Guba, savijest, škola

Jučerašnja čitanja na trinaestoj nedjelji po blagdanu Duha Svetoga bila su iz poslanice sv.Pavla Galaćanima 3:16-22 i Evanđelje po Luki 17:11-19:

A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.
Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanja.
Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.
Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika.
Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.
Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona.
Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko
i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!"
Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se.
Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.
Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.
Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica?
A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?"
A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

Posljednje vrijeme pogledam na youtube pridike vlč.Jenkinsa iz Svećeničkog bratstva sv.Pia V (dakle to nije SSPX, nego je njihov akronim SSPV i oni nisu otpornici, nego sedevakantisti).
Hvala Bogu zadnje vrijeme su dosta aktivni na internetu, tako da u ponedjeljak možemo pogledati pridiku nedjeljne Mise:

Vlč.Jenkins je u starosti i čini mi se da je bio ozbiljno bolestan u posljednje vrijeme.
I u pridiki (nisam siguran da se kaže 'pridici', jer to nema veze s dicom-djecom) govori o teškoj bolesti gubolikog svijeta.
Ta guba su grijesi bluda svake vrste.
Katoličko učenje o bludu je kako taj grijeh oslijepljuje čovjeka za Boga, pravdu, ljubav, nadu, istinu i konačno za vjeru.
Niti guba ne ubija momentalno, kršćanin koji se zarazi bludom ne će odmah postati sotonist, ali na kraju sigurno hoće jer će otupjeti na pozive savijesti da se odupre duhovnom onečišćenju.
Grižnja savijesti je znak kako u kršćaninu još postoje tragovi Božji ili sjećanje na Boga.
Gubavac tada još uvijek ima ljudsko obličje, ali njegovo 'meso' je zaraženo.
Kad se tjelesna guba pokaže onda izgleda ovako:

Kad se duhovna guba pokaže onda izgleda ovako:

Ali može izgledati i najčešće  izgleda ovako:

Ako imalo pratite medije onda ste morali primjetiti posljednjih godina kako gotovo nema 'zvijezda' koje nisu tetovirani. 

Brže ćete nabrojati naše nogometaše koji si nisu unakazili tijelo, nego oni koji su ili žabe koje su digle nogu da budu potkovane kao tetovirani konji ili koji nalaze ljepotu u ružnoći.

Žaba je samo digla nogu, ali ovi su se ipak potkovali tetovažama i osim rijetkih pojedinaca, nisu zažalili zbog toga i smatraju da imaju sada ljepše tijelo nego dok je tijelo bilo čisto.

Kao što kaže vlč.Jenkins, svijet je kao otok na kojem svi imaju gubu i drže kako je lijepo i uzbudljivo biti gubav, dok oni koji su čisti u pogledu bluda, njih smatraju nečistima i gubavcima.

Potpuno izokrenute vrijednosti znak je da živimo u društvu koje je sotonsko.

Ako nam se gadi ovaj guboliki svijet, ako se sami sebi gadimo kad postenemo nečisti od bluda, onda zahvalimo Bogu što nam savijest nije posve umrla.

Ako je pak glas savijesti slabašan, jedva čujan, onda se odmah dajmo u molitvu Bogu da nam po zagovoru BDM, anđela i svetaca,

dadne milosti kako bi glas savijesti postao kao grom, i da skinemo šminku 'nečistog duha Jezabele' te vidimo u tom licu ono što stvarno jest - gubu.

Naš Gospodin nas upozorava da kad nam kuća postane čista od zloduha, ali i čista odnosno bez Boga, da će uskoro doći ne samo taj zloduh, nego da će s njim sedmorica još gorih zloduha.

To su u ovoj prispodobi devetorica gubavaca koje je Gospodin izliječio od gube i koji nisu osjećali nikakvu zahvalnost Liječniku koji jedini može izliječiti gubu i spriječiti povratak gube.

Dakle, ako se grješnik oslobodi tjelesne požude, ili neke druge, onda je to samo privremeno ako ne uredi svoju kuću da se u njoj nastani Duh Sveti.

Stanje je poslije toga gore nego prije.

Sv.Pavao stoga kaže - besprekidno molimo i zahvaljujmo Bogu na milostima.

Isus kaže - bez Mene ne možete ništa.

Bez čvrste veze s našim Spasiteljem, bez toga dan nam On ne postane zaručnik naše duše, vraćamo se vrlo brzo u okove Sotone, vraćamo se ponovno u gubu, samo ovaj put sa sve slabijim glasom savijesti i sa sve većom nakanom da uvjerimo sebe kako je 'Jezabel' lijepa i naša božica.

U poslanici Pavla se taj jedini put spasenja duše naglašava.

Zalud je zakon odnosno naša savijest da smo u grijehu, ako ne postoji netko tko će nas od grijeha očistiti, ako ne postoji Liječnik koji će ponovno naše lice i tijelo učiniti ljudskima to jest hramom Duha Svetoga.

Zakon-savijest osuđuje pravedno, a Isus oživljava.

Nema života bez vjere u Gospodina Isusa Krista.

Prava vjera je dar Božji i tko stvarno vjeruje u Isusa Krista, taj je spašen ako sačuva vjeru do kraja, do svoje smrti.

Protestanti su majstori samozavaravanja jer su se umislili da imaju tu vjeru koja spašava ako ju svojim ustima deklariraju, a njihovo srce je i dalje pod ropstvom Sotone, njihove misli, volja, čini i propusti i dalje krše Božje zapovijedi.

Nalik su gubavcu koji se je umislio da je čist i onda zahvaljuje ne liječniku, nego sam sebi što je tobož bio kod liječnika, a kod njega nije nikad bio, jer da je bio onda više ne bi imao gubu.

Luther je pozvao protestante da griješe čim više, jer ionako ne mogu izgubiti spasenje.

To je najopasnija guba, protestantizam je kao iskrivljeno zrcalo pred koje dođe gubavac i onda sebe vidi kao da je čist od gube.

Vlč.Jenkins na kraju pridike ukazuje na vjerojatno najgoru verziju protestantizma, goru od jehovih svjedoka ili mormona.

To je ona sekta koja se naziva katoličkom, a koja propovijeda kako Isus voli gubavce baš zato što su gubavci. 

Ostali protestanti barem većinom vide kršenje Božjih zapovijedi kao gubu, ali ova sekta preko 'pape' Bergoglia propovijeda da je stanje gube normalno (što ustvari ovaj svijet naviješta, zato svijet voli Bergoglia), da se sodomiti i preljubnici mogu smatrati djecom Božjom te da se ne moraju izliječiti od gube, jer ih Bog ljubi takvih baš kakvi jesu sada.

Kod klasičnih protestanata još možete naići na pastore koji kažu da je npr. sodomizam veliki i Bogu odvratan grijeh te koji ne će dozvoliti da im javni sodomiti dođu na njihova okupljanja.

Kod ove sekte to se može eventualno dogoditi u nekoj zabitoj seoskoj župi kod nekog starog svećenika, ali bih takvog svećenika volio pitati kako se može moliti Bogu i prikazivati misu u zajedništvu s onim koji duhovnu gubu drži normalnim stanjem.

Danas je inače započela nova školska godina.

Mora nam biti jasno kako će svaka slijedeća školska godina sve više nalikovati na školu Sotone.

Naivaca ima u svakom društvu, ali mislim da su rijetki i kod nas oni koji misle da hrvatski državljani odnosno roditelji odlučuju po našem ustavu koje će se moralne vrednote naučavati u školi.

O tome se ne odlučuje u niti jednoj školi, o tome se nikad ne pita roditelje, o tome se ustvari ne pita niti hrvatske političare. 

Političari imaju samo zadatak smjernice sotonske svjetske elite o obrazovanju za obraze s gubom a ne ljudskim mesom, provesti u djelo uz čim manje protivljenje roditelja i ljudi kojima je stalo do naravnog morala.

Škole i mediji su rasadnici gube.

Čak i izvanjski učitelji u školama većinom izgledaju tako.

Ne bih se iznenadio da većina učiteljica (jer su učitelji u manjini i to ne slučajno) mlađeg naraštaja ima tetovaže po svojem tijelu.

Vratit ću se nakratko opet na vlč.Jenkinsa kojeg cijenim i poštujem.

On kao i većina tradicionalnih svećenika će osuđivati francusku revoluciju, ali će i dalje zagovarati liberalni kapitalizam i sekularizam kojeg je SAD raširio svijetom.

Dakako, oni će i dalje žestoko se susprostavljati komunizmu, ali ne sa stajališta pobornika kršćanske države.

To je inače zabluda amerikanizma ili sekularizma od koje nažalost boluju mnogi tradicionalni katolici u SAD koji svoju državu smatraju idealom.

Kapitalizam nužno teče u globalizam kao i komunizam.

Nikakvog iznenađenja ne bi smjelo biti što su se kapitalističke države zajedno sa SSSR borili na istoj strani i što su te države utemeljitelji i kontrolori UN to jest svjetske države u nastanku.

Ideja odnosno zabluda kako su prava ljudske osobe iznad prava društva je ideja kapitalizma.

To je isprva bilo na području poduzetništva.

Kapitalizam je ideja kako društvo nema nikakva ili vrlo ograničena prava nad pojedincem poduzetnikom.

Posve je jasno onima koji znaju posrnulu ljudsku narav nakon istočnog grijeha kako će isti poduzetnici uskoro napraviti paralelno društvo iznad društa, kako će se stvoriti skrivena oligarhija koju obično nazivamo judeomasonerijom i koja ne će samo držati kontrolu u monetarno-gospodarskoj sferi tako da će se dozvoliti samo na najnižoj razini slobodno poduzetništvo (mali dućani, mali obrti, male tvornice i radionice), nego da će ista okultna oligarhija preuzeti kontrolu nad duhovnom sferom društva tako da će imati u svojim rukama političare, medije i kulturu.

Naravno da te oligarhije ne staju na nacionalnim granicima, njime cijeli svijet nije dovoljan.

U tom fundamentalnom pitanju nema razlike između kapitalizma i komunizma.

Oba sustava brišu organsko društvo, nacionalne granice i razlike, teže brisanju svih naroda, rasa i religija i žele imati ispod sebe atomizirane individue iskorjenjene od tradicije, kulture i predaka s kojima najlakše mogu upravljati.

Kao što sam često pisao na blogu, ovo što se sad događa na zapadu koje možemo najjednostavnije nazvati smrću zapada, rezultat je nekoliko stoljeća nepostojanja kršćanske države, a rezultat drugog velerata značio je kako je pobjeđen i nacionalizam kako prepreka za svjetsku državu odnosno realizaciju zajedničkog nazivnika kapitalizma i komunizma.

Bez ove spoznaje, a koja se ne uči u školama, ne može se znati zašto smo ovdje gdje se sad nalazimo u povjesnom vremenu, ali niti se možemo oduprijeti svjetskoj skrivenoj antikristovskoj eliti.

Nacionalni socijalizma ili nacionalizam (nacionalizam koji ne uvidi što se krije iza ideje demokracije i slobodnog poduzetništva-kapitalizma uskoro gubi nacionalnu državu što se je dogodilo kod nas) nije rješenje za kršćanina, jer se taj nacionalizam bez kršćanstva predvidljivo pretvori u idoliziranje naroda, rase i nacionalne države (to je ono što imaju istočni shizmatici o čemu sam pisao na blogu) odnosno postane poganstvo.

Ipak moramo vidjeti da je strana koja je izgubila u drugom veleratu bila protivnik moralne dekadencije, uništenja tradicije i tradicionalnih moralnih vrijednosti.

Ta strana je bila manje zlo od ove koja je pobijedila.

Mišljenja sam da je Bog dozvolio da globalistička UN strana pobijedi jer je došlo vrijeme da se da moć Antikristu koji će imati svjetsko carstvo, a ne vlast u jednoj nacionalnoj državi.

Kako je povijest učiteljica života, ili kako je Orwell napisao tko kontrolira trenutno vlast, taj piše povijest tako da bi i sutra imao vlast to jest vlast nad životima drugih, tako u toj spoznaji moramo tragati za istinom o prošlosti koja je uvijek skrivena od vladajućih medija i školskog sustava.

Posljednjih tjedana se primjećuje kako najveće svjetske tvrtke na području interneta koordinirano brišu datoteke ili čak kradu tuđe domene kako bi se onemogućilo tražiteljima istine o prošlosti da dođu do podataka koji se ne uklapaju u vladajuću sliku povijesti.

Istina o tome što se je događalo u prošla dva stoljeća mora ostati skrivena, ili dostupna samo onima koji imaju pristup arhivama (zbog toga je u Orwellovoj "1984" najvažniji posao države bio brisati povjesne dokumente ili ih krivotvoriti).

Dati ću na kraju poveznicu na jedan dugačak dokumentarni film koji se redovito sada briše s youtube, tako da je vrlo moguće da ga uskoro preko te poveznice ne ćete moći gledati.

Autori filma ruše uvriježeno gledanje o drugom veleratu, ali im nedostaje kršćanska perspektiva o tome zašto Bog kažnjava zapad ili zašto nacionalna država ili nacionalni socijalizam bez kršćanstva nije rješenje.

Poveznica je na sedmi dio tog dugog serijala od deset dijelova, i lako možete, ako ne budu skinute datoteke, sve ostale pogledati.

Ne tvrdim da je sve istinito u tom dokumentarcu, ali ako su to falsifikati i kriva tumačenja, zašto profesionalni povjesničari, plaćeni od liberalnih država, ne odgovaraju 'knjigom na knjigu' ili 'videom na video', nego se poput naših 'hrvatskih povjesničara' pozivaju na zabrane ili čak zatvorske kazne za one koji tumače povijest različito od njih?
Zašto brisati datoteke ako one iznose laži, ta imaju u svojim rukama sve vodeće medije i izvore novca, lako im je onda dokazati u nekoj knjizi ili filmu kako su to falsifikati, a vladajuće tumačenje povijesti je istinito?
Istina se ne boji laži, nego obrnuto.
Stoga, idimo uvijek za Istinom, jer On je i Put i Život.
Sve provjeravajmo, jer vlast Sotone počiva na laži.
Roditelji moraju biti svjesni da će njihova djeca u školama biti učena naopako, ne samo po pitanju morala, nego i po pitanju povijesti.
Tko će ih uputiti na istinu ako ne oni?
To im je dužnost pred Bogom i nemaju opravdanja ako to ne učine.
Da, tko slijedi istinu morat će prije ili kasnije trpjeti radi nje.
Ali jedino tako se može pokazati da se ljubi i slijedi Istina.

Da dugo živiš i da ti bude dobro na Zemlji

Znamo koji dio nedostaje u naslovu - poštuj roditelje i starije.
Netko će reć da to nije istina.
Jer ljudi danas duže žive i bolje, a nikad se nije manje poštovala četvrta Božja zapovijed.
Da li je to tako?
Zar oni koji ne poštuju roditelje i starije sve duže žive?
Zar je život staraca napuštenih od djece kojima nisu dali osobni primjer jer se nisu brinuli o djedu i baki stvarno dugovječan i dobar?
Kakav je tek život staraca koji nisu htjeli imati djece jer su napustili tradiciju od svoje mladosti i prepustili se hedonizmu?
Zar narod koji se odrekne svojih predaka i napusti naravni moral i autoritet stvarno ima ikakvu perspektivu dugog trajanja?
Zar zapad ima više ikakvu vitalnost ili je već klinički mrtav?
Ljudski život je produžen zahvaljujući medicini, pa izgleda kao da je ona i općenito tehnologija nadvladala Boga prkoseći toj prijetnji Boga.
Problem je u onom drugom dijelu - da nam bude dobro na Zemlji.
Jer što će nam život od sto godina i dvjesto ili tisuću ako je na Zemlji pakao?
Dug život je onda više prokletstvo nego blagoslov.
Zato su nam naši 'dobročinitelji' dali još jedan 'blagoslov' kršenja slijedeće pete Božje zapovijedi, medicinski pomognuto samoubojstvo dijabolički nazvano dobra smrt, eu - dobro, thanathos - smrt, eutanazija.
Čedomorstvo je također proglašeno ljudskim pravom, gotovo da nema država u svijetu koje nisu ozakonile prkosno kršenje Božje zapovijedi - ne ubij.
Ali zato licemjerno one za koje je Bog zapovijedio da budu kažnjeni smrtnom kaznom zbog težine grijeha, ostavljaju na životu.
Izgleda kao da je čovječanstvo podignulo pesnicu prema Nebu i reklo Bogu - radit ćemo obrnuto od onog što Ti tražiš od nas, ne bojimo Te se, a ove Tvoje na Zemlji ćemo potamaniti.
A onoj slijedećoj zapovijedi, ne treba niti posebno pisati, humanisti su nam rekli kako je pravo na blud neotuđivo ljudsko pravo kojeg šire i potiču još od francuske revolucije (ustvari renesanse), a zadnjih sto godina intezivnije zahvaljujući tehnologiji elektromagnetizma to jest filmu i elektronskim medijima.
Možemo se sada i osvrnuti na sedmu zapovijed koje je davno ukinuta legalizacijom bankarstva-kamatarenja i 'pravnih osoba' tvrtki koje su stvorene kako papirnati lopovi ne bi odgovarali svojom imovinom za krađu, nego neka ispašta taj izmišljen pojam - tvrtka koju onda za kaznu likvidiraju (koje li poetske pravde!), te lopov sad može osnovati novu trvrtku.
'Ne reci lažno svjedočanstvo' je isto tako odavno ukinuto, jer svatko ima pravo na slobodno izražavanje, što znači da se laž može slobodno širiti. 
Demokracije ne mogu postojati bez laži. 
Političari već ni ne znaju kad govore istinu a kad lažu, a oni koji idu na izbore bez imalo grižnje savijesti glasaju za one za koje znaju da lažu.
Kad nekima kažem kako se nalazimo na vrhuncu zla, onda mi kažu kako je uvijek bilo zlih ljudi, kako sada nije ništa gore nego pred tisuću godina.
Takvi ne mogu shvatiti da je društvo manje zlo ako se zločinci moraju skrivati, ako primjerice sotonisti ili sodomiti moraju biti u tajnosti ako ne žele da ih država kazni.
Vrhunac zla je kad se zlo predstavlja dobrim, kad država legalizira zlo kao dobro, a dobro proganja i predstavlja zlom.
Neusporedivo je bolje živjeti u društvu u kojem je kralj okultni (skriveni) sotonist, nego kad je javni sotonist. 
To je onda kraj, jer taj kralj će biti Antikrist. 
Još niti jedan vladar na svijetu nije javno obznanio da je pobornik Sotone, ali izgleda da će se i to uskoro promijeniti.
U društvu koje ima licemjerne okultne sotoniste je kudikamo bolje za živjeti nego u društvo gdje se takvi ne moraju skrivati.
SAD je pred pola stoljeća legalizirao sotonsku crkvu, nitko se više na zapadu, kao niti kod nas, ne proganja ako javno pokaže 'simpatiju za Vraga'. 
Pop kultura je imala zadatak da sotonizam učini prihvatljivim i privlačnim masama koji su sljedbenici pop kulture. 
A to su danas gotovo svi ljudi.
Možda je najdiaboličnije kad 'kršćani' brane sotonizam te onda one koji ne žele raditi kompromise sa svjesnim kršiteljima Božjih zapovijedi nazivaju licemjerima ili farizejima, obično pozivajući se na Isusovu rečenicu - tko je bez grijeha neka baci prvi kamen.
Svi smo grješnici, nadam se raskajani i oni koji se bore protiv požuda, ali to ne znači da sad ne smijemo više grijeh nazivati grijehom, i osuditi one koji javno i neraskajano griješe protiv Boga.
Ta ispovijed je valjana ako sami sebe bez zadrške ili olakšavajućih okolnosti ili psiho trikova optužimo pred Bogom za naše stvarne grijehe.
Ispovijed znači zamrziti grijeh zato što je isti mrzak Bogu kojeg ljubimo, ako ljubav prema Bogu koja proizvodi mržnju prema grijehu nije jača od naše ljubavi prema grijehu, onda se zavaravamo da smo se ispovijedili.
I da ne bude zabune, to obraćenje je milosni dar Božji, ako se ne možemo riješiti navezanosti na grijeh, onda bez prestanka molimo Boga da nam da tu milost.
Mrziti grijeh znači najprije sebe osuditi (ako se nismo oslobodili još od raznih požuda) pred Bogom, a ako smo javni griješnici onda i pred Bogom i pred ljudima, i zatim ukazivati ljudima koji to ne vide, kako je svaki grijeh odvratan, a pogotovo onih četiri koji vapiju u Nebo Bogu za osvetom.
Nikako ne smijemo pokleknuti pred djecom Sotone koji se lažno nazivaju kršćanima te koji svakog tko osuđuje zlo nazivaju farizejima.
Više je Bergoglio učinio za carstvo Sotone onom rečenicom 'tko sam ja da sudim' u zrakoplovu, nego što je A.Crowley radio kroz sva desetljeća otvorenog sotonizma.
Crowleya su slijedili oni koji su već bili Sotonini, dok je Bergoglio u ime Krista, jer se predstavlja Njegovim vikarom na Zemlji, obznanio kršćanima  i onim koji drže do kršćanstva, kako se sodomizam ne smije osuditi kao zlo.
Ustvari Bergoglio i novoredna sekta promoviraju humanizam i ljudska prava, a ako se izmišljena ljudska prava nalaze u koliziji s Božjim zapovijedima, onda to gore po Boga i Njegove zapovijedi, ljudska prava imaju prioritet, a oni koji se pozivaju na Boga i Njegove zapovijedi su farizeji.
Vratimo se na početak, zašto su ljudi oduševljeni kad im Sotona laska s lažima koristeći pri tome humaniste poput Bergoglia?
Odgovor je istočni grijeh i naša najveća požuda - biti bogovima.
Mi smo, ja se nadam da se radi o prošlom svršenom vremenu, pobunjenici protiv Boga i Božjeg reda.
Bog nam je otkrio u Bibliji preko sv.Pavla kako je On izvor svakog očinstva to jest autoriteta na Zemlji. 
To se ne misli da autoritet Antikrista i sličnih vladara koji se manje više otvoreno suprostavljaju Bogu, ili autoritet roditelja sotonista nad njihovom djecom.
Kad je Bog dao Mojsiju zapovijedi, najprije je dao prve tri koje postavljaju Boga kao Boga čovjeku.
A onda slijedi četvrta koja postavlja jedne ljude nad drugima i to ne zato što su neki ljudi bili posebno drski pa su uzurpirali vlast nad drugima, nego zato što im je Bog dao vlast.
Kršćani ne smiju nikada biti pobunjenici, osim u slučaju kad zemaljska vlast ima antikršćanske zakone i one koje se protive naravnom moralu.
Kršćani se ne smiju nikada suprostaviti autoritetu svojih roditelja, ne zato što je njihovo tijelo i duša nastala od roditelja, nego zato što je to Bog zapovijedio.
Sigurno da je ono-traducianizam dovoljan razlog za poštovanje roditelja i predaka do Adama i Eve, ali to ima manje težine od izričite Božje zapovijedi.
Bog je beskonačna ljepota -  harmonija, i Bog zapovijeda harmoniju u ljudskom društvu.
U sv.Pismu čitamo kako je Bog zapovijedio Izraelcima da smrtnom kaznom kazne djecu koja bi se pobunila protiv svojih roditelja.
Da je SAD bila kršćanska država, onda bi spriječila dolazak židovskih filozofa frankfurtske škole koji su napravili temelje rušenja temelja društva u seksualnoj i inoj revoluciji 60-tih i koji se mogu najkraće opisati kao kršenje četvrte Božje zapovijedi, pobuna protiv svih autoriteta, a najprije pobuna djece protiv roditelja.
Ti židovski filozofi bili bi u starom Izraelu kamenovani jer su negirali četvrtu Božju zapovijed i druge nagovarali na kršenje, a prva djeca koja bi ih poslušala bili bi isto tako kažnjeni.
Vjerojatno bi bili kažnjeni i oni koji su dozvolili da takvi filozofi odgajaju tako naopako tuđu djecu.
Ljudsko društvo ne može opstati ako se iz njega skine načelo očinstva.
Muž ima autorititet nad ženom ne zato što je fizički jači, nego zato što je Bog zapovijedio da je muž glava žene (a sv.Pavao obrazlaže kako je prvo stvoren Adam, a iz njega Eva koja je prva sagriješila).
Kao što ne mogu djeca reći roditeljima - odlučili smo da vi više nemate autoritet nad nama, tako ne može niti žena to reć svojem mužu.
Naravno, postoje ekstremni slučajevi koji ne negiraju Božje zapovijedi.
Ako je muž nasilan i nepravedan prema ženi, onda postoji rastava od stola i postelje.
Isto tako ako bi roditelji bili zločinci prema svojoj djeci, onda država, a prije toga rodbina, treba djecu zaštiti.
Međutim četvrta Božja zapovijed i dalje stoji, ljudi moraju poštivati svoje roditelje i predke, kao i one koji imaju vlast nad njima.
Pa čak iako su nečiji robovi. 
Sv.Pavao kristalno jasno kaže kako se robovi ne smiju pobuniti protiv svojih gospodara kojima je rekao da budu dobri prema svojim robovima.
U vrijeme antike robovi nisu nastajali kao u Africi to jest lovom na slobodne ljude kojih se onda stavi u okove i proda na tržnici, nego su robovi nastajali kad su poraženi u ratu imali dvije mogućnosti, biti ubijeni ili postati robovima. 
Da su oni pobijedili, onda bi učinili isto drugoj strani.
Jer ostaviti poražene živima i slobodnima značilo je da će uskoro uslijediti novi rat s njima.
I onda kao i danas, većina radije bira status roba, nego mrtvog junaka.
Kad su američki pobunjenici iz 13 kolonija započeli pisati svoj ustav 1776. krenuli su odmah s grješkom.
Jer su napisali: "We the People ..." (i velikim slovom Narod, kao da se radi o Bogu).
Time su rekli kako vlast proizlazi iz naroda, a ne od Boga.
To je bio veliki presedan, jer u kršćanstvu, pa čak i u heretičnom protestantizmu, držalo se je sv.Pisma to jest kako vlast dolazi odozgor, od Boga, praktično vladar kralj odgovara Bogu, a ne narodu za svoje čine.
I koliko god to izazivalo boli kod modernih ušiju dok to slušaju, ta istina čuva narod od zla, a ne obrnuto.
Jer Božje zapovijedi, ma koliko nam teško padale zbog naše grješnosti, one nas štite da od našeg osobnog života i života općenito na Zemlji ne nastane pakao.
Pričala mi je jedna majka kako su se njezina djeca uobičajeno za modernu djecu bunila i teško slušala roditelje, te su ona i muž rekli djeci jedan dan: 'ajmo se zamijeniti, vi ćete biti sad naši roditelji, a mi vaša djeca'. Djeca su bila predškolske dobi. Kad su ta 'nova djeca' počela stalno tražiti nešto od 'novih roditelja' što su inače ta djeca tražila, 'roditelji' su ubrzo shvatili kako ta igra nije nimalo zabavna te su tražila da se sve vrati na prethodno stanje.
Djeca, ako su imalo normalna, makar im često ne paše roditeljski autoritet, znaju kako bi bez tog autoriteta njihov život postao život siročadi.
Kraljevi su nekad smatrani očevima naroda.
Kao što se ne može birati oca, tako se ne može birati kralja, i kao što je otac otac dok god je živ, tako je i s kraljem.
Oceubojstvo ili ubojstvo kralja smatralo se je oduvijek najtežim zločinom (a najveći ikad zločin je kad su židovi tražili krv svojeg Mesije - Kralja).
Ljudi su danas povjerovali sotonskoj laži da će biti slobodni ako od sebe odbace autoritete koje im je Bog dao.
Amerikanci su mislili kako će živjeti u dobru ako kažu i omoguće da svatko govori što god hoće.
Pa su tako ugostili židovske filozofe protjerane iz Njemačke i dali ih na mjesta uvaženih profesora na sveučiištima. 
Većini nije niti dan danas jasno zašto se događaju neredi na njihovim ulicama i zašto se SAD raspada.
Rekli su da vlast ne dolazi od Boga, nego od naroda.
Rekli su i da postoji pravo na blud i preljub, i na čedomorstvo i razvod braka, te da muž nije glava žene.
Možda će isto sada demokratski odlučiti kako pedofilija nije zlo.
Rezultat - oni koji su povjerovali sotonskoj laži o demokraciji i ljudskim pravima nemaju dovoljno djece te će za koje desetljeće postati manjina, ako ne i ranije zbog imigracije, te će im se laž 'vox populi, vox Dei' razbiti o glavu.
Chesterton koji je lutao između kršćanstva i opravdanja francuske revolucije i demokracije, napisao je kako na demokratskim izborima treba uzeti u obzir glasove predaka.
Ne samo da je to tehnički neizvedivo, nego je ta rečenica negacija demokracije, a očito Chesterton nije imao hrabrosti priznati svoju zabludu o demokraciji.
Demokracija je vladavina najnižeg mogućeg nazivnika u društvu, ona je negacija četvrte Božje zapovijedi.
Kad su većina Izraelca napustili Boga koji ih je oslobodio egipatskog ropstva te su u odsustvu Mojsija napravili zlatno tele kojem su se klanjali, Mojsije nije uopće poštivao demokratsku proceduru, odnosno nije rekao - 'dobro, ako je većina za zlatno tele, onda se i ja priklanjam većini jer sam demokrat'.
Nego je s levitima ubio taj dan nekoliko tisuća Izraelaca koji su se opoganili.
O istini se ne glasa na izborima, o dobru se ne provodi referendum.
A to je jedino u slučaju ako država prihvati istinu kako vlast dolazi od Boga, a ne od naroda.
Posve je jasno kako Sotonino carstvo raste na Zemlji, kako će sve više ljudi i na izborima i na referendumima podržavati bezakonje.
Suvremena tehnologija u tome je više nego važna.
Poslušnost vlastima će sve više biti poslušnost Antikristu.
Nakana ovog teksta je pobuditi čežnju za Božjim redom, iako znamo da ga najvjerojatnije više ne će biti dok se ne stvori novo Nebo i nova Zemlja.
Četvrta Božja zapovijed određuje hoće li društvo biti sotonsko s obrnutim vrijednostima u kojima podanici odlučuju kako će se kralj ponašati (isto između roditelja i djece, između starijih i mlađih), ili će svi ljudi, i kralj i njegovi podanici poštivati Božji poredak.
Naša snaga ubuduće će biti naša vjera i odlučnost da štujemo Božje zapovijedi po svaku cijenu.
Neka nam se Bog smiluje i podari duhovne krijeposti da bismo izdržali trku do kraja!

Raščlamba istočne shizme

Pred dvije godine sam napisao zašto držim da su istočni shizmatici i heretici. 
Napisao sam primjerice da je njihovo odbijanje filioque, to jest da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, a ne samo od Oca, najvjerojatnije povezano s inatom prema papi.
Isto se može reći i za dogmu o Bezgriješnom zadaću ili o istočnom grijehu u punom smislu koju je razvio sv.Augustin i koja uključuje nauk o Božjem milosrđu i predodređenju svetaca.
Baš zato što je to učenje potvrdio papa, oni su ga odbili iz svoje oholosti što nisu htjeli priznati prvenstvo sv.Petra.
Nisam ulazio u povijest tog antagonizma, zato ću sada priložiti snimku na kojem vlč. Jenkins iz svećeničkog bratstva sv.Pia V govorio o odnosnu 'pravoslavaca' i papinstva uz veliki naglasak na kronologiju sukoba:

Neka mi bude dopušteno da prepričam taj govor i dodam neke svoje misli.
Prvo možemo opovrgnuti glasnije, ali i manje uvjerljive neprijatelje papinstva, to jest protestante.
Oni, ako ne žele sami sebi skočiti u usta, drže kako je Crkva postojala sve do cara Konstantina, koji je preoteo Crkvu i iskoristio je za svoje političke ciljeve.
Isus Krist je valjda zaboravio na obećanje kako vrata Paklena (a to znači hereze i heretici) ne će nadvladati Crkvu, pa se je 12 stoljeća kasnije sjetio svoje Crkve te poslao M.Luthera da je konačno osnuje.
Ali ako negiraju Crkvu za vrijeme cara Konstantina, onda ne mogu niti prihvatiti prvi Nicejski sabor Crkve koji je sazvao car Konstantin i kojeg je odobrio i prihvatio papa kao pravovjernog.
Stoga nije čudno da su se od protestanata razvili unitarijanci, mormoni, jehovi svjedoci i slični koji negiraju sv.Trojstvo.
Dok pak oni protestanti koji kao i svi protestanti negiraju Crkvu to jest njezine Sabore odnosno dogme i anateme, ali ipak vjeruju u sv.Trojstvo koje se ne spominje izravno u Bibliji, nego je objavljeno kao dogma na Nicejskom saboru, negiraju ostale dogme. 
Tako neki od protestanata u svojoj oholosti, a da nisu toga ni svjesni, naučavaju zablude heretika Nestorija da Marija nije Bogorodica (odnosno negiraju dogmu kako je Isus Krist jedna osoba, a ne dvije):

 
Vlč.Jenkins ovdje navodi vrlo jaki argument protiv protestanstke zablude kako je Crkva koju ne priznaju postala sluškinja Rimskog carstva.
Jer kad je Konstantin porazio cara istočnog carstva Licinija, koji je i dalje nastavio s progonima kršćana, te kad je postao jedini car Rimskog carstva te je u skladu s time želeći dobiti bolju kontrolu nad istokom Carstva, odlučio sagraditi prijestolnicu na Bosporu nazivajući grad svojim imenom, papa kao prvak Crkve nije odlučio kreniti za carem u Konstantinopol - Carigrad.
Očito je kako je Konstantin htio time na ulazu u Crno more od Egejskog mora, na tom strateškom mjestu, sagraditi novi Rim. 
I vrlo je vjerojatno da su prvi stanovnici Carigrada bili Rimljani - Latini, ali je brzo nakon nekoliko stoljeća taj identitet grada nestao, a ostao je samo grčki.
I još jedna vrlo važna stvar, Carigrad nije, kao tada novonastali grad, bio povjesno središte Crkve, odnosno jedan od četiri patrijahata od vremena apostola, Rim, Antiohija, Jeruzalem i Aleksandrija.
Kakvo bi to bilo sjedište Rimskog carstva kad ne bi u njemu stolovao neki patrijarh?
Tako je uz pomoć rimskog cara osnovana carigradska patrijarhija koja je zbog podrške cara uskoro željela preuzeti vodstvo cijelog kršćanskog istoka, i tako doći iznad Antiohije, Jeruzalema i Aleksandrije. 
Tako je jedan papa (da ne kopam sad tražeći njegovo ime) utvrdio kako carigradska patrijarhija nema prava nametati svoj obred liturgije (Mise) ostalim istočnim patrijarhijama koje su imali svoje obrede.
Svi patrijarsi, odnosno cijela Crkva prihvatila je tu izjavu pape, i da nije nje bilo imali bismo samo latinske obrede Mise i Misu po sv.Ivanu Zlatoustom.
Car Teodozije je koncem četvrtog stoljeća opet podijelio upravljanje Rimskog carstva na dva cara, na svoja dva sina (na apeninskom poluotoku sjedište nije vraćeno u Rim nego u Ravenu).
Međutim, evidentno je kako je većina vojne snage i moći bila na istoku, jer ubrzo su germanski barbari srušili zapad Rimskog carstva, ostao je samo car u Carigradu.
Ovdje moramo znati kako to nisu bila dva Rimska carstva, istočno i zapadno, nego dva dijela iste cijeline, dva cara (nakon Dioklecijana bilo ih je i četiri jedno vrijeme) jednog Carstva, te da su se istočni carevi uvijek smatrali Rimljanima, a ne Bizantincima. 
Bizantsko carstvo nije postojalo, Rimsko carstvo nije nikad sebe nazivalo Bizantom.
Vratimo se na papu. 
Da je papa bio sluga cara, onda bi bio tamo gdje je njegov gospodar, a ne bi bio izložen pogibeljima barbarskih pustošenja Rima.
Tamo gdje je stolica sv.Petra, tamo su ključevi Neba i Zemlje, makar Huni i Vandali napadali i palili Rim.
Kad smo već kod Huna, onda je baš zahvaljujući odvažnosti, hrabrosti i autoritetu pape Leona Velikog Rim spašen od pogibelji Huna, jer je papa uzašao u susret Atili i uvjerio ga, neki kažu kako je neustrašivi Atila imao tada viziju sv.Petra s mačem s kojim će ga sasijeći, da ne opustoši Rim.
Još jedan dodatak, Atila je znao latinski, i Rimljani su Hune uspoređivali sa Skitima koji su indoeuropljani, a tek u 18.st. nikla je teorija kako su Huni bili narod s područja Mongolije.
Kroz cijelo vrijeme papa uživa autoritet sv.Petra u Crkvi, na zapadu i istoku.
Koliko znam niti jedan papa nije tada bio na Saborima Crkve, nego je bio prisutan sa svojim legatima, te se nikad nije dogodilo da su legati nadglasani, i svaki put se je čekalo da papa potpiše kako je taj ekumenski koncil Crkve bio pravovjeran.
Isto tako možemo primjetiti kako su se svi koncili Crkve održavali na istoku.
Zašto?
Prvo, zato što su krivovjerja zbog kojih su i sazivani koncili da ih anatemiziraju nicala na istoku.
I arijanizam, i nestorijanizam, i monofizitizam, i negacija Duha Svetoga i borba protiv svetih slika.
Drugi razlog je vjerojatno zato što je zapad bio nesiguran jer tamo nije bilo jake kršćanske vlasti, rimski car nije tako čvrsto vladao zapadom kao s istokom, k tome dogodila se je i navala barbara.
Upravo zbog toga što je car bio na istoku, zbog toga su istočni patrijarsi, a pogotovo carigradski, ovisili o rimskom caru.
I ovdje se prilično duboko podijelilo kršćanstvo.
Zapad je uskoro prihvatio nauk o dva mača sv.Petra, jedan je duhovna vlast u Crkvi, a drugi mač je svjetovna zemaljska vlast koja znači kako su kršćanski vladari vazali pape.
Na istoku je bilo obrnuto, patrijarsi su imali fromalno duhovnu vlast nad svojom patrijarhijom (iako su priznavali vlast pape iznad sebe, odnosno prvi mač sv.Petra) dok su praktično ovisili od vladara koji ih je birao i koji ih je mogao maknuti.
Iz toga je posve jasno zašto su svi državotvorniji narodi koji su dolazili pod vlast carigradskog patrijarha, uskoro zatražili od njega da im prizna autokefalnost, odnosno da im da titulu nove patrijarhije.
Da nisu car i patrijarh dali to Bugarima, bugarski vladar koji se je zvao kan (jer Bugari su tursko-mongolskog podrijetla) bi tražio krunu od pape i vjerojatno bi se u Bugarskoj služila liturgija rimskog dvora, a ne sv.Ivana Zlatoustog.
Srpski Nemanjići su čak i bili katolici latinskog obreda, i čak su dobili od pape krunu, da bi ubrzo, vjerojatno zbog političkih razloga jer su smjerali proširiti moć prema Grčkoj, prešli na istočni obred i u istočnu shizmu te su tako dobili od Carigrada pravo na svoju patrijarhiju (dotad su bili pod bugarskom).
Kod Rusa je ista priča s time da su oni proglasili Moskvu trećim Rimom kad je drugi Rim - Carigrad pao pod Turke (zato su ruski carevi imali u svojoj heraldici rimskog dvoglavog orla).
Ja se nadam da istočni shizmatici iz toga mogu zaključiti kako je u Rimu prvenstvo, odnosno u stolici sv.Petra, jer zašto inače zovu svoja sjedišta drugim Rimom, trećim?
Ta podložnost istočnih kršćana i njihovih patrijarha i klera zemaljskoj vlasti očitovala se je ubrzo i prije shizme kad su istočni kršćani redom padali pod naletom muhamedanaca, a istočni kršćani su ostali u kalifatu kao građani drugog reda kojima nije dopuštena niti zvonjava crkvenih zvona, dok su morali plaćati poseban porez za zaštitu, očito slično modernom reketarenju.
Kalifi su im obećali zaštitu ako pristanu na taj status, i oni su pristali i na status i na poseban porez.
Na Balkanu kad su Turci osvojili zemlje u kojima su već bili istočni shizmatici, narod i svećenici se ne povlače na zapad, nego priznaju vlast muhamedanaca. 
Srpski vladari postaju i vazali sultanu pa zbunjuju križare na poznatoj bitci kod Nikopolja kad su ovi računali da im dolaze u bitku pomoći, a ovi su se uključuli u bojne redove s muhamedancima.
Turski sultan daje posebna prava srpskoj pećkoj patrijaršiji, i uskoro mnogi katolici, da ne bi bili u nemilosti Turaka, prelaze na 'pravoslavlje' (jer su 'latini' bili i ostali najveći turski neprijatelji sve do 19.st. kad su katolička kraljevstva postala liberalno-masonska a stijeg borbe je tada preuzela Rusija te kad je izbio veliki rusko-turski rat, istočni shizmatici na Balkanu su se pobunili protiv Turaka jer je Turska bila tada već uvelike oslabljena tako da su joj na kraju protiv Rusije pomogli masonska Francuska i Velika Britanija u krimskom ratu).
Kad je Bosna pala, prestala je hijerarhija Crkve tamo, jer biskupi su ili pobijeni ili su izbjegli dalje na zapad.
Ostali su bosanski fratri, daidže, koji su priznali vlast sultana.
Po tome su postali slični istočnim shizmaticima, i kad se traži razlog kako i zašto su neki bosanski franjevci bili suradnici UDBE ili općenito jugokominističke vlasti, kao i sadašnje bosanske koja je promuhamedanska i koja negira hrvatski narod, korijen moramo vidjeti u toj politici franjevaca za vrijeme Turaka.
Kršćani kad dođu do opcije - ili umrijeti ili zatajiti svoju vjeru, uvijek moraju birati ovo prvo.
Netko će reć da istočni shizmatici ili franjevci nisu izdali svoju vjeru ako su priznali vlast kalifa-sultana.
Samo kršćani nisu muhamedanci ili židovi koji svjesno daju lažna obećanja i zakletve kako bi tako zaveli neprijatelje, kršćani ne smiju ni pod kojim uvjetima lagati, nego ako kršćani priznaju vlast muhamedanaca i javno to izreču, onda se ne smiju buniti protiv te vlasti ili je na bilo koji način podrivati je tako da npr. huškaju narod na ustanak.
Dakle kršćanska solucija je trebala biti uskočka, izbjeći na zapad i onda nastaviti pod nekim kršćanskim kraljem borbu za oslobođenje zemlje od muhamedanske okupacije.
Mislim da je to razlog zašto nema među bosanskim katolicima misionarskog žara da se preobrate muhamedanci, i zašto su takvi, a znam za konkretne slučajave, nakon što su im partizani ubili očeve i djedove jer su bili u vojsci NDH, za koje desetljeće postali komunisti i titoisti.
Vratimo se na temu istočne shizme.
Korijen shizme je oholost koja je podstaknuta preko zemaljskih vladara koji su istočne kršćane instrumentizirali za svoje sebične zemaljske interese.
Iako je u vrijeme germanskog rušenja zapada Rimskog carstva, istok bio kudikamo vojno i materijalno jači, uskoro se situacija obrće.
Najmoćniji germanski narod Franci postaju revni katolici koji brane Crkvu i latinske kršćane od tada većinom arijanskih germanskih plemena, ali i onih poganskih.
K tome prekidaju niz muhamedanskih pobjeda i osvajanja na zapadu, a u Italiji svladavaju neugodne i opasne germane Longobarde.
Zbog svoje vojne moći ostvaraju kraljevstvo od naše Rijeke do Baltika (naši kraljevi su im često bili vazali), od današnje Nizozemske do Mediterana i Italije.
I onda se događa nešto zbog čega istočni shizmatici mrze Franke, papa 800.g. daje krunu sv.Rimskog carstva Karlu Velikom.
To carstvo je desna ruka Crkve i trajati će do Napoleonskih ratova početkom 19.st.
Kruna nije bila nasljedna, nego izborna, a izbor novog cara sv.Rimskog carstva njemačke krvi vršiti će nekoliko biskupa najznačajnijih njemačkih biskupija.
Slavenska riječ kralj dolazi od riječi Karlo, dakako od Karla Velikog.
To je bio trenutak kad je Europa bila ujedinjena i jaka.
Francusko kraljevstvo se je uskoro izdvojilo od Karlove države, jer je on podijelio kraljevstvo na svoja tri sina, a sin koji je dobio zapadnio dio postao je kraljem Francuske, zemlje Franaka.
Pojavili su se tada i Normani, kristijanizirani Vikinzi koji su se izmiješali s Francima i nastanili na obalama Normandije. 
Bili su kao svoji poganski preci neustrašivi ratnici. 
Uskoro su oslobodili Siciliju od muhamedanaca, a kako su neki od njih imali krvne veze s anglosaskim kraljem, u bitci za nasljedstvo osvajaju engleski otok i bivaju tamo kraljevima i plemstvom kojima je materinji jezik francuski, sve do kraja loze Tudor, to jest do kad se nije učvrstio tamo protestantizam.
Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo jedno vrijeme vode Anžuvinci, tada poznata normanska loza (jer su bili u rodbinskoj vezi s prethodnim kraljevima Arpadovićima).
Zašto istočni shizmatici ne podnose Franke?
Zato što oni misle da su ovi bespravno uzeli titulu rimskog cara, to jest da cijelo Rimsko carstvo, uključujući zapad, pripada drugom ili trećem Rimu, a nikako katolicima koje vide u Francima.
Međutim uskoro se je uspostavilo da su ti novi katolički narodi, Franci i Normani, kudikamo vitalniji i kulturno snažniji od istoka koji je ležao na starim lovorikama rimskih careva.
Jer arapski muhamedanci su okljaštrili istočni dio Rimskog carstva, Sveta Zemlja, Sirija, Egipat, a uskoro i Anadolija pod Turcima Seldžucima više nisu pod vlašću rimskih orlova.
Sam Carigrad sad dolazi u pitanje.
Iako je tek koje desetljeće nakon shizme u kojoj su prokleli rimskog papu, carevi sad od istog traže pomoć da ne padne cijeli istok pod Muhamedevom zastavom.  
I tako su ti omrznuti Franci i Normani, na poziv pape, krenuli u prvi križarski rat, možda najveću ratnu epopeju u povijesti.
U Carigradu je car pokušao uvjetovati križarima da zemlju koju osvoje od muhamedanaca vrate njemu te da u tom smislu mu daju prisegu.
Međutim malo tko od vodećih križara mu ju je dao.
Znalo se je dobro kako je Carigrad bio slijedeći na redu da padne pod muhamedance, te da je k tome car shizmatik, pa je taj zahtijev bio gotovo bezobrazan.
Kad se netko utaplja i zove u pomoć onda nema što on uvjetovati, nego treba biti zahvalan svom spasitelju.
To križari i kršćanski zapad nije nikad dobio od istoka.
Čitao sam neke knjige o prvom križarskom ratu, i vojni stručnjaci se slažu kako po vojnoj nauci križari nisu mogli računati na pobjedu, jer ih je bilo puno manje nego neprijatelja, jer su bili daleko od svoje domovine i nisu nikako mogli imati dobru logistiku.
Ali čudo se je dogodilo, uz velike gubitke križari su došli do Jeruzalema, i onda kao pravi hodočasnici i pokornici, u procesiji s Presvetim su išli oko zidina Jeruzalema, a nakon toga ga oslobodili od muhamedanskih okupatora.
Najzaslužniji vosjkovođa Raymond od Toulousa nije htio primiti krunu jeruzalemskog kralja rekavši kako ne može nositi krunu u gradu u kojem je njegov Gospodin nosio trnovu krunu.
Većina preživjelih križara su time izvršila svoj hodočasnički zavjet, pohodili su Kristov grob i vratili se u svoje domove (doduše bila je uskoro još jedna bitka protiv egipatske vojske koju su pobijedili).
Ostali su preuzeli upravljanje novim kraljevstvom koje je trajalo još sto godina i čiji su podanici bili često muhamedanci koji su se čudili kako to da ih Franci (jer tako su oni obično nazivali križare) ne prisiljavaju na krštenje. U knjizi sam čitao kako su isti muhamedanci cijenili svoje nove gospodare jer je život u jeruzalemskom kraljevstvu bio bolje organiziran nego dok je tamo bio kalifat.
Križari nisu ni pokazivali namjeru da idu uništiti Meku ili da idu osvajati zemlje u kojima nema kršćana.
Ipak, nedostatak ljudstva i problem s logistikom, značilo je da se jeruzalemsko kraljevstvo ne može obraniti bez ponovljenih križarskih ratova nakon što su muhamedanci zaprijetili uništenjem tog kraljevstva.
Kako napisah, nakon sto godina i nekoliko ratova, padaju zadnje križarske utvrde u Svetoj Zemlji i zemlji cedrova (Libanonu), vitezovi templari se daju više u bankarstvo, magiju i ekumenizam nego u obranu kraljevstva i hodočasnika, bivaju ukinuti, vitezovi ivanovci se sklanjaju na Cipar, zatim grčki otok Rodos i na kraju na Maltu koju junački brane i koji nisu muhamedanci nikad osvojili.
Na Iberijskom poluotoku španjolski katolici vode osam stoljeća junački rat za oslobođenje od muhamedanaca.
Konačna pobjeda 1492. označila je kraj muhamedanske najezde na zapadnu Europu, slijedeći korak je bilo oslobađanje Mediterana od turske premoći što se događa 1571. u poznatoj bitki kod Lepanta.
Španjolci opet preuzimaju najveći dio tereta, bore se i protiv engleskih gusara na Karibima, kao i u Nizozemskoj i Njemačkoj u kojoj gori protestantska revolucija. 
Protestanti i Turci imaju zajedničkog neprijatelja u Rimu, pregovaraju zajedno, a istovremeno francuski kralj Fransoa I potpisuje sa turskim sultanom savezništvo. 
Španjolci se žele papi kako im Francuzi zabijaju nož u leđa, kako zloglasni kardinal Richelieu pomaže nizozemske i njemačke protestante.
Turci zamalo osvajaju 1683. Beč, u odsutnom trenutku stiže pomoć poljskog kralja Jana Sobjeskog, a Francuzi čekaju da oslabi Španjolska u tim ratovima kao i Austrija.
Austrijski vojskovođa Eugen Savojski nakon toga u začudujućim pobjedama tuče Turke i dolazi sve do Skopja, izgleda kako je samo korak ostao do izbacivanja Turaka iz Europe, ali onda se aktivira tursko-francusko savezništvo te Francuzi napadaju Austriju pa se Eugen Savojski brzo s vojskom vraća.
Ovaj povjesni pregled sam dao kako bih argumetirao da su udarnu moć muhamedanca, bili oni Arapi, ili Berberi, ili Turci Seldžuci, ili Turci Otomanci, skršili rimokatolici, da bi vjerojatno i nekadašnji istočni dijelovi Rimskog carstva, uključujuči Grčku, Carigrad i Anadoliju bili oslobođeni od strane katoličkih država da se nije dogodio protestantizam, kao i renesansa koja je probudila poganstvo i nacionalizam zbog čega su francuski kralj i glavni kardinal stavili uske nacionalne interese iznad kršćanstva te paktirali s protestantima i Turcima. 
Istočni shizmatici imaju izreku - bolje turski turban, nego papina trijara.
U toj izreci sve je rečeno.
Bez papine trijare Carigrad bi pao četiri stoljeća ranije, a ne bi bilo niti trećeg Rima-Moskve koji se eto nije niti dan danas odrekao boljševizma, a fantazira kako je on tobož središte kršćanstva.
Tko je mogao biti u SSSR episkop tobožnje RPC, a da nije bio postavljen od komunističke partije?
Ta istočnim shizmaticima je vlastito da stvaraju nacionalne Crkve kao sluškinje nacionalne države, pa kad je nacionalnu državu naslijedila komunistička, onda je trebalo slušati nove gospodare.
Nećete biti pod autoritetom pape, nego ćete radije pod turban ili pod crvenu petokraku?
Neka vam bude, samo nemojte misliti da ste ikome drugome naštetili nego sami sebi.
Pogledajte dva slijedeća video ruske medijske kuće RT (Russia Today) koja radi na engleskom govornom području:

Nije važno vode li taj mediji židovi ili ne, ruska država u konačnici uređuje kakav program će taj medij emitirati.
Zar je netko u RPC toliko naivan da ne vidi kako se i dalje u Rusiji slavi boljševička Crvena armija, kako je donesen zakon po kojem se kažnjavaju oni koji bi iznosili povijesne argumente recimo da se raščisti kako je ista armija učinila više organiziranog silovanja kad su 'oslobađali Europu' nego sve vojske prethodno.
Uostalom istina o istoj armiji koja je pobila desetine tisuća poljskih časnika i intelektualaca u Katinskoj šumi čula se je u Rusiji samo zato što je to bilo koncem 80-tih kad je komunizam se raspadao (izgleda samo privremeno) pa su o toj sramoti pušteni dokumenti
(zapadni saveznici su znali da te Poljake nisu ubili Nijemci, ali su bez obzira sudili za taj zločin Nijemce u Nirnbugu, dočim je jedan zagrebački forenzičar ubijen odmah poslije drugog velerata jer je bio u međunarodnom timu kojeg su pozvali Nijemci u ratu kad su otkrili rovove s ubijenim poljskim časnicima).
Po tom novom zakonu 'protiv povijesnog revionizma' u Rusiji bi se i dalje moralo govoriti o zločinu Nijemaca nad poljskim časnicima u Katynu da nije istina procurila pred 30 godina, a svatko tko spomene zločine Crvene armije dolazi pod udar istog zakona.
Zašto se ruski shizmatici ne bore protiv tog zakona kad je on jasno napravljen da se zaštite boljševičke laži?
Odgovor opet leži u tome da su istočni kršćani već stoljećima sluge zemaljske vlasti.
U SPC bi trebali znati kako su Karađorđevići bili masoni koji su došli na vlast uz pomoć engleskih i francuskih masona krvavim pučem i ubijanjem kralja Obrenovića i žene mu.
Ipak su se stavili pod kontrolu takvog kralja vjerojatno iz razloga da se ne narušava nacionalno jedinstvo srpskog naroda.
Po istoj 'logici' su istočni shizmatici zamijenili Karađorđevića s J.B.Titom.

Na kraju, kolikogod ovaj tekst izgledao kao napad na istočne shizmatike, ja im od srca, Bog mi je svjedok, želim da se oslobode te đavolske oholosti te priznaju sv.Petru ono što mu je Isus Krist zapovijedio da mora činiti - pasti Njegove ovce.
Budite pod tim glavnim Kristovim pastirom, ne mekećite i ne idite za turbanom ili za nekim nacionalnim vođama koji su samo na riječima kršćani.
U mnogočemu ste pravovjerniji od novoredne sekte, imate divnu liturgiju koju niste modernistički unakazili, pokazujete veću spremnost od mnogih novorednih katolika da se borite protiv globalizma i Antikrista, ali vam je to sve uzalud ako se oglušujete na riječi našeg Gospodina Isusa Krista koje je izrekao sv.Petru.
Posljednja su vremena, sve je manje važna nacionalnost i nacionalna država, vratite se Crkvi.
Ne morate niti priznati niti jednog živućeg papu kad ga nema.
Ako će se u skoroj budućnosti mnogi židovi obratiti prema proročanstvu sv.Pavla, nije li red da to vi prije njih učinite?

Rođenje i smrt jedne nacije - SAD

Naslov ima veze s jednim filmom koji je označio početak ere pravog filma (sve važne metode snimanja u filmu su tada izumljene).
I kojeg ne ćete više vidjeti ni u kinu niti na TV.

Film D.W.Griffitha "Rođenje nacije" snimljen je 1915. i bio je veliki komercijalni uspjeh.
Možete ga još uvijek pogledati na youtube:

Zar nije američka nacija rođena 1776. u ratu protiv Britanije čija su bili kolonija?
Da, ali rat 1861-65 značio je i smrt te nacije.
Više je tada poginulo Amerikanaca nego u svim budućim ratovima zajedno, a pobjeda Sjevera nad Jugom nije značila ponovno sjedinjenje nacije.

Sjever je okupirao Jug, grubo, razorno i pljačkaški. 
Južnjaci više nisu imali građanska prava, oslobođeni crni robovi mogli su vršiti teror bez straha od kazne.
Slično kao što su antifašisti na istoku i zapadu mogli slobodno se iživljavati nakon pobjede nad onima koji nisu bili s njima u pokretu ili za koje su mislili da su protiv njih.
Jug je tada išao u gerilu, nije to bio samo KKK.
Pogledajte ovaj snimak u kojem E.M.Jones kaže crnim sugovornicima (protestanstkim pastorima) to što sam vam napisao.

Zanimljiv je cijeli razgovor koji se tiče divljačkog skidanja spomenika generalima i vojnicima Juga, međutim ono što se tiče ove teme započinje u 46 minuti.
Crni pastori nisu uopće proturječili Jonesu, zato što je to povijest SAD koju nitko tko nije licemjeran ili ju poznaje, ne može negirati.
Gerila Juga je dakle trajala sve do konca 19.st. kad je Sjever napustio svoju politiku ponižavanja Juga.
I to je bio trenutak ponovnog rađanja američke nacije i zato je D.Griffith snimio nakon toga taj poznati film i istovremeno su diljem SAD postavljeni spomenici vojnicima Juga.
Primjetite kako Jones kaže - jedno je KKK koji je bio opravdana gerila protiv terora Sjevera i koji se je raspustio nakon pomirenja sa Sjeverom, a jedno je KKK koji je nastao u 20.st.
Jedan je opravdan, drugi nije.
Vjerojatno ste gledali western filmove i u mnoštvu takvih filmova (starije proizvodnje) simpatije su na strani južnih pobunjenika koji nakon svršetka rata nastavljaju svoj rat.
I inače bi bilo neobično snimiti dramu u kojoj su antijunaci pobunjenici gerilci, a kudikamo jača vojska je sastavljena redom od junaka.
U termopilskom klancu su junaci stotinjak Spartanaca, a ne desetine tisuća Perzijanaca, k tome pravi junaci su u pravilu tragičari koji poginu.
Zastava Juga je stoga u 20.st. bila simbolom pobune, mnogi su je i na Sjeveru zbog toga imali.
Kad se je pojavila prosvjedna folk glazba, nerijetko je južnjačka zastava bila dio scene.
Ima pregršt rock koncerata iz tog razdoblja na kojima je uvijek južnjačka zastava.

Ovaj koncert Lynyrd Skynyrd bio je 1977. u Oaklandu, a danas tko se u tom gradu pojavi s južnjačkom zastavom bolje mu je da nosi oružje i tako spriječi da bude linčovan od antifa.
U 40 godina situacija u SAD se je temeljito promijenila po pitanju izmirenja Sjevera i Juga, temelji su se ne samo potresli, nego na njima je sad ruševina.
  
Zamislimo situaciju da je Hebrang uspio uspostaviti hrvatsku komunističku državu (da nema Tite i Jugoslavije), ali da je u svim krajevima koji su bili pretežito za NDH napravio nakon pobjede teror, oduzeo građanska prava tim stanovnicima, izložio ih teroru četnika.
Te da se ti krajevi pobune i odu u gerilu (kao što je i stvarno bilo s križarima nakon rata).
I nakon izvjesnog vremena Hebrang shvati kako ne može pobijediti tu gerilu, nego predloži nacionalno pomirenje, Hrvatska više ne će biti komunistička i ne će više biti terora države u tim krajevima. 
I kao znak pomirenja Hrvatska će dozvoliti da se podignu spomenici Juri Francetiću, Rafaelu Bobanu i ostalima, ali će i dalje ostati spomenici hrvatskim komunistima koji su se borili za Hrvatsku.
To je dakle analogija stanja SAD na početku 20.st, ponovno rađanje američke nacije.
K tome Južnjaci su uvijek bili vrstni ratnici, i od tada oni ponovno i u značajnom broju idu u američku vojsku.
Netko tko želi kraj SAD izmanipulirao je mnoštvo Amerikanaca koji, neki svjesno neki nesvjesno, idu protiv toga nacionalnog pomirenja što dovodi do smrti američke nacije nakon nešto više od sto godina života.
Kako se može primijetiti, većinu antifa čine bijelci koji evidentno nemaju ništa protiv da bijelci i SAD nestanu, ne samo spomenici južnjačkim generalima.
U slijedećem videu koji je sniman u Austinu, Teksas, antife otvoreno govore da žele smrt SAD, a postalo je gotovo pravilo da u svojim nikad prijavljenim prosvjedima pale zastavu SAD:

Na ovom videu, opet na neprijavljenom prosvjedu i protiv kojeg nema policije, antife se pozdravljaju s komunističkim pozdravom.

1917. su američki židovski bankari financirali Lenjina i Trockog da sruše Rusiju i cara, sto godina kasnije događa se slično, samo ovaj put trebaju biti srušene SAD.
Ali opet uz zastavu srpa i čekića kojih boljševici i antife nisu nikad imali u rukama.

Antife u svim državama svijeta to isto priželjkuju i zato su financirani od Soroša i pokriveni s najmoćnijim medijima.
Imamo scenu još za vrijeme vladavine Clintona kad se je objavila vijest kako se je 'konačno' više rodilo nebijelačke djece od bijelačke, i među prisutnima koji su skoro svi bili bijelci, ne siromašni i potlačeni, nego ili dio elite ili oni koju ju podržavaju, su se tome radovali 'kao mala djeca'.
Slijedeći video odlično ilustrira stanje SAD, fotografija bijele djevojčice sa zastavicom SAD je napadnuta kao rasistička i kao potvrda o urođenom zlu bijelaca:

Ništa iznenadno i neobično da se ovo sada događa u SAD.
Kako što sam pisao prethodno na blogu, SAD je država koju su osnovali bijeli anglosaksonski protestanti masoni ili bliski masonima.
Tko s vragom tikve sadi, ne boli ga na kraju samo glava.
Sigurno su 'očevi' SAD htjeli da SAD ostane i dalje bijela, anglosaksonska i protestantska, ali čim su izdali Povelju o ljudskim pravima koja je na kraju krajeva poziv na uspostavu jedne svjetske države religije humanizma čije postavke se nalaze u toj Povelji, potpisali su i smrtnu presudu istoj državi koju su osnovali.
Bilo je samo pitanje vremena kad će se ona obistiniti.
Vjerojatno je Trump posljednji predsjednik SAD i isto tako je vrlo vjerojatno kako ne će uspjeti završiti svoj mandat do kraja.
Ovo je kraj moje trilogije o SAD
("SAD ili nikad više", "Pomrčina nad SAD" i ovaj tekst).
Pratit ću i dalje tamo situaciju, ali s ova tri teksta mislim da je u glavnim crtama opisana povijest, uloga, početak i kraj te države.

P.S. Portal "Traditio" piše kako su antife 'napali' spomenike Christophoru Columbu, sv.Ivani Orleanskoj, fra Junipero Serrai koji je bio prvi misionar u Kaliforniji.
Kako antife i vlasti (i mediji) rade ruku pod ruku, vlasti u jednom mjestu u New Jerseyu su makli kip BDM iz Guadalupe, a vlasti u jednom mjestu u Marylandu makli su spomenik prvom katoliku koji je bio pripušten na vlast u SAD, sucu Rogeru Tanyu*.
Spomenik sv.Ivani Orleanskoj u New Orleansu je išaran s riječima "srušite ga", nakon toga će vlast ispuniti tu želju i tako će se izbrisati tragovi da su taj grad osnovali francuski katolici.

Fra Junipero Serra zaslužan je za misionarenje prema indijancima u Kaliforniji još dok je zapadna obala današnje SAD pripadala španjolskoj kruni. On je zaslužan za postavljanje lanca od 21 katoličke misije duž te obale oko kojih su kasnije nastali sadašnji gradovi koji imaju stoga katolička imena.
Možda će se uskoro promijeniti ime San Francisca.
Potpuno to podržavam, jer je sramotno da grad koji bi se trebao zvati kalifornijska Sodoma, ima ime tog velikog sveca.

Kip fra Junipera Serra je išaran i napisano je na njemu "ubojica", pretpostavlja se da su ga išarali pobornici meksičke, ustvari bolje rečeno 'aztečke', racističke skupine koji se zovu "La Raza" (rasa) i koji sve više napuštaju katoličanstvo i vraćaju se pogansko-sotonističkim korijenima. 
Na početku bloga sam pisao kako je zabrinjavajući trend u Meksiku oživljavanja stravičnog sotonskog poganstva koje je vjerojatno imalo najviše ljudskih žrtava prinesenih zloduhu u ljudskoj povijesti.
Naravno, masonska SAD podržavala je masonsku meksičku vladu u ratu protiv kristerosa i katoličke Crkve u 20-tim godinama prošlog stoljeća, a sad meksički novopogani koji se nerijetko bave švercom droge i ostalim kriminalnim 'djelatnostima', jedva čekaju da zabiju čavao u lijes SAD, to jest ne da vrate Kaliforniju, Teksas, Novi Meksiko, Arizonu (dočim Floridu su utemeljili Španjolci, a ime je dobila zato što je otkrivena na veliki blagdan Cvjetnice-Maslinske nedjelje, Britanaca i Nizozemaca još stoljeće nije bilo u sjevernoj Americi) katoličkom Meksiku, nego da se ponovno uspostavi nešto slično bivšem poganskom aztečkom carstvu.
Najprije se je SAD trudio uvjeriti Meksikance da se vrate vjeri poganskih predaka i napuste katoličanstvo (iz tipične protestantske mržnje prema Crkvi), a sad kad su ih ovi poslušali onda su isti odlučili uništiti SAD.
Otkrivenje kaže kako će Bludnicu ubiti oni s kojima je bludila.

P.S.S. I dok se može reć da u SAD postoji opozicija, iako ne praćena od medija i bez financijske moći, koja se suprostavlja trendu brisanja povijesti i bijele većine, u Kanadi nema toga.
Ta država punom parom ide u globalizam i sreća je za svijet da ista nema niti približno utjecaj i moć kao SAD.
Ovih dana tako možemo pročitati kako udruga učitelja Ontaria traži brisanje imena J.A.Macdonalda.

On je bio prvi predsjednik vlade Kanade, što bi bilo analogno da učitelji u SAD traže brisanje imena G.Washingtona, npr. da se glavni grad SAD više tako ne zove, i da se s najpoznatije novčanice na svijetu makne njegov lik.
Mnogi naši ljudi su nekad, ali i nedavno otišli u Kanadu trbuhom za kruhom. Ovi posljednji su baram mogli znati kako je Kanada postala posljednjih desetak godina najliberalnija država na svijetu.
Nije prikladno reć kako su trbuhom išli za kruhom sa sedam kora, bolje je reć išli su trbuhom za GMO kruhom od kojeg će ne samo njihovim potomcima, nego i njima utrnuti zubi prema biblijskoj izreci.
Ili zar je opravdano ići u Sodomu kad se može znati da se tamo prakticira sodomizam, ali su eto bolje plaće i standard?
Znadem katolike iz SAD koji su zbog stanja nemorala u toj državi planirali otići u latinsku Ameriku** (iako nisu hispanici), simbolično rečeno svojom voljom su planirali, a neki su to i učinili, otići s konja na magarca, iz višeg standarda na niži kako bi mogli prakticirati svoju vjeru i koliko toliko normalno odgajati svoju djecu.
Otići u drugom smjeru, od katoličkog magarca na sodomističko-liberalno-globalističkog konja je u najmanju ruku nepromišljeno, a najčešće je znak nedostatka vjere ili bolje rečeno znak je apostazije.

Kako je moja trilogija završena, ali uvijek ima novih kamenčića u mozaiku kojih nisam stavio na blog, onda sad dajem snimku predavanja dr Johna Pinheiro o antikatolicizmu tijekom 19.st. u američkoj državi bijelih anglosaksonskih protestanata:

Moj dodatak je kako su katolici koji su došli u SAD u pravilu 'osuđeni' da odbace nauk Crkve o kršćanskoj državi, te da se onda zalažu za sekularizam ili kako je to nazvao papa Pio IX*** amerikanizam koji je tek korak do napuštanja Crkve u potpunosti, i onda prelazak ili u ateizam ili neku protestantsku sektu.
Stoga nije čudno da su američki i njemački biskupi na drugom vatikanskom koncilu bili stjegonoše modernizma.
Meksiko je bila novonastala država koja se je odcijepila od španjolske krune i bila je od tad u nestabilnom stanju i materijalnom siromaštvu. 
Meksička nova nacija sastavljena od Španjolca, Azteka i primitivnijih indijanskih plemena nije bila dorasla europskim protestantima u gospodarskom i vojnom smislu, te je SAD uzeo od Meksika više zemlje nego ju je dotad ukupno imao.
Francusku je uništila revolucija, stoga francuski katolici u Quebecu i u dolini Misisipija nisu više imali zaštite.
To je bio jaki razlog zašto se je SAD raširio na zapad i na jug (i da su Britanci uzeli Quebec koji je sad u Kanadi) a protestanti su dobili osjećaj kako ih to Bog nagrađuje jer se bore protiv zla, protiv 'papista'.
Bog ne ispostavlja račune svaki dan, ali kad se uspostavi 'račun' onda je to najčešće kraj.
Ne vjerujem kako će se SAD obući u kostrijet i započeti s 40-dnevnim strogim postom kao Niniva.

* O Rogeru Tanyu piše M.Hoffman . Njega se miče iako je svojom slobodnom voljom oslobodio svoje robove, ali budući da je bio sudac konstitucionalist, to jest vrhovni sudac koji poštuje ustav SAD, nije htio donositi odluke koje bi bile protivne ustavu, u ovom pitanju ukinuti ropstvo. Hoffman kaže da je taj častan čovjek i prvi katolik koji je bio na takoj visokoj poziciji, bio suprotnost talmudizmu čije načelo je ušlo u sudsku praksu Velike Britanije, nakon toga i SAD, naime da suci imaju pravo donositi svoje presude koje su iznad zakona i protivne zakonu te to onda od presedena postaje sudska praksa jača od zakona i ustava. Talmud nije ništa drugo nego zbirka učenja raznih rabina koja se protivi Bibliji i koja kod talmudista ima veću vrijednost nego Biblija. U SAD se tipično kaže npr. kako je abortus dozvoljen zbog sudske presude u slučaju Roe vs Wade. Kakva je to država u kojoj o pravu i pravdi ne odlučuje niti kralj niti parlament, nego suci kojih postavljaju političari te koji nisu bili na nikakvim izborima niti se mogu pozivati kao kralj da imaju pravo temeljem mača ili kao izraelski kraljevi temeljem Božjeg pomazanja slično kao što su se kasniji srednjovjekovni kraljevi pozivali na Božje pomazanje dobiveno preko pape koji im je dao krunu?
To je lakrdija koja se je prošle godine pokazala u SAD kad je Vrhovni sud naložio da sve države moraju legalizirati sodomističke brakove iako su se predstavnička tijela nekih država velikom većinom tome suprostavljala. Dakle, nešto je zbilja trulo ne samo u Hamletovoj Danskoj.

** Tamo gdje se pije bolja kava , i u bukvalnom smislu, ali i u prenesenom što se da iščitati iz poveznice.

*** Papa Pio IX je imao nakanu priznati Jug, odnosno Konfederaciju južnih država. Čitao sam kako je bilo izglednije da Jug, na čijem području su već bili francuski katolici, a u okolini meksički, postane katolički nego Sjever na kojem su se isprva iskrcali puritanci. K tome katoličke države brzo prevladaju rasne razlike i mržnju što dokazuje cijela latinska Amerika. Isus Krist ujedinjava preko svoje Crkve sve rase i narode, ali ne da bi rase i narodi nestali. Globalizam ujedinjava svijet tako da sve rase i narodi nestaju te da se tako uspostavi kratkotrajno carstvo Antikrista.