču ako nekoj životinjskoj vrsti prijeti nestanak, primjerice ako je panda u nekom ZOO imala spontani pobačaj.
Ovaj je odgovorio da je onda riješenje protiv čedomorstva takvim ženama objasniti kako ne nose ljudsko biće u utrobi, nego neku životinju, recimo malu pandu.
Što mislite da je situacija u našoj domovini puno bolja po ovom pitanju nego u SAD-u?
Možda je bila u onim ratnim godinama i u vrijeme kad se je pričalo o duhovnoj obnovi naroda, ali kad smo pohitali, ili se nismo suprostavili ulasku u masonsku EU, situacija svakim danom postaje sve sličnija s državom koja je možda Zvijer iz Otkrivenja, jer mnoga zla su potekla od nje.
Referendum o zabrani abortusa bi vjerojatno uspio 90-tih, ali sumnjam da bi uspio u ovom vrlom stoljeću. Ljudi koji se deklariraju kršćanima izlaze na izbore i svjesno glasaju za one stranke i političare za koje se zna da ne će nikako biti za zabranu čedomorstva. 
Kao da ima i jednog prečeg zakona nego zakona po kojem smo ili u otvorenom ratu protiv Boga ili nastojimo Ga slijediti u zabrani (čedo)umorstava. 
Zar se moderni kršćani više boje Brisela ili Washingtona nego Boga? 
Zar je pitanje poreza ili ekonomije važnije od pitanja hoćemo li biti u ratu s Bogom ili ne ćemo? 
Zar mislimo da će nam polja roditi ili turisti dolaziti ili mirovine dolaziti na vrijeme ako nas Bog prepusti demonima?
Živimo u vremenima kad nikad na svijetu nije toliko luđaka živjelo (ne samo aposlutno, nego i relativno) koji se drže mudrima i koji se čak usude prognozirati svjetlu budućnost glumeći proroke i potičući kod sebe i drugih najniže strasti.
Znate li koja je najčešća reakcija-komentar na autora onog videa?
"Trebala te je majka abortirati."
Zatim slijede bolesne rasističko-poganske primjedbe kako je čedomorstvo dobro budući u prosjeku više crnkinja nego bjelkinja počini čedomorstvo. 
Što radi po ovom pitanju novoredna sekta?
Kojeg su političara anatemizirali zato što je digao ruke za čedomorstvo ili se takvoj politici nije suprostavio?
Dok se je moglo suprostaviti jer je bila potencijalno većina ljudi protiv čedomorstva (a trebalo se je bez obzira ne većinu ili manjinu) nije se ništa učinilo, a sad je još manje vjerojatno da će novoredna sekta ući u boj protiv čedmorstava i političara i običnih ljudi koji taj zločin koji vapi u Nebo za osvetom podržavaju.
Što nam je činiti?
Prvo ako se nismo do sad borili protiv ovog bezakonja, onda se uključiti u borbu dok još ima vremena, dok još Bog šuti i čeka (iako su mnoge 'prirodne' katastrofe pokazatelj da nam Bog daje znakove da se pokajemo i obratimo).
Imamo sigurno u bližoj ili široj rodbini one koji podržavaju čedomorstvo (ali i ostala bezakonja). 
Za njih moliti i prekoravati ih, pa čak doći do toga da kažemo kako ne možemo više biti bliski s  njima dok podržavaju sotonizam - a to je podržavanje čedomorstava. 
To isto učiniti s prijateljima i poznanicima, a onda i s drugim ljudima na koje naiđemo.
Ne zaboravimo kako je moguće da nemamo još puno vremena stati na stranu Boga osuđujući ovaj antikristovski svijet.

Antikristovski svijet laži u kojem živimo - opijati

Ovo ne će biti udaranje mrtvog konja, zato što je Antikrist i te kako živ kao ideologija (a na kraju će se vjerojatno pojaviti i kao konkretna osoba) humanizma i k tome je sve jači.
Nužno je stoga pratiti kako misterij bezakonja raste i kako ono što nam se je činilo daleko ili gotovo nemoguće uz lažnu vjeru i nadu - Bog to ne će dozvoliti, kuca na naša vrata.
U prethodnom naslovu sam objasnio kako Bog prepušta svijet vlasti Sotone i Antikrista zato što je svijet više zavolio laž od istine, zato što se radije klanja idolima nego pravom i jedinom Bogu. 
Za Boga nema iznenađenja, On je oduvijek znao i tako želio da prije Njegovog drugog dolaska i Posljednjeg Suda, zlo na svijetu budu najveće. 
Zbog slabosti kršćana prijašnjih stoljeća, Bog nas je kaznio tako da je hirarhija Crkve na čijem čelu je papa, izgubljena.
Ne smijemo biti kao nojevi s glavom u pijesku i glumiti kako je sve u redu, uhvatati se za rukice novoredne sekte te s njima otići na poklon Antikristu.
A sad ilustracija stanja Antikrista u najnovijim događanjima.
Još 50-tih godina prošlog stoljeća duh Antikrista je počeo širiti ideju kako će čovječanstvo napredovati ako bude kontrolirano koristilo opijate.
To je pogotovo osnaženo u seksualno-rock revoluciji 60-tih koja je postala etablirana-državna kultura danas u svim državama zapada (a i šire).
Vjerojatno vam je poznato kako su većina starijih suvremenih političara u Europi i SAD-u ustvari djeca te revolucije koja nije nikad ni bila prava (kontra)revolucija u smislu rušenja liberalno-sekularne države, nego je bila, a to je dokazano istraživanjima, vođena od vojno-obavještajnih službi države.
Pogledajte razgovor o tome s pokojnim Daveom McGowanom:

Moj naraštaj je ušao u pubertet za vrijeme 'punk revolucije', tako da se je htio napraviti dojam kako su novi klinci tobož protivnici starih prdonja hipika, ali naravno i to je bila laž. 
Bio mi je tada simpatičan punk, ali kako sam bio antikomunist, očekivao sam da će punkeri rušiti, ili se barem rugati jugokomunizmu. 
Uskoro su slovenski Pankrti dobili nagradu 'sedam sekretara SKOJ-a'.
Toliko o njihovom pobunjeništvu. 
Može se s potpunom sigurnošću reć da je sva pop-rock (anti)kultura oduvijek bila sredstvo judeo-masonerije kako bi se mladež otrgla od tradicije, obitelji, naravnog morala i čednosti. 
Nitko tko razmišlja ne bi smio biti iznenađen kad vidi što se danas događa. 
To zlo raslo je jako dugo i zalijevano je mnogim 'dobrim namjerama'. 
Novoredna sekta je otpočetka išla ruku pod ruku s pop-rock (anti) kulturom.
Da se vratim na opijate-drogu. U RH je nekako nakon smrti Tuđmana, SDP na čelu s pokojnim I.Račanom, koji je dakako bio rocker, sekretar SKOJ-a, kasnije Partije, započeo javnu kampanju za legalizacijom marihuane.
Potpuno isto, samo s drugim korifejima, događalo se je diljem svijeta.
Mediji su kao pod dirigentskom palicom, počeli uvjeravati ljude koji su dotad smatrali droge, uključujući i lake, kao zlo protiv kojeg se treba boriti, kako je marihuna manje štetna od alkohola koji se može slobodno kupiti, štoviše ona je k tome i ljekovita. 
Naravno, telci koji robuju elektromagnetizmu odnosno suvremenim medijima ubrzo su kao papagaji ponavljali isto, iako su vjerojatno desetak godina ranije, slušajući iste medije, možda čak i iste 'voditelje', žestoko osuđivali narkomane i one koji im prodaju opijate.
U čemu je problem s opijatima? Opijati dovode na umjetan-kemijski način ljudsku svijest u stanje (polu)ekstaze u kojoj čovjek u većoj ili manjoj mjeri gubi kontrolu nad svojom voljom i razumom. 
Što mislite tko onda preuzima tu volju? 
Ako ne vjerujete u duhovni svijet, onda je odgovor - njegova podsvijest, odnosno niže strasti, ali ispravnije je reći - onda neki demon podstakne u tom jadniku ono što ovaj zna da će ga dovesti u stanje animalnosti, u stanje čim većeg robovanja.
Zašto bi to stanje robovanja odgovaralo vojno-obavještajnim službama SAD-a i ostalih država koja su bila u pozadini hipi-narkomanskog pokreta?
Zato što su vjerovali i još uvijek vjeruju da će tako lakše kontrolirati društvo.
Međutim tu su u zabludi. Kontrolu tada preuzimaju demoni, odnosno Antikrist koji ionako ima kontrolu nad njima odnosno judeo-masonerijom.
U SAD-u su skoro sve države legalizirale uporabu marihuane u 'medicinske svrhe', a malo pomalo sve će lagalizirati i za 'rekreativnu' uporabu.
Ako ne vjerujete da će to uskoro biti i kod nas, onda mi se javite da vam prodam krčki most.
Zašto nije dobro niti da se opijati daju bolesnicima i onima koji su u patnji?
Zato što opijati oduzimaju ne samo patnju, nego zato što oni oduzimaju patnju tako da oduzimaju ljudsku volju i razum.
Poznajem stariju ženu koja je već nekoliko godina kao biljka s kojom je nemoguće komunicirati (nije u komi). Siguran sam da bi njezini najbliži, koji se o njoj brinu, radije ju željeli vidjeti u normalnom stanju tako da mogu izmjeniti s njom riječi i osjećaje, makar uz njezinu bol, nego vidjeti je ovakvu. 
Pred očima su mi umrle dvije osobe. Jedna u smirenom stanju potpune svijesti, iako je nekoliko godina bolovala i trpila bolove, a druga je posljednje dane živjela u nekom svijetu u kojem ne bih želio biti, odnosno osoba koju sam dobro poznavao ponašala se je na način kao da nije bila potpune svijesti. Uvijek bih se odlučio za prvu smrt makar patnja trajala godinama.
Što tek reć na mogućnost dobre ispovijedi i pokajanja na smrtnoj postelji?
Zašto se ljudi odluče uzeti ili dati svojima opijate prije smrti, kad je to najvažniji trenutak života koji odlučuje vječnost? Netko tko je pod opijatima ne će razmišljati o svojom smrti koja mu dahće pod vratom,
a onaj tko se je i ispovijedio, a nakon toga uzeo 'painkiller' (ubojicu boli) je tada odlučio ubiti svoju kontrolu nad sviješću i tako otvorio put demonskom uznemiravanju onda kad je najpresudnije da bude budan i na oprezu. Ispovijed je tada bila uzaludna.
Zašto pak kršćani bježe od bola, patnje i križa uzimajući opijate , kad bi trebali znati da nam je u križu, i Isusovom, ali i u vlastitom, spas?
Nisu li Gospodinu dali opijat na križu kao i svima koji se raspinju, a On je odbio?
Ta kako bi nas otkupio, ako bi mu dali neki jaki sedativ da ga ništa ne boli, a da On u nekom zomboidnom-drogiranom stanju umire na križu?
I zar kršćani ne vjeruju kako nam Gospodin ne će dati križ kojeg ne ćemo moći nositi? 
Ljude više boli bol straha od buduće boli, nego bi ih ta ista prava bol bolila. 
Znam bolesnike koji su prikovani na postelju, gledaju po cijele dane TV, i onda kažu kako ne mogu moliti. Pa pred tom kutijom iz koje izlaze demonske ideje kako su opijati dobra stvar, tko bi mogao moliti? Izbacite tu pandorinu kutiju barem iz svoje sobe, a dobro bi bilo iz kompletnog doma, i onda ćete moći početi moliti.
Vratimo se na dijagnosticiranje trenutnog stanja antikristovskog svijeta s obzirom na opijate.
Pogledajte ovu poveznicu i na njoj video snimak .

Na fotografiji su dvije 'časne sestre'. Ne tvrdim da pripadaju novorednoj sekti, ali više nego je moguće da toj sekti stvarno pripadaju. Protestanti skoro da i nemaju redovnika. Ne bih rekao niti da pripadaju istočnim shizmatičkim redovnicama.
Ako niste pročitali povezani tekst onda objašnjenje. 
'Časne sestre' čuče negdje u Kaliforniji gdje u samostanu uzgajaju marihuanu.
U tom tekstu se nalaze zato što je taj tekst marketing za ulazak u 'biznis' 21 stoljeća koji donosi najveći profit, a ujedno je i legalan - proizvodnja, prerada i prodaja marihuane.
Ako niste pogledali povezani video onda opis videa.
Snimka je tipičan kapitalitički marketing kojeg svugdje vidimo oko nas.
Nižu se scene sretnih, uspješnih i umješnih poduzetnika, kao što su te 'časne sestre' koje su na vrijeme shvatili trend legalizacije opijata te su se svom dušom svojom, svom pameću svojom, svim bićem svojim, dali u trku za ekstra profitom u biznisu s opijatima koji će uskoro biti svugdje u SAD-u, ali i šire legalizirani.
Slično kao lanac ili piramida sreće, ili ono što se anglo-američkom svijetu zove ponzi schema, tako je ovdje prikazana svijetla budućnost biznisa u antikristovskom svijetu opijata. 
Uključite se na vrijeme i biti ćete u rekordnom roku bogatašima. 
I protestantsko-kapitalistički bog će vas blagosloviti, jer onog kojeg taj bog blagoslovi, taj je bogat. Siromaštvo je znak da vas isti bog ne voli.
Na koncu još jedno opažanje oko korisnika opijata.
Bio sam u ratu, i znam da je tamo kružila 'trava' i da su mnogi nastavili s 'podizanjem svijesti na višu razinu' i nakon rata.
Ali isto tako znam da čim su više upadali u tu paukovu mrežu, to su se manje osjećali domoljubima, to su manje bili spremni na žrtvu i vjerovati u ideale, to su manje brinuli za svoje obitelji i narod.
Narkomani, makar bili samo na 'lakim drogama', ne mogu biti i ostati pobornici tradicionalnih vrijednosti, ne mogu spoznati i oduprijeti se prevladavajućoj pop-rock kulturi koja uništava sve što je vrijedno ispred sebe.
Kad gledate ljevičare, globaliste (čak i one koji tobož prosvjeduju protiv istog), borce za socijalnu pravdu, feministkinje, sodomite i ostale parazite, možete biti prilično sigurni da su barem na 'travi'.
Trend je kako sam ilustrirao, da će ih biti sve više i da će biti sve više bezobrazniji u svojim 'okupirajmo ulice i sve ostalo' akcijama, da oni često idu ruku pod ruku muhamedancima koji imaju dugu tradiciju uzimanja opijata (asasini - ubojice - a ustvari ime dolazi od toga što su konzumirali hašiš).
Pred ovime se ne smije zatvarati oči i staviti glavu u pijesak.
Neki književnici su pred stotinjak godina pisali 'utopije' u kojima su opisali sretno društvo u kojem se moraju redovito konzumirati opijati.
Bilo je to krivo, zato što utopija znači nešto što ne postoji.
A ona je tu pred nama. 


P.S. Vjerojatno niste čuli za ovu pozadinu najnemoralnijeg rata u povijesti - opijumskog rata.

 

Još o laži, ocu laži, sv.Petru i Antikristu

Laž nema nikad opravdanja, laž je uvijek smrtni grijeh.
Jer kad čovjek hotimično dovodi drugog čovjeka u zabludu, onda mu želi zlo.
Gospodin nam je rekao kako će nas istina osloboditi. Samim time je jasno kako nas laž-zabluda zarobljava u zlu.
S time da laž prvenstveno zarobljava onog koji ju izriče, jer je s izgovorenim lažima (ili napisanim ili s činima ili s propustima koje dovode drugog čovjeka u zabludu) postao rob Sotonin, dok onaj tko je doveden u zabludu može biti prepušten zabludi jer ga Bog kažnjava zbog lakomislenosti ili nekih drugih grijeha, a u suprotnom Bog ne će dozvoliti da Njegovi izabranici dugo ostanu u zabludi.
Primjer lakomislenosti može se demonstrirati na demokratskim izborima.
Ako se na njima pojavljuju ljudi sumnjivog morala, onda puk koji takvima lakomisleno vjeruje i daje glas, zaslužuje biti obmanutim od političara i da živi u zabludi kako će sve biti na kraju dobro, a dogodit će se suprotno i takvi lakomisleni ljudi ne će biti spremni na zlo i postati će sami dio zla.
To je inače glavni razlog zašto je demokracija najgore društveno uređenje.
Jer potiče laž među političirima koji svjesno obećavaju ono što ne mogu ispuniti i pri tom ničim stvarnim zbog laži ne odgovaraju, i što se puk navikava na laž, živi u laži i više nije spreman prepoznati nekog tko bi bio pravi i pošteni vođa naroda. K tome demokracija negira činjenicu da nisu svi ljudi jednaki, niti u poštenju, niti u mudrosti, nego svim građanima daje isti glas.
Mnogi samozvani kršćani daju glasove političarima za koje ne treba biti previše mudar kako bi se zaključilo da nemaju veze s kršćanstvom, štoviše suprostavljeni su mu. Nema nikakve nepravde i nema nitko pravo optuživati Boga što ne rasvijetli um i srca takvih ljudi koji su zaslužili da budu žrtve obmane. Bog se može smilovati, ali ako je takva lakomislenost povezana sa strahom od suočavanja zlu pa do želje mnogih da se bude na strani zla koje izvana izgleda moćno i pobjedničko, onda je grijeh takvih ljudi na granici grijeha protiv Duha Svetoga koji se ne prašta.
Moramo biti svjesni da živimo u vremenima najvećih laži.
Ali naše vrijeme je prorečeno, pročitajmo dio druge poslanice sv.Pavla Solunjanima u drugoj glavi:

Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom... Ne sjećate li se, to sam vam govorio dok sam još bio među vama? I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. Doista, otajstvo bezakonja već je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.

Jesmo li svjesni da Bog dopušta silne laži u našem vremenu kao vid kazne zato što su kršćani izgubili vjeru? Čovjek bezakonja, Antikrist koji će zavesti, a možda je već zaveo većinu čovječanstva, dolazi kao super Atila bič Božji, kao onaj tko će svojom retorikom, čudima nadilaziti sve dosadašnje prevarante i one kojima je Bog dopustio da dovode u nevolju, smrt i ropstvo one koji su Ga izdali.
I u poslanici Rimljanima, sv.Pavao ponavlja istu istinu. Kad se ljudi prestanu klanjati Bogu, onda ih Bog prepusti najgorim demonima zavodnicima koji će ih uvesti u najmizernija stanja sodomije i drugih grijeha. 
Nije bez razloga Isus Krist nazvao Sotonu ocem laži i čovjekoubojicom od početka, i kad ljudi ne žele Krista Kralja (kad primjerice biraju antikršćanske političare na izborima ili se čak s oružjem bore za njih), On diže svoju zaštitničku ruku od takvih ljudi te se otac laži odmah zakraljuje kod takvih ljudi koje isprva slatkorječivo, a na kraju tiranski vodi u Pakao.
Pomalo iskačem od teme. 
Znate li odgovor na ono što sam podebljao "znate što (i tko) ga (Antikrista op. autor) zadržava" u Pavlovo vrijeme, a da bi se pojavio u posljednim vremenima?
Vjerojatno ne znate, kao niti ja. Možemo samo nagađati. Međutim znamo da je sv.Pavao znao što i tko Antikrista zadržava u njegovo vrijeme i da je to otkrio Solunjanima, a nije nemoguće da je to otkrio i ostalim kršćanskim zajednicama u kojima je misionario i kojima je bio pastirom.
Kako je to mogao sv.Pavao znati? 
Imao je objavu od Isusa Krista. Ne zaboravimo da se je njemu osobno Gospodin objavio nakon uskrsnuća i da je sv.Pavao bio uzdignut na treće Nebo (tamo gdje je sv.Trojstvo, anđeli i sveci).
Zašto nam onda to nije sv.Pavao lijepo objasnio - što ili tko je taj koji zadržava Antikrista? 
Vrlo jednostavno, Bog mu je to zabranio javno objaviti, kao što isto nije htio objaviti niti anđelima, niti apostolima, niti ikojem ljudskom biću, kad će točno biti Njegov drugi slavni dolazak kad će suditi svem stvorenju od početka do kraja. 
I nije teško zakjučiti zašto je to tako - da bismo uvijek bili pripremni na svoju smrt, odnosno na drugi dolazak Kristov.
I sad moramo malo razmatrati o toj tajni. 
Ne samo sv.Pavao, nego i drugi apostoli pišu kako je Antikrist već onda bio među njima, odnosno to je onaj tko niječe da je Isus Mesija-Krist te da je Sin Božji, odnosno Bog.
Jednostavno moramo odbaciti pretpostavku da je Antikrist kao osoba još tada živio i da sada ima dvije tisuće godina.
Antikrist po mojem razumijevanju može biti (ali i ne mora) osoba koja će se pojaviti na kraju vremena i kojeg će Krist pogubiti svojim drugim dolaskom (ako Antikrist nije osoba, onda će Krist svojim dahom pogubiti sve ljude koji negiraju da je On Krist i Bog), ali je i ideologija koja negira Krista, odnosno to su mnoštvo ljudi koji su poklonici te sotonske ideologije-religije.
Znamo da su to svi talmudisti-farizeji koji su i onda bili najveći neprijatelji Kristovi i kojima je u lice Isus Krist rekao da nisu djeca Abrahama, nego djeca Sotone.
Znamo da su to bili i arijanci i svi heretici, znamo da su to i muhamedanci kao novije verzije arijanaca. Antikrista je dakle uvijek bilo. 
Razlika je u jednom što je vrlo bitno, Antikrist nakon utemeljenja Crkve nije nikad potpuno zavladao svijetom. Ili nije sve do sada ili do početka dvadesetog stoljeća.
Uvijek je Crkva vodila borbu s Antikristom, nikad nije bila pobijeđena od njega (njih).
A tko vodi Crkvu? Kristov vikar na Zemlji, nasljednik sv.Petra.
Da, bilo je desetine antipapa u povijesti, ali linija sv.Petra nije bila zauvijek prekinuta, uslijedili su novi pape koji niti su došli uzurpacijom ili simonijom na Petrovu stolicu,niti su prethodno bili hereticima, niti su to postali tijekom pontifikata.
Ne vidim dakle tko bi to bio od ljudi koji je zadržao Antikrista u vrijeme apostola, nego sv.Petar kojem je Krist dao ključeve Neba i Zemlje, i tko su to bili ljudi koji su zadržavali Čovjeka (ili ljude) bezakonja nego nasljednici sv.Petra.
Tko je ako ne sv.Petar obezglavio Šimuna Maga pred carskim dvorom u Rimu koji je najavljeno uz pomoć demona letio zrakom, a onda se na Petrovu riječ strmoglavio i poginuo?
I što je to što je onemogućivalo Antikrista/e ako ne ključevi Neba i Zemlje koje je Isus Krist, naš Gospodin, dao sv.Petru?
I kad to razmišljanje prenešemo u sadašnjost, onda odmah moramo kategorički odbaciti pretpostavku da je Bergoglio taj koji spriječava Antikrista, kad je Antikrist (osim osobe) ideologija humanizma koja smjera 'da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom'. Frane Kaos Nered daje izjave i ponaša se kao ateist, i ako u išta vjeruje onda je to u humanističku religiju. Bergoglio može samo biti sljedbenikom Antikrista, nikako onaj tko ga zadržava da ne preuzme upravljanje svijetom.
Prije Bergoglia, Woytila je bio glavni ideolog humanizma i stvaranja jedne svjetske religije. Sjetimo se kako je rekao kako je Krist svojim utjevljenjem ujedinio se sa cjelokupnim čovječanstvom. Svi pape novoredne sekte su u tom smislu bili Antikristi, odnosno pripadnici idelogije humanizma.
Međutim ne možemo reć kako je netko od njih bio osobno Antikrist, jer Gospodin nije još drugi puta došao da bi bilo koga od njih ubio svojim dahom.
Ako su ove pretpostavke o Antikristu i sv.Petru točne, onda moramo se potruditi i zaključiti koji je to bio posljednji papa nakon kojeg Antikrist odnosno humanizam nije bio zadržan, već je postao vladajućom svjetskom religijom i ideologijom.
Povijest će nam brzo odgovoriti kako je Crkva nakon Konstantina, a za vrijeme kršćanskih careva uništila poganstvo dobrih tisuću godina. Kad je car Justinijan ukinuo i zabranio poganstvo, poganske filozofske škole kao i Olimpijske igre koju su oduvijek slavile poganstvo (onda i danas), to je bio znak kako je Crkva pobijedila poganstvo i s njim prateći humanizam.
Antikristi su ostali samo talmudisti, razni heretici i za koje stoljeće javlja se novi arijanizam, muhamedanstvo s kojim Crkva vodi borbu na život i smrt već trinaest stoljeća.
Humanizam kao i poganstvo revitaliziraju se koncem srednjeg vijeka i u renesansi. S protestantizmom veliki dio kršćana otpada od Crkve (a prije toga su otpali istočni shizmatici) i sad se pojavljuju nazovi kršćani koji negiraju dogme kršćanstva, uključujući dogmu kako je Krist Kralj, ne samo na Nebu, nego i na Zemlji, te da svaka država mora priznati Njegovu vrhovnu vlast.
Time je uz oživljavanje poganstva otvoren put u novi humanizam koji smjera staviti čovjeka na mjesto Boga, onako kako sv.Pavao Solunjanima opisuje Antikrista. 
Crkva je imala unutarnjih problema, ali se je uz veće i manje uspjehe i poraze borila protiv Antikrista. Muhamedanstvo je bilo uglavnom pobijeđeno i nije više prijetila neposredna opasnost od novog muhamedanskog osvajanja.
Slijedeći veliki događaj je bila francuska revolucija. Francusko kraljevstvo uz Sveto rimsko carstvo njemačke krvi, bilo je tisuću godina drugi svjetovni mač sv.Petra, ali se nije dovoljno tada borilo protiv humanizma te se je slomilo iznutra u događaju kojeg zovemo revolucijom. Mnogi kršćani su tada izdali svoje krštenje, izdali su Krista Kralja, mnogi su pak poginuli za Krista Kralja.
Ideje francuske revolucije odnosno humanizma poput požara su se proširile kršćanskom Europom. Nastala je i sekta humanizma zvana komunizam.
Ali i u 19.st. Crkva se je borila protiv Antikrista, međutim sve je više klera unutar Crkve prijanjalo uz humanizam. Oni nisu bili revolucionari, oni su bili opasniji jer su koristeći svoje klerikalne pozicije gradili tajnu mrežu (slično kao masoni, a nerijetko su isti klerici bili i masonima) koja će preuzeti u tihom državnom puču vlast u Crkvi, i usput polako, kako se ne bi puk pobunio, mjenjati pod vidom modernizacije, posuvremenjivanja, nauk Crkve tako da on u željenom i planiranom vremenu bude jednak s humanizmom.
Možda nije loše spomenuti da su se poganske Olimpijske igre obnovile 1896.g. u Ateni.
Početkom 20.st, točnije 1903. na konklavi u Rimu dogodio se je važan događaj.
Austrijski car Franjo Josip, pozivajući se na naslijeđe Svetog Rimskog carstva, a preko krakovskog kardinala, uložio je veto na izbor kardinala Rampolle, dotadašnjeg državnog tajnika pokojnog pape Lava XIII, za izbor pape.
Optužba je bila kako je Rampolla mason. Izbor je poništen i za papu je izabran budući papa Pio X koji je bio posljedni papa koji se je borio protiv modernizma.
Nakon smrti pape Pia X, svi pape su bili u nekoj vezi s Rampollom.
To je dokaz kako je još za vrijeme Lava XIII papinstvo bilo slabo i da su pristaše modernizma-humanizma imali visoke pozicije u Crkvi, te da su imali većinu (uključujući simpatizere) u kardinalskom zboru. 
Deset godina pontifikata Pia X nije bilo dovoljno da se Crkva očisti od antikristovskog klera.
Sklon sam povjerovati katolicima iz Our Lady's Resistance koji vjeruju kako je posljednji papa bio Pio X koji je zadržavao Antikrista i koji vjeruju kako je isti papa bio 'uklonjen' odnosno ubijen, jer je umro od 'jednostavne prehlade'.
O tome može pročitati u ovom njihovom dokumentu  .
Kako napisah, slijedeći 'papa' je najvjerojatnije bio prvi antipapa u nizu 20.st. koji je uzeo ime Benedikta XV i bio je u izravnoj vezi s masonom Rampollom koji zahvaljući vetu nije izabran za papu deset godina ranije.
Pročitajmo njegovu prvu poslanicu Ad Beatissimi Apostolorum odnosno sam njezin početak:

Raised by the inscrutable counsel of Divine Providence without any merit of our own to the Chair of the Prince of the Apostles, we hearkened to those words of Christ Our Lord addressed to Peter, "Feed my lambs, feed my sheep" (John xxii. 15-17) as spoken to Ourselves, and at once with affectionate love we cast our eyes over the flock committed to our care - a numberless flock indeed, comprising in different ways the whole human race. For the whole of mankind was freed from the slavery of sin by the shedding of the blood of Jesus Christ as their ransom, and there is no one who is excluded from the benefit of this Redemption: hence the Divine Pastor has one part of the human race already happily sheltered within the fold, the others He declares He will lovingly urge to enter therein: "and other sheep I have, that are not of this fold; them also must I bring, and they shall hear my voice" (John x. 16).

Pogledajmo kako je ovdje moderrnizam na djelu, iako će se Benedikt XV u daljnem tekstu pozivati na Pia X i borbu protiv modernizma.
Cjelokupno čovječanstvo nije oslobođeno od ropstva grijehu nakon otkupljujuće Žrtve Isusa Krista, nego su oslobođeni, i to samo do prvog grijeha, oni koji se krste odnosno oni koji u tu istu Žrtvu povjeruju.
Nije li to ista poruka koju je dao Woytila 70-tak godina kasnije kako se je Krist svojim utjelovljenjem ujedinio s cjelokupnim čovječanstvom? Zašto brkati potencijalno spasenje sa stvarnim spasenjem i otkupljenjem koje se nalazi tek kad se sačuva krsna vjera u smrti? 
Nije li u tome sličnost s protestantskom zabludom - 'jednom spašen, zauvijek spašen' ili 'spasenje se ne može izgubiti'?
Drugo što su primjetili pisci iz Our Lady's Resistance je volja Benedikta XV da pregovara o oduzetoj papinskoj državi i oni to drže ključnim da se obezvlasti papinstvo te tako odstrani onog koji je spriječavao Antikrista.
Uslijedila je velika afirmacija humanizma, osim rijetkih epizoda suprostavljanja humanizmu-masoneriji, kao što je bila pobuna meksičkih kristerosa koje su izdali 'biskupi' i 'papa' u Rimu pozivajući ih da predaju oružje, više nitko se nije htio boriti za Krista Kralja. 
Čak i katolici su počeli govoriti o ljudskim pravima, o humanističkim deklaracijama o pravima i slobodama, a uslijedili su antipape koji su predali papinsku trijaru masonskoj UN skupštini i koji su javno rekli kako je UN nada čovječanstva. 
Benedikt XVI je pred desetak godina čak i javno poljubio zastavu humanizma - UN zastavu.
Prethodno je Woytila poljubio kuran, dobio blagoslove afričkih, američkih, azijskih pogana te oganizirao molitveni skup svih svjetskih religija u Asiziju koji se je već nekoliko puta ponavljao, a planira se i za iduću godinu (ako je bude).
Na drugom vatikanskom koncilu je novoredna sekta pohvalila sve religije kao puteve k Bogu i ponovila humanističku dogmu o slobodi vjeroispovijesti, to jest javno se je odrekla učenja Crkve o kršćanskoj državi i Kristu Kralju. 
S riječima Benedikta XV kako je Kristova žrtva oslobodila cjelokupno čovječanstvo od okova grijeha, započela je era vladavine Čovjeka bezakonja o kojem je sv.Pavao pisao Solunjanima.
Gdje je onda Crkva ako je posljednji papa bio Pio X?
Ona je Žena koju je Bog sakrio u pustinji.

Lažno praštanje je grijeh, osvrt na izbore

Nastavljamo razmišljanje o lažima i praštanju.
Kao što istina i laž su laž (jer istina ne trpi laž) tako je lažno praštanje laž, odnosno grijeh.
Koji su to primjeri lažnog praštanja?
Prethodno sam pisao o slučajevima kad zločinci učine veliki zločin, primjerice ubiju i siluju djecu, a roditelji brže bolje dođu do kamera medija i kažu kako im opraštaju.
Nažalost mnogi moderni kršćani će to smatrati pravim primjerom kršćanskog opraštanja. Ali to nije nipošto. Jer oprostiti znači ne tražiti osobnu osvetu, nego pravdu i osvetu prepustiti državi i konačno Bogu. Kako znamo da u većini država nema smrtne kazne i zločinci ne robijaju, nego žive na račun države za vrijeme izdržavanja 'kazne', onda je moderna država karikatura pravde.
Da se vratimo našem primjeru. Zamislimo da obrana zločinaca na sudu pozove kao svjedoke obrane roditelje ubijene djece i oni apeliraju na sud da donese čim blažu kaznu. I sud to prihvati, te za par godina zločinci se ponovno nađu na slobodi i ponovno učine sličan zločin.
Na čijim rukama se nalazi krv novih žrtava osim izravnih ubojica? Prvenstveno na rukama roditelja koji su lažno oprostili zločincima, a onda na rukama suca i države koja ih nije kaznila smrtnom kaznom.
Krv ubijene djece vapi u Nebo Bogu za osvetom, roditelji djece nisu u ovom slučaju izravne žrtve, nego su to djeca. Bog je zapovijedio da se svako hladnokrvno ubojstvo mora kazniti smrću, te kad bilo tko, u ovom slučaju roditelji i sud opraštaju ubojstvo bez smrtne kazne, onda se time oni rugaju pravdi i Bogu, te tako u društvu raste bezakonje i nepravda.
Drugi primjer lažnog praštanja je kad netko verbalno-riječima prašta, ali u srcu priželjkuje osvetu. Opraštanje zato nema smisla ako žrtva nema spoznaje da se zločinac kaje, odnosno ako svojim očima i ušima ne vidi i ne čuje kako se kaje, ili ako joj je Bog objavio da će se zločinac pokajati u budućnosti, ili ako se nada da će se zločinac pokajati. U ovom posljednjem slučaju žrtva ne bi smjela doći kod zločinca i opraštati mu verbalno, jer će to ovaj shvatiti kao kukavičluk i dobiti će vjerojatno ohrabrenje da nastavi u zločinima. Oprašta se prvenstveno u srcu, a tek nakon toga se isto ispoljava riječima ako se vidi da se zločinac kaje.
Opraštanje nipošto ne znači nijekanje pravde odnosno pravedne kazne za zločin i nadoknade za učinjenu štetu.
Kao što sam prethodno pisao - praštanje znači prvenstveno prepuštanje pravde (i osvete u slučaju kad se zločinac ne kaje) Bogu.
Čest je nažalost slučaj kad se ljudi ponašaju kao naivne sobarice prema zločincima koji su odradili kaznu. Jer pretpostavljaju da je zločinac nakon izlaska iz zatvora postao kao tabula rasa, da mu se je izbrisao sav prethodni život. Ne mislim sad na zločince koji su bili žrtve lažne religije i ideologije, te nisu činili zločine radi svoje osobne koristi, nego su bili zavedeni lažima.
Netko tko je jedan put samo provalio u nečiju kuću radi krađe ili je samo jednom učinio razbojstvo, ne može imati isti status kao drugi ljudi koji to nisu nikad učinili. Tako ako netko angažira u nekom poslu bivšeg kriminalca, a pri tome ne bude oprezan da ga ovaj ne pokrade, skoro da je i zaslužio da bude pokraden.
Mi kršćani moramo opraštati, konačno svaki dan molimo Oče naš u kojem tražimo Boga da nam oprašta kao što mi opraštamo dužnicima našim, ali ne smijemo biti telci koji će vjerovati kako su svi ljudi sveti (iako to ne bismo nikad smjeli vjerovati jer znamo dogmu o istočnom grijehu) i kako je neki zločinac postao svet zato što je izdržao kaznu.
Apropos molitve Oče naša, Oca molimo da nam oprosti, te ako kažemo da nam oprosti kako i im opraštamo dužnicima našim, to znači da kao što mi molimo Oca za oproštenjem, tako i naš dužnik treba moliti nas za oproštenjem. Sve drugo je glumatanje većeg milosrđa nego što ga ima Bog, a znamo da se ne radi tada o milosrđu, nego o strahu od dužnika da nam ne nanesu još veću nepravdu. To je lažno praštanje.
Ovo napisano možemo primjeniti na hrvatski rat protiv velikosrpske pobune.
Znamo da je RH, sigurno pritisnuta međunarodnom masonskom zajednicom, abolirala-oprostila Srbima pobunu protiv naše države i naše slobode. Međutim, kao što moderni kršćani ne traže da se zločinac pokaje, tako ni RH nije tražila da se pobunjenici barem verbalno ili u vidu pisane izjave kaju što su digli ustanak te da više ne će, ako budu državljani RH, podrivati na bilo koji način hrvatsku državu s velikosrpskim idejama.
Kako je to sve bilo prijetvorno, najbolje pokazuje činjenica da su sela u kojima je bila velikosrpska pobuna, i u kojima je navodno 'pravoslavlje' jako, na referendumu o zaštiti naravnog braka, a protiv sodomističkih nasrtaja, gotovo redom glasala za agendu sodomista-liberala-ljevičara-masona.
Ako nije svetosavlje postalo zadnje vrijeme sodomističko što nisam primjetio, onda je glavni motiv tih kojima je RH lažno oprostila pobunu, glasati i priželjkivati čim veći nemoral, nered i perverzije u hrvatskoj državi kako bi ona čim prije propala. Da sam državljanin Srbije i da je tamo organiziran sličan referendum, niti u ludilu ne bih glasao za legalizaciju sodomizma i sodomističkih brakova.
Što je najgore, SPC nije ni osudila, koliko znam, ponašanje svojih vjernika u RH koji redovito glasaju za lijeve antikršćanske stranke i na referendumu glasaju protiv naravnog zakona, a u korist sodomita. SPC je sigurno važnije velikosrpstvo nego Isus Krist, dok je novoredna sekta kod nas pritisnuta Vatikanom da to ne smije primjetiti, jer ista sekta traži ujedinjenje sa istočnim shizmaticima. Zato je i na neodređeno vrijeme odložena novoredna kanonizacija nadbiskupa Stepinca, zato je i 'turski' istanbulski patrijarh Bartolomej došao u RH raspirujući ponovno velikosrpske laži i to pred predstavnicima RH koji to smjerno i bez prosvijeda moraju slušati.
Dakle, sve ovo što doživljavamo je zato što živimo u laži, što su naši ljudi spremni živjeti u laži (tipično kad se ocrnjuje NDH za zločine koje nije učinila uz obrazloženje - ne živimo više u prošlosti, nego živimo u laži jer mislimo da će nam tako biti bolje), što je većina ljudi spremna lažno opraštati budući da su sami sebe obmanuli kako će lakše živjeti u lažnom miru, nego se boriti za istinu i pravo praštanje.
Kršćansko opraštanje znači borbu da se zločinac obrati i spasi, a lažno opraštanje znači želju za lažnim mirom sa zločincem. Onaj tko lažno oprašta taj ne ljubi svojeg neprijatelja, nego samo kukavički želi ili ga moljaka da mu više ne zagorčava život, a neka živi dalje kako god hoće.
Kad budu u RH Srbi glasali za stranke koje nisu antikršćanske i koje nisu masonsko-globalističko-ljevičarske, onda to može biti znak da su prihvatili RH kao svoju domovinu kojoj žele sve najbolje.
Međutim, mi imamo veći problem što polovina Hrvata glasa za iste za koje glasaju Srbi računajući kako će to dovesti do destrukcije hrvatske države.
Nije utjeha, ali znamo da je ta autoimunološka bolest zahvatila gotovo sve europske narode koji su se odrekli Krista Kralja. 
Prava i jedina utjeha je naša nebeska domovina koja ne može propasti. 
Nebeski Jeruzalem spustiti će se uskoro na krug Zemaljski i Pravda će prebivati među nama. 
Sve suze prolivene zbog nepravde biti će otrte, i najmanje zlo kažnjeno vječnom kaznom. 
Čistimo se dakle od svog zla kajući se, vršeći dobra djela milosrđa, tjelesna i duhovna, ljubimo svoje bližnje i neprijatelje, molimo za njihovo obraćenje i praštajmo jedni drugima onako kako nam je Isus Krist zapovijedio. 
Ne tražimo više lažni mir Antikrista uz lažno praštanje.

Najopasnije laganje

Laganje je svjesno dovoditi druge ljude u zabludu.
Pri tome drugi ljudi očekuju da im se kaže istina.
Drugim riječima, ako se priča vic, piše neko književno djelo s fiktivnim likovima i događajima, isto takvo djelo se ekranizira na filmu, ili izvodi u kazalištu, ili neki slikar slika nešto što je iz njegove mašte, onda se ne radi o laganju.
Zato što nitko ne očekuje da vic, roman, film, predstava, slika ... nužno prikazuje stvarne događaje, stvarne ljude i stvarna mjesta.
Isto to važi za ratne situacije ili dvoboje (u što spadaju i sportski dvoboji) u kojima stoje u otvorenom sukobu dvije strane. Jasno je da i jedna i druga strana pri tome koriste varke kako bi iznenadili svojeg protivnika. Ali dvoboj pri tome mora biti otvoren, nikako napad bez objave rata, ili glumiti prisnost, a onda iznenada udariti.
U dvobojima i ratovima se ne radi o laganju zato što druga strana niti ne očekuje kako protivnik ne će koristiti ratne varke. Slično kao što oni koji slušaju vic ne očekuju kako su Mujo i Haso stvarne osobe.
Laganje je smrtni grijeh, ali kao što znamo svi grijesi se gradiraju, imaju različitu težinu, odnosno različitu kaznu.
U slučaju laganja ozbiljnost grijeha ovisi o tome koga se dovodi u zabludu i kakva je to zabluda.
Uputiti odraslu osobu u krivu ulicu ili ga lagati tako da ovaj luta pola sata, ima manju težinu nego dijete koje traži svoju mamu uputiti u krivom smjeru.
Možemo lako zaključiti koje je najopasnije laganje.

I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze! Bolje bi mu bilo da je mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih." Luka 17

Što je to sablazan malenih?
To je djelima ili propustima dovesti u zabludu one koji su povjerovali u Krista, ali još nemaju jaku vjeru niti su u dovoljnoj mjeri upoznati s naukom Crkve, ili su djetinje dobi u kojoj još nisu stekli ovisnost o požudama.
Kakva je to zabluda? Najteža, jer dovodi do gubitka vjere bez koje nema spasenja. Ili do gubitka dječje nevinosti.
Dakle najveća laž je one koji vjeruju u Krista dovesti u zabludu - krivovjerje.
Krivovjerja mogu biti svakakva, od onih uobičajenih kako nema Boga, kako Isus Krist nije Bog, pa do onih koji opravdavaju grijehe kao nešto prirodno protiv čega nema smisla se boriti.
Stoga nije čudno što se je Crkva najozbiljnije suočavala i kažnjavala heretike.
I ta najveća laž mora biti umotana u sjajni omot i mora imati u sebi dosta istine kako bi bila progutana. Kao udica na kojoj je odličan i primamljiv mamac.
Dat ću primjer iz 'znanosti' zvane antropologija u kojoj se nalaze mnogi kojima bi bilo bolje da su imali mlinski kamen oko vrata.
Margaret Mead je pokojna antropologinja koja je bila izvanredno popularna sredinom i u drugoj polovini 20.st. zato što je falsificirajući život domorodaca na pacifističkom otoku Samoi, objavila knjigu koja je 'znanstveno' dokazala kako će nestati problem adolescentne pobune ako se primjeni recept s tog otoka - dopustiti i ohrabriti djecu da ulaze u spolne odnose čim ranije.
Napisao sam da je falsificirala život domorodaca, jer neki kažu kako su domoroci na tom otoku bili kristijanizirani te da su čuvali djevičanstvo za brak.
Neki koji su podrijetlom s tog otoka tužili su 'znanstvenicu' kako je u krivom svjetlu prikazala domoroce.
Ali i da Margaret Mead nije lagala, da su domoroci stvarno živjeli razvratno, ona je onda pišući istinu podmetnula najopasniju laž koja je kumovala sadašnjem stanju općeg razvrata i propasti zapada.
Ako je ona izrekla laž koja je ocrnila stanovnike otoka pred cijelim svijetom, ta laž je tada dakako teški smrtni grijeh koji je nanio štetu tisućama ljudi, ali je neopisiva veća laž navedena kao zaključak o rješavanju problema adolescencije.
Stoga moramo biti jako oprezni kad čitamo ili slušamo nešto što je sukladno s našim razmišljanjima, što navodi brojne istinite dokaze i primjere, jer obično se u tome podmetne neki krivi zaključak, neka laž koja nam može biti kobna ako ju na vrijeme ne uočimo.
Možda će netko reć tko ovo čita - evo tvoje pisanje je najbolji primjer.
Kritiziraš Crkvu, iznosiš istinu o devijantnosti u Crkvi, a onda podmećeš opasnu laž kako Crkva nije Crkva.
Odmah bih se složio s tom ocjenom i javno pokajao kad ne bih čvrstvo vjerovao u dogmu kako je Crkva sveta, kako Crkva ne može naučavati zablude i dovoditi tako u vječnu propast one koji slijede Njezin nauk.
Novoredna sekta ne može nikako biti Crkvom jer je ta sekta utemeljena na lažima, na krivovjerju.
Sad ću se malo vratiti na Gospodinov citat iz Evanđelja.
Naime, na "Dnevno.hr" objavjen je danas tekst slijedećeg naslova:
"Ako te tvoj brat uvrijedi ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu"
Popratni tekst je kratak pa ga možemo iznijeti:

Današnja poruka mira glasi:
Isus reče svojim učenicima: ` Neizbježivo je da ima uzroka padu . Ali, nesretan onaj koji donese pad.
Bolje mu je da si stavi o vrat jedan žrvanj i da se baci u more nego da prouzrokuje pad makar samo jednog od ovih malenih. Pazite se dobro. (Mt 18.15, 2122) Ako te tvoj brat uvrijedi, ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu.
A ako i sedam puta na dan on tebe vrijeđa i da sedam puta dođe k tebi govoreći: Ja se kajem, oprosti mu.

Evo jedne reakcije čitatelja koji još nije izgubio zdrav razum:

Ako te tvoj "brat" uvrijedi, ukori ga, a ako se ne pokaje, oprosti mu. I kada ti zakolje obitelj,aboliraj ga i stavi u vladu.

Prvo, Gospodin nije sigurno savjetovao onome koji sablažnjuje da učini samoubojstvo. Nikad ne može jedan grijeh biti opravdan s drugim. To sam u početku objasnio na primjeru kako nema dopuštene laži, kako ne smijemo radi nikakvog 'dobra' nekog, tko očekuje od nas istinu, dovoditi u zabludu.
Jedan čitatelj je naveo primjer sv.Atanazija koji je bio u čamcu i kojeg su proganjali vojnici koji su mu se približili i pitali ga jel vidio negdje sv.Atanazija (očito ga nisu mogli prepoznati). On im je odgovorio da je Atanazije jako blizu i ako brzo zaveslaju da će doći do njega. Evidentno je kako sv.Atanazije nije rekao laž, odnosno rekao je istinu koja se je lako mogla shvatiti krivo, kako su je vojnici i razumjeli te se je tako sv.Atanazije spasio.
Mišljenja sam da je u ovom slučaju sv.Atanazije mogao izvesti 'ratnu varku' (iako je rekao istinu), jer je on tada bio u otvorenom (to je vrlo važno) sukobu s državnom vlasti koja ga je proganjala.
Vratimo se citatu iz Evanđelja gdje stoji kako bi sablaznitelju bilo bolje da mu drugi stave oko vrata mlinski kamen, a ne da on sam počini samoubojstvo. Ta je rečenica inače opravdanje zašto je i za nepopravljivog i neraskajanog heretika bolje da završi na lomači, nego da i dalje sablažnjuje malene. Vrlo jednostavno - imat će manju kaznu u Paklu. 
Drugo, ovdje se možda radi o nehotimičnoj greški. A možda i ne. Jer u Evanđelju stoji "ako se pokaje, oprosti mu".
Ovo je vrlo važno pitanje, jer je novoredna sekta raširila zabludu kako se kršćani ne smiju suprostavljati zlu, kako uvijek moraju biti spremni dobiti udarce i ne uzvraćati, makar se radilo o džihadu. I kako moraju uvijek i bez izuzetka opraštati. Imamo slučajeve kad su izvršena svirepa ubojstva, kad su ubijena i silovana djeca, a roditelj ubijene djece ode pred kamere i kaže kako oprašta ubojicama koji se ni najmanje ne kaju zbog svojeg zločina.
Ako je Isus molio Boga - oprosti im (nam) jer ne znaju što čine, onda to znači da je Isus vidio kako oni stvarno nisu znali što čine, te da će se prije ili kasnije pokajati. To je Isus znao zato što je Bog.
Ali otkud je taj roditelj znao da će se ubojice njegove djece pokajati?
Zar se on ne igra u ovom slučaju Boga ili nekog proroka kojem je Bog objavio kako će se oni pokajati? Ili zar se ne želi staviti u poziciju - ja sam bolji od Boga jer sam spreman oprostiti onima koji se ne kaju i koje će Bog poslati u Pakao?
Da ne kažem kako je to neprirodno ponašanje koje je najvjerojatnije uzrokovano kukavičlukom koji se skriva kao super milosrđe, a istovremeno se boji javno reć kako mu je nanesena velika nepravda i da traži pravdu - jer možda će mu ubojice priprijetiti budući da ne će biti osuđeni na smrt, pa će jednom opet izać iz robije. Dakle takvi ljudi nisu neki super kršćani i super mučenici, nego ljudi koji se boje suprostaviti zlu i zločincima, pa im nude oprost bez kajanja i bez da ovi uopće traže oprost.
Bog nam kaže - osveta je Njegova. Zar moderni ljudi ne mogu shvatiti iz toga da osveta nije zlo, jer kako može Bog činiti zlo? U Otkrivenju čitamo kako pravednici vape Bogu za osvetom. Zato što im je učinjena nepravda, a zločinci se nisu pokajali i nisu dali reparaciju. 
Što li se je dakle dogodilo modernim nazovi kršćanima koji ne žele pravdu ni osvetu?
Progutali su najopasnije sotonske laži.
Novoredna sekta je uvelike pripremila teren da muhamedanci mogu bez nekog velikog otpora osvojiti ono što nisu nekad mogli sabljom.
Osim što su uništili volju kršćana da se suprostavljaju zlu, naučavaju kako se kršćani i muhamedanci mole jednom Bogu.
Kad je papa novoredne sekte poljubio kuran, to je bio jasan signal muhamedancima (i svim ostalim neprijateljima Kristovim) što im je činiti.
Isti 'papa' je pohitao oprostiti svojem atentatoru, iako se ne sjećam da se je Ali Agdža ikad pokajao.
Očito je htio ostaviti primjer za naslijeđivanje - kad vas budu muhamedanci proganjali i ubijali, ne suprostavljajte im se, nego im javno opraštajete bez da se pokaju.
Na koncu pitanje - znate li da ne suprostaviti se laži znači biti lašcem odnosno neprijateljem Istine?
Ako ste se svjesno stavili pod autoritet onih koji šire najopasnije laži, onda i vi sudjelujete u širenju najopasnijih laži.
Izađite iz laži, jer svjesni ste da novoredna sekta širi krivovjerje!
Zalud molitve i sakramenti ako nismo spremni slijediti Istinu.

Rođenje Bogorodice

Danas je veliki blagdan rođenja Marijina. S Njezinim rođenjem započelo je vrijeme dolaska Mesije i Otkupljenja. De facto s ovim događajem započinje Novi vječni zavjet.
Do maloprije sam gledao jedan video o Bogorodici u produkciji koptskih shizmatika. Nisam dodao heretika monofizita, jer u videu oni kažu kako je Krist jedna osoba s dvije naravi, pravi Bog i pravi čovjek. Znači autori videa nisu heretici monofiziti kakvi su ostali kopti. 
Doduše, oni ipak jesu heretici jer ne vjeruju da je Bogorodica začeta bezgrješno, a znamo kako je tu dogmu proglasio papa Pio IX sredinom 19.st.
Argument njihov zbog čega Marija nije bezgriješno začeće je što su je spolnim putem začeli Njezini roditelji i što je u svojoj "Veliča" navela Boga kao svojeg Spasitelja. 
Istočni grijeh se po njima, a mislim da je i to nauk Crkve, prijenosi spolnim začećem. 
Citiraju Davidov psalam u kojem on kaže kako ga je u grijehu začela njegova majka (a to nije bio preljub i majka i otac su bili časni ljudi).
Međutim ovdje su u zabludi, jer pretpostavljaju kako su sv.Joakim i sv.Ana spolnim putem začeli Mariju, međutim nigdje to nije navedeno u sv.Pismu niti, koliko mi je poznato, u pisanju kršćanskih otaca. 
Bog je dakle mogao Mariju stvoriti s posebnim zahvatom, mogao je Njezinu dušu, kao što sam na početku bloga pisao, stvoriti od Isusove ljudske duše, koja je po mojem mišljenju prvi stvor i od koje je kasnije isto stvorena duša Adama i Eve direktnim zahvatom (znači nespolno). Moguće je dakle da su sv.Joakim i sv.Ana dali samo tijelo Mariji, ali ne i dušu, te je stoga Bogorodica bezgriješno začeće.
To je ujedno i odgovor zašto je Marija nazvala Boga svojim Spasiteljem.
Jer bez tog posebnog Božjeg zahvata Njezina duša bi bila stvorena od Joakimove i Anine i tako bi bila začeta u istočnom grijehu.
Marija je dobila tijelo od roditelja, ali Njezina duša je stvorena posebno, jer Bog se je htio utjeloviti u majci koja nije nikad bila pod dominacijom Sotone.
Bilo bi zanimljivo vidjeti da li autori videa vjeruju stvarno u istočni grijeh te da se nitko ne može spasiti bez krštenja, odnosno tek tada nakon krštenja čovjek postaje dijete Božje, ili su slični istočnim shizmaticima koji u to ne vjeruju.
Video je zanimljivo pogledati jer se u njemu navodi dosta povijesnih i teoloških istina, osim one zablude kako Bogorodica nije bezgrješno začeće.
Marija zaslužuje našu najveću pobožnost i divljenje, u to moramo biti posve sigurni, jer Ona je remek djelo Božje, u Njoj je Bog želio i započeo svoj ljudski život.
Stoga je Ona uzvišena nad svim stvorenjima, nad svim anđelima i svecima, Ona je kraljica Neba i Zemlje. Ali Ona je i naša Majka. To znači, ako smo joj odani i slavimo je svojim životom, da smo mi prinčevi, braća Krista Kralja te da imamo najmoćniju zagovarateljicu na Nebu.

Molimo Bogorodicu neka zagovara Kopte koji se Njoj mole da im Bog dadne milosti potpune vjere kako bi Ga dočekali u Crkvi izvan koje nema spasenja!

Sjeverna Karolina je na ravnom krugu Zemaljskom

Sjeverna Karolina u SAD-e je među posljednjim državama bivše konfederacije koja je prihvatila sodomitske zakone, i vlast u toj državi se suprostavlja središnjoj vlasti masonske SAD države koja želi nametnuti obvezu da pervertiti mogu ulaziti u zahode predviđene za suprotni spol.
Holywood i pop-rock zvijezde su zaprijetile bojkotom te države. Najveće multinacionalne tvrtke koje su upregnute u isto sotonsko kolo također.
Kamo sreće kad bi ju zauvijek bojkotirali, ali isto tako i sve druge države svijeta.
Postavlja se dakle opravdana sumnja kako ta država nije na Lopti-Globusu.
Na slijedećem videu, koji je malo poduži, autor postupno i detaljno objašnjava svoj eksperiment i dokazuje kako se Sjeverna Karolina nalazi na ravnom krugu Zemaljskom. 
Eksperiment je originalan zato što je autor uzeo 3 točke na planinama koje su iste visine. Prva točka od koje je snimao je bila nekoliko stotina metara ispod vrhunca planine, a druge dvije točke su bile vrhunci planina koji su bili na različitoj udaljenosti, ali iste visine i približno iste crte gledanja od prve točke.
Posljednja točka trebala je biti 770 stopa niža od druge, odnosno 770 stopa treće planine moralo je biti skriveno iza horizonta Lopte.
Ako pratite ovaj blog, onda ne biste smjeli biti iznenađeni kako se je treća planina vidjela, to jest Lopta je bila i u ovom slučaju samo napuhani balon s kojim varaju čovječanstvo već nekoliko stoljeća.
Autoru videa i eksperimenta, Jonu McIntyre i njegovoj ženi treba odati priznanje na trudu i rezultatu.

 
Čini mi se da nije samo Sjeverna Karolina na krugu Zemljaskom, i da Lopta sve više liči na probušeni balon.