SAD ili nikad više

Puritanci su bili revolucionarniji tip protestanata u Engleskoj i koji su podržavali Cromwella koji je poznat po regicidu kralja Karla I Stuarta, upostavi kratkotrajne republike i progonima i ubojstvima katolika, posebno Iraca i ponovnom dozvoljavanju nakon nekoliko stoljeća da se židovi vrate na otok.
Puritanci su uvijek stavljali naglasak na SZ i židovstvo, sebe su više gledali kao neke Izraelce koji trebaju pomoći braći židovima.
Smetalo im je i to što je Karlo oženio francusku katolikinju jer su se panično bojali da se ne bi tako ponovno vratilo katolištvo, papizam kako su oni s prezirom govorili.
Nakon što je Karlov sin, Karlo II ponovno uspostavio monarhiju, i nakon što su kažnjeni kraljoubojice, puritancima nije više bilo lako u ujedinjenom kraljevstvu Engleske, Škotske, Walesa i Irske.
Stoga kad su se otisnuli s legendarnim brodom Mayflowerom, ne izravno iz Engleske, nego iz protestantske Nizozemske u koju su se bili sklonili od progona engleskog kralja i anglikanske Crkve, te kad su došli u englesku koloniju Plymouth 1620. na području današnje američke države Massachusetts, to se može smatrati prapočetkom SAD prije nego što su 13 država stekle neovisnost od britanske krune 1776.g.
Ti anglo-saksonski puritanci su de facto utemeljitelji prve otvoreno liberalno-sekularno-masonske države na svijetu.
Važna je činjenica da su se puritanci nazvali hodočasnicima, katolička Europa je bila Egipat, Atlantik Crveno more, a oni novovjeki Izraelci koji dolaze u Obećanu zemlju, buduće SAD.
Velika atlantska brazda na dnu Atlantika ipak nije nastala kad je neki puritanski Mojsije udario štapom po oceanu. 
Jer brazda ide od sjevera prema jugu, a ne od istoka prema zapadu u smjeru Europe prema Americi.
Puritanci su bili u Engleskoj progonjeni zbog regicida i ekstremnijeg protestantizma, stoga su SAD definirali kao državu vjerske tolerancije.
I kao što je J.Ford govorio kako možete naručiti model T automobila bilo koje boje ako je ta boja crna, tako su puritanci tumačili vjersku slobodu i toleranciju u novoj državi.
Slobodno je da svatko može ispovijedati bilo koju religiju, ako je ta religija protestantska (drugim riječima da nije rimokatolička).
Najbolje je da bude protestantsko puritanska.
Otuda i dolazi izraz za američku elitu WASP - white anglo-saxon protestant.
Ipak se je ubrzo pokazalo kako su njihova 'starija braća', sefardski židovi elitiniji od puritanaca koji su isto bili vješti trgovci i poduzetnici.
Sefardi (a to znači židovi iz Španjolske) su istjerani najprije nakon oslobođenja Španjolske od muhamedanca zbog lažnih prelazaka na katoličanstvo i njihovog savezništva s muhamedancima protiv katolika, i koji su djelomično otišli kod Turaka (otuda su sefardski židovi bili u Sarajevu), a djelomično u Nizozemsku i nakon Cromwella u Britaniju u kojoj su ubrzo, kao odlično povezana homogena grupa s idejom o njihovoj svjestkoj supremaciji nad nežidovima, polako počeli ženiti se s aristokracijom i preuzimati kontrolu.
Slično se je dogodilo u SAD. 
Sefardi su imali monopol u Nizozemskoj na drago kamenje i zlato (što je bila nesreća Burima kad se je kod njih našlo to bogatsvo jer su ubrzo zbog tih trgovaca Englezi zaratili s njima i skoro napravili genocid), u Engleskoj i SAD na proizvodnju šećera. 
Kako je nedostajalo radne snage na plantažama sećerne trske na Karibima, uskoro oni započinju s prekoocenaskom trgovinom s crnim robljem.
Nakon toga na jugu SAD se stvaraju plantaže pamuka za koje se najčešće preko sefardskih trgovaca nabavljaju crnci iz Afrike kao radna snaga.
Afrika je ustvari rimski naziv za njihovu pokrajinu zapadno od Egipta pa do Atlantika.
Ispod toga jednostavno nije bilo civilizacije i Rimljani nisu nikad pokazali želju da svoju Afriku prošire na cijelu današnju Afriku.
U Africi gotovo oduvijek cvate trgovina robljem, plemena su odlazila u međusobni rat kako bi se od poraženih dobilo robove koji su korišteni za 'internu' uporabu, ali najčešće su preko arapskih trgovaca dalje prodavani u muhamedanskim zemljama.
Koliko sam čitao, arapska luka Zanzibar u današnjoj Tanzaniji je bila najveća svjetska tržnica crnih robova.
Muški crni robovi su kudikamo bolje prolazili ako su bili prodani u SAD ili u Brazilu ili na Kubi.
Jer ako su otišli u muhamedanske zemlje onda su bili kastrirani budući Arapi nisu htjeli ni pomisliti da crnci slučajno imaju spolne odnose s njihovim ženama i kćerima.
Bijeli protestanstki plantažeri su bili više okrenuti profitu i požudi, pa su osim muškaraca kupovili i crne robinje kako bi imali 'pomladak', a ne rijetko su s takvima dobijalu djecu.
Pitanje je bilo samo vremena kad će trka za profitom i požudom dovesti iste WASP-ovce u sadašnju poziciju da njihova djeca budu smatrana zločestom rasom koju trebaju zamijeniti potomci nekadašnjih crnih robova i mješanci koji ipak pokazuju više od njih svoju tribalnu narav pa su daleko zastupljeniji u svakoj vrsti tjelesnog kriminala. 
Nasilje bijelaca nad crncima je danas neznatno, skoro nemjerljivo.
Kao i recimo pokušaji silovanja. 
Obrnuto je gotovo pravilo. 
Bijelci se moraju javno kajati zbog toga što su bijelci pa imaju neke tobožnje privilegije, a istina je sasvim suprotna.
Bijelci moraju imati bolje ocjene i bolje sposobnosti ako žele dobiti isto radno mjesto ili mjesto u školi. 
To nije bijela privilegija  nego crna. 
Crnci imaju pravo tražiti ono što im po sposobnostima, znaju i inteligenciji ne pripada, ali primjerice bijelci nemaju pravo tražiti da u košarci ili atletici budu zastupljeni jednako makar nemaju sposobnosti i rezultate kao crni sportaši. 
Perverzija je dakle takvo stanje nazivati privilegijom bijelaca.
Crnci mogu javno reći da trebaju svi bijelci nestati, te da je crni život važan makar je to život kriminalca kojeg ubije policajac u samoobrani, dok bijelci ne smiju niti zakukati što su žrtve nasilja crnaca ili samo se registrirati kao udruga za promicanje i zaštitu bijelaca.
Posve je jasno da to pravo u SAD imaju sve rase osim bijelaca.
Neki se bijelci pitaju ako nas ovako tretiraju dok smo većina, kako će nas tek tretirati kad budemo manjina (jasno je kako - kao Bure u sadašnjoj JAR, ili ono malo preostalih bijelih farmera u Zimbabweu - nekadašnjoj Rodeziji koja nije znala za glad dok su imali bijele farmere*)
I ako su vam preci došli u SAD kao katolički polurobovi iz Irske za služenje bogatim protestantima, te ako su čak i vaši preci možda bili bijelo roblje kod Arapa, vi ste u SAD kao pripadnik zločinačke bijele rase koja je svugdje donijela jad i nesreću gdje god je s bijelom nogom stupila.
Ispada da su Arapi bili u ovome mudriji od protestanata. 
Ali ne ćete nikad gledati holivudske filmove o arapskoj trgovini crnim ili bijelim robljem koje uvelike nadmašuje prekoatlantsku trgovinu.
Štoviše gledat ćete filmove koji negiraju istinu kako su stoljećima postojale (u Mauritanije je tek koncem prošlog stoljeća ukinuto ropstvo, ali vjerujem da ga još ima ne samo tamo) u Africi 'burze' robova, pa nisu sefardi ili neki bijeli trgovci trebali loviti crnce po prašumama, nego su ih jednostavno kupili od drugih crnaca.**
Dakako ne ćete nikad vidjeti u takvim filmovima da su najveći atlantski trgovci bili sefardi.
Ali nisu crnci sami po sebi došli do takvih antibjelačkih ideja ili čak takvih nadrealističkih ideja da se smatraju kako su oni nekad bili kraljevi, prinčevi, faraoni i gospoda, a bijelci su im bili robovi samo to kriju bijeli povjesničari. 
Neki od njih čak smatraju da su pravi Izraelci bili crnci, jasno i Isus je prema njima bio crnac.
Pojavio se je netko krajem 19.st. i u 20.st. koji je imao razrađen plan kako će doći do svoje svevlasti koristeći rasne sukobe i potencirajući mješanje svih rasa kako bi mu bolje služile.
Sefardi su izgubili moć nakon što su drugi židovi iz istočne Europe, koji najvjerojatnije imaju nesemitsko kazarsko (narod koji pripada mongolsko-turskoj porodici naroda) podrijetlo, počeli nakon pogroma u Rusiji kad su ubili ruskog cara, dolaziti u sve većem broju u SAD.
Aškenazi su prava elita SAD. 
Iako su često dolazili siromašni, zbog svoje inteligencije, poduzetničke sposobnosti i jake kohezivnosti uspjeli su u kratkom roku nadmašiti i WASP i sefardsku elitu.
Isprva su se bavili s istim poslom kao i talijanska mafija, samo su bili neusporedivo uspješniji.
I kad su ovladali industrijom filma prikazali su talijansku mafiju kao najopasniji organizirani kriminal koji prijeti SAD. 
Drž'te lopova na američki način.
Oni su i carevi ostale zabavne industrije, medija, bankarstva i pornografije kao specijalnog rata protiv kršćanstva i načina da se uništi moral onih nad kojima se želi vladati.
Nema jačeg lobija u SAD, ali i šire, od njihovog.
Seksualna i ina revolucija djelo je njihovih vrijednih ruku.
Ako vidite bijelce koji viču s crnim rasistima slogane 'život crnaca je važan' koji treba spriječiti policajce bilo bijelce ili crnce da se obračunaju s crnim kriminalcima, a istovremeno su spremni potući se s bijelcima koji uzvikuju 'život bijelaca je važan' koji samo ukazuju na enormno nasilje nad bijelcima od strane crnaca, onda budite sigurni da su to žrtve medija, kulture, marksizma u školama i fakultetima iza kojeg na kraju stoje aškenazi.
Dobar dio bijelaca ne samo u SAD, nego i na zapadu općenito, spreman je na suicid vlastite rase.
Čak neki i javno kažu kako jedva čekaju da nestane bijelaca.
Takvima treba odmah prijateljski savjetovati da se odmah ubiju jer će tom plemenitom cilju najviše pridonijeti vlastitim primjerom.
Iznenadili biste se, a možda i ne, da takvih ima i među nama u Hrvatskoj (antife i ljevičari, vrlo vjerojatno studenti nekih društvenih znanosti i budući uhljebi na državnim jaslama i potencijalni budući političari), koji će crno nasilje prema bijelcima u stilu poznate igre 'lov na bijelog medvjeda' u kojoj je cilj udariti nepoznatog bijelca na ulici da s jednim udarcem bude nokautiran, pri ćemu je bilo i ubojstava, tumačiti kao pravedna i razumljivima osveta prema svem zlu kojeg su bijelci učinili kroz povijest drugim rasama.
Dok je povijesna istina da je ropstvo u svijetu ukinuto zahvaljujući upravo bijeloj rasi, preciznije kršćanstvu koje je obilježeno s bijelom rasom od samog početka, te da se gotovo sva duhovna i materijalna dostignuća civilizacije ne mogu zamisliti bez bijele rase.
Ovih dana tzv. alt-right iz SAD, 'alternativna desnica', ali to je igra riječi jer na tipovnici postoji tipka Alt-Right, pokušao je prosvjedovati u gradu Charlotesvilleu protiv skidanja spomenika poznatom američkom generalu Leeju.

Ukratko, kao što se u RH nastoji zabraniti pozdrav ZDS i tako izbrisati povijest kako je HOS časno pod tim pozdravom branio Hrvatsku i borio se u najtežim bitkama, tako se u SAD želi sustavno, a ta sustavnost uključuje i 'spontanost' antifa soroškovskog tipa u suradnji s medijima i političarima, izbrisati povijest SAD kojeg su osnovali WASP-ovci i u materijalnom i u duhovnom smislu.
Neki spomenici su već maknuti, a vijeće tog grada je već donijelo odluku o skidanju spomenika.

Možemo uskoro očeivati filmove kako su puritanci došli iz Nigerije, izgradili SAD i onda su došli zli bijelci iz Europe i stavili 'kraljeve' u ropstvo.
Prosvjednicima gradonačelnik koji je blizak crnim rasistima, isprva nije htio odobriti dozvolu za prosvijed, ali kad su i neke udruge koje brane američki ustav, a nisu posebno desno orijentirani, rekli kako je to kršenje ustava koji daje pravo američkim državljanima na slobodu izražavanja i prosvjeda, zabrana je skinuta.
Međutim, klopka je bila postavljena.
Lokalna vlast je angažirala specijalne policijske snage koje su rastjerale najavljeni prosvjed, razbile prosvjednike na male skupine kako bi se okupljeni antife lakše obračunali s njima.
Naravno uz medijsku orkestraciju koja je to prikazala kao nasilje desnih ekstremista i nacista.
Dakle, prvo nije normalno ako grad da dozvolu za prosvjed jednoj strani, da istovremeno da na istom mjestu i u isto vrijeme prosvjed suprostavljenoj strani.
To je jednostavno poziv na sukob i tučnjavu.
Gradonačelnik je mogao protuprosvjed antifa i onih koje žele kraj bijele rase, dozvoliti ili drugi dan ili nekoliko sati kasnije.
Pa ni kod nas za vrijeme prvih izbora kad su izbori značili za ili protiv hrvatske države, ondašnja vlast nije dala dozvole za dva suprostavljena tabora u isto vrijeme i na istom trgu.
Ali izgleda kako je to običaj u SAD, i nikad nisam čuo da su antife organizirali neki prosvjed, a da su onda normalni ljudi tražili dozvolu za protuprosvjed na istom mjestu i u isto vrijeme.
Obrnuto je pravilo, ljevičari kao da imaju pravo na protuprosvjede koji nerijetko završavaju s paljenjem automobila, pljačkanjem dućana i s neredima.
Zar se moramo čuditi znajući tko ima vlast u medijima da se to prikazuje kao samorazumljivo?
Prvu večer je bila bakljada u kojoj su desni bijeli posvjednici išli dogovorenim od policije putom uzvikujući parole 'ne ćete nas zamijeniti' jasno aludirajući da će se suprostaviti politici zamjene bijelaca diljem zapada. 
Druga strana, u kojoj ima više bijelaca samoubojica nego crnaca uzvikivala je 'već smo vas zamijenili'. 
Put je trebao završiti kod spomenika generalu Leeju, ali tu se je već moglo vidjeti kako je vlast pripremila zamku desničarima. 
Jer policija je trebala na trasi dogovorenog i dozvoljenog puta maknuti antife što nije učinila.
Antife su se držali za ruke oko spomenika i nisu dozvoljavali pristup.
Naravno da je izbio sukob, ali kako napisah krivicom vlasti koja je u istom kolu s antifama, a mediji su to prikazali kao nasilje desnih ekstremista.
Što je opet apsurd, makar ne bila dana dozvola alt-right za prosvjedom.
Jer oni drže da je taj spomenik njihov te da ga se ne smije srušiti.
Otkud drskost ljevičarima da ne dozvoljavaju pristup spomeniku koji drže da nije njihov?
To je kao da vam netko upadne u kuću i ne dozvoljava vam da uđete u vlastitu kuću, a policija ga ne želi iz kuće izbaciti, pa kad ga vi izbacite onda dođu novinari i opišu vas kao nasilnika, a policija na vas primijeni silu.
Drugi dan su tek mediji došli na svoje nakon što je policija rasturila dozvoljeni prosvjed i bila tako pomagač antifama koji se ponose kad istuku nekog policajca, jer su antife blokirali promet u nekoj ulici, i izgleda da su bili spremni palicama udarati na automobile za koje su smatrali da su u njima desničari, na što je jedan vozač, možda u strahu za vlastitu sigurnost, a možda i bez toga, stisnuo gas, pogazio desetinu protuprosvjednika, od čega je jedna žena umrla od ozljeda.
Ovdje u svakom slučaju treba ispitati dal su vozaču upućene prijetnje odnosno da je bila situacija takva da je objektivno strahovao za svoj život ili ih je išao gaziti iz mržnje.
Mediji su to dočekali kao dar s neba, te je desnica optužena kao ona koja širi nasilje.
Od kada je dozvoljeno blokirati ceste te prijetiti vozačima (ako je to bio slučaj)?
Jedan crnac pripadnik BLM pokreta poubijao je pet bijelih policajaca snajperom pred pola godine što je javno najavio, ali nitko od medija to nije osudio kao crni terorizam i nije proglasio BLM (Black Lives Matter) terorističkom organizacijom.
Bez sumnje za nasilje su prvenstveno krivi oni koji su namjerno dozvolili istovremeno dva sukobljena prosvjeda, koji nisu osigurali da ta dva prosvjeda budu fizički odijeljena, i koji su prvi najavljeni prosvjed rasturili policijskim snagama koje dosad nisu viđene u SAD kako bi se lakše antife obračunali s njima.
Evo nekoliko snimaka o tome:

Mislim da možemo konstatirati na početku kraja kako je ovo kraj neuspješnog eksperimenta anglo-saksonskih puritanskih hodočasnika koji su utvarali da stvaraju novi Izrael.
Izrael im je došao glave.
Naravno, ne pravi Izrael, jer Crkva je novi i vječni Izrael, nego suha grana talmudizma čija je moć kao nikad dosad.
Završava se i priča o SAD kao uspješnoj talionici naroda.
Istaliti će se ili ostaviti na neki deponij spomenik generalu Leeju koji je uvelike zaslužan što se je manje brojna južnjačka vojska uspješno suprostavljala sjevernjačkoj koja je napadala, i koji je isto toliko zaslužan što je SAD pobijedio Meksiko i uzeo dobar dio njegovog teritorija.
General Lee je od oca naslijedio neke robove ali ih je oslobodio prije nego što je rat započeo u kojem mu je Lincoln nudio da bude glavni general sjevernjačke vojske.
U onom videu gore citiran je isti predsjednik SAD Lincoln gdje govori kako bijela i crna rasa nisu nikako jednake, a poznato je kako je htio crnce vratiti natrag u Afriku (tako je nastala Liberija).
Ako se miče general Lee, onda nema razloga da se ne makne i A.Lincoln i G.Washington i Jefferson i da se ne razbiju one velike četiri glave uklesane na planini Rushmore.

Evidentno se ruše temelji puritanske sjevernoameričke države i to pod vodstvom elite iste države.
Ako je policija dobila nalog da rasturi prosvjednike koji nose zastavu SAD, a da praktično budu desna ruka antifa koji nose zastavu sa srpom i čekićem, onda je to kraj.
Elita SAD ima pripremljen plan rušenja SAD i želi nešto drugo na mjestu Bludnice.
SAD puca po rasnom pitanju i ako ovo eskalira znači da svjetski policajac više ne će to biti, a onda počinje rat ili trka tko će ga zamijeniti.
Problem s modernom tehnologijom je između ostalog što se sukob začas može pretvoriti u svjetski rat.
Čini mi se, a o tome sam pisao, kako je puritanska država Bludnica iz Otkrivenja.
Zavela je ona mnoge, vjerojatno i nas u nekom periodu života.
Najčešća zabluda koju širi SAD je kako država treba biti sekularna i liberalna.
Druga je kako narodi trebaju zaboraviti na svoj identitet (pravi identitet nije bijela, žuta ili crna rasa, to može biti samo u Bludnice koja topi narode, dok u povjesnim državama postoje narodni identiteti).
Treća je kako seksualna ili antikulturna revolucija ili kontraumjetnost dovodi do slobode i blagostanja čovjeka.
Sex, drugs & rock'n roll. To je ideologija koju je Bludnica nažalost uspješno proširila kao epidemiju svijetom.
Feminizam i uništavanje tradicionalne patrijahalne kulture, uništenje poštovanja mlađih i djece prema starijima i roditeljima, kao i svakog autoriteta je planirana nuspojava istog djelovanja.
Jedini autoritet su oni koji nikako ga ne bi smjeli imati.
To su pop-glazbene, filmske i športske 'zvijezde' koji su sa svojim javnim nemoralnim životom potakli milijune budala da ih slijede.
Umjetnost koja to nije, nego je oda ružnoće ili nemorala zamijenila je pravu umjetnost.
Danas sve više dolazi na vidjelo kako je takvu antiumjetnost sponzorirala Bludnica preko svojih tajnih službi.
Po prvi puta u povijesti civiliziranog svijeta pornografija je legalizirana.
Bludnici, njojzi 'hvala' za to revolucionarno oslobođenje čovjeka od naravnog ćudoređa.
Lažna religioznost - new age uz sve očitiji sotonizam, kao i brisanje tradicionalnog kršćanstva ubrajaju se u istu subverzivnost koju je činila Bludnica.
Ne smije nas iznenaditi kako je Bludnica legalizirala 'Crkvu' sotonista u desetljeću 'vesele' hipi revolucije.
Četvrta zabluda s prethodnom povezana je širenje abortivnih sredstava u svijetu i samog abortusa.
Peta je legalizacija razvoda brakova koje su kod nekih država barem trebali imati objektivni razlog, danas to više nigdje ne treba.
Šesta je širenje sodomizma i ostalih perverzija, SAD je bludnica koja taj porok širi po svijetu.
Sedma je širenje antihumane tehnologije koja otuđuje čovjeka od samog sebe i drugih ljudi.
SAD je bio i još uvijek jest, samo mislim da ne će još dugo, aškenaški Golem ili supermen.
Strip (i iz njega film) je nastao iz ideje kabalističkog Golema, diva s ogromnom snagom koji će služiti židovskim interesima.
Izgleda da je vrijeme uporabe puritanskog Golema prošlo, te da će se pojaviti novi i opasniji Golem u izravnoj službi Antikrista.
Ako dobro tumačim Apokalipsu, onda se ne trebamo bojati svjetskog rata koji će uništiti čovječanstvo, lokalni ratovi će se vjerojatno i dalje događati..
Jer nakon pada Bludnice, dolazi vlast Antikrista.
Kako napisah u naslovu, SAD više uskoro ne će biti i pojaviti će se posljednja mega država koja će otvoreno biti neprijateljska Isusu Kristu.
SAD će postati NIKAD. 
Kazna za Bludnicu koja se je šminkala da izgleda kao novi i pravi Izreal stiže.
Možda je bolje da i ne znamo čime i kako će nas prisliljavati da uzmemo žig Sotonin nakon toga.
Molimo jedni za druge da sačuvamo vjeru do kraja.


P.S. Slijedeći snimak (od sat vremena i dio većeg serijala) je uradak jednog od najintrigantnijih 'vlogera' i dobro se slaže u temu pada babilonske Bludnice. 
Dakle, ako su tajne službe to jest vladajuća politika stajali iza kontrakulture koja je uništila ono što je bilo normalno u američkom društvu, onda su te najutjecajnije strukture u službi Sotone. Nema drugog objašnjenja. Nitko normalan ne želi uništenje sebe, svoje obitelji, svojeg naroda i svoje države ako nije pod utjecajem nečastivog.

P.S.S. Na redu je snimak koji će vam prikazati jednog, po mojem sudu iskrenog, tipičnog Amerikanca koji vjeruje u SAD i s pravom primjećuje kako mediji i vlast sustavno žele bijelce pretvoriti u šutljivu manjinu koja se mora sama sebe sramiti.
Njegov prikaz događanja u Charlottesvillu je, koliko primjećujem, prilično istinit.
Dakle, glavna njegova zabluda i većine Amerikanaca jest kako je Bog dao pravo svakome govoriti što god želi i vjerovati u što god želi (a to je i zabluda novoredne sekte i svih protestanata), i ta zabluda je ugrađena u američki ustav kao i u podsvijest Amerikanaca (usudio bih se reći i dobrog dijela Hrvata).
Ne znam zašto ne mogu shvatiti ako već kažu da će život dati kako mogu antife slobodno prosvjedovati, ali se sa njihovim stavovima ne slažu, da onda to isto znači kako će se boriti do smrti kako mogu sotonisti širiti sotonizam ili da će se do smrti boriti za pravo nekog tko javno govori kako bijelce treba istrijebiti.
Doista, babilonska Bludnica zavela je mnoge i one koji izgleda po svojoj naravi žele dobro.
SAD je došao do 'nikad više'.

Možete primijetiti kako poveznice na neke video snimke više ne postoje.
Znate nauk Crkve po kojem je nužna cenzura, ali ne i cenzura istine na koju se odlučuju nekoliko svjetskih korporacija (ili onih koji stoje iza njih) koje kontroliraju većinu resursa na internetu i koji sve više cenzuriraju snimke i tekstove koji ne odgovaraju vrlom novom svijetu.
Ne bi vas niti smjelo iznenaditi da jedan dan ovaj blog više ne bude dostupan, pa ako neki tekst držite dobrim, preporučam vam da ga snimite na svoje računalo.
U međuvremeno preko noći su skinuti spomenici vojnicima konfederacije u Baltimoru, i ista najava je za mnoge druge gradove.
Antife i njihovi sponzori znaju Orwellovu istinu da onaj tko kontrolira prošlost, da taj isto kontrolira budućnost. Barem dok ima vlast.
Svjedoci smo kako se briše povijest SAD gotovo pred našim očima, samo moramo biti svjesni da će se to isto događati svugdje na zapadu.
Kako može recimo Francuska biti zemlja Franaka, Kelta i Rimljana, ako sve više 'Francuza' nemaju veze s onima koji su Francusku osnovali, koji su se za nju borili svih stoljeća i koji su ju izgradili?
Moderni 'Francuzi' ne će smjeti imati povijesne veze s Karlom Martelom koji je pobijedio invaziju Saracena u presudnoj bitki kod Toursa, ili s njegovim još slavnijim unukom Karlom Velikim, kad će time izazavati nemire i paljenje automobila, ako ne još nešto i gore, potomaka istih Saracena koji bi sad kao trebali biti Francuzi.
Kad bi kod nas došli u većem broju muhamedanci, zar mislite da bi se mogla i dalje u školama učiti naša povijest u borbi protiv Turaka uz slogan 'za krst časni i slobodu zlatnu'?
Na djelu je dakle već nekoliko godina velika zamjena starosjedioca s došljacima i kako bude rastao broj ovih drugih, tako će se više brisati povijest nekadašnjih kršćanskih zemalja.
Ne znamo koliko ćemo živjeti i kada će doći Krist, ali došlo je vrijeme kad naš identitet kršćana - nanovo rođene Božje djece koja se više ne dijeli na Grke ili židove, Hrvate ili Talijane ... , mora postati kudikamo jači i važniji od našeg narodnog identiteta.
Na blogu "O dosta toga i što dublje" autor je nedavno napisao tekst koji se dotiče povijesti i sadašnjosti Bosne, ali i šire. 
Jako dobro prikazao je igre masonske Francuske i Engleske na Balkanu još od vremena turske okupacije Bosne i Hercegovine.
Ilirski pokret pokrenuli su Francuzi za vrijeme Napoleona kako bi razbili Austrijsku monarhiju instrumentalizirajući za to slavenske narode koje su htjeli ujediniti pod imenom Iliri.
Iz tog pokreta je kasnije u drugoj polovini 19.st. nastao jugonacionalizam i hrvatski nacionalizam.
I jedan i drugi su bili potaknuti opet od masona (to ne znači da mi nemamo pravo na svoju nacionalnu državu, nego moramo uočiti kako ista se ne smije postići po svaku cijenu, jer po svaku cijenu obično znači saditi tikve s vragom).
HSP i Ante Starčević nisu ni krili oduševljenje prema francuskoj revoluciji, sjetite se poznatog portreta Starčevića na kojoj pozira s masonskom rukom unutar sakoa, isto kao što se je slikao Napoleon.
Ali i Austrija je u drugoj polovini istog stoljeća sve više krenula prema liberalizmu.
Shvatimo kako je apostazija zapada stara barem par stoljeća i da živimo u vremenima kad stiže Božja kazna te će mnoge, a možda i sve, države koje su prihvatile sekularizam nestati.
SAD je prva masonska država koja praktično nema identiteta niti povijesti.
Država u kojoj svaki imigrant može dobiti državljanstvo je država koja nema identiteta i povijesti. 
Ako svatko može doći i biti državljaninom SAD, onda je SAD zametak globalne države.
I sve zapadne države u manjoj ili većoj mjeri sliče na Bludnicu.
Apeliram da budemo spremni na dramatične promjene koje će uslijediti.
A biti ćemo jedino tako spremni da se još više povežemo s našim Gospodinom Isusom Kristom i da budemo u Njegovoj Crkvi izvan koje nema spasenja.
Znam da je to danas jako teško radi novoredne sekte, ali u duhu i molitvi možemo.
Ženu iz Otkrivenja - Crkvu, Bog je sakrio u pustinju.
Očito i mi moramo ići tražiti ju u pustinji. 
Neka tako bude po milosrđu Božjem i zagovoru Blažene Djevice Marije.


* Evo vijesti iz Zimbabvea: ubojice bijelih farmera ne će biti osuđeni, ali će se tražiti pomoć od bijelih država da stanovništvo ne umire od gladi.
**Kad su poznatog crnog rasistu Muhameda Alija pitali dal bi se vratio u Afriku, on je iskreno odgovorio da to ne želi te da je sretan što je crnac iz SAD, a ne iz Afrike - međutim američki crnci bi trebali onda biti zahvalni bijelcima na državi u koju su ušli, a ne željeti nestanak bijelaca iz te države i mrziti ih.

Bolje rat, nego pakt, pata više nema

Zalud je pokojni Marko Veselica, nazvan i hrvatski Mandela* zbog dugogodišnjeg robijanja radi Hrvatske, govorio prije prvih izbora kako ne priznaje AVNOJ.
Jer je prije toga Franjo Tuđman rekao:
"NDH nije bila samo fašistička tvorevina, nego i povijesna težnja hrvatskog naroda za svojom državom." 
Citirao sam po sjećanju, moguće je da su upotrebljene druge riječi, ali to je bio smisao.
I taj smisao smo prepoznali (iako sam bio član Veseličinog HDS i glasao za istu stranku na prvim izborima) i ta rečenica je presudila prve izbore.
Hrvatska je na koncu komunizma bila kudikamo politički nekorektnija nego je danas.
Ako se je NDH mogla rehabilitirati onda se je to moglo izvesti tada, jer uskoro je dotad nepripremljeni Zapad počeo preuzimati kod nas medije, stvarati 'nevladine udruge građana', vršiti pritisak na hrvatske političare koji su već tradicionalno dovoljno plastični da ih se da modelirati, ali i narod nije dovoljno bio spreman i prkosan (kao recimo Srbijanci) trpjeti embargo, bojkot i pritisak sa Zapada.
Franjo Tuđman, dok se ne dobiju neki dokumenti, i dalje je enigma, barem za mene.
I dok je istina da je zapad vršio pritisak na njega da se nikako ne rehabilitira NDH niti da u vlasti budu oni koji su toj rehabilitaciji bliski što je on u nekoliko puta izjavio, pitanje je koliko je on taj evidentni pritisak iskoristio da sebe opravda što je na vlast dovodio samo bivše komuniste koju su mu bili bliski budući je i on bio bivši i to poprilično ekstremni komunist i Jugoslaven. 
Sklon sam povjerovati u ovo drugo, da je on bio kao djevojka koja tobož odbija nasrtaje nekog mladića, ali u sebi kaže - valjda ne će me poslušati i odustati.
Indikacija tog shizofrenog stanja Franje Tuđmana koje se kasnije prenilo u narod je očigledna u tretmanu HOS-a i pozdrava "Za dom spremni".
Franjo Tuđman u najboljem slučaju je kriv što nije kaznio organizatore ubojstva Ante Paradžika, ponovnog utemeljitelja HSP i HOS koji je mučki i izdajnički ubijen.
Dakle, moguće je da Tuđman nije znao da Manolić i njemu slični udbaši na vlasti koje je odabrao i stavio na vlast, planiraju ubojstvo Paradžika i drugih kako bi se obezglavio HSP i HOS.
U tom slučaju ima opet tešku odgovorost i krivicu zašto nije nakon ubojstva organizirao istragu te počinitelje i organizatore doveo pred lice pravde.
Najvjerojatnije je ovo drugo, Tuđman je znao ili čak možda naložio da se likvidira Paradžik.
Da, Tuđmanu su bili potrebni u ratu oni koji su bili za dom spremni i vidjeli su kako su zbivanja 1991. to jest srpska pobuna gotovo istovjetna onoj iz 1941., ali nakon pobjede trebalo ih je odstraniti i iz vojske, policije i političkog života.
Zato je nevoljko Tuđman pristao na legalizaciju HOS kad je izgledalo da će izgubiti rat od JNA i četnika.
Zato je dozvolio da HOS može imati crne uniforme nalik na uniforme legendarne Crne legije iz NDH te da u službenoj oznaci hosovci imaju "za dom spremni" s prvim bijelim poljem u šahovnici (znamo da je 'životinjsko carstvo' na našoj službenoj zastavi opet Tuđmanova ideja kako bi naša zastava manje sličila zastavi NDH).
Nitko zdravog razuma i čistog srca koje prezire laži i licemjerje ne može reći kako taj pozdrav nema veze sa službenim pozdravom HOS iz drugog velerata.
Stoga su ne samo licemjerni oni koji sad traže prekršajne ili krivične kazne za one koji taj pozdrav koriste kad se nisu protiv tog pozdrava borili 90-tih, nego su isto tako licemjerni oni koji taj pozdrav danas koriste ili kojima taj pozdrav ne smeta i koji kažu kako taj pozdrav nema veze sa službenim pozdravom iz NDH ili da HOS 90-tih nema nikakve veze s HOS 40-tih.
Ako je NDH bila zločinačka država, što bi tek trebalo dokazati s njezinim dokumentima odnosno arhivskom građom koja je većim dijelom u Beogradu, da je imala zločinačke zakone (zakon o državljanstvu kojeg sam čitao nije uopće zločinački, a on se najčešće spominje kao dokaz da je NDH bila zločinačka) i uredbe, da nije kažnjavala svoje ratne zločince, onda sam i kao kršćanin i kao Hrvat bez ikakvog ograđivanja spreman u ime domovine da se NDH osudi.
Drugim riječima, zbog pozdrava "za dom spremni" spreman sam osuditi "za dom i poglavnika spremni" (iako taj pozdrav nije sam po sebi zao o čemu niže pišem).
Ako ima dokaza o zločinačkom karakteru NDH, a da nije njezin krimen samo u tome što je bila na strani koja je izgubila drugi velerat.
Istovremeno osuditi Jugoslaviju na isti način zbog evidentnih materijalnih dokaza, zbog silnih kostura u jamama i rudnicima.
I tu imamo dokaze kako su jugoslavenski zakoni bili zločinački jer su njemačku manjinu koja je stoljećima bila u podunavlju stavili izvan zakona i protjerali je iz djedovskih ognjišta bez naknade.
Imamo niz dokaza kako su jugoslavenski sudovi presuđivali nekog na smrt nakon što je isti već bio ubijen.
Zanima ne dal se je u NDH ikad takvo nešto napravilo.
NDH je dozvoljavala da međunarodni Crveni križ redovito posjećuje zatočenike radnog logora Jasenovac, dok to nije nikad dozvoljavala Jugoslavija zato što je za vrijeme Jugoslavije to stvarno bio logor smrti.
I po istom načelu istinoljubivosti ispitati je li treći Reich bio zločinačka država, i istovremeno istražiti nisu li to isto bile i sile pobjednice drugog velerata.
Nije zločin kad država ide u rat, nego kad se u ratu služi s nedopuštenim sredstvima i kad ubija namjerno civile i ratne zarobljenike, što se lako odredi prema ženevskoj konvenciji.
Međutim, niti naivne sobarice ne vjeruju kako se ta istraga može izvršiti, jer primjerice Velika Britanija i dalje ne otvara svoje arhive iz tog razdoblja, kao i druge sile pobjednice.
Zbog toga i postoji metaforički James Bond, likvidirati one koji imaju dokaze o zločinima vlade 'njezinog veličanstva'. 
Grof Nikola Tolstoj (unuk slavnijeg književnika) nije likvidiran u stilu agenta 'ništa ništa sedam' nego je financijski likvidiran kad je istraživao Bleiburg tražeći dokumente o britanskoj izdaji ruskih kozaka koje je vlada 'njezinog veličanstva' predala boljševicima na milost ili nemilost. 
I tako je došao do dokaza i za sudbinu Hrvata (i Srba i Crnogoraca) koji su po istoj operaciji "Keelhaul", kojoj su saveznici najvjerojatnije dali to ime jer podsjeća na mučenje na brodovima kad su mornare konopcima provlačili ispod kobilice (eng. keelhaul), vraćeni jugopartizanima dok su imali status ratnih zarobljenika koji su se dragovoljno predali (što je kršenje ženevske konvencije par excellence).
Ustvari niti ne treba posebno istraživati da li su Velika Britanija i SAD bile zločinačke države, nego istražiti koliko su u tome bile duboko.
Primjerice, u državama bivše Jugoslavije, preciznije na područjima gdje žive Hrvati i Srbi (današnji Bošnjaci su se tada većinom izjašnjavali kao Hrvati) bilo je oko milijun i sto tisuća ubijenih koliko ih nije poginulo na preostalom dijelu Balkana,
Krivnju za to nemaju samo komunisti koji su piromani tog rata, nego prije njih britanski James Bondovi koji su organizirali vojni puč u ožujku 1941. bez kojeg bi drugi velerat zaobišao kraljevinu Jugoslaviju.
Uz vojsku koje je poveo njihov agent general Simović, organizirali su prosvjede u Beogradu uz slogane "bolje rat, nego pakt, bolje grob nego rob".
I bi tako.
Došao je rat u kojima su se više ubijali Hrvati i Srbi nego što su ih ubijali Nijemci ili Talijani.
Ali osim rata i silnih grobova, jama, tenkovskih rovova krcatih ubijenih zarobljenika, rudnika sa zabetoniranim ljudima, sloboda nije došla. 
Preživjeli su postali robovi komunizma, a danas konzumerskog zapada.
A kod nas vlada i nakon oslobodilačkog rata 90-tih pat situacija.
Domoljubi praktično nisu nikad bili na vlasti u RH, vlasti su uspjeli ih razjediniti ili kupiti ih-pacifizirati s nekim materijanim povlasticama (najčešće mirovina), ali i takva vlast u kontinuitetu de facto još od 1945. nema autoriteta i praktične moći posve zabraniti domoljublje.
Zato kod nas vlada pat situacija i nevjerojatna hipokrizija u kojoj oni koji se pozivaju na antifašizam se ustvari pozivaju i žele Jugoslaviju, a oni koji brane 'za dom spremni', ustvari žele da RH bude više hrvatska država poput NDH, samo oportunistički drže kako to ne smiju javno reći.
Tkogod pak kaže kako je protivnik ZDS zato što je to tobož zločinački pozdrav te da voli Hrvatsku i hrvatski narod, taj je lažac.
Ili zbog povjesnog neznanja ili zbog kukavičluka i stockholmskog sindroma da se svidi neprijateljima hrvatstva.
Ako je ZDS zločinački zato što su tako ustaše pozdravljali jedan drugog, onda je zločinački pozdrav "dobar dan" jer je bilo sigurno dobrih dana kad su se takvi ljudi sreli i tako pozdravili jedan drugog.
K tome nema nikakvih povijesnih dokaza koji bi ustaški pokret atribuirao kao zločinački pokret, jer nema u temeljima tog pokreta niti jedne ideje koja je sama po sebi zločinačka.
Ako je zločin koristiti se oružjem u borbi za slobodu svojeg naroda kojem su politički vođe ubijeni u parlamentu, onda je SAD zločinačka država jer su se oružano pobunili protiv tadašnje britanske vlasti koja niti nije ubila nekog njihovog predstavnika u londonskom parlamentu (mislim da je Jefferson to bio). 
Onda je i srpska država takva jer su se pobunili protiv turske vlasti. I tako dalje.
Da bi neki pozdrav bio zločinački onda isti mora intrizično, to jest iznutra, sam po sebi, biti zločinački.
Naprimjer, kad bi se i dokazalo da je A.Pavelić bio zločinac, pozdrav "za dom i poglavnika spremni" ne bi intrizično bio zločinački, jer poglavnik znači netko tko je vladar, a to nije nužno A.Pavelić. Spominjati u pozdravu vladara ne može nikako biti zlo.
Poslije 1945. jugokomunisti su nametnuli pozdrav "za domovinu s Titom naprijed".
Evidentno je taj pozdrav htio zamjeniti pozdrav iz NDH, zato se spominje domovina-dom, ali umjesto poglavnika spominje se Tito koji je osoba, a ne dužnost (osim ako nisu Tita smatrali zamjenom za riječ kralj).
K tome je ta osoba vjerojatno najveći zločinac koji je živio ikad na Balkanu, pa je taj pozdrav uistinu bio zločinački.
Jugokomunisti su nakon izvjesnog vremena shvatili kako je taj pozdrav 'opasno' sličan prethodnom pa su ga skinuli iz uporabe.
To je još jedan dokaz da su jugokomunisti njegovali kult Tita kao polubožanstva, a da to nije bio slučaj u NDH s poglavnikom Pavelićem.
Četnički pozdrav "za kralja i otadžbinu" isto tako ne može nikako biti zločinački, jer ne spominje niti jednog kralja koji je dokazani zločinac, a biti za svojeg kralja i otadžbinu koja je bolji prijevod latinske patria nego naša riječ domovina, ne može biti porokom, nego samo vrlinom.
Štoviše, biti protiv zemlje svojih očeva, djedova, predaka je očigledno izdajstvo ili bolje rečeno veleizdajstvo.
Kakav je pozdrav antifašista "smrt fašizmu, sloboda narodu"?
Nije nikako dobar jer odmah započinje s riječju smrt.
Ustvari ne bismo nikome smjeli želiti smrt, ta Isus nam je zapovijedio da ljubimo naše neprijatelje, to jest da im želimo dobro, da se obrate ako su na putu propasti, nikako da im želimo zlo ili smrt.
Neki antifašisti će na ovaj argument odgovoriti kako oni ne žele smrt fašistima, nego fašizmu.
Povjesne činjenice ih opovrgavaju jer 1945. imali su svoj krvavi pir i na zapadu i na istoku Europe, a svoje pravo lice pokazali su prije toga u španjolskom ratu.
Uzmimo da tih događaja nije bilo, da antifašisti žele samo smrt fašizma, a ne smrt fašistima (a to su svi oni koje antifašisti smatraju svojim neprijateljima, to mogu biti njihovi ideološki protivnici koji nemaju veze s fašističkim pokretima).
Kakav je to pozdrav koji umjesto da afirmira neke vrijednosti započinje s najvećom negacijom svih vrijednosti - sa smrću?
Pa niti Huni niti kanibali se nisu pozdravljali uz riječ smrt.
Apropos nedavnih uhićenja na proslavi Oluje u Kninu i optužnica u Slunju evidentno je kako vladajuće strukture u RH, dakako i EU, su naumile kriminalizirati pozdrav ZDS.
Vjerojatno je to u sklopu šire borbe protiv naroda i nacionalnih pokreta i nacionalnih država kako bi se svijet priveo stanju jedne svjetske megadržave koja na pladnju čeka Antikrista.
Domoljubi u RH i šire u Europi i svijetu moraju biti svjesni ako se zabrani ZDS, da to onda znači da je zabranjen patriotizam, jer ZDS to znači.
Apropos licemjerja, jedini iskreni po ovom pitanju kod nas su oni velikosrbi koji kažu da su protiv pozdrava ZDS zato što ne žele da Hrvatska bude država hrvatskog naroda kao u NDH te da Hrvati ne budu za obranu domovine spremni, i oni Hrvati koji ne žele zabranu ZDS te da se ispita i eventualno rehabilitira NDH.
Ne znam koliko ima onih prvih koji su toliko otvoreni i iskreni jer to znači ipak doć pod udar RH, ali takve treba cijeniti zbog toga što su iskreni neprijatelji. 
Puno gori su oni koji slijede Pupovca i slične, kojima ZDS smeta baš zato što ih asocira na vrijeme kad je postojala hrvatska država u kojoj su imali opciju ili biti joj lojalni, ili biti u otvorenoj pobuni, a nikako kao u RH da budu povlašteni nad hrvatskim narodom s dvostrukim pravom glasa, s kvotama koje im jamče višestruku zastupljenost u vlasti iznad njihovog postotka ukupnog stanovništa i s jedva prikrivenom željom da RH više ne bude neovisna nego uđe u neku uniju sa Srbijom.
Ovih drugih iskrenih hrvatskih domoljuba gotovo da nema u medijima (jedini izuzetak je Ante Prkačin i eventualno Igor Vukić, za druge ne znam).
Oni koji žive u laži lako dobiju za oca onog kojeg je Isus Krist nazvao ocem laži.
Da, RH je u paktu smrti i laži sa zapadom. 
Tom paktu nije samo cilj uništiti domoljublje, nego prvenstveno kršćanstvo i tradiciju.
Kako su kod nas, ali i inače u nacionalnim državama s kršćanskom tradicijom, domoljublje i kršćanstvo povezani, onda se napadom na pozdrav "za dom spremni" ne napada samo NDH, nego doslovno oni koji su bili za dom spremni 90-tih i oni koji to žele i danas biti i koji su ili kršćani ili kršćanstvu bliski.
Vladajući su, da bi se lakše obranili od velikosrpstva, ali i da bi uživali materijalne blagodati, udružili i sadili tikve s vragom zapada.
Moguće je da budu uskoro padale goruće tikve s neba kao u Sodomi.
Pred nama je veliki i posljednji rat u kojem će pobijediti oni koji izgube svoj život radi Pobjednika nad smrću.
Više ne ćemo stavljati 'šahovnicu' na našu uniformu, a krunicu samo kao nenužni dodatak.
Naše oružje će biti duhovno oružje koje opisuje sv.Pavao, a tko ostane u laži i pat situaciji bit će izgubljen odnosno doći će pod vlast Antikrista.
Želim i da hrvatski i srpski domoljubi, kao i domoljubi ostalih naroda, shvate kako je vrijeme da se svrstaju uz Kristov križ prije nego što bude prekasno.
Ne postoje korisne laži radi 'viših' interesa, makar to izgledalo kao interes vlastitog naroda.
Cjelokupna civilizacija sad počiva na laži i sve više se otvoreno pokazuje sotonistička mržnja prema Bogu.
Moramo izaći iz 'mreže' ili ove civilizacije prije nego što nam ona padne na glavu kad se bude rušila po Božjem gnjevu.
Pred godinu dana smo mogli saznati kako je neka sotonistica-umjetnica Marina Abramović vrlo utjecajna u SAD i koju povezuju s mnogim korumpiranim političarima, 'zvijezdama' i pedofilima.
Jučer pročitah kako je druga umjetnica Maja Smrekar ugradila u svoju utrobu životinjske stanice svog 'ljubimca', svog psa.
Prva je Srpkinja, druga je Slovenka, nadam se da se ne će pojaviti još neka veća sotonistica Hrvatica.
Valjda je barem nakon ovog (pročitajte poveznicu) nekima sinulo zašto je Bog zapovijedio - ne daj vračarici da živi.
I ne radi se o zapovijedi da ljudi pravdu uzmu u svoje ruke, nego da naravno društvo mora imati sud koji će prosuditi radi li se stvarno o sotonizmu i vještičarenju i onda po tome donijeti presudu.
Ista stvar je i sa sodomizmom ili s preljubom.
Pod krinkom lažnog milosrđa mi smo s našim neposrednim precima izbacili Boga i sad se više ne smijemo čuditi što sotonizam, makar kao tobožnja umjetnost, pokazuje svoje ružno lice.
A to se sada događa zato što su demoni procijenili kako imaju većinu ljudi pod svojom kontrolom, kako više nema razloga kriti mržnju prema Bogu, dobru i svemu lijepom.
Nema više dakle pat situacije, rat postaje otvoren, krinke padaju.
Posve je jasno ako se suprostavimo sada moćnom zlu koje je bujalo podzemno za vrijeme 'pata' i nebudnosti ili kukavičluka kršćana, da ćemo biti sameljeni i satrveni kao žrtva.
Ali drugog puta nemamo ako želimo imati vječni život u obilju Božjeg blaženstva i ne pasti u vječni grob druge smrti.
Prekjučer je bio blagdan sv.Lovra kojeg su mučili vatrom na gradelama.
Poznato je kako se je mučenik narugao pred smrt svojim mučeteljima da ga okrenu na drugu stranu jer je jedna dobro pečena.
Nije to bila samo poruga, nego i dokaz kako Bog daje milosti mučenicima da izdrže muke koje običnim ljudima izgledaju neizdržive.
Sv.Lovro je trpio velike bolove, ali je sigurno kako je bol sve više nestajala kako se je smrt bližila te ja vjerujem kako je nije više na kraju osjećao, nego je bio u ekstazi sjedinjenje s Bogom za kojeg je tako rado dao svoj život.
Imajmo to na pameti ako se odlučimo svjedočiti za Krista. 


* Premda je Nelson Mandela dokazani i osuđeni terorist kriv zbog mnogih ubijenih civila u JAR, kojeg se može vidjeti na snimkama dok pjeva terorističku i zločinačku pjesmu o ubijanju Bura. Uz to je bio i komunist. Dok se još mogu u nekim slučajevima prihvatiti metode ubijanja neprijateljskih vojnika i policajaca bez otvorenog rata, N.Mandela je organizirao terostističke akcije u kojima su planirano ubijani civili. Ono što se sad događa u Europi, prethodilo je u JAR, samo Afrikaaneri se nisu tako lako predali, te su tek nakon dugodišnjeg embarga sa Zapada predali vlast u državu koju su stvorili. Oni su tamo starosjedioci u odnosu na najbrojnije Zulu crnce koji su došli nakon njih sa sjevera (zato imaju povjesno pravo na svojoj strani). Kad je Zapad dao Nobelovu nagradu za mir Nelsonu Mandeli, to je bio jasan znak kako će uslijediti zamjena starosjedioca Europe s Afrikancima i kako će se ispuniti judeo-masonski Kalergijev plan o stvaranju nove mješane rase u Europi.

Porezi i potresi bez krastavaca

Novinari su se nekad žalili tijekom ljetnjih mjeseci, kad političari i razne zvijezde ovog propadajućeg društva odu na godišnji odmor, kako nemaju o čemu zanimljivom pisati.
Pa je tako iskovana fraza - sezona krastavaca, kad novinari metaforički pišu o cijenama i kvaliteti krastavaca jer bolje teme od te nemaju.
Bilo bi puno bolje da nastave o krastavcima i drugim poljoprivrednim plodovima i kad se zaslužni drugovi i gospoda vrate s godišnjeg odmora.
Ovo ljeto su pak popularnost krastavcima oduzele dvije teme, jedna je politička, druga prirodna.
Porez na nekretnine i učestala serija potresa koju osjećamo na Kvarneru.
Kako je opravdan strah državljana da će porez na nekretnine, koji bi trebao startati s haračem od prvog siječnja iduće godine, drastično olakšati novčanik vlasnika nekretnina, tako su isti za čas dali stotine tisuća potpisa peticiji protiv tog poreza i za što bi se zatražio referendum koji bi najvjerojatnije prošao.
Stoga su vladajući političari, na godišnjem ili ne, promptno reagirali, oporbeni su podržali peticiju iako će ako dođu na vlast raditi sve protiv peticije, a vladajući su tobož, osluškujući bilo naroda, odlučili odgoditi početak harača za neko zasad neodređeno razdoblje.
Što je vrlo licemjerno i podrugljivo prema državljanima, jer ako su već osjetili što državljani misle o tom porezu, onda su istog trebali potpuno ukinuti.
Ovako su još jednom pokazali pravo lice demokracije koje počiva na laži.
Ne samo kod nas nego svugdje laž koja u lančanoj reakciji proizvodi ostale je - vlast proizlazi iz naroda, a kako se s narodom može manipulirati, a ne da s Bogom iz kojeg proizlazi sva vlast, onda se laži šire poput korova ili se gradi kula od karata koju i povjeratac ruši (a ne samo ovi potresi).
Narod je ipak svjestan da ga se vara, ali se onda na laž privikne kao magarac na batine.
I više od toga, onda i sav narod živi dragovoljno u laži.
Vratimo se na porez.
Rečeno nam je kako se s tim porezom pojednostavljavaju i brišu dva poreza, jedan od njih parafiksalni - komunalna naknada i porez na kuće za odmor.
I da ne će taj porez biti veći od zbira ta dva postojeća.
Opet licemjerno lažu kao da državljani ne znaju da se iznos i način proračuna svih poreza, pa i ovog, lako izmjeni dizanjem ruku u Saboru ili koji puta niti to, nego odlukom vlade.
Ne smijemo ovdje nikako smetnuti činjenicu kako se porez uvodi prvenstveno zato što istog ima EU. 
Dakle čisto izvršavanje domaće zadaće naših domaćih političara i đačića pačića briselskih.
Za razliku od tradicionalnijih (organskijih) društava, na zapadu većina ljudi nisu vlasnici nekretnina pa niti onih u kojima stanuju, i to je našim inžinjerima ljudskih duša ideal.
Tako je jedan od njih objavio tekst u kojem licemjerno kaže kako je on protiv (a time poziva i svoje čitatelje) poreza na dodanu vrijednost - PDV, ali da je ovaj porez na nekretnine nasušno potreban jer kod nas se ljudi malo sele, vezani su za nekretnine predaka, malo štede ili malo lumpuju, te umjesto da stavljaju novac u banke ili ga sveg pošuškaju na nepotrebne proizvode i usluge kako bi motor zapada - konzumerizam mogao raditi, oni štede neovisno o bankama i onda ulažu, kako autor kaže, u beton, u nekretnine.
Licemjerno od autora je zato što zna kako se PDV ne će ukinuti, ali ovako želi opravdati sebe da je on neki borac protiv poreza, samo je za porez na nekretnine koji je eto pravedan i potiče društvo na nužne promjene ako želimo biti zapad (ako želimo i kod nas smrt kao što je ona na zapadu).
Autor čak dodaje kako je nužan porez na nasljedstvo, i kako je nepravedno što neki uživaju bez posebnog poreza nekretnine koje su im ostavili preci.
Upravo takav porez postoji na zapadu i koji ima prvenstveni cilj iskorijeniti mlađe naraštaje od starijih i predaka tako što se stimuliraju umirovljenici i starci u potrošnji sve svoje ušteđevine i prodaji svojih nekretnina, te da tako odu na niz 'romantičnih' posljednjih krstarenja svijetom, jer ako to ne učine pola će toga ionako država uzeti od djece preko poreza na nasljedstvo.
Imamo tako orunule starce nekadašnje hipike koji ostaju hipici do kraja i ne ostavljaju ono što naslijedili od prethodnih naraštaja novim naraštajima.
Zar trebam obrazlagati kako naša država ovisi o turizmu koji opet ovisi o tome da se sve zarađeno na zapadu potroši, da i ti ostarjeli hipici dođu trošiti svoju ušteđevinu kod nas, a ne da je ostave svojoj djeci?
I tako smo svi zajedno u kolu kojeg možemo nazvati plesom mrtvaca.
Sve više sam uvjeren kako je zlatno doba čovječanstva bio rani i sredina srednjeg vijeka odnosno feudalizam.
Prije nego što to obrazložim, moramo shvatiti kako je ljudsko društvo uvijek hijerarhijski ustrojeno, bilo obitelji, rodovi, države, gospodarske ili kulturne organizacije ljudi.
Organizacija podrazumijeva hijerarhiju. 
I životinje ako su organizirane u košnici, čoporu, krdu ... imaju hijerarhiju.
Stoga su svi oni koji se tobož bore načelno protiv hijerarhije licemjeri, budući oni smjeraju postati dio buduće hijerarhije.
Mudrost politike se sastoji u tome da se izabere model u kojem će hijerarhija biti čim više idealna, ili kako su to gledali u srednjem vijeku, da zemaljska hijerarhija bude slika one vječne nebeske, te da kralj ili papa nikako ne bude Bog na Zemlji, nego sluga Božji.
Zemaljska hijerarhija, čija riječ znači sveta vladavina, nastavljala se u nebeskoj.
Bog je svemoćan i ne treba niti anđele niti ljude da bi Njegova volja bila izvršena, međutim Bog rado daje zadatke anđelima ili ljudima, zato što tada ovi osjećaju blaženstvo u ispunjavanju Božje volje.
Otuda proizlazi načelo supsidijarnosti, jer ako Bog daje autonomiju anđelima u izvršavanju Njegove volje, onda je nepravda ako kralj (ili predsjednik ili vlada ili parlament ...) oduzima onima ispod pravo da autonomno na svojem području vrše vlast koja je njima prispodobiva.
Srednjevjekovni kralj nije nipošto bio kralj apsolutist kakvim su bili kraljevi nakon renesanse i za vrijeme prosvjetiteljstva.
Kralj nije najčešće imao nikakvih prihoda od baruna nego su izvor njegovog prihoda bili njegovi osobni posjedi.
Ako je u slučaju rata presahnula kraljeva blagajna, onda je on mogao zatražiti od sabora da se donese privremeni porez, ali sabor je nerijetko to odbijao.
U slijedećem videu možete pogledati kraći pregled 'stogodišnjeg' rata između Francuske i Engleske nakon kojeg se je po prvi puta ustoličila stajaća vojska kraljevstva (dotad su svi plemići imali obvezu da sa svojom opremom i sa svojim vojnicima koji su u pravilu isto bili plemići se odazovu pozivu kralja na rat) te se je pojavio fenomen da kralj samostalno odlučuje o porezima.

To je i de facto značilo kraj klasičnog feudalizma i načela supsidijarnosti, te je davalo moći zemaljskim vladarima koje dotad nisu imali, i uskoro su ti vladari bili mecene renesanse i obnove poganstva i sveg onog što čini moderni vijek.
Ovaj kratki povijesni izlet sam napravio kako bih vam predočio da u organskom društvu nema potrebe za središnjim državnim porezima, pa su nepotrebni i štetni svi porezi od poreza na dohodak, na profit, na nekretnine, na dodanu vrijednost, na nasljedstvo i svi oni kvazifiskalni nameti koje plaćamo poput nameta u cijeni goriva, zdravstvenog osiguranja, mirovinskog ...
Temeljna funkcija države je očuvanje reda-zakona-mira te spriječavanje vanjske agresije.
Nema nikakvog razloga zašto bi redarstvo trebalo biti centralizirano, svaka županija ili grad morao bi sam se pobrinuti za funkcioniranje redarstva kao što je to bilo u srednjem vijeku.
Sudstvo  i robija ista stvar.
Jasno je da postoji infrastuktura koju treba graditi i održavati, ali to se ne bi trebalo riješavati porezima, nego dogovorom između pojedinih jedinica organskog društva kroz koja ta infrastruktura (primjerice ceste) prolazi.
Ionako plaćamo cestarinu i prilikom ponovne godišnje registracije vozila, kroz cijenu goriva i kad se vozimo na auto-cesti, ili prolazimo kroz neki tunel ili idemo preko mosta.
Davanja trebaju biti za konkretne usluge (školarinu bi trebali plaćati roditelji školi koju izaberu, državno 'besplatno' školstvo, kao i zdrastveno i mirovinsko osiguranje je liberalna podvala koja se lako sruši ako presahnu porezi), a ne da država ima više novca nego svi drugi zajedno te onda slabo i s korupcijom troši porezne novce kamo god se sjeti.
U ovom slučaju komunalna naknada za nekretnine je kudikamo pravednija nego porez na nekretnine.
Jer se ta naknada mora koristiti samo za održavanje komunalne infastrukture, dok porez na nekretnine može biti potrošen i na troškove parade sodomita u Zagrebu ili za plaćanje antihrvatskih 'nevladinih' udruga ili za sufinanciranje perverzne 'kulture' u kazalištima, filmovima, knjigama ...
Zapravo, nekad nije niti postojala komnalna naknada, nego je u selima postojao 'komun' to jest nekoliko puta godišnje su seljani se našli i zajednički čistili putove i trgove.
Ako je nešto izvanredno se dogodilo, opet se je sazivao 'komun'.
Kuća (ljudi iz te kuće odnosno iz te obitelji) koja nije sudjelovala u komunu se je izopćavala, a to praktično znači da nije mogla više živjeti u tom selu.
Desetina se je davala Crkvi, i to u vidu poljoprivrednih dobara, a ne kao novac.
A svi smo bili indoktrinirani kako je to bila pljačka siromašnih seljaka, ali zapitajmo se ako je Crkva gradila najljepša zdanja koja danas postoje i ako je davala ljudima sakramente i brinula se za njihovo duhovno, nerijetko i tjelesno zdravlje, što to daje danas državama svojim državljanima kojima oduzima višestruko više od desetine? 
Daje im indoktrinaciju u tobož besplatnim školama tako da se svaka slijedeća generacija sve više udaljuje od tradicije i predaka i postaje ciglama u zidu novog svjetskog poretka.
Organsko društvo mora biti organizam, a ne sukob raznih staleža ili sukob partkularnih interesa u nekim regijama protiv drugih ili protiv središnje vlasti.
Primjerice, otok Krk je s jednom galijom sudjelovao na poznatoj bitci kod Lepanta.
Otok nije organizam, oragnizam je kršćanstvo to jest Crkva.
Suvremeni lokalni političari se bore kako da njihova mjesta daju manje u zajedničku državu blagajnu, a iz iste dobiju čim više.
Da se vratimo u vrijeme turskih ratova lokalni otočki političari bi se borili da otok da neki manji brod i s manje ljudi koji će eventualno poginuti u bitki, zato što ne osjećaju da je kršćanstvo organizam u kojem je otok Krk samo jedan ud.
Ali ako idemo naniže, onda ljudi iz pojedinih sela smatraju da daju previše, a dobijaju premalo iz općinske blagajne. 
Nema više organskog društva, nema više supsidijarnosti i solidarnosti s onima koji su s nama u istom organizmu (moderne države nisu organizam).
Bez prave Crkve ne možemo se vratiti u 'zlatno doba', zato što je Crkva bila korektiv kad je neki kralj vršio samovolju ili kad su neki gledali na svoje partikularne interese i izgubili osjećaj zajedništva.
Crkva je bila vezivno tkivo organskog društva.
Kako ne vidim neku naznaku da će ponovno zaživjeti Crkva kao u vremenima apostola i kasnije, tako je izgledno da ćemo uskoro imati porez na nekretnine, centralizaciju svega i svačega ne u Zagrebu, nego u središtima svjetske moći, supsidijarnost će praktično nestati, nit jedno selo ne će moći odlučiti kako sodomiti kod njih nisu dobrodošli ili da oni priznaju samo muški i ženski spol, a ne onih tridesetak perverzija koje se nazivaju rodom - genderom.
Ulazimo u fazu povlačenja iz uporabe kovanog i papirnatog novca, sve pa i novac biti će u Mreži koju je ispleo Sotona i za koju su bili potrebni njegovi darovi Pakla poput korištenja elektromagnetizma.
Poznajete li još nekog čovjeka koji nije u Mreži na bilo koji način?
Ovo je korištenje Mreže za borbu protiv Mreže.
Na kraju da povežemo temu s potresima koji već nekoliko dana zaredom tresu naše kuće na sjevernom Jadranu.
Kažu da je pojačana seizmička aktivnost na ovom području počela od prošlog Božića.
U zraku visi pitanje - vodi li taj niz do nekog jačeg potresa s ozbiljnim posljedicama i štetama?
Nikad više nije bilo nekretnina na ovom području nego danas.
Žalosno je što su većina nekretnina koja su izgrađena u prošlih pola stoljeća napravljena na poljoprivrednom zemljištu.
Naši stari nisu nikad gradili kuće ne zemlji ili na području gdje mogu biti masline.
I te su nekretnine izvan ljetnih mjeseci bez ukućana, mnoga naselja izgledaju zimi avetinjski.
Bez turista bili bi avetinjski i ljeti.
Bez obzira na porez na nekretnine, to stanje nije naravno.
Potres bi mogao to 'izravnati', ali je veći problem kako da ljudi shvate da ovo društvo srlja u zagrljaj Sotone, da skoro cjelokupna društvena nadgradnja (tako je govorio Marks smjerajući na još goru nadgradnju kao cilj) počiva na laži, te da nas neke materijalne pogodnosti koje pruža suvremeno društvo drže robovima onog koji vuče konce i približava Zemlju Paklu.
Nikad se ne živi lakše na otoku nego danas.
Ako vam još roditelji nisu prodali djedovinu, možete je sada vi i dobro zaraditi.
Još je bolja solucija da uzmete kredit ili idete u poslovnu suradnju s nekim od brojnih građevinskih poduzetnika koji rade neumorno da naselja budu avetinjska zimi, te izgraditi apartmane ili kuću za iznajmljivanje.
Uz rad od nekoliko mjeseci, dobijete dobru zaradu za cijelu godinu.
Jest da ćete dobijati goste koji ne će biti kršćani niti skloni tradiciji, koji će vrlo vjerojatno biti pobornici sodomizma i genderizma (ne mora neko zloupotrebljavati svoj ili tuđi čmar da bi bio sodomit, sodomiti su i oni koji ne osuđuju tuđe perverzije), ali novac ne smrdi, zar ne?
Naravno da smrdi ako je stečen na uštrb vjere i morala.
Koliko god betona i čelika se stavilo u takve nekretnine one su kuće na pijesku ili kuće od karata.
Niti vikendice koje se ne koriste za turizam nisu naravna stvar.
Jer da bi netko došao u neku zajednicu, onda bi trebao najprije zamoliti da ga ta zajednica primi, a ne kupiti građevinsko zemljište i izgraditi vikendicu, ili čak i kuću za stalni boravak.
Naselja moraju imati svoju povijest, svoju organsku povezanost živih stanovnika s umrlima.
Kakve veze ime neki Hans ili Hasan s poviješću nekog našeg naselja?
Nikakve, ali i većina onih koji su potomci umrlih nemaju više veze jer su prodali djedovinu, selo zajedno s precima za malo papira koji se negdje tiska bez pokrića.
Dakle, u naravnim vremenima strance se moglo primiti ako se je vjerovalo da će se isti kulturno i religiozno asimilirati.
Ovo s prodajom zemlje strancima bez da se pita mogu li se ti stranci asimilirati je izdaja predaka i malo tko nije taj sramni čin učinio tko je prodao zemlju.
Nekretnine su spomenici te izdaje.
Dakako da ne bi bilo dobro da ljudi stradaju u potresu, ali kad bi bili poravnati ti spomenici zlu, nikakvog zla ne bi bilo.
Samo se opet pitam, kad bi se i dogodio takav potres, jel bi ljudi postali tada svjesni kako se niti jedan potres ne događa slučajno čim postoji Bog?
Jesmo li svjesni kako smo krivi pred Bogom, svatko na svoj način, te da nam nema spasenja ako radikalno ne prekinemo s dosadašnjim zlim navikama i zabludama koje smo nagomilali tako da i ne znamo da su to zablude jer smo ih zavoljeli i bez njih ne možemo?
Potres može biti Božja kazna za velike grijehe ljudi, ali može biti i opomena i poziv na obraćenje.
Blago onima koji se obrate bez nedaća, bez bolesti, bez prirodnih nesreća.
Društvo u kojem živimo, to jest Mreža, je jedna velika nesreća koju je Bog dopustio radi slabe vjere nas i naraštaja prije.
Bog koristi zlo za dobro.
Porez na nekretnine i potres je zlo.
Pokušajmo uz milost Božju okrenuti se prema nebeskom Jeruzalemu koji uskoro dolazi na Zemlju.
Nisu li onda porezi ili čak potresi, beznačajna stvar?


P.S. Pročitah kako je u Turskoj, u Egejskom moru bilo kroz jedan dan 490 potresa jačih od ovih koji su kod nas, a koji protutnje sekund dva i onda uzdrmaju tlo pod nogama.
Evo članka o tome. 

Tko ima najviše oskara?

Blago onima koji ne znaju da je oskar filmska holivudska nagrada.
Blago onima koji ne znaju što je to holivud i film.
Odgovor na naslovno pitanje je - Nečastivi.
Samo je prepustio da te ružne kipiće uzmu oni koji su mu u službi i kojih je nadahnuo.

Zamislite nekog vještog pripovijedača za kojeg znate da je lažac i zao čovjek koji svoje umijeće naracije koristi da izokrene stvari, da dobro prikaže zlim i obrnuto.
Jel biste išli onda slušati njegove priče samo zato što se lijepo služi riječima i potiče vam maštu (dakako negativnu)?
Jel biste svoju djecu poslali kod tog pripovijedača?
Nadam se da ne biste, inače ste zalutali na ovaj blog.
Pokretne slike su umjetnost koja je utemeljena na industrijskoj revoluciji odnosno tehnologiji koja koristi elektromagnetizam (umjetno svjetlo Lučonoše).
Prava umjetnost ne treba usluge tehnologije koja radi čovjeku o glavi (o čemu sam pisao na blogu).
A film ovisi o toj tehnologiji stoga nas ne smije iznenaditi da na jedan dobar film  dođe tisuću loših.
Loših ne u smislu da nisu atraktivni, nego što sotonski izokrećuju vrijednosti i dobra i ljepote.
Ako se pitate kako to da su ljudi pred nekoliko desetljeća redom svi odbijali ideju da se sodomizam legalizira, a sad su njihova djeca ili bliska tom Bogu odvratnom grijehu, ili se daju voditi od sodomita na tzv. paradama ponosa (što je ustvari odlično ime jer znamo kako je oholost uzrok svakom grijehu), onda odgovor ne može izbjeći spominjanje sotonskog utjecaj filmova na svijest ljudi.
Sotona se nikom ne pokaže isprva u svojoj nakaznosti, nego se 'šminka' da bi ispao zanimljiv.
Ista taktika se je primjenila u filmskoj industriji.
Ljudi pred sto godina s gnušanjem bi odbili gledati današnje filmove koje i mala djeca gledaju.
Put prema otvorenom sotonizmu koje se prikazuje u posljednjim filmovima bio je blagi silazak u Pakao, nikako skok u provaliju.
'Pripovijedač' je znao od početka kakvu će taktiku primjeniti.
S Pripovijedačem su, od kad su odbacili i ubili Isusa Krista, uvijek povezani talmudisti.
Tako je isprva nežidov T.A.Edison, koji je imao patente i na području filma, imao ideju da se bavi s filmskog industrijom, ali su to ubrzo preuzeli ruski židovi (kojih danas neupućeni nazivaju ruskom mafijom).
Povijest dalje ne ću iznositi niti ću elaborirati zao utjecaj pojedinih filmova, zato što dajem poveznicu na film francuskog katolika Herve Ryssena koji je to odlično napravio (film je dugačak ali je vrijedan vašeg vremena gledanja i pažnje).
Napravio je film protiv filma u kojem ćete vidjeti kakva je pozadina neke filmske pripovijetke bila, kako se je odavno među 'pripovijedačima' (režiseronjima i njihovim producentima) širila laž o Crkvi i o općenito kršćanstvu, kako se je izrugivalo tradicionalnom moralu kako je isti tobož malograđanski, kako se je uništivalo patrijahalno društvu i uzdizao feminizam (valjda se moderni ljudi ponekad zapituju zašto u novijim filmovima uvijek su žene akcijski junaci koje svojim 'borilačkim vještinama, nelicemjerjem i moralom' uvijek nadvladaju zločeste i bedaste patrijahalne muškarce koji su uvijek bijelci i koji su pozitivni samo ako su sodomiti, ili se mješaju s drugim rasama te prihvaćaju globalizam).
Ovo posljednje u zagradi je cilj filmske umjetnosti;
kako preko zavodničkih slika i zvuka uvjeriti zapad da napusti kršćanstvo, tradicionalni moral te da se svi ljudi, a pogotovo bijelci koji su bili glavna zapreka židovskoj supremaciji, pristanu na nestanak svojeg naroda, rase i kulture.
Volio bih da mi netko ukaže na neki holivudski film koji je protiv tog zla (a da nije film Mela Gibsona).

Tko sije vjetar, žanje Oluju!

U ljeto 1992. sam bio razvojačen.
Bili smo tada kao dragovoljci pomalo isfrustrirani.
Vladalo je varljivo primirje, bilo smo vojno jači u RH, glavnina sukoba prenijela se u Bosnu i Hercegovinu.
U travnju su mnogi dragovoljci otišli tamo, i mnogi su poginuli na Kupresu.
Nije se tada spustila gusta mogla, nego za tri godine kasnije u vrijeme Oluje.
U međuvremenu 1992. u RH se je počelo živjeti kao da rata nema ili da ga nije bilo.
Dezerteri su se vratili iz inozemstva ili iz podruma i uskoro su mediji ih prikazivali kao prave čovjekoljubce, a nas koji smo dragovoljno otišli u rat kao one koji uživaju ubijati i koji su zajedno sa srpskim nacionalistima uzrokovali rat.
Ne znam niti za jedan slučaj da je neki dezerter završio na robiji kako bi to trebalo biti u normalnim državama.
Vlast u Zagrebu radila je neke trule kompromise čiji nas zadah danas guši.
U međuvremenu sam godinu dana nakon razvojačenja, neplanirano i iznenadno postao načelnik Općine Vrbnik iako nisam niti bio član hrvatskih demokršćana koji su tamo dobili izbore, niti sam sudjelovao u predizbornoj utrci.
Tako je došlo ljeto 1995., kriza oko Bihaća se je rasplamsala, srpski pobunjenici su, što se je pokazalo jako dobro za nas, odbili plan Z4 koji je trebao napraviti RH kao čudovište s dvije glave.
HV i HVO uspješno su nizali vojne pobjede još od zime u BiH, pobunjena srpska krajina ulazila je u kliješta.
Nisam imao pojma niti sam slutio kako je RH pripremila Oluju.
Podignuta je mobilizacija (i opet su se neki sakrili), i svi smo napeto iščekivali rezultate velike vojne operacije.
Moj djed je bio još živ, i taj dan sam otišao prskati njegov vinograd, ali s mislima u Oluji.
I onda je Amerikanac David, koji je upoznao neku našu Hrvaticu u SAD te su zajedno došli u RH, uzbuđeno dotrčao vičući na lošem hrvatskom 'Knin je oslobođen'.
I tako smo se zagrlili i veselili dok sam na leđima još uvijek imao prskalicu.
Očekivao sam jači i dulji otpor pobunjenika, ali očito je dobar dio Oluje odrađen prije na Dinari te su pobunjenici rano shvatili kako su izgubljeni.
Malo je bilo pobunjenika poput naših boraca koji se se borili na Odžaku kad je drugi svjetski rat bio završio i kad se je znalo da je NDH poražena te je već Berlin pao, ili 'Bugojanaca' koji su išli u gotovo samoubilački poduhvat i nisu se predavali dok ih je proganjalo tisuće neprijateljskih vojnika i milicajaca.
Ubrzo sam s ostalim načelnicima s otoka Krka posjetio naše vojnike u Liki.
I ušao na područje Like kojeg smo gledali preko ciljnika ranih 90-tih.
Naši Ličani su odahnuli nakon 4 godine uzbuna, granatiranja, pokolja.
Ali problem je ostao zato što nisu svi Ličani 'naši Ličani' kakvi su bili sve do druge polovine 19.st. kad su se pravoslavci posrbili preko SPC.
Iako bi bilo daleko najbolje kad bi postali grkokatolici, izglednija je bila solucija s osnivanjem Hrvatske Pravoslavne Crkve da bi se oni opet vratili u korpus hrvatskog naroda.
Pouzdano znam da su mnogi od njih na pitanje koje su nacionalnosti odgovarali kako su pravoslavci.
Niz značajnih domoljuba u našoj povijesti bili su pravoslavci, i u generalskom zboru HOS su bili značajno zastupljeni.
I u posljednjem ratu bilo je takvih pravoslavca na našoj strani.
Ne znam dal je bila još tada inicijativa za osnivanjem ili ponovnom uspostavom HPC, ali sumnjam da bi Tuđman imao smjelosti to prihvatiti i nakon pobjede u Oluji.
Moramo shvatiti kako se iza SPC u RH ne kriju samo velikosprski interesi iz Srbije, nego njihovih povijesnih atlantskih saveznika kojima odgovara slaba hrvatska država i koju mogu uvijek bocnuti preko 'pravoslavaca'.
Dakle pitanje je koliko je Tuđman bio spreman ići na zaoštravanje odnosa s Velikom Britanijom i Francuskom.
Kako je primjeren odnos prema tom pitanju može se pogledati u primjeru poznatog poljskog heroja i predsjednika Plisudskog koji nije dozvolio da se istočni shizmatici, većinom Ukrajinci, organiziraju u Poljskoj ako se ne će zvati Poljskom Pravoslavnom Crkvom.
Ipak moramo biti fer prema Tuđmanu, jer Plisudskom tada nisu prijetile sile pobjednice prvog velerata, nego su bile s njim u savezništvu.
Uvijek su najveći neprijatelji ne oni koji su s druge strane fronte, nego oni koji su s naše strane, te ne da samo navijaju potajice za drugu stranu, nego dvolično ispod stola nastoje našu stranu obeshrabriti te širiti defetizam.
Svi oni koji pokazuju nostalgiju za Jugoslavijom su takvi.
Oni zasad ne će reći poput velikosrba kako je Oluja bila zločinačka, nego će agitirati protiv Thompsona, kao oni nemaju ništa protiv njega, nego mu zamjeraju što tobož nije platio porez.
Jedan mlađi komunjara i jugoslaven je pred nekoliko godina kad su se srušila dva hrvatska vojna zrakoplova napisao kako je šteta da nisu pali na Čavoglave za vrijeme kad se tamo slavi Oluja.
To je toliko evidentno iskaljivanje mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi, tako da je činjenica kako taj skojevac nije završio par godina na robiji, dokazuje kako RH je hrvatska država samo po imenu. 
Hrvatski političari se pojavljuju javno na proslavama Oluje, ali sam siguran da se usklađuju s Briselom i Beogradom kako onemogućiti Hrvatima proslavu Oluje, a da se oni zbog toga ne pobune,
pa idu receptom žabe kojoj se polako diže temperatura u loncu dok više ne bude imala snage iskočiti iz lonca*.
Oluja je stoga nedovršena oslobodilačka akcija.
Oni koji ne podnose hrvatsku državu kontinuirano siju vjetar kao što su to činili pobunjeni pravoslavci u prošlom stoljeću.
I budimo svjesni kako su takvi istovremeno i neprijatelji Kristovi, većinom su ateisti, pristalice liberalizma i legalizacije sodomizma i ostalih perverzija, mrzitelji Crkve, kršćanstva, tradicije i naravnog morala.
Ako ih ne polomi nekakva potencijalna nova hrvatska oluja, oni drugu, ozbiljniju i najstrašniju Oluju na koncu vremena ne će izbjeći.

* Dokaz tome su privođenja ove godine zbog povika "Za dom spremni" i nikad manje ljudi na proslavi Oluje u Kninu.
Ide sve po briselsko-beogradskom planu, samo bit će velikih iznenađenja za planere na kraju.

Između čekića i nakovnja

Tako bi se mogao nazvati političko stanje naše države.
Jugoslavenstvo, kao korov kojeg se ne plijevi, nikad nije bilo jače od 80-tih godina prošlog stoljeća.
Da nije pokojni Tuđman narcisoidno zaštitio i Tita i sve jugoslavenstvo za vrijeme i naposredno nakon rata, kojem je taj zločinac Tito bio lučonoša nacionalne izgubljenosti, to se je moglo iskorijeniti.
Hrvatski nacionalisti kao da su zaboravili da se ne ratuje samo s oružjem, nego i s perom to jest s kulturom pogotovo kad je narod izložen tuđinskoj kulturi koja mu želi slomiti kičmu i korijene.
Mediji i školstvo, najviše sveučilišta, ostali su bastioni jugokomunizma kojem više gazde nisu u Beogradu nego na zapadu, ali kasica prasica je proračun hrvatske države.
To što se je dogodilo ili baš to što se nije dogodilo, znak je ili izdaje na vrhu onih koji su se kleli da su hrvatski domoljubi, ili znak njihove skoro totalne nesposobnosti i neznanja, iako je moguća kombinacija i jednog i drugog.
Suludo prihvaćanje zapadnih (anti)vrijednosti koje su uništile zapad više je pravilo nego iznimka, k tome to je službena državna politika.
Novoredna vatikanska sekta koja je kod nas za mrvicu tradicionalnija i manje sklona globalizmu i idejama koje lansira Bergoglio, ne može biti katalizator oživljavanja nacionalnog ponosa i duhovne obnove baš zato što imajući veze s Vatikanom kontinuirano dobija doze globalističkih 'lijekova' i što su svi biskupi tradicionalno bez hrabrosti da se suprostave šefu s Tibera.
Srbija, država koja već stoljeće i pol ima planove, koji nisu samo planovi, nego svakih nekoliko desetljeća se krene u provedbu planova, za širenje prema zapadu to jest prema hrvatskim zemljama, i dalje igra poker partiju sa zapadom, s EU, i s Rusijom oko toga tko će im više obećati potpore da budu glavni na Balkanu. 
Nešto kao dilema između Obrenovića i Karađorđevića, hoće li biti više koristi za njihov imperijalizam ako budu saveznici s Austro-Ugarskom ili sa silama Antante.
Pisao sam na blogu kako smatram još uvijek misterijom politiku Austro-Ugarske nakon što Turci više nisu bili važan čimbenik na Balkanu.
Teško je povjerovati kako se je u Hrvatskoj razmahao ilirski pokret i ideja jugoslavenstva, a da to nije bilo suglasno s politikom Beča, a poslije i Berlina.
Ne znam za dokumente (doduše indikativan je popis stanovništva 1910. na kojem sam vidio da se je u Istri kao materinji jezik mogao odabrati srpsko-hrvatski, a ne hrvatski jezik, a možda je tako bilo u cijeloj Austro-Ugarskoj) koji bi to potvrđivali, pretpostavljam da je tada već liberalna Austra-Ugarska, samo nominalno kršćansko kraljevstvo (carstvo), imalo u planovima pridobijanje Srbije preko jugoslavenstva u kojem će ona imati glavnu riječ, kako bi se već realizirano savezništvo s Turcima teritorijalno povezalo, odnosno kako bi bila izgrađena željeznica Berlin-Bagdad.
Crna ruka to jest masoni stajali su iza ubojstva srpskog kralja Obrenovića početkom 20.st. i ustoličenja Karađorđevića, te je tako onemogućen njemačko-austrijski plan širenja na istok i utabala staza koja vodi do prvog svjetskog rata.
Teško je ne vidjeti u tome engleske i francuske prste.
Vratimo se u sadašnjost i na stanje u Srbiji.
Formalno je Srbija za EU, ali im u pregovorima dobro dođe ruska karta koja ne će biti više samo blef ako EU kolabira, što se može vrlo lako dogoditi kad socijalna država-krava bude ostala bez besplatnog mlijeka koje je privuklo milijune muhamedanca iz Azije i Afrike na stari kontinent.
Dakako sve veću ulogu na Balkanu ima Turska koja poprima obrise sultanata odnosno kalifata.
Teško da ćemo i mi Hrvati u RH opstati, a to će još teže Hrvati u BiH kojima je RH maćeha od kad je Tuđman umro, iako je otvoreno pitanje nije li se moglo nakon Oluje i vojničkog sloma velikosrpstva u BiH dobiti jače jamstvo za zaštitu naših sunarodnjaka tamo i uz eventualno drugačiju teritorijalnu organizaciju. 
Očito je jedino jaka RH mogla biti jamac Hrvatima u susjednoj državi da ne će biti majorizirani, da im ne će recimo tenk NATO pakta ili iz EU ući u banku i opljačkati ih, kao što se je stvarno dogodilo nakon Tuđmanove smrti, a da RH nije u ničemu priprijetila pljačkašima sa zapada koji su sustavno rušili sve hrvatske institucije u BiH. 
Njemačka je nenjemačka nacionalna država, ali isto vodi politiku izlaska na istok i na jugoistok prema Turskoj (dakako preko utjecaja, a ne teritorijalnim širenjem) kao i imperijalistička Njemačka u 19. i 20.st.
I ovaj put nalazi zajednički jezik s Rusijom koja je još uvijek ruska nacionalna država s tendencijom da postane sve više multinacionalna i multireligijska (ako se trend ne zaustavi, muhamedanci će i tamo postati većinom, a Rusi manjinom) država pandan SAD ili EU.
Kao i pred 80 godina na putu im se nalazi Poljska.
I tu su manje više otvorene karte, nenjemačka Njemačka želi da Poljska postane nepoljska kako bi se s takvom državom lakše upravljalo.
Bilo bi lakše nenjemačkoj Njemačkoj s poljskom Poljskom kad bi tamo bilo sve više azijsko-afričkih muhamedanaca te bi se tako izgubio polako poljski karakter poljske države.
Lakše se upravlja s tuđinskom narodom ako isti nije homogen i jedinstven.
Poljska, ali i Mađarska, Češka i Slovačka se tome suprostavljaju i inače tvore višegradsku skupinu država. 
Rumunjska je isto tradicionalno nepovjerljiva prema Rusiji, bila je izrazito antikomunistička dok je nije osvojila Crvena Armija.
Slična je stvar s Bugarskom koja je isprva bila glavna balkanska saveznica u 18.i 19.st. Rusiji, ali onda se je Rusija više okrenula Srbiji (pretpostavljam zato što je ruski prioritet bio doći na Jadran koji je u blizini Srbije, dok je bugarska obala na Crnom moru koje se lako može zatvoriti na Bosporu).
I tako se je rodila ideja, vjerojatno potekla od Poljske, vidimo sada podržana i od američkog predsjednika Trumpa, stvaranja zajednice država na tri mora, Baltika, Jadrana i Crnog mora, tromorje.
Dakle, u tu potencijalnu zajednicu uključena je još Hrvatska i Slovenija, a pretpostavljam da bi joj bila bliska i Ukrajina.
To izgleda kao proširena Austro-Ugarska za Rumunjsku i Bugarsku, manje Austrija i dio sjeverne Italije.
Povjesno naslijeđe može biti poveznica tih država jer su stoljećima živjeli u istoj državi, kulturno i religijski su kompatibilni (većina u toj zajednici pripadaju katoličkim državama i narodima, ostali su istočni shizmatici, ali oni koji nisu pokazali u povijesti mržnju prema katolicima) i većina u tim narodima, što je trenutno najvažnije, su bili ili jesu antikomunisti, protivnici zapadne dekadencije i nemaju povjerenja prema Rusiji koja još uvijek svoju vojsku naziva Crvenom armijom, koja se još nije ispričala zbog zvjerstava (čak je i M.Đilas u ime KPJ prosvjedovao zbog tisuća silovanih žena u Banatu od tovariša) koje je ta armija činila prilikom 'oslobađanja' i koji nisu zasigurno odustali od ideje da ponovno 'oslobađaju'.
Ove države su između ruskog čekića i njemačkog nakovnja i moguće je da se pružila povjesna prilika da sada dođu, nakon mnogo godina, ponovno do zraka i sunca.
Poljska je od svih nabrojanih najjača država i narod, koji je doduše imao imperijalističku prošlost kad su pod sobom imali Ukrajinu i baltičke države, te ih je taj imperijalizam koštao gubitka države koju je podijelila Rusija, Austro-Ugarska i Njemačka.
Poljaci su inicijatori ove ideje, ali mogu biti i oni koji će je uništiti ako nisu svjesni svoje imperijalističke prošlosti, ako recimo i dalje smatraju da imaju pravo na dio Ukrajine.
Mađari i Slovaci također imaju povjesnih nesuglasica (više nego mi i Mađari), Mađari i Rumunji isto, ali s obzirom na trenutnu situaciju u Europi u kojoj svi europski narodi nestaju, a dolaze novi osvajači s istoka i juga koji Europi ne pripadaju kulturno, religijski i rasno, onda bi bila ludost raščišćavati povjesne nesuglasice i nepravde, dok je na vratima zajednički neprijatelj.
Primjerice, smiješno je da se mi bojimo talijanskog iredentizma dok Talijani u Italiji strijepe od crnih osvajača iz Afrike.
Ako Talijani nisu u mogućnosti obraniti se u svojoj državi, kako bi se mogli onda baviti iredentom u Istri i Dalmaciji?
U sličnoj situaciji su manje više i ostali europski narodi.
Njemačka država vodi ekspanzionističku politiku (ekonomsku, jer za drugu nema snage, hrabrosti i najvažnije - ljude) dok Arapi im siluju djevojke ispred kelnske katedrale.
Zato se može reći kako masonske anacionalne elite upravljaju državama, i Njemačkom, i Francuskom, i Velikom Britanijom, i Španjolskom, a vjerojatno i našom državom, dok ove nesuglasice mogu biti samo igra kako bi se na kraju namentnulo riješenje 'samo od sebe' - dosta je rata i sukoba, ajmo svi u jednu državu.
Ne možemo reći pouzdano da nije i ova tromorska zajednica država pokrenuta u istom cilju, ali ne smijemo biti fatalisti ili oni koji u svemu vide neku zavjeru.
Nikad Sotona, a kamoli njegove ljudske sluge nemaju situaciju potpuno u svojim rukama.
Možemo biti sigurni kako upravo masoni žele da se izmišljaju urote tamo gdje ih nema kako bi se stekao krivi dojam da su oni svemoćni, ili da bi se sakrile ili stavile pod tepih njihove prave urote.
Mišljenja sam da je ova zajednica vrlo dobro rješenje ili put prema rješavanju naših neriješenih problema koje sam na početku nabrojao.
Vrlo je moguće da SAD vidi u suradnji EU odnosno Njemačke i Rusije opasnost za svoje zone utjecaja i svoju premoć, te da vidi zato u tromorju saveznika.
Nije nemoralno takvu priliku iskoristiti te se riješiti koliko je to moguće dekadentnog utjecaja zapada koji nam nameće sodomizam i sve ostale duhovne bolesti i to najčešće preko tobožnjeg prijateljstva Njemačke i Hrvatske, isto tako oduprijeti se zajedno s tim državama mogućem ruskom širenju prema ovim morima.
Znam da mnogi ljudi desnijih nazora vide u Rusiji saveznika zato što se tamo ipak ne dozvoljava širenje zapadnih bolesti liberalizma.
Moramo ipak znati kako u Rusiji nisu na vlasti kršćanski car i antikomunisti, kao i da je suvremena Ruska pravoslavna Crkva bila i ostala ekspozitura sovjetskih tajnih službi, da su svećenici i biskupi te Crkve poubijani u revoluciji, te da su nakon toga oni koji su ulazili kao kler tamo bili ili odobreni od boljševika ili njihovi ljudi na zadatku.
I nemojmo misliti kako nije u u našoj Crkvi, koja je sada novoredna, bilo biskupa i svećenika koji su surađivali s komunistima. 
Koliko sam upućen, Kuharić je nagovorio pred 20-tak godina ondašnju vlast da se ne otvaraju podaci jugoslavenskih tajnih službi koji bi mogli kompromitirati neke biskupe i svećenike.
Vjerojatno je slično bilo i u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, kao i kod muhamedanaca.
Ako nismo sami imali snage, znanja i hrabrosti iznijeti istinu na vidjelo, jer kako kaže Isus, istina će nas osloboditi, onda je moguće da se to dogodi u zajednici tromorja u kojoj ima više antikomunizma nego kod nas.
Budimo sigurni da su svi jugokomunisti, liberali i pervertiti protiv tromorja.
Između čekića i nakovnja čelik se kuje da bi postao čvršći i bolji.
Hrvatska država nije dobro zaživjela nakon oslobodilačkog rata protiv Jugoslavije i velikosrpstva.
Konstantno imamo vanjskog neprijatelja koji ne odustaje od našeg teritorija tako da negira čak i našu povjestnost i postojanje hrvatskog kraljevstva i naroda, a iznutra imamo petu kolonu koja operira u medijima, kulturi, školstvu i politici s ciljem da Hrvatska ostane samo kao zemljopisno-povijesni pojam i koji su uvelike potpomognuti sa zapada kojem smo kao naivci težili.
Vrijeme je da se konačno okrenemo našim povijesnim saveznicima koji su suočeni sa sličnim problemima kao i mi.
Možda bolje prilike više ne ćemo imati.
Kako je vjera važnija od narodne pripadnosti, tako kao kršćani trebamo podržati stvaranje zajednice država u kojoj će kršćanstvo biti, kao u Mađarskoj i Poljskoj, definirano u ustavu kao nacionalna i povjesna religija, a ne da ima isti status kao nekršćanske religije.
Nije to zajednica kršćanskih država, ali barem ide u dobrom pravcu.
Koji put je dobro biti između čekića i nakovnja.